Savjet za inozemne odnose često je kritizirano zbog svoje zatvorenosti prema javnosti. Radi se o neprofitnoj organizaciji koja broji četiri tisuće članova. Među njima su najbogatiji i najutjecajniji ljudi iz svih krajeva svijeta

Američki Centar za preventivne radnje (CPA) izdao je popis od deset sukoba koji bi iduće godine mogli zadesiti svijet. Nakon što su prikupljali prijedloge (njih gotovo tisuću) suzili su izbor na svega 30. Pozvali su više od 2200 vladinih dužnosnika, akademika i stručnjaka za vanjsku politiku kako bi zajedno rangirali potencijalne učinke ovih sukoba i to za američke interese.

Inače, Centar za preventivne radnje djeluje u sklopu američkog Savjeta za inozemne odnose (Council on Foreign Relations). Vijeće za vanjsku politiku često je kritizirano zbog svoje zatvorenosti prema javnosti. Radi se o neprofitnoj organizaciji koja broji četiri tisuće članova. Među njima su najbogatiji i najutjecajniji ljudi iz svih krajeva svijeta.

Od 10 sukoba visokog prioriteta, ispitanici su samo iračku krizu ocijenili kao nešto što će vrlo vjerojatno imati posljedice.

Dva sukoba su pala na ljestvici i to s pozicije visokog prioriteta na srednji. Radi se o nasilju i nestabilnosti u Pakistanu i u Jordanu. Ispitanici smatraju da su će ta dva sukoba biti manje važna za Sjedinjene države u 2015. godini.

TOP 10 sukoba u 2015. godini:

1. Intenziviranje sukoba u Iraku zbog ISIL-a
2. Veliki napadi na SAD ili saveznike
3. Cyber napad na važne američke infrastrukture
4. Žestoka kriza Sjeverne Koreje
5. Nova opasnost od izraelskih vojnih napada na Iran
6. Oružani sukob u Južnom kineskom moru
7. Eskalacija sirijskog građanskog rata
8. Porast nasilja i nestabilnosti u Afganistanu
9. Veći broj borbi u istočnoj Ukrajini
10. Povećane izraelsko-palestinske tenzije

Podsjetimo, čovjek koji je petnaest godina bio član Vijeća za vanjsku politiku admiral Chester Ward kritizirao je njihov rad kazavši kako se radi o kreiranju politike koja upravlja cijelim svijetom. Taj bivši sudac i general u mornarici izjavio je sljedeće:

“U središtu Savjeta stoji uvjerenje u superiornost vlastite sposobnosti da se formira svjetski sustav u kojem se prosvijetljeni monopolistički kapitalizam s različitim valutama, bankarstvom, kreditima, proizvodnjom i sirovinama može staviti pod nadzor jedne vlade koja svojom vojskom nadgleda svijet.”

Stoga, svaki njihov dokument, kao što je ovih top 10 sukoba, trebamo uzeti s dozom opreza. Radi se o organizaciji koja ima vlastite interese, a utječu na vanjsku politiku svih zemalja svijeta, pa tako i Hrvatske.

Interaktivna mapa za praćenje svjetskih sukoba – klikni OVDJE

Savjet za inozemne odnose, što je to?

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Svoje ciljeve Savjet je kontinuirano izlagao kroz razne publikacije, od kojih je najpoznatiji časopis “Inozemni poslovi” (Foreign Affairs). Pored toga, često su stavovi ove organizacije izlazili u posebnim tematskim časopisima, kao što je “Studio“.

Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlaj Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 

 
(dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Američki bogataši – John J. Astor IV, Isidor Straus i Benjamin Guggenheim bili su protiv osnivanja Federalnih rezervi. Svi su poginuli na Titanicu. Osnovani FED smatra se početkom Novog svjetskog poretka

Što je to FED? FED (Federal Reserve District) ili Sustav federalnih rezervi je privatna institucija koja je ovlaštena za regulaciju i kontrolu financijskih i monetarnih institucija i tržišta u SAD-u.

Utemeljen je 1913. godine Zakonom o FED-u. Isprva nije bio dobro prihvaćen jer je smatran oblikom centralizirane vlasti. U to vrijeme SAD-om su vladali bankovni bankroti, gubitci deponenata, a 1907. bili su toliko izraženi da je potreba za stvaranjem središnje banke bila neminovna.

U vrijeme kad je osnovan FED, većina zemalja već je imala emisijsku banku (Engleska i Švedska od 17. stoljeća), ali su te banke bile različitog porijekla od FED-a. Te su banke bile privatne i bavile su se financiranjem problema kraljeva, da bi se tijekom vremena razvile u moderne emisijske banke, te postale javne institucije. FED je konstituiran u emisijsku banku koja vodi monetarnu politiku SAD-a decentralizirano koliko god je to moguće.

Titanic

Najpoznatiji putnički brod svih vremena, koji je tragično skončao u noći 15. travnja 1912., i stoljeće kasnije ne prestaje fascinirati ljude. U posljednjih 400 godina zabilježeno je oko 65.000 pomorskih katastrofa i to nekih i puno većih (u ljudskim gubicima), ali samo se o ovoj uvijek i iznova priča. O Titanicu je snimljeno više od 500 dokumentaraca i igranih filmova, a napisano je valjda tisuću knjiga. Zašto?

Vjerojatno po jednoj od najvećih teorija zavjere. Naime, ubrzo nakon nesreće pojavile su se razne teorije zavjere da je brod namjerno potopljen. Dugo se vjerovalo da je razlog potapanja broda bila prijevara s osiguranjem kojeg je na koncu ‘ubrala’ tvornica White Star Line, u čijem vlasništvu je bio Titanic. Puno se pričalo o zamjeni brodova, o Bruce Ismay-u, o kapetanu Edwardu Smithu, pa čak i prokletstvu mumije i kojekakvim lošim karmama.

Sve te teorije već su naveliko razrađene, ali posljednjih godina sve se više spominje jedna koja ide bok uz bok s onom o Novom svjetskom poretku. Srž ove teorije je osnivanje Federalnih rezervi, američke središnje banke koja je, smatraju teoretičari, usko povezana s najčuveniji pomorskom katastrofom.

Naime, na brodu su putovala tri najmoćnija čovjeka u Americi, od kojih je jedan bio John Jacob Astor IV, najbogatiji čovjek svoga vremena i prvobitni vlasnik Empire State Buildinga, odnosno zemljišta na kojem je izgrađen neboder. Druga dvojica bila su Isidor Straus, vlasnik lanca robnih kuća Macy ‘s, te Benjamin Guggenheim, nasljednik rudnika zlata, srebra i bakra. Ova tri moćnika bila su trn u oku bankarskog kartela jer su se protivili osnivanju Federalnih rezervi.

Bankarski kartel i osnivanje FED-a

Vodeći bankari tog vremena – obitelji Rothschild, Rockefeller i J.P. Morgan, željeli su osnovati središnju američku banku koja bi bila u njihovom vlasništvu s ovlaštenjima savezne vlade. Tako bi mogli kontrolirati izdavanje novca bez pokrića u zlatu. Eustas Malins u svojoj knjizi “Tajne Federalnih rezervi” (Secrets of the Federal Reserve) piše kako su se sedmorica utjecajnih svjetskih bankara 1910. sastala na otoku Jekyll pored obale Georgije, kako bi razradili plan o osnivanju središnje banke koju su nazivali Banka Federalnih rezervi.

Na sastanku su bili Nelson W. Aldrih i Frank Vanderlip kao predstavnici financijskog carstva Rockefellera, zatim Henry Davison, Charles Norton i Benjamin Strong – koji su predstavljali J.P. Morgana, te Paul Warburg koji je došao ispred europske bankarske obitelji Rothschild. Koliko su ove tri obitelji bile bliske i poslovno povezane opisao je g. Edward Griffin u svojoj knjizi “Stvorenje s otoka Jekyll” (The Creature from Jekyll Island, 1994.):

Obitelj Morgan je bila u prijateljskom nadmetanju s Rothschildima i postali su društveno bliski. Morganovu londonsku tvrtku je 1857. od financijske propasti spasila Bank of England, koja je bila pod utjecajem Rothschilda. Nakon toga Morgan je služio Rotschildu kao financijski agent (…) Rockefellerov ulazak u bankarski sektor Morgan nije dobro primio. Postali su žestoki suparnici. Na kraju su odlučili smanjiti međusobnu konkurenciju zajedničkim ulaganjem. Na koncu su radili na tome da osnuju nacionalni bankarski kartel pod nazivom Sustav federalnih rezervi.

I zaista, na otoku Jekyll je osnovan bankarski kartel koji je imao za cilj ostvariti monopol u izdavanju potvrda za deponirano zlato ili srebro u SAD-u. Takva potvrda vrijedila je kao novac i s njom se mogla vršiti robna razmjena. Izdavanjem potvrda bavile su se mnoge privatne banke u Americi, a ‘papirnati dolari’ zvali su se zlatni i srebrni dolari.

Zakon o zlatnom standardu iz 1900. obvezao je banke da za svaku izdanu potvrdu (obveznicu) moraju imati stvarno pokriće u zlatu ili srebru. Puno takvih obveznica potonulo je s Titanikom pa za njih nikad nije isplaćeno deponirano zlato, već je ono ostalo u državnom trezoru ili u privatnim bankama.

Bio je to odličan argument za “Družinu s otoka Jekyll” da 1913, godinu dana nakon pomorske tragedije, ukažu američkim kongresmenima da bi se izdavanje novčanih certifikata trebalo koncentrirati samo na jednom mjestu – u Sustavu federalnih rezervi koji bi bio službena američka središnja banka.

Glavni cilj FED-a

Dakle, glavni cilj bankarskog kartela bila je – “elastična monetarna politika”, odnosno izdavanje (ispis) dolara bez pokrića u zlatu. To bi značilo da bankari mogu kreditiraju špekulativnim novcem koji nema nikakvu stvarnu vrijednost!

Takav sustav već je bio proveden u Engleskoj 1694. osnivanjem Bank of England (osnovao ju je škot William Paterson, ali kasnije je kontrolu nad bankom preuzeo Natan Rothschild). U osnivačkoj povelji stoji: “Banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara iz ničeg” (The bank hath benefit on the interest on all monies which it creates out of nothing).

Tako je Engleska kao država počela uzimati kredite i zaduživati se s ogromnim kamatama, a u Bank of England je sve registrirala kao nacionalni dug. Taj dug zapravo su otplaćivali građani kroz poreze, a kada bi otplata državnog kredita kasnila država bi morala povećavati porez.

Isti sustav pokušao je zaživiti i u Americi u dva navrata. Prvu je privatnu središnju banku osnovao Aleksander Hamilton 1789, ali ukinuta je 1811. kada je Kongres odbio obnovi Zakon o bankama. Predsjednik James Madison je predložio drugu po redu privatnu središnju banku Sjedinjenih Američkih Država koja je osnovana 1816. godine.

Zatvorio ju je predsjednik Andrew Jackson 1836. koji se žestoko protivio bankarskom kartelu nazivajući ih lihvarima.

Jedna od njegovih najpoznatijih poruka bankarima je: “Vaše je leglo jazbina otrovnica i lopova. Namjeravam vas iskoreniti, i Bog mi pomogao, ja ću vas iskorijeniti”. Jackson je naglo umro iz nepoznatih razloga.

Mnogi biznismeni koji su stekli veliko bogatstvo i utjecaj u SAD-u nisu htjeli da država na taj način bude opljačkana. Protivili su se osnivanju FED-a, a u tom protivljenju najviše su se isticali Astor, Straus i Guggenheim. Osim toga, vjeruje se da bi spomenuta trojka svojim utjecajem spriječila i ulazak Amerike u Prvi svjetski rat. Astor se žestoko zalagao za izolacionističku politiku po načelu “America first” bez miješanja u “tuđe poslove”, a pogotovo europske. Upravo su se zagovornici te politike najviše protivili odluci Woodrow Wilson da 1917. uvede Ameriku u Prvi svjetski rat.

Dakle, ‘trojka’ je smetala bankarskom kartelu u njihovom naumu i problem je trebao biti riješen. Ideja za savršeni zločin mogla se roditi iz romana objavljenog 1898. godine …

Zločin opisan 14 godina ranije u knjizi

Puno prije nego što se uopće pojavila ideja o gradnji Titanica, američki pisac i časnik trgovačke mornarice Morgan Robertson napisao je roman Futility (Uzaludnost), poznat i pod naslovom The Wreck of the Titan (Olupina Titana). U svojoj knjizi, napisanoj 14 godina prije stvarne tragedije, Robertson opisuje najveći i najmoderniji “nepotopivi” brod koji sredinom travnja kreće na svoju prvu plovidbu preko Atlantika, želeći srušiti brzinski rekord.

Brod udara u santu leda i tone. Način i mjesto sudara, kapacitet, broj putnika, dimenzije broda, maksimalna brzina, tonaža, broj čamaca za spašavanje – sve se to sablasno podudara s još, tada, neizgrađenim Titanicom!

Da podudarnost bude veća, Robertsonov fiktivni brod zvao se – Titan! Iako je još živio u vrijeme katastrofe, nikada nije objasnio nevjerojatnu sličnost stvarnih događaja sa svojom novelom. Ovakav scenarij savršeno je odgovarao bankarskom kartelu jer su ga mogli lako realizirati. Trebalo je samo sagraditi brod, namamiti žrtve na prvo putovanje i izrežirati nesreću pomoću svojih ljudi. Ništa od toga nije bio problem jer je J.P. Morgan bio vlasnik tvrtke White Star Line, koja je 1909. u Belfastu počela graditi najveći i najmoderniji brod svog vremena – Titanik.

Veza s Jezuitima

Društvo Isusovo (Isusovci ili Jezuiti) osnovao je 1540. godine Ignacije Loyola unutar Rimokatoličke crkve. Prema nekim teorijama Rothschildi su stoljećima glavni bankari Katoličke crkve i najzaslužniji su za ogromno bogatstvo koje je Crkva akumulirala dobrim investicijama i burzovnim špekulacijama. Dakle, njihove veze bile su čvrste i preko tih veza odabran je kapetan koji će povesti Titanik u smrt.

Bio je to Edward John Smith, najiskusniji i najplaćeniji kapetan White Star Linea koji je ujedno bio i Isusovac. Smithu je prva plovidba Titanica trebala biti posljednje putovanje prije mirovine, nakon 46 godina službe. U službenoj verziji o tragediji navodi se kako je Smith dobio čak osam upozorenja da smanji brzinu i bude oprezan zbog santa leda u moru. Do danas ostaje neodgovoreno pitanje kako je čovjek s 46 godina iskustva, koji je tko zna koliko puta plovio istom rutom, ignorirao sva ta upozorenja!

Najpoznatija ekranizacija Titanica

Osim Smitha, na brodu je bio još jedan Isusovac – irski svećenik Fransis Braun. U dokumentarnom filmu National Geographica “Tajne Titanika” (The Secrets of the Titanic) navodi se kako je Brown bio najutjecajniji Isusovac u cijeloj Irskoj te se ukrcao na Titanic kako bi kapetanu Smithu dao posljednja upute.

Prema službenoj verziji, Brown je putovao od Sauthemptona do Queenstowna kod svog ujaka koji je bio biskup u Irskoj. Na putu je upoznao bogati bračni par koji ga je zamolio da im se pridruži na putovanju do New York-a, sve na njihov trošak. Brown je navodno s Titanica poslao telegram u Dublin u kojem je tražio dozvolu da nastavi put. Odgovor je stigao u Queenstown, a glasio je: “Silazi s tog broda”.

Žrtve namamili putem medija

Zavjernici (suprotno od teoretičara zavjere) su tako imali brod i kapetana, trebalo je samo namamiti žrtve što je bio najlakši dio posla. Zbog velike medijske pompe, svi koji su mislili da nešto znače u društvu morali su biti na brodu. I sam Morgan najavljivao je kako će putovati Titanikom do New Yorka. Astor se vraćao s mladom suprugom s putovanja u Egiptu, Guggenheim je bio Parizu, a Straus je bio sa suprugom u Europi.

Svi su trebali doći do Amerike, a prvo putovanje Titanikom nije se smjelo propustiti. Zanimljivo je spomenuti kako je Morgan otkazao putovanje zadnji dan i to zbog bolesti. Poslije je pronađen u dobrom zdravstvenom stanju s ljubavnicom, kad mu je obznanjena vijest o tragediji.

Početak Novog svjetskog poretka

Nakon potonuća Titanica, kompaniji White Star Line otišla je odšteta od milijun funti (danas oko 100 milijuna eura), koja je godinu dana kasnije isplaćena dioničarima, a veći dio je Morgan spremio u džep.

To je bila najuspješnija poslovna godina za White Star Line u povijesti ovog koncerna. U prosincu 1913. u američkom Kongresu prošao je zakon o formiranju Federalnih rezervi (FED). Zakon je prošao zahvaljujući Wilsonu koji ga je pogurao, navodno zato što je bio ucijenjen zbog preljuba.

Amerika je 1917. ušla u Prvi svjetski rat koji je financiran preko FED-a što je značilo ogromno zaduživanje. Od tada do 2000. godine američki dolar i britanska funta izgubili su oko 98% posto svoje vrijednosti zbog inflacije. Danas je preko 95% posto dolara u opticaju spekulativno, a vrijednost mu određuje potražnja na tržištu nafte. FED je jedna od najmoćnijih institucija u svijetu, a datum njenog osnutka smatra se početkom Novog svjetskog poretka.
 

 
(webtribune.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Današnji svijet više ne živi po vlastitoj slobodi, ne odlučuje o vlastitom životu, već smo kontrolirani od strane vladajućih marioneta nevidljive vlade.

Cilj te skupine je jedna svjetska vlada i potpuna kontrola svakog pojedinca na Zemlji. Neki idu toliko daleko i vjeruju kako će veliki dio čovječanstva biti izbrisan, a u svrhu jednostavnije kontrole nad pojedincem. Na svijetu bi ostala samo elita i njihove pokorne sluge.

Posljednjih 200 godina predsjednici i visoko pozicionirani političari Sjedinjenih Američkih Država pod kontrolom su nevidljive vlade koja nema nikakve odanosti niti odgovornosti prema narodu. Vjeruje se kako je Andrew Jackson bio prvi američki predsjednik nad kojim je počela kontrola ‘zla’. Jackson je bio 7. predsjednik SAD-a te osnivač današnje Demokratske stranke. Odmah po dolasku na vlast, uspostavio je temelje nove kadrovske politike. Poznat je i po oduzimanju teritorija Indijancima. 

Od tog vremena pa sve do danas, ta skupina virtualno vodi vladu SAD-a radi vlastitih, sebičnih interesa. Kontroliraju sve razine, od političara pa do zakonodavaca, sudova, škole, medija, korporacija i raznih agencija javne zaštite. Kao rezultat toga postali smo njihovi apsolutni robovi.

Današnji svijet više ne živi po vlastitoj slobodi, ne odlučuje o vlastitom životu, već smo kontrolirani od strane vladajućih marioneta nevidljive američke vlade. Cilj te skupine je jedna svjetska vlada i potpuna kontrola svakog pojedinca na Zemlji.

Neki idu toliko daleko i vjeruju kako će veliki dio čovječanstva biti izbrisan, a u svrhu jednostavnije kontrole nad pojedincem. Na svijetu bi ostala samo elita i njihove pokorne sluge.

Sve ove gore navedene tvrdnje bazirane su na višegodišnjim istraživanjima i na objavama svjetskih medija. Neka od upozorenja na sve navedeno dao je i David Rockefeller, jedini živući nasljednik Rockefeller loze za koju se smatra glavnim predvodnikom tajne vlade, kojoj je cilj uspostava Novog svjetskog poretka.

On je jednom prilikom, tijekom susreta s Fidel Castrom izjavio: ‘ponosan sam na svoju familiju i našu ideologiju’. Prvo upozorenje na buduću uspostavu kontrole elita kao prvi američki predsjednik dao je George Washington, a posljednje upozorenje John F. Kennedy, koji je bio 35. američki predsjednik, kasnije ubijen iz atentata. 

Pismo napisano 1798. godine, a kasnije je pronađeno u Kongresnoj knjižnici i koje se još uvijek čuva, napisao je George Washington. U njemu ukratko stoji kako je namjera Iluminata prenijeti đavolje ideje na vlasti. U pismu koje je Thomas Jefferson, koji je bio 3. predsjednik SAD-a,  napisao 1816. godine Johnu Tayloru, stoji kako je uspostava bankarskog sustava opasnija od samog borbenog pješaštva.

Theodore Roosevelt, 26. predsjednik SAD-a, u svojoj autobiografiji otvoreno priznaje postojanje tajne vlade. Godinama kroz povijest pojavljuje se mnoštvo pisanih izjava ili govora u kojima američki predsjednici i politički dužnosnici potvrđuju postojanje masonske elite, čiji je konačni cilj Novi svjetski poredak.

James Waerburg, sin osnivača Vijeća za međunarodne odnose, 1950. godine izjavio je kako će se uspostava jedne svjetske vlade sigurno dogoditi, pitanje je samo hoće li se to postići diplomatskim putevima ili ratovima.

Današnja Europska unija najbolji je primjer uspostave tih ciljeva masonske vladavine van granica SAD-a. Hrvatska je svoje članstvo u Europsku unija prvo platila ratom, a kasnije i diplomatskim putem, a zahvaljujući političarima za koje se također smatra da su članovi masonskih loža.

‘Oni koji ne uče iz povijesti, osuđeni su na njeno ponavljanje’ – George Satayana.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Uvijek su nam govorili da su Ujedinjeni narodi (UN) međunarodna organizacija koja ima za cilj olakšati suradnju kroz društveni napredak, gospodarski razvoj, međunarodnu sigurnost i međunarodni zakon. Oni sebe promoviraju izvana kao ugledno tijelo koje se bavi mirom, sigurnošću, razvojem, ljudskim pravima i humanitarnima pitanjima.

U ovom se slučaju ne bi čudili da vidite UN na čelu svih međunarodnih sukoba i nestabilnosti, jer im ti događaji daju idealnu atmosferu za promovirnje sebe samih kao nositelje svega što smo ranije spomenuli. Kroz povijest, autoritativne figure su uvijek pokušavali naslikati percepciju sebe u nadi da će izvršiti utjecaj i ispiranje mozga masama u željenom programu.

Promovirajući sami sebe, mislimo na UN-ovo korištenje mainstream mreže medija, kao što je CNN. CNN je u vlasništvu Time Warner-a, koja je u vlasništvu tvrtke JP Morgan Chase i tvrtke i Dodge & Cox Inc, da navedemo dvije najpoznatije . On također ima izabranu grupu neposrednih nositelja, kao što su Jeffrey L. Bewkes. G. Bewkes sjedi u sjedištu Time Warner-a, koji se sastoji od dva nebodera izgrađena u 2001. godini – zgrade koje su namjerno izgrađene po uzoru na jednom postojeći Svjetski trgovački Centar u New Yorku.

Bewkes je također član Vijeća za vanjske (inozemne) odnose (CFR), koji na čelu ima, i financiran je od strane Rothschild i Rockefeller obitelji. Zapravo velika većina vlasnika mreže mainstream medija su svi članovi CFR-a, kao i Trilateralne komisije. Još jedan primjer za to je Richard D. Parsons koji je služio kao Time Warner-ov predsjednik Uprave od svibnja 2003 do siječnja 2009. Trenutno je gosp. Parsons član Nadzornog odbora te je viši savjetnik u kompaniji Rockefeller Foundation.

Čak bi mogli reći da pogledate Frank J. Caufield-a, još jedan od glavnih nositelja i vlasnika Time Warner Corp, koji je ujedno i član CFR-a. Dopustite nam da vas ponovno podsjetimo, da je CNN je u vlasništvu Time Warner Corp, koja je u vlasništvu više fizičkih i pravnih osoba koja je pokrenuta od strane nekoliko obitelji. Te se obitelji skrivaju iza korporacija koje oni pokreću, koristeći zaposlenika i političare koji su unajmljeni da rade svoj prljavi posao.

Zašto mi i dalje predajemo našu percepciju tome što se događa na planetu onim nekoliko ljudi koji ne pokazuju poštovanje prema ljudskoj rasi. Kao djeca, nismo razumijeli kako čovjek može imati takve negativne namjere i stvoriti toliko sukoba kroz korištenje trikovima. Do dana današnjeg još uvijek ne vjerujemo da ljudsko biće može učiniti ono što ta “upravna tijela” i multinacionalnih korporacija čine.

Nema potrebe ukazati na JP Morgana (veliki institucionalnig nositelja Time Warner) / Rockefellerove veze, koji je također odigrao veliku ulogu u stvaranju Sustava federalnih rezervi u 1912. Dakle, što sve ovo ima veze s Ujedinjenim narodima? Pa, isti oni koji posjeduju sve naše mreže mainstream medija, također posjeduju i osnivači su Ujedinjenih naroda.

Vlasnici Ujedinjenih naroda koristite svoje medijske mreže da bi utjecali na percepciju milijarda ljudi. Mnogi ljudi ne znaju da su naše mreže mainstream medija u vlasništvu manje od 5 multinacionalnih korporacija, a sve te korporacije imaju veze s Rothschild i Rockefeller obitelji. Ako zaronite u još dublje, sve te iste korporacije su izravno povezane sa potiskivanjem tehnologija čistih energije, kao što su General Electric.

Više veza se mogu napraviti u industriji hrane i medicinske industrije, isto tako, ako već ne postoje. Naš planet je u vlasništvu male skupine obitelji i korporacija koje je pokreću, to više nije tajna, nije teorija zavjere. Postaje očito da su ti “ljudi” nemaju najbolje namjere pri ruci.

Liga naroda / Versajski ugovor

Prethodnik Ujedinjenih naroda, je bila Lige naroda. Nastala je pod ugovorom u Versaillesu 1919. godine. Mnogi vjeruju da je ideja o stvaranju UN-a stvorena za vrijeme drugog svjetskog rata, no nije. Plan za globalnu kontrolu kroz dobro prikriveno tijelo mira je počeo davno prije 1945. Liga naroda je međuvladina organizacija stvorena na mirovnoj konferenciji u Parizu, kojim je okončan Prvi svjetski rat.

Razvoj međunarodnih organizacija zbog sukoba je način prijevare. UN je osnovan u 1945. godini kao rezultat 2. svjetskog rata. Bilo kada se dešava globalni sukob, nešto je stvoreno iz tog sukoba, dajući privid da je sve što je stvoreno iz tog sukoba izravno rješenje tog sukoba.

Jeste li ikada pomislili da su oni koji su stvorili sukob, i predložili rješenje? Kakva je to muljaža, zar ne? Koji trik, koriste, da bi kontrolirali našu volju. Predajemo svoju volju onima koji traže da nas iskoriste, one koji nisu u službi drugima, nego sebi. Liga naroda je osnovana od strane obitelji Rockefeller, oni su odgovorni za financiranje cijele operacije.

Istodobno je stvorena Međunarodna organizacija rada, koja je i bila snažno financirana od strane obitelji Rockefeller i Rothschild. Jasno je sada da su obitelji Rockefeller i Rothschild i stvorile Ujedinjene narode, i bez njih razvoj ove svjetske organizacije ne bi bio moguć.

Istih skupina koja je financirala nacističku Njemačku je stvorila Ujedinjene narode? Obje strane rata su bile financirane od strane iste skupine?

Ključno pitanje koje se moramo zapitati kada je riječ o međunarodnim svjetskim upravnim tijelima – tko je upravlja? Tko donosi odluke? Koje veze mogu biti između Ujedinjenih naroda i drugih glavnih upravnih tijela planete Zemlje? Koliko se često pitamo ova pitanja? I koliko često ćemo napraviti veze između njih? Ako su Ujedinjeni narodi stvoreni za mir i stabilnost u vrijeme rata, zašto bi iste strane financirale obje strane u ratu?

Je li to samo za profit, ili su htjeli stvoriti rat, stvoriti tijelo državne uprave koje će upravljati cijelim planetom? Ujedinjeni narodi se granaju na Svjetsku zdravstvenu organizaciju, koja se opet grana na Codex Alimentarius i Food and Drug Administration (FDA).

Govorimo o Paul M. Warburg-u, njemačkom bankaru, koji je imenovani član Sustava federalnih rezervi, na Odbor guvernera. Nije li FED entitet SAD-a? On je bio veoma jako uključen u kreiranje Federalnih rezervi, a njegova obitelj jako je surađivala sa kompnanijom IG Farben. IG Farben je bila najveća kemijska tvrtka u svijetu u svoje vrijeme, i jedan od najvećih industrijskih “bumova” pored Rockefellerove tvrtke Standard Oil, i General Motors. IG Farben je bio odgovoran za brojne ratne zločine, opskrbljivanjem nacista s oružjem, pa čak i financiranjem nacističke stranke.

Zašto bi Federal Reserve System (FED) i obitelj Rockefeller biti uključeni u IG Farben? Nije li FED američki entitet? Da li su oni financirali Sjedinjene Države, isto tako? Paul Warburg i njegova obitelj su bili uključeni u kreiranje Federalnih rezervi, Warburg obitelj na čelu IG Farben-a, tvrtka koja je podržala nacistički pokret.

Dakle, što se ovdje događa? Postoji puno dokaza koji pokazuju da su obje strane u Drugom svjetskom ratu bile financirane od strane istih ljudi, tako da je prijevara prevučena preko naših očiju. FED je još uvijek u uskoj vezi sa Warburg obitelji, jer su se oni transformirali u nekoliko multinacionalnih korporacija i financijskih institucija, kao što je Warburg Pincus.

Nije tajna da je obitelj Bush je također jako profitirala od rata. Jeste li znali da je obitelj Bush također imala članove koji su povezani s federalnim rezervama, te da je obitelj Bush također vrlo blizu Rockefeller obitelj? Nije tajna da je predsjedništvo uvijek bilo povezan s Federalnim rezervama. Prescott Bush, je čak radio za naciste, radio sa i profitirao od tvrtki koje su financirale Hitlera.

Uz sve te veze, lako je vidjeti kako su pravi utemeljitelji Ujedinjenih naroda (ako slijedite novac) povezani s mnogim nečovječnim djelima. Dakle, zašto mislite da je to prestalo danas? Što ako vam Ujedinjeni narodi daju iluziju mira, kako bi se stvorili kaos, strah i ispunio plan koji je započet davno prije nego što smo svi rođeni?

Kako nas može UN štititi od rudarskih korporacija, na primjer, koji čine zločine u cijelom svijetu, kada su isti oni ti koji su stvorili UN od vlastita sve od glavnih rudarskog kompanija, poput Rockefeller Hughes Corporation.

Jedan aspekt trenutne svijesti buđenja do novih činjenica i mogućnosti, što se doista dogodilo u našoj novijoj ljudskoj povijesti se odigrava. Mnogi ljudi hvataju put do buđenja, ali na kraju sve to dovodi do jedne stvari: moramo biti promjena koju želite vidjeti. Vidjeli smo puno nemira tijekom godina na ovoj planeti, a zauzvrat to je stvorilo vrlo gusto energetsko stanje planete Zemlje. Više ljudi počinju pronalaziti mir, oni doživljavaju više radosti i željenih promjena za sve na planeti Zemlji.

Kroz buđenja, mi mijenjamo vibracijsku frekvenciju na planetu. Mi smo bili slijepi za mnoge stvari već tisućama godina. Živimo u doba transparentnosti, sve je predstavilo za nas da vidimo iz “najmračnijih” iskustva do manje zlokobnih.

Događaji se događaju, kako bi nas uzdrmali do buđenja, do istine. 9/11 na primjer, je probudio mnogo gore. Bilo da je istina o konoplji, Federalnim Rezervama, Iluminatima, vanzemaljcima, širenje ljubavi, ili bilo što drugo, doba transparentnosti je dovelo do nove istine milijardama ljudi, i ti da je istina ljubav. Ljubav je potrebna kao nužan sastavni blok za novi svijet.

Mi smo odgovorni za ono što se ovdje događa, kada smo se probudili iz našeg sna, sigurni smo da nećemo dopustiti da i dalje ide ono što smo dopustili toliko dugo da ide.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 

 
 
(setyoufreenews.com, youtube.com/ uredio: nsp)

Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodor Meron-a koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011. predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Nema ništa neobičnog u tom što na zastavi Kalisza, jednog od najstarijih poljskih gradova, dominiraju boje poljske zastave – crvena i bijela. Međutim, kada se uzme u obzir da je u tome gradu rođen Theodor Meron  kojeg će Hrvati pamtiti po oslobođenju naših generala, a crvena i bijela boja se skladno rasporede u polju šahovnice, vizualni identitet tog grada dobiva zanimljivu konotaciju.

‘Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodora Merona koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011 predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Autor je mnogih knjiga vezanih uz međunarodno pravo, školovao se na Židovskom sveučilištu, Harvard Law School i Sveučilištu Cambridge. Po pripadnosti narodu je Židov, u ranoj mladosti bio je u nacističkim koncentracijskim logorima.

ŠAHOVNICA GRADA KALISZA (Poljska)

O dojmu koji ostavlja susret s tim ‘simpatičnim mudracem’ govorila je i Vesna Škare Ožbolt koja je kao ministrica pravosuđa i više puta pokucala na vrata sucu iz Poljske. U nekoliko razgovora sa sucem Meronom kao predsjednikom Haškog suda Škare – Ožbolt doživjela ga je kao silno zanimljivog i simpatičnog čovjeka iz kojeg pršti ogromna životna mudrost. S jedne strane je bio pristupačan i dobronamjeran, ali bivša ministrica pravosuđa dobro je upoznala i njegovu drugu profesionalnu stranu koju opisuje beskompromisnom.

Škare-Ožbolt se prisjeća kako je dobro poznavao stanje u Hrvatskoj za rata i kasnije, ali i kako ga je njezino izlaganje zanimalo u detalje te je postavljao jako puno pitanja o Vukovaru.

‘To se više nikada ne smije ponoviti’, komentirao je jednom prilikom agresiju na grad koji obilježava 21. godišnjicu stradanja u Domovinskom ratu.

Jedino sam mogla razaznati da voli razgovarati sa mnom. S Carlom del Ponte bio je dogovor da naši generali Čermak i Markač dođu u Haag, daju izjave i vrate se u Hrvatsku. No ona je dogovor bila prekršila pa ih nije puštala. Tada sam dva puta direktno otišla na vrata Meronu. Rekla sam kako Del Ponte krši dogovor i da ću mu dolaziti dok generale ne pusti. Tada se našalio rekavši: ‘Vi stvarno ne popuštate, pa nećete valjda te prijetnje provesti u djelo’. Ubrzo su Markač i Čermak bili doma -  prisjeća Škare Ožbolt jedne zgode.

Theodora Merona sjećat će se i hrvatski građani u čemu će im možda i pomoći i zanimljivi vizualni identitet njegovog rodnog grada.

Tko je zapravo Theodor Meron?

Taj 83-godišnji poljski Židov, rođen u Poljskoj (Kalisz), kao dječak preživio je nacističke logore, da bi potom živio u Izraelu. Kasnih šezdesetih bio je savjetnik izraelskog ministarstva vanjskih poslova, a iz Izraela je 1978. otišao u Ameriku, čiji je državljanin od 1984. godine.

Usavršavao se na sveučilištima u Jeruzalemu, Harvardu i Cambridgeu, a od 1977. profesor je međunarodnog prava u Ženevi, New Yorku… U Clintonovo vrijeme bio je savjetnik američke administracije za međunarodno pravo. Od 2009. je član američke Akademije umjetnosti i znanosti.

Ljubitelj je Shakespearea, član je istoimenog instituta, te autor knjiga o ratu i viteštvu u njegovim djelima. Meron je dobitnik brojnih nagrada međunarodnih pravnih tijela, a francuska vlada ga je 2007. odlikovala ordenom Legije časti. Nema nikakve dvojbe da će i u Hrvatskoj dobiti adekvatno priznanje za pravednost.

U Haagu je od 2001., a predsjednik je i žalbenog vijeća suda za Ruandu, te je odnedavno i predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove koji će nastaviti rad nakon gašenja ad hoc sudova.

Haški sud je inače financiran od strane fondova George Soros-a. Znači da je Soros i jedan od “vlasnika” Tribunala u Haag-u, što je zapravo i čudno za tako neovisnu instituciju.

Meron je član Rotschild-ovog Savjeta za inozemne odnose

Theodor Meron je također član Savjeta (Vijeća) za inozemne odnose (CFR - Council on Foreign Relations), jedne od najpoznatije organizacije moćnika koja je sudjelovala i u osnivanju Ujedinjenih Naroda. (slika gore)

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlai Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 

 
 Zaključak: Sudac Meron je čovjek sa planom. Njegova oslobađajuća presuda je još jedna zagonetka za teoretičare zavjere, ne nužno pozitivna ili negativna, već možda nit vodilja ili dio scenarija koji se polagano pokušava provesti.
 
 
izvor: agramerzeitung.com, vecernji.hr, jutarnji.hr,24sata.hr, dnevno.hr, wikipedia.com, youtube.com /uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11574"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

John F. Kennedy nikada nije bio na službenom popisu CFR liste članstva. 

Međutim, on je potvrdio u pismu 1960 [ PDF Preuzmi ] da je u to vrijeme  bio član Vijeća, kao i “dugogodišnji pretplatnik” na ​​CFR časopise, Ministarstvo vanjskih poslova.

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Svoje ciljeve Savjet je kontinuirano izlagao kroz razne publikacije, od kojih je najpoznatiji časopis “Inozemni poslovi” (Foreign Affairs). Pored toga, često su stavovi ove organizacije izlazili u posebnim tematskim časopisima, kao što je “Studio“.Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlaj Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(chasvoice.blogspot.com,wikipedia.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11311"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]