Oralna njega je od vitalnog značaja za vaše cjelokupno zdravlje, ali nisu svi higijenski proizvodi za zube jednaki

Iako je važno četkati zube najmanje dva puta dnevno, kvaliteta paste za zube ima jednako toliko utjecaja na vaše zdravlje zuba koliko i koliko puta perete zube.

Možda to ne shvaćate, ali štetni toksini bi lako mogli vrebati u vašoj pasti za zube.

Većina komercijalnih pasta za zube napunjene su opasnim spojevima, uključujući fluorid, triklozan, umjetne boje i sladila, pa čak i propilen glikol, koji je glavni aktivni sastojak antifriza.

Ovi upitni sastojci mogu biti vrlo štetni za vaše zube i desni, a mogu biti i nevjerojatno štetni ako se progutaju ili apsorbiraju u krvotok.

Znanstvena istraživanja pokazuju da svi ti sastojci mogu imati opasne nuspojave. To posebno vrijedi za fluorid, poznati neurotoksin. Nažalost, fluor se može naći u oko 95 posto svih pasta za zube u Americi.

Ako želite spriječiti da te otrovne kemikalije prodru u usta, gdje se mogu apsorbirati u vaš krvotok, umjesto toga odlučite se za za paste za zube koji se proizvode samo sa prirodnim sastojcima koji uništavaju bakterije, a koji neće naštetiti zubima i desni.

Evo nekih sastojaka koje biste trebali potražiti u visokokvalitetnoj prirodnoj paste za zube.

Natrijev klorid (morska sol)

Morska sol jedan je od najstarijih, najcjenjenijih i najkorištenijih spojeva (začina) na svijetu. Ne samo da se može koristiti za očuvanje hrane, nego se morska sol tisućama godina koristi u raznim tradicionalnim lijekovima za održavanje zuba čistima.

Čak sadrži nekoliko elemenata u tragovima i minerala koji podržavaju trajno zdravlje oralne šupljine. Ključna komponenta u mnogim drevnim puderima za čišćenje zuba je bila morska sol koja se koristila kao učinkovit, ali blagi abraziv koji može ukloniti prljavštinu i mrlje, kao i izbijeliti zube.

Soda bikarbona

Visokokvalitetan natrijev bikarbonat je jeftin i toliko puta testiran kao tretman za oralnu njegu. Snažne, zdrave zube i desni možete sigurno imati redovitim četkanjem mješavinom sode bikarbone i morske soli.

Ulje metvice

Eterično ulje sjemenke metvice uobičajen je sastojak mnogih prirodnih formula vodica za ispiranje usta. Budući da djeluje umirujuće na meka tkiva, poput vaših desni, ulje metvice može pomoći u prirodnom procesu ozdravljenja vašeg tijela, a istovremeno čisti vaše zube i desni.

Ovi sastojci su sami po sebi prilično učinkoviti, ali kada ih kombinirate, mogu formirati snažno rješenje za njegu zuba koje mogu hraniti vaše desni i zube, istovremeno promičući oralno zdravlje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Novo istraživanje Sveučilišta Berkeleyu otkrilo je da su mnogi konvencionalni šamponi, sapuni i paste za zube napunjeni “kemikalijama koje ometaju endokrini sustav” ili EDC, i uzrokuju disbalans hormona kod djece u razvoju

Mlade djevojke, pokazalo je istraživanje, dosežu pubertet mnogo ranije nego što je normalno kao rezultat izloženosti EDC-ima. I dječaci, otkriveno je dalje, slično doživljavaju smanjenje razine testosterona zbog upotrebe šampona i pasti za zube.

Istraživanje objavljeno u časopisu Human Reproduction, sastavljeno je na temelju podataka prikupljenih u Centru za procjenu zdravlja majki i djece Salinas (CHAMACOS), pratilo je 338 djece od dječje do adolescentske dobi kako bi procijenilo utjecaj različitih utjecaja izloženosti iz okoline.

Ono što su utvrdili je da u proteklih 20 godina prosječna dob u kojoj djeca postižu pubertet postaje sve ranija – a glavni krivac su proizvodi za osobnu njegu koji sadrže kemikalije za koje se zna da ometaju normalno izlučivanje hormona.

“Znamo da neki od proizvoda koje stavljamo na naše tijelo ulaze u naša tijela kroz kožu ili ih udišemo, ili ih nenamjerno unosimo, imaju veze sa disbalansom hormona” – izjavila je Kim Harley, glavni autor studije i suradnik profesor na školi javnog zdravlja na Berkeleyu.

“Moramo znati kako ove kemikalije utječu na naše zdravlje.”

Kemikalije u proizvodima za osobnu njegu uzrokuju rak jajnika kod djevojčica i rak testisa kod dječaka

Iako je prosječna dob za djevojčice koje ulaze u pubertet obično oko 11 godina, izloženost EDC-ima u proizvodima za osobnu njegu smanjuje tu granicu na oko osam godina ili čak ranije.

Znanstvenici opisuju ovaj negativni fenomen kao “rani” pubertet, za koji se zna da uzrokuje socijalne probleme i povećava vjerojatnost da se djevojke upuste u rizično ponašanje.

Među EDC-ima koji to uzrokuju su kemikalije: ftalati, parabeni i fenoli, tri uobičajene kemikalije koje se stavljaju u proizvode za osobnu njegu i koji oponašaju hormone u ljudskom tijelu.

Kada se utrljaju u kožu ili se upotrebljava oralno, proizvodi koji sadrže takve kemikalije mogu ih ispustiti u tijelo, što uzrokuje prerano sazrijevanje adolescenata i mladeži oba spola.

“Dok je potrebno više istraživanja, ljudi bi trebali biti svjesni da u proizvodima za osobnu njegu postoje kemikalije koje mogu narušiti balans hormona u našem tijelu” – dodao je Harley.

Ista studija također je utvrdila da EDC-i mogu narušiti ravnotežu hormona kod fetusa koji su izloženi u utrobi – što znači da ne trebaju čak biti niti u uzravnom kontaktu, nego ih čak može majka prenijeti.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Britanac Mark Boyle je diplomirani ekonomist koji je dugo vremena radio u jednoj velikoj korporaciji, prodajući GMO tvari poljoprivrednicima diljem Engleske

Međutim, on je jednog odgledao film “Gandi”, koji mu je potpuno promijenio perspektivu na svijet i ekologiju, pa je odlučio izvesti eksperiment i provesti jednu godinu života bez novca.

Ono što nije znao je to, da će se njegov pothvat produžiti nevjerojatnih šest godina bez naznaka da će se završiti u skorije vrijeme.

Pokušao sam kratko biti menadžer u nekoliko tvrtki koje se bave proizvodnjom organske hrane, ali sam ubrzo shvatio da tako neću promijeniti ništa i nakon popodnevnog filozofiranja s prijateljem, odlučio sam se otisnuti u nepoznato i započeti ovaj eksperiment – priča Mark.

Ubrzo je shvatio da mu cijeli život ovisi od međusobnog poštovanja sa ljudima oko sebe, jer ukoliko bi on bio dobar prema njima, to bi mu se vraćalo u vidu hrane i pića, ali i poslova koje bi mogao raditi u zamjenu za pristojno prenoćište, s obzirom na to da je živio u svojoj prikolici.

Ponio sam sa sobom samo laptop kako bih pisao dnevnik o mom eksperimentu, ali on se napajao solarnom energijom, tako da nisam morao biti ovisan od struje – dodaje on i ubrzo otkriva najveću inspiraciju koju je doživio tijekom ovog putovanja.

Kada bismo uzgajali svoju hranu, ne bi bacali trećinu kao što to radimo danas. Da sami pravimo stolove i stolice, ne bismo ih bacali kada bi novi modeli izašli. Da sami moramo čistiti vodu koju pijemo, ne bismo je zagađivali tako lako. Koliko god ta izreka zvučala izlizano, mi jednostavno moramo biti promjena koju želimo vidjeti u svijetu. Što je za mene značilo da se moram odreknuti novca – priča on.

Tako je počelo Markovo nevjerojatno putovanje, pa je već prvog dana uspio nahraniti 150 ljudi od odbačenih namirnica koje je pronašao, a već kroz godinu dana je imao svoje usjeve odakle je dobivao povrće za obroke. Ipak, u početnim fazama njegovog eksperimenta, nije mu bilo baš lako.

Prvih Nekoliko mjeseci je bilo najteže. Pogotovo jer sam došao iz konvencijalnog društva i sve mi je bilo novo. Teško mi je bio da se snađem što ću jesti, kako ću doći od točke A do točke B, pa i kako ću prati zube. To su mi bili problemi jer sam se do sada izuzetno oslanjao na novac – priča Mark.

Skoro Godinu dana sam se hranio odbačenom ili recikliranom hranom, a ujedno sam počeo uzgajati svoju hranu. Tako da sam već na kraju godine video plodove rada i mogao sam se hraniti iz vlastitog vrta, pa sam počeo i praviti razne bankete. Kada je u pitanju toalet, umjesto toalet papira san koristio novine, a pastu za zube napravio sam od kosti sipe i sjemenki komorača.- priča ovaj momak.

Kupao sam se u rijeci sa sapunom od biljki, a kretao sam se ili pješke ili na biciklu. Umjesto toaleta, napravio sam spremište izmeta, koji sam koristio za uzgoj vrta. Nakon dva, tri mjeseca sam počeo vjerovati kako će mi se sve potrebe riješiti na neki način – dodao je.

Jedinu stvar koju je kupio su tenisice od četiri funte iz humanitarne organizacije i to se dogodilo tek tri godine pošto je počeo svoj eksperiment bez novca, a usput je napisao i knjigu “The moneyless man”, koja se prodala u 100.000 tisuća primjeraka diljem svijeta, a u kojoj je objasnio kako je moguće živjeti bez novca u suvremenom svijetu.

U njoj je objasnio i kako je uspio spremi banket za 1000 ljudi koristeći recikliranu hranu, nakon čega su gledali film uz pomoć projektora i zvučnika koji rade na prirodnu snagu (jedan od njih je vrtio pedale bicikla koje je bilo prikačeno).

Sada, kada je odlučio privesti eksperiment pri kraju, odlučio je napisati još jednu knjigu “Drinking Molotov Cocktails with Gandhi”, a sav novac od prodaje će uputiti u dobrotvornu organizaciju koja nabavlja hranu za beskućnike i djecu u Africi.

Njegov zaključak je da se današnja nacija previše oslanja na tehnologiju da im pomogne u životu, umjesto da sami zasuču rukave. Upravo zato, svi bi trebali ostaviti labaratorijski napravljene lijekove, s obzirom na to da je on uspio izliječiti sve svoje boljke običnim biljem koji se može naći u vrtu.

Međutim, to ne isključuje komplicirane operacije koje su nužne da bi se nekome spasio život. Mark je zaključio da se njegova sigurnost više ne nalazi u bankovnom računu, već da je spreman uzeti život u svoje ruke ukoliko to bude nužno i od sada će hrabrije koračati kroz život.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(24sata.rs,youtube/uredio:NSP)

Revolucionarni izum za održavanje osobne higijene je izmislila japanska istraživačica Kazue Yamagishi

Riječ je o novoj pasti koja popunjava sve rupe i pukotine u zubima i vraća zubnu caklinu.

Sve to u konačnici poništava puno nepotrebnih manipulacija koje stomatolozi obično obavljaju.

U svom sastavu pasta japanskog istraživača je sličnog sastava kao zubna cakline, a jedina razlika je u tome što je tekuća. Tako se lako može primijeniti na zahvaćena područja s četkicom za zube.

Formula nove paste je dobivena nakon niza eksperimenata sa hidroksil-apatitom, koji se naziva kristalni kalcij fosfat koji je glavni sastojak zuba.

Nakon što se primjeni na zubima, kiselina na površini zuba se počinje rastvarati. Tri minute kasnije, pasta se počinje kristalizirati i brzo dobiva strukturu prirodne cakline.
 

 
(preveo:mag.A.B./uredio:nsp)

Na razne lijekove i medicinska sredstva koja se kupuju bez liječničkog recepta ljudi godišnje potroše ogromne količline novca. Prema posljednjim istraživanjima, mnogi su od tih prozvoda posve beskorisni

Stereotipno vjerujemo da antibakterijski sapuni štite od bakterija i ubijaju ih, dokazi ne pokazuju tako.

Više od četiri desetljeća istraživanja Američke agencije za hranu i lijekove, pored mnoštva nezavisnih istraživanja nisu dale dokaze da triklosan – aktivni sastojak antibakterijskih gelova, sapuna i maramica ima prednost nad običnim sapunom i običnom toplom vodom.

Na razne lijekove i medicinska sredstva koja se kupuju bez liječničkog recepta ljudi godišnje potroše ogromne količline novca. Prema posljednjim istraživanjima, mnogi su od tih prozvoda posve beskorisni, a neki čak i odmažu. Donosimo listu nekoliko preparata koji su nerijetko beskorisni, odnosno najviše služe izbijanju novca iz novčanika.

Lijekovi protiv kašlja

Na svaku bol grla ili pojavu kašlja mnogi trče u ljekarne po nekakav sirup kako bi im ublažio tegobe. No, gotovo da i nema dokaza da to pomaže, tvrde neki stručnjaci. Dr. Tim Balard kaže: “Ne postoje dokazi da će sirupi pomoći da se dužina bolesti skrati”. Ako je uzrok vašeg kašlja virusna infekcija, što najčešće i je slučaj, nema brzoga načina da se riješite kašlja nego je potrebno vrijeme kako bi se iz sustava virus riješio.

Kapi za uho

Iako kapi za uši sadrže odlične sastojke kao što su hidrogen, glicerol, to vam neće pomoći da se riješite boli. Kliničkih dokaza o tome da ova sredstva pomažu više od vode koju možete staviti u uha nema.

Kreme za ublaživanje uboda insekata

Postoje mnogobrojne kreme i masti koje navodno ublažavaju svrbež i oteklinu nakon ugriza insekta, no malo je dokaza da one pomažu. Kreme koje sadrže anestetike ili antihistaminike ili antiseptike tek su marginalno učinkovite, sudeći prema mnogim istraživanjima. Ove kreme mogu vašu kožu učiniti još osjeljivijom. Bolje je pribjeći prirodnim rješenjima koji sigurno pomažu i blagotvorni su za kožu, a to je primjerice ulje gospine trave.

Antibakterijski sapuni i vlažne maramice

Stereotipno vjerujemo da antibakterijski sapuni štite od bakterija i ubijaju ih, dokazi ne pokazuju tako. Više od četiri desetljeća istraživanja Američke agencije za hranu i lijekove, pored mnoštva nezavisnih istraživanja nisu dale dokaze da triklosan – aktivni sastojak antibakterijskih gelova, sapuna i maramica ima prednost nad običnim sapunom i običnom toplom vodom.

Paste za izbjeljivanje zubi

Iako su daleko skuplje od običnih zubnih pasti, čak 40 % ljudi koristi paste koje “izbjeljuju” zube i vjeruju u njihov učinak.
“Paste u Europi prema pravilniku mogu da sadrže maksimalno 0,1 hidrogen peroksida, kako bi bile sigurne. Mogućnost da vam ta količina izbijeli zube gotovo i ne postoji, potrebno je barem 30 puta toliko”, objasnio je dr. N. Carter, šef britanske Stomatološke zdravstvene fondacije, javlja Daily Mail.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

U kontekstu korporacijskog porobljavanja svijeta kojeg provode samoproglašene elite, neki zaključuju da se fluor prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi, zbog djelovanja na kemijske procese u mozgu. Fluorid bi prema tom tumačenju mogao biti i jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo

Čudna vremena, doista – zdrave namirnice se propagandom sotoniziraju, a zakonima zabranjuju, dok se otrovi propagandom pretvaraju u ljekovite tvari. Ne treba čuditi što je takva iracionalna naopakost mnoge dovela do zaključka da je posrijedi sustavno trovanje čovječanstva s ciljem slabljenja imunološkog sustava, smanjenja populacija, te slabljenja volje i životne snage u ljudima djelovanjem na kemiju organizma, kako bi bili bolji materijal za pokorne i tupe građane orvelovske fašističke države. To se radi kroz razne tvari i elektromagnetska zračenja, a neki od ‘osumnjičenih’ sastojaka svakako su fluoridi. Natrijev fluorid, npr, uobičajen je sastojak otrova za štakore i žohare, anestetika, hipnotika, psihijatrijskih lijekova i vojnog živčanog plina i – vode i pasti za zube.

Dok se u SAD-u fluorodi stavljaju u vodovod (navodna preventiva protiv kvarenja zubi), mi smo sretnije ruke. Nas dohvaćaju, recimo, kroz paste za zube. U jednom dućanu sam pregledao svih tridesetak vrsti paste za zube u potrazi za nekom bez fluorida i nisam našao niti jednu. A pisalo je – širok izbor pasti. Kao i obično, izbor je samo privid i ambalaža.

“Zubi su prozori u ono što se zbiva s kostima”

Časopis Environmental Health Perspectives objavio je 2012. vijest o studiji Harvardske škole za javno zdravlje koja je potvrdila da visoke razine fluorida u pitkoj vodi djeci dramatično snižavaju kvocijent inteligencije. Razlika može biti tolika da kod djece, koja sama po sebi imaju niži kvocijent, može izazvati poteškoće u učenju. Znanstvenici s Harvarda ustanovili su da učinci fluorida na inteligenciju mogu početi u maternici, kroz placentu.

Njihova studija, pisalo je, koja je analizirala 27 prethodno objavljenih istraživanja, prva je koja je potvrdila učinke fluorida na inteligenciju djece i otkrila direktnu vezu između rezultata mjerenja IQ-a i razina fluorida u javnoj vodoopskrbi. Fluorid je neurotoksin, a ljudi kroz vodu gutaju 1000 puta više tog neurotoksina od ijednog drugog, što može bitno utjecati na razvoj mozga.

Učinak izlaganja fluoridu se može vidjeti kod američke djece i u drugim vidovima. Veliki broj (do 80 posto u velikim gradovima) mladih Amerikanaca ima dentalnu fluorozu, prvi vidljivi znak ekstenzivnog izlaganja fluoride. Njen znak su bjelkaste mrlje ili točke, pogotovo na prednjim zubima, ili tamne mrlje i pruge u ozbiljnijim slučajevima. U javnosti je slabo poznato i to da se fluorid akumulira u kostima. Kako je objasnio Paul Connett, profesor kemije na sveučilištu St. Lawrence: “Zubi su prozori u ono što se zbiva s kostima”. Stoga ne čudi ni to da su zadnjih godina pedijatrijski specijalisti za kosti izvijestili o alarmantnom povećanju fraktura među mladim Amerikancima.

Fluoridi su medicinski klasificirani kao protoplazmatički otrovi, koriste se za trovanje štakora, a bili su dio otpada u proizvodnji eksploziva i drugih oružja, pa bilo ga je vrlo skupo zbrinjavati dok mu upotreba nije nađena u vodi za piće. Jedan početak priče jest nakon 2. svjetskog rata. Američka vlada poslala je znanstvenika Charlesa Eliota Perkinsa da preuzme upravu ogromnih kemijskih pogona IG Farbena u Njemačkoj. Njemački kemičari su Perkinsu opisali plan koji su napravili tijekom rata, a kojega je njemački generalštab prihvatio, da kontroliraju stanovništvo u bilo kojem području time što će u pitku vodu masovno stavljati natrijev fluorid, što je metoda koja se već koristila u njemačkim i ruskim logorima za ratne zarobljenike i sovjetskim gulazima u Sibiru, da bi ih se napravilo “glupima i poslušnima”, kako je to jedan autor opisao. IG Farben je tijekom rata razvio planove fluoridizacije okupiranih zemalja, jer je otkriveno da ona uzrokuje blagu štetu na određenom dijelu mozga, čime otežava pogođenoj osobi da brani svoju slobodu i čini je poslušnijom prema autoritetima.

Milijuni tona fluorida za projekt Manhattan

Drugi početak priče mogao bi biti 1944. kad se u području niz vjetar od kemijske tvrtke E.I. DuPont de Nemours u Deepwateru (New Jersey) dogodilo ozbiljno zagađenje fluoridom. Tvornica je proizvodila milijune tona fluorida za potrebe projekta Manhattan, tj. za proizvodnju atomske bombe. Na farmama u okruzima Gloucester i Salem, poznatima po visokoj kvaliteti voća i povrća, u ljeto 1944. farmeri su počeli izvještavati da su im breskve spaljene, perad je umirala, a seljaci koji bi jeli svoje proizvode ponekad bi cijelu noć i sljedeći dan povraćali. Konji su se razboljivali i noge su im se kočile, a krave nisu mogle stajati, već su pasle ležeći na trbusima. Tko ne bi jedva dočekao da tu tvar namaže na svoju četkicu za zube?

Farmeri isprva nisu znali o čemu se radi, a nisu znali ni da je incident privukao pažnju projekta Manhattan i Vlade, koji su istraživali pritužbe na isparenja iz tvornice. Po završetku rata seljaci su tužili DuPont i projekt Manhattan za štetu napravljenu fluoridom. Bila je to prva tužba protiv američkog programa razvoja atomske bombe. Dokumenti s kojih je skinuta oznaka tajnosti otkrivaju da su mobilizirani razni uredi da bi se na sudu porazilo farmere, jer su 1946. SAD počele masovnu proizvodnju atomskih bombi. Nijedna druga nacija još nije testirala nuklearno oružje, pa se činilo da je A-bomba temelj za predvodničko mjesto u poslijeratnom svijetu, a tužbe bi mogle poremetiti razvoja bombe za koji je fluorid bio neophodan.

Ured za kemijsko ratovanje počeo je raditi testove i skupljati podatke, ali ne za dobrobit ljudi već za eventualne sudske procese. U međuvremenu, stanovnici tog kraja bili su u panici. Rješenje tog problema „odnosa s javnošću” je svom šefu, pukovniku Staffordu L. Warrenu, šefu medicinskog odjela, predložio dr. Harold C. Hodge, voditelj toksikologije fluorida u projektu Manhattan, u tajnom memorandumu od 1. svibnja 1946: “Bi li bilo korisno pokušati parirati lokalnom strahu od fluorida kod dijela stanovnika okruga Salem i Gloucester kroz predavanja o toksikologiji fluoride i možda upotrebljivosti fluorida kod zdravlja zubi?” Takva su predavanja zaista započela, prvo za građane New Jerseya, a potom i za ostatak nacije tijekom hladnog rata. Farmeri su umireni financijskim nagodbama, no morali su odustati od sadnje breskvi jer stabla, spaljena incidentom više nisu bila dobra, a krave i konji su hodali ukočeno. Njihove žalbe prekrio je zaborav.

Potajna testiranja fluorida na pacijentima u bolnicama

Ideja da fluorid preventivno djeluje na karijes nastala je u SAD-u još 1939., kad je znanstvenik Gerald J. Cox, zaposlenik ALCOA-e (najvećeg proizvođača otrovnog fluoridnog otpada), također u strahu od tužbi za štetu učinjene fluoridom, izložio fluoridu neke laboratorijske štakore i zaključio da zbog fluorida imaju manje šupljina u zubima, te ustvrdio da bi se fluorid trebao dodavati u nacionalnu opskrbu vodom. Kad je 1947. Oscar R. Ewing, dugogodišnji odvjetnik ALCOA-e, imenovan šefom Federalne agencije za sigurnost, što je bio položaj s kojega je upravljao i Službom za javno zdravstvo, tijekom sljedeće tri godine 87 novih američkih gradova počelo je fluoridizirati svoju vodu, uključujući kontrolni grad u studiji o fluoridizaciji vode u Michiganu, što je eliminiralo mogućnost da to bude znanstveni, objektivni test sigurnosti.

Zapravo, fluor nema skoro nikakvog efekta u preventivi kvarenja zuba kod ljudi. Na Novom Zelandu je 1990. godine dr. John Colquhoun natjeran na prijevremenu mirovinu nakon što je obavio znanstvenu studiju na 60.000 djece školskog uzrasta i dokazao da ne postoji nikakva razlika u stopi kvarljivosti zubi kod djece koja žive na područjima gdje se obavlja fluoridizacija vode od onih koji žive na područjima gdje se to ne čini. Hildebolt je 1989. s kolegama proveo studiju na 6000 djece školskog uzrasta, s istim rezultatom kao i istraživanje koje je 1990. napravio dr. John Yiamouyiannis na 39.000 školske djece, koje je također potvrdilo da nema nikakve koristi za zube od korištenja natrij-fluorida.

Kako je fluorid bio ključna kemikalija projekta Manhattan za proizvodnju uranijeve i plutonijeve bombe, bili su ga potrebni milijuni tona. Trovanje fluoridom, a ne radijacijom, iskrsnulo je kao najveća zdravstvena opasnost i za radnike i za obližnje zajednice. Znanstvenicima koji su proizveli atomsku bombu naređeno je da pribave upotrebljivi dokaz za obranu u sudskim parnicama, pa su počeli groznu praksu. Potajno su testirali fluorid na pacijentima u bolnicama koji nisu ništa sumnjali, kao i na mentalno zaostaloj djeci. Nije da nisu znali s čime imaju posla. U memorandumu projekta Manhattan od 29. travnja 1944 piše: “Klinički dokaz ukazuje da uranij-heksafluorid može imati veliki učinak na središnji živčani sustav (…) Čini se da je F-komponenta (fluorid) uzrok tome, a ne T-faktor (uran)”.

Studije fluorida pod oznakom tajnosti

Nakon žalbi stanovnika New Jerseya, da bi se preduhitrile tužbe prema programu A-bombe, za provođenje eksperimenata određivanja toksičkih učinaka fluorida angažirano je sveučilište Rochester. Novac za istraživanje zdravstvenih učinaka tekao je u milijunima od projekta Manhattan i organizacije koja ga je naslijedila, Komisije za atomsku energiju. Brak vojne tajnosti i medicinske znanosti izrodio je deformirano dijete. Sveučilište Rochester je studije fluorida stavilo pod oznaku tajnosti, s kodnim imenom Program F, a trajale su sve do ranih 1950-ih.

Program F se, naravno, nije bavio dječjim zubima. Trebao je pribaviti znanstvenu municiju za suđenja, pa ne čudi da mu je direktor bio isti onaj dr. Harold C. Hodge koji je vodio istragu za projekt Manhattan prilikom trovanja ljudi incidentom u New Jerseyu. Zato možemo mirno spavati – većina dokaza o sigurnosti fluorida temelji se upravo na radu znanstvenika iz Programa F sa sveučilišta Rochester. Ono je postalo vodeći akademski centar za provjeru sigurnosti fluorida i njegove efikasnosti kod smanjivanja propadanja zubi, a ključna figura istraživanja, dr Harold C. Hodge, postao je glavni nacionalni zagovornik za fluoridizaciju pitke vode.

Program F je za program razvoja atomske bombe trebao proučavati i učinak fluorida na ljude. Ima li boljeg načina za to od – dodavanje fluorida u javne zalihe vode?! Upravo su znanstvenici vezani uz razvoj bombe odigrali ulogu u prvom nacionalnom planiranom ekperimentu fluoridizacije vode u gradu Newburgh (država New York). To je bila najopširnija studija zdravstvenih učinaka fluoridizacije i baš ona kojom se pribavila većina ‘dokaza’ da su male doze fluorida navodno dobre za dječje kosti i zube.

Da plan fluoridizacije vode ima i drukčiju pozadinu od obrane od tužbi govori podatak da je planiranje eksperimenta započelo još 1943. imenovanjem posebnog Odjela za zdravlje države New York (zapravo se bavio trovanjem), koji je trebao proučiti je li preporučljivo dodavanje fluoride u pitku vodu Newburgha. Kako za koga! Za korporatiste jest, za ljude nije, pa odgovor možete pretpostaviti odmah, jer je predsjednik odbora bio – dr. Harold C. Hodge, šef studija o toksičnosti fluorida za projekt Manhattan. Odbor je, očekivano, preporučio da se Newburgh fluoridizira, odredio tipove medicinskih studija i stručno vodstvo eksperimenta. Ključno pitanje je bilo, stvara li fluorid kakve kumulativne efekte, dobre ili loše, na tkiva i organe, ako se tijekom duže vremena uzimaju male koncentracije. Tako je u svibnju 1945. voda Newburgha fluoridizirana, a do 1955. njegove stanovnike je proučavao Odjel za javno zdravlje države New York.

Fluorid kao tvar koja poboljšava zdravlje

U međuvremenu, u kolovozu 1948. u Časopisu američke zubarske udruge objavljena je studija zubnog i fizičkog zdravlja radnika u tvornici koja je proizvodila fluorid za program proizvodnje A-bombe. Napravio ju je tim zubara iz projekta Manhattan, a Komisija za atomsku energiju cenzurirala ju je zbog “nacionalne sigurnosti”.

Usporedba izvorne i objavljene verzije studije pokazuje da: tajna verzija izvještava da je većina ljudi ostala bez zubiju, dok objavljena verzija izvještava samo da su ljudi imali manje šupljina u zubima; tajna verzija kaže da su ljudi morali nositi gumene čizme jer su im se zbog isparenja fluorida raspali čavli u cipelama, a objavljena verzija to ne spominje; tajna verzija kaže da fluorid može slično djelovati na zube ljudi, te da pridonosi bezubosti dok objavljena verzija ispušta tu tvrdnju i zaključuje da su “ljudi bili neobično zdravi i u medicinskom i u zubnom pogledu”.

Što se tiče Programa F, on je provodio vlastite tajne studije, tajno prikupljajući i analizirajući uzorke krvi i tkiva stanovnika Newburgha, u suradnji s osobljem Odjela za zdravlje države New York. Konačni izvještaj newburghškog demonstracijskog eksperimenta, objavljen 1956. u Časopisu američke zubarske udruge zaključio je da su “male koncentracije fluoride sigurne za američke građane”. Biološki dokaz, temeljen na radu provedenom na Projektu atomske energije Sveučilišta Rochester dostavio je – dr Hodge.

Očigledno je da je izbor časopisa imao veze sa strategijom velikog meštra i utemeljitelja ‘odnosa s javnošću’, Edwarda Bernaysa. On je unajmljen da pomogne tvrtki Aluminum Company of America i ‘fluoridistima’ iz Službe za javno zdravlje (nikad kraja orvelovskim nazivima) da uvjere američku javnost da je fluoridizacija vode sigurna i dobra za ljudsko zdravlje. U skladu sa svojom doktrinom ‘autoriteta treće strane’, koristio je Nacionalni institut za istraživanje zubi. Bernays se držao svoje teze da “možete ljude navesti da prihvate praktički bilo koju ideju ako su njoj naklonjeni doktori. Javnost će je prihvatiti jer je doktor autoritet za većinu ljudi, neovisno o tome koliko zna ili ne zna.”

Doktori koji su kasnije preporučivali fluoridizaciju nisu znali da su istraživanja koje bi diskreditirala sigurnost fluorida bila ili potisnuta ili uopće nisu napravljena. Fluorid je izjednačen sa znanstvenim napretkom i javnosti predstavljen kao tvar koja poboljšava zdravlje i koja se počela koristiti za poboljšanje zdravlje djece, dok su oni koji su mu se protivili bili odbačeni kao čudaci, nadriliječnici ili luđaci. Dr. John Yiamouyiannis objavio je 1975. rezultate znanstvenog istraživanja koji su pokazali da ljudi koji žive u područjima fluoridizacije pitke vode imaju veću stopu smrtnosti od raka, od onih koji žive u područjima gdje se fluoridizacija vode ne odvija. Američki Nacionalni Institut za rak pokušao je odbaciti taj rad, ali se doktoru Yiamouyiannisu iste godine pridružio i dr. Dean Burk, glavni kemičar istog instituta do 1974. pa su zajednički obavili dodatne studije.

Učinak fluorida na ljudski mozak

Tijekom 1990-ih je istraživanje Phillis Mullenix, toksikologinje s Harvarda, pokazalo da fluorid u vodi može dovesti do smanjenja IQ-a i kod štakora stvoriti simptome hiperaktivnosti pomanjkanja pažnje (ADHD), te da je fluorid jak otrov za središnji živčani sustav i može nepovoljno djelovati na funkcioniranje ljudskog mozga čak i u malim dozama. Novi epidemiološki dokazi iz Kine to potvrđuju, jer pokazuju vezu između izlaganja malim dozama fluorida i smanjenja IQ-a kod djece. Rezultati toksikologinje Mullenix objavljeni su 1995. u uglednom znanstvenom peer-review-časopisu. Samo par dana prije nego što je njeno istraživanje prihvaćeno za objavljivanje, ona je otpuštena s mjesta šefice toksikologije zubnog centra Forsyth u Bostonu, a njenu prijavu za sredstva za nastavak istraživanja utjecaja fluorida na središnji živčani sustav je američki Nacionalni institut za zdravlje odbacio, s obrazloženjem da “fluorid nema efekata na središnji živčani sustav”.

Tijekom svoje istrage, Mullenix je s iznenađenjem ustanovila da u SAD-u nije provedena niti jedna studija učinaka fluorida na ljudski mozak. Pitam se, zašto?
Usprkos dokazima, američke federalne i državne agencije za javno zdravlje, te velike zubarske i medicinske organizacije i dalje zagovaraju fluorid, a tisuće tona industrijskog fluoride u cijeloj sjevernoj Americi se stavlja u pitku vodu. Iako je do pedeset puta otrovniji od sumpornog dioksida, prema Zakonu o američkom čistom zraku ne smatra ga se zagađivačem zraka, a Zakon o vodi izglasan u studenom 2003. onemogućio je da se tvrtke koje se bave vodom podvrgnu civilnim ili kriminalističkim saslušanjima zbog dodavanja fluorida u javnu opskrbu vodom.

U kontekstu korporacijskog porobljavanja svijeta kojeg provode samoproglašene elite, neki zaključuju da se fluor prvenstveno koristi radi mentalne kontrole ljudi, zbog djelovanja na kemijske procese u mozgu. Uz to, štetno djeluje na epifizu, uzrokujući njenu kalcifikaciju. Epifizu se smatra žlijezdom koja omogućuje vezu čovjeka s duhovnim aspektima i višim razinama. Bez nje, čovjek je u stanju vidjeti samo materijalne aspekte sebe samog sebe, kao i svega ostalog, te se i ponaša u skladu s tim. Fluorid bi prema tom tumačenju mogao biti i jedna od supstanci koje izazivaju i održavaju čovjekovo duhovno sljepilo.

Znanstvene činjenice o fluoridu

Fluoridi…
1) …ometaju sintezu kolagena što dovodi do njegovog razlaganja u kostima, tetivama, mišićima, koži, hrskavičavom tkivu, plućima, bubrezima i traheji.

2) …stimuliraju stvaranje granula i potrošnju kisika u bijelim krvnim stanicama, ali sprječavaju taj proces kada je bijela krvna stanica izložena djelovanju neke strane supstance u krvi.

3) …fluoridi smanjuju energetske rezerve i sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju strane materije procesom fagocitoze. Čak i i mikro-molarne količine fluorida, ispod 1ppm (1-og dijela na milijun dijelova) mogu ozbiljno suzbiti sposobnost bijelih krvnih zrnaca da uništavaju patogene mikro-organizme.

4) …fluoridi zbunjuju imuni obrambeni sistem i potiču ga da napada tkiva svog vlastitog tijela i povećavaju brzinu rasta tumora kod ljudi koji su podložni raku.

5) …sprječavaju stvaranje antitjela u krvi.

6) …ometaju rad štitne (tiroidne) žljezde.

7) …ispoljavaju štetno djelovanje na razna tkiva u tijelu čovjeka.

8) …pospješuju razvoj raka kostiju.

9) …izazivaju preuranjeno starenje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(Krešimir Mišak,dnevno,youtube.com/uredio:nsp)

Kada je riječ o alternativnim zdravstvenim i poljoprivrednim vijestima, mega gigant Monsanto je više od ponavljajuće teme

Obrazloženje zbog čega je ta multinacionalna agrokemijska i poljoprivredno biotehnološka korporacija takva vruća tema je danas već više nego dovoljno dokumentirano. Tako je dobro dokumentirano da je pokrenut  svjetski globalni prosvjed (marš) u znak prosvjeda protiv stava i postupaka ove tvrtke. Međutim fokus ovog članka je rasvijetliti neke od najvažnijih štetnih proizvoda koji je Monsanto imao u povijesti, od kojih je jedan dio bi već na na tržištu, a neki još uvijek stoje na policama.

Ovdje se nalaze 12 Najužasnijih Proizvoda kompanije Monsanto:

1. Saharin

Što je to? – Obično i jednostavno, saharin je umjetni zaslađivač. Oko od 1800, saharin nije postao popularan kao alternativa za šećer sve do 20. stoljeća – zahvaljujući u velikoj mjeri naporima Monsanto-a čija je početna namjera bila proizvesti saharin za kompaniju Coca-Cola.

Zašto je to loše? – U početku se pohvalila njegovu sposobnost da osigura slatkoću bez kalorija, no nakon toga saharin je pao pod kritiku 1970-ih kada je studija otkrila da saharin izaziva rak u ispitnim štakorima i miševima. Međutim, nakon montiranih pritisaka, studija je zanemarena kao manjkava u svojim zaključcima, sladilo je uklonjeno s popisa kancerogenih tvari NIH-a (Nacinalna Agencija), i danas se može naći u puno hrane koju mi konzumiramo.

Gdje se koristi? Pića, slatkiši, keksi, lijekovi, žvakaća guma, voćni namazi, pasta za zube i još mnogo toga.

2. PCB

Što je to? – PCB (poliklorirani bifenil) pripada obitelji umjentih organskih kemikalija poznatih kao klorirani ugljikovodici. Oni su prvi put korišteni od strane Monsanto-a u 1920. u proizvodnji rashladnih tekućina za široku primjenu električnih transformatora, kondenzatora i elektromotora. Oni su se proizvodili u razdoblju od 1929. do 1979., otkada su zabranjeni.

Zašto je to loše? – PCB je poznat kao uzročnik raka, kao i da doprinosi brojnim štetnim učincima na ljudski imunološki sustav, reproduktivni sustav, živčani sustav i endokrini sustav.

Gdje se koristi? – Zabranjen je od 1979., PCB se više ne koriste, ali njihova šteta i dalje traje kako je studija u  2011. pokazala, da se još uvijek nalazi u krvi trudnica. Prije zabrane, PCB se koristio u proizvodima za široku uporabu kao što su: kabelska izolacija, brtvila, plastika, ljepila i uljane boje.

3. Polistiren

Što je to? – Još se uvijek naširoko koristi i danas, polistiren je sintetički polimer. Proizvodnja polistirena je postala fokus Monsanta 1941. godine.

Zašto je to loše? – Polistiren je bionerazgradiv i odgovoran je za većinu ukupnog opasnog otpada u svijetu. Kronično izlaganje polistirenu također je povezano sa depresijom, glavoboljom, umorom i slabosti.

Gdje se koristi? – Doslovno svugdje, ali najčešće u pakiranjima hrane, gdje je poznat kao stiropor. Polistiren je učvrstio svoje mjesto na tržištu, zato jer je izdržljiviji proizvod od papira i najisplativiji usporedo sa plastikom (koji također nije mnogo bolji za okoliš).

4. Nuklearno oružje

Ne mislim da trebamo puno objašnjavati o tome što ono predstavlja, zašto je loše ili gdje se koristi, ali je zanimljivo znati Monsantov angažman u proizvodnji nuklearnog oružja. Ubrzo nakon što su se stekli laboratorij Thomas & Hochwalt, Monsanto je razvio odjel koji je odigrao ključnu ulogu u projektu Manhattan od 1943. do 1945. godine. Manhattan projekt je bio odgovoran za izradu prve atomske bombe u Drugom svjetskom ratu.

5. DDT

Što je to? – DDT (diklorodifeniltrikloroetan) je najčešće korišteni pesticid dizajniran za borbu protiv malarije koju prenose komarci. Monsanto, slučajno se desilo da je jedan od prvih proizvođača ovog insekticida koji je bio u zadnje vrijeme izložen kritikama i bio pod povećalom.

Zašto je to loše? – Zabranjen u 1972., DDT je vezan za oštećenje jetre, smanjuje reprodukciju kod ljudi i radi privremenu štetu na živčanom sustavu između ostalog.

Gdje se koristi? – Nažalost DDT se održao i više od 15 godina nakon zabrane i još uvijek se nalazi u nekim tlima. Naše izlaganje njemu će više nego vjerojatno doći kroz konzumiranje kontaminirane ribe, usjeva, ili kroz atmosfersko taloženje.

6. Dioksin

Što je to? – Dioksini su skupina kemijski srodnih spojeva koje neki vide kao najotrovniju kemikaliju poznatu znanosti. Monsanto je uključio ovu kemikaliju 1945. godine, kada su počeli promicati upotrebu kemijskih pesticida u poljoprivredi.

Zašto je to loše? – Dioksini su prije svega loši zbog svoje sposobnosti da se akumuliraju u hranidbenom lancu, a izvješće EPA-e je potvrdilo da dioksin uzrokuje rak na ljudima. Znansstvenici kažu da je samo jedna molekula dioksina u ljudskom organizmu dovoljna da stvori tumor.

Gdje se koristi? – Dioksini se primarno nalaze u mesu i mliječnim proizvodima, zbog kako su integrirani oni su postali dio hranidbenog lanca.

7. Agent Orange (Agens Narandžasti)

Što je to? Herbicid/defoliant koji se prvenstveno koristio kao oblik kemijskog ratovanja tijekom rata u Vijetnamu. Monsantu se je jednostavno dogodilo da je bio jedan od dva najveća proizvođača ovog smrtonosnog oružja.

Zašto je to loše? – Agent Orange je odgovoran za više od 400.000 smrtnih slučajeva i 500.000 urođenih mana s više od milijun ljudi koji pate od nekih vrsta zdravstvenih problema. Problem Agent Orange-a je ležao u kontaminaciji dioksinom. Nešto što je Monsanto očito znao kada je prodao Vladi SAD-a za uporabu u ratu.

Gdje se koristi? – Implikacije Agent Orange-a u Vijetnamu još uvijek se osjećaju, jer je formalno službeno čišćenje počelo počinje tek 2012. Šokantna napomena je da neke kemikalije u kojima se nalazi Agent Orange se još uvijek može naći u nekim herbicidima koji se koriste i danas.

8. Naftna-bazirana gnojiva

Što je to? – Kao što ime sugerira, naftna-bazirana gnojiva su vrsta gnojiva koja se primjenjuju na tlu ili u biljnim tkivima kako bi se pomoglo njihovom razvoju. Monsanto se uključio u proizvodnju istog u 1955. godine nakon kupnje veliku rafineriju nafte.

Zašto je to loše? – Naftna-bazirana gnojiva su poznata po tome da uništavaju blagotvorne mikroorganizme u tlu. Ovo uništavanje sterilizira tlo koje postaje u potpunosti ovisno o vanjskom stimulansu za proizvodnju i razvoj bilja.

Gdje se koristi? – U gospodarstavima širom svijeta, jer su oni naveli da takva gnojiva daju poljoprivrednicima veći stupanj kontrole nad onim što raste.

9. RoundUp

Što je to? – Roundup herbicid, također poznat kao glifosat (glavna komponenta Monsantovog Roundup herbicida) je najkorišteniji herbicid diljem svijeta. Stvoren je u 1970. kada je Monsanto osnovao svoj odjel  za proizvodnju poljoprivrednih kemikalija, a RoundUp je bio tada njihov najcijenjeniji herbicid.

Zašto je to loše? – Glifosat je povezan s rakom, pokazuju brojna istraživanja, zbog svojih svojstava kao potencijalni endokrini disruptor – ova kemikalija ometa hormonalni sustav sisavaca. Ta ometanja mogu uzrokovati razvojne poremećaje, urođene mane i kancerogene tumore.

Gdje se koristi? – Roundup je odobren i dalje se naširoko koristi i danas pri uništavanju i kontroli korova. Može se pronaći u našim podzemnih voda, tlu, potocima, pa čak i u zraku.

10. Aspartam

Što je to? – Kao i saharin, aspartam je umjetni zaslađivač koji se koristi kao zamjena za šećer u hrani i pićima. Monsanto je povezan sa istim u 1985. godini kada je tvrtka bila odgovornu za proizvodnju aspartama.

Zašto je to loše? – Umjesto da se zadubimo u aspartam, predlažemo da provjerite neke od sljedećih članaka koji se odnose na aspartam: http://www.novi-svjetski-poredak.com/tag/aspartam/

Gdje se koristi? – Aspartam se još uvijek naširoko koristi i može se naći u prehrani, sokovima, jogurtu, gumi za žvakanje, umacima, muslima i još u mnogo toga.

11. Bovine hormona rasta (rBGH)

Što je to? – Razvijen od strane Monsanto-a, rBGH je genetski modificirani hormon koji se ubrizgava u krave muzare da proizvode više mlijeka.

Zašto je to loše? – Umjetno povećanje proizvodnje mlijeka, rBGH također podiže i razinu gnoja, ostatke antibiotika i hormona IGF-1 koji ubrzava stvaranje raka. Kada se on konzumira od strane ljudi on djeluje kao akcelerator raka te je povezan s rakom dojke, debelog crijeva i rakom prostate.

Gdje se koristi? – RBGH se još uvijek koristi i danas, a obično se ubrizgava u krave muzare svaki drugi tjedan.

12. GMO

Što je to? – GMO svakako ne zahtijeva objašnjenje, a naširoko je poznato da je Monsanto temelj razvoja GMO organizama. U ranim 1990-iima, Monsanto je započeo inicijativu da se i dalje nastavlja proizvodnja pod uvjerenjem da oni pomažu “nahraniti svijet.”

Zašto je to loše? – Kao što smo to učinili s aspartam, predlažemo da provjerite neke od sljedećih članaka koji se odnose na GMO: http://www.novi-svjetski-poredak.com/tag/gmo/

Gdje se koristi? – GMO su prisutni u mnogim poljoprivrednim kulturama, ali ponajviše kod šećerne repe, krumpira, kukuruza, rajčica, tikvica, zlatne riže, soje, lososa i stočne hrane.
 
(preveo: mag. Alfred Bošković/uredio: nsp)

Vodeći uzrok ADHD-a (Poremećaj hiperaktivnosti i deficita pažnje) i autizma kod djece može biti skriven  u kemikalijama koje vrebaju u hrani koju jedemo, vodi koju pijemo i proizvodima koje konzumiramo, kaže nova studija nedavno objavljena u časopisu Lancet.

Istraživači sa Harvard School of Public Health (HSPH) i Icahn s Medicinskog fakulteta na Mount Sinai (ISMMS) su utvrdili da je, između ostalog, fluor dodan u mnogim sustavima javne vodoopskrbe u Sjevernoj Americi izravno pridonosi mentalnim poremećajima i poremećajima kod ponašanja u djece.

Izgradnja javne svijesti i znanstvenog mišljenja na ranije objavljenim istraživanjima u 2006. koja nazivaju fluorid kao “razvojnim neurotoksikantom”, nova istraživanja uključivala su meta-analizu 27 dodatnih studija o fluoridu, od kojih je većina bila iz Kine (objaktivnije istraživanje nego ono iz SAD-a), koja su povezivala fluor sa spuštanjem IQ koeficjenta kod djece.

Nakon temeljite analize, utvrđeno je da fluorid ometa pravilan razvoj mozga i može dovesti do poremećaja autističnog spektra, disleksiju, ADHD i drugih zdravstvenih stanja, “tiha epidemija” koju mnoge redovne zdravstvene vlasti i dalje ignoriraju.

Prema dvojci glavnih istraživača uključenih u studiju, Philippe Grandjeanu sa HSPH i Philip Landriganu sa ISMMS – incidencija neurorazvojnih poremećajima vezanih za kemijske spojeve, udvostručile su se u proteklih sedam godina od 6 na 12 slučajeva (povećanje od 100%). Razlog tome je sve veći broj neprovjerenih kemikalija koje su odobrene za korištenje, bez da se javnost obavijsti gdje se i koje količinama kemikalija koriste.

“Još od 2006. godine, broj kemikalija općenito poznatih po tome što oštećuju ljudski mozak, ali nisu regulirana s ciljem zaštite zdravlja djece, se povećao sa 202 na 214 kemikalije”, piše Julia Medew za The Sydney Morning Herald. “Naglašeno je da bi to moglo biti samo vrh ledenog brijega, jer velika većina od više od 80.000 industrijskih kemikalija koje se široko koriste u SAD-u nikada nije bila testirana na svoje toksične učinke na razvoj fetusa ili djeteta.”

Fluor se mora odmah ukloniti s javne vodoopskrbe za sigurnost djece

Dok pesticidi dominiraju popisom, kao najizrazitija i štetna kemikalija čija je nazočnost u javnosti uglavnom nesvjesna, fluorid, koji se namjerno dodaje u javnu vodoopskrbu kao zaštitnik od karijesa, je vrlo problematičan. On je također u velikoj mjeri zanemaren od strane javnih zdravstvenih vlasti kao mogući  problematičini faktor u razvoju djeteta, iako je znanost jasno upoznata sa opasnostima.

Kao i olovo, pojedina industrijska otapala i kemikalije za usjeve, fluorida je poznat po tome da se akumulira u ljudskoj krvi, iz koje se na kraju pohranjuje u kosti i ostala tjelesnih tkiva. U trudnica, to uključuje i prolaz kroz krvotok u posteljicu, gdje je potom nakuplja u kostima i moždanom tkivu u razvoju bebe. Posljedice toga su, naravno, trajna oštećenja, nešto što regulatorna tijela trebaju uzeti za ozbiljno.

“Ovo je međunarodni problem, tako da i rješenje, dakle, mora biti međunarodno” izjavio Grandean u priopćenju za javnost, pozivajući na poboljšanje zakonskih standarda za zajedničke kemikalije. “Imamo metode za testiranje industrijskih kemikalija u svezi štetnih učinaka na razvoj mozga djeteta – sada je vrijeme da se to testiranje obavezno provede.”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
 

 

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Izloženost fluoridu je sporna tema, uglavnom zbog skrivanja izloženosti posvuda. Ne samo da je fluor česti sastojak u pasti za zube, već i mnoge općine imaju fluoriranu vodoopskrbu. Zašto?

Pa, razlog koji nam se gura i daje kao osnovni je da potiče oralno zdravlje … iako fluor nije poznat da uništava štetne oralne bakterije. Ono što se zna je da je Fluor je otrovan. U stvari, broj jedan razlog trovanja tiče se poziva od strane djeca koja su jela pastu za zube.

Dugotrajno gutanje fluora je štetno za mozak, probavni sustav, srce, kosti … čak i zubnu caklinu kojoj bi navodno trebao pomoći.

Slijedi 9 šokantnih činjenica koje će vam dati drugi pogled u svezi vašeg izlaganja fluoridu.

1. Slabljenje Kostiju (skeleta)

Skeletnna fluoroza je stanje koje rezultira iz potrošnje fluora. Jetra nije u stanju obraditi se od fluorida, čime on ulazi u krvotok, gdje se spaja s kalcijem koji se izlučuje iz koštanog sustava. Vi ostajete slabih kostiju, stanje inače poznato kao skeletna fluoroza. Rizik koji je poznat desetljećima, ali se još uvijek nije utvrdilo koliko će izlaganje fluoru izazvati skeletnu fluorozu … a njezin utjecaju na kvalitetu života je grozan. Najbolji način da zaštitite sebe je da izbjegavate fluoride. Nedavno su kineske vlasti uspostavile vezu između smanjenja izloženosti fluoridu i učestalosti fluoroze.

2. Uzrokuje artritis

Fluor se pokazalo da uzrokuje kalcifikaciju hrskavice, bitnog tkiva za zdravlje zglobova. Degenerativni osteoartritis je povezan sa koštanom (skeletnom) fluorozom. U istraživanjima osoba koje pate od fluoroze, stanja artritisa koljena su se često događala.

3. Toksičan za štitnjaču

Jod i fluor pripadaju obitelji spojeva poznatih kao halogeni elementi. Iako je jod koristan za štitnjaču, fluor nije. Međutim, zbog sličnosti elemenata, štitnjača može apsorbirati fluor umjesto joda. To je loše. Fluor je otrovan za stanice štitnjače; inhibira funkciju i uzrokuje odumiranje stanica. Već desetljećima, fluorid se koristi za smanjenje funkcije štitnjače kod osoba koje pate od prekomjerne aktivnosti štitnjače. Sada -  obratite pozornost i na to – fluoridizacija vode odgovara razinama koje se obično se koriste za smanjenje funkcije štitnjače.

4. Kalcificira Vrlo Važnu Epifizu

Iako su sve mogućnosti epifize predmet rasprave već stoljećima, sigurno se zna da, u najmanju ruku, epifiza regulira tjelesne ritmove i cikluse buđenja spavanja, dvije iznimno važne funkcije. Fluor je posebno toksičan za epifizu, gdje se nakuplja i kalcificira epifizu. Naime, u vrijeme kada prosječna osoba dosegne starost, njezina epifiza će imati veću gustoću kalcija od njihovih kostiju.

5. Ubrzava Ženski Pubertet

Također je potrebno napomenuti da epifiza igra integralnu ulogu u početku puberteta. Istraživanja su pokazala da djevojke koje žive u područjima izloženim fluoru ulaze u pubertet ranije nego djevojke koje su manje izložene. Fluor ima štetan učinak na seksualnu funkciju …

6. Štetan za Mušku i Žensku Plodnosti

Izravna veza postoji između stope fertiliteta i fluora u pitkoj vodi. Viša razina fluora odgovara nižoj stopi plodnosti, pogotovo pitke vode s razinom fluora od 3 ppm. Modeli istraživanja na životinjama pokazuju da fluorid smanjuje spolne hormone kod žena, a muškarci također isto tako. One koji pate od fluoroze imaju niži testosteron i plodnost za razliku od muškaraca koji nisu izloženi fluoridima.

7. Loše za Zdravlje Bubrega

Fluor je otrovan za bubrege, te je viša stopa kronične bolesti bubrega prijavljena u područjima gdje voda sadrži visoku razinu fluorida. Prema kineskim istraživačima, razina fluorida od 2 mg/litra je dovoljna da uzrokuju oštećenje bubrega u djece. Dok je razina fluora u vodi su često puno niža od toga, bombardiranje fluoridom se nastavlja s pastom za zube i kroz druge izvore.

8. Štetan za Kardiovaskularni Sustav

Istraživanja pokazuju da izloženost fluoru uzrokuje kardiovaskularne upale i aterosklerozu. Drugo istraživanje koje se provelo je pokazalo njegov učinak na krvni tlak, ali mješovitih rezultata. Bez obzira na to, te kardiovaskularnih bolesti mogu imati mnoge uzroke, no povijest pokazuje da se broj oboljelih povećava s izlaganjem fluoridu.

9. Negativni Učinci na Kognitivne Sposobnost

U razdoblju do svibnja 2013., provedene 43 studije koje su proučavale djelovanje fluorida na ljudsku inteligenciju. Rezultat bi trebao motivirati svakoga prema smanjenju izlaganja fluoru. Jedna primjedba je izvojena, a odnosi se na to da fluorid negativno utječe na neuralni razvoj djece. Drugo istraživanje je pokazalo da djeca koja žive u vrlo fluoridiziranim područjima imaju i do 5X puta veće izglede za razvoj niskog IQ u odnosu na one koji ne žive na tom području.

Smanjenje izloženosti fluoridu

Koristeći pastu za zube bez fluora može odmah smanjiti vašu izloženost. Održavanje zdrave razine joda može pomoći u zaštiti  štitnjače od fluorida. Fluorirana voda je najveći problem, a većina filtera za vodu nisu sposobni ukloniti fluoride.

***

WIKIPEDIA – FLUOR

Kemijski element Fluor nosi u periodnom sustavu elemenata simbol F, atomski (redni) broj mu je 9, a atomska masa mu iznosi 18,9984032(5).

Fluor je vrlo reaktivan – što je tipično za elemente njegove skupine, ali on je najžešći. Često ga u obliku njegovih iona (atoma fluora s jednim dodatnim elekronom), nalazimo u pastama za zube. Njegov koeficijent elektronegativnosti iznosi 4.0. Hrvatski naziv za ovaj kemijski element je jedik (Klaić, “Rječnik stranih riječi”).

U prirodi se nalazi gotovo isključivo u spojevima, najvažniji su mu minerali fluorit CaF2 i kriolit Na3AlF6. Fluorovi su spojevi normalna sastojina zubne cakline i kosti, a nalaze se i u nekim biljkama.

Otkriće fluora pripisuje se H. Moissanu, koji ga je 1886. godine dobio elektrolizom razrijeđene otopine kalijevog hidrogenfluorida (KHF2) u fluorovodiku.

Fluor je plin blijedožute boje, oštra i prodorna mirisa. Sastoji se od dvoatomnih molekula F2. Najelektronegativniji je element, stoga i najreaktivniji te ima najjače oksidacijsko djelovanje. Spaja se gotovo sa svim elementima. S vodikom se spaja i bez prisutnosti svjetla već na sobnoj temperaturi, pri čemu se zapali ili čak dolazi do eksplozije. Zbog velikog afiniteta fluora prema vodiku iz spojeva oduzima vodik.

Fluor je izuzetno otrovan, a također i otopine fluorida. Fluor i njegovi spojevi izazivaju upale i teško izlječive rane na koži i sluznicama, posebno u očima i dišnim organima. Pri malim koncentracijama para fluora i nekih njegovih spojeva ozljede nastupaju nekoliko sati nakon izlaganja bez prethodnih simptoma, stoga je pri radu s njima potrebno koristiti zaštitnu odjeću.

***

Jeste li napravili pomak ka smanjenju izloženosti i minimaliziranju opasnosti od fluorida? Koje savjete imate? Molimo ostavite komentar i podijelite s nama na FB.
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

U našem suvremenom svijetu, poruke da četkamo zube, čistimo koncem i ispiremo grlo nas obasipaju od strane medija i stomatologa podjednako, pružajući poruku da iako naši životi ne mogu ovisiti o našoj predanosti oralnoj higijeni, naši zubi svakako moraju.

Dakle, mnogi od nas imaju stomatološke rutinu koju obavljaju savjesno, često nekoliko puta dnevno, bez razmišljanja o učinkovitosti ili sigurnosti proizvoda koje koriste. No, ono što mnogi ne shvaćaju je da se u našim nastojanjima da se borimo protiv karijesa i lošeg zadaha, mi zapravo koristimo stomatološke proizvode koji ne samo da ne žive od svojih obećanja za zdravije zube, već oni također možgu biti opasni za naš zdravlje.

Zajednički, upitni sintetički sastojci koji se mogu naći u mnogim zubnim pastama su:

Natrijev lauril sulfat (SLS) je sredstvo za stvaranje pjene poznato iritirant tkiva. SLS povećava propusnost kože omogućavajući drugim kemikalijama da se lakše apsorbiraju u tijelo.

Natrijev lauril-sulfat je natrijeva sol estera sumporne kiseline i alkohola dodekanola:

Spoj je poznatiji pod nazivom natrijev dodecil-sulfat i akronimom SDS (sodium dodecyl sulfate). Ponekad se naziv ‘lauril’ koristi ako se želi naglasiti da je spoj dobiven iz prirodnih izvora (akronim SLS), ali se u stvari radi o istom spoju. SLES (sodium lauryl ether sulfate ili sodium laureth sulfate) je sličan SLS-u, ali s ubačenim etilenglikolskim jedinicama:

Usput, po Internetu kruže priče o tome kako su SLS i SLES vrlo štetni – iritiraju kožu, izazivaju bolesti očiju, uzrokuju rak… – a velike kompanije ih ne žele povući iz upotrebe zbog golemog profita koji izvlače. Osim iritiranja kože i sluznice (kako i kod svih ostalih sredstva za pranje), ništa od toga nije dokazano.

Natrijev lauret sulfat (SLES) obično kontaminiran dioksinom i reagira s drugim sastojcima stvarajući nitrozamin.

Triklosan (Triclosan) je izvorno registriran kao pesticid i povezan s rakom, narušavnjem hormona štitnjače i utječe na rad srca.

Fluor je povezan s rakom, on sustavno truje i šteti štitnjaču.

Postoje također i drugi potencijalno štetni sastojci koji vrebaju unutar zubne paste, kao što su umjetne arome, boje i sladila.

Problem ne završava s pastom za zube, međutim, proizvodi za njegu zubi kao što su voda za ispiranje usta i zubni konac su potencijalno opasni za vaše zdravlje. Vodica za ispiranje usta je povezana s oralnim karcinomom, a zubni konac je obložen kancerogenim voskom.

Zar postoji bolji način da se brinete o svojim zubima?

Stomatološke proizvode, kao što su zubne paste i tekućine za ispiranje usta, koristi većina ljudi barem jednom dnevno (češće nekoliko puta), a sastojci u ovim proizvodima mogu se lako transportirati u tijelo kroz sluznicu, pa je poželjno da se osigura da proizvodi koje koristimo su sigurni po zdravlje.

Međutim, u nekim zemljama ne postoji zahtjev za otkrivanje svih sastojaka na deklaracijama u stomatološkim proizvodima jer su klasificirani kao “lijekovi”, a ne kozmetika.

To čini teško, ako ne i nemoguće, onima kojima je stalo da znaju sastav onoga što koriste u svojim ustima, ustima svoje djece, kako bi se izbjegli nesigurne sastojke.

Dobra vijest je da postoji sigurna opcija dostupna za čišćenje zubi: sigurni i zdravi proizvodi koji imaju popis sastojaka i koji su proizvedeni od strane etičkih tvrtki. Sve više u ponudi ima organskih pasta za zube i vodica za ispiranje usta koji se nude na raspolaganje zdravstveno svjesnim potrošačima.

I na kraju, ako uzmemo u obzir istraživanje učinjeno od strane Zaklade Weston A Price na zdravlje zuba ljudi koji jedu tradicionalnu cjelovite hranu, neprerađenu hranu, onda postaje jasno da postoje jaki dokazi da četkanje, čišćenje zubnim koncem i grgljanje može zapravo biti ukupni gubitak vremena.

NEKOLIKO PRIRODNIH RECEPATA: Prirodna paste za zube

Pojam “prirodna pasta za zube” znači da ta pasta sadrži prirodne namirnice poput dolje nabrojanih. Sve su to uobičajene namirnice koje blagotvorno djeluju u usnoj šupljini i učinkovite su u otklanjanju bakterija. Radi se o prirodnim antibakterijskim svojstvima pojedinih biljki i ulja.

soda bikarbona: čisti, dezinficira zube i zubno meso te uklanja mrlje sa zuba
prirodna sol: prepuna je prirodnih minerala koji pogoduju zubnom mesu, također ima i snagu čišćenja
stevia: protiv karijesa, antibakterijska svojstva
kadulja: blagotvorno djeluje i liječi zubno meso, antibakterijska svojstva, djeluje kao izbjeljivač zubi
menta, ružmarin: osvježivač daha, antibakterijska svojstva
limun: antibakterijska svojstva, izbjeljuje i čisti zube

Svi navedeni recepti su dobri i na vama je da izaberete najprikladniji vašem ukusu i navikama. Ne možete pogriješiti jer su svi sastojci prirodni i ne mogu nikome naškoditi. Internet je prepun sličnih recepata i ideja kako napraviti svoju pastu za zube. Možete slijediti tuđe ideje, ali ima puno prostora i za vlastite ideje i kreacije.

Biljne sastojke morate imati sasušene da bi ste iz lišća dobili prah. Lišće sušite u pećnici 20-ak minuta, a zatim sameljete u blenderu.

Brzinski recept

• soda bikarbona
• kap eteričnog ulja od kadulje, peperminta, limuna ili sl.
• malo vode

Smočite pastu za zube, posolite malo sode bikarbone i kapnete kap ulja. Ostalo isto kao i sa konvencionalnom pastom. Ovo je najbrži recept i potrebno vam je kupiti omiljeno eterično ulje. Preferira se ulje kadulje, ali korisno je mijenjati ulja…

Pasta za zube

• 2 žlice soda bikarbone
• 2 žlice praha listova metvice
• 2 – 3 žlice destilirane vode
• 6 kapi eteričnog ulja metvice

Soda bikarbonu i prah listova metvice pomiješati, dodati eterično ulje i destiliranu vodu, te miješati dok se ne dobije kremasta smjesa. Pastu čuvati u tamnoj posudici.

Pasta za zube od zelenog čaja

• 100 g zelenog čaja
• žličica sode bikarbone

100 g zelenog čaja prelijte šalicom ključale vode, pustite neka stoji 30 minuta, te procijeđenu tekućinu pomiješajte s žličicom sode bikarbone.
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/recept:gazdarica.com/uredio:nsp)