NA PLANETI BJESNI SPECIFIČAN SVJETSKI RAT, DODUŠE – NIKADA NIJE NI PRESTAO

Na Planeti bijesni svjetski rat. Borbe u Siriji, razmjena vatre u Nagorno-Karabahu, pogoršanje u Donbasu, teroristički napadi na Bliskom Istoku i u samom srcu Europe – sve su to samo “incidenti” jedne velike bitke za globalnu hegemoniju.

Striktno govoreći, ovaj rat nikad nije ni prestajao. Zemlje se stoljećima bore za teritorije, bogatstva, energiju i resurse. Razlika je samo što se u prednuklearno doba, granica između mira i rata činila jednostavnijom. Danas vodeće države svijeta ne mogu raznijeti neprijatelja gusjenicama svojih tenkova bez rizika od nuklearnog odgovora.

Što raditi, ako ne možeš ratovati, a rat ti je nephodan?

Moraš umotati rat u neku konvencionalnu formu. Sudeći po dešavanjima oko skandala s panamskim offshore kompanijama, netko pametan u SAD je shvatio kako to da odradi.

Formalno, priča izgleda sasvim bezazleno, pa čak i banalno. Neki, još uvijek nepoznati, suradnik odvjetničke tvrtke Mossack Fonseca, našao je ljubavnicu. Zatim se u njihovom odnosu nešto poremetilo, a želeći da se osveti ljubavniku – ona je ukrala i predala novinarima njegovu elektroničku arhivu s više od milijun različitih dokumenata koji se odnose na račune u panamskim offshore poduzećima.

Zar ovo nije siže za još jedan holivudski romansu, jer domaće filmadžije snimaju samo crnjake?

A novinari su – kako se razotkrilo – suradnici društvene organizacije “Organized crime and corruption reporting project”, koja objedinjuje ljude koji smatraju borbu protiv korupcije svojom svetom dužnošću.

Tako je arhiva od 11,5 milijuna fajlova postala javna. U njoj se spominje 12 sadašnjih i bivših svjetskih lidera, više od 128 poznatih političara i vladinih dužnosnika iz cijelog svijeta, kao i veliki broj riba manjeg kalibra, poput estradnih zvijezda i sportaša.

Izbio je skandal. Žuta štampa je dobila dovoljno hrane.

Sajt OCCRP izgleda kao da je napravljen tek jučer.

Do svega ovoga, o OCCRP nitko ni riječi nikada nije čuo. Međutim, partneri su mu Open society foundation (Soroševa zaklada) i USAID (United States Agency for International Development) – apsolutno zvanična američka vladina agencija, čiji proračun odobrava Kongres. Uostalom, rukovodstvo USAID-a postavlja američki državni tajnik.

I dok naivna publika s oduševljenjem kopa po gomilama starih prljavih računa, ozbiljni ljudi iz Amerike razvijaju stratešku ofenzivu koja ima za cilj preuzimanje kontrole nad polovicom svjetske ekonomije.

Još od 2004-2006. godine, SAD su počele aktivno destabilizirati planet kako bi postigle dva cilja. Prvo, maksimalno razdrobiti postojeće države i saveze kako bi se minimizirala njihova ekonomska i vojna moć, i samim tim jamčilo očuvanje američke svjetske hegemonije, radeći na dominaciji američkih kapaciteta.

Tu istu politiku stoljećima je provodila Britanija koja je u vrijeme Napoleonovih ratova imala ukupno 16 milijuna stanovnika, pri čemu je izravno dominirala nad kontinentalnom Europom, koju je tada naseljavalo oko 200 milijuna ljudi. Drugo, rasplamsavanje ratova uvijek je praćeno bijegom kapitala na sigurnija mjesta. Američki plan predviđa postojanje na planeti samo jednog sigurnog utočišta – samih SAD.

Treba napomenuti, plan se za sada realizira, iako ne bez poteškoća, uglavnom vrlo uspješno.

Bliski Istok gori u žestokom ratu. Već prilično dimi i Turska. Još je neophodno snažno protresti Europsku uniju.

Svjetski kapital već treću godinu zaredom bježi na američku burzu, napumpavajući pritom njezine burzovne indekse jedan i pol puta. Sada se, međutim, novčani pritok počeo smanjivati. Slobodan novac na planeti ponestaje.

Istodobno, prema istraživanju grupe Tax Justice Network (TJN), na offshore računima sakriveno je od 21 do 32 bilon dolara. Kao pojašnjenje: BDP Sjedinjenih Država iznosi 15 bilijuna dolara, dok je ukupni BDP svih zemalja na svijetu – 72 bilijuna dolara.

Prebacivanje ovog kapitala u SAD omogućit će Americi da još dugo održi privid ekonomskog rasta. Ali, kako to odraditi, ako offshore računi liče na srednjovjekovne tvrđave?

Neophodno je bilo demonstrativno uništiti neki najznačajniji među njima. Od straha da će biti sljedeća meta, preostali će se sami predati. To, uostlom, objašnjava – zašto baš Panama.

Prema različitim procjenama, tamo je koncentrirano 7,6 bilijuna dolara, što je otprilike četvrtina sveg “offshore” novca u svjetskoj ekonomiji.

A kako offshore biznis sam po sebi nije nezakonit, ofenziva na njega je početa po klasičnoj zapadnoj shemi – sa “dehumanizacijom”.

Od stotinu tisuća vlasnika skrivenog kapitala, u centar pažnje dovedeni su najveći lopovi i korupcioneri, koje bi masa rado vidjela na lomači. Na taj način, stvara se predrasuda o samom konceptu poreznog raja. Formira se uvjerenje da je, u ovoj ili onoj mjeri, kriminalac svaki vlasnik offshore računa. On je taj novac ili ukrao, ili sakrio, da bi izbjegao plaćanje budućih poreza.

U nastojanju da sačuvaju vlastitu reputaciju, bankovne vlasti sadašnjih offshore-država neizbježno će “pristati na suradnju”. Međutim, na taj način će izgubiti temelju svoje atraktivnosti za klijente – bankarsku tajnost.

Kakav je interes SAD u svemu tome? Najdirektniji.

Lako je vidjeti da među 50 zemalja pogođenih “Panamagateom”, nema Njemačke i SAD. Nijemci su tu samo kao formalna maska, jer gospodarstvo Njemačke za investitore danas nije previše atraktivno, ali SAD imaju što ponuditi. Čudnom slučajnošću, u ovoj velikoj financijskoj ofanzivi nije napadnuta sama ideja poreznog raja.

Majstorija u ovoj aferi se svodi na odvajanje offshore kompanija na dobre i loše. Pri čemu su, dobre, naravno, također sasvim slučajno, samo povlaštene porezne zone u samim Sjedinjenim Državama i nigdje drugdje.

Stvar je u tome što offshore u Americi istovremeno i postoji i nema ga. Pravno gledano, offshore kompanija, otvorena od strane nekog stranca u nekom Delawareu, ni po čemu se ne razlikuje od običnog lokalnog američkog biznisa. Po formi, ona može biti ili korporacija (Corporations) ili nešto slično našem DOO (Limited Liability Companies, LLC).

Upravo te LLC Amerikanaci sada i predlažu svima kao “jedini učinkovit način”.

U nekim državama postoji norma, prema kojoj dioničar DOO tvrtke plaća Americi porez samo za prihode ostvarene na teritoriju SAD. Ako takvih prihoda nema, plaća se samo smiješna naknada, od otprilike 400 dolara godišnje, i to je sve. To omogućuje Državama da sačuvaju punu zakonitost, a samim tim moralno-etičku čistoću, upravo američkih offshore kompanija, a da sve ostale proglase nelagalnim.

Formalno sve je upravo tako, ali svaka medalja ima i drugu stranu.

Osim čisto financijske komponente, kao doping za naglo oronulu američku ekonomiju, izravno upumpavanje polovice svjetskog kapitala pod američku jurisdikciju daje Washingtomu faktički neogranične mogućnosti za manipulaciju globalnom politikom.

Sjedinjene Države su u više navrata ranije zamrzavala novac nepoželjnih političara i cijelih država. Čak i obična prijetnja blokiranja kapitala je dobar način da se utječe na poziciju stranih političara po bilo kojem pitanju važnom za SAD. A da ne govorimo o tome da svaki kapital može lako biti uklonjen odlukom američkog suda, čak i ako ima iskreno populistički i tendenciozni znak.

Za sada Amerika nije previše revnosna, osim države Delaware, danas u svijetu postoje mnoge alternative varijante. Ali, odnos prema privatnosti će se najvjerojatnije mnogo promenti, kako bi ofšor u SAD postao bezalternativan. A sadržaj dokumenata objavljenih prije ovih dana, pokazuje koliko je bogat izbor za manipuliranje vlasnicima offshore računa.

Predsjednici, premijeri, lideri komora i predvodnici stranaka, zastupnici i jednostavno oligarsi. Praktično postoje instrumenti za sve solucije.

Međutim, postoji u toj američkoj operaciji “Delaware” i očigledna korist. Washington sam uništava postojeći sustav i stavlja vlasnike offshorea pred izbor: ili će raditi sa SAD, gdje će oni i ostati s nekim ptičjim pravima, ili natrag, u svoju zemlju.

Za Rusiju, ovaj izbor se može opisati otprilike sljedećim ciframa. Tijekom proteklih petnaest godina, prema različitim procjenama, u offshore je iz Ruske Federacije iznijeto od 800 do 900 milijardi dolara. Od toga, otprilike trećina je već definitvno integrirana u financijski lanac kontroliran od strane Zapada. Još je negdje do 18% uključeno u otvoreno kriminalni promet. Ovo znači da se natrag može vratiti samo polovica tog novca. Ali, čak i ta polovica prelazi trenutnu veličinu zlatnih i deviznih rezervi Rusije po podacima iz siječnja ove godine.

Stoga se logično može zaključiti sljedeće: zašto Rusija ne bi formirala vlastitu offshore zonu, u koju bi investitori iz cijelog svijeta, uključujući i SAD, ulagali kapital, bez straha od eksproprijacije od strane američkog pravosuđa?

U tom slučaju možda ne bismo bili svjedoci kako vlada Medvedeva sprovedi sve žešću privatizaciju ruskih multinacionalnih kompanija u interesu američkih vlasnika.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Državljani SAD ne pojavljuju se u tzv. “Panamskim papirima” zato što za offshore kompanije preferiraju druge države, piše novinar lista “Politiko” Dany Vinick

Prema informacijama lista, samo 2014. godine iz SAD je preko offshore kompanija povučeno 1,2 trilijuna dolara.

Porezni stručnjaci smatraju da uzrok tome treba tražiti u promjeni globalne financijske politike i vlastitog ukusa. Kada bogati Amerikanci žele pobjeći od plaćanja poreza, oni ne gledaju u Panamu, već preferiraju Bermudske i Kajmanske otoke.

Moguće je da bi u “Panamskim papirima” bilo više američkih prezimena da je skandal izbio ’80-ih, navodi list. Ali nakon invazije SAD na Panamu 1989. godine, popularnost ove države je naglo opala.

Nakon toga, pošto su Bermudski, Kajmanski i britanska Djevičanski otoci promijenili svoje zakone da bi privukli više investicija, oni su se pokazali povoljniji od Paname.

Osim toga, te države djeluju u okvirima engleskog prava, što omogućuje američkim pravnicima da se osjećaju sigurnije.

Svoja sredstva Amerikanci vole prebacivati u države u kojima se govori engleski, dok se u Panami govori španjolski.

I na kraju, Amerikanci ne vjeruju u stabilnost panamskog političkog režima.

Prošle godine je ekonomist Gabrijel Zukman izračunao da se na računima offshore kompanija nalazi oko osam posto svjetskih financija. On je ocijenio američki offshore problem kao “prilično skroman”, sa svega četiri posto američkih financija koje se nalaze offshore.

Radi se o tome da su najsigurnije i najstabilnije mjesto za skrivanja američkih aktiva same SAD, piše “Politiko”.

Zukman je izjavio da nije pretjerano začuđen što u “Panamskim papirima” nema Amerikanaca.

Jedan od razloga za to je što je, nažalost, prilično lako osnovati lažne, anonimne tvrtke u nekim državama SAD, kao što su Delaware i Nevada, tako da nije potrebno ići u Panamu.

Dany Vinick navodi da nije bila začuđena ni nekolicina eksperata koje je pitao za mišljenje.

U novinama “Süddeutsche Zeitung” ne isključuju da se kasnije mogu pojaviti nova imena. Na pitanje o odsustvu Amerikanaca u dokumentima, urednik je zagonetno odgovorio “Čekajte da vidite što će biti dalje”, navodi list.

Njemački list “Süddeutsche Zeitung” priopćio je u nedjelju da posjeduje dokumente panamske odvjetničke tvrtke “Mosaku Fonseca” koji, kako tvrdi list, dokazuju sudjelovanje niza svjetskih lidera i njihovih suradnika u shemama za pranje novca i utaju poreza.

Informacije koje su procurile pokrivaju aktivnosti tvrtke “Mosaku Fonseca” u razdoblju od 1970. do proljeća 2016.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

‘Procurili tajni dokumenti, otrkiveno kako svjetski bogataši skrivaju novac’! ‘OTKRIVENO KAKO JE PUTIN SAKRIO DVIJE MILIJARDE DOLARA!’, vrište naslovi svjetskih novina

Isto je s medijima ‘slobodnog svijeta’ koji to davno više nije. Što sve ne štima s ‘Panama papers’? Sve! I to jednostavno bode oči.

Prvo što ne štima: Putin je svugdje u naslovima, kao i Assad, a njih se u 11 i pol milijuna dokumenata koji su navodno “procurili” – nigdje ne spominje! Kasnije su novine promijenile naslove: “OTKRIVENO KAKO JE PUTIN SAKRIO DVIJE MILIJARDE DOLARA Njegovo ime ne spominje se nigdje, ali dokumenti otkrivaju enormno bogastvo njegovih prijatelja!”

Znači, Putin se ne spominje nigdje u milijunima dokumenata, ali spominje se u SVIM novinskim naslovima o tim dokumentima!

Da su Putinovi “prijatelji” oligarsi bogati, nije neka tajna. Ali zašto bi pobogu Putin skrivao svoj novac u Panami? Od koga, od sebe? Pa on u Rusiji može što god hoće preko banaka svojih ljudi! Zašto bi Putinovi prijatelji skrivali novac u Panami, da ne plate Putinu porez??

Ako je tako, što Putin ima s tim – ispada da varaju njegovu vlast? Ako to rade s njegovim odobrenjem, Panama im ne treba: mogu to dogovoriti s njim i uredno novac provesti kroz ruske banke, koje ionako kontrolira Putin i oligarsi, i u kojima pranje novca nikad nije bilo upitno.

Ali pogledajmo tko je još po svim naslovima: sve redom “neprijatelji slobode i demokracije” u režiji SAD: Sirijski predsjednik Assad, koji se isto tako ne spominje u dokumentima.

No tamo su navodno neki njegovi rođaci i kompanije koje trguju naftom, a SAD I EU su ih stavile pod sankcije. Oni, eto, švercaju naftu za sirijski režim koji ubija civile! Naravno, Turskog predsjednika nema jer je puno bolje prodavati ISIL-u naftu otvoreno, kako on to radi.

Dakle, na tapeti je Asad, uz Putina najzaslužniji za sprječavanje “revolucije” u Siriji. Za koju nije nikakva tajna da je obilno potpomognuta od SAD, koja je podržala Al Nusra front, “umjerene teroriste” pod paskom Al Quaide koji su navodno bolji od ISIL-a, iako s njima dijele ideologiju i sve ostalo.

U naslovima se provlači i premijer Islanda, koji je odbio sanirati banke u kojima je propao strani kapital – upravo je Island bio jedna od zemalja u kojima se prao novac – o trošku svojih poreznih obveznika čime je također postao neprijatelj slobode i demokracije. Tu je i premijer Ukrajine, i brojni drugi marginalni likovi iz trećeg svijeta, iz država poput Zimbabwea, gdje su i pavijani korumpirani.

Dakle, svim naslovima dominiraju osobe koje se u svim tim dokumentima zapravo uopće ne spominju! Ali se spominje otac britanskog premijera, kojeg pak u naslovima – nema. Zanimljivije je koga nema u papirima, ili bar u novinskim izvješćima jer sami dokumenti – nisu dani na uvid javnosti! Nema nikoga iz SAD, nema nikog iz Izraela, nema, ovako odoka, niti jednog s Forbesove liste najbogatijih ljudi na svijetu osim saudijskog monarha.

Među muljatorima nema ni Sorosa ni Rothschilda, ispada da samo neprijatelji demokracije i zapada peru novac. Treba li to čuditi kad se pogleda tko stoji iza “Međunarodnog konzorcija istraživačkih novinara iz Washingtona”? Na kraju papira jasno piše da njih podupiru “Open society foundations”, i “USAID”, koji je zapravo povezan s američkim interesima i neke je vrste “CIA Lite”.

Naime, “curenje” tih informacija o pranju novca najbogatijih ljudi svijeta u Panami ide isključivo preko rečenog “International Consortium of Investigative Journalists”, istraživačkog konzorcija, i vi i ja nemamo izravan uvid u papire.

Ta organizacija je u potpunosti financirana od strane američkog pompozno nazvanog “Center for Public Integrity”, Centra za javni integritet, a njihovi finacijeri su među ostalima:

Rockefeller Family Fund
Rockefeller Brothers Fund
Open Society Foundation (Soros!)
Goldman-Sonnenfeldt Foundation
Ford Foundation
Carnegie Endowment
W K Kellogg Foundation
Wallace Genetic Foundation

I brojne druge. Čudi li vas zašto nema niti jednog viđenog eksponenta zapadnog kapitalizma? Prljave tajne zapadnih korporacija će ostati sakrivene! A čitavu stvar objavljuju mediji poput Guardiana, za kog nije tajna da je produžena ruka MI6, BBC-ja, i Süddeutsche Zeitunga – oni imaju “ekskluzivan pristup” bazama, i mogu vam prešutjeti što im se ne dopada, ili prenaglasiti marginalne stvari, odnosno podmetnuti “neprijateljima demokracije” sve i svašta.

Ne zaboravite da je Guardian uništio kopije Snowdenovih dokumenata po instrukcijama MI6.

Što bi bilo da su pretražili baze Mossack Fonseca kompanije, koja je u središtu skandala, tražeći imena svojih vlasnika, i struktura povezanih s njima? Ili važne članove uprave BBC-ja? Ili uostalom donatora i financijera “International Consortium of Investigative Journalists” kojem je sjedište službeno u Washingtonu, a neslužbeno, izgleda, u Langleyu, Virginia?

To bi bilo puno zanimljivije od Putina i lokalnih diktatora iz afričkih nesvrstanih zemalja. I ne, nemojte ovaj tekst shvatiti kao apologetiku Vladimira Putina. Svi znamo da je Rusija korumpirana država, i da ruski oligarsi peru novac, iako isto tako znamo da za to ne moraju dalje od Rusije, ako to rade pod patronatom Putina. Ali gdje su tu zapadni milijarderi? Sve sam poštenjak?

Pa na zapadu postoje državice poput San Marina, Monaca, i Lichtensteina, pa i Luxembourga, za koje svi znaju da postoje samo zato da bi bile porezne oaze, da bi milijarderi iz država kojima “pripadaju” imali gdje prati novac preko kockarnica i “odvjetničkih ureda!” Inače bi davno bile pripojene matičnim državama!

Ali ne: filtriranje Mossack Fonseca informacijske baze od strane mainstream medija slijedi, očito, izravnu agendu vlada zapadnih država. Ne spominje se uopće korištenje tvrtke Mossack Fonseca od strane velikih zapadnih korporacija i milijardera – njihovih glavnih mušterija.

A “Guardian” je odmah objavio kako će “većina materijala koji je procurio ostati privatno”: kako zgodno. Znači, idućih dana ćemo čitati o korupciji u Iranu, Iraku, Koreji, Siriji, i Putinovoj Rusiji, s naglaskom na Putinu iako u bazama nema Putina, te nešto malo o korupciji na Islandu, u Čadu, Gvineji Bisao, a možda procuri i ime Donalda Trumpa.

Uostalom, ne treba sumnjati da je ovo artiljerijsko-medijska priprema za intenziviranje sukoba s Rusijom koji je Hillary Clinton već najavila: Rusija je, kakva god da jest, trenutno najveća smetnja imperijalnim ambicijama američkog establishmenta, koji Trumpa mrzi gotovo koliko i Putina.

A spomenimo i da je jučer udarna vijest u mnogim svjetskim medijima bila Wikileaksova objava podataka o uroti MMF-a u svrhu destabilizacije EU, ali medijske pudlice u Hrvatskoj o tome šute. Razgovor između danskog voditelja Poula Thomsenaa i Delie Velkouleskou iz MMF-a otkriva da MMF planira izazvati bankrot Grčke sinkronizirano s britanskim referendumom o izlasku iz EU. To je školska lekcija iz skretanja pozornosti i medijske manipulacije!

U nastavku specijalnog medijskog rata vjerojatno ćemo saznati kako je Putin potopio Titanic, ubio Kennedyja, oteo Lindberghovu bebu, i još dosta toga. Opet: ne tvrdim da je čovjek cvijeće, ali ovo je već tragikomična razina ratovanja dezinformacijama, poluinformacijama, i djelomičnim istinama (a pola istine je cijela laž). Nakon što smo iz zapadnih medija saznali da je Putin pedofil i zločinac, sad je i perač novca i utajivač poreza, što Rotschild i Soros, koji kontroliraju izvor informacija, odnosno “Panama Papers”, nipošto nisu. A Soros se obogatio na pranju novca!

Posljedice su očite: već danas su na Islandu izbili prosvjedi protiv premijera “koji pere novac”, a zamijeniti bi ga trebao netko tko će sanirati novcem Islanđana islandske banke u kojima se – pere novac. Isto tako će ova operacija poslužiti za rušenje, gdje god je moguće, svih “nepoćudnih” vlada po svijetu.

Pritom će se imena plasirati u javnost selektivno, ne prema krivici niti umiješanosti, već prema kriteriju odgovaraju li Sorosu i CIA-i. A tu se radi o malo gorem kriminalu od pranja novca.

 
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)