Cijeli planet mora provesti 17 ciljeva održivosti i 169 konkretnih razvojnih ciljeva. Naš svijet će se do 2030. pretvoriti u bolje mjesto, obećaje dokument UN-a. Sigurno niste ni znali da ste vi nešto potipisali!

Predsjednica Kolinda spomenula je riječi malog Lovre u svom govoru pred UN i pokupila ovacije ispranog hrvatskog društva!

Sve drugo što je spomenula ostalo je naravno u sjeni ovog amerikaniziranog govora predsjednice koja je već jednom i javno rekla kako oni (ona i drugi vladari Rockefellerove Trilaterale) grade Novi svjetski poredak.

Iz njenog govora koji stoji na stranicama ureda predsjednice da se isčitati jedno – Kolinda sve napore ulaže u to kako bi se ostvarila Agenda 2030. A to je problem, jer taj dokument oslikava apsolutnu dominaciju elite nad svijetom, ulazi u sve pore društva stvarajući novo društvo – Novi svjetski poredak.

Jeste li uopoće znali da je UN u rujnu prošle godine hrvatski narod usvojio “novi univerzalni plan za čovječanstvo”? Ovaj zastrašujući pojam nalazi se u prvom stavku službenog dokumenta koji je formalno gumenim pečatom OBVEZAO sve države članice UN-a na Glavnoj skupštini.

Cijeli planet nakon toga mora provesti 17 ciljeva održivosti i 169 konkretnih razvojnih ciljeva. Naš svijet će se do 2030. pretvoriti u bolje mjesto, obećaje dokument UN-a, a toliko su ozbiljni da gotovo nitko na planetu još uvijek ne zna za Agendu 2030., iako će nam ona, kako kažu, donijeti revoluciju – mir!

‘Jer kad reknu: Mir i sigurnost! Onda će iznenada napasti na njih propast, kao bol na trudnu ženu, i neće uteći.’ (1. Sol, 5,3)

Agenda 30, koju spominje Kolinda govoreći da iza potpisa Agende stoji hrvatski narod koji o tome ne zna ništa, podrazumijeva načela i ciljeve Milenijskih ciljeva razvoja koji će od prvotne Agende 21 stvoriti nešto potpuno novo.

Agenda 21. UN-a bila je usmjerena isključivo na okoliš, ali Agenda 2030. utječe na gotovo sva područja ljudskog života. To je zapravo nacrt za dominaciju nad svijetom. I gotovo svi narodi svijeta taj su plan potpisali.

Ljudima će biti objašnjeno (ako netko uopće pita) da je provedba tih ciljeva isključivo u svrhe ‘iskorijenja siromaštva’ i ‘borbe protiv klimatskih promjena’. Ali, to nije cijela istina.

Nažalost, ovaj se plan marketinški prikazuje u pozitivnom svijetlu, tako da i dalje većina ljudi neće zaviriti ispod fasade. Uzmimo samo tekst koji je tih dana objavljen na službenim stranicama UN-a.

‘Današnja Glavna skupština Ujedinjenih naroda usvojila je rezoluciju prema kojoj nacrt Agenda 2030. za održivi razvoj treba ići na potpis svim državama članicama tijekom mjeseca. Međunarodna zajednica je onda na pragu odluke kojom ćemo ostvariti san o svijetu mira i života u dostojanstvu za sve’, rekao je glavni tajnik Ban Ki-moon.

Čujete li ove teške bajkovite riječi propagande? – Ostvarit ćemo svijet mira za sve!

“Danas je početak novog doba. Zajedno smo prešli dug put da bismo došli do ovog trenutka”, rekao je Ban Ki-moon, koji nas je prisjetio da je međunarodna zajednica (elita) 15 godina mukotrpno radila na ovom dokumentu koji će promijeniti naš svijet. “Pružit ćemo vam svijet mira i dostojanstva, prosperiteta i zdravlja na planetu! Štoviše, ljudi svih spolova uživat će ravnopravnost i ljudska prava“, naglasio je.

Tko bi mogao imati nešto protiv ovakvih utopijskih izjava? Nisu li svi totalitaristi naše prošlosti obećavali jednaku utopiju, mir dostojanstvo, za sve? Sve to zvuči predivno i tako bezopasno!

Zvuči kao da smo cijelo vrijeme stajali na pragu neke utopije, a konačno je kucnuo čas da siromaštvo i nejednakost nestane s planeta! Konačno je kucnuo čas za raj na zemlji, konačno ćemo svi biti identični, jednaki, bogati, dostojanstveni i mirni!

Ma konačno! Gdje ste bili do sad, UN pametnjakovići? Gdje ste bili svo ovo vrijeme ratova, nemira i nejednakosti? Zbog čega uvjeravate ljude nadljudske sposobnosti? Zbog čega pričate bajke? Zašto je bitno da ljudi vide samo lijepe spinove, a ne i istinu?

“Odlučni smo osloboditi čovječanstvo od tiranije siromaštva”, poručuju iz UN-a i bolesno je kako su uvjereni da će mase ljudi tu spiku i “popuštiti”. Ma sve samo neka države to potpišu – sigurno si misle!

Ali, što smo potpisali? Evo donosimo vam ono o čemu svi drugi šute! Donosimo vam 17 ciljeva Novog svjetskog poretka! I otvorite oči, nije sve tako lijepo, samo je lijepo zapakirano!

Cilj 1: Ukiniti siromaštvo u svim njegovim oblicima

Cilj 2: Ukinuti glad, promicati održivu poljoprivredu

Cilj 3: Jamčimo zdrav život svim ljudima na svijetu

Cilj 4: Osigurat ćemo cjeloživotno učenje za sve

Cilj 5: Postizanje rodne ravnopravnosti i samoodređenja za sve žene i djevojke

Cilj 6: Osigurati dostupnost i održivo upravljanje vodom

Cilj 7: Osigurati pristup pristupačnoj, pouzdanoj, održivoj energiji za sve

Cilj 8: Promicati održivi gospodarski rast, produktivno zapošljavanje za sve

Cilj 9: Izgradnja elastičane infrastrukture, uključujući i promicanje održive industrijalizacije i inovacije

Cilj 10: Poništavanje nejednakosti unutar i između zemalja

Cilj 11: Stvaranje gradova i ljudskih naselja koja će biti održiva

Cilj 12: Osigurati održivu potrošnju i proizvodnju

Cilj 13: Poduzeti hitne mjere za borbu protiv klimatskih promjena

Cilj 14: Oceane, mora i morske resursa koristiti u smislu održivog razvoja

Cilj 15: Zaštititi kopnene ekosustave, obnoviti i poticati njihovo održivo korištenje, održivo upravljati šumama, suzbijanje dezertifikacije i zaustaviti gubitak bioraznolikosti

Cilj 16: Izgraditi mirno društvo koje će dati podršku održivom razvoju

Cilj 17: Jačanje resursa za provedbu globalnog partnerstva za održivi razvoj

Kao što možete primijetiti riječ koja se najviše koristi je i najbitnija! Održivi razvoj, što je to? Što to znači za UN koji je preuzeo zadaću da ga globalno ostvari?

Sasvim je jasno da taj neupadljivi, strahotno bezazleni izraz koji se preko noći našao u svim dokumentima birokratske i političke mašinerije za njegove pristalice znači puno više od običnog čistog okoliša.

Za autora knjige “Tehnocracy Rising: ‘The Trojan Horse of Global Transformation’ i ekonomistu Patricka Wooda to je osnovno transportno sredstvo elite ka ostvarenju novog društvenog poretka tzv. ‘Novog svjetskog poretka’.

U svojoj knjizi Patrick Wood istražuje korijene moderne tehnokracije i oni ga vode u 70. godine do Zbigniewa Brezinskog, David Rockfellera i Trilateralne komisije.

Moćnici jednog svijeta jednostavno su shvatili da svoj plan – kako ovladati svijetom – tj. kako masama ‘prodati’ utopiju’ ‘novog, vrlog svijeta’ najbolje mogu sprovesti preko regulacije zaštite okoliša, jer skoro svaka ljudska aktivnost od zraka kojeg udišemo, ulice kojom hodamo, itd. u zavisnosti je od prostora ‘majke zemlje’ na kojem, uostalom, živimo.

Plan je ovladati svim zamislivim ljudskim aktivnostima, striktno ih propisati i regulirati ne ostavljajući pritom mogućnosti za individualnu slobodu, a kamoli pravdu. Sedamnaest točaka nove svjetske Agende 2030. koja je usvojena od strane svih zemalja krajem rujna 2015. u New Yorku čita se kao modernizirana verzija planske agende bivšeg komunističkog Sovjetskog saveza.

Sastali se članovi Komsomala, sad na globalnoj razini, a kako se sada čini, sve se radi zajedno s pridruženim članom Vatikanom. Naš papa Franjo čak je održao uvodni govor i dao svoj blagoslov “novom raju na zemlji” (jasno je da Papa ne može ne podržati Mir, ako ga zovu).

Problem je samo u tome što je svaka utopija dosad, svaki pokušaj ostvarenja blagostanja, mira i perfektnog svijeta završio u nezamislivoj tiraniji. Prastari Babilon je prvi takav pokušaj koji je neslavno završio. Moćnici jednog svijeta sad pokušavaju dovršiti to davno propalo djelo.

Po njima svaka ljudska sloboda ugrožava planetu Zemlju – pod krinkom zajedničke brige za čovječanstvo. To i Kolinda u govoru kaže rekavši da su mediji postali opasni zbog svoje slobode. Pojedinac, čovjek od krvi i mesa, briše se iz ‘knjige života’. Ostaje statistički broj koji klipše u koloni nepreglednih brojeva dok može, dok ga ne ugase.

Agenda 2030. je čista satira, lobotomija za sve one koji zarađuju ispod 100 000 eura godišnje. I to baš sad, nakon Ruande, nakon Sirije, nakon našega pravednoga Domovinskoga rata, sada kada traje egzodus i proboj stranih kultura u naše europsko civilizacijsko tkivo – UN sjedi skrštenih ruku i prodaje opasne spinove o sreći i blagostanju.

Opasne zato što iza sebe imaju vojsku skoro svih zemalja i njihovu političku elitu spremnu na izdaju malog čovjeka koji ih je i doveo na vlast.
 
(dnevno.hr)

Ujedinjeni narodi (UN) su predstavili “globalni akcijski plan” koji zahtijeva da svi obrazovni sadržaji diljem svijeta uče djecu da postanu “ratnici za društvenu pravdu”

U orvelovskom stilu planovi uključuju ciljeve indoktrinacije mladih u svijetu za “zaštitu planeta” žrtvujući osobne slobode i individualnost za “veće dobro” čovječanstva.

Ako to nije dovoljno loše, plan također detaljizira kako namjeravaju integrirati koncept za Novi Svjetski Poredak u našu djecu, “istražujući načine i sredstva kojima se obrazovanje za globalno građanstvo može integrirati u nastavne planove i dnevni red za obrazovanje.”

ČISTI BIJES!

Drugi uznemirujući dokument je UNESCO-ovo izvješće “UN Desetljeće obrazovanja za održivi razvoj” koje postavlja u detalje koju je svrhu imao nedavni summit u Koreji – pranju mozga građana i naše mladeži koji će postati poslušnici u planu “Održivosti, društvene-pravde … i građani svijeta.”

Vjerojatno najšokantniji informacije sadržane u UNESCO-ovu izvješću se mogu naći na stranici 12-13 u kojima se navodi:

“Općenito, više visoko obrazovanih ljudi, koji imaju veće prihode, troše više resurse nego slabo obrazovani ljudi, koji imaju tendenciju da imaju niže prihode. U ovom slučaju više obrazovanje povećava prijetnju održivosti.”( str.12 )

U izvješću se dalje navodi:

“Jednostavno, edukacija građana [posebno u SAD] na više razine nije potrebna za stvaranje održivih društava.” ( str.13 )

Drugim riječima, oni ne mogu “educirati” građane da slijede njihovu Agendu, zato žele ispirati mozgove našoj djeci i ciljati na srednju klasu.

Što više novaca imaš ti i ja, to je gore za “svijet”, dakle, njihov cilj je da nas prisili na siromaštvo i stvori od nas nižu lošiju klasu poslušnih zombija.

Imajte na umu da je ovaj program promaknut i prihvaćen u većini zemalja u kojima diktatori koji žele kontrolirati svoje građane i svi oni planiraju čuvati svoj novac u svojim džepovima, uzimajući naš.

Ali to nije sve! U izvješću se također detaljno opisuje kako planiraju “indoktrinirati” djeca u školama kako bi ostvarili plan održivog razvoja za sljedeću generaciju:

“Važna razlika je razlika između obrazovanja o održivom razvoju i obrazovanju za održivi razvoj. Prva je pouka svijesti ili teorijska rasprava. Druga je upotreba obrazovanja kao alat kako bi se postigla održivost. Prema našem mišljenju, više od teorijske rasprave je potrebno u ovom važnom trenutku s vremenom. Dok neki ljudi tvrde “za” ukazivanje indoktrinacije, mislimo da “za” označava svrhu.” ( Str. 9 )

Drugim riječima, umjesto da ju zovete što doista jest, indoktrinacija se stavlja pod novu oznaku pa se sada zove “svrha”, jer edukacija ljudi o tome nije dovoljno dobro, već oni žele nasilnu edukaciju!

STAHOTA!

U izvješću se dalje detaljizira kako je uloga žene bitna i zašto im je potrebno njihovo sudjelovanje s ciljem ostvarenja depopulacije:

“Puna participacija žena je bitna za postizanje održivog razvoja … edukacija žena ima tendenciju da žele manju veličinu obitelji (manje djece) i tražiti zdravstvenu zaštitu potrebnu za to. Ona ima sve manje i zdravije djece.” (str.11-13)

Molimo za shvatite kakav plan stoji iza toga svega, žele indoktrinirati našu djecu i svijet i učiniti ih siromašnim niže klasama “održivih” zombija koji uključuje depopulaciju, agendu homoseksualnosti, pobačaja, socijalizam, gubitak slobode, ropstvo i tiraniju.

U video u nastavku se nalazi još veća analiza svega navedenog u tekstu:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Nekoliko mladića izazvalo je jučer incident na debati CIRSD-a o američkoj vanjskoj politici koju je moderirao Vuk Jeremić, skandirajući “Van NATO fašisti”

Kako javlja reporter Tanjuga, osiguranje je vrlo brzo izvelo mladiće iz sale.

Nekoliko mladića koji su nosili majice Nove komunističke partije ušli su na skup u hotelu “Metropol” i prekinuli uvodnu riječ koju je držao predsjednik Centra za održivi razvoj Vuk Jeremić uz povike “Van NATO fašisti” i “NATO ubojice, marš iz Srbije”.

Oni su skandirali sudionicima skupa među kojima je i novi američki veleposlanik Kyle Scott.

Među gostima i sudionicima debate su i profesor s Harvarda Joseph Nay, dekan Škole za pravo i diplopmatiju “Fletcher” James Stavridis, predsjednik washingtonskog Centra za novu američku berzbednost Richard Fonteyn i bivši poljski šef diplomacije i ministar obrane Radoslaw Sikorski.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Trenutno se na stranicama USAID-a može naći više od 27 banaka koje imaju zaklade za potporu nevladinim organizacijama. Da, dobro ste čuli, banaka

Na primjer, Rabo Bank Foundation - radi na poboljšanju “života siromašnih i ugroženih skupina ljudi u zemljama u razvoju pružajući im priliku da žive pun i samostalan život.”

Triodos - vodeća britanska banka za socijalno poduzetništvo

Axis Bank Foundation (ABF) – održivi razvoj

Barclays Bank - rad za budućnost mladih u šest zemalja – Brazil, Egipat, Indija, Pakistan, Uganda i Zambija

Pojava svih glavnih društvenih  pokreta u obliku nevladinih udruga, tisuća njih,  bilo onih u „borbi“ za građanska prava, zaštitu okoliša, prava žena ili prava potrošača, prava LGTB zajednice, redom vremenski koincidira s usporednim padom tradicionalnh oblika političkog angažmana opće populacije, poput glasanja na izborima, aktivnog uključivanja stanovništva u rad političkih stranaka i posebice umanjenjem značaja radničkih sindikata čije članstvo je u stalnom opadanju.

Što su NVO?

Nevladine organizacije su, po definiciji, generalno prihvaćene organizacije koje nisu osnovane od strane vlada ili dogovorom između vlada.

Prema Haroldu Jacbsonu, autoru etabliranog teksta o međunarodnim organizacijama: „NVO  imaju redovne sastanke svojih predstavnika, onih članova koji stvaraju i donose odluke i stalnog osoblja.

Članstvo tih organizacija čine prvenstveno pojedinci i privatna udruženja, a ne državna. Oni stvaraju formalno etablirane mreže svojih asocijacija. NVO imaju širok spektar djelovanja koji uključuju humanitarnu pomoć, razvoj, ljudska  prava, mirotvorstvo i mnoga druga.“

NVO i Ujedinjeni Narodi 

Na službenim stranicama UN-a možemo pročitati pregršt informacija o važnoj ulozi nevladinih organizacija.

18. srpnja 1944. ni originalni “Američki privremeni prijedlozi za generalnu međunarodnu organizaciju”, niti prijedlog “Dumbarton Oaks”, kojeg predaju četiri velike sile – SAD, Velika Britanija, SSSR i Kina 7. listopada 1944, nisu sadržavali nikakvu referencu o ulozi nevladinih organizacija, već  samo o budućim specijaliziranim agencijama u sklopu sustava Uujedinjenih naroda.

Međutim, američka delegacija na konferenciji u San Franciscu kao savjetnike uključuje u rad i predstavnike 42 nacionalne organizacije .

Među njima su udruge iz područja rada, prava, poljoprivrede, ekonomije i obrazovanja, plus predstavnike udruga žena, crkve, branitelja i civilnih udruga.

Preporuka ovih savjetnika je da se ubuduće kao obvezna stavka predviđaju konzultacije između nevladinih organizacija i ECOSOC, te im omogućuje  važnu ulogu predstavljanju međunarodnih sindikata, što je dovelo do usvajnja članka 71. Povelje UN-a.

Članak 71. Povelje UN-a omogućuje gospodarskom i socijalnom vijeću „savjetovanje s nevladinim organizacijama u stvaranju odgovarajućih sporazuma, a koji su u domeni njihove kompetencije“.

Takvi sporazumi mogu biti doneseni u suradnji sa međunarodnim organizacijama kada je to potrebno, a nakon konzultacija s predstavnicima UN-a koji na određenoj stvari rade.

S povećanjem interesa NVO za savjetnički status pri UN-u 1993., ECOSOC traži da im se prava povećaju i napokon u lipnju 2004. generalni tajnik UN-a i tajnik Vijeća za civilno društvo iznose izvješće prema kojemu će UN više ulagati u partnerstvo

- produbljivati fokus u radu na razini države

- produbiti dijalog Vijeća sigurnosti i NVO

- produbljivati suradnju sa izabranim predstavnicima

No, pogledajmo kako to izgleda u praksi.

Zašto NVO? Kako američki donatori prigrljuju civilno društvo nakon Hladnog rata

Tijekom ’90-ih Amerika provodi najambicioznije napore u promoviranju demokracije i civilnog društva, naročito u Rusiji i ostalim postsovjetskim državama, ali i jugoistoku Europe. Američke privatne zaklade i američka vlada daju ogromne novčane potpore za stvaranje nevladinih organizacija u ciljanim zemljama, kao i za njihov daljnji rad.

Kao rezultat te pomoći stvoreno je doslovno na desetke tisuća postsovjetskih NVO i dobar dio istih se uzimaju kao mjerodavne, te prema njihovim procjenama SAD donose ocjenu o „stanju demokracije“ u navedenim državama.

Američka pomoć civilnom društvu počiva na dvjema temeljnim postavkama koje  se „uzimaju zdravo za gotovo“:

1) Civilno društvo se primarno utjelovljuje u NVO.

2) Civilno društvo je prethodnica demokracije, stoga su NVO nezamjenjivi alat u procesu „demokratizacije“.

Budući da se ove pretpostavke smatraju samodokazivima, kako u krugovima donatora, tako i u akademskoj literaturi, postoji i nekoliko opsežnih analiza o njihovim korijenima. Demokracija nedvojbeno seže daleko u povijest, ali ove dvije pretpostavke zasigurno ne, one bivaju potvrđene i pridaje im se status samodokazivih istina tek nakon Hladnog rata.

Točnije, zbivanja u ranim ’90-ima potvrđuju ove pretpostavke i ideja civilnog društva omogućuje stranim institucijama da uđu sa svojom „pomoći“ u svijet u koji u vrijeme Sovjetskog Saveza nisu imale pristupa.

Zašto su donatori operacionalizirali civilno društvo kroz profesionalne NVO? Uzmimo za primjer postsovjetsku regiju.

Razvoj ideje civilnog društva

Razvoj ove ideje je potaknut događajima ranih ’90-ih u Istočnoj Europi, na primjer, od strane intelektualaca poput Vaclav Havela u Čehoslovačkoj i Adama Michnika u Poljskoj koji prvi opisuju pad socijalizma u svojim zemljama kao “trijumf civilnog društva i njegove pobjede nad totalitarnim režimima”.

Ovakve interpretacije su zvonko odjeknule kog zapadne elite i zapadnim institucijama, koje su po padu Sovjetskog Saveza jedva dočekale ovakav rasplet događaja. Posebno SAD, koje su bile vječni oponent i najveći zagovaratelj antikomunizma i antitotalitarizma (kakvog li licemjerja op.a.).

Prema američkom diskursu, ideja „civilnog društva“, još uvijek vrlo općenita, u osnovi ovlašćuje građane naspram države i sadrži normativne pretpostavke o ekonomskoj i društvenoj organizaciji društva.

Središnja je tema “trijumf tržišta nad državom” ili “pobjeda kapitalizma i demokracije nad socijalizmom i totalitarizmom”.

Dvije dobro poznate izjave iz 1990-tih, od strane Lestera Salomona, profesora na John Hopkinss sveučilištu i direktora Centra za studije civilnog društva i Jessice Mathews, predsjednice instituta “Carnegie Endowment for International Peace”, možda najbolje opisuju srž ove teze:

„Svjedočimo upečatljivom uzletu u organiziranim volonterskim aktivnostima i stvaranju privatnih, neprofitnih i nevladinih organizacija. Opseg i doseg ovog fenomena je golem. Doista, mi smo usred globalne revolucije udruga koje se mogu dokazati kao značajne krajem dvadesetog stoljeća, baš kao što je bilo stvaranje nacionalne države krajem devetnaestog.  Uspon trećeg sektora nam pokazuje  kako je dugo tinjala kriza povjerenja u državu.“

“Završetak Hladnog rata je doveo do ne samo puke prilagodbe među državama, nego i nove preraspodjele moći među državama, tržištima i civilnim društvom. Nacionalne vlade nisu izgubile autonomiju u globaliziranom gospodarstvu. One dijele ovlasti u političkim, društvenim i sigurnosnim ulogama u srži suvereniteta, s tvrtkama, međunarodnim organizacijama, te mnoštvom skupina građana, poznatih kao nevladinim organizacijama (NVO). Stalna koncentracija moći u rukama države, koja je započela 1648., u Vestfaliji, svršena je, barem za neko vrijeme.“

Znakovito, ideja o civilnom društvu poklapa se sa kretanjima u intelektualnim krugovima u Sjedinjenim Američkim Državama. U ranim ’90-ima, djelo politologa Roberta Putnama je generiralo aktivnu raspravu o odnosu između društvenog kapitala, definiranog kao „društvene mreže i pripadajućih normi reciprociteta  i države američke demokracije.”

U nastavku u svojoj knjizi „Stvaranje američke demokracije“ gdje piše o građanskim običajima u Italiji, Putnam proširuje tvrdnju o povezanosti između društvenog kapitala i dugoročnog razvoja: više socijalnog kapitala dovodi do boljih ekonomskih rezultata i više demokratskog poretka.

Čak i povremeni pogled na internetske stranice Svjetske banke i promotivnu literaturu, pokazuje kako je istaknuti pojam društvenog kapitala, korišten unutar civilnog društva, postao sastavnim dijelom retorike u međunarodnom razvoju.

Upravo ideja civilnog društva je i dovela u prvi plan temu demokratizacije, koja je uvijek bila prisutna u američkoj vanjskoj politici i retorici. Prema riječima visokog američkog dužnosnika, vanjska politika SAD-a tijekom 20. stoljeća bila je usredotočena na “neprijateljsku viziju odnosa pojedinog građanina i države ili slobode u odnosu na tiraniju.”

Prema tome, dezintegracija Sovjetskog Saveza je doživljena kao pobjeda američke vizije.

Kao rezultat, na ušću više struja ideja, civilno društvo se pojavilo i prepoznato je kao sila par excellence koja simbolizira “slobodu, protu-etatizam i obranu demokracije”.

Kao što antropologinja Katherine Verdery navodi u svojoj poticajnoj knjizi iz 1996. “Što je socijalizam i što slijedi?”, simbolične snage civilnog društva proizlaze iz činjenice da je s “demokracijom”, “tržištem”, “privatizacijom” i drugim simbolima, “obilježen kraj socijalizma”.

U isto vrijeme, ideja o ograničavanju države je u političkom carstvu dopunjena politikom ekonomske pomoći s ciljem umanjivanja državnog udjela u  gospodarstvu. Ideja civilnog društva je iskorištena da se redefinira ono što je razdvajalo Zapad od ostatka svijeta.

Tijekom Hladnog rata se svijet dijelio na razvijene zemlje s jedne strane, te socijalističke i nerazvijene zemlje Trećeg svijeta na drugoj strani. Danas je podjeljen na “demokracije sa snažnim tržištem i civilnim društvom”, a s druge strane su “nedemokratske zemlje bivšeg Drugog i Trećeg svijeta, manjkave u jednom ili oba segmenta”. I nedemokratske i siromašne.

Skupa s drugima, donatori, privatne zaklade i bilateralne i multilateralne organizacije su prigrlili ovakvo tumačenje i do kraja ’90-ih oni vide civilno društvo kao način za promicanje širokih društvenih, političkih i ekonomskih poboljšanja.

Prihvaćanje narative civilnog društva je omogućilo stranim organizacijama za pomoć da učine dvije stvari, unaprijede paradigmu razvoja, koja je istekla s Hladnim ratom i ujedno uključe postsocijalističke zemlje u područje razvoja.

„Međunarodna pomoć“ više nije bila potrebna da bi se zauzdao Sovjetski Savez u njegovom utjecaju u postsocijalističkim zemljama, koje na kraju krajeva, nisu ni zaostajale u modernosti mjerenoj industrijalizacijom, urbanizacijom, emancipacijom žena ili pismenošću.

„Zapadna pomoć“ se kanalizira kroz angažman NVO, te u promicanju civilnog društva i demokracije. Donatori, ali i mnogi drugi, izjednačuju civilno društvo s nevladinim organizacijama, već sveprisutnim na Zapadu i u međunarodnom razvoju.

Američka Agencija za međunarodni razvoj USAID u svojem programskom priručniku „Strateški planovi“, navodi sljedeće: „Živo civilno društvo je suštinska komponenta vladavine demokracije“ i „agencija će koncentrirati svoju pomoć za razvoj civilnog društva preko nevladinih organizacija.“

Nakon što je apstraktni pojam civilnog društva napokon povezan s konkretnim i poznatim oblikom, donatori inozemne pomoći organiziraju skup o širenju stručnih nevladinih organizacija u velikim razmjerima, u početku u Istočnoj Europi i bivšem Sovjetskom Savezu.

Organizira se preusmjeravanje isporuke razvojne pomoći od nevladinih aktera „kod kuće“ prema  nevladinim organizacijama u inostranstvu, kako bi se potaknuo brzi rast velikog broja NVO u zemljama primateljima, čime se dodatno osnažuje i legitimizira uloga nevladinih organizacija kao sastavne cjeline civilnog društva.

Američki donatori, uključujući i one privatne poput Otvorenog društva George Sorosa, igraju najistaknutiju ulogu u tom procesu, kao najraniji i najveći izvori pomoći civilnom društvu u postsocijalističkim zemljama. Sjećamo se njihovih aktivnosti u našim krajevima ranih devedesetih.

Zašto NVO?

Kao što pokazuju ranije navedeni citati Jessice Mathews i Lestera Salomona, civilno društvo, neprofitni sektor i NVO se tretiraju kao sinonimi od ranih ’90-ih. Što je to što je nevladine udruge učinilo toliko privlačnima donatorima? Kao što je već spomenuto, nevladine organizacije su već bile „sveprisutne“ u SAD-u i imale su svoje predisponirane donatore, već prema profilu djelovanja.

NVO su zapravo partneri donatora koji djeluju kao prijemosnica između interesa donatora i zemlje primatelja pomoći, a količina „pomoći“ koju će NVO primiti ovisi o tome što ima za ponuditi.

Naročito kada je donator organizacija poput USAID, koja je inkorporirala NVO u svoju razvojnu praksu, pa one moraju biti vrlo dobro organizirane i djelovati u skladu s interesima donatora i njihovih poslova.

Prvo, neophodno je definirati NVO. Profesionalne se nevladine organizacije sa zapadnim donatorima, npr., u bivšem Sovjetskom Savezu, prepoznaju po tome što su legalno prepoznate kao neprofitne organizacije. Nadalje, imaju stalno zaposleno i plaćeno osoblje, prikupljanje donacija je integralni dio njihovih operacija i svrhu svojeg djelovanja tumače predstavljanjem javnog interesa.

Ukratko, profesionalna nevladina organizacija je u stvarnosti formalna birokratska struktura. Kao što znamo iz duge linije socioloških istraživanja koja sežu do Maxa Webera, formalne birokratske organizacije uživaju legitimitet u zapadnim društvima. Dakle, naširoko su priznate i pretpostavlja se da ih društva u razvoju trebaju još i više.

Kada se govori o “izgradnji kapaciteta”, a to je uobičajeno u međunarodnom razvoju, govori se upravo o tome: zamjeni, nikako razmjeni, lokalnog znanja i iskustava s onim zapadnjačkog stila i njihovim formalnim organizacijama.

Čak i razvojni ekonomisti sada izrijekom navode kako razvoj “više nije prvenstveno proces akumulacije kapitala, nego proces organizacijske promjene”.

Ovo je jedan od razloga zašto NVO domaćim, kao i stranim donatorskim krugovima postaje inkarnacija civilnog društva, kako kod kuće, tako i u drugim zemljama.

Glavna aktivnost donatorskih organizacija, davanje novca (jer novac se nikada ne poklanja op.a.), usmjerava ih prema birokratskim strukturama sposobnim za obradu i daljnju distribuciju tih sredstava.

Stručne nevladine organizacije se stoga doživljava kao i legitimne i organizacijski prikladnim primateljima, ali samim time i promicateljima interesa donatora.

Istraživanja američke „filantropije“ pokazuju kako u odnosu na neformalne grupe profesionalne nevladine organizacije privlače lavovski udio donatorskih potpora .

I privatni i javni američki donatori favoriziraju stručne udruge naspram manje formalnih vrsta udruga. Ukratko, jednom kada su američki donatori prigrlili ideju civilnog društva, operacionalizirali su ga kroz profesionalne nevladine udruge iz dva glavna razloga. Prvo, NVO su profesionalne, birokratski odgovarajuće „produžene ruke“ donatora, a od ’90-ih postaju dominantni oblik i platforma za provođenje aktivnosti u interesu SAD-a i/ili krupnog kapitala.

Nadalje, a kao potvrda navedenog, vraćajući se u ’90-e, kada američki Kongres donosi odluku o „rezanju“ proračunskih sredstava za međunarodnu pomoć, jer više ne postoji „sovjetska prijetnja“, ali i zbog uznapredovale korupcije u zemljama primateljicama te pomoći, USAID je prisiljen s manje sredstava učiniti više. Tu je bilo i dvadesetak istočnoeuropskih zemalja koje „vape za pomoći“, pa je to dodatni poticaj okretanju NVO.

Dodatna korist, kako se pokazalo u očima Kongresa, najvažnije političke publike USAID-a, bila je što je  manje novca završilo u džepovima državnih službenika, a više u području “demokratski orijentiranog civilnog društva”.

Osim toga, USAID-u je lakše riješiti se eventualno neposlušne nevladine organizacije, nego korumpirane i neodgovorne vlade.

Još je jedan bitan faktor koji je bio presudan u povezivanju američkih donatora s predstavnicima nevladinih organizacija, a to je njihovo nepoznavanje bivših socijalističkih zemalja.

Kada donatori prvi puta stupaju nogom u Moskvu, organizacije postsovjetskog društva su im posve strane i nedokučive. Većina postojećih institucija su ili neprepoznatljive ili ideološki neprijateljski nastrojene zbog njihove povezanosti sa sovjetskom državom.

Tada donatori širenjem sebi poznatih organizacijskih oblika pripremaju teren i stvaraju organizacije koje im olakšavaju poslovanje i mogu primati donatorska sredstva.

Donatori potiču osnivanje stručnih nevladinih organizacija i privlače one postojeće na Zapadu, a koje su do tada bile upadljivo odsutne iz sovjetskog režima, jer društvu „domaćina“, mete „pomoći“ su, smatra se, uvijek potrebne nove institucije i sposobnosti. Dakle, nevladine organizacije postaju ključne za izgradnju civilnog društva u postsocijalističkim zemljama.

Zaključak

Američki donatori su prigrlili „civilno društvo“ u ranim ’90-ima, ali ne stoga što su NVO ustoličenje vrline same po sebi, već stoga što su poslužile kao simbolično sredstvo interpretacije radikalne promjene koju je izazvao raspad Sovjetskog Saveza ili Socijalističke Jugoslavije.

NVO su poslužile američkim i europskim donatorima i prilikom uspostave prikladnog institucionalnog okruženja radi lakšeg snalaženja u postsovjetskim i postsocijalističkim zemljama, koje je trebalo “preurediti”.

Također, u pitanju je i daleko širi zapadni konsenzus, donatori strane pomoći su odigrali ključnu ulogu u legitimiranju i svjetskoj proliferaciji udruga. Inozemna pomoć je najveća stvar koja se dogodila nevladinim organizacijama u proteklih petnaestak godina, a mi, kako bismo bolje razumjeli širenje nevladinih organizacija u bivšem Sovjetskom Savezu ili na ovim prostorima moramo obratiti daleko više pozornosti na utjecaj donatora.

Pomoć civilnom društvu na velikoj skali započela je upravo u Istočnoj Evropi i bivšem Sovjetskom Savezu, te je susret donatora s postsocijalističkim društvima olakšan preko nevladinih udruga.

Donatori pokreću programe potpore stručnih nevladinih organizacija, jer se ti programi na ovaj ili onaj način, simbolično, organizacijski, ekonomski ili politički, podudaraju s njihovim interesima.

Razlozi zbog kojih pomoć stiže nikada nisu altruistički, posebno ne humani. Od ranih ’90-ih je američka pomoć civilnom društvu omogućila stvaranje desetaka tisuća nevladinih organizacija samo u Rusiji. Te iste nevladine organizacije i dalje ovise o zapadnom financiranju, a većina ima tek simboličnu domaću podršku.

Ako upitamo zapadnjake, čemu uopće NVO, njihov odgovor će biti: “Jer gajite postsocijalističku ostavštinu pasivne javnosti ili represivne države.”

To se često i rado koristi kao objašnjenje. No, da li je zaista tako? Možda je vrijeme da razmotrimo alternativno objašnjenje. Krenimo s pitanjem, koliko je zapadna pomoć vođena potrebama ili uopće karakteristikama i osobitostima društva koje prima pomoć i da li je u skladu s interesima primatelja?

Sljedeće pitanje koje se postavlja je, želimo li civilno društvo ili društvo čovječnosti? Što je iznjedrila “demokratizacija” našeg društva po mjeri Zapada?

Trenutna paradigma se temelji na pretpostavci da zemlje u razvoju trebaju usvojiti neoliberalne politike.

Pojam razvoja je otet od strane bogatih korporacija i koncept siromaštva depolitiziran i odvojen od strukturno ugrađenih odnosa moći.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

Naviknuti na najbolje restorane i vrhunska jela, svjetski lideri su imali priliku da probaju nešto sasvim neobično

Ujedinjeni narodi – naviknuti na najbolje restorane i vrhunska jela, svjetski lideri su u Ujedinjenim narodima imali priliku da probaju nešto sasvim neobično: ručak pripremljen u cijelosti od otpadaka hrane.

Kako prenosi AFP, ovaj “specijalitet” od ostataka namirnica koji su bili predviđene za kontejner, pripremila su dva kuhara koja su željela skrenuti pozornost na neodgovorno rasipanje hrane, posebno u zapadnom svijetu, i njegovu ulogu u klimatskim promjenama.

Na izborniku za nedjeljni ručak u sjedištu UN u New Yorku našao se vegetarijanski hamburger napravljen od pulpe cijeđenog voća koja se obično baca.

Kao prilog posluženi su prženi krumpirići od kukuruznog brašna.

“To je tipični američki obrok, ali izmijenjen”, objasnio je njujorški kuhar Den Barber, vlasnik restorana “Blu Hill”.

“Htjeli smo napraviti nešto jako ukusno jelo od namirnica koje bi inače bacili”, rekao je on.

Barber je sastavio neobični jelovnik s kolegom Sam Kasom, bivšim glavnim kuharom Bijele kuće, s kojim provodi kampanju protiv pretilosti koju je pokrenula prva dama SAD, Michelle Obama.

Ručku, kojem su prisustvovali francuski i peruanski predsjednici, Francois Hollande i Ollanta Moisés Humala, prisustvovalo je nekoliko desetaka svjetskih lidera u okviru trodnevnog summita o održivom razvoju.

Prema podacima UN-a, 28 % posto poljoprivrednog tla u svijetu služi uzgoju hrane koja se baca.

“To oslikava neučinkovitost postojećeg sustava”, kazao je Kas, dok Barber navodi da bi “ideja o obroku napravljenog na temelju otpadaka bila prosto neizvodljiva u 18. stoljeću“.

On se nada da će događaji, kao što je ručak za šefove država u UN, postupno utjecati na razvoj kulture prehrane.

“Dugoročni cilj je postati nemoguće napraviti obrok od otpadaka”, naveo je američki kuhar.

“To se ne postiže držanjem lekcija, već preko hedonizma. Ovaj ukusan obrok će ih natjerati na razmišljanje i potaknuti ih da to iskustvo prenesu drugima”, zaključio je Barber.

Da podsjetimo nedavno su Ujedinjeni narodi imali kampanju u kojoj se promicala hrana u obliku insekata u siromašnim zemljama. Jelovnik sirmašnih zemalja bi bio koncetriran na insekte kao izvor proteina, navodi UN.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(novosti.rs)

Ovo su nam obećavali 60-tih, 70-tih, 80-tih, 90-tih, a gdje smo danas? Nikada nije bilo više više rata, siromaštva, manipulacije klime, migracija i nejednakosti…

Čelnici planeta su u petak usvojili ambiciozan program koji obećava bolji svijet za 15 godina u svim područjima, po visokoj cijeni i bez jamstva u uspjeh.

Na početku summita na kojem se do nedjelje okupilo 150 šefova država i vlada u sjedištu Ujedinjenih naroda oni su si odredili 17 ciljeva trajnog razvoja koje moraju ostvariti do kraja 2030.

“Moramo se odmah primiti posla”, rekao je glavni tajnik UN-a Ban Ki-moon. On je zatražio od svih vlada da u prosincu u Parizu usvoje čvrst i opći sporazum o klimi.

Mlada Pakistanka Malala Yousafzai, dobitnica Nobelove nagrade za mir, zatražila je od vlada da održe obećanja o obrazovanju za sve, uključujući djevojčice i izbjeglu djecu iz Sirije.

Papa: Novi plan djelovanja predstavlja “važan znak nade”

Papa Franjo je rekao da novi plan djelovanja predstavlja “važan znak nade”, ali je upozorio da nije dovoljno sastavljati duge popise dobrih namjera i dodao da ispred planova stoje konkretne osobe koji žive, bore se i pate.

Prvi cilj je eliminacija siromaštva u svim oblicima: 836 milijuna osoba i dalje žive s manje od 1,25 dolara dnevno. Siromaštvo već riješavaju 100 godina, no iza tog plana se krije još gori plan. Pitanje je da li oni žele spasiti siromašne ili istrijebiti? Ili kako ih globalistička upravljačka klasa vidi kao “beskorisne izjelice”.

Također treba svima osigurati pristup obrazovanju i zdravstvu, boriti se protiv rastućih nejednakosti, promicati žene i ograničiti klimatsko zagrijavanje. Ti ogromni planovi su uslijedili nakom Milenijskih ciljeva razvoja (MDG) za razdoblje od 2000. do 2015.

Ovaj je plan puno ambiciozniji od osam MDG-a usmjerenih na siromaštvo i zdravlje u zemljama u razvoju.

Ključno financiranje plana

Novi plan akcije će se primjenjivati i na razvijene zemlje i zahvaćat će i na politički osjetljiva područja.

Treba osigurati financiranje tog plana i jamčiti da će ih vlade poštivati. Tom planu prijete i jak demografski rast koji se do 2030. očekuje u subsaharskoj Africi, pretjerana urbanizacija i starenje stanovništva.

Svaka će zemlja biti slobodna primijeniti ili ne ciljeve i izabrat će sredstva primjene. Stručnjaci drže da će biti potrebno između 3500 i 5000 milijardi dolara godišnje sljedećih 15 godina za financiranje plana. To je više od BDP-a Francuske, Velike Britanije ili Njemačke.

Oslabila je pomoć bogatih zemalja siromašnima tijekom ekonomske krize.

Prethodni plan bez značajnih učinaka

Rezultat prethodnog plana je umjeren. Krajnje siromaštvo i smrtnost djece su pali za polovicu u odnosu na 1990. i 92 posto stanovništva zemalja u razvoju sada ima pristup mobilnoj telefoniji prema 10 posto 2010.

Ali okolišu je naštetio ubrzani razvoj u Kini i Indiji i nejednakosti su se produbile.

U subsaharskoj Africi je svaka četvrta osoba pothranjena, dok se u svijetu svake godine baca 1,3 milijarde tona hrane i 57 milijuna djece se ne školuje.

Dvije i pola milijarde ljudi nema pristup sanitarnom čvoru i 1,3 milijarde nije priključeno na električnu mrežu.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
 

 

 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Navodeći naseljenost svijeta iz vremena Isusa kao primjer, lider Zelene stranke u Kanadi, Elizabeth May, pozvala je na smanjenje stanovništva

Ekološka stranka tvrdi da “broj stanovnika na svijetu raste eksponencijalnom brzinom, te da je prije 2.000 godina, za vrijeme Isusa, na Zemlji bilo oko 200 milijuna ljudi”, prenosi infowars.com.

Idealni broj stanovnika koji navodi Zelena stranka je još drastičniji od onog koji se navodi na kamenim pločama u Georgiji, gdje se navodi brojka od 500 milijuna, što bi zahtijevalo eliminaciju 9/10 svjetskog stanovništva.

U srpnju je May proglasila da bi zapadne države trebale usvojiti službenu politiku dva djeteta sličnu kineskoj politici jednog djeteta. Ona je odustala od tog zahtjeva kad su Kanađani počeli prosvjedovati.

May je rekla da njezini pogledi na svjetsko stanovništvo i vladina politika koja diktira broj djece po kućanstvu nisu kontroverzni.

“Svaka stranka koja je zabrinuta za globalna pitanja i opstanak mora pozabaviti stanovništvom”, rekla je ona. “Da li je globalni opstanak kontroverzan kraj? Moramo stabilizirati globalno stanovištvo”.

May nije jedina koja tako misli. Nacionalna akademija znanosti je također 2014. pozvala na politiku jednog djeteta sličnu onoj u Kini.

Izvješće Nacionalne akademije znanosti je pozivao na smanjenje broja stanovnika na 1-2 milijarde ljudi.

Ipak, prema nekim podacima, kada bi se od 2041. godine broj stanovnika smanjio za 6 milijardi ljudi, do 2100. godine bi na planeti ostala 5,1 milijarda ljudi.

Prema riječima znanstvenika, takvo smanjenje nije dovoljno da bi se postigao željeni broj stanovnika, pri čemu oni ističu da je kontrola plodnosti najbolja mjera kontrole budućeg stanovništva.

Hrvatska Zelena stranka preko svoje začetnice Mirele Holy možda skriva slične namjere preko programa “održivi razvoj“? Možda i ne. Program kojeg su usvojili od Ujedinjenih naroda. Taj program se temelji na sterilizaciji pomoću cjepiva i kontracepcijskih sredstava, s ciljem smanjenja stanovništva koje navodno uništava Zemlju i prirodu, diktirajući istom tom stanovništvu načine rukovođenja resursima!

Među najpoznatijim svjetskim eugeničarima se nalaze imena poput: Teddy Roosevelt, Helen Keller, H.G. Wells, George Bernard Shaw, Winston Churchill, Francis Crick, Alexander Graham Bell, Bill Gates….itd. Lista je predugačka.

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com,webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Jeste li znali da UN planira pokrenuti “novu univerzalnu agendu” čovječanstva u rujnu 2015. godine?

Upravo se fraza “nova univerzalna agenda” nalazi u prvom pasusu službenog dokumenta koji će sve zemlje članice UN službeno prihvatiti krajem ovog mjeseca na konferenciji.

Čitava planeta će se posvetiti ostvarivanju 17 ciljeva održivog razvoja i dostizanju 169 specifičnih meta održivog razvoja, a u medijima o tome nema ni govora. Dokument UN obećava da će ovaj plan “transformirati naš svijet nabolje do 2030. godine”, a i unatoč tome još uvijek nitko nije ni čuo za to, prenosi zerohedge.com.

Agenda 2030 je u stvari nadogradnja Agende 21. Za razliku od Agende 21, koja se fokusira na okoliš, Agenda 2030 predstavlja predložak za upravljanje svijetom.

Krajem mjeseca će skoro svaka nacija na planeti potpisati ovu novu agendu. Čovječanstvu će se reći kako je cilj ove agende da se “okonča siromaštvo” i da se “riješi problem klimatskih promjena”, ali to nije cijela priča.

Predstavljamo vam izvadak teksta koji je 2. rujna objavljen na službenim stranicama UN:

“Generalna skupština UN je danas odobrila rezoluciju po kojoj će se nacrt” Agenda 2030 za održivi razvoj “dati na usvajanje krajem mjeseca, čime će međunarodna zajednica dobiti priliku da ostvari san o svijetu punom mira i dostojanstva za sve, naveo je glavni tajnik Ban Ki Mun.

“Danas je početak nove ere. Mnogo toga smo prošli da bismo došli do ovog trenutka “, rekao je Ban Ki-moon.

Očekuje se da će svjetski lideri usvojiti nacrt na summitu u New Yorku koji će se održavati 25-27. rujna”.

Postoji li netko tko ne sanja o “svijetu punom mira i dostojanstva za sve”?

Kada to tako kažu, to zvuči skroz sjajno i bajno, gotovo kao globalna utopija u kojoj siromaštvo i nejednakost više ne postoje.

U predgovoru dokumenta piše sljedeće:

“Ova agenda je plan djelovanja za ljude, planet i prosperitet. Ona također treba ojačati univerzalni mir u sve većoj slobodi. Jasno je da je iskorjenjivanje siromaštva u svim oblicima i dimenzijama najveći globalni izazov i obveza zahtjev za održivi razvoj.

Sve države i svi dioničari koji sudjeluju u ovoj suradnji će primjenjivati ​​ovaj plan. Odlučni smo oslobodimo ljudsku rasu od tiranije siromaštva i želimo izliječiti i osigurati našu planetu.

Odlučni smo preuzeti mudre i značajne korake koji su hitno potrebni kako bi se svijet vratio na održiv put. Polazeći na ovo kolektivno putovanje, zaklinjemo se da nitko neće ostati iza nas.

Veličinu i ambiciju nove univerzalne Agende demonstrira 17 ciljeva održivog razvoja i 169 drugih ciljeva. Ovi ciljevi trebaju ispuniti ono što dosadašnji nisu uspjeli. Oni trebaju podupirati “ljudska prava” svih i ostvariti jednakost spolova “.

Ako je to zaista “univerzalna agenda”, što će biti s onima koji ne žele biti njezin dio? Kako će oni točno osigurati da “nitko neće ostati iza njih” ako bude naroda ili skupina koje ne žele sudjelovati u planu?

Srž čitavog plana predstavlja sljedećih 17 ciljeva:

Cilj 1: Okončati siromaštvo svuda i u svim oblicima

Cilj 2: Okončati glad, ostvariti sigurnost hrane, poboljšati prehranu i poboljšati održivu poljoprivredu

Cilj 3: Osigurati zdrav život svih ljudi u svim životnim dobima

Cilj 4: Osigurati sveobuhvatno i jednako obrazovanje i dati priliku za učenje svima u svim dobima života

Cilj 5: Ostvariti jednakost spolova i dati moć ženama i djevojkama

Cilj 6: Osigurati dostupnost vode svima i održivo upravljanje njenim izvorima i sanitacijom

Cilj 7: Osigurati pristup jeftinoj, pouzdanoj i modernoj energiji svima

Cilj 8: Osigurati održivi i sveobuhvatni gospodarski rast, produktivno zapošljavanje i pristojan posao za sve

Cilj 9: Napraviti otpornu infrastrukturu i promovirati sveobuhvatnu i održivu industrijalizaciju i inovacije

Cilj 10: Smanjiti nejednakost među državama

Cilj 11: Učiniti da gradovi i naselja budu sveobuhvatni, otporni i održivi

Cilj 12: Osigurati održiv predložak potrošnje i proizvodnje

Cilj 13: Hitno djelovati protiv klimatskih promjena i njihovog utjecaja

Cilj 14: Održavati i održivo koristiti oceane, mora i morske resurse pri održivom razvoju

Cilj 15: Zaštititi, povratiti i poboljšati održivu uporabu ekosustava na kopnu, održivo upravljati šumama, boriti se protiv nastanka pustinja i zaustaviti i preokrenuti propadanje zemlje i gubitak biološke raznolikosti

Cilj 16: Promovirati mirna i sveobuhvatna društva za održivi razvoj, omogućiti pristup pravdi za sve i izgraditi učinkovite, pouzdane i sveobuhvatne institucije na svim razinama

Cilj 17: Ojačati načine primjene i revitalizirati globalno partnerstvo za održiv razvoj.

Mnogi od ovih ciljeva zvuče prilično dobro, zar ne?

Ipak, što ako sve te riječi imaju neko skriveno značenje za elitu?

Na primjer, što zapravo znači “održivi razvoj” i kako UN planiraju osiguraju da se on ostvari globalno?

Patrik Wood, ekonomist i pisac, navodi da UN i njihovi podržavatelji gledaju na održivi razvoj kao na sredstvo za stvaranje dugo očekivanog međunarodnog ekonomskog poretka ili takozvanog “Novog svjetskog poretka”.

Oni planiraju ograničiti gotovo svaku ljudsku aktivnost koja utječe na okoliš kako bi mogli kontrolirati sve što radimo, a reći će nam da jednostavno “spašavaju planet”.

Oni nikada neće to nazvati “Novi svjetski poredak” jer “održivi razvoj” mnogo ljepše i prihvatljivije zvuči.

Bespotrebno je reći da ćemo moći se pozdraviti s pojedinačnim slobodama, a UN je i sam priznao da im je glavni zadatak da namjerno transformiraju model ekonomskog razvoja po prvi put u povijesti čovječanstva.

Kako li će izgledati taj novi sustav? Kako će oni ostvariti tu “utopiju” koju nam obećavaju?

Babilon je bio prvi takav pokušaj stvaranja “globalne vlasti”, a od tada pa nadalje globalna elita pokušava ponovno stvoriti ono što je Babilon započeo.

Papa će 25. rujna otputovati u New York kako bi održao govor na otvaranju konferencije na kojoj će biti pokrenuta Agenda 2030. On će urgirati na čitavo čovječanstvo da podrži UN u onome što pokušavaju učiniti.

Ne dozvolite da vas ovaj fini jezik prevari. Agenda 2030 je samo plan za Novi svjetski poredak.

Globalisti žele u potpunosti transformirti sve vezano za današnje društvo. To uključuje ekonomiju, vladu, zabavu, društvene interakcije, obitelji, pa čak i religijska vjerovanja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(Michael Sneijder (endoftheamericandream.com),webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

ZVUČI KAO ZNANSTVENA FANTASTIKA … ILI KAO NEKA ZAVJERA, ALI NIJE! Agenda 21 je shematski plan, akcijski plan za uspostavu apsolutne kontrole nad svom vodom, zemljom, svim biljkama, mineralima, infrastrukturom, sredstvima za proizvodnju, edukacijom, energijom, informacijama i svim ljudskim bićima na svijetu

Agenda 21 Ujedinjenih naroda predstavlja najveću PR strategiju – akcijski plan za preotimanje svega na planeti od strane globalnog korporativnog sustava, predvođenog svjetskom vladom. Ništa se neće odraziti na život svakog čovjeka na planeti u fizičkom i ekonomskom smislu više od Agende 21. Radi se o totalnom preuzimanju društva, država, ljudi i okoliša, koje ima za cilj uspostavljanje totalne i totalitarne kontrole, privatizaciju cjelokupne baštine čovječanstva i depopulaciju planeta.

Za Geopolitiku o Agendi 21 govori autor i vrhunski istraživač Agende 21, Rosa Koire, ekspert za potmulo preuzimanje gradova i država koje se provodi pod “Zelenom maskom”, i orvelijanskim konstruktom “održivog razvoja”.

U svojoj knjizi “Pod zelenom maskom” Roza Koire dekonstruira Agendu 21 i razvija strategije djelovanja aktivista diljem svijeta s ciljem razobličavanja i zaustavljanja realizacije ovog dijaboličnog plana. Roza Koire, je izvršni direktor “Post Sustainability Institute” i pokretač stranice Demokrati protiv Agende 21.

Kako ste počeli proučavati Agendu 21?

Profesionalno sam angažirana kao forenzički procjenitelj komercijalnih nekretnina, specijaliziran za procjenu domene od značaja (koje vlada ili općina otkupljuju uz naknadu od privatnih vlasnika). Bila sam načelnik Okružne Filijale kalifornijskog Odjela za promet. Tijekom trideset godina kao ekspert pružala sam podršku u parničnim postupcima koje su građani vodili protiv države u slučajevuma kada su smatrali da su oštećeni u postupku eksproprijacije.

Tijekom ovih sudskih postupaka razotkrila sam utjecaj koji je strategije tzv. “Održivog razvoja” imala na privatnu svojinu i individualne slobode. Vidjela sam da su 2002.godine počele provoditi revolucionarne promjene u uporabi zemlje. Postalo je vrlo teško utvrditi što ljudi mogu legalno napraviti sa svojom zemljom i koliko bi njihova zemlja mogla vrijediti. I to je nakon 2000.godine postalo vrlo veliki problem. Uneseno je mnogo promjena u pravilima koja su određivala što privatni vlasnici mogu raditi sa svojim imanjem.

Da li se radilo o promjeni zakona koji je to omogućlo ili o nečem drugom?

Radilo se o uvođenju sve većeg i većeg broja ograničenja: regulativa, restrikcija i zabrana koje je propisivala Vlada SAD. Ove zabrane su išle dotle da je ljudima zabranjeno da bilo što grade na svojoj zemlji, osobito ako se nalazila u poljoprivrednoj, ruralnoj ili prigradskoj oblasti. Ti ljudi više nisu mogli dobiti nikakve dozvole kako bi razvijali svoje imanje.

Počela sam istraživati ​​zbog čega je to počelo događa i pronašla sam da se to ne događa samo u području San Francisco Bay, gdje sam ja radila, već da se radilo o promjenama u čitavim SAD u doslovno svakom okrugu, gradi i državi u SAD. I kada sam istražila dalje pronašla sam da je izvor Agenda 21 UN o održivom razvoju.

Na temelju čega je izvršena transmisija direktiva? Kako je došlo do toga da agenda UN bude iznad pravnog sustava SAD?

To je vrlo važno pitanje zato što ukoliko čujete za Agendu 21 UN u diskursu mainstream medija o njoj će se govoriti kao o neobvezujućem dokumentu koji nema nikakv utjecaj na vlade država. To je laž. Način na koji ona radi je sljedeći: 1992. Plan 21 ili Agenda za 21. stoljeće prihvaćena je od 179 zemalja među kojima je bila i nova Jugoslavija – SR Jugoslavija. Plan je prihvaćen lipnja 1992.godine, a SR Jugoslavija je formirana 27. travnja 1992.

Ono što se tada događalo sa SAD i ostalim zemljama diljem svijeta je da su zemlje potpisnice sporazuma počele raiti na vlastitim, lokalnim planovima – vlastitim agenda 21. To je bio sljedeći dirigoani potez. Agenda 21 nije obvezujući sporazum. Ali, onda su sve zemlje načinile svoj lokalnu Agendu 21 plan. Šest mjeseci nakon što je postao predsjednik SAD, tijekom godišnjice usvajanja Agende 21, Bill Clinton je formirao “Predsjedničko vijeće za održivi razvoj”. I to je put kojim je ovaj neobvezujući dogovorni plan UN postao obvezujuća politika pravila i regulativa u SAD.

Predsjedničko vijeće za održivi razvoj je u vrijeme dok je postojalo (1993-1999) radilo na zadatku provedbe Agende 21 u SAD. Ljudi koji su radili u ovom Vijeću bili su tajnici Kabineta glavnih vladinih agencija uključujući Ministarstvo obrane, obrazovanja, poljoprivrede, agenciju za zaštitu okoliša – bilo ih je ukupno deset. Osim njih u sastav Predsjedničkog vijeća za održivi razvoj ušle su i nevladine organizacije (NVO).

Vladine i nevladine organizacije su se udružile s privatnim zakladama i korporacijama uključujući Enron, Dow Chemical i Sibu Gajgi (sada Novartis – farmaceutsku kompaniju). Ta družina je počela tragati za načinima da globalni plan UN realizira lokalno na prostoru SAD. I otpočeli su tako što su dali višemilijunski grant Američkoj asocijaciji za planiranje koja se bavi planiranjem zemljišta. Oni su obučili sve planere u SAD i dali im sredstva od više milijuna dolara kako bi promijenili regulative za korištenje zemljišta u SAD.

I asocijacija je to i napravila – napravila je plan pod nazivom: “pametni rast”. Na mojim stranicama možete naći brojne podatke o tome. Osim toga, Predsjedničko vijeće za održivi razvoj je prepoznalo da se narodu SAD neće dopasti saznanje da se njihova zemlja pretvorila u diktaturu i da žive pod totalitarnom vlašću, tako da je sljedeća stvar koju je Vijeće objavilo bila knjiga pod nazivom: “Održiva Amerika – novi konsenzus “. To je vrlo važna knjiga. U njoj se kaže da je Amerikancima neophodan novi konsenzus po kome ljudi moraju misliti kolektivistički, da ljudi moraju biti usmjeravani, i da se njima mora rukovoditi tako da misle da je čitav plan koji realiziraju – njihova ideja. Da bi se to postiglo koristi se metoda kontrole uma razvijen od strane REND korporacije odmah nakon Drugog svjetskog rata. Ovu tehniku ​​koristi vlada, a ona se koristi i na sponzoriranim sastancima građana.

Mislite na Delfi tehniku?

Da.

Da li to znači da se uvođenje Agende 21 odvija mimo bilo kakve javne rasprave?

Radi se o zaista briljantnoj metodologiji za realizaciju užasnog plana. Ona je dizajnirana tako da neutralizira oporbu. To je metodologija koja se ne temelji na pristanku ljudi već na iluziji da su je ljudi prihvatili, pa čak oni sami i stvorili tako što su stvorili asocijacije susjeda, organizacije i asocijacije u koje učlanjuju ljude voljne u tome sudjeluju i koji su čak misle da su važni, značajni, da kreiraju nešto dobro za zajednicu, dok su u stvari samo oruđe za provedbu ovog plana. Građanima se servira iluzija da je sve to njihova vlastita ideja. To je ono što se događa diljem u svim malim gradovima, područjima i državama SAD, Kanade, Australije, Britanije, Novog Zelanda i diljem svijeta.

Koji je ideološki koncept iza Agende 21?

Ideološki koncept je komunitarizam. Radi se o političkoj i socijalnoj filozofiji koja kaže da individualna i socijalna prava nisu aksiom i konstanta, već da ona moraju biti balansirana s pravima zajdenica a u slučaju Agende 21 radi se o globalnoj zajednici. U uvjetima u kojima se prava individue određuju od strane Svjetske vlade, pojedinac je uvijek na gubitku.

Ovakav koncept je u potpunoj suprotnosti s ustavom SAD koji kaže da se čovjek rađa s pravima i da mu ta prava ne može oduzeti vlada. Ono što vlada mora raditi je da ta prava podržava. I sada se zahtijeva od pojedinca da svoja prava preda Globalnoj zajednici. Da bi se to uradilo, koristi se kovanica: “nova svijest”. Da, Agenda 21 od nas zahtijeva da napustimo stari način razmišljanja o sebi, naciji, državi i svijetu i da počnemo misliti sasvim drugačije. Nova svijest. Da li vam to zvuči poznato? Nije li to san svakog totalitarnog projekta? A za promjenu svijesti koja se po planovima Agende 21 treba odigrati tijekom jedne do dvije generacije, obrazovanje je od najvećeg značaja.

Obrazovni sustav u SAD je od kraja 19. stoljeća osmišljen tako da zaglupi američku populaciju i stvori čovjeka koji će pristati na život u Novom svjetskom poretku. Taj proces je vrlo detaljno analiziran u radovima Sharlote Izerbit i Johna Taylora Gato.

Drago mi je da ste spomenuli ova dva izuzetna analitičara koji su omogućili da shvatimo šta se dešavalo s obrazovanjem. Svatko bi trebao pročita knjigu Sharlote Izerbit: “Namjerno zaglupljivanje Amerikanaca” koja je zapravo enciklopedija obrazovanja u SAD, kao i knjige Johna Taylora Gatoa.

Ovo što se danas odigrava u kontekstu obrazovanja predstavlja završnicu igre koja je pripremana od 1880.-tih Američki edukatori su slani u Njemačku gdje su trenirani na filozofiji i psihologiji koja je podučavala da ljudsko biće ne posjeduje dušu te da se može programirati, poput automata ili robota – biološkog androida, socijalni inženjering, manipulacija, razne tehnike kontrole, primijenjeni su kako bi pojedinac postao dio zupčanika sustava. Obrazovanje po UN Agendi 21 će se standandirzovati globalno po istim principima zaglupljivanja i modeliranja svijesti radi stvaranja “nova svijest”, “novi čovjek”, apsolutno nesvjestan sila koje njime upravljaju.

Agenda 21 je shematski plan, shematski plan za uspostavu apsolutne kontrole nad svom vodom, zemljom; svim biljkama, mineralima, infrastrukturom, sredstvima za proizvodnju, edukacijom, energijom, informacijama i svim ljudskim bićima na svijetu.

Ako želite preuzeti zemlju bez upotrebe vojske kako ćete to učiniti? Jasno – putem medija i obrazovnog sustava. I to je upravo ono što se događa. Ako to nije preuzimanje što je drugo? U SAD, odavno gledamo kako se šestogodišnjaci pretvaraju u žrtve propagandne mašinerije. Totalna manipulacija dječjih umova u učionicama; svaki magazin, film, televiziju, novina i udžbenik rade na djeci i nama ostalima po diktatu održivog razvoja; korištenje zemljišta planovi, planovi za upravljanje izvanrednim situacijama, planovi za provedbu zakona, propis hrane, ograničenja energije, zakonodavne i pravne odluke – sve nas usmjerava i formatira da bespogovorno prihvatimo Agendu za 21. stoljeće kao akcijski plan za egzistenciju unutar jedinstvene Svjetske fašističke držve .

Održivi razvoj ne tiče se recikliranja već se tiče promjene razmišljanja i kontrole smjera kojim će se čovječanstvo kretati u budućnosti. To je urađeno pomoću globalizacije koja u osnovi predstavlja standardizaciju svih sustava. Da bi kontrolirali svijet u eri elektronike, neophodno je sve standardizirati nakon čega možete vrlo jednostavno manipulirati. To je plan koji se sada realizira. Zbog toga imate regionalizaciju svuda u svijetu umjesto nacionalnih granica. Regionalizacija predstavlja temelj re-konfiguracije svijeta i idealan metoda za konačno uništenje nacionalnih država.

Uspostavljanje kontrole i dominacije nad društvom u Globalistanu, realizira se uporabom jezika, obrazovnog sustava i medija. Koje su ključne riječi orvelijnskog novogovora izmišljene kao okosnica Agende 21?

Na prvom mjestu – ključna riječ, broj za primjenu Agende 21 je “održivi razvoj”. Druga riječ je “pametni rast”, treća “divljina”.

Prije nego što je usvojena Agenda 21 UN, 1997. godine Brundtlandsko povjerenstvo (Brundtland Commission) – “Komisija za okoliš i razvoj” UN, definirala je ključan pojam: “svjetski održivi razvoj” u svojoj knjizi: “Naša zajednička budućnost” i kao našu obvezu istakla neophodnost da danas živimo i radimo pod imperativom da ne ugrozimo buduće generacije i da idemo u susret njihovim potrebama. Zvuči sjajno! Veličanstveno, zar ne? Jer, tko bi želio ugroziti budućnost svojim potomcima? Tom prilikom je iznijeta teza da sve što mi, ljudi, radimo danas na planeti, predstavlja otvorenu opasnost za buduće generacije. Da su ljudi najobičnije štetočine i da su svojim djelovanjem doveli život na planeti u pitanje.

I tada su ta komisija UN kao i Opća skupština UN zadale zadatak da se za pet godina izradi akcijski plan o održivom razvoju koji bi bio primijenjen na čitav svijet. Agenda 21 je taj akcijski plan održivog razvoja. Za impementaciju Agende 21 koriste se ključne riječi – kodovi. Naročito ih koristi nevladina organizacija koja je u tu svrhu formirana pod nazivom “Međunarodni savjet lokalnih ekoloških inicijativa (ICLEI)”. Ova organizacija ima za zadatak provedbu ciljeva Agende 21 diljem svijeta.

ICLEI zaobilazi vlade nacionalnih država i cilja izravno na gradove koje uvezuje u megagradovi orijentirane ne više prema državi već prema regijama. To je način da se zaobići pravne granice i poništi pravo pojedinca da pozove svoju vladu na odgovornost zbog onog što se događa u njihovom neposrednom okruženju. Ključne riječi u ovom procesu su, razumije se – “globalizacija”, “fleksibilnost”, “zeleno” i zapravo gotovo sve se plasira u formi brige za okoliš, i u tu svrhu se formiraju brojne lažne ekološke – “zelene” organizacije i skupine. I sve što se odigrava i što će se odigravati u okviru realizacije akcijskog plana – Agende 21 – biti će pokriveno zelenom maskom. Grupe se formiraju pod različitim nazivima poput “Zeleni savjet za unapređenje okoliša”; “Zelena inicijativa” i slično. Zapamtite: Agenda 21 / Održivi razvoj je globalni plan koji se provodi lokalno.

Kakva nas budućnost očekuje ukoliko ne uspijemo prepoznati strategiju Agende 21 i ne zaustavimo njenu realizaciju?

Plan sadrži dva bitna elementa: prvi je “pametni rast” i tiče se urbanih prostora na planeti. Ideja globalista je da izmjeste populaciju iz ruralnih, prigradskih područja i malih gradova u veoma napučene gradske centre. Da bi to učinili gradovi moraju ići u visinu i smanjivati ​​se po širini što znači da će se područja gradova smanjivati ​​po veličini ali će zgrade biti mnogo više. Drugi dio plana je – “divljina”. Što će se događati na prostoru gdje su nekada bila sela, predgrađa, šume i livade? Ljudima će pristup u ta područja biti strogo ograničen. Kako će se to realizirati?

Sada se govori da divlje životinje moraju imati životni prostor koji mi, ljudi bezobzirno uništavamo. Naravno, najbogatiji, oni koji su osmislili Agendu 21 su najviše pridonijeli uništavanju okoliša, biljnog i životinjskog svijeta kao i naroda koji su živjeli u skladu s prirodom, a sada će se teret tih zlodjela prevaliti na čovječanstvo. S jedne strane, dakle, ljudi će biti prinuđeni živjeti u ljudskim staništima koja se po Agendi 21 nazivaju “otoci za ljudsko stanovanje”. Reducirati se vlasništvo nad privatnim automobilima, privatne kuće neće postojati, sve što budemo radili biti će strogo nadzirano i kontrolirano, unos kalorija će biti propisan, izgubit kontrolu nad svojim tijelima.

Gradovi će biti prenaseljeni iu njima će živjeti frustrirani ljudi, i to će utjecati na porast nasilja. Ukoliko izgubite mogućnost da svoje nezadovoljstvo iskažete političarima, kroz pravni sustav ili medije, ta strašna frustracija kanalizira se kroz nasilje. U tom slučaju će vlada moći opravdano strpati vas u zatvor. Drugi način da se ispolji frustracija je pasivnost, povlačenje u sebe. U uvjetima monitoringa unutar školskog sustava i industrije zdravlja, procjena vašeg mentalnog zdravlja rezultirat će masovnim drogiranjem stanovništva.

Da li je redukcija stanovništva dio Agende 21?

Agenda 21 se fokusira na hranu, vodu, zemlju i populaciju. Kada čitate programe i tekstove o bioetici i tehnologiji jasno vidite da su ti sadržaji ispražnjeni od bilo kakvog etičkog stajališta i da dominira ideja o transformaciji živog svijeta i oživljavanju tehnologije.

Agenda 21 će se svakako odraziti na to što i koliko jedemo i tko će imati pristup hrani. U velikim megalopolisima totalno ćemo ovisiti od biotehnologije u proizvodnji hrane i vode i to je ono što izaziva najveću zabrinutost jer ovo jeste nastavak eugeničkih planova. Postoji izravna veza između korporacija koje provode Agendu 21 s Hitlerovom Njemačkom; Simens, ABM, General Electric … su tvrtke koje proizvode biometeriku, pametne mreže i provode manipulaciju stanovništva.

Plan je zamišljen da bude potpuno implementiran do 2050.godine. Godina s kojom se često susrećete u Agendi 21 je 2020. i tu godinu možemo vidjeti kao prijelomnu. Mi smo još uvijek u mogućnosti povratiti svoju slobodu, još uvijek smo u mogućnosti o ovome raspravljati. Ljudi mogu čitati moju knjigu, da me čuju i vide, mogu javno govoriti i djelovati u javnom prostoru. I, to je ključno. Ljudi ne mogu očekivati ​​spasioca na bijelom konju već su u obavezi da se educiraju, povezuju i djeluju.

Da li je moguće stvoriti međunarodnu koalicuju za borbu protiv Agende 21?

Postoji vrlo snažan otpor Agendi 21 diljem svijeta. Djeluje se lokalno. Vi u Hrvatskoj ste na početku borbe i neophodno je da odmah zahtijevate da se poništi vaš članstvo ICLEI kao i participacija u regionalnim strukturama vlasti. Vaš gubitak mogućnosti utjecati na ono što se događa s vašom zemljom je ono što mora odmah promijeniti. Morate se educirati prepoznati Agendu 21 i oštro joj se suprotstavite.

Roditelji treba da pogledaju što njihova djeca uče u školi i ne dozvole da se školski programi svedu na ispiranje mozga. Morate budno pratiti što se događa s vašom kulturom. Mi postižemo veliki uspjeh u SAD ali to nećete čuti u mainstream medijima. Ljudi koji se bore marginalizirani su i ismijavani i izrugivan u mainstream medijima. No, bez obzira na to milijuni ljudi diljem svijeta se bore i odbijaju Agendu 21. Ja sam prošlog mjeseca boravila u Mađarskoj i Njemačkoj, držala predavanja i edukovala ljude da se nauče prepoznati i da se suprotstave njenoj realizaciji.

Vjerujem da mali broj vas zna da je Agenda 21 vrlo široko primijenjena u Hrvatskoj na području Koprivnice.

“Održivi razvoj” u Hrvatskoj!

U Hrvatskoj je grad Koprivnica lider Hrvatske države u u člansvu ICLEI.”ICLEI Europa vodi iskusan konzorcij od 19 partnera iz 15 država iz cijele Europe. Svaki partner ima određenu ulogu, a detalji su navedeni dolje… “. “Međunarodni savjet lokalnih ekoloških inicijativa (ICLEI)”. Ova organizacija ima za zadatak provedbu ciljeva Agende 21 diljem svijeta.

UNDP Hrvatska partner je s nizom donatora koji osiguravaju većinu financijskih sredstava za naše programe: Lokalni razvoj, Energija i okoliš, Socijalno uključivanje i Pravosuđe i društvena sigurnost.

Hrvatska UN osnovna sredstva koriste se za pokrivanje troškova naše tehničke i upravljačke ekspertize, te za kreiranje programskog okvira gdje naši partneri ulažu u strateška područja podrške. Za Hrvatsku je za “održivi razvoj” omogućeno: 2013. Local Governments for Sustainability (ICLEI) $109,000.

Održivi razvoj u Hrvatskoj promovira stranka “ORAH”, tako i Agendu 21.

(Razgovor vodila: Biljana Đorović / Geopolitika / Borba za vjeru)
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Misteriozni projekat “Zlatna milijarda“ – Tajna Elita novog svjetskog poretka zbog navodne prenapučenosti planeta i nedostatka resursa provodi program smanjenja broja ljudi i služi se svim sredstvima, vjeruju mnogi teoretičari zavjera

Ratovi bukte diljem svijeta, u napadima ekstremista ginu tisuće ljudi, virusi svakodnevno odnose živote, a epidemija karcinoma i dijabetesa se širi … Svi ovi katastrofalni događaji nisu slučajni, vjeruju pojedini teoretičari zavjera, već su dio dobro osmišljenog plana depopulacije planeta – projekta ” zlatna milijarda “.

Cilj projekta jest da se virusima, ratovima, glađu i sterilizacijom spriječi prenaseljenost planete i da se broj ljudi smanji za čak šest milijardi ljudi, vjeruju teoretičari.

Razvoj teorije

Jedan od prvih autora koji je spomenuo ovu teoriju bio je ruski pisac i geolog Rudolf Balandin. U jednom članku on je objavio da je na Zemaljskom summitu 1992. dogovoreno da je optimalan broj ljudi na planeti jedna milijarda, ali da se i prije toga spominjao zastrašujući plan:

“Ovaj termin prvi put sam čuo od akademika Nikite Mojsejeva krajem osamdesetih. On mi je tada rekao da je jedini izlaz iz globalne ekološke krize prvenstveno kontrola rađanja i spuštanje broja ljudi na planetu na milijardu.

- Koju milijardu? – Pitao sam ga.

- Milijardu najzaslužnijih. Toliko ljudi može postojati u biosferi, a da je ne uništava. To će biti najbolji ljudi, zlatna milijarda – rekao mi je. “

Ruski publicista Vitalij Babenko tvrdi da je idejni tvorac ovog koncepta demograf i ekonomist Thomas Robert Malthus (1766-1834).

U vrijeme kada je broj ljudi dostigao jednu milijardu, Maltus je tvrdio da će nam zbog prenapučenosti prijetiti nedostatak resursa. Ta teorija je postala toliko popularna da u tajnim društvima poput Rimskog kluba vjeruju da se katastrofa koja se sprema može spriječiti samo naglom depopulacijom – piše Babenko.

Plan elite

Elita novog svjetskog poretka planira smanjiti broj ljudi na planeti sa sedam milijardi na “podnošljivih” između 500 milijuna i dvije milijarde. Postoji mnogo načina i metoda depopulacije koji se već provode.

Tri glavna su: neodrživ i eksploatatorski međunarodni razvoj, što vodi do gladi i minimum 40 milijuna mrtvih godišnje, zatim raspirivanje ratova u kojima će stradati milijuni ljudi i, na kraju, stvaranje i širenje infektivnih bolesti i izazivanje pandemija neviđenih razmjera – piše američki znanstvenik i publicista Steve Jones.

On kaže da su druge metode stvaranje nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja, zagađivanje hrane i vode, ali i puštanje u promet smrtonosnih lijekova.

Osim toga, pokušava se da se promijeni klima i izazovu katastrofalni potresi i erupcije, promocija homoseksualizma kako bi se ograničio prirodni priraštaj, nasilna sterilizacija, eutanazija, abortusi … – piše Jones.

Prethodni vijek, objašnjava, bio je najkrvaviji u povijesti.

Sukobi i razvoj oružja dovešće do planiranog apokaliptičnog trećeg svjetskog rata, u kome će izginuti više ljudi nego u svim dosadašnjim ratovima. To je sve dio međunarodne kampanje tajnih društava poput Rimskog kluba da se unište, kako ih oni zovu, “beskorisne izjelice”, a opstane samo elita – zapisao je Jones.

Eugenika

Publicista Zen Gardner kaže da elitisti smišljaju najstrašnije i najluđe planove, ali da ih, koliko god oni bili luđački, pravdaju time da je krajnji cilj spas planeta.

Oni su spremni pokrenuti ratove, namjerno dovodeći do gladi, zagađivanja hrane i vode … Eugenika, program poboljšanja odabranih članova ljudske vrste, jeste ono zbog čega vjeruju da je sve to dozvoljeno. Pročišćenje i poboljšanje malog broja ljudi i priprema za novi svijet jeste ono što im je najvažnije – kaže on.

Jedino oko čega nema slaganja među teoretičarima je to ko stoji iza ovog projekta. Dok ga jedni pripisuju masonima, drugi kažu da iza njega stoje iluminati, treći Rimski klub ili Komitet 300, a četvrti optužuju Ujedinjene nacije.

Robert Mueller
UN PROTIV DJECE

Kao dio projekta “Zlatna milijarda” često se spominju i Ujedinjeni narodi, koje, kako vjeruju teoretičari zavjera, promoviraju kontrolu rađanja. Kao dokaz toga oni uglavnom navode prijedlog Roberta Millera, dugogodišnjeg funkcionera te organizacije i člana pokreta new age, da UN budu te koje daju bračne certifikate i da bi pred njima bračni parovi trebali obvezati, između ostalog, da će imati samo jedno ili najviše dvoje djece.

Načini depopulacije

Glavni:
– Neodrživ međunarodni razvoj, koji dovodi do gladi i 40 milijuna mrtvih godišnje
– Raspirivanje ratova diljem svijeta
– Stvaranje i širenje infektivnih bolesti poput side, ebole, ptičje i svinjske gripe …

Sporedni:
– Promjena klime
– Razvoj nuklearnog, kemijskog i biološkog oružja
– Zagađivanje hrane i vode
– Puštanje u promet smrtonosnih lijekova
– Promoviranje narkotika
– Nasilna sterilizacija
– Eutanazija
– Legalizacija i promocija abortusa
 
(kurir,youtube.com/uredio: nsp)