Slavni liječnik Richard Schulze otkrio je recept koji je nazvao super-tonik, jer pomaže liječenju mnogih bolesti

Tinkture su jedni od najboljih prirodnih lijekova, prije svega zato što izvlače i čuvaju u sebi sve ono najbolje iz biljaka. Sa druge strane, vrlo su jake, pa ih treba pažljivo koristiti.

Iako u tinkture obično ide alkohol, znajte da je i jabučni ocat savršen otapalo ako želite napraviti tonik tinkturu. Ne samo da je 100% netoksičan, već ima i mnoge zdravstvene prednosti:

- Pomaže reguliranju kiselosti organizma

- Pomaže probavnom traktu – ako je jabučni ocat organskog porijekla i nefiltrirano, sadržavat simbiozu prijateljskih kolonija bakterija i gljivica koje su odličan probiotik

- Octena kiselina ima snažno antimikrobno djelovanje i pokazalo se da smanjuje kolesterol i pomaže kod osjetljivosti na inzulin

- Jabučna kiselina koja je antifugalna, antibakterijska i antivirusna svojstva, također pomaže proizvodnju energije koja povećava mentalno i mišićno funkcioniranje

- Jača imunološki sustav

Slavni liječnik Richard Schulze otkirio je recept koji je nazvao super-tonik. On naglašava da je potrebno koristiti sastojke organskog porijekla ili da ih sami uzgojite, kako biste izvukli sve pozitivne efekte.

Sastojci:

Svježa habanero papričica (ili najljuća koju možete naći), glavica češnjaka, glavica crvenog luka, korijen đumbira, korijen hrena i nerafinirano jabučni ocat.

Priprema: Ovaj tonik se priprema kao i sve tinkture: trave stavite u posudu, prelijte jabučnim octom, onoliko koliko je potrebno da sve biljke budu potopljene.

Zatim ogulite i sitno nasjeckajte povrće, pa stavite sve sastojke u veliku staklenu teglu i potpuno pokrijte jabučnim octom, tako da ocat pliva tri prsta iznad razine biljaka i povrća. Poklopite i držeći poklopac na mjestu protresite tonik tako da se izmiješa.

Ostavite tonik da stoji na tamnom mjestu bar dva do šest tjedana. Što duže stoji, biće jači, a povremeno ga i ponovno protresite.

Cijeđenje

Zbog lakšeg čuvanja i jednostavnog korištenja, procijedite tinkturu. Trebat će vam labava tkanina – gaza ili neke maramice, velika posuda i cjedilo od nehrđajućeg čelika koja se uklapa u veličinu posude. Ako nemate takav “alat”, možete staviti krpu preko otvora tegle i sipati dok sva tekućina ne izađe, ali dosta ćete izgubiti.

Stavite cjediljku u posudu i prekrijte cjedilo gazom. Izlijte sadržaj staklenke u cjediljku. Uzmite nešto čime žete pritisnuti mješavinu da preostali sokovi izađu.

Tonik možete preliti u male staklenke ili možete vratiti u veliku, prethodno ispranu.

Zatamnjena boca je njabolji izbor, jer smanjuje štetu od svjetla. Čuvati na tamnom, hladnom mjestu. Ostatke biljaka i povrća možete zamrznuti ili dodati juhama i drugim jelima.

Doziranje

Nakon što je tonik spreman, možete početi sa svakodnevnom upotrebom, ili ga koristiti po potrebi – za bolju probavu, imunitet i liječenje raznih bolesti. Zapamtite, ispijate jako moćne trave i začinsko bilje, tako da će i okus biti takav, pa možete dodati malo prirodnog meda.

Pobrinite se da pijete dosta vode tijekom dana.

Jedna čašica od 20-30 ml će biti dovoljna. Međutim, ako se borite protiv teških infekcija, možete uzeti do 5 ili 6 doza dnevno.
 
(Medicina/uredio:NSP)

Sintetičke verzije vitamina sadrži kemijske spojeve koji nisu za prehranu ljudi i ne javljaju se u prirodi. Evolucija je diktirala da jedemo hranu koju možemo pokupiti sa zemlje, a ne hranu koju smo stvorili u laboratoriju.

Rasprava o korištenju (ili opasnosti) sintetičkih vitamina traje već godinama, a ovisno o kojim vitaminima govorimo: možda postoje razlike, ili ih uopće nema, u i kako vaše tijelo reagira na sintetičke vitamine.

Da pojasnimo, vitamin je molekula koju vaše tijelo ne može napraviti samo od sebe i mora doći izvana.

Prije nego što krenemo u raspravu o ovoj temi, važno je napomenuti da voće i povrće sadrži više od samih vitamina (i često sadrže mnogo različitih, ili sve, vitamine u različitim dozama), oni također sadrže različite mikronutrijente i aminokiseline (građevne blokove proteini koji su sami po sebi gradivni blokovi života).

Biljke, za razliku od životinja, zar ne (uglavnom) konzumiraju druge oblike života za energiju, i umjesto toga koriste svjetlo, i trebaju biti u stanju stvoriti sve aminokiseline same. Aminokiseline koje ljudi ne mogu stvoriti sami (de novo) nazivaju se “esencijalnim aminokiselinama”, i mi nemamo drugog izbora osim da ih dobijemo kroz hranu koju jedemo.

SINTETIČKI VITAMINI NISU NI PRIBLIŽNO ISTO KAO I PRIRODNI

Ako želite znati koje sintetičke vitamine vjerojatno ne bi trebali uzimati, naša prva stanica je vitamin A. Predformirani vitamin A može, u visokim dozama, imati značajnu toksičnost, koja nije povezana s beta-karotenom.

Beta-karoten, prethodnik vitamina A, je dostupan u mnogim namirnicama (posebice onim koje su narančaste), i vitamin A je posebno koncentriran u jetri svih sisavaca. Predoziranje vitaminom A, bilo iz dodataka prehrani u obliku tableta ili prilikom previše konzumiranja jetre, ima otrovne posljedice na vaše tijelo.

Uporaba genetske modifikacije (primjer sa zlatnom rižom ili novim beta-karoten bananama), nastojaolo se povećati dostupnost prirodnog izvora beta-karotena (osnova vitamina A – GMO banane Bill Gatesa), ali oporba genetske modifikacije u cjelini je zakomplicirala taj proces.

Vitamin C, također poznat pod nazivom askorbinska kiselina, se pokazao da je jednako bioraspoloživ (apsorbira se) od voća i povrća kao i iz sintetičkih izvora ( Carr & Visser, 2013 ).

Važno je napomenuti da jedini oblik kojeg možemo lako apsorbirati je L-askorbinska kiselina, što je molekularno identično vitaminu C u voću. U dozama preko 200mg, vaše tijelo je u stanju apsorbirati manje vitamina C, pa je nekoliko manjih doza poželjno za uzimanje nego sve odjednom, te je sigurno konzumirati do 2000 mg na dan. Vitamin C je važan kofaktor u mnogim staničnim procesima, a važan je za imunološki sustav. Nedostatak vitamina C dovodi do bolesti “skorbut”, što je uobičajena bolest među brodarima starog svijeta.

Vitamin E nije bioraspoloživ u sintetičkom obliku kao i iz prirodnih izvora. Vitamin E je važan za rad imunološkog sustava, kao i ekspresiju DNA, a može se pronaći u mnogim namirnicama kao što su orašasti plodovi i sjemenke. Dorea Reeser u časopisu Scientific American sažima usporedbu sintetičkih i prirodnih izvora, ona navodi:

“Prirodno deriviran Vitamin E se zove d-(alfa)-tokoferol, a sintetički vitamin E se zove dl-(alfa)-tokoferol. Razlika između njih je u kemijskoj strukturi, pa se time “dl” odnosi na smjesu oba D i L-(alfa)-tokoferol. Nema dokaza da je “l” verzija štetna za ljudski organizam, ali ona je oko 1,4 puta manje učinkovita od prirodno dobivenog vitamina E”

Vitamin K je zapravo smjesa nekoliko različitih molekula, a uobičajena prehrana i zdrava crijevna flora bi trebala biti dovoljna kako bi se spriječila potreba za nadopunom (pokazalo se iz analize jetri mrtvih pacijenata koji su uzimali antimikrobne lijekove ili ne). Vitamin K je neophodan za zgrušavanje krvi (što može biti ometeno sa previše vitamina E), a može se naći u avokadu i brokuli.

Vitamin B6 je važan za funkciju živaca i mišićnu koordinaciju, i kao i svi vitamini B skupine, vaše tijelo ih ne može pohraniti (što znači da je potrebno obnoviti tjelesnu zalihu često). Preporučuje se uzimanje samo oko miligram dnevno, tako da vitaminskim suplementima riskirate brzo prekoračenje dnevne granice. Vitamin B6 se lako dobiva iz banane, oraha, i cjelovitih žitarica. Mnogi izvori koji sadrže vitamin B6 također sadrže i B12.

Vitamin B12 je važan kofaktor za regulaciju (metilacije DNA i transkripcije, potrebnih u sintezi metionina koji je prva aminokiselina u suštini svih proteine). Ne treba vam puno vitamina B12, i jedenjem različitih voća i povrća bi trebalo ispuniti vaše dnevne potrebe. Sintetski vitamin B12 se apsorbira samo oko 56% .

Ostali vitamini B skupine ( B1: tiamin , B2: riboflavin , i B3: niacin) mogu se naći u mliječnim proizvodima i orašastih plodovima. Trebate oko 1 mg dnevno tiamina i riboflavina, ali nešto više oko 10 mg dnevno niacina. Zajedno ovi vitamini su vrlo važni za vaš metabolizam (sposobnost tijela da transformira hranu u energiju, da se tako izrazim). Također, u skupini B vitamina koji vaše tijelo ne može pohraniti su pantotenska kiselina (B5) i biotin (B7), koji su osjetljivi na toplinu i kisik, i također teško ih je pohraniti kao dodatke. Poput ostalih B vitamina, pantotenska kiselina i biotin mogu se dobiti od mahunarki i mliječnih proizvoda (među ostalim izvorima).

Posljednji esencijalni vitamin na našem popisu je folna kiselina (folna kiselina ili B9), koji je važan za replikaciju DNA i diobu stanica. Ljudima često ne manjka folne kiseline, a može se dobiti od raznih namirnica (gotovo svog voća i povrća). Njegov značaj u diobi stanica čini vrlo važnu ulogu kod trudnica, iako zdrava prehrana treba jamčiti ne uzimanje vitaminskih dodataka.

Namjerno smo zanemarili raspravljati o vitaminu D u ovom članku, ali prije svega zato što ljudi imaju tendenciju da znju o tome podosta.

Jedite svježe voće i povrće, kao i ono koje ste skuhali (ali imajte na umu da su neki vitamini osjetljivi na toplinu), kao dio raznovrsne prehrane, potrebne za dobro zdravlje.

Omiljeni vitamin – iz naftnog derivata

Mnogi su vitamini koji se nalaze na tržištu, dobiveni iz katrana i drugih naftnih derivata. I dok te sintetičke tvari po svom kemijskom sastavu mogu biti istovjetne ili vrlo slične prirodnim vitaminima, one ipak imaju samo djelić biološke aktivnosti.

Sintetički vitamini mogu zamijeniti neke, ali ne sve funkcije svih odgovarajućih prirodnih vitamina.

Sintetički vitamini, pored onih koji se nalaze u hrani, mogu imati i loše posljedice. Čak i sami proizvođači vitamina upozoravaju da velike količine vitamina A, grupe kompleksa B vitamina, kao i vitamina C, D i E mogu naštetiti organizmu. Osim toga, uzimanje malih količina dodatnih sintetičkih vitamina može izazvati postupnu koncentraciju vitaminske toksičnosti.

Dakle, ako ste odlučni da krenete s uzimanjem dodatnih vitamina i minerala, pokušajte nabaviti one prirodne (dobivene iz hrane) umjesto sintetičkih.

Vitaminska riznica

Makrobiotička prehrana oprskrbljuje tijelo svim neophodnim vitaminima u količinama koje su iste ili veće od preporučljivih dnevnih doza i bez dodataka u obliku tableta. Ključne namirnice u makrobiotičkoj prehrani – integralne žitarice, svježe voće i povrće (pogotovo zeleno lisnato povrće), sjemenke, mahunarke – predstavljaju, koliko se zna, hranu s najvišom koncentracijom vitamina.

PA KRENIMO….

GLAVNE RAZLIKE SINTETIKA / PRIRODNO (PROIZVODNJA I UPORABA)

Prirodni vitamin A – Vitamin A se pojavljuje u hrani kao beta-karoten. Tijelo ga mora pretvoriti u vitamin A kako bi bio koristan. To zvuči manje učinkovito, ali vitamin A može biti toksičan u velikim dozama. Beta-karoten dopušta tijelu da ga pretvori ono što treba i odbaci višak kao prirodnu zaštitu protiv oštećenja.

Sintetički vitamin A – Sintetički vitamin A je retinil palmitat ili retinil acetat. Ovaj sintetički spoj je izrađen od kombiniranja ribljeg ili palminog ulje sa spojem beta-ionone. Proizvodnja palminog ulja je dovela do krčenja šuma i prašuma i ugroženosti orangutana. Beta-ionone je stvoren pomoću citrusa, aceton i kalcijevog oksida.

Prirodni vitamin B1 – Tiamin ili vitamin B1, je vitamin topiv u vodi stvoren od biljaka i vezan za fosfate. Probava oslobađa tiamin pomoću specijaliziranih enzima koji su usmjereneni prema fosfatima.

Sintetički vitamin B1 – Tiamin mononitrat ili tiamin hidroklorid se sastoji od katrana, amonijaka, acetona i solne kiseline. On se apsorbira u mnogo manjoj količini jer nije vezan za fosfat. On je kristal u strukturi, za razliku od vitamina na prirodnoj biljnoj bazi. Mnogi sintetički vitamini su kristalične strukture. Kristali u našem krvotoku uzrokuju štetu i akumulaciju minerala gdje to nije potrebno, kao i kod zglobova.

Prirodni vitamin B2 – Riboflavin se lako apsorbira, ostaje u krvi dugo vrijeme, te se lako apsorbira u tijelu u mnogim važnim enzimima.

Sintetički vitamin B2 – Sintetički riboflavin je izrađen od octene kiseline i dušika ili uporabom genetički modificirane bakterije (GMO bakterije) i fermentacije. Pokazano je da ga tijelo manje apsorbira i brzo uklanja iz krvi i biva izbačen kroz urin kao toksin.

Prirodni vitamin B3 – Niacinamid ili nikotinamid je ono što nalazimo u hrani i obično nazivamo niacin. Niacin može imati nuspojave, ali one su minimalne, kada ga uzimamo preko biljne hrane.

Sintetički vitamin B3 – nikotinska kiseline je stvorena pomoću katrana, amonijaka, kiselina, 3-cijanopiridina i formaldehida. On se manje apsorbira i ima viši rizik nuspojava od prirodnog vitamina B3.

Prirodni vitamin B5 – Pantotenat je prirodna verzija ovog bitnog B vitamina.

Sintetički Vitamin B5 – sintetički vitamin B5 ili pantotenska kiselina uključuje izobutiraldehid i formaldehid koji se dobivaju iz kalcijeve ili natrijeve soli. Derivat alkohola, pantenol se ponekad koristi kao stabilizator da ovaj vitamin traje dulje na policama trgovina.

Prirodni vitamin B6 – Piridoksin, kao i B1 je vezan uz fosfat u biljkama i čini piridoksal-fosfat. To je biološki aktivna forma. Bilo koji drugi oblik B6 se mora pretvoriti u ovu kombinaciju fosfata prije nego ga naše tijelo može koristiti.

Sintetički Vitamin B6 – Piridoksin hidroklorid dolazi iz petrolejskog estera, klorovodične kiseline, i formaldehida. On se teško apsorbira ili konvertira i pokazalo se da zapravo inhibira djelovanje prirodnog B6 u tijelu. Ona također ima nuspojave koje se obično ne nalaze u prirodnom vitaminu B6 iz prirodnih izvora hrane od ovog vitamina.

Prirodni vitamin B7 – Biotin je uključen u rast stanica, proizvodnju masti i metabolizam.

Sintetički vitamin B7 – Sintetički B7 se proizvodi koristeći fumarnu kiselinu.

Prirodni vitamin B9 – Ovaj vitamin B postoji u hrani kao folat, i on je vrlo važan u stvaranju i popravku DNA, pa tako je i od vitalne važnosti prije i tijekom trudnoće.

Sintetički vitamin B9 – Folna kiselina ne postoji u prirodnim namirnicama, ona je kristal, i teško se apsorbira usprkos velikim količinama koje su dodane u multivitamine i dodatke prehrani. Sintetski vitamin B9 se proizvodi od naftnih derivata, kiseline i acetilena.

Prirodni Vitamin B12 – Kobalamin B12 mogu proizvesti samo mikroorganizmi kao što su bakterije koje rastu u tlu i u našim crijevima, kao i neke mikro-alge i možda neke vrste morskih algi.

Sintetički Vitamin B12 – Kobalt i cijanid se fermentiraju i dobiva se cijanokobalmin. Dobro ste čuli! Cijanid. U malim količinama, ali to je još uvijek cijanid.

Prirodni Kolin – Kolin je često grupiran s B vitaminima. On je u kombinaciji s fosfatom u prirodi i važan je u staničnim membranama i provjeru čuvanja masnoća.

Sintetički Kolin – Kolin klorid ili kolin bitartrat je izrađen od etilena, amonijaka, i klorovodične kiseline, te vinske kiseline. On se ne veže za fosfate.

Prirodni vitamin C – Ovaj vitamin je lako dostupan u agrumima, crvenoj paprici, bobičastom voću, i još u mnogo voća i povrća. U prirodi se nalazi u kombinaciji s flavonoidima i fitonutrijenatima koji pomažu u njegovoj apsorpciji i korištenju.

Sintetički vitamin C – Askorbinska kiselina je izoliran vitamin kojeg dobivamo od genetski modificiranog kukuruznog šećera (GMO) koji se hidrira i obrađuje s acetonom. Njemu nisu potrebni flavonoidi i fitonutrijenti da bi mogao funkcionirati.

Prirodni vitamin D – Tehnički na ovaj vitamin se nije uvijek mislilo kao na vitamin jer naš organizam to može sam napraviti. Gljive, kvasci, i lišajevi proizvode vitamin D kada su izloženi suncu. Ljudi također. Dnevna doza od oko 20 minuta sunčeve svjetlosti daje sve što nam treba. Vitamin D3 je najučinkovitiji oblik, isti koji dolazi iz naše vlastite kože ili iz lišajeva. Gljive i kvasac često proizvode vitamin D2.

Sintetički vitamin D – Da bi oponašao prirodnu proizvodnje koju nalazimo u našoj koži, znanstvenici zrače životinjsku mast da stimuliraju sintezu vitamina D3. Oni obično koriste lanolin, voštane izlučevine iz ovčje kože koja čuva vunu suhomm.

Prirodni Vitamin E – Vitamin E se zapravo odnosi na 8 različitih spojeva topivih u masti i djeluje kao antioksidans koji štiti masti od oksidacije. Najviše biološki aktivnog oblika nalazimo u žitaricama, sjemenau, i ulju iz sjemenki i zrna.

Sintetički Vitamin E – Sintetički dl-alfa tokoferol je stvoren pomoću rafiniranih ulja, trimetilhidrokinona i izofitola. On se ne apsorbira tako lako, ne ostaje dugo u tkivima, te se brzo rasprši poput otrova ili nepoznate kemikalije.

Prirodni vitamin K – Ovaj vitamin je važan za pravilno zgrušavanja krvi i neke metaboličke procese. On je pronađena u tamnom lisnatom povrću.

Sintetički vitamin K – Sintetički vitamin K ili menadion, dolazi iz derivata katrana i genetski modificiranog (GMO) i hidrogeniranog sojinog ulja, a u proizvodnji se koriste još i solna kiselina i nikal. Ovaj sintetički vitamin se smatra vrlo otrovan i oštećuje imunološki sustav.

AKO VAM OVO NIJE DOSTA, OVO SU DODACI KOJI SE JOŠ STAVLJAJU U MULTIVITAMINE

Opasni, šokantni dodaci u vašim lošim vitaminima, navedeni kao „ostali sastojci“ uključuju: pesticidi, talk, boje, natrijev benzoat, metil – celulozu, carnauba vosak, silikon i/ili titanijum dioksid. Ukoliko ne poznajete niti jedan od navedenih dodataka, tada će vam i naštetiti!

Također, mnogi multivitamini, pogotovo oni za žvakanje, sadrže aspartam, vodeći uzročnik Fibromyalgije i sindroma bolesti crijeva.

A na sve to, ako vaši vitamini sadrže umjetne zaslađivače Aspartam, Kalijev Acesulfam, Sukralozu ili Sorbitol, mogli bi razviti bolest umjetnih zaslađivača (rak) i mutaciju stanica, vašega DNK i proslijediti taj mutirani DNK budućim generacijama.

Nemali broj primjera je primjećen u javnosti da su ljudi koji su živjeli zdravim životom, hranili se zdravo i bavili sportom, pa obolili od raka. Razlog tome je što su uzimali previše sintetskih vitaminskih preparata s nadom u bolje zdravlje. U Americi, milioni žena uzimaju sintetičke vitamine s nadom u prevenciju raka dojke, pa ih na kraju veliki postotak i dobije rak dojke.

Bilo kako bilo, čuvajte svoje zdravlje, jedite prirodno sa zemlje, i BACITE VEĆ DANAS SINTETIČKE VITAMINE U SMEĆE (ako već niste)!
 
(exposingtruth.com, sunwarrior.com, globalhealingcenter.com/ preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / nsp)