Kako se rješavamo masnih naslaga? Zašto neki gube kilograme tako lako kao da je riječ o nekom mističnom procesu, dok drugi stalno muku muče s viškom kilograma?

Čak kada i izgubite kilograme, ubrzo ih dobijete zbog takozvanog “jo-jo efekta”. Svi žele misliti da je riječ o napornim treninzima i skupoj prehrani. Zašto je to tako?

Ovdje moramo shvatiti da je riječ o više milijunskoj industriji. Pogledajte koliko ima teretana u svakom gradu. Takozvana zdrava hrana je redovito preskupa za naše prilike, a uz to se i svako malo otkrije da i nije baš toliko zdrava.

Jeste li čuli za Jared Mcgreevyja? Naravno da niste, jer ga pokušavaju sakriti od javnosti nakon što je počeo dobivati ​​prijetnje zbog otkrivanja istine. Svi strani mediji ga pokušavaju ušutkati i sakriti istinu. A istina je da postoji super namirnica koja topi kilograme u nevjerojatno kratkom vremenu.

Jared Mcgreevyj je najslavniji holivudski nutricionist koji je pomagao mnogim zvijezdama da rapidno mijenjaju težinu. Holivudske zvijezde iako imaju novaca – nemaju vremena. One često mijenjaju uloge i pred njih se postavljaju nevjerojatni zahtjevi za promjenom težine. Najpoznatiji takav primjer gubitka kilograma je Christian Bale koji je morao smršavjeti nevjerojatnih 29 kilograma za ulogu u filmu The Machinist.

Mcgreevy nam je otkrio da je glavni razlog zašto je TOP nutricionist u Hollywoodu i zašto se sve holivudske zvijezde obraćaju baš njemu – upotreba HCA. Hidroksicitrična kiselina ili HCA je sastojak koji djeluje u tri jednostavne faze:

1. Potiče izlučivanje serotonina koji smanjuje osjećaj gladi

2. Blokira taloženje masnoća u tijelu

3. Potiče sagorijevanje nataloženog sala do 2,5 kilograma u sedam dana

Jared Mcgreevy je oduvijek znao za nevjerojatne učinke Garcinije Kambodže (garcinija cambogie je slatka tropska biljka u obliku zelene bundeve.) koja sadrži HCA, ali sve donedavno nije postojala formula koja sadrži dovoljnu koncentraciju HCA da bi mogla djelovati na ovako uspješan način. Zahvaljujući modernoj znanosti sada takva formula konačno postoji, a riječ je o PGC500TM.

PGC500TM djeluje toliko uspješno da su neki smršavili i do nevjerojatnih 9 kilograma u mjesec dana. Njegovo jedinstveno djelovanje pospješuje i izgradnju mišića, a više mišića bolje sagorijeva masti.

Na taj način metabolizam konačno izlazi iz začaranog kruga konstantnog debljanja i ulazi u novi ciklus super sagorijevanja masnoća. Ova formula je zapalila svjetsku scenu.

Odrastavši u SAD-u kao sin siromašnih irskih imigranata Jared Mcgreevy je nakon što je stekao svjetsku slavu odlučio javno priznati ovu ekskluzivu jer vjeruje da svi zaslužuju imati izgled kakav žele.

U nedavnom intervjuu je izjavio: “Ne možemo svi raditi teške fizičke poslove, nismo svi bogati da kupujemo najkvalitetnije namirnice, nemamo svi vremena dane provoditi u teretani. Zato sam ovo morao iznijeti u javnost.”

Time je prodrmao temelje prehrambene i fitness industrije.
 
(Intermagazin)

Ocrnjuje se kruh, a gluten je i u mesnim proizvodima, juhama, slatkišima

Dio populacije navalio je na slana i slatka peciva “s nogu”, kojih je samo lani prodaja rasla za oko pet milijuna kilograma, a dio od kruha i peciva sve više bježi kao vrag od tamjana.

Da je glutenska intolerancija ili celijakija u nas još uvijek podcijenjena, najbolje govore podaci HZZO-a o bezglutenskom brašnu kojeg je u prvih osam mjeseci ove godine u ljekarnama na recept izdano 10-ak posto više u odnosu na isto razdoblje lani, 113 tisuća pakiranja u odnosu na lanjskih 101 tisuću. U cijeloj 2012. istoga je brašna pak, na koje celijakičari imaju pravo u količini od 10 kg mjesečno, izdano 118,5 tona u vrijednosti oko 2 milijuna kuna, a lani se ta brojka popela već na 163 tone za oko 3 milijuna kuna.

S druge strane prodaja bezglutenskih proizvoda na policama tzv. zdrave hrane trgovačkih lanaca i drogerija potvrđuje se sve profitabilnijom nišom u kojoj potražnja raste dvoznamenkasto – a u njoj prihode ne “pumpaju” toliko celijakičari, koji su i dalje izuzetno oprezni po pitanju ovakve prodaje, koliko novi “trend” bezglutenske prehrane koju u posljednje vrijeme promovira i sve veći broj poznatih, poput slavnog tenisača Novaka Đokovića.

– S jedne strane imamo popularne dijete koje kruh isključuju iz svojih preporuka, s druge opći trend smanjenja konzumacije kruha prisutan u cijeloj Europi, a s treće propagandu koja kruh optužuje za trovanje nacije i proglašava ga nezdravom namirnicom, punom nezdravih aditiva i slično.

Kad sve to zbrojite, naravno da imate situaciju da kruh, namirnica koja je othranila generacije, ima lošu reputaciju, iako nije ništa lošiji nego što je bio prije 20 ili 50 godina. Naprotiv, danas je čak i bolji jer se proizvodi u uvjetima koji su strogo kontrolirani – kaže Mijo Prgomet, predsjednik Hrvatske udruge proizvođača pekarskih i slastičarskih proizvoda.

– “Fama” stvorena oko glutena isključivo je pomodarstvo i interes trgovaca. Pšenica i gluten bez jasnih su znanstvenih dokaza optuženi kao hrana koja nas čini bolesnima i debelima, što potvrđuju i na zagrebačkom Prehrambeno-biotehnološkom fakultetu – objašnjava.

I dok konzumacija bijelog pšeničnog kruha, koji i dalje dominira u prodaji pekara, pada, bezglutenskih proizvoda poput kruha, peciva, kolača, tjestenina i sirovina, koji su do prije godinu dana bili zastupljeni s tek sporadičnim proizvodima, danas su pune police trgovina.

Većina nema problema

– Ljudi koji imaju celijakiju moraju provoditi bezglutensku dijetu cijeli život. Jedan dio populacije može imati smetnje zbog glutena, no najveći dio populacije, čak 90 posto, osobe su koje nemaju nikakvih problema s probavom glutena.

Doc. dr. sc. Dubravka Novotny i prof. dr. sc. Duška Čurić sa zagrebačkog Prehrambeno-biotehnološkog fakulteta ističu kako su najčešće zablude po pitanju glutena da izaziva metaboličke poremećaje, promjene u ponašanju i prehrani, ovisnost te da isključenje glutena iz prehrane olakšava mršavljenje.

– Smjesa funkcionalnih proteina pšenice ili gluten koji sadrže sve vrste pšenice, pšenoraž, ječam i zob, odgovorna je za reološka svojstva tijesta i pecivnu kakvoću brašna, kapacitet vezanja vode, kohezivnost, viskoznost i elastičnost tijesta, dok je pečenje bez glutena tehnološki izazov – kruh ima zbijenu strukturu, mali volumen, mrvljivu sredinu, drugačiji okus i brzo stari – objašnjavaju Novotny i Čurić.

– Riječ je zapravo o pokušaju da se jedna tradicionalna namirnica koja se nalazi u osnovi prehrambene piramide, i uz to je i najjeftinija, zamijeni s proizvodima koji su pet do 10 puta skuplji, manje nutritivne vrijednosti i lošije kvalitete. U Hrvatskoj imamo svega jednu ili dvije male pekarnice koje proizvode bezglutenske proizvode, sve ostalo je uvoz. A dok se ocrnjuje kruh, zanimljivo je kako se gluten u mesnim proizvodima, bombonima, juhama, umacima, preljevima, paniranoj hrani, sladoledu… gotovo uopće ne spominje – kaže Prgomet.

Podaci PBF-a govore kako zbog trenda izbjegavanja glutena u prehrani svjetsko tržište bezglutenskih proizvoda bilježi godišnji rast između 25 i 30 posto, iako se epidemija pretilosti prije može pripisati općenitom prevelikom konzumiranju hrane i sjedilačkom načinu života nego nekoj specifičnoj hrani.

Magistar nutricionizma Nenad Bratković slaže se da je zdravlje hrvatskih građana u prilično lošem stanju, barem kad su u pitanju kronične bolesti koje se povezuju s neuravnoteženom prehranom.

– Fokus na prehrani je izrazit, sasvim opravdano. Prehrana je danas pitanje ega, marketinga, pomodarstva, čemu doprinosi brz i dinamičan protok informacija te popularizacija iza koje su i estradne zvijezde, no prije svega valja naglasiti objektivne epidemiološke pokazatelje o povezanosti prehrane i nastanka mnogih degenerativnih bolesti – tvrdi Bratković. – Činjenica je građani Hrvatske jedu izrazito puno pekarskih proizvoda od bijelog brašna, a neki se doslovno prehranjuju u pekarnicama. Bijela peciva i kruhovi od bijelog brašna imaju uvijek prednost nad nutritivno bogatijim proizvodima od brašna iz integralnog cjelovitog zrna i mnogi ne mogu zamisliti ijedan obrok bez (bijelog) kruha – kaže on ističući da je gluten skoro pa sveprisutan kao aditiv ili dodatak hrani jer pospješuje organoleptička svojstva koja kupci vole. Primjerice, hrskava korica kruha, ili u ovitku pilećih prsa, dodaje Bratković.

Ima ga i previše

– Jedan od mogućih odgovora zašto je toliko intolerancije na gluten je i u tome da ga u nekim proizvodima ima ne samo onoliko koliko je uobičajeno, nego već na “treću potenciju” – objašnjava on.

Kako bilo, nijedna krajnost, ne postoji li za nju stručnih potvrda, nije dobra.

– Ako je netko na bezglutenskoj prehrani, ne znači da provodi i zdravu prehranu u kojoj je unos svih hranjivih tvari prehranom uravnotežen. Tako bi se moglo tvrditi i da je namirnicama neuravnotežena prehrana s isključivo ekocertificiranom hranom samim automatizmom zdrava. Ili da je poluvegetarijanska prehrana nezdrava jer u njoj nema mesa. Postoje objektivni pokazatelji punovrijednosti prehrane, i sve ovisi od slučaja do slučaja – tvrdi Bratković i dodaje:

– Najvažniji kriterij zdrave prehrane jest da ona zadovoljava unos svih esencijalnih, za život nužnih nutrijenata. Gluten nije esencijalan za prehranu i, ako se u prehranu unese dovoljno proteina te esencijalnih aminokiselina, eliminacija glutena neće imati štetnih posljedica za zdravlje. No ako se gluten i žitarice koje ga sadrže (pšenica, ječam, raž, posredno i zob) eliminiraju, primjerice, iz prehrane vegana, takav gubitak važnog izvora proteina može biti dugoročno poguban.

8 istina i zabluda o glutenu

1. Gluten je bjelančevinasta tvar koja se nalazi u pšenici, raži, ječmu i zobi, ali ga može biti i u čokoladi, surimiju, mesnim prerađevinama, umaku od soje, vitaminima… čak i nekim vrstama paste za zube

2. Najveća zabluda i vrlo česta pojava je da se brkaju osnovne činjenice i pojmovi – celijakija, netolerancija na gluten i alergija na pšenicu – iako se sva ova stanja i poremećaji klinički manifestiraju imunološkom reakcijom, klasa imunoglobulina je drugačija pa zahtijeva i drugačiju dijagnostiku i terapiju

3. Alergija na gluten vezana je uz oslobađanje histamina, a celijakija je nasljedna bolest imunosustava kod koje se unošenjem glutena potiče niz reakcija koje uzrokuju upalne procese u tankom crijevu, što može dovesti i do razvoja vrlo teških i za život opasnih bolesti

4. Novija istraživanja otkrivaju da gluten u određenim dozama kod mnogih ljudi može prouzročiti probavne tegobe kao što su bol, nadutost, zatvor ili proljev, gubitak tjelesne težine i umor. U tom je slučaju riječ o novom pojmu – preosjetljivosti na gluten

5. Opasan je stav, kada osoba iz straha od glutena sama isključi gluten iz prehrane, nakon koje odlazi na testiranje na celijakiju (serološki test iz krvi) ili pak biopsiju crijeva pa nalaz ispadne lažno negativan. A dijagnoza celijakije može ostati nepostavljena

6. Posumnjati i postaviti dijagnozu može samo liječnik specijalist, a ne samouki pacijent koji simptome iščitava na internetu. Terapiju prehranom treba provoditi i kontrolirati magistar nutricionizma, a ne laik

7. Pobornici bezglutenske dijete često se odlučuju za brojne proizvode bez glutena zaboravljajući da takvi proizvodi sadrže podjednako kalorija kao i “originalne” namirnice, visoke udjele zasićenih masti, šećera i natrija, a često i rafinirane sastojke visokog glikemijskog indeksa

8. Istina je da je celijakija genetički predisponirana doživotno neizlječiva bolest, čija je primarna terapija stroga poštedna bezglutenska prehrana
 
DR OZ: Prehrana bez glutena je prijevera i zavjera!
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Organska hrana u svijetu posljednjih godina postaje sve popularnija iako je na tržištu nerijetko oko tri puta skuplja od ostale. Budući da nove znanstvene studije pokazuju da nije toliko bolja da bi opravdala visoke cijene, postavlja se pitanje u čemu je stvar

Marijan Katalenić, voditelj odjela za zdravstvenu ispravnost hrane u HZJZ-u kaže da bi se odgovor na ovo pitanje mogao sažeti na sljedeće – ljudi vjeruju da je organska hrana zdravija i da je prirodnije uzgojena i stoga su je spremni skuplje plaćati, a onda je ključno osigurati im da je stvarno organska u svakom pogledu i smislu.

Dehumanizacija hrane i skupi placebo efekt

‘Europska unija je prije nekoliko godina provela istraživanje razlika između organski proizvedenih proizvoda i drugih vrsta hrane. Našla je da one nisu značajne. One postoje, ali se više očituju u mirisu i okusu proizvoda nego u njihovim nutritivnim svojstvima’.

Slične rezultate dala je velika studija objavljena 2009. u časopisu American Journal of Clinical Nutrition u kojoj je analizirano više od 50.000 izvješća te posebno 162 relevantna istraživanja. To je biološki gledano očekivano jer se u genetici organsko i konvencionalno uzgojeni sojevi ne moraju ni po čemu razlikovati.

Kada govorimo o proizvodnji hrane, treba znati da postoji organska proizvodnja, koja se radi prema posebnim uvjetima i tehnologijama. Zatim postoje organski proizvodi koji mogu ići na tržište, a koji, da bi se održali, mogu sadržavati i do 40 dozvoljenih prehrambenih aditiva te do 40 pomoćnih tvari koje omogućuju odvijanje tehnološkog procesa proizvodnje. Dakle njih ukupno oko 80. To uključuje sve proizvode poput organske čokolade, a ne samo voće i povrće.

Osim organske i konvencionalne proizvodnje postoji još i tzv. integralna proizvodnja. Razlika između integralne i konvencionalne jest ta da je u konvencionalnoj prinos na prvom mjestu, ona ne brine previše za okoliš, pesticidi često ostaju u tlu i na proizvodima, a agrotehnička sredstva se maksimalno koriste kako bi se dobio veći urod.

Integralna brižljivo dozira sve agense poput umjetnih gnojiva i pesticida. U takvoj proizvodnji količine pesticida u proizvodima ne prelaze dozvoljene, a u mnogima se oni nalaze samo u tragovima, mnogo manjima od dopuštenih. Najveći dio europskih proizvođača danas koristi integralnu proizvodnju.

‘Nutritivno nema velikih razlika između integralne i organske hrane. No treba imati na umu da je organska proizvodnja svojevrsna reakcija na dehumanizaciju proizvodnje hrane. U posljednjih nekoliko desetljeća golemi strojevi obrađuju goleme plantaže kako bi se povećao prinos i prihod.

Organska proizvodnja to nastoji promijeniti tako da pruža mogućnost i zadovoljstvo kupcu da zna da iza određenih proizvoda stoji konkretni proizvođač s imenom i prezimenom, odnosno da stoji proizvodnja u kojoj su uključene ljudske ruke i uložen trud. Kupac koji voli organske proizvode osjeća veće zadovoljstvo kada ih konzumira nego ako su oni ‘no name’. To je poznati placebo učinak. Kupac je uvjeren da je takav proizvod bolji i sigurno koristan njegovom zdravlju.

To je bit cijele priče. Ako postoji tržište za organske proizvode, onda organsku proizvodnju treba poticati. No prema zakonu o zaštiti proizvođača kupac mora iskreno biti informiran o tome što kupuje. Dakle, organska proizvodnja je u redu ako postoje kupci koji se osjećaju bolje kada je kupuju. No ona mora biti pod boljom kontrolom nego što je danas, ne može biti prepuštena stihijskim odlukama. Mora se kontrolirati kao i konvencionalna hrana i mora se dokazati kupcu da je to što kupuje baš organska hrana’, upozorio je Katalenić.

Ovaj koncept poznat je već desetljećima u medicini i u farmaceutskoj industriji. Njemu u prilog govore istraživanja koja su pokazala da je učinak placebo lijekova to veći što je pacijent snažnije uvjeren u njihovu vjerodostojnost i moć. Tako će primjerice placebo injekcija obične vode imati snažniji učinak od tablete, a tableta od kapi.

Na placebo efekt također utječe i cijena. Mada smo obično skloni cijenkanju, kada je u pitanju zdravlje, vrijedi princip da je placebo efekt to jači što je cijena viša. Primjerice, studija koju je proveo tim sa Stanford Business School utvrdila je da isti lijekovi protiv bolova imaju značajno veći učinak kada su skuplji.

Krivotvorenje hrane sve češće i u Hrvatskoj

Ukratko, važno je da se zadovoljstvo koje je kupac dobio skupo plaćajući organsku hranu ne naruši gubitkom povjerenja u proizvođače i proizvode. Nažalost, u svijetu trgovine hranom, čak i onom organskom, ima puno prevara. Zbog toga je važno jako dobro urediti kontrolu hrane.

‘Problem koji se javlja jest taj da će proizvođači organske hrane reći da su složene analize hrane previše skupe, odnosno da im one smanjuju dobit na tržištu jer u cijenu moraju uračunati i cijenu postupka. No treba okrenuti pilu naopako i postaviti pitanje kako će dokazati da su im proizvodi organski, ako ne dokažu da zadovoljavaju određene standarde.

Dakle, ne samo da bi resorno ministarstvo trebalo kontrolirati uvjete u kojima se proizvodi hrana i potvrditi da su oni zaista organski, nego bi također specijalizirane firme trebale kontrolirati određene parametre za koje se zna da se ne smiju naći u organskim proizvodima. Konačno firme koje kontroliraju urode koji se stavljaju na tržište moraju dati procjenu koliko je koji proizvođač proizveo. To ne može biti neograničeno.

Primjerice, ako netko ima jedan hektar površina, zna se da ne može imati tri puta veće količine prinosa s njih od uobičajenih. U protivnom osnovna računica pokazuje da nešto nije kako treba’, ističe naš stručnjak za kvalitetu hrane.

‘Proizvođači postižu i po tri puta veće cijene, a zarada im je dobra iako se žale da nije nikakva. Postoje ljudi koji žele kupovati takvu hranu, koji vjeruju da u njoj nema štetnih tvari te da će im ona pomoći da budu zdravi. Njima treba osigurati da znaju da uistinu kupuju organsku hranu uzgojenu prema svim standardima organske proizvodnje’.

Naš stručnjak ističe da potvrda da je neka hrana organska nikako ne podrazumijeva da će i jelo koje od nje napravimo biti zdravo.

‘Treba znati da priprema organske hrane sa sobom nosi potpuno isti rizik kao i priprema integralne jer će se u procesu obrade jednako stvarati štetni sastojci. Primjerice ako uzmete organski proizvedeno brašno i radite od njega razne proizvode, u konačnici ćete jednako dobiti akrilamid koji je potencijalno kancerogen. Ako pržite integralni krumpir dobit ćete jednako oleil amid kao i ako pržite organske krumpire’, upozorio je naš sugovornik koji je jedan od autora knjige ‘Kemijske i fizikalne opasnosti u hrani’.

Kao posebno veliki problem vidi krivotvorenje hrane koje sve više dolazi u fokus potrošača, medija i zakonodavaca u razvijenim zemljama.

‘O tome se dosta pisalo u SAD-u, a posljednjih godina i u Europi kada je otkriveno masovno krivotvorenje maslinovog ulja u tridesetak proizvodnih kapaciteta u Španjolskoj. Sada se ta priča razvija pa se u resornom ministarstvu problemu krivotvorenja hrane, uključujući i organsku, posvećuje sve veća pozornost’.
 
(tportal.hr/uredio:nsp)

Svaki od moćnih sastojaka ovog doručka ima niz hvalospjeva sam za sebe, a zajedno su super energetska bomba idealna za početak dana

Doručak predstavlja prvi obrok tijekom dana. Doručak se kao vrsta obroka razlikuje od kulture do kulture diljem svijeta.

Nutricionisti smatraju doručak najvažnijim obrokom u jednom danu.

Ovo mišljenje zasnovano je na studijama velikog broja ljudi na Zapadu koji preskaču doručak, što negativno utječe na njihovu koncentraciju, metabolizam i težinu.

Ovaj recept za doručak jednostavan je za pripremiti, tako da se niti oni najzaposleniji ne mogu izvlačiti, a sigurno će im koristiti.

Probajte jesti ovaj doručak svako jutro tijekom mjesec dana i samo promatrajte promjene na bolje.

Sastojci

• 1 jogurt
• 1 žlica jabučnog pektina (recept u nastavku)
• 1 žlica meda
• 40-50 grama sjeckanih oraha
• pola žličice cejlonskog cimeta
• 30 kapi propolisa
• 3 žlice zobene kaše i suho voće po izboru (opcija)

Vrijeme pripreme: 5 minuta

Što je pektin i kako ga napraviti

Pektin je tip vlakna koji nalazimo u biljkama, jabuke sadrže posebno visok udio pektina. Jabučni pektin, topljiva vlaknasta tvar iz jabuke, povoljno utječe na razmjenu masnih tvari.

Izvrstan je upijač masti koji smanjuje apsorpciju kolesterola iz hrane i pospješuje rad debelog crijeva. Više o dobrobitima pektina pronađite na dnu članka.

Recept za domaći pektin

• Treba vam 1 kg organskih jabuka i 2 ,5 dl vode.
• Jabuke operite, odstranite peteljke i plodove narežite na manje komade.
• Stavite 2,5 dl vode u lonac i vatru na najjače jer pektin mora u najkraćem vremenu postići visoku temperaturu, inače će se raspasti.
• Jabuke i vodu brzo zakuhajte u loncu.
• Kuhajte na umjerenoj vatri 30 minuta.

Potom miješajući nastavite kuhati dok se masa ne zgusne na polovicu.Žlicom ocijedite kroz cjedilo i odmah smjesu pektina spremite u sterilizirane staklenke.

Kako pripremiti ovaj doručak?

Večer prije pomiješajte jogurt i jabučni pektin i ostavite u hladnjaku, da se pektin poveže. Možete ovo učiniti i ujutro, no onda čete morati čekati da se pektin rastvori.

Ujutro dodajte ostale sastojke i sve pomiješajte.

Neka malo odstoji da se povežu sastojci, jogurt dođe na sobnu temperaturu i rastopi zobena kaša.

Zašto je ovaj doručak najbolji?

– Jača imunitet.
– Prevencija je mnogim infekcijama.
– Djeluje antiupalno.
– Podržava krvožilno zdravlje.
– Daje ljepši izgled koži i kosi.
– Štiti zdravlje zubiju.
– Pomaže u mršavljenju.

Dobrobiti jabučnog pektina

Smanjuje rizik od metaboličkog sindroma

Metabolički sindrom je skup faktora koji doprinose razvoju srčanih bolesti, udaru i visokom šećeru u krvi. To su visoki krvni tlak, visoki krvni šećer i visoki trigliceridi, visoki kolesterol i prevelik obujam struka. Studija iz 2008. otkrila je da konzumacija jabučnog pektina reducira šećer u krvi, totalne razine kolesterola, triglicerida i težinu. Redukcija bilo kojeg od ovih faktora doprinosi i redukciji visokog krvnog tlaka također. Jabučni pektin bi jednog dana moga biti i službeni tretman za metabolički sindrom.

Poboljšava crijevnu floru

Zdrav crijevni trakt sadrži i dobre i loše bakterija, u optimalnom okruženju dobre nadmašuju loše. Posao intestinalnih bakterija je da nam pomognu probaviti hranu, apsorbirati nutrijente i držati viruse i bakterije na daljini. Povećani unos jabuka poboljšava crijevnu floru,a u tome najviše ima ulogu baš jabučni pektin.

Dobrobiti propolisa

Propolis je jedan od najjačih prirodnih štitova jer štiti košnice od zaraza.

Propolis općenito jača imunitet i štiti od virusa i bakterija. Mnogi pojedinci potvrđuju i da podiže energiju. Konzumacija propolisa smanjuje pojavu akni jer aktivno djeluje protiv uzročnika.

Propolis djeluje i protiv parazita, u 50-60 % slučajeva eliminira parazit giardiasis. Propolis može značajno povećati šanse za zatrudnjivanje kod endometrioze. Smanjuje i pojavu karijesa za 60 posto.

U kombinaciji s medom pomaže u očuvanju glasa.

Djeluje protiv infekcija, bakterija, gljivica, slobodnih radikala i raka. Pomaže kod većine dišnih tegoba.

Izvrstan je i u vanjskoj primjeni jer značajno potiče zacjeljivanje, smanjuje upale, održava zdravlje desni i uklanja kondilome.

Med i cimet

Med i cimet sada su već čudesna kombinacija za zdravlje koju potvrđuju i brojni znanstvenici. No tradicija ovog lijeka duga je 5000 godina i potječe iz ajurvede. Ayurveda med naziva Yogavahi – „baza ljekovtiih vrijednosti koja liječi stanice i tkiva“, te smatra da kad se kombinira s nekom biljkom omogućuje njegovo dublje djelovanje u tkivima i bolju ljekovitost.

Ova kombinacija pomaže kod artritisa, infekcija mjehura, gubitka kose, zubobolje, kolesterola, prehlade, loše probave, prištića, lošeg zadaha, gojaznosti i produljuje život.

Jogurt

Fermentirana hrana koja uključuje i jogurt jedan je od najboljih izbora za održavanje općeg zdravlja organizma.

Dnevna konzumacija jogurta smanjuje rizik od dijabetesa tipa 2 zbog poboljšanja intestinalnog zdravlja. Kulture iz jogurta pomažu u stabiliziranju probave i poboljšanju metabolizma dobrih bakterija u crijevima. Uravnotežena probava utječe i na uravnoteženost šećera u krvi, što smanjuje napadaje gladi te pojačanu potrebu za slatkim što pomaže i u gubitku kilograma.

Probiotički jogurti dokazano uravnotežuju kolesterol i podižu dobar kolesterol.

Preporučljivo ga je svakodnevno konzumirati ženama koje su podložne vaginitisu. Stručnjaci ga uvrštavaju u top namirnice za ljepotu.
 
(atma.hr/uredio:nsp)

Znanstvenici su suglasni da čaša posoljene vode izuzetno povoljno utječe na ljudsko tijelo. To su gutljaji čiste detoksikacije koja pomaže tijelu da se samo regenerira

U Indiji je od davnina poznata praksa ispijanja posoljene vode svakog jutra, a zapadni svijet je tu ideju odbacio pod pretpostavkom da je sol štetna za čovjekovo tijelo. “Caka” je u tome da vodu treba posoliti prirodnom, čistom morskom solju. U tom slučaju je njen zdrav efekt zagarantiran.

Inače, znanstvenici su dokazali da na krvni tlak ne utječe količina unesene soli već ŠEĆERA!

Samo neke od mnogih dobrobiti ispijanja posoljene vode su uravnoteženost šećera u krvi, osnaživanje kostiju, regulacija metabolizma, jačanje imuniteta, jačanje hormonskog balansa, povoljan utjecaj na proširene vene i još mnoge druge. Čaša posoljene vode ima nutricionističku vrijednost i zato što je bogata mineralima koje tijelo brzo prepoznaje i veže za sebe.

Pozitivni ioni soli vežu se uz negativne ione molekula vode i obrnuto. Rezultat je nova struktura koju tijelo izvrsno apsorbira. Voda time više nije čista voda, a so nije samo so. Kombinacija je melem za vaše zdravlje. Sve što trebate učiniti je uzmete čašu čiste mlake vode i da u nju stavite jednu žličicu morske soli.

Evo tek nekoliko razloga zašto bi to trebalo raditi:

1. Hidratacija
Nutricionista Met Stoun ističe da ako pijete samo vodu za hidrataciju tijela, možete i pretjerati pa tijelo postaje prepunjena tekućinom. Umjesto čiste vode savjetuje upravo ovakvu – posoljenu, jedanput dnevno.

2. Probava
Ako imate problema s probavom, čaša posoljene vode tome će stati na kraj. Posoljena voda pokreće enzime koji ubrzavaju probavni trakt. Ukoliko pijete takvu čašu zdravlja svakog jutra, vrlo brzo ćete primijetiti pozitivne promjene i izregulirati probavu.

3. Nestanak nesanice
Minerali soli smiruju živčani sustav. Zato, ako imate problema s nesanicom, ova časa će blagotvorno utjecati na taj problem i barem će ga ublažiti. Bolje ćete spavati.

4. Detoksikacija
Riječ je o čaši čiji sadržaj djeluje antibakterijski. Kako je već spomenuto, posoljena voda izbacuje otrove iz tijela i rješava se suvišnih bakterija koje štete vašem organizmu.

5. Zdravlje kostiju
Vrlo je popularna teorija da lužine minerala soli pogodno utječu na probleme s kostima, naročito onima koji imaju problema s osteoporozom.

6. Blagotvoran utjecaj na kožu
Ako želite nježan odsjaj čiste kože, posolite čašu vode i ne oklijevajte. Detoksikacija je povezana s ovim efektom, koža će vam blistati.

7. Bogat izvor minerala
Sve prethodne točke u vezi su, između ostalog, s informacijom o bogatstvu minerala u soli i njihovoj pozitivnoj korelaciji s vodom i njezinim blagotvornim učincima. Minerali su temelj nutricionizma i zdravlja, zato ne dvoumite se i isprobajte ovaj recept.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.rs/uredio:nsp)

Ne jedite masti, konzumirajte samo ‘light’ proizvode, puno “zdravih” ugljikohidrata, a izbacite domaću slaninu, pršut, crveno meso, punomasne sireve, žumanjak – to kao papagaji desetljećima ponavljaju liječnici i nutricionisti, ali umjesto da se pretilost, razni karcinomi i automine bolesti smanjuju, njihova učestalost se rapidno povećava

No, nutricionistica A. Šupe, koja je znanja stekla na geteborškom sveučilištu u Švedskoj, navodi da su prijašnji savjeti jedna velika i lijepo upakirana laž. Ona postojeću i općeprihvaćenu piramidu prehrane “izvrće” naopako i kaže: Sve što ste do sada činili da bi sačuvali zdravlje i spustili kilograme je bilo – krivo!

Krenimo od svinjske masti koja je prije bila najveće zlo, a sada je – hit.

Svinjska mast je tradicionalno oduvijek bila sastavni dio ljudske prehrane u našem podneblju, kao i u mnogim drugim dijelovima svijeta i nema nikakvog razloga izbaciti tu mast iz prehrane. Što se tiče pečenja i prženja ona je zahvaljujući zasićenim masnim kiselinama stabilna na visokim temperaturama. To znači da neće oksidirati (užegnuti se) kao što je to slučaj sa biljnim uljima koja su krajnje nestabilna jer se sastoje od višestruko nezasićenih masnih kiselina. Svinjska mast je također bogata vitaminom D kojeg većina ljudi ima nedostatak, a koji je vrlo bitan za mnoge funkcije u tijelu.

Zbog čega se nutricionisti razilaze u svojim savjetima?

Nutricionizam je mlada nauka, prepuna mitova i krivih tumačenja. Mnoge smo stvari prihvatili kao istinite samo zato što smo ih puno puta čuli ili pročitali, kao npr. da su zasićene masti životinjskog podrijetla štetne, da je kolesterol faktor rizika za srčano-žilne bolesti, da su žitarice zdrava hrana i trebaju činiti bazu prehrane, da za mršavljenje moramo jesti manje i trošiti se više… Međutim ništa od ovoga nije istina.

Hm, pojasnite…

Cijelo moderno zapadnjačko prehrambeno obrazovanje i savjeti temelje se na studiji Ancela Keysa iz 50-ih godina, koja je navodno dokazala korelaciju između ukupnog unosa masnoća i smrtnosti u nekoliko zemalja svijeta. No za ovu se studiju ubrzo doznalo da je lažirana jer Keys nije iznio sve podatke, tj. nije prikazao podatke iz svih onih zemalja u kojima ove korelacije nije bilo.

No ipak je ova neutemeljena hipoteza objeručke prihvaćena od prehrambene i farmaceutske industrije koje će idućih godina na račun histerije oko masnoće i kolesterola ostvarivati milijunske profite. Od ”light” prehrambenih proizvoda, raznih zamjenskih namirnica, rafiniranih ulja, margarina, žitnih pahuljica i drugih industrijskih prerađevina, do lijekova za snižavanje kolesterola, koji su najprofitabilniji lijekovi na svijetu.

Prije nije bilo bolesti kao danas?

Ljudi su od pamtivijeka koristili masnoću i hranu životinjskog podrijetla pa nikad nije bilo toliko bolesti kao danas. Usprkos napretku nauke, medicine i farmacije (svaki dan izlaze novi lijekovi) i usprkos činjenici da smo drastično smanjili unos životinjskih masti kroz prehranu, čovjek nije zdraviji nego upravo obrnuto, sve je više modernih bolesti. Nova saznanja potvrđuju da je moderan način prehrane koji se bazira na prerađevinama, velikom unosu šećera, škroba, žitarica i rafiniranih biljnih ulja pravi uzrok epidemije modernih bolesti i debljine.

Kakva bi onda današnja ispravna piramida prehrane trebala izgledati?

Trebali bismo izbaciti industrijske prerađevine koje se uglavnom sastoje od šećera i njegovih jefitinih zamjena (HFCS, glukozni, fruktozni sirupi, sintetički zaslađivači), pšeničnog brašna od genetski modificirane pšenice, rafiniranih i hidrogeniziranih biljnih ulja i margarina, i mase kemijskih aditiva. Trebali bismo birati pravu prirodnu hranu u njezinu izvornom cjelovitom obliku i vratiti u našu prehranu prirodne zdrave masnoće kojih smo se odrekli bez razloga, jer one daju građevinski materijal za naše tijelo, vitamine topive u mastima, sitost i energiju.

Uglavnom, službenu piramidu prehrane u kojoj bazu predstavljaju žitarice i proizvodi od brašna žitarica trebali bismo okrenuti naglavačke, jer je ta ”baza” nutritivno osiromašena, tj. ne daje tijelu potreban građevinski materijal kao što daju nutritivno bogate namirnice: jaja, riba, meso, povrće, voće, orašasti plodovi i pravi punomasni mliječni proizvodi.

Što je s maslacem?

Maslac je kao i svinjska mast prirodna i zdrava masnoća koja je potpuno neosnovano izbačena iz naše prehrane i zamijenjena margarinom. Margarin je jeftini substitut za maslac, tvorevina vrlo lošeg sastava masnih kiselina koja pridonosi upalnim procesima u tijelu, te sadrži opasne trans masti i mnoge štetne kemikalije koje se koriste u procesu stvrdnjavanja.

Maslac s druge strane je nutritivno bogata namirnica i za koju, usprkos krivim tumačenjima zadnih desetljeća, danas ipak znamo da nema nikakve veze sa srčano-žilnim i drugim oboljenjima. Štoviše, dokazano je da maslac sadrži mnoge hranjive tvari koje nas od tih bolesti čak i štite, vitamine A, D i K2 koji su važni za sve biokemijske procese u tijelu, antioksidanse kao vitamin E i selen, te važne masne kiseline kao što je CLA (konjugiranu linolensku kiselinu) koja štiti od raka.

A mlijeko i mliječne prerađevine?

Ovisi o kojem mijeku pričamo. Ako pričamo o ”mlijeku” koje kupujemo u supermarketima, to je vrlo daleko od pravog mlijeka. Industrijska prerada uništava sve ono korisno što u njemu postoji, od vitamina, enzima, raznih zaštitnih faktora do probiotičkih bakterija. Drugi problem je što se krave u masovnom uzgoju tove za njih neprirodnom hranom, koncentratima žitarica i soje što narušava kvalitetu ove namirnice. S druge strane, imamo pravo mlijeko, od životinja koje su puštene na pašnjake i koje nije industrijski procesirano. Takvo je mlijeko zdrava i nutritivno bogata namirnica.

Kao alternativa se spominje paleo prehrana.

Paleo je globalni pokret za povratak izvornoj ljudskoj prehrani, kakva je bila nekad prije razvoja prehrambene industrije i masovnog uzgoja. Ovaj se pokret zadnjih 10-ak godina raširio po razvijenim zemljama svijeta, paralelno kako se dolazilo do saznanja da je nova, rafinirana, industrijski procesirana hrana iz masovnog uzgoja glavni krivac za epidemiju ”modernih” bolesti, od pretilosti, metaboličkog sindroma i dijabetesa, preko alergija i intolerancije hrane, pa do autoimunoloških i kroničnih upalnih bolesti.

Paleo znači da nastojimo birati hranu u njezinu prirodnom, izvornom i cjelovitom obliku te da izbjegavamo prerađevine i hranu iz masovnog i GMO uzgoja. Konkretno jedu se jaja, riba, meso, povrće, voće, orašasti plodovi, punomasni pravi mliječni proizvodi i prirodne zdrave (tradicionalne) masti. Izbjegava se hrana od brašna i šećera, komercijalni pekarski proizvodi, kao i općenito sve prerađevine – od salama i hrenovki, preko ”light” i raznih ”zamjenskih” proizvoda, do slatkiša, žitnih pahuljica, raznih namaza, hrane u konzervama, tubama, plastičnim bocama, tetrapacima, kutijama… Ili drugim riječima, kupujemo više na tržnicama nego u supermarketima.

No, takva hrana nije jeftina.

Bilo bi optimalno kupovati domaće proizvode iz lokalnog ekološkog uzgoja, ali da bismo došli do toga trebaju se educirati i potrošači i proizvođači. Potrošači bi trebali shvatiti da hrana mora koštati, trebali bi više cijeniti prehranu nego materijalne stvari. Kupovina jeftinih prerađevina je samo prividna ušteda, jer dokle god jedemo nutritivno siromašne i toksinima zasićene proizvode, trošimo svoje zdravlje koje kad-tad dolazi na naplatu. I proizvođači bi se trebali educirati i shvatiti da je kvaliteta bitnija od kvantitete te se prebaciti na ekološki uzgoj i proizvodnju.

Tvrdite i da riža, krumpir, kukuruz, proso, soja, amarant također nisu dobar izbor za prehranu. Objasnite.

Postoje neke stvari koje možemo generalizirati, koje se odnose na sve ljude, ali kako će netko osmisliti optimalan način prehrane za sebe je vrlo individualno i ovisi o tjelesnim predispozicijama, zdravstvenom stanju i stupnju tjelesne aktivnosti svakog pojedinca. Općenito vrijedi da nikome ne treba šećer, pekarski proizvodi od brašna genetski modificirane pšenice i kukuruza, kao ni rafinirana i hidrogenzirana biljna ulja. Ali što se tiče namirnica kao što su riža, proso, heljda, amarant i krumpir, oni mogu činiti jedan dio prehrane kod osoba koje ih dobro toleriraju.

Zdrave osobe koje se bave sportom sigurno mogu podnijeti veće količine ugljikohidrata iz žitarica i krumpira nego osobe koje se ne kreću, osobe s metaboličkim sindromom, dijabetesom i viškom kilograma. Isto tako zdravim osobama vjerojatno neće smetati riža, proso, heljda i sl., međutim oni koji imaju neku bolest koja ima veze sa nepodnošenjem glutena, kao što su npr. autoimunološke bolesti, često reagiraju i na druge slične proteine kakvih ima na stotine u žitaricama i mahunarkama.

LCHF ili Paleo nije jedna od mnogih dijeta na kakve smo navikli, prema kojima se slijepo prate propisani jelovnici, već je to jedan model prehrane, jedan okvir, unutar kojeg svatko treba pronaći svoj optimalan način prehrane. Za to se međutim treba najprije informirati pa onda i isprobavati, te osluškivati svoje tijelo, odnosno treba preuzeti odgovornost za sebe u svoje ruke, a ne očekivati gotova rješenja.

Za vas bi zvjezde prehrane trebali biti acidofil (napravljen u kućnoj radinosti), domaći kiseli kupus i maslac?

Veliki problem modernog načina prehrane je nedostatak prirodnih fermentiranih namirnica, kao što je domaće kiselo mlijeko, jogurt, kefir, kiseli kupus… Ove su namirnice bogate probiotičkim kulturama koje su izuzetno važne za održavanje zdrave crijevne flore, a time i dobrog imuniteta i općenito dobrog zdravlja. Kupovni proizvodi kao jogurt, acidofil i sl. nemaju ista korisna svojstva kao prirodni proizvodi. Zbog toga je meni jedan od favorita zdrave prehrane domaći kefir koji se izrađuje uz pomoć kefirnih zrnaca (poznata još pod nazivom tibetanska gljiva, iako zrnca nisu gljive).

Na top-listi najhranjivijih namirnica su svakako žumanca, i to sirova, koji predstavljaju pravu malu nutritivnu bombu sa svojim sadržajem važnih hranjivih tvari u lako probavljivu obliku. Mnogi se zgražaju na sirova jaja, kao da smo zaboravili omiljenu slasticu iz djetinjstva – zavajon ili šato. Osim kefira i žumanca za svakodnevnu konzumaciju bih preporučila maslac, i to onaj domaći od pašnih životinja, te redovnu konzumaciju iznutrica kao što je jetra, npr. jednom tjedno.

Što je sa sportašima koji konzumiraju razne proteinske praškove, je li to štetno i u kojoj mjeri?

Moje je mišljenje da sve što trebamo dobivamo iz hrane. Ako pametno biramo nutritivno bogate namirnice, nikakvi praškovi ne mogu i ne trebaju zamijeniti pravu hranu.
 
(slobodnadalmacija/uredio: NSP)