Moja glavna briga kao neurokirurga je ta da zaista postoje dokazi da oni prskaju nebo nano-aluminijskim spojevima. A ti spojevi dokazano kroz znanstvenu i medicinsku literaturu uzrokuju intenzivne upale brojnih tkiva invazivno napadajući mozak i leđnu moždinu

Dr. Russell Blaylock je umirovljeni američki neurokirurg čije je neumorno znanstveno istraživanje pridonijelo boljem razumijevanju djelovanja toksina iz okoliša, chemtrailsa, cjepiva, hrane i vode na organizam, posebice na središnji živčani sustav.

Dr. Blaylock jedan je od rijetkih liječnika koji je zaista svjestan otrova kojima svakoga dana svjedočimo i o tome je napravio opsežna istraživanja koja su od iznimne važnosti za čovječanstvo. On se posebno osvrnuo na chemtrailse, nakon što je sam istražio po čovjeka smrtonosne spojeve koji se raspršuju po našem nebu.

Internet je pun priča o chemtrailsima i geoinžinjeringu koji je navodno u borbi protiv “globalnog zatopljenja”. Dugo sam te priče uzimao s rezervom. Jedan od glavnih razloga za skepticizam je taj da sam vrlo rijetko viđao pojave na nebu koje su drugi opisivali. No, posljednjih godina broj tih staza po nebu se drastično povećao i to nisu contrailsi (obični avionski tragovi) jer ipak sam odrastao gledajući u nebo.

Ovi su opsežni, široki i po točno određenom obrascu raspršuju se u umjetne oblake – primijetio je dr. Blaylock koji dalje navodi: – Od posebne je važnosti to da sada svaki dan vidimo i nekoliko desetaka tih tragova koji zasipaju nebo. Moja glavna briga kao neurokirurga jest ta da zaista postoje dokazi da oni prskaju nebo nanoaluminijskim spojevima. A ti spojevi dokazano kroz znanstvenu i medicinsku literaturu uzrokuju intenzivne upale brojnih tkiva.

Od posebnog interesa je učinak ovih nanočestica na mozak i na leđnu moždinu. Tu je rastući popis degenerativnih bolesti, uključujući Alzheimerovu demenciju, Parkinsonovu bolest, ali i Lou Gherigovu bolest (ALS). Sve ove bolesti današnjice snažno su povezane s prisutstvom aluminija u okolišu – zaključio je Blaylock.

Nadalje, ovaj hrabri liječnik čovječanstvu daje informacije što nano čestice aluminija čine ljudskom biću.

Nano čestice aluminija nisu samo beskrajno upalne, već one također lako prodiru do mozga i to brojnim putevima uključujući krv i mirisne živce (živci koji prenose mirise u nosu). Moje je istraživanje pokazalo da te čestice prolaze duž mirisnih živaca koji izravno djeluju na dio mozga koji je zaslužen za Alzheimerovu bolest, ali nano čestice aluminija djeluju i na sam tijek bolesti.

Alzheimerova bolest poznata je po tome što mozak vrvi od aluminija u slučaju te bolesti. Intranazalni put česticama aluminija je ujedno i najopasniji, a izlažemo mu se svaki put kada oni istresu na tone aluminija u nebo. Stravično je to što taj aluminij udišu ljudi svih dobnih skupina, uključujući i trudnice, dojenčad i malu djecu, a izloženi su mu svakoga dana i po nekoliko sati. Znamo da stariji ljudi imaju najveće reakcije na aluminij u zraku. Problem je u tome što ove čestice kroz otvorene prozore ulaze i u domove ljudi pa se tamo i duže zadržavaju.

Osim udisanja aluminija, dolazi i do natapanja zemlje, vode i cijele vegetacije aluminijem. Naravno, aluminij se sporije apsorbira probavnim traktom, ali nano čestice aluminija apsorbiraju se u mnogo većem broju. Ta apsorpcija aluminija pokazala se izuzetno štetnom za mnoge organe i tkiva, a nesumnjivo je i da može doći do vrlo ozbiljnih upalnih procesa, kao i upalnih reakcija u plućima što posebno može biti opasno za djecu i odrasle s plućnim bolestima i astmom.

Dr. Blaylock rekao je da se moli Bogu da piloti koji to čine i koji prskaju ovu izrazito toksičnu tvar u nebo znaju što čine te da su svjesni da truju i sebe i svoju obitelj, a isto vrijedi i za političke dužnosnike koji ovo dopuštaju. No, stvar je u tome da vjerojatno niti oni nisu svjesni ozbiljnosti ovih otrova u našem okolišu.

Nakon tla, biljke i izvori voda vrlo su kontaminirani i više nema načina da se iz toga izvuče bilo kakva korist. Ako se ne poduzmu neki koraci danas, doći će do neviđene katastrofe u pogledu zdravlja i ona će biti ogromnih razmjera.

U suprotnom, svjedočit ćemo ekspanziji neurodegenerativnih bolesti koje se javljaju kako kod djece, tako i kod odraslih, kao i neurorazvojne i motoričke smetnje kod djece. – Mi već sada svjedočimo dramatičnom porastu tih neuroloških bolesti koje se javljaju kod mlađih ljudi kao nikada prije – rekao je Blaylock i upozorio sveopću javnost da jednostavno prestanu s trovanjem čovječanstva.

Isto tako, ovaj liječnik opisuje zašto nas truju (ne samo chemtrailsima nego svime što nas okružuje) i tko to čini pa tako objašnjava kako je započeo eugenički pokret u Americi preko naravno Rockefellera, Ford i Carnegie zaklade i što je podrazumijevao projekt “Znanost o čovjeku”, koji je bio pokušaj socijalnog inženjeringa čovječanstva u svrhu istrebljenja onih koje je elita smatrala “nepoželjnima” i nedovoljno vrijednima života.

Rockefellerovo financiranje putem velikih sveučilišta tada je proguralo eugeničke programe za nekoliko narednih godina, a eugeničari su stupili u kontakt s nacističkim znanstvenicima s kojima su razmjenjivali i skupljali informacije. Kada je eugenika pridobila negativne konotacije rasne superiornosti i genocida, ta pseudoznanost se na neko vrijeme povukla, ali ubrzo ponovno uzdigla pod okriljem molekularne biologije i genetike, farmaceutskih kompanija, regulatornih agencija (FDA, EPA, CDC, AMA, ADA..) i raznih medicinskih polja koji zajedno djeluju s javnim zdravstvom.

Dr. Blaylock rekao je da se sustavnim izlaganjem populacije toksinima utječe na ponašanje, ali i na, što je najvažnije, vid potpune kontrole, razmišljanje opće populacije. Tako se kemijski izmjenjuje i modificira način na koji mozak djeluje te se inducira nastanak raznih bolesti što dovodi do prekrivene eugenike kojoj svjedočimo svakoga dana. Broj bolesti i bolesnika drastično se povećava unatoč tome što tehnologija, i općenito zdravstvo, drastično napreduju. Nije li vam to malo čudno?

Jedne od glavnih metoda kojima se to postiže su fluoridiranje vodoopskrbe i dodavanje eksitotoksina putem prehrambenih aditiva iz hrane.

Blaylock je objasnio kako podupiratelji i promotori fluoridiranja vode za piće skrivaju “uspjeh” fluoridiranja vode iza pada u incidenciji karijesa koji je uslijedio poglavito zbog povećanog unosa kalcija, bolje prehrane i povećane higijene usne šupljine, dok s druge strane ignoriraju i skrivaju pregršt znanstvenih istraživanja koja su dokazala da fluorid nije uzrokovao smanjenje pojave karijesa te da u biti dovodi do pojave raznih oboljenja te povećava šanse za nastanak raka.

Cijepljenje za dr. Blaylocka predstavlja do sada najveći misterij jer tek treba točno utvrditi potiču li oni nastanak neurodegenerativnih bolesti u starosti te naglašava kako upravo prevelika količina cijepljenja kojom prolaze djeca predstavlja najveću opasnost jer dolazi do prevelikog stimuliranja imunološkog sustava te imunoloških stanica u mozgu pri čemu u daljnim godinama može dovesti do nastanka autizma, shizofrenije i autoimunih bolesti.

Upravo su šizofrenija i autizam dvije bolesti koje su zahvatile ogroman broj mlađe populacije na planetu posljednjih nekoliko godina. No, Blaylock upozorava i na toksine u hrani piću te svemu što nas okružuje, govoreći da se svijetu ne piše dobro ako se nastavi s eugenikom stanovništva koju gotovo nitko ne primjećuje ili pak ne želi primijetiti.

Činjenica je da živimo u dobu u kojemu jedemo hranu koja to nije, pijemo vodu koja to nije, udišemo zrak koji to nije, ali i liječimo se lijekovima koji to nikako nisu. Živimo u dobu kada su trojica na vrhu hranidbenog lanca odlučila smanjiti broj ljudi na planetu i to im za sada pred očima cijele javnosti vrlo uspješno polazi za rukom. Iako znanost i tehnologija navodno idu prema naprijed, bolnice su sve punije, ljudi sve bolesniji. Iako vam govore kako je ljudi previše, to je notorna laž jer ljudi u potpunosti izumiru.

Sela su potpuno prazna bez dječjeg osmijeha dok se u gradovima grade kokošinjci za preživjele robove sustava. No, upravo zbog toga što ti toksini djeluju i mijenjaju ljudske funkcije mozga, vrlo se teško tome oduprijeti jer već sada, većina je populacije zombirana do krajnjih granica pa niti ne prepoznaje znakove robovskih bolesti i ovisnosti o vlastitom krvniku – sustavu, koji do sada nikome nije pomogao, ali je pobio i sustavno ubija milijarde nevinih duša na planetu.
 

 
(Dr.Russell Blaylock, dnevno.rs, youtube.com/uredio: nsp)

Smrt pomoću predoziranja lijekovima na recept i dalje je veliki zdravstveni problem u Sjedinjenim Američkim Državama, kako Velika Pharma još uvijek ostaje utjecajna, dominantna i manipulira tradicionalnom medicinskom praksom.

No, prominentni neurokirurg i CNN-ov zdravstveni stručnjak je razotkrio prvu pukotinu u teškom oklopu Velike Pharme, navodeći u nedavno objavljenom komentaru opseg problema.

“To je najveća umjetna epidemija stvorena od čovjekove ruke u Sjedinjenim Američkim Državama. Tako je liječnik u državi Washington opisao dok smo pričali u nedavno intervjuu”, napisao je dr. Sanjay Gupta, parafrazirajući raspravu je imao s Gary Franklin-om, ravnateljem washingtonskog Ministarstva rada i industrije.

Franklin je govorio o “užasavajućim” slučajevima gdje su deseci nevinih pacijenata ubijeni od strane samih lijekova koji su bili prepisani, pogoršana situacija koja je postala “najtužnija stvar koju je ikad vidio.”

Alkohol + lijekovi protiv bolova = Slučajno predoziranje

U jednoj posebno sumornom slučaju, Franklin je opisao tinejdžera koji je umrlo od prevelike konzumacije narkotičkih lijekova nakon stomatološkog zahvata.

Najčešći slučajevi, međutim, prema Franklinu, su one skupine ljudi u 40-im ili 50-ih godina koji su otišli vidjeti liječnika zbog bolova u leđima, a koji su potom izišli iz ordinacije sa receptom za tablete protiv bolova. U prosjeku, tri godine kasnije, mnogi od tih istih ljudi umiru u snu od uzimanja previše tableta, kombinirajući ih s alkoholom.

Oni se ne pokušavaju ubiti, kažu medicinski stručnjaci, ali brojka od 20.000 umrlih godišnje, ili jedan u svakih 19 minuta u prosjeku, dobro opisuje što se događa.

To je postala toliko uobičajena stvar, u stvari da je “slučajno predoziranje” sada vodeći uzrok smrti “slučajno” u SAD-u, više čak i od umrlih u prometnim nesrećama.

“Kao neurokirurg koji radi u traumi bolnice prometne razine 1, imao sam problem jer je problem bio sve veći – no brojke umrlih od lijekova na recept još uvijek odzvanjaju u glavi” napisao je Gupta.

Brojke kažu sve. Distribucija morfija – glavni sastojak u najpopularnijim lijekovima protiv bolova – je eksplodirala povećanjem od 600 % posto u razdoblju 1997-2007, izvjestila je američka Agencija za Lijekove. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti su prozvali ovakvu smrt kao “epidemija” slučajnih predoziranja lijekovima na recept.

“U Sjedinjenim Američkim Državama, mi sada propisuju toliko tableta za bolove muškaracima, ženama i djeci da mogu uzeti tebletu jednom svaka četiri sata, cijeli dan, i tako tri tjedna “, kaže Gupta, dodavši da ovaj problem puni naslove u novinama jadino ako se neka slavna osoba predozirala, a ne kad to naprave naši bliski prijatelji, susjedi ili članovi naše obitelji.

Što je dovelo ovaj problem u javnost je da je Gupta dobio poziv od bivšeg predsjednika Billa Clintona:

Nazvao me prije nekoliko mjeseci, a ja sam odmah mogao reći da se radi o nečemu ozbiljnome. Radio sam za njega u Bijeloj kući kasnih 90-ih, razgovarao s njim bezbroj puta od tada, ali nikad ga nisam čuo ovakvog. Dva njegova prijatelja su izgubila sinove, rekao mi je. Uzrok: slučajno predoziranje.

Gupta kaže da nikada neće zaboraviti kako je bivši predsjednik uokvirio pitanje.

“Gledaj, nitko ne misli da je nekoliko piva i jedan Oxycontin dobra ideja, ali isto tako nisam očekivao da će umrijeti”, rekao je Clinton, neurokirurgu i analitičaru CNN-a.

Tada je Gupta rekao da osjeća odgovornost, da će kao medicinski stručnjak i član medija, “objelodaniti to pitanje i pronaći rješenja koje će funkcionirati.”

On napominje da bi dobra polazna točka bila kad bi počistiti vlastiti akt ovdje u SAD-u, koji kaže da se 80% posto svjetskih lijekova protiv bolova uzima u Sjedinjenim Američkim Državama, na temelju brojki iz 2011. i kongresnog svjedočenja liječnika Američkog društva za intervencijsku bol.

Iako nema sumnje u legitimne slučajeve intervencija lijekova protiv bolova , kaže Gupta, kulturološki narod u Americi  je postao toliko netolerantni čak i na manju količinu boli; ljudi postaju previše ugodni sa uzimanjem heavy-duty lijekova protiv bolova.

Što je potrebno promijeniti kod liječničkih stavova o liječenju boli

Ono što je međutim vjerojatno manje poznato je da se nakon samo nekoliko mjeseci uzimanja takvih lijekova, tijelo mijenja – ono se kompenzira za predoziranje.

Učinkovitost lijekova za bolove “se otupljuje” objašnjava Gupta, “a pacijenti obično izvještavaju da ocjećaju samo oko 30 posto manje boli, u usporedbi s kad su počeli.” Što je još gore, kaže on, “podskupina tih pacijenata razvija stanje poznato kao hiperalgezija – povećana osjetljivost na bol.”

Gupta zaključuje da je ono što se stvarno treba desiti je promjena u medicinskoj zajednici na bolje, manje opasnije načine da se bore sa bolovima.

 
(preveo: mag.Alfred Bošković / uredio: nsp)

Naš rat protiv mikroba radi više zla nego dobra.

Zapadna civilizacija čuva svoje zdravlje, kao da je stalno ugrožena ručkom iz javnog WC-a. To je zato što znamo čitati statistike, koje kažu da nosimo između dvije do 10 milijuna bakterija u području od prsta do lakta, ili da bakterije mogu ostati žive do tri sata. Kako Federacija hrane i pića Velike Britanije veselo ističe, ne može biti onoliko bacila pod “vašem ​​prstenom” jer su ljudi u Europi.

Mi smo kultura germafoba, trošimo 930 milijuna dolara na antibakterijske kemikalije i 2,4 milijarde dolara na sapun krajem prošlog desetljeća (samo u Americi). No, je li moguće da naš rat protiv mikroba radi više zla nego dobra?

Antibakterijski ili antimikrobni proizvodi imaju mjesto u našem društvu: u bolnicama, na kirurškom stolu, na rukama medicinske sestre. Istraživanja pokazuju da su neki antimikrobni proizvodi ne samo da sadrže potencijalne hormonalne ometače, nego oni omogućavaju superbakterijama da se uzgajaju izvan naše sposobnosti da ih pobijemo. Evo pet razloga zbog kojih biste trebali zamijeniti neke od svojih antibakterijskih sprejeva, gelova i tekućih sapuna za samo obični stari sapun i vodu.

1. Triclosan.

Za više od 30 godina, Triclosan je korišten u sapunima za ruke, kozmetici, dezodoransima, zubnim pastama, odjeći, deterdžentima, i još mnogo toga. Centri za kontrolu bolesti izvjestili su da se trikclosan nalazi u urinu gotovo 75 posto testiranih ljudi . Druge studije su ga pokazale da se nalazi majčinom mlijeku i uzorcima krvi opće populacije. On je označen pod drugim imenima kao što su Microban, Irgasan DP-300, 300, Lexol Biofresh, Ster-Zac, Cloxifenolum, i još mnogo drugih.

SAD Administracija za Hranu i Lijekove FDA  trenutno ne vodi triclosan kao opasni sastojak, međutim, u svijetlu nekoliko posljednjih istraživanja pokazuju negativne učinke testiranja na životinjama. Triclosan se pokazao da mijenja hormonalnu regulaciju u žabe, što je rezultiralo promijenjenom ponašanju i mogućoj neplodnosti. Nedavna studija u 2012 otkrila je da triclosan je “povezan s oštećenjima mišićnih funkcijama kod ljudi i miševa, kao i usporavanje kretanja i plivanja kod riba.”

Proizvođači tekućeg sapuna, koje New York Times ističe, predstavljaju polovicu 750 milijuna dolara vrijednog tržišta tekućeg sapuna za ruke u Sjedinjenim Američkim Državama, i dalje tvrde da Triclosan nema štetnih učinaka na ljude. No, dok se tvrtke poput Dial nastavljaju koristiti upitnim antimikrobnim sredstvima, druge tvrtke kao što su Colgate-Palmolive, počele su zamjenjivati tricolsan s drugim različitim sastojcima.

2. Prirodna selekcija.

Dakle, zamislite da perete svoje ruke s antibakterijskim sapunom. Dok većina bakterija na vašoj koži reagira kao da je armagedon, samo nekolicina ostaje za uporabu. Ove otporne bakterije su sada otporne na vaš sapun, prilagođene i mutirane uspješno odbijaju vašu sljedeću pjenu kao napad na njihovo postojanje. Mikrobiolozi upućuju na taj proces kao “izbor”, a nekoliko studija pokazuje da neke bakterije pružaju otpor antibioticima.

Tada ćete dobiti bakterijske infekcije, a vaš liječnik će vam pripisati antibiotike. Kako Discovery Health ističe, “neka antibakterijska sredstva idu na istu fiziologiju bakterija kao i antibiotici na recept”. To znači da ako se bakterije od kojih ste bolesni već imaju otpornost od antibakterijskih sapuna i agensa zbog prethodnog izlaganja, antibiotik neće uopće raditi. Razmislite o tome na ovakav način, da li vi stvarno želite da Superbakterije igraju Rat svjetova u vašem tijelu?

3. Oni su oštetili naš ekosustav.

Natural Resources Defense Council je našao da se Triclosan i njegov bliski rođak triclocarban “nalaze u visokim koncentracijama u sedimentima i kanalizacijskom mulju gdje mogu izdržati desetljećima.” Dalje, Triclosan je jedan od najčešće otkrivenih kemikalija pronađenih u potocima SAD-a. Smatra se da hormonalne smetnje oštećuju reproduktivno zdravlje određenih riba. U međuvremenu, neki stručnjaci su zabrinuti zbog dodatnih izloženosti ljudi koji jedu kontaminirane ribe.

4. Oni nas čine bolesnima.

Ispada da naš rat sa klicama ima ironičnu nuspojavu nekim slučajevima, zapravo nas čini bolesnima. Budući da se naše tijelo više ne treba boriti s klicama kao što je to činilo u ranijim vremenima života, istraživanja su pokazala da su neka djeca zbog toga razvila alergije. Navodno, rijetko dozvoljavajući našim tijelima da otkrivaju klice, načinili su tijelo osjetljivim na svakodnevne tvari, kao što su pelud i prašina.

Marc McMorris je pedijatrijski alergist na Sveučilištu Michigan. On je izjavio za LiveScience, “Kao rezultat toga, imuni sustav se udaljio od borbe protiv infekcije i time je razvio više alergijske sklonosti.” Istraživanja su pokazala da su se alergijske stope kod Amerikanaca od 1988. do 1994. godine, povećale dva do pet puta više nego u periodu 1976 od 1980.

5. Sapun i voda su puno bolji

Zašto su se prehlade, virusi i zaraze proširile na prvom mjestu? To je uglavnom zato što je tzv, civilizirani svijet ne voli prati ruke. U stvari, čak polovica svih muškaraca i četvrtina žena ne peru ruke nakon što su vršili nuždu u toaletu.

Kako se ispostavilo, ono što smo naučili u vrtiću je istina -  pozivajući nas da peremo ruke sapunom i vodom kako bi se spriječilo širenje bakterija. Ali kao što je rečeno ne trebamo sapun koji sadrži antibakterijske agense. FDA je izjavila da nema dokaza da antibakterijski sapun koji sadrži triclosan pruža dodatne zdravstvene beneficije.

Dakle, što bi trebali koristiti?

Srećom, postoje mnogi proizvodi koji nemaju zabrinjavajuće studije povezane sa sastojcima u prilogu svojih lista. Običan sapun i voda su vaši najbolji prijatelji u borbi protiv prehlade i gripe. Počnite čitati naljepnicu sa sastavom, i ne upotrebljavajući ništa s  opsanim tvarima kao što su Triclosan i Triclocarban. Ako trebate oprati ruke ili tijelo, koristite antibakterijske gelove koji sadrže alkohol kao primarni bakterijsko-borbeni sastojak. Prema CDC , oni bi trebali raditi dobro ako sadrže najmanje 60% ​​alkohola i ako vaše ruke nisu vidljivo prljave.

A ako stvarno želite oprati na priodan način (i imate nekoliko dodatnih kuna za potrošiti), razmislite o liniji čistih (da se tako izrazimo) sapuna, oni koji koriste eterična ulja u svojoj proizvodnji. Eterično ulje koja je izvedena izravno iz biljaka je snažno antibakterijsko sredstvo, a koristi se u odgovarajućem razrjeđenju i puno su blaži nego oštri antibakterijski deterdženti dostupni na tržištu.

Dakle, sljedeći put kada se nađete da posežete za svojim antibakterijskim sprejom, zapitajte se “da li triclosan ili ne triclosan?” I onda operite svoje ruke s jednostavnim sapunom i vodom.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)