Hrvatski ekonomist Gojko Drljača iznio je mračnu viziju razvoja ekonomije u Hrvatskoj

Pišući o skandalu „Agrokor“, Drljača kaže da je kombinacija osobne pohlepe pojedinaca i nesmotrenosti političara pokrenula lavinu novog populizma, čiji su nositelji vodeće stranke HDZ i SDP.

„Prognoziram da ćemo u roku od 2 do 4 godine gledati pokušaj formiranja prve prave populističke vlade, nešto slično onome što upravo s pažnjom pratimo u Italiji, samo primitivnije i opasnije. I to iz dva razloga — prvo, naši populisti su gori od talijanskih, a hrvatske državne institucije su puno slabije od onih sa Apeninskog poluostrva. Posljedica će biti to da će Hrvatska postati najsiromašnija članica EU, i dugo ostati na začelju, osim ako se ne ’spasimo‘ hitnim prijemom Srbije u obitelj europskih nacija. Kako napredujemo, u roku od 5 do 10 godina stići će nas i prestići čak i ta Srbija“ – cinično zaključuje Drljača.

Analitičar kaže da to što je predsjednica Kolinda Grabar Kitarović podržala premijera Andreja Plenkovića predstavlja kontinuitet čudnog hrvatskog državništva.

Drljaču je na sve podsjetila izjava Kolinde Grabar-Kitarović kojom je pokušala opravdati kupovinu vojnih zrakoplova starih 30 godina:

„I ja bih najradije kupila ’mercedes‘, ali si onda ne mogu priuštiti hranu i mnoge druge stvari“.

„Kad sam čuo tu izjavu, upitao sam se zbog čega smo onda kupili ’mercedese‘ stare 30 godina, ako nemamo ni za hranu ni za druge stvari? Po čemu je to, ako nemamo za hranu, bolje kupiti staru kramu s ’nišanom‘ na haubi od, recimo, kupovine novije i skromnije ’škode oktavije‘ koja će, bar, sigurno voziti još deset godina?“ – pita se Drljača.

On smatra da je hrvatska predsjednica ovom izjavom pokušala zamutiti činjenicu da je Hrvatska pala na nivo „bijedne afričke državice koja, naravno, nema za moderne avione pa mudro kupuje leteće krntije“.

„Venecuelizacija je, bojim se, naš put — pad standarda, nemaština, nestašice, hiperinflacija… Odmah nakon sljedećih izbora. U mraku Balkana sljedit ćemo Albaniju kao svjetli primjer. Zašto sam tako siguran? Pa nitko ozbiljan se neće više upustiti u pokušaj upravljanja ovom zemljom“.

Nitko nije ni primijetio da jedan od najuspješnijih poduzetnika pokušava javnost dozvati pameti, ali nitko ne čuje. Citirat ću ipak za kraj u ovom napadu očaja te Tedeschijeve, molećive apele, ali potpuno je jasno da niti njegovi vapaji ni na koji način više ne mogu upaliti:

“Ovu dramu kojoj svjedočimo nije zakuhala ni Vlada, ni mailovi, ni savjetnici, nego neodgovorna i neprofesionalna uprava… Prestali smo govoriti o tome tko je stvorio rupu od dvije milijarde eura. Jučer sam čuo jednog saborskog zastupnika iz oporbe koji je rekao pola milijarde nečega, kuna, eura. Iako nisam siguran da zna izbrojiti do 20. Gospodin očito ima potrebu govoriti bez razumijevanja sadržaja, i to je najveći problem našeg društva”.

Tedeschi je zaboravio reći da ozbiljnih problema s razumijevanjem sadržaja imaju i oni koji raspolažu s nekoliko desetaka savjetnika i cijelom vojskom državnih službenika koji rade za njih: i predsjednik i predsjednica.

Analizu je kratko završio ovim riječima: „Jao, dakle, nama“.

Hrvatska na samom dnu ljestvice konkurentnosti, od nas lošije samo Mongolija i Venezuela

Hrvatska je po konkurentnosti u 2018. godini pala za dva mjesta u odnosu na godinu ranije te se sada nalazi na 61. mjestu među 63 države u svijetu, pokazuje najnoviji IMD-ov godišnjak svjetske konkuretnosti.

Od Hrvatske su, prema konkurentnosti, tek dvije zemlje svijeta lošije – Mongolija i Venezuela. Hrvatska je na šezdeset i prvom mjestu, što je pad od dva mjesta u odnosu na prošlu godinu.

Rezultati su to najnovijeg IMD-ovog godišnjaka svjetske konkuretnosti. SAD, Hong Kong i Singapur na vrhu su ljestvice zemalja koje dobro upravljaju svojim resursima i kompetencijama.
 
(sputniknews.com,dnevnik.hr)

Ekstremni vremenski uvjeti, poput jakih oluja, suša i toplotnih talasa izazivaće u budućnosti češće i ozbiljnije nestašice hrane, upozorili su britanski i američki stručnjaci

Potražnja za hranom i ekstremne vremenske prilike kao posljedica klimatskih promjena su toliki da će se nestašice hrane u budućnosti dešavati jednom u 30 godina. Ozbiljne nestašice pod sadašnjim uvjetima dešavaju se jednom u 100 godina.

“Sve su veće šanse da će se dešavati šokovi na tržištu hrane zbog vremena, a povećava se i razmjera tih šokova”, izjavio je Tim Benton, profesor populacione ekologije na Univerzitetu u Lidsu. On je prezentovao izvještaj čiju je izradu zatražila Vlada Velike Britanije.

Benton je dodao da raste imperativ da se nešto poduzme povodom ovakvih procjena.

U izvještaju se upozorava da bi ishitreni odgovori država na ovu situaciju, poput uvođenja zabrane izvoza ili uvoza određenih vrsta hrane ili žitarica, povećali problem i potakli rast cijena hrane.

“Ako spojite najgori scenario institucionalnih odgovora i najgori scenario šoka u području snabdijevanja hranom – stvari počinju da izmiču kontroli”, rekao je Rob Beiley iz Kraljevskog instituta za međunarodne poslove.

Stručnjaci su razmotrili način na koji će suše, poplave i oluje uticati na proizvodnju najvažnijih kultura – kukuruza, soje, pšenice i riže.

Oni kažu da će ekstremne vremenske prilike imati veliki utjecaj na globalne zalihe hrane, jer se navedene kuture uzgajaju najvećim dijelom u malom broju zemalja, poput Kine, SAD i Indije.

U izvještaju je preporučeno da se sastave planovi na međunarodnom nivou, razviju bolje metode za izradu modela radi preciznijeg predviđanja efekata smanjenja količine hrane i da se identifikuju ključne tačke međunarodne trgovine, da bi se rizici smanjili.

Najveći toplotni val u zadnjih 50 godina na Balkanu donosi posljedice po cijene hrane

Županije i gradovi proglašavaju elementarnu nepogodu, no poljoprivrednicima je to slaba utjeha. Naglašavaju i kako će zbog duge suše sigurno poskupiti hrana

Zemlja je žedna, polja su presušila, a meteorolozi kažu da kiše još danima nema na vidiku. Županije i gradovi proglašavaju elementarnu nepogodu, no poljoprivrednicima je to slaba utjeha. Država je za isplatu štete osigurala 20 mil. kuna, a samo Istra i dvije slavonske županije zasad procjenjuju da šteta od suše premašuje milijardu kuna. Poljoprivrednici kažu da će se to sigurno odraziti i na poskupljenje hrane. Ministar poljoprivrede Tihomir Jakovina je na godišnjem odmoru, a u Ministarstvu kažu kako će oni posljednji saznati kakvo je stanje na terenu.

Ministarstvo posljednje dobiva te podatke. S obzirom na to da je ministar na odmoru, nije komentirao posljedice suše. Ujedno ne možemo predvidjeti hoće li to utjecati na cijenu hrane jer cijenu formira tržište. Prerano je za te procjene – kažu iz Ministarstva.

“Ako suša potraje, sigurno će skočiti cijene ratarskih kultura, a time i krajnjih proizvoda” – kaže Stevo Margetić iz Ciglane kraj Bjelovara, koji za 140 grla stoke godinama doprema vodu. Uz Istru, redukciju vode uveli su Lipik i Pakrac. ” Ne damo da nam stoka umre od žeđi, pa kupujemo cisterne”

Kako je bilo 2014.? Vlaga i poplave digle cijene do 100%!

Bolesti izazvane vlagom narušile su kvalitetu, pa i izgled voća i povrća.

Ne ponovilo se, uglas govore hrvatski proizvođači voća i povrća iako cijene njihove robe na tržnicama i u trgovačkim lancima ovih dana dosežu rekorde. Šljive su na zagrebačkom Dolcu krajem rujna 2014. bile 81% skuplje nego u isto vrijeme l2013., a čak 150% u odnosu na 2011., kada je hrvatske poljoprivrednike pogodio drugi ekstrem – suša, pokazalo je Večernjakovo istraživanje na deset hrvatskih tržnica. Kruške su u prosjeku skuplje 20% u odnosu na lanjski rujan, dok im je u odnosu na tri godine prije cijena u Zagrebu također 150% viša, kao uostalom i rajčice, paprike…

Kilogram salate 16 kuna

Najviša cijena rajčica, koje ove godine zbog manjka sunca nisu pošteno ni dozrele, danas je u Varaždinu, čak 15 kuna za kilogram, dok su u rujnu 2011. stajale šest kuna. Na osječkoj tržnici za obilaska Večernjakovih novinara uopće nije bilo salate. Na vukovarskoj i gospićkoj tržnici nema brokule, u Koprivnici ni šljiva ni blitve. Ekstremno kišna godina i vlaga, žale se proizvođači, “ubrale” su sve što su mogle, a ono što je ostalo zahvatile su bolesti poput plamenjače ili botritisa (truleži).

Sve to utječe i na izgled i kvalitetu voća i povrća, a kako ponudu diktira potražnja, kilogram salate u Rijeci je visokih 16 kuna, 33% više na godišnjoj razini, a u odnosu na 2011. kad je stajao pet kuna – i 220% više! Luk je pak u Rijeci poskupio i 400%, jedino je u Karlovcu, koji pak bilježi poskupljenje glavice češnjaka za 500%, pojeftinio za 20%. Samo u Zagrebu Večernjakova potrošačka košarica voća i povrća ove je jeseni skuplja za 44,10 kuna u odnosu na 2011., u Rijeci za 60, a Splitu tek 3,50 kuna.

Ma sve je istrunulo u polju. Najviše su podbacile kristalka i puterica koje najlakše zahvaćaju bolesti, a kako je kiša isprala i hranu biljkama iz zemlje, ništa nismo mogli učiniti. Ni pobrati ih. U mokra polja ne mogu ni ljudi ni strojevi, samo bi bilo još više štete – tvrdi zagrebački povrćar Stjepan Horvat te dodaje da je i blitva stradala, popjegavila zbog vlage.

I glavice zelja istrulile su iznutra, a ni od korjenastog povrća, peršina, mrkve, krumpira nije ostalo puno. Plastenička proizvodnja lakše je prošla, no tamo se, objašnjava, još uvijek proizvode manje količine hrvatskih potreba pa salata, koja se lani prodavala za nekoliko kuna, danas stoji 7-8 kuna, a kilogram i 20 kuna u trgovačkim lancima. Što to vrijedi kad je propalo više od 70% uroda.

Prema riječima predsjednika Hrvatske voćarske zajednice Željka Banjavčića, od voćnih su vrsta ove godine najlošije prošle jabuke, kojih je proizvodnja najskuplja i trebaju najviše pažnje, a ovih se dana prodaju u bescjenje, za manje od četiri kune za kilogram u trgovačkim lancima. Doista, i Večernjakova inspekcija potvrdila je da su jabuke, primjerice, u Zagrebu i većini gradova skuplje 20-ak posto u odnosu na 2011., a jeftinije nego lani za 25%. Što je najgore, u neredu na tržištu koje su zatrpale jeftine, stare jabuke iz EU više nitko od građana ne zna jede li te stare po višim cijenama ili ovogodišnje, domaće, po niskim.
 
(cafe.ba,24sata.hr, vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Entomofagija, odnosno jedenje kukaca, možda zvuči ekstremno, ali je zapravo prilično učestala pojava diljem svijeta i to već tisućljećima

U UN-ovom izvještaju se navodi da bi problemi nestašice hrane, dječje pothranjenosti pa čak i pretilosti mogli biti riješeni kada bi ljudi više jeli insekte. Azijci i Afrikanci su odavno prihvatili insekte kao namirnice, ali mogu li zapadne zemlje preboljeti svoju odbojnost prema njima? Da li se stvarno čovječanstvo ne može prehraniti?

Za više od dvije milijarde ljudi širom svijeta insekti su ukusan obrok. Za mnoge Azijce i Afrikance insekti su dio svakodnevne prehrane, navodi se u UN-ovom izvještaju.

Ose, pčele, kukci, mravi i skakavci su bogati proteinima, ima ih u izobilju i imaju mali utjecaj na okoliš u usporedbi sa ostalim životinjskim izvorima hrane, navodi se u spomenutom izvještaju.

Organizacije za prehranu i poljoprivredu kaže da bi uzgoj insekata mogao riješiti problem nestašice hrane, kako za ljude tako i za stoku i bio bi osobito koristan u rješavanju problema dječije pothranjenosti, s obzirom da su insekti vrlo hranjiva namirnica.

Skakavci imaju tri puta više proteina od recimo govedine i sadrže hranjive tvari kao što su cink i željezo. To nije novost u jugoistočnoj Aziji, gdje farme za uzgoj insekata već odavno postoje.

Toliko se hrane baca, a oni preporučuju da se ljudi hrane insektima

Uz rastuću zabrinutost nad neodrživom praksom današnjeg modernog uzgoja i vrlo realnim izgledima da će nestašica hrane i uništavanje okoliša biti neizbježan dio budućnosti, jedenje kukaca će možda biti mudra ako ne i neophodna odluka.

Sveukupno postoji oko 6 do 10 milijuna vrsta kukaca, što predstavlja više od 90% od svih oblika životinjskog svijeta na Zemlji. Od toga je više od 1.900 vrsta jestivih kukaca, a kao dio prehrane su oduvijek uključeni u mnogim kulturama što kod većine zapadnog svijeta izaziva zgražanje i gađenje. Međutim, to su samo predrasude bez ikakvog utemeljenog razloga, ne samo zbog nutritivne vrijednosti kukaca, već i zbog njihovog odličnog okusa.

Ekološki gledano, uzgajanje kukaca za prehranu ima mnoge prednosti:
– u uzgoju emitiraju znatno manje stakleničkih plinova u odnosu na moderni uzgoj stoke
– uzgoj ne zahtijeva čišćenje zemljišta za proširenje proizvodnje
– učinkoviti su u pretvaranju hrane u proteine, primjerice, cvrčci trebaju 12 puta manje hrane nego stoka, te upola manje hrane nego svinje i kokoši za proizvodnju iste količine proteina
– uzgoj može biti vrlo jeftin i ne zahtjevan, što je posebno dobro za uzgoj u najsiromašnijim dijelovima svijeta
– kukci imaju nizak rizik prijenosa bolesti na ljude, za razliku od stoke, svinja i peradi

Nadalje, kukci pripadaju u zdravu hranu, što ih čini odličnom alternativom ostalim izvorima mesa:
– bogati su proteinima i vlaknima te hranjivim tvarima kao što su kalcij, željezo, B vitamin, selen i cink
– dobar su izvori zdravih masti, neke vrste čak imaju slične razine omega-3 masti kao i ribe

Etnomolozi naglašavaju da su upravo neutemeljene predrasude razlog zbog kojeg zapad smatra entomofagiju odbojnom. Naime, smatra se da je jedenje kukaca u nekim zemljama samo jedan od mehanizama preživljavanja, što apsolutno nije točno. Budući da nema razlike između kukaca i ostalih izvora mesa, zbog predrasuda ih se treba pokušati gledati kao “škampe s tla”. Naime, upravo su člankonošci i školjkaši bili hrana siromašnih dok se sada smatraju skupim delicijama. Osim toga, okusom nisu inferiorni, dapače, ozbiljno konkuriraju ostalim okusima mesa.

Dakle, ključ je u prihvaćanju činjenice da su kukci ne samo jestivi i zdravi, već i ukusni. Mnogi kulinarski šefovi kao i proizvođači hrane su odavno svjesni te činjenice i upravo teže pretvaranju “ne jestive” hrane u jestivu. Dobar primjer su alge, koje su prepoznate zbog svoje iznimne nutritivne vrijednosti i danas su apsolutni hit. Ista je stvar i s kukcima, oni postaju delicija. Na primjer, majoneza od larvi pčela nije postala popularna samo zato što je novost, već je prepoznata zbog svojeg jedinstvenog okusa.

Osim toga, trebamo biti svjesni, da svi mi jedemo kukce, bez da to znamo. U vezi toga postoje regulative koje određuju koliko se smije kukaca ili larvi naći u nekom pakiranju neke hrane, koji se tamo nađu još za vrijeme skladištenja. Jasno, nije zgodno da jedemo nešto što ni ne znamo da jedemo, ali to samo pokazuje da zaista nisu štetni.

Najvažnije je da budemo svjesni da će nas do 2050. godine na planetu biti 9 milijardi. Kako bi svi imali dovoljno hrane, trebamo proširiti vidike, ne samo o tome što mislimo da je hrana već i onome što podrazumijevamo pod uzgoj. Kukci mogu igrati dobru ulogu u hrani budućnost, ali se moraju uzgajati na održiv način, a to vrijedi i za bilo koji drugi izvor hrane. U tom smislu, treba se okrenuti poljoprivrednim praksama poput permakulture, koja djeluje u suradnji s prirodom, a ne protiv nje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Velika glad u Irskoj, tijekom koje je zbog neuspjelih usjeva krumpira više od milijun muškaraca, žena i djece umrlo od gladi, sada se promatra kao jedan od prvih povijesnih primjera genocida

Ipak, ono što malo tko shvaća jest da je to i jedan od najranijih primjera kada je hrana iskorištena kao oružje za etničko čišćenje i genocid.

U svojoj knjizi “Zavjera o gladi”, irski povjesničar Timothy Patrick “Tim Pat” Coogan objašnjava kako je britanska monarhija dovela Irce do užasne sudbine tako što je iscenirala nestašicu hrane koja je uzela svaki osmi život u Irskoj.

Na temelju definicija SAD o tome što je genocid, tretman Iraca za vrijeme Kraljevske krune sredinom 19. stoljeća služi kao jasan primjer genocida putem hrane.

Prema Cooganovim riječima, tadašnja engleska vlada namjerno nije učinila ništa da pomogne Ircima kada je neobična gljivica počela uništavati usjeve krumpira. Uz visoke tenzije između protestantskih i katoličkih elemenata ove dvije države, Engleska je iskoristila glad kao izgovor da maltretira Irce, trvdeći da su sami sebi donijeli siromaštvo zato što su naginjali ka katoličanstvu.

Englezi su već posjedovali većinu zemlje u Irskoj prije gladi, pri čemu su Irci bili njihovi zakupci. Irci su plaćali velike poreze i prekomjerne zakupe, čak i u teškim vremenima gladi, zbog čega su bili prisiljeni izvoziti većinu svog kukuruza, pšenice, ječma i zobi Velikoj Britaniji. Na kraju su ostali samo krumpiri, koje su pojele gljivice, a Irci su ostali gladni.

“Dok su se druge regije mogle okrenuti alternativnim izvorima hrane, Irci su bili ovisni o krumpiru, a rezultati su bili katastrofalni”, objašnjava se u dokumenti koji je objavio Američki univerzitet u Washington DC-u.

Britanska vlada izazvala glad u Irskoj

Umjesto da pomognu Ircima kada im je to bilo potrebno, Englezi su nastavili tvrdeiti da je Bog kaznio Irce zbog zlodjela, koja uključuju i odbijanje nacionalne religije u Engleskoj. Kako je Coogan naveo u knjizi, mnoge lokalne organizacije su pokušale dopremiti neku vrstu pomoći u Irsku, ali Kruna je osigurala da niti jedan od tih napora ne uspije.

Konvencija Ujedinjenih naroda o prevenciji i kažnjavanju genocida jasno opisuje da takve akcije predstavljaju genocid. U članku 2. tog dokumenta navodi se “namjerno izazivanje uvjeta života koji će proračunato dovesti do fizičkog uništenja u cijelosti ili djelomično” kao jedna definicija. Druga definicija kaže “uzrokovanje ozbiljnog tjelesnog ili umnog oštećenja članovima određene skupine”.

Ako želite kontrolirati stanovništvo, kontrolirajte njihovu hranu

Iako Engleska možda nije sama kreirala gljivicu krumpira, ona je od Irske oduzela sve ostale usjeve od kojih su oni mogli opstati, a ostavila onaj koji je imao potencijal da propadne. Isti ovakav scenarij se danas događa u SAD uz masovnu sadnju genetski modificiranog kukuruza i soje koji potiču nastanak otpornih “superkorova” i “superbuba”.

Cilj je isti – da se unište sve zalihe hrane i da dođe do masovnog uništenja stanovništva.

Mnogi će se složiti da su Indijanci već doživjeli ovakvu sudbinu kada su došli britanski kolonisti, koji su njihove usjeve i tradicionalnu medicinu smatrali “zlim”. Neki povijesni podaci ukazuju na to da su Indijanci istrebljeni, barem dijelom, namjernim uništavanjem različitih biljaka koje su koristili za prehranu i medicinu.

“Jedna od suštinskih metoda genocida bilo je namjerno uništavanje flore i faune koju su Indijanci koristili za prehranu i u druge svrhe”, objašnjava se u jednom dokumentu.

Tomas Gallagher je istaknuo u “Oplakivanju riže” da su tijekom prve zime gladi, 1846.-1847. godine, kada je od gladi umrlo 400.000 Iraca, zemljoposjednici izvozili 8,5 milijuna kilograma pšenice, stoke, svinja, brašna, jaja i peradi najboljeg kvaliteta, a mogli su spriječiti smrti koje su nastale.

Za vrijeme gladi, kako napominje Gallagher, u Irskoj je bilo sasvim dovoljno hrane, ali su zemljoposjednici odlučili izvoziti u inozemstvo.
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda*

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Mnogo se pisalo o proteklim ratovima koji su vođeni zbog nafte (primjer Zaljevski rat), o sadašnjim ratovima vođenim zbog nafte (npr. Arapsko proljeće) i o ratovima koji će se voditi u budućnosti zbog nafte (primjer Sirija i Iran). Ono o čemu se najviše šuti u svemu ovome jeste da će ratovi budućnosti biti vođeni zbog vode, ostavljajući naftu kao sekundarni problem.

Prema istraživanju UN-a kao i naučnim studijama, skoro dvije trećine cijele populacije koja naseljava zemlju suočit će se sa ozbiljnim, po život opasnim nestašicama vode do 2025. godine. Stvari koje se najčešće navode kao razlozi nedostatka vode su rasipanje i slabo planiranje, što će rezultirati nejednakim distribucijama.

Trenutno ovaj problem je prvenstveno problem zemalja trećeg svijeta. Ipak, UN-ovi izvještaji govore kako se Engleska suočava sa ozbiljnim nedostacima vode, a SAD nisu daleko iza Engleske. Čak je i DIA (Defense Intelligence Agency) jasno objavila teška upozorenja istraživanja UN-a, govoreći kako će nestašice vode uveliko utjecati na sve, a voda će zatim biti korištena kao oružje.

DIA izvještaj je izazvao reakcije sekretarice Hillary Clinton koja je njihova otkrića nazvala “otriježnjujućim” te je navela kako će širenje populacije dovesti do povećanja zahtjeva za vodom, ali nabavke svježe vode neće moći pratiti taj put. Treba zapamtiti kako globalisti nikada ne propuštaju priliku da propagiranjem lažnih paradigmi o prenapučenosti, kojima bi opravdali svoju depopulacijsku agendu. Hillary Clinton je komentirala kako će nestašice vode voditi ka regionalnim konfliktima i nasilju između država i unutar nacija.

Ipak, mora se odati priznanje globalistima za njihov dinamični i fleksibilni pristup postizanju totalne globalne dominacije. I dok se svijet umara od lažnih izlika koje se protive borbi protiv bankara inspiriranih ratovima zbog nafte, globalisti su svoju strategiju usmjerili na obraćanje osnovnim ljudskim instinktima, nasljednom potrebom za posjedovanjem vode i hrane kako bi preživjeli. Clinton, UN i DIA su fino pripremili stol za ono što dolazi: planirana globalna nestašica vode će slijediti mala nevješto prikrivana opravdanja ova tri isprepletena entiteta kontrolirana globalistima.

U stvarnosti, plan za bacanje svijeta na koljena kroz umjetnu nestašicu vode koju je kreirala globalistička elita je već na putu. Izvještaji DIA-e i UN-a bi trebali biti pisani iz perspektive sadašnjeg vremena, a ne futurističkih projekcija. Promatrajmo sljedeće činjenice o vodi iz postojeće stvarnosti. Dvadeset posto svjetske populacije osjeća nestašicu čiste pitke vode. Globalna potrošnja vode se udvostučava svakih 20 godina, dva puta više nego stopa rasta ljudske populacije.

Gore spomenute činjenice mogu iskoristiti globalisti kroz kontroliranje zaliha vode i kreiranjem dodatnih umjetnih nestašica. Plan globalista za bacanje svijeta na koljena kontroliranjem vode već ubire plodove, jer se 31 zemlja trenutno suočava sa nestašicom vode. Globalističke industrije su pomogle u poticanju ove zavjere, jer je više od pola svjetskih rijeka ili mrtvo ili beznadežno zagađeno.

Dodatni dokaz koji pokazuje da plan globalista djeluje i leži u činjenici da u zemljama trećeg svijeta najviše smrtnosti nose upravo bolesti vezane za vodu. Problemi vezani za sigurnost vode se pogorašavaju, a smrtna krivulja je u porastu. Tragično je to što je ovu vrstu smrti moguće u potpunosti spriječiti. Kako oba izvještaja, i UN-a i DIA-e, spominju da će do 2025. godine dvije trećine svjetske populacije živjeti u potpunom nedostatku vode kao i pratećeg nedostatka hrane. Doduše, neće biti nedostatka spremnih i očajnih vojnika da se bore u nadolazećim ratovima za vodu.

Globalistički plan za potpunu dominaciju je savršen. Njihov plan je nevjerovatno zao zbog tisuće miliona, ako ne i milijardi ljudi koji će umrijeti, ali je ujedno i briljantan.

U prvom dijelu ovog plana, demonstriran je prvi korak u planu koji sadržava lihvarske kredite za naivne nacije kroz bankarske manipulacije i prijevare.

Bolivija je bila prvi primjer koji je standardizirao svoje obaveze prema Svjetskoj banci. Njihove zalihe vode su otišle u stečaj, koje sada kontroliraju globalisti, a cijene su porasle za 400%. Ista shema je primjenjena i u Peruu, gdje prosječna siromašna obitelj plaća privatnike čak 3$ po kubnom metru, kako bi sakupljali zagađenu vodu u kantama, dok elita plaća 30 centi po kubnom metru za čišćenje vode koja teče iz slavina u njihovim domovima.

U Indiji neke obitelji potroše četvrtinu svojih prihoda na vodu. Manipulacija dugovima, zarad kranjeg cilja kontroliranja vode, nije samo priča koja se odvija u zemljama trećeg svijeta. Izvedeni dug je paralizirao ekonomiju Europe kao i SAD-a.

Koliko vremena će proći prije nego globalisti budu morali vaditi američku ekonomiju, dok mi nastavljamo putem neodrživog duga? Kada američka ekonomija posrne, bankari, će pristići u spašavanje. Cijena njihove intervencije, sudeći po onome što se desilo u Boliviji, biti će potpuna kontrola naše infrastrukture. Sakupljanje kišnice i pročišćavanje tokova rijeke za piće će postati ilegalne radnje. Sva voda će se kontrolirati kroz privatne korporacije i možete se kladiti da će, kao što je povijest već pokazala, postati veoma skupa.

DIA izvještaj profilirano spominje da poljoprivreda koristi 70% snabdijevanja vodom, što znači da će nedostaci vode voditi ka nedostacima hrane. A šta globalisti nameću kao rješenje ovog problema? Naravno, GMO usjeve.

Tako je, oni propagiraju GM hranu kao rješenje za umjetno stvorene nedostatke vode!

Pa ako slučajno ne umrete od žeđi ili razbijanja porodičnog budžeta, zbog pokušaja dolaženja do vode, onda ćete sigurno umrijeti od trovanja toksičnom, suhoparnom GM hranom. Ovo je ista GM hrana koja, kada je primjenjena na laboratorijske štakore, izazvala razvijanje fatalnih tumora i umiranje. I opet, savršenost ovog plana je fascinantna.

SAD je u ovu nezdravu paradigmu umjetne nestašice vode uvučena i kroz potpune krađe, te vlašću potpomognute privatizacije. Neke lokalne američke općine su već doživjele slične poraste stopa koje su česte u zemljama trećeg svijeta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(abrasmedia.info/uredio: nsp)