Snažnom kulturom štednje, unatoč niskim kamatama, Nijemci stalno prkose cijelome svijetu, kaže Schleweis

Iako ćemo često od Hrvata koji sada rade u Njemačkoj čuti kako se njihovi domaćini žale jer nije više kao prije, novo istraživanje koje je za Savez njemačkih štedionica DSGV proveo institut Kantar Added Value pokazuje kako zadovoljstvo prosječnog Nijemca svojim financijskim stanjem u ovom tisućljeću nikada nije bilo bolje. Čak 63 posto Nijemaca označilo je svoje financijsko stanje dobrim ili vrlo dobrim.

Tek osam posto ocjenjuje ga lošim ili jako lošim. Za usporedbu, u anketi provedenoj 2005. samo je 40 posto stanovnika Njemačke svoju situaciju označilo dobrom ili vrlo dobrom.

Nezadovoljnih je tada bilo 18 posto. – Nijemci demonstriraju snažnu kulturu štednje već godinama. Tako zapravo stalno prkose praktično cijelom svijetu kao i globalnoj financijskoj krizi – rekao je predsjednik DSGV-a Helmut Schleweis.

Gotovo tri četvrtine Nijemaca nisu mijenjale ni potrošačke navike, što znači da i dalje kontroliraju svoju potrošnju te nastoje ostvariti pretičak novca na kraju mjeseca.

Razlika, međutim, ima kada se gleda po njemačkim saveznim državama. U Hessenu, s njemačkim financijskim središtem Frankfurtom, svojim je prihodima zadovoljno čak 72 posto stanovnika, dok je u Brandenburgu taj postotak tek 50 posto. Očekivano su na drugom i trećem mjestu Falačko Podunavlje i Bavarska sa 69, odnosno 68 posto. Najniži je postotak zadovoljstva u Berlinu te Tiringiji.

Brine ih samo politika

Spiegel u svojoj analizi ankete zaključuje kako su ovi pozitivni rezultati novčanog stanja u dijametralnoj suprotnosti s političkom situacijom. Nijemce i dalje zabrinjava dizelska afera i migrantska kriza, no očito je da imaju čime kompenzirati svoje nezadovoljstvo.

Povrh toga, politika je jedini ozbiljnije rastući razlog zabrinutosti za osobne i obiteljske financije. Drugi je zaključak da je ono čime su Nijemci uglavnom nezadovoljni kada se o financijama radi dugo razdoblje niskih kamata zbog čega se nije isplatilo štedjeti.

No, čini se da je Nijemcima sada toliko dobro da im je i to prestalo biti važno jer je postotak nezadovoljnih tom činjenicom pao s 53 na 32 posto. Zanimljivo je i da je zabrinutost za osobnu financijsku dobrobit toliko veća koliko je veće bogatstvo kojim ispitanik raspolaže. Također, glavna je motivacija štednje lagodniji život nakon umirovljenja.

U što Nijemci ulažu višak svojeg novca, također je zanimljivo. Investiranje u nekretnine nije im toliko zanimljivo kao prošle godine, palo je s 36 na 31 posto. Ovaj se pad pripisuje povećanju cijene nekretnina i povećanju dodatnih troškova.

Taj su oblik ulaganja izgleda zamijenili nekretninskim fondovima u koje je investiranje poraslo sedam posto, s 19 na 26 posto. Manje ulažu i u vrijednosnice i dionice, tu se bilježi pad s 28 na 24 posto. U plemenite metale ulaže sedam posto Nijemaca, pad za jedan posto u odnosu na lani.

Spiegelov zaključak o nezadovoljstvu niskim bankovnim kamatama odnosi se na mali broj Nijemaca koji svoj novac drži u bankama. Prošle je godine tek 41 posto imalo neku štednju, ove je godine situacija malo bolja, postotak se popeo na 47 posto. Unatoč novčanom blagostanju, Nijemci ipak nemaju povjerenja u to da će im budućnost biti ružičasta. Njih se 80 posto pobrinulo da štednjom osiguraju umirovljeničke dane, što je za osam posto više nego lani.

Ali, deset posto Nijemaca misli da nisu osigurali svoju budućnost, odnosno umirovljeničke dane. Postoje razlike i u ponašanju s novcem Njemica i Nijemaca. Njemice, naime, više vjeruju u nekretnine, njih 41 posto, u odnosu na Nijemce, kojih tek 23 posto ima povjerenja u nekretninske investicije. Općenito, tek 22 posto Njemica ima namjeru uložiti višak svojeg novca u odnosu na 29 posto Nijemaca.

Sigurnost ili profitabilnost

Za Njemice visoka profitabilnost nije glavni kriterij za investiciju, sigurnost im je mnogo bitnija. U DSGV-u smatraju kako je odbijanje investiranja novca dobar put u njegov gubitak zbog stalne devalvacije. Ipak, 11 posto Nijemaca očekuje pogoršanje svoje financijske situacije u sljedeće dvije godine, no njih 25 posto očekuje znatan napredak. Pogotovo su ovdje optimistični mladi.

U dobi između 14 do 29 njih čak 48 posto očekuje da će imati više novca, 26 posto onih između 40 i 49 godina, a tek sedam posto Nijemaca iznad 60 godina. Helmut Schleweis ima jasno objašnjenje za rast zadovoljstva, njemačka ekonomija je u usponu, plaće su veće, tržište rada je živo.

(vecernji.hr)

Prema godišnjem poreznom izvještaju Europske komisije, Estonija, Hrvatska, Litva i Slovačka imaju najmanje porezno opterećenje imovine

Bilo kakvo daljnje smanjenje poreza trebalo bi kompenzirati uvođenjem suvremenog poreza na nekretnine, jedna je od poruka MMF-a hrvatskoj Vladi. MMF smatra da Hrvatska mora pojačano štedjeti u razdoblju gospodarskog rasta kako bi imala rezerve kad ekonomija uspori.

Vrijednosni porez na nekretnine preporučuje nam i Europska komisija i, kako stvari stoje, oporezivanje nekretnina prometnut će se u vječnu zadaću sve dok je ne poštuje jedna od hrvatskih vlada.

Visok porezni teret

Prema godišnjem poreznom izvještaju Europske komisije, Estonija, Hrvatska, Litva i Slovačka imaju najmanje porezno opterećenje imovine, mjereno udjelom tog poreza u BDP-u. Estonija porezom na imovinu prikupi 0,3 posto svog godišnjeg BDP-a, a ostale tri zemlje 0,4 posto.

Hrvatska je 2016. godine imovinu svojih građana oporezivala s 207 milijuna eura (Slovenija 254 milijuna eura), a kako nam je BDP rastao, a porezno opterećenje ostalo isto, udio tog poreza spustio se s 0,5 na 0,4 posto BDP-a u 2016. godini.

Kao porez na imovinu, za Hrvatsku se u spomenutom poreznom izvještaju Europske komisije vode porez na kuće za odmor te porez koji se plaća kod promjene vlasništva nad nekretninama, koji je lani smanjen s 5 na 4 posto.

Vlasnici nekretnina u Hrvatskoj godišnje plaćaju oko dvije milijarde kuna, odnosno 300 milijuna eura komunalne naknade, no to se davanje ne smatra porezom na imovinu iako komunalna naknada ima sve osobine poreza.

Kad bi se naknada pribrojila ostalim imovinskim porezima, tada bi hrvatski porezni prihodi od imovine bili oko jedan posto BDP-a, što bi Hrvatsku smjestilo u zlatnu sredinu, između starih i novih članica EU. Dvadeset osam članica EU u prosjeku od imovinskog poreza prikupe 2,6 posto BDP-a, najviše u Francuskoj – 4,7 posto, Velikoj Britaniji 4,3 posto, Belgiji 3,6 posto, a Njemačkoj recimo 1,1 posto BDP-a.

Nekadašnje socijalističke države blaže zahvaćaju u imovinu građana: Slovenija i Češka naplate 0,6 posto BDP-a, Poljska 0,5 posto, Mađarska 1 posto, Bugarska 0,9 posto, Rumunjska 0,6 posto.

Zajedno s komunalnom naknadom, koja se u obliku koji postoji u Hrvatskoj nigdje drugdje ne plaća, porezni teret na imovinu sličan je Mađarskome, odnosno natprosječno je visok u odnosu na ostale tranzicijske zemlje. Pitanje je zašto onda Europska komisija i MMF prozivaju samo Hrvatsku?

Dijele nam packe

Uglavnom zato što se drugdje stvari nazivaju pravim imenom! Mađari, na primjer, svoj porez nazivaju porezom na luksuz i plaćaju ga svi koji imaju vikendice ili stanove, uz početno oslobođenje za nekretnine u kojima ljudi žive.

Prihod je to lokalnih jedinica, a same stope uglavnom su vezane za vrijednost nekretnine. Sličan princip postoji i u drugim državama, a osnovno je pravilo da su stope poreza vezane za vrijednost nekretnine, s tim što nekretnine u kojima se živi imaju povlašten porezni tretman u odnosu na imovinu koja je u najmu ili u odnosu na zemljište.

Komunalni doprinos u Hrvatskoj plaćaju svi vlasnici nekretnina, manji je primjerice u Dubrovniku nego u pojedinim slavonskim gradićima i on uglavnom ne uzima u obzir vrijednost i starost nekretnina. Kod posljednje porezne reforme ministar financija Zdravko Marić pokušao je komunalnu naknadu, uz nekoliko kriterija ovisno o namjeni i starosti, podvesti pod porez, no zbog otpora građana premijer Plenković ga je stopirao uz obrazloženje da cijeli taj posao nije dobro pripremljen.

Neovisno o tome, lokalne su vlasti i nakon toga nastavile s poslovima vezanima uz masovnu procjenu nekretnina, čije će uvođenje čekati neku iduću vladu.

Dakle, porezni teret na imovinu u Hrvatskoj nije malen, no kriteriji po kojima se oporezuju kuće za odmor ili plaća komunalna naknada prilično su neujednačeni, što je dobrim dijelom i razlog zbog kojeg nam politički i financijski mentori dijele packe.
 
(vecernji.hr)

Njemačka vlast je u gradu Hamburgu počela oduzimati stambene apartmane protiv volje vlasnika kako bi se prilagodili ogromnom priljevu migranata koji dolaze u grad

U potezu bez presedana, vlasti u gradu Hamburgu su zaplijenile šest stambenih jedinica, blizu centra grada. Povjerenik kojeg je imenovao grad sada vrši adaptaciju istih objekata nakon čega će ih iznajmiti – i to sve protiv volje vlasnika – za nisku cijenu migrantima koje vlast odabere.

Slične mjere eksproprijacije su predložene i u Berlinu, njemačkom glavnom gradu, ali se odustalo jer se smatralo da je to neustavno, piše Infowars.

Glasnogovornica distrikta Hamburg Sorina Weiland je rekla da će svi „nužni” troškovi sanacije biti naplaćeni vlasniku nekretnine, te je upozorila da sada 400 migranata dolazi u grad svaki dan, a plan izvlaštenja (eksproprijacije) će se provoditi i dalje.

Izvlaštenje (ekspropracija) predstavlja pravni institut pomoću kojega država (javna vlast) autoritativnim zahvatom u imovinska prava određenih subjekata oduzima ili ograničava ta prava u svoju korist ili u korist nekog drugog objekta.

Izvlaštenje je ozakonjeno hamburškim Zakonom o zaštiti nekretnina (Hamburger Wohnraumschutzgesetz), zakonom iz 1982. godine koji je obnovljen od strane gradske socijalističke vlade u svibnju 2013. kako bi se omogućilo da grad iskoristi svaku stambenu jedinicu imovine koja je slobodna tijekom više od četiri mjeseca.

Prisilni najam, prvi takve vrste u Njemačkoj, ima za cilj da stvori pritisak na vlasnike ostalih slobodnih stanova u gradu kako bi došli na raspolaganje za iznajmljivanje.

Od 700.000 jedinica za najam, negdje između 1.000 i 5.000 (manje od jedan posto) smatra se da su prazne, prema procjeni od strane Senata Hamburga.

Institut Gatestone izvještava: Socijalisti i Zeleni su u Hamburgu nedavno osnovali „vrući telefon”, gdje lokalni stanovnici mogu prijaviti nekretnine prikladne za oduzimanje od strane države. Aktivisti su također izradili web stranice – Leerstandsmelder (detektor zauzetosti) – koji će identificirati nenastanjene nekretnine u Hamburgu i u drugim njemačkim gradovima.

Ostaje nejasno zašto je stanodavac u Hammu ostavio svoje stanove praznima tijekom više od pet godina. Neki su podržali tu ideju ali, s obzirom na položaj nekretnine, troškovi obnove će možda biti previsoki, i vrlo vjerojatno ih neće pokriti troškovi iznajmljivanja.

Gradski dužnosnici su rekli da je mjera bila nužna jer, u to vrijeme, više od 400 novih migranata stže u Hamburg svaki dan, a sva postojeća skloništa za imigrante su puna. (to znači ako se ovim tempom nastavi, u Hamburg će u samo 3 godine useliti 400.000 ilegalnih imigranata)

Gradske vlasti kažu da ako vlasnici neiznajmljenu nekretninu odbiju dati na raspolaganje gradu na dobrovoljnoj osnovi, grad bi trebao dati pravo da se nekretnina oduzme silom.

Mjera je pozdravljena pljeskom od strane onih na lijevoj strani političkog spektra. „Činimo sve što možemo kako bi se osiguralo da imigranti nisu beskućnici tijekom nadolazeće zime”, rekao je senator Do Steffen Zelene stranke.

„Iz tog razloga, moramo koristiti upražnjene komercijalne nekretnine.”

Drugi tvrde da su napori države da oduzme privatno vlasništvo – autokratski i da to smrdi na komunizam.

„Predloženo oduzimanje privatnog zemljišta i zgrada je masivni napad na prava vlasništva građana Hamburgu”, rekao je Andre Trepoll, desnog centra Kršćanske demokratske unije (CDU).

„To je eksproprijacije od strane države.”

On je rekao da predložena mjera „zakonsko zastrašivanje” koje povećava „političku branu sa dalekosežnim implikacijama. Ovaj potez ne opravdava bilo koja sredstva„.

Katja Suding, vođa Slobodnih demokrata (FDP) u Hamburgu, rekla je da je predloženi zakon „neprihvatljiv prelazak crvene linije … Takve mjere će jedino razbuktati mržnju prema imigrantima.”

Slične mjere eksproprijacije predložene su u Berlinu, njemačkom glavnom gradu, ali se odustalo jer se smatralo da je takav potez neustavan.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U mainstream medijima je uglavnom nezapaženo prošla vijest objavljena prošlog mjeseca, kad je George Soros prijavio američkoj poreznoj upravi promjenu u svom portfelju, što su tamo po zakonu dužni jednom u svaka tri mjeseca uraditi svi veliki investitori u javne dionice američkih korporacija

Tada je službeno objavljeno: George Soros je prodao gotovo sve udjele u dionicama američkih korporacija, i prebacio većinu novca iz dionica, dolara, i funti u rudnike zlata i bakra. Danas, nakon referendumske odluke Britanaca o izlasku iz EU, burze su u slobodnom padu, naročito američkih dionica, euro i funta su također naglo pali, ali cijena zlata je preko noći otišla u nebo!

Tako će najveći zagovornik ostanka Britanije u EU, i veliki zagovornik eurointegracija općenito, “filantrop i humanist”, opet – masno zaraditi. Uostalom, on je davno najavio da će u slučaju Brexita funta pasti za oko 20%, i pokazalo se da se njegovo predviđanje obistinilo.

U stvari, njegova se predviđanja obično obistinjuju. Kako to? Jednostavno. Taj “humanist i filantrop” je davne 1987. objavio knjigu “Alkemija financija”, u kojoj je ustvrdio da njegove izjave mogu kardinalno utjecati na tržišta, pa i na cijele ekonomije suverenih država. Ali, jasno, odmah se ogradio rekavši da se trudi ne davati takve izjave.

No to je fenomen inače poznat u ekonomiji: očekivanja stvaraju ekonomsku stvarnost. Kad svi očekuju, kao recimo kod nas dvijetisućitih, da će cijene nekretnina rasti, svi kupuju nekretnine, time se automatski povećava potražnja za nekretninama i njihove cijene rastu.

Isto je s dionicama, ako se očekuje da će cijena neke dionice rasti, ljudi je kupuju i ona raste. Kad se pak rašire glasine da će neka banka uskoro propasti, ljudi navale na šaltere da bi podigli svoj novac iz nje, i ona propadne. Na taj način se manipulira cijenama na tržištima: puštanjem glasina od strane moćnih igrača.

Kad je Wall Street Journal pred oko mjesec dana objavio konkretne podatke, pokazalo se da zlato ne kupuje samo on, nego i brojni drugi veliki hedge fondovi. Trideset milijardi dolara težak Sorosev fond, u kojem su on i njegova obitelj jedini ulagači (izašao je iz poslova s klijentima), smanjio je u prvom tromjsečju ove godine za 37% svoja ulaganja u dionice američkih tvrtki, a taj novac je prebacio u kupovinu opcija SPDR Gold Trusta, koji prati cijene zlatnih šipki.

Radi se o tzv. “bikovskim” opcijama, dakle – Soros je očekivao da će cijena zlata rasti, a dionica padati. No Sorosev fond je kupio i znatan udio, čak 1,7%, u najvećem svjetskom proizvođaču plemenitih metala i zlata, Barrick Gold Corp., krajem ožujka ove godine. To je trenutno najveća pojedinačna imovina njegovog fonda, bar što se tiče tvrtki izlistanih na američkim burzama – a što posjeduje u drugim dijelovima svijeta ne možemo znati.

“Soros je vjerojatno najzorniji primjer onih koji će podržati bilo što što slabi suverenitet nacionalnih država, sve što mijenja europske tradicije i kulturu”, rekao je za Sorosa nedavno Viktor Orban. “Aktivisti koji podržavaju masovnu imigraciju neizbježno postaju dijelom njegove međunarodne mreže za trgovinu ljudima.”

Nije neka tajna da upravo Soros financira masovni priljev imigranata u EU, i usmjerava ih u određene države tako što ih na bankomatima, kad se domognu odredišne zemlje, čeka – novac. Imigranti od NGO-a u Turskoj dobivaju i mobitele i kartice, a sve se kasnije vraća u Tursku. Mreža NGO-a koje financira Soros zadužena je i za prihvat imigranata i “podizanje svijesti” u javnosti o “potrebi ukidanja granica”.

Barrick gold co. je tvrtka sa sjedištem u Kanadi, najveća rudarska korporacija za zlato i plemenite metale. Njihovi su zlatni rudnici u Argentini, Australiji, Kanadi, Čileu, Dominikanskoj republici, Papui Novoj Gvineji, Peruu, Saudijskoj Arabiji, SAD i Zambiji, a rezerve se procjenjuju na 104 milijuna unci zlata, 888 milijuna unci srebra, i 14 milijardi funti bakra.

Godišnje proizvedu 7,2 milijuna unci zlata, a obzirom na trenutne cijene zlata, koje su kudikamo veće od ukupnih troškova iskopavanja, zarada je ogromna na tom poslu. Danas unca zlata vrijedi skoro 1400 dolara: kad je Soros početkom ove godine kupovao dionice, vrijedila je tek nešto preko tisuću.

Cijena zlata je u prvom tromjesečju skočila za punih 16%, a dionice Barricka još i više – za gotovo 40%. I to prije Brexita! A danas su cijene zlata eksplodirale. Soros je, dakle, zaradio ogroman novac na makinaciji cijenama zlata, čiji je rast posljedica Brexita, iako se on sam zalagao protiv Brexita! U čemu je kvaka?

Teško je reći i spekulirati kakvim je informacijama raspolagao i na što se kladio, no svakako da će taj njegov potez imati i međunarodne implikacije: pretpostavljalo se da je njegova nova fiksacija na zlato posljedica ekonomskog rata koji zapad, sa Sorosem kao glavnim svojim operativcem za poslove koje vlade same ne mogu odraditi u svoje ime, vodi protiv Putinove Rusije.

Putin naime ugrožava američke ekonomske interese, sprječavajući ih donekle u preuzimanju kontrole nad resursima u jednom za njih jako bitnom dijelu svijeta. Spekuliralo se da Soros kupuje zlato kako bi izazvao paniku na tržištima radi rušenja rublje. Kontroliranjem tržišta zlata i dizanjem njegove cijene Soros bi mogao vršiti pritisak na Putina i preko cijene zlata vršiti pritisak na vrijednost rublje.

Koliko je to realno, vidjet će se, no Rusija unatoč naporima zapada da je ekonomski oslabi, od rušenja cijena nafte do uvođenja sankcija, ne pokazuje nikakve znakove ekonomskog kolapsa, unatoč određenom padu sredinom prošle godine, koji je prekinut početkom ove. Spekuliralo se i da Soros računa sa slomom kineske ekonomije, što bi opet lansiralo cijene zlata u nebo.

Soros nije jedini – hedge fond Glenview Capital Management, te fondovi Citadel Advisors i Millennium Management su također krenuli u rasprodaju američkih dionica početkom godine. Glenview je vrijednost svojih američkih dionica smanjio za 22%, na 13,6 milijardi dolara; Citadel za 29%, na 38,8 milijardi dolara, i Millennium za 17%, na 36,5 milijardi, pokazuju njihove porezne prijave.

Bivši glavni strateg Sorosevog fonda, i sam multimilijarder, Stan Druckenmiller, je prošlog mjeseca rekao kako je većina njegove imovine uložena u zlato, i kako mu je ono trenutno glavna alokacija kapitala.
 
(dnevno.hr)

EU stvara pritisak da se požuri s porezom na nekretnine i da ljudi što prije trebaju raditi do smrti!

Kad se vršila zastrašujuća kampanja za ulazak Hrvatske u EuROPSKU uniju, i kada su Hrvati na referendumu pokradeni za nekoliko tisuća glasačkih listića zahvaljujući čemu smo prevareni i uvedeni u ovu sablasnu tvorevinu, mnogi su tada vikali istinu!

A istina je ta da Hrvatska ulaskom u EU gubi suverenitet, gubi pravo na odlučivanje o bilo čemu, već pokorno i ponizno mora slušati upute ‘nadvlade’ a kojoj je jedini cilj Novi svjetski poredak i u njemu – ČOVJEK ROB. Sve ide prema tome, svaki korak Europe,  ljudi sve više otvaraju oči, a političari u pojedinim zemljama članicama, pogotovo u Hrvatskoj samo su lutke koje vise na koncima nevidljivih!

Porez na nekretnine nije neka velebna ideja vladajućih Hrvata, već je to naredba, zapovijed direktiva koju onda ovi pijunčići koje biramo, samo preslikavaju na hrvatski narod. Prije nekoliko godina izašlo je istraživanje da je Hrvatska među državama s najvećim brojem ‘privatnog vlasništva’ u Europi.

Nakon toga slijede direktive i zakone koji kažu: ‘Ne može to tako’. Jer imati nešto vlastito, znači biti neovisan. A neovisni ljudi naše zemlje ne mogu biti i podložni ljudi, odnosno ljudi robovi kakve nas smatraju i u kakve nas planiraju pretvoriti, malim koracima uz pomoć Timića i Kolindića, i ostalih trilateralnih korporacijskih podanika, plaćenih za stvaranje svijeta po volji, ne naroda, već lidera kojima ne znamo ni ime.

To se očitovalo i u posljednjoj opsci Hrvatima koja je stigla iz Europe. Naime, iako je Europska komisija poručila Hrvatskoj da je Nacionalni program reformi (NPR) dovoljno ambiciozan, postoji čitav niz zamjerki od kojih su dvije najzvučnije – prva je da primjena poreza na nekretnine mora početi krajem ove godine, te da je povećanje doba umirovljenja na 67 godina života od 2028. “presporo”, piše Slobodna Dalmacija.

Sasvim je dovoljno baciti pogled na ono što nam ‘zamjeraju’ i vidjeti kuda to ide. Treba im čovjek koji nema ništa svog! Treba im čovjek koji će biti iskorišten maksimalno, koji će raditi do smrti upravo zato jer nema ništa svog. Otvorite oči jer to se ostvaruje!

Tu nema slobode, samo bajke polupanih ‘direktoirčića’ koji u sredstvima manipulacije pred očima čitave planete stvaraju globalnu diktaturnu državu! A kad se to dogodi, biti će kasno za bilo kakve poteze ‘osviještenih’!
 
(dnevno.hr)

Takva rasprodaja će završiti sakaćenjem gospodarstva Saudijska Arabije

Saudijska Arabija je poručila Obaminoj upravi i članovima Kongresa da će prodati stotine milijardi dolara vrijednu imovinu u Americi koju drži kraljevstvo ‘ako Kongres donese zakon koji bi omogućio da saudijska vlada bude odgovorna na američkim sudovima za bilo kakvu ulogu u napadu 11. rujan 2001.’

Obamina administracija je lobirala u Kongreus za blokiranje prolaza zakona, navode državni dužnosnici i kongresni pomoćnici s obje strane, a saudijske prijetnje su bile predmet intenzivnih rasprava u posljednjih nekoliko tjedana između zastupnika i dužnosnika State Departmenta i Pentagona, piše Infowars.

Dužnosnici su upozorili senatore diplomatske i ekonomske sankcije koje će slijediti iza ovog zakona.

Adel al-Jubeir, saudijski ministar vanjskih poslova, donio je poruku kraljevstva osobno jprošlog mjeseca tijekom posjeta Washingtonu, rekavši zastupnicima da će Saudijska Arabija biti prisiljena prodati 750 milijardi dolara vrijednih trezorskih vrijednosnih papira i drugu imovinu u SAD-u prije nego što bi mogla biti u opasnosti da bude zamrznuta od strane američkih sudova.

Nekoliko neovisnih ekonomista su skeptični da će Saudijci izvršiti tu prijetnju, rekavši da će takvu rasprodaju biti teško izvesti, at o bi mogllo završiti sakaćenjem gospodarstva Saudijska Arabije.

No, ova prijetnja je još jedan znak eskalacije napetosti između Saudijske Arabije i SAD-a.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Može li nekretnina na američkom tlu biti u vlasništvu Kine i postaviti se kao “razvojna zona”, u kojem bi komunistička zemlja mogla uspostaviti tvrtke u kineskom vlasništvu i dovesti svoje građane u SAD na posao?

To je dio razvojnog prijedloga Peking koji se razvija tiho od 2009. godine, u planu u kojem bi se više od $ 1 trilijuna dolara američkog duga pretvorilo u nekretnine.

Prema planu, Kina bi posjedovala američke tvrtke, američku infrastrukturu, te američko zemljišta visoke vrijednosti, i sve uz jamstvo vlade SAD da neće biti gubitaka.

Yu Qiao, profesor ekonomije u Školi za javnu politiku i upravljanje na Sveučilištu Tsighua u Pekingu, predložio je u 2009. godini ovaj plan američkoj vladi kako bi se osigurala strana ulaganja SAD-a u svijetu.

Mediji imaju pouzdane informacije da je Bank of China, kineska središnja banka, nastavila razvijati plan da pretvori fundus američkog duga u kapital u vlasništvu Kine u SAD-u

Obamina administracija, prema planu, bi dala financijsko jamstvo kao poticaj za Kinu da pretvori američki dug u izravna vlasnička ulaganja Kine. Kina će preuzeti vlasništvo nad uspješniim američkim korporacijama, potencijalno profitabilnim projektima infrastrukture i visoko-vrijednim nekretninama u Americi.

Plan će biti tako dizajniran da Kina nastavi kreditiranje u SAD-a na osnovu gotovo nula posto kamata.

U studenom 2012. godine, Kina je u bila vlasništvu vrijednosnica vrijednih 1.170.000.000.000 $ dolara, prema izračunima US Department of Treasury i Federal Reserve Board objavljenih Jan. 16. 2012.

Zabrinuta zbog neobuzdanog rasta američkog duga pod Obaminom administracijom, Kina je smanjila za 97 posto svoje udjele u kratkoročnim trezorskim zapisima SAD_a.

Uz nacionalni dug veći od $ 18 trilijuna dolara, vlada SAD-a se u 2010. godini suočila sa više od 70 bilijuna dolara $ u nematerijalnih obveza, uključujući i Socijalno osiguranje i Medicinske beneficije (Medicare) koji bi trebali biti naplaćeni kada baby boomeri postanu umirovljenici u narednim desetljećima.

Yu Qiao je primijetio da ako se dolar sruši pod težinom predložene Obamine administracije teške trilijune dolara proračunskih deficita u doglednoj budućnosti, nositelji američkog duga će se suočiti značajnim gubicima koje bi, kako je Financial Times procjenio “devastirali Azijatsko ‘teško zarađeno bogatstvo i dovelo do raskida ekonomske globalizacije”.

“No, Azijati ne žele snositi rizik ove investicije zbog tržišne turbulencije i nedostatak znanja o kulturnim, pravnim i regulatornim pitanjima u američkim tvrtkama”, naglasio je on.

“Međutim, ako će biti stvoren program jamstava, azijski štediše bi mogli biti spremni ulagati izravno u kapital gladne američke industrije, na američkom tlu.”
 
(NSP)

Deutsche Bank izgubio je pola svoje vrijednosti, kao i Unicredit

Premijer Ivo Sanader 23. listopada 2007. pokušao je otkloniti prve znakove zabrinutosti u hrvatskoj javnosti nakon komentara MMF-a da Hrvatskoj prijeti financijska kriza izjavom: “Nema nikakve šanse da upadnemo u financijsku krizu! Isti taj MMF, koji uopće ne želim komentirati, prije godinu dana dao je Hrvatskoj pohvale pri zaključenju stand-by aranžmana i ocijenio kako Hrvatska može potpuno samostalno voditi svoju monetarnu politiku. Uspjeli smo smanjiti proračunski deficit, a ako HDZ ostane na vlasti, do 2010. dovest ćemo deficit na nulu.”

Godinu dana kasnije, kada je financijska kriza već poharala svijet i pretvorila se u Veliku globalnu recesiju, premijer Sanader je na sastanku s predstavnicima sindikalnih središnjica izgovorio neke od svojih antologijskih rečenica: “Bez dramatike, visimo o niti. Kolokvijalno rečeno, u banani smo.”

Što se događalo za vrijeme postizbornih političkih manevara?

Hrvatski parlamentarni izbori održani su prije tri mjeseca. Od tada se prepolovila tržišna vrijednost Deutsche Banka, osme najveće banke na svijetu, a DAX, njemački dionički indeks, izgubio je četvrtinu svoje vrijednosti. Ista sudbina zadesila je i banke vlasnice najvećih hrvatskih banaka.

Tako se tržišna vrijednost Unicredita, vlasnika Zagrebačke banke, u prošla tri mjeseca prepolovila, a tržišne vrijednosti Bance Intese San Paolo, vlasnice PBZ-a i Erste Banke, smanjile su se za četvrtinu. STOXX Europe 600 Banks, dionički indeks europskog bankarskog sektora, izgubio je trećinu svoje vrijednosti za vrijeme hrvatskih postizbornih političkih manevara.

Lloyd Blankfein, predsjednik Uprave najveće američke investicijske banke Goldman Sachs, osjetio je potrebu da u utorak smiruje uspaničene investitore rečenicom: “Europa ima na raspolaganju cijeli niz mehanizama koji omogućuju bankama osiguranje odgovarajuće likvidnosti i mi ćemo nastaviti poslovati s našim europskim partnerima kao i do sada.” Naime, u ponedjeljak i utorak dionice Deutsche Banka izgubile su šestinu svoje dotadašnje vrijednosti.

Financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije

Neposredni uzrok za ovakvu masovnu rasprodaju dionica bankarskog sektora početkom ovog tjedna bio je uzrokovan gubitkom povjerenja u CoCos, Contingent Convertible Bonds. Nakon što je svijet zahvaljujući popularnim knjigama i filmovima naučio što su CDO i CDS, čije je vrijednosno ispuhivanje bilo stvarni okidač krize iz 2008., na europsko tržište stigao je novi tip CoCosa, konvertibilnih obveznica koje su u proteklih tri godine izdavale samo neke europske banke kako bi zadovoljile obveze regulatora o visini vlastitog kapitala.

Novi instrument obvezuje kupce obveznica da ih u određenim slučajevima moraju pretvoriti u dionice izdavatelja, znači samih banaka. Većina europskih država zabranila je prodaju CoCosa individualnim ulagačima, ali su institucionalni investitori pohrlili u kupnju, prvenstveno privučeni iznimno visokim prinosima.

Naime, financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije.

Panične reakcije vezane uz CoCos

Od održavanja hrvatskih parlamentarnih izbora cijena sirove nafte se prepolovila. I dalje je izražena nesposobnost kineskih vlasti da bez obzira na enormna uložena sredstva održe povjerenje investitora u vrijednosti dionica i nekretnina te posljedično i u naplativost danih kredita. Čekao se samo novi okidač za paničnu rasprodaju, a ovaj put ga je dala japanska središnja banka uvođenjem negativne kamatne stope 29. siječnja 2016.

Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok

Budući da je isto značilo samo daljnje produbljenje već postojećeg svjetskog valutnog rata te zadržavanje nulte ili negativne kamatne stope kod većine važnijih središnjih banaka na neodređeno vrijeme, postalo je jasno da su ugroženi postojeći poslovni modeli većine poslovnih banaka.

Europske banke koje nikada nisu do kraja očistile svoje bilance od svih loših i nenaplativih kredita iz Velike recesije našle su se prve na udaru, a panične reakcije vezane uz CoCos samo su oslikale svu krhkost povjerenja investitora i veliku trenutačnu nestabilnost tržišta.

Matematički modeli kretanja prinosa na prvoklasne državne obveznice u odnosu na njihove visokorizične pandane počeli su pokazivati vrijednosti koje obično prethode recesiji. Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok.

Kaotičan početak mandata nove Vlade

Sve navedeno vjerojatno je zapaženo na Trgu burze i u Katančićevoj ulici, ali HNB i Ministarstvo financija ne mogu ništa sami učiniti bez Banskih dvora. A tamo je upravo u tijeku kratki tečaj iz bavljenja visokom politikom. Premijer Orešković očito nije očekivao da su boravište i krediti Crnoje, Mamić i Lozančić, igre na Pantovčaku i Kaptolu, stranački izbori u HDZ-u, Hasanbegovićeve mladenačke frustracije i neoprostive političke ljubavi te svakodnevno testiranje “točke loma” sporazuma koji nije koalicija, važniji za spread i yield hrvatskih državnih obveznica od svog njegovog financijskog umijeća.

Za nevjerojatno kaotičan početak mandata nove Vlade zaslužni su svi njeni akteri, a razlozi su višestruki. Predsjednik HDZ-a ima pred sobom unutarstranačke izbore i njegova kadrovska križaljka pri formiranju Vlade te osporavanje prava Ranku Ostojiću da preuzme mjesto čelnika Odbora za kontrolu sigurnosnih službi motivirani su jedino željom osiguranja novog mandata. Predsjednica je napokon dočekala preuzimanje kontrole nad vanjskom politikom i obranom, a SOA se pokazala samo kao ostavljeni trag nepotrebnih i za vlastiti ego teško probavljivih trenutaka slabosti. Umjesto da pokaže strpljenje u za sebe win-win situaciji, ponižavajući premijera svojim preranim potpisom na dokumentu razrješenja čelnika SOA-e, predsjednica skreće na sebe odium mislećeg dijela javnosti. Ako sve završi saborskim povjerenstvom dobit će vrlo ozbiljan politički udarac.

U međuvremenu, Božo Petrov je bez ikakva okolišanja na službenoj Facebook stranici Mosta objavio namjeru da njegov politički projekt treba postati najjača politička opcija u Hrvatskoj. Taj cilj sigurno ne može postići prihvaćanjem pozicije podređenog partnera u ovom braku iz čistog interesa, a bez trunke ljubavi i što je najgore, usuglašenog predbračnog ugovora.

Njegov vremenski horizont su lokalni izbori u svibnju 2017. na kojima mora pokazati barem djelić ostvarenja svojih obećanja, a krivnju za sve promašaje i lažne nade prebaciti na većinskog partnera. Zbog toga će javnost stalno biti zabavljana prijetnjom napuštanja broda, ali do kraja ove godine sve će vjerojatno ostati samo na verbalnom junaštvu. Premijer Orešković je u nekoliko javnih nastupa uspio objasniti da kao prvi cilj svog mandata vidi podizanje kreditnog rejtinga za hrvatske državne obveznice i posljedično smanjenje troška kamata te proračunskog deficita u 2017. U privatnim razgovorima nije prikrivao svoju namjeru da će biti na čelu ovakve kompozicije barem do kraja ove godine, ali ako ne uspije ostvariti navedeno, njegovo povlačenje je više nego izvjesno.

Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže.

U ovakvoj konstelaciji odnosa teško je očekivati racionalniji prijedlog proračuna. Tim više što sve dosadašnje najave pojedinih ministara oslikavaju samo isključive i partikularne interese, a sve bez ikakva sagledavanja cjeline. Ova Vlada je prva vlada u hrvatskoj povijesti koja nema potpredsjednika za gospodarstvo. Ako su dva potpredsjednika stvarno mislila da će tu funkciju obavljati premijer, posljednja tri tjedna pokazala su da je to jednostavno nemoguće. Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže. Isto tako projicirane stope gospodarskog rasta više ne izgledaju tako lako ostvarive.

Svako smanjenje proračunskih rashoda koje će izravno utjecati na potrošnju građana uzrokovat će recesiju, tim više što izvoz roba zbog svega navedenog više neće moći rasti po prošlogodišnjim stopama. Ostaje samo turizam koji će i ove godine imati rast zbog loše sigurnosne situacije u konkurentskim zemljama: Turskoj, Grčkoj, Egiptu i Tunisu, ali oslanjanje na njega kao jedinu polugu razvoja je na srednji i dugi rok više nego pogubno. Prijedlog proračuna za 2016. pokazat će svu nemoć i neuvjerljivost vladajuće ekipe.

Ako i krenu s rezanjem dijela troškova sukladno dosadašnjim najavama izazvat će lavinu otpora, nove nepravde i sigurnu recesiju, a za razbijanje snažnih partikularnih interesa na prihodovnoj i rashodovnoj strani nema ni volje ni hrabrosti. Nažalost, mnogo je lakše umanjiti prava pacijenata, plaće zaposlenih u državnoj upravi i javnom sektoru, socijalne transfere ili mirovine nego staviti pod lupu snižene stope PDV-a i provesti politiku ujednačavanja mirovina po različitim osnovama.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Papa pokušava objasniti čovječanstvu da smo robovi sustava!

Kolike su obitelji završile na ulici, žrtve lihve! Kolike smo samo situacije lihve prisiljeni gledati i koliku patnju i tjeskobu one donose obiteljima! I toliko puta, u očaju, mnogi počine samoubojstvo jer ne znaju kako dalje i nemaju nade, nemaju pruženu ruku koja će im pomoći; imaju samo ruku koja ih tjera plaćati kamate.

Lihva je teški grijeh, to je grijeh koji vapi u nebo. Gospodin je naprotiv obećao svoj blagoslov onima koji otvaraju ruku da daju darežljivo. On će ti dati dvostruko, možda ne u novcu ali u drugim stvarima, ali Gospodin će ti uvijek dati dvostruko.

Sveto pismo ustrajno poziva da se velikodušno odgovori na zahtjeve za zajmom, ne radeći mizerne računice i ne tražeći nemoguće kamate.

Taj je nauk trajno aktualan,- istaknuo je papa Franjo na  općoj audijenciji i tako suptilno, na sebi svojstven način oprao bankaraski sustav naše planete koji zapravo na najodvratnije lihvarske načine pljačka cijelo čovječanstvo stvarajući od slobodnih ljudi – doživotne robove, a što je u suprostnosti s Božjim naukom na koji se mnoge države svijeta pozivaju.

Papa se ovoj maloj totalitarnoj vrhušci koja vlada ljudima ne obraća prvi put. On vrlo često poziva čovječanstvo na buđenje u pogledu bezbožne vladavine koja se uzvisila nad čovjekom i iz njega crpi sve moguće resurske, uključujući i zavjeru koja porobljuje čovjeka u pogledu zdravlja.

Također, prošle godine se papa otvoreno sukobio s liderima Novog svjetskog poretka, što je prešućeno u svim medijima. 

Naime, novi svjetski poredak je poredak kojeg elita moćnika gradi u ovom trenutku na leđima čitavog čovječanstva. Cilj tog poretka je pod lažnom parolom mira i ujedinjenja porobiti ljudska bića, oduzeti im sve što imaju i stvoriti od njih ovisna i bolesna bića koja će se pod cijenu života morati pokloniti zvijeri, koja se u ovom slučaju očituje kroz novac, moć i bogatstvo.

Zapravo ako pogledamo oko sebe, novi svjetski poredak već je stvoren. Ljudi se već sada izbacuju na ulice, otimaju im se domovi, države čine sve kako bi stopirali gospodarstvo, kako ljudi ne bi mogli raditi, kako bi se osjećali beskorisno, kako bi bili bolesni zbog genetski modificirane hrane, zatrovanog zraka, potrovane vode i planete.

Iz enciklike pape Franje jasno se vidi da on zna što se događa ljudima, te da on zna što elita sprema ili što je započela raditi na čovječanstvu, i to Papa u više navrata kritizira. Tako je kritizirao ‘lažnu’ znanost koja svojim potkupljivim studijama truje čovječanstvo na nalog elite, kritizirao je on i masoneriju, a moćnike prozivao upravo za lažnu parolu mira, pod kojom nas vuku u Treći svjetski rat.  

Rekao je Papa i veliku istinu, a to je da smo trenutno u ratu, velikom ratu, čime je dao do znanja da otvorenih očiju promatra svijet. Nakon toga  je Papa jasno rekao kako je potrebno srušiti sustav kakav imamo sada i zauzeti se za dom, posao i zemlju jer su to ni više ni manje ‘sveta’ prava.

Dakle, potpuno suprotno od pobornika novog svjetskog poretka koji otimaju domove, namjerno uskraćuju poslove, a oduzimaju ljudima u ovom trenutku  i sva prirodna prava, poput prava na vodu ili čist zrak. Novi svjetski poredak već je stvoren, i Papa to zna, pa tako poziva na rušenje istog.

Međutim, njegove izjave mnogi su okrenuli rekavši kako se papa bori za stvaranje Novog poretka jer je  Papa pozivao na ujedinjenje i na susret kultura i nacija u miru i pravednosti, no u tom slučaju nije sagledana prava cjelina njegova govora.

Nije uočeno da Papa jasno naglašava kako nitko nema pravo oduzeti suverenost, (koja je oduzeta svim državama, op.a) kako nitko nema pravo od ljudi praviti robove, i kako bi promjene u svijetu trebale ići u smjeru toga da ljudi budu vlasnici vlastite sudbine i država, a ne kapital i moćnici iza njega. Zapravo,

Papa je vrlo smiono iskritizirao ideju novog svjetskog poretka, i slobodno možemo reći da je on prvi koji protiv njega tako snažno govori, zalažući se za slobodu čovjeka. Otvorite oči.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Nekako u pozadini i ‘ispod žita’ tijekom velikih ideoloških obračuna i sastavljanja Vlade prošla je vijest kako je veliki američki korporatistički igrač ‘Morgan Stanley’ došao u Hrvatsku

Svaki put kada neka strana banka dođe u Hrvatsku, građani nakon toga sigurno neće bolje živjeti i to je realnost.

Ova investicijska banka i njezin fond za nekretnine ‘Morgan Stanley Real Estate Fund VIII Global’ došli su u Zagreb i počeli kupovati komercijalne nekretnine.

Prvi potez bio je tako kupovina postotaka u tvrtkama koje upravljaju trgovačkim centrima ‘City Center One East’ i ‘City Center One West’.

Agencija za zaštitu tržišnog natjecanja potvrdila je primanje namjere provedbe koncentracije poduzetnika prije nepuna dva tjedna.

Korporacija koju su svojedobno otvorili nasljednici J.P. Morgana i Harolda Stanleya jedna je od rijetkih koja ne samo da je preživjela financijski hipotekarni kolaps 2008. već je kroz situaciju podigla vrijednost (nevjerojatni porast od 96%) i eliminirala konkurenciju (Lehman Brothers i Bear Stearns Cos.).

Sada je došla u Hrvatsku netom nakon postavljanja novog premijera Oreškovića i kupila ulog u firmama ‘Gradski centar d.o.o’ i ‘Manta’ nizozemskih i austrijskih vlasnika.

MS se odlučio i na ulazak u hotelijersku industriju. ‘Agencija poziva sve poduzetnike koji djeluju na navedenom mjerodavnom tržištu na području Grada Zagreba, kao i sve poduzetnike koji djeluju na drugim tržištima na kojima bi navedena koncentracija mogla imati učinke (uzlazna, silazna, susjedna tržišta), strukovne udruge, udruge poslodavaca, udruge za zaštitu potrošača te ostale osobe koje nisu stranke u predmetnom postupku, odnosno konkurenti sudionika predmetne koncentracije, ali za koje se može razumno pretpostaviti da imaju saznanja o odnosima na navedenim mjerodavnim tržištima, na dostavu svojih primjedaba, stavova i mišljenja o mogućim konkretnim značajnim učincima koncentracije’, agencijski je zaključak čitave priče.

Zbog čega se Morgan Stanley odlučio na ulazak u Hrvatsku i što će to doista značiti vidjet ćemo kroz naredne potencijalne investicije.
 
(nexsus-svjetlost.com/uredio:NSP)