Njemački organi reda i mira bili su potpuno bespomoćni tijekom masovnih napada u Kölnu jer se nikada ranije nisu suočili sa sličnim nepoštovanjem i tako nasilnim ponašanjem, prenosi njemački list Bild

Migranti koji su sudjelovali u masovnim napadima na žene u Kölnu u novogodišnjoj noći, demonstrativno su poderali putovnice, tvrdeći da policija nema pravo privoditi ih jer su u Njemačku došli na poziv Angele Merkel, navedeno je u izvještaju koji je objavio Bild.

Kako navodi list, izvješće u kojem se detaljno opisuje što se uistinu dogodilo na trgu ispred Kolnske katedrale i u zdanju gradske željezničke stanice, primjer je apsolutne nemoći policije.

Prijestupnici koji su se okupili na trgu ispred Kelnske katedrale, prvenstveno migranata, bili su pod djelovanjem alkohola i narkotika, bacali su mnoštvo petardi, bacali su boce, otimali torbe i novčanike, napadali žene, piše u izvješću.

Procijenivši situaciju, policija je odlučila evakuirati ljude s trga jer je “kaos” mogao završiti žrtvama. Prestupnici su se potom razdijelili u skupine i nastavili napadati ljude u raznim dijelovima grada.

Kako se naglašava u izvješću, migranti su osilivši se pokazali krajnje nepoštovanje prema organima reda. Prestupnici su na očigled policije trgali osobne dokumente, izjavljujući da će “sutra dobiti nove”.

“Ja sam iz Sirije, morate biti prijateljski nastrojeni prema meni! Ovdje me je pozvala Merkel”, riječi su jednog od uhićenih za silovanje koje se navode u izvješću.

Kolnska policija je u utorak priopćila da je dobila oko 90 poziva žena koje su u novogodišnjoj noći seksualno uznemiravali muškarci “afričke i arapske vanjštine”.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

ZA AMERIKANCE JE GLOBALNA DOMINACIJA VEĆ DESETLJEĆIMA – IMPERATIV DRŽAVNOG TEČAJA

Tijekom posljednjih desetljeća, čelnici SAD više puta su proklamirali globalnu dominaciju kao imperativ svog vanjskopolitičkog kursa.

Cilj održavanja svjetskog liderstva, na koje se u SAD gleda kao na dobrobit za druge zemlje, jasno je utvrđen u državnim dokumentima, posebno u Strategiji nacionalne sigurnosti SAD iz veljače 2015. godine.

U preambuli tog dokumenta ukazano je da “pitanje nije u tome da li Amerika treba biti vodeća, nego u tome – kako da budemo vodeći”.

Težnja za svjetskom hegemonijom umnogome proizlazi iz mentalnog sklopa američkog establišmenta, preciznije, iz predstave svojstvene njegovom većem dijelu o vlastitom mesijanizma i “američkoj izuzeznosti”, kako je o tome pisao krajem XX. stoljeća jedan od omraženih vanjskopolitičkih ideologa SAD Zbigniew Brzezinski.

“Ja svom dušom vjerujem u američku izuzetnost” – izjavio je i predsjednik SAD Barak Obama u svibnju 2014., u govoru o osnovama vanjske politike SAD pred pitomcima Vojne akademije u West-Pointu, dodajući da Sjedinjene Države smatra “jedinom nezamjenjivom nacijom”.

Uvjerenost u jedinstvenost svoje civilizacijske uloge dovela je do toga da je u vanjskopolitičkoj praksi Washingtona uplitanje u unutarnje stvari drugih država de facto priznato kao dozvoljeno, a u mnogim slučajevima i kao nužan uvjet na putu ka globalnom liderstvu.

Ubrzo po završetku Drugog svjetskog rata, u okviru konfrontacije sa sovjetskim utjecajem, Sjedinjene Države počele su zamašno da se miješaju u izgradnju cijelih država i u društveno-politički život drugih zemalja: Kine, Italije, Grčke, Koreje, a 1953. – i naftonosnog Irana, gdje je po mišljenju poznatog američkog istraživača CIA-e, Tim Weinera, Centralna obavještajna služba u suradnji s Velikom Britanijom uspješno realizirala državni prevrat, prvi u povijesti te američke obavještajne službe.

Mada, ako ćemo precizno, Bijela kuća je na tom poprištu i ranije isprobavala snagu, na primjer, iskrcavanjem nekoliko tisuća vojnika na Sjeveru i Dalekom Istoku Rusije u vrijeme Građanskog rata koji je zahvatio Rusiju nakon revolucije 1917. godine.

Prema ocjenama vašingtonskog povjesničara William Bluma, tijekom godina Hladnog rata, Sjedinjene Države ukupno su izvele više od pedeset krupnih javnih i tajnih intervencija u kojima je njihova uloga više ili manje poznata.

U te intervencije on je ubrojao operacije promjena vlada, suzbijanja narodno-patriotskih pokreta koji su se borili protiv diktatorskih režima-saveznika Bijele kuće, kao i bombardiranje nepodobnih zemalja. Po svoj prilici, popis je nepotpun i stalno se dopunjava u mjeri u kojoj se čine dostupnim vladine arhive SAD.

Nakon raspada socijalističkog bloka i unatoč iluzijama o “kraju povijesti”, koje su se pojavile u zapadnoj politikologiji, kao i sveopćem trijumfu liberalne demokracije, Sjedinjene Države nisu odustale od nasilja kao metode za učvršćivanje svojih interesa na međunarodnoj sceni. U novije vrijeme one su imale odlučujući doprinos u raspadu Jugoslavije, okupirale Afganistan (2001.) i Irak (2003.), razorile državnost Libije (2011.) i realizirale niz drugih manje javnih uplitanja diljem zemaljske kugle.

Uz podršku SAD-a, na postsovjetskom prostoru prošao je val takozvanih “obojenih revolucija”: “revolucija ruža” u Gruziji (2003.), “narančasta revolucija” (2004.) i “Euromajdan” (2014.) u Ukrajini, a također prvi uspješan prevrat u Centralnoj Aziji – takozvana “revolucija tulipana” u Kirgistanu 2005.

Imajući u osnovi ideološke motive, američka vlada u svom djelovanju ipak, slijedi i potpuno pragmatične ciljeve. Oni joj omogućuju da ključne regije svijeta “zasiti” marionetskim režimima i da u njima učvrsti utjecaj Washingtona, da granice vanjskopolitičkih suparnika SAD okruži žarištima napetosti koja usporavaju njihov normalan razvoj, proširiti prostor za djelatnost američkih biznis-imperija, kao i da u svoju korist prekrši strateški nuklearni paritet itd.

Budući da se nalaze odvojeno od Euroazije, američki stratezi u mnogim slučajevima, ili ne računaju, ili svjesno ignoriraju katastrofalne posljedice svojih intervencija u odnosu na udaljene zemlje, koje se iskazuju u rasprostiranju terorističke agresije, u porastu obujma proizvodnje narkotika, u valovima izbjeglica, pogoršanju etničkih konflikata i drugim bolnim procesima.

Takav stav prema međunarodnim odnosima bio je razlog da se u znanstvenoj teoriji politikologije pojavi “upravljanje kaosom”.

Kaos pred našim očima prelazi granice Bliskog Istoka i nadvija se nad uspješnom Europom.

Sam vanjskopolitički sustav SAD izgrađen je za prisilnu ekspanziju sa uvježbanim algoritmima nametanja svoje volje. Na primjer, kao što su više puta isticali stručnjaci koji su upoznati s načinom rada specijalnih službi, CIA se ne treba smatrati klasičnom obavještajnom službom.

Prikupljanje i analiza vanjskih povjerljivih informacija nalaze se na kraju popisa njezinih zadataka, a na prvom mjestu, kako potvrđuje direktor Ruskog instituta za strateške studije, ranije general pukovnik Vanjske obavještajne službe, Leonid Rešetnjikov, nalazi se – “uklanjanje, uključujući i fizičko, političkih aktivista i organiziranje prevrata”.

Zapravo, “organizirani politički rat”, kako se izrazio autor američke “politike obuzdavanja” i veleposlanik u SSSR-u, George Kenan, formuliran je kao prioritet agencija još prilikom njenog osnivanja i fiksiran u tada zatvorenim direktivama Vijeća za nacionalnu sigurnost SAD.

U skladu s jednom od direktiva koja je prethodila zakonu o CIA-i, a datirana je s 18. lipnja 1948. pod brojem 10/2, SNB nalaže da “otvoreno inozemno djelovanje američke vlade trebaju pratiti tajne operacije koje su planirane i izvedene tako da sudjelovanje u njima američke vlade nije očigledno za neupućene osoba, a u slučaju otkrivanja, da američka vlada može odbiti bilo kakvu odgovornost za njih”.

U “tajne operacije” ubrojeni su propaganda, ekonomski rat, sabotaže, anti-sabotaže, diverzije i evakuacije, podrivačko djelovanje, pomoć ilegalnim pokretima i sl.

Pošto se nađu u orbiti vanjskopolitičkih interesa SAD zemlje svijeta su prisiljene na ovaj ili onaj način na sebi osjećati tu neugodnu specifičnost američke vanjskopolitičke doktrine, koja se često prikriva paravanom retorike o ljudskim pravima i demokraciji.

Neophodno je da se to pamti i u Rusiji da bi se adekvatno procjenjivalo s kim se mora imati posla.
 
(fakti.org/uredio:nsp)

Glavni dio afganistanskog heroina (više od 70%) ide u Europu preko Kosova

• Prema tvrdnji direktora Federalne službe RF za kontrolu i promet narkotika, Viktora Ivanova, na teritoriju Kosova djeluje oko 15 krupnih narko-kartela. Oni osiguravaju tranzit u Europu kako afganistanskog, tako i latinoameričkog kokaina
• Poseban značaj u isporuci narkotika u Europu ima balkanska ruta iz Afganistana za koju je Kosovo ključni tranzitni čvor. Tu se odvija priprema za predprodaju i pakiranje heroina za narednu isporuku u europske zemlje
• Kilogram heroina košta 1000-2000 eura na granici Tadžikistana i Afganistana, na Kosovu 10.000 eura, a u zemljama Zapadne Europe je njegova cijena dostizala 150.000 eura
• Profesor Peter Dale Scott, bivši kanadski diplomat: “Osnovni izvor svjetskih problema s narkoticima ne nalazi u Kabulu, nego u Washingtonu”

CIA se bavi teškim i opasnim poslom. Jedan od zadataka paladina Imperije Dobra sastoji se u tome da sustavno traže, love, ubijaju i vješaju svoje bivše kolege koji su stali na put izdaje. Tako rade sve službe sa svojim odmetnicima.

Međutim, vanjska politika Sjedinjenih država ima jednu zanimljivu specifičnost. Na primjer, čim je Washingtonu bilo potrebno da u Afganistanu uglavi “demokraciju”, tu je odmah otkriven agent CIA, Osama bin Laden, koji je obznanio da je borba s Imperijom Dobra cilj njegovog života. Gospodina Osamu su uhvatili i ubili, a ekspedicijske snage US Army, kako su u Afganistanu bile, tako su i ostale.

Reklo bi se da je zadatak izvršen, zločinci poraženi, američki ratnici mogu pakirati osobne stvari i da se pozdrave sa afganistanskim prijateljima. A, eto, nije. Ništa od toga.

Da, brojno stanje kontingenta se smanjuje, troškovi za njegovo održavanje se umanjuju i to je apsolutno razuman potez s obzirom na nestabilnu financijsku situaciju SAD. Ipak, to ne znači da Amerikanci namjeravaju odlaze iz Afganistana. Možda će se to nekada i dogoditi, ali u bližoj budućnosti neće.

Zašto Washington ne gori od želje da svoje trupe ukloni iz Afganistana? Za odgovor na ovo pitanje treba postaviti drugo pitanje: što je realni razlog upada SAD u tu zemlju?

Pogledajmo neke brojke: Prema podacima bivšeg suradnika agencija Tadžikistana za kontrolu narkotika, Aydara Mahmadijeva, u Afganistanu je 1999. proizvedeno 4565 tona sirovog opijuma, 2000. godine. (U srpnju te godine Talibani su zabranili uzgajanje maka) proizvedeno je 3276 tona; 2001. (Godina trajanja zabrane) – 185 tona; 2002. (Nakon napada SAD na Afganistan i pada talibanskog režima) – 2.700 tona. Godine 2003. – 3.400 tona; 2004. – 4.200 tona; 2005. – 4.100 tona; 2007. – 8.200 tona, itd..

Najindikativniji datum u ovom nizu je 2001. kada je odlukom rukovodstva pokreta Talibana praktično obustavljena proizvodnja opijuma u Afganistanu. Što se zatim dogodilo?

Svima su poznati slučaj sa rušenjem WTC-a (blizanaca) u New Yorku 11. rujna 2001. i različite verzije o tome tko je stajao iza terorističkog napada. George Bush Jr. izjavio je da su to učinili Osama i Al-Kaida (koja se danas bori za demokraciju u Siriji) i od Talibana zahtijevao njihovo isporučivanje, ali, ili su Talibani stvarno odbacili zahtjev Busha mlađeg ili jednostavno nisu znali gdje se svi ti ljudi nalaze, uglavnom, 7. listopada 2001. krenule su krstareće rakete, strateški bombarderi i super teške bombe Daisy Cutter.

Sve te sprave su praskale, grmile, zavijale, fijukale i emitirale razne strašne zvukove. Afganistanski seljaci bili su zadivljeni impozantnošću Amerike.

Naravno, talibanska konjica nije se mogla oduprijeti udarnoj mega moći SAD. Priča se da su Talibani imali avijaciju, PVO i tenkove na kojima su se voljeli fotografirati. U svakom slučaju, uspješno je izvršena jedna od najvećih operacija u povijesti Sjedinjenih Država u otpisivanju zastarjelog i ispitivanja najnovijeg naoružanja.

Režim Talibana je poražen, a američka vojska je vikala – hura! Afganistanski trudbenici nadahnuti demokracijom, povećali su normu u proizvodnji sirovog opijuma. U samom Afganistanu također je porasla potrošnja heroina.

Prema tvrdnji dopisnika Russia Today, Gajane Čičjakan, danas u Afganistanu 300.000 djece uzima narkotike.

Glavni dio afganistanskog heroina (više od 70%) ide u Europu preko Kosova.

Prema tvrdnji direktora Federalne službe RF za kontrolu i promet narkotika, Viktora Ivanova, na teritoriju Kosova djeluje oko 15 krupnih narko kartela. Oni osiguravaju tranzit u Europu kako afganistanskog, tako i latinoameričkog kokaina. Poseban značaj u isporuci narkotika u Europu ima balkanska ruta iz Afganistana za koju je Kosovo ključni tranzitni čvor. Tu se odvija priprema za predprodaju i pakiranje heroina za narednu isporuku u europske zemlje.

Na Kosovu je 2011. kilogram heroina koštao oko 10.000 eura, u zemljama Zapadne Europe njegova cijena dostizala je 150.000 eura (od 1000-2000 eura na granici Tadžikistana i Afganistana).

Od trgovine narkoticima kosovski mafijaši ne dobivaju veliki novac, (relativno, naravno), njihov prihod se procjenjuje na 3 milijarde dolara godišnje, a da bi sačuvali svoje prihode, od njih se zahtjeva da revnosno služe svoje gospodare i ne ponavljaju pogreške Medelinskog kartela. Ali, tko je pravi gazda albanskih “revolveraša”?

Pogledajmo neke činjenice.

Godine 2008. kosovski Albanci su jednostrano (naravno, uz podršku SAD i EU) proglasili neovisnost Kosova od Srbije. Na taj način je policiji Srbije onemogućen pristup za izvođenje operacija u toj regiji. Ipak, stvar nije čak ni u tome.

Novoformirani “narkobanditistan” nema vojne snage i bilo kakav politički utjecaj. Njegov takozvani suverenitet se održava na izravnoj vojnoj podršci Sjedinjenih Država.

Možda je to stil washingtonskog humora, ali prva država koja je priznala neovisnost Kosova bio je Afganistan, prije Kostarike, ako se računa razlika u satnim zonama. Očito su se mule umorile od predugog stajanja pod svežnjevima natovarenog heroina i trebalo je jadne životinje hitno rastovariti.

Sjedinjene Države imaju na Kosovu dvije vojne baze. Prva je Bondsteel (Camp Bondsteel), jedna od najvećih u Europi i nalazi se blizu Uroševca, koju su počeli graditi još 1999. U njoj se nalazi sjedište Multinacionalne operativne skupine “Istok” pod zapovjedništvom SAD. Druga baza je Monteith (Camp Monteith).

Predstavnik Rusije pri NATO-u, Dmitrij Rogozin, u intervjuu za “Rusku gazetu” 2008. g.. – Odgovarajući na pitanje “zašto se ispostavilo da je za Amerikance Kosovo najvažnija regija” – odgovorio je iskreno i emotivno: “Ni ja ne razumijem. Zašto ne Baskijci, ne Korzika, ne Kurdi, ne kavkaske republike, ne Sjeverna Irska, ni Tibet … zašto kosovski Albanci “?

Sve je vrlo jednostavno. O čemu god se vodio razgovor, uvijek se govori o novcu.

Razmislite, ima li Bijela kuća planove ili ona djeluje u okviru poimanja jednostaničnog stvorenja? Dakle, “projekt Kosovo” – to je projekt izgradnje i organizacije najvećeg u Europi narko-dozatora!

Kosovo – to su stotine milijardi dolara od trgovine narkoticima i to bez popunjavanja porezne deklaracije. Što je tu komplicirano?

Da donekle rezimiramo. Po riječima profesor Petera Dail Scotta, bivšeg kanadskog diplomata, napori CIA u promoviranju Afganistana za vodeću poziciju u svjetskoj trgovini heroinom bili su repriza onoga što se ranije dogodilo u Burmi, Laosu i Tajlandu u razdoblju od kraja 1940.-ih do 1970.-ih godina.

Zahvaljujući podršci od strane CIA te zemlje su postale najveći sudionici trgovine narkoticima. “Osnovni izvor svjetskih problema s narkoticima se ne nalazi u Kabulu, nego u Washingtonu” – tako tvrdi Peter Dale Scott.

Dakle, zapitajmo se još jednom: kakva je uloga SAD u organizaciji svjetske trgovine narkoticima?
 
(fakti.org, Konstantin Penzev, pisac, povjesničar (prevela Ksenija Trajković)/uredio: nsp)

O grčkoj gospodarskoj krizi je mnogo toga rečeno i zapisano, kao i o narušenom imidžu zemlje u inozemstvu i teškim mjerama koje su građanstvu nametnuli vjerovnici: MMF, EU i Europska središnja banka.

Kriza se produbljuje i pojavljuju se prvi znakovi društvenih promjena. Dok se 11 milijuna Grka muči da bi sastavili kraj s krajem i nosili se s nasumičnim vladinim odlukama o oporezivanju svega mogućeg, pomnija analiza grčkog društva otkriva drastične promjene do kojih je došlo.

U petoj je godini recesije nezaposlenost jedan od najvećih problema s kojima se Grci suočavaju. Prema Grčkoj službi za statističke i gospodarske podatke Hellastat, stopa nezaposlenosti je u studenom 2011. godine dosegnula zapanjujućih 20,9%, u usporedbi s 13,9% u istom razdoblju 2010. Procjenjuje se kako je sada oko milijun Grka nezaposleno i nemoguće im je pronaći posao – bilo kakav posao.

Po prvi je puta zabilježeno više nezaposlenih nego zaposlenih Grka u dobi od 15 do 24 godine.

Problem dodatno otežavaju tisuće izbjeglica bez dokumenata koje dolaze u Grčku u potrazi za boljom budućnošću. Grčka se smatra glavnom tranzitnom zemljom zbog “jednostavnijeg” pristupa preko kopna i mora, te je doživljavaju kao vrata Europe. Prema Ministarstvu za zaštitu građana, godišnje u Grčku ulazi oko 250.000 ilegalnih useljenika. Agencija za kontrolu granica EU Frontex izvješćuje kako su 2011. godine samo u sjeveroistočnoj regiji Evros na grčko-turskoj granici zadržana 54.974 doseljenika, dok ih je 2010. bilo 47.079.

U zemlji trenutno živi više od milijun doseljenika, a čak ih 400.000 nema dokumente. I tim je ljudima teško pronaći posao. Posljedica? Nezaposlenost, koja neizbježno rezultira beskućništvom, neimanjem zdravstvenog osiguranja – što utječe na grčki zdravstveni sustav – i kriminalom. Grčki su policajci počeli okupljati ilegalne useljenike koji se smještaju u desetcima prihvatnih centara kao reakcija na zahtjev EU da se zaustavi priljev useljenika bez dokumenata.

Prošetamo li ulicom Patission u središtu grada, nekoć punom života i jednom od najživljih trgovačkih četvrti Atene, vidjet ćemo niz zatvorenih trgovina. Još je uvijek puna svijeta i živahna, ali društvena se struktura promijenila.

“Više i ne vidiš Grke”, izjavila je za SETimes 42-godišnja Evi Pavlou, vlasnica fotografskog studija koji djeluje već desetljećima.

“Ljudi koji dolaze u radnju većinom su iz Albanije i Bugarske”, pojasnila je Pavlou, koja je rođena i odrasla u četvrti gornje Patissie.

[highlight color="yellow"] Getoizacija grada, koja je započela prije oko 15 godina, sada postaje sve očitija. U četvrtima Kypseli i Patissia uglavnom žive Nigerijci. Nešto dalje nailazite na Egipćane. U raznim se četvrtima naseljavaju Poljaci, Rumunji i Pakistanci, pri čemu neki žive u bijednim uvjetima u malenim podrumskim stanovima. Kako se približavate središtu grada, nailazite na sve više muslimanskog stanovništva. [/highlight]

Situacija je obeshrabrujuća za 64-godišnjeg umjetnika Orestisa Oudeniotisa. “Cijeli život živim ovdje. Ovo više nije dom. Opasno je. [highlight color="yellow"] Ilegalni useljenici nemaju što izgubiti pa su spremni na sve kako bi se domogli hrane i novca [/highlight] “, izjavio je za SETimes.

U nekim dijelovima Atene zalagaonice lijepe letke kojima oglašavaju spremnost da “otkupe vaše zlato po najpovoljnijim cijenama”.

Oudeniotis, koji svakodnevno pješači na posao, kaže kako sada već vrlo rijetko čuje da se na ulicama govori grčki. “Stari osjećaj jedinstva i podrške u četvrti zauvijek je nestao. Danas mi Grci u svojoj zemlji nismo ništa manje stranci od stranaca”, rekao je.

Kriza se zaoštrava i Grci sežu sve dublje u džepove kako bi platili sve od zabrinjavajuće visokih poreza do rata kredita koje im prijete, a tijekom protekle godine je nicanje zalagaonica na svakom uglu, kao i stotine reklama i internetskih oglasa za zalagaonice i “otkup vašeg zlata” jasno ocrtalo grubu novu stvarnost. Nekoć uobičajene u velikim urbanim središtima poput New Yorka i Londona, zalagaonice su u Grčkoj bile krajnje nepoznat koncept.

“Prvi sam puta vidjela zalagaonicu kad sam početkom 70-ih posjetila SAD”, izjavila je umirovljenica Yianna Gargalionis za SETimes. “Grci nikad nisu morali pribjegavati zalaganju svojeg nasljeđa ili nakita. Ljudi su uvijek imali svoje roditelje i svoju imovinu. Međutim, očajna vremena zahtijevaju očajničke poteze”, dodala je.

Sve veći broj zalagaonica koje obećavaju otkup zlata i nakita po najpovoljnijim cijenama, odmah i bez pitanja, ukazuje na to da Grci postaju sve očajniji. U nemogućnosti da plate dugovanja, rasprodaju dragocjenosti po mizernoj cijeni.

Na ulicama posluju zalagaonice, a borba za nešto sitniša bjesni među doseljenicima – od kojih su većina ilegalni – dok guraju oštećena kolica iz samoposluživanja i danonoćno pomno pretražuju otpad u potrazi za bilo čime što bi se dalo reciklirati i zaraditi neki euro. To je prljav posao, ali je posao. Budući da su Grci koji recikliraju rijetki, ovo je “unosan” odabir. Trenutna je cijena između 12 i 18 centa po kilogramu metala i 6 do 8 centa za električne uređaje.

Do prije godinu su dana odbačene predmete uglavnom prikupljali Romi u svojim starim Datsunovim kamionima i trokolicama – sve od namještaja do starih televizora. Međutim, danas su u pojedinim četvrtima kante za otpad obilježen teritorij koji ne samo da pruža ostatke hrane gladnima, već i kojekakve materijale za reciklažu koje prikupljaju sakupljači, obično “radeći” u parovima: jedan čuva pronađeno, dok drugi gura kolica.

“Nalazim najrazličitije stvari, no tražim metal, bilo što, limenke, stare kućanske uređaje, boce”, izjavio je za SETimes 22-godišnji Hamid iz Afganistana.

Hamid, koji se doima bitno starijim no što jest, u Grčku je stigao tragajući za boljom budućnošću, no sada shvaća

Simbol vremena: beskućnik se utaborio u središtu Atene pred Bankom Grčke.

da mu izgledi nisu dobri. “Ne želim se vratiti. Nemam kamo ići. Moram uspjeti ovdje ili otići u Europu”, rekao je.

Druga je relativno nova pojava sve veći broj beskućnika koji žive na ulicama Atene. Grci su se godinama hvalili nepostojanjem beskućnika, tako čestih u drugim dijelovima svijeta. Sociolozi su to pripisivali obiteljskim sigurnosnim mrežama i tijesno povezanim zajednicama.

Danas, kad se ljudi udaljavaju od tradicionalnog načina života, ostaju bez posla i opterećeni su kreditima, s roditeljima koji preživljavaju od bijednih mirovina, povratak domu više ne predstavlja opciju. Brojni Grci nastoje prodati domove jer nisu u stanju držati korak s gomilama računa i sve većim kreditnim zaduženjima. Znakovi “prodaje se” vidljivi su na svakom uglu.

Za useljenike bez dokumenata život na ulici jedina je opcija. Poslova nema, a nemaju novca da otiđu.

Istovremeno, stopa kriminala raste, a Ministarstvo zaštite građana izvješćuje o jednom ubojstvu svaka dva dana, 18 pljački dnevno i 11 krađa na sat: sve to u zemlji koja je nekoć imala jednu od najnižih stopa kriminala u Europi.

Prema statistikama grčke policije, krađe i pljačke su 2011. godine porasle za 10% u usporedbi s godinom ranije.

“Središte Atene je poput sjecišta svih oblika krize koji muče grčko društvo”, rekao je gradonačelnik Atene Giorgos Kaminis.

I dok mediji – kako lokalni tako i međunarodni – izvješćuju o tmurnoj slici, u Grčkoj je u porastu trend volontiranja i posvuda se pojavljuju skupine ljudi spremnih pomoći onima u nevolji. Privatne inicijative poput “Boroume – sačuvajmo hranu, sačuvajmo živote” i Grčke banke hrane pomažu, a u porastu je i korporativna društvena odgovornost te sve više tvrtki “vraća zajednici”. Općinske akcije poput otvaranja dobrotvornih trgovina hranom i ljekarni uključuju se u borbu s novom društvenom stvarnošću.

“Ljudi nas svakodnevno kontaktiraju. Ljudi koji su izgubili posao, ne mogu preživljavati od obiteljskih prihoda ili primaju neadekvatnu invalidsku mirovinu, samohrani roditelji i obitelji s mnogo djece…”, izjavila je za SETimes Xenia Papastavrou iz inicijative “Boroume”.

U Grčkoj raste kriminal, sve veći broj ubojstava i ovisnika

U Grčkoj je u porastu kriminal, broj ovisnika o drogama, učestalost ubojstava, ali i broj zaštitarskih tvrtki.

Novinari izvještavaju kako su zbog čestih štrajkova radnika gradske čistoće dijelovi grada zatrpani smećem, većina trgovina su zatvorene, ulicama hodaju napušteni psi i mačke, a u parku pored Nacionalnog arheološkog muzeja okuplja se sve veći broj ovisnika.

“Gradska povijesna jezgra i drugi ključni dijelovi sve su napušteniji, povećava se raznolikost kriminalnih aktivnosti i ispada nasilja, nesigurnost, bezakonje, osiromašenje sve većeg broja ljudi, bez obzira na to jesu li domaći ili emigranti. Sve više je ilegalne prostitucije i preprodaje droge”, piše u priopćenju atenske gradske uprave.

[highlight color="red"] Statistika pokazuje kako se u odnosu na 2006. godinu udvostručio broj ubojstava u zemlji. [/highlight] Grčkoj policiji je 2009. godine prijavljeno oko 72 tisuće provala, u prošloj ih je bilo 90 tisuća, a u prvoj polovici 2011. godine čak 48 tisuća. Kriminalne aktivnosti poput iznude, oružane pljačke, krađe auta i slično isto prate uzlazan trend. Nekad sigurni dijelovi glavnog grada Atene sad su postali izrazito opasni za šetnju.

Iz grčke policije su izjavili kako su svjesni povećanja stope kriminala, posebice među emigrantima, no naglašavaju kako se u ovakvoj društvenoj situaciji ne može učiniti previše. Dodaje se kako je slom ekonomije značio i velik pad organiziranog kriminala. U Grčkoj cvjetaju samo zaštitarske usluge, jedino te tvrtke zapošljavaju nove ljude.

Prosvjedi uništili grčki turizam: samo u Ateni od početka godine zatvoreno 18 hotela

Osim teške dužničke krize, crni oblaci nadvili su se i nad grčki turizam.
Samo u Ateni od početka 2011. zatvoreno je 18 hotela, a popunjenost onih koji i dalje rade pala je ispod 37 posto kapaciteta.
Proteklih dana raditi je prestao i Jason Prime, hotel koji je bio na idealnoj lokaciji. U obnovu je uloženo više od tri milijuna eura, ali mu je presudio porast kriminala koji je drastično smanjio broj gostiju.

[highlight color="orange"] Slike nereda i masovnih prosvjeda u Ateni koje su obišle svijet smanjile su broj rezerviranih aranžmana za 45 posto u odnosu na 2010 [/highlight] ., a Grci strahuju da bi ova godina za trgovce i hotelijere mogla ostati upamćena i po najnižem profitu u vrijeme božićnih i novogodišnjih blagdana. 

Masovno se zatvaraju i atenske trgovine, a država samo na porezima gubi oko milijardu dolara godišnje.

“Ako želimo spasiti turizam, država će morati radikalnim potezima zaustaviti galopirajući rast kriminala u centru Atene”, kazao je atenski gradonačelnik Giorgos Kaminis.

Dok se Grčka bori sa dugom, Atena postaje leglo kaosa i kriminala

Grci su se možda pomirili sa tim da je antički sjaj odavno nestao, ali im je teško da prihvate da je Atena postala sinonim za politički neuspjeh.

Oblast oko ulice Patision nekad je bila jedan od najelitnijih djelova Atine. Tu je živjela Marija Kalas, ali to je bilo davno. Danas se tu na ulici prodaju baletanke iz Kine za pet eura, a tenisice za osam. U toj ulici je smješten i Nacioanalni arheološki muzej, koji sadrži najveću kolekciju grčkih antičkih umjetnina. Samo 50 metara od muzeja nalazi se i dio Aristotelove ulice koju posjećuju sve mlađe prostitutke.

U priči o propadanju nekada ponosnog grada, njemački „Spiegel“ piše da su se Grci možda pomirili sa tim da je antički sjaj odavno nestao, ali im je teško da prihvate da je Atina postala sinonim za politički neuspjeh i loše upravljanje. Ističe se da su posljedice višedesetljetnog lošeg rukovođenja najvidljivije u centru grada.

Kafić „Frape“ na Trgu Omonija je prije nekoliko godina bio pun turista i Atenjana. Danas na njemu žive beskućnici ,a policajci sa pancirnim prslucima vrše patrolu u redovitim intervalima. Čak je i promet opao.

„Spiegel“ piše da se Grci sele i da su sada već manjina, te da u centru grada glavno pitanje više nije dužnička kriza nego socijalni bankrot. [highlight color="red"] „A tamo gdje je siromaštvo najvidljivije, mržnja nadjačava bilo kakvu želju da se pomogne ljudima.“ [/highlight]

Naljepinice u bojama grčke zastave nalaze se na fasadama mnogih zgrada. „Grčka Grcima” glasi jedna od poruka, koju je postavila ekstremistička desničarska stranka Krisi Avgi. Ankete pokazuju da je podrška stranci blizu četiri odsto i da ima dobre izglede da uđe u parlament nakon izbora za nekoliko nedjelja. Hamburški nedjeljnik piše da bi to bio mali korak ka cilju stranke da obezbijedi „dominaciju bijele rase i grčke nacije.“

Atena ima više od tri miliona stanovnika, ali niko ne zna koliko ih još živi ilegalno. Ipak, zna se da oni žive u centru grada i procjenjuje se da ih ima više od sto hiljada.

Neuspjeh politike EU

Centar grada je „leglo kriminala, droge i prostitucije“ kaže gradonačelnik Atene Jorgos Kaminis. Kaminisa, koji je stručnjak za ustavno pravo, podržava nekoliko ljevičarskih stranaka. List piše da se njegov predlog za rješavanje problema – „dobrovoljna repatrijacija“ – ne razlikuje puno od onih koje iznose desničarski ekstremisti.

Zajedno sa radnom grupom Euopske unije, Kaminis želi da napravi plan i stvori inicijativu da izbjeglice dobrovoljno pristanu da ih vrate kući. Problem u centru Atine, prema gradonačelniku, takođe je posljedica neuspjeha evropske politike za izbjeglice.

„Oko 300 osoba pređe granicu na sjeveru Grčke svakog dana, što je previše”, kazao je Kaminis reporterki „Špigla“.

Duž ulice Panepistimou, jedne od glavnih gradskih arterija, narkomani otvoreno ubrizgavaju drogu u ruke, karotidne arterije ili penise. U zavisnosti od prisustva policije, taj prizor se nekad premjesti nekoliko stotina metara, na Trg Sintagma ili Trg Omonija. Većina tih ljudi su mladi Grci i njihov broj raste iz dana u dan, navodi se u članku.

Nikitas Kanakis, 44-godišnji stomatolog koji predvodi organizaciju Ljekari svijeta u Grčkoj, kaže da centar nijedne druge prijestonice ne izgleda kao centar Atene. Kanikis je bio u Ruandi nedugo nakon tamošnjeg genocida i u Bagdadu tijekom iračkog rata. Sada predvodi humanitarnu misiju u centru svog rodnog grada. On ga opisuje kao „neku vrstu favele, samo sa pravim kućama.“

Nasilje, glad i bolest

„Speigel“ piše da je Atena imala problema i ranije, ali ih je kriza samo ogoljela. Grci su počeli da se sele iz centra Atene 1980-ih godina, odlazeći u predgrađa zbog čistijeg zraka i većeg prostora. Smanjen je iznos najma u centru i imigranti su se uselili. Njihov broj se povećavao kako su novi imigranti dolazili živjeti kod poznanika i rođaka.

Ponekad do 25 osoba živi u stanu od 50 kvadrata, a malo ko ima „papire“, piše njemački nedjeljnik, dodajući da policija povremeno pretraži zgrade tijkom racije, nekad u pratnji tužilaca i poreznih inspektora. Kanakis, koji je takođe upravnik klinike Medicenter, koja obezbjeđuje njegu ljudima bez prihoda i osiguranja, i često ilegalnim imigrantima. Kaže da je broj pacijenata znatno porastao prošle godine. Klinika takođe dijeli besplatne humanitarne pakete koji sadrže rižu, paštu i mlijeko u prahu.

Kanakis kaže da je situacija neodrživa i da i Grci i imigranti postaju sve agresivniji. Takođe je zabilježen dramatačan porast broja oboljelih od sifilisa, tuberkuloze, HIV-a.

Prema Kanakisovom mišljenju, imigranti su najslabija karika u tom nesretnom scenariju. On zaglavljene imigrante naziva „Dablinci“, ljudi koji su došli u Grčku sa namjerom da produže u druge države EU, ali ih je sporazum EU Dablin II primorao da ostanu.

I sam Kanakis izbjegava neke dijelove grada. On Trg Agios Pantelimonas zove „nacionalno oslobođenom zonom“. U tom području vlada ekstremna desnica i balkoni su ukrašeni zastavama. Prije pola godine, Kanakisov prevodilac, Avganistanac, završio je u bolnici nakon što su ga desničarski ekstremisti pretukli na trgu.

„Zlatna zora“ bi da zatvori granice

Kanakis i ostali su se pismeno obratili grčkim političarima, [highlight color="yellow"] tražeći da konačno poduzeti akciju „protiv toleriranja rasističkog nasilja“ [/highlight] i „protiv nekažnjivosti takvih zločina.“ Postoje sumnje da mnogi policajci suosjećaju, makar sa strankom Krisi avgi (zlatna zora). Ime stranke ima za cilj da ulije nadu desničarima da će Grci naći izlaz iz mraka i vratiti se slavi „kao u danima Homera“, kaže lider partije Nikos Mihaloliakos (54), izabrani član gradske skupštine.

„Mi smo nacionalisti“, kaže Mihaloliakos, ističući da njegova stranka ima više od deset hiljada članova širom zemlje i da se broj povećava. „Zlatna zora“ želi da zatvori granice Grčke i, uz pomoć EU i Ujedinjenih nacija, vrati imigrante u njihove države. Do tada će njegove pristalice morati da se pozabave tim problemom, kaže Mihaloliakos cerekajući se – i brzo dodaje da se samo šali.

Međutim, to ne djeluje kao šala. [highlight color="orange"] Vlasnik jednog kioska brze hrane pored kase drži telefonski broj za „hitne slučajeve“. Ako osjeti prijetnju, pozove broj i oni se pojave – na motorima, noseći motke i obično maskirani. Kaže da oni znaju šta treba raditi, za razliku od policije. [/highlight] Na pitanje ko su oni, odgovara „Članovi Zlatne zore“.

„Spiegel“ piše da mnogi građani sada osjećaju da su ih napustili država, grad i policija. Više od 90 podsto vlasnika prodavnica i kafića ne osjeća se sigurno a više od polovine ih je bilo napadnuto i opljačkano, pokazala je studija Univerziteta Peloponez.

Penelope Agatu je osnovala grupu Epoizo, koja podržava „bolji kvalitet života“. Klub broji 110 članova, „samo kultivisanih ljudi“. Agatu živi na Trgu Amerika, koji bi, kako kaže, sada trebalo zvati Trg Afrika.
 

Ovaj video brutalnog premlaćivanja jednog imigranta od strane policije nije sniman u Iranu, Siriji i Egiptu. To je zabilježeno u modernoj Grčkoj, samozvanom centru EU demokracije. Čini se da živimo u diktaturi gdje su političari i policija  iznad zakona.

 

 
„Sve je bilo crno“, kaže Agatu. Afrikanci su jeli, spavali i mokrili ispred njenih vrata. Kaže da nije rasista ali dodaje „ti ljudi predstavljaju prijetnju za javno zdravlje.“

Bomba koja se mora deaktivirati

Dok je u toku izborna kampanja u Ateni i prisustvo policije odjednom povećano, mnogi ilegalni imigranti se boje da izlaze na ulice. Prošlog tjedna je ministar za zaštitu građana objavio kampanju „čišćenja“. Osobe bez boravišne dozvole će biti uhapšene i odvedene u novoizgrađene pritvorne centre. Ministar kaže da je situacija u centru Atene „bomba koja mora biti neutralizirana.“

Masud, 25-godišnji Afganistanac, živi u Ateni pet godina bez boravišne dozvole. U Kabulu je studirao geografiju ali u grčkoj prestonici radio je kao nadničar.

On žuri da se vrati kući prije mraka, jer neofašisti tada jure ljude poput njega.

Pojavljuju se iznenada i tiho, žrtvama prilaze pješke ili na motorima, noseći palice i noževe. Napašće i crnca koji gura kolica puna smeća ili ženu azijatskih crta lica, koja grabi svoje dijete i papirnu čašu u kojoj je skupljala milostinju na ulici.

„Moram ići odavde,“ kaže Masud. Nekada je bilo dobro živjeti u Ateni, ali sada je užasno.

Na pitanje gdje želi da ide, odgovara: „U Njemačku, Francusku, nije bitno – svuda je bolje nego ovdje.“

U grčkom gradu Volosu stvorili vlastitu valutu  

U grčkom gradu Volosu odbacili su europsku valutu euro i stvorili alternativnu lokalnu valutu TEM, piše BBC.

Korištenje alternativne valute u lučkom gradu počelo je prije nekoliko mjeseci. Sad već postoji mreža korisnika od

Alternativna valuta nazvana TEM je korištena u maloj regiji u Grčkoj

800 članova koji su se na ovaj način odlučili boriti protiv financijske krize.

Cijene se izračunavaju u valuti TEM iza koje stoji razmjena hrane, dobara i usluga. Jedan euro zamjenjuje jedan TEM. Najviše razmjene obavlja se na lokalnoj tržnici.

Cijeli sistem je organiziran na internetu, članovi imaju otvorene TEM račune na kojima se bilježe transakcije. Idejni začetnik je Yiannis Grigoriou koji za računalom na tržnici nadgleda razmjenu. „Atraktivno je, jer su tu ljudi pronašli nadu. Pronalaze dobra koja razmjenjuju”, izjavio je i dodao je kako će vidjeti što će se dogoditi s inicijativom.

Gradonačelnik Volosa, Panos Skotiniotis, ističe kako se euro ne treba bojati TEM-a i kako dvije valute mogu skupa postojati. “Podupiremo inicijativu, jer je ovo dobar način izlaska iz duboke ekonomske i socijalne krize”, kazao je i dodao kako Grčka želi ostati u eurozoni.

Sve više ljudi slaže se s ovom inicijativom. “Ovo je veliko riješenje protiv krize, život ide dalje, moramo se boriti”, rekao je Charalampos Bardas, koordinator lokalnih radionica.

Deutsche Welle: Državne krize poput Grčke privlače – mafiju

BERLIN – Na konferenciji u organizaciji Zaklade Heinricha Bölla okupili su se svjetski stručnjaci za organizirani kriminal. Jedan od njih je i Edgardo Buscaglia koji savjetuje i američku vladu u tom pitanju i koji upozorava kako je Grčka upravo idealna meta za kriminalce: država je u ozbiljnim poteškoćama, slijedi privatizacija mnogih poduzeća – i nitko ne pita baš detaljno, odakle dolazi novac.

Glavno je da se ulaže – u nekretnine, poslovne i trgovačke centre, u banke… A Grčkoj mora biti jasno kako nerijetko iza toga stoji “prljavi” novac, dakle zarada od kriminala, upozorava Buscaglia.

Jügen Roth je autor čitavog niza knjiga o organiziranom kriminalu u Europi i iznenađen je što se Grčka još uopće ozbiljno ne bavi tim problemom. Prema informacijama tog stručnjaka, organizirani kriminal je već odavno u Grčkoj, od talijanske mafije poput Cose Nostre i ‘Ndranghete, ali su tamo i kineske trijade. Naravno, u današnje doba više nema sumnjivih tipova koji na stol stavljaju kovčege pune novca: danas se poslovi odvijaju preko “legalnih” tvrtki registriranih u raznim dijelovima svijeta, ali i na primjer u Bugarskoj ili Rumunjskoj gdje se organizirani kriminal već odavno ugnijezdio u “običan” poslovni svijet.

Popis europskih zemalja za koje su stručnjaci sigurni da bi mogla biti uporišta organiziranog kriminala je dug: Crna Gora, Makedonija, Poljska… Osobito je postupak privatizacije masovno privukao mafijaše u te zemlje kako bi novac zarađen drogom, švercom ili prostitucijom pretvorili u “investicije”. Nerijetko u tome pomažu i tamošnji političari – dakako, uz “mali znak pažnje” kriminalaca.

Novcu je u doba računala teško ući u trag, čak i ako postoji volja policije, tužilaštva i tajnih službi. Jer ta volja često niti ne postoji, ukazuje politologinja Regine Schönenberg. Istražne organe često koče upravo političari koji, čak i ako nisu potplaćeni, radije zatvaraju i oba oka, ako takve investicije donose radna mjesta. Ali ako se to dopusti, u najkraće vrijeme organizirani kriminal postaje i politička sila u pogođenoj državi. Dobar primjer je Meksiko u kojem tamošnjoj vladi više ne preostaje ništa drugo nego ozbiljno razmisliti o – legalizaciji narkotika. Ali to nije jedina zemlja u svijetu u kojoj će političari dobro razmisliti prije nego što naljute mafijaše.

Ali organizirani kriminal je smrt za svaku demokraciju: širi se korupcija, pravosuđe ispada smiješno, a baš nitko više ne misli na blagodat građana. U toj fazi više niti policija ne može učiniti mnogo, nego na hrabrim građanima ostaje da se pobune protiv te mizerije. To se već vidjelo u Napulju i na jugu Italije, to se vidi u Meksiku – ali to je, na žalost, borba koja nikada ne prestaje.

Grčkoj prijeti urušavanje društva

Iz dana u dan pokazuje se kako je sve manje vjerojatno da politika predstavnika Europske komisije, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke može pomoći Grčkoj da stane na vlastite noge

S 400 eura koliko iznosi minimalna plaća i milijun nezaposlenih, grčkoj dužničkoj drami i financijskoj tragediji ovih dana trebalo bi dati novi naslov: Europska katastrofa. Grčkoj prijeti pad. »Uspješna Europa«, prije svega Njemačka, Nizozemska i Finska, polako je već otpisala Grčku.

Šef euroskupine Jean Claude Juncker i potpredsjednica Europske komisije Nelli Kroes u međuvremenu ne isključuju stečaj. »Što je previše je previše«, upozoravaju i njemački vodeći političari. Verbalno odvajanje Grčke od eurozone događa se već mjesecima i uzima sve veći zamah.

To je zapravo samo popratna glazba za političko odvajanje Grčke. Politika ‘trojke’ koju čine predstavnici Europske komisije, Međunarodnog monetarnog fonda i Europske središnje banke možda može zavladati dužničkom krizom, ali se iz dana u dan pokazuje kako je sve manje vjerojatno da je baš ona u stanju pomoći Grčkoj da stane na vlastite noge. Program štednje koji je sastavila atenska vlada pod ogromnim je pritiskom međunarodnih donatora te izgleda više kao smrtonosni i samoubilački pothvat nego akcija spašavanja.

S financijskog aspekta Grčka je već odavno klinički mrtva. Sa svakom novom financijskom injekcijom i time povezanim obvezama Grčka postaje sve slabija. Obaveze koje se traže za novi paket spašavanja izgledaju kao operacija na otvorenom srcu uz korištenje vrlo grubih instrumenata. Postoji opasnost da se pritom ozlijede organi koji su nužni za preživljavanje.

Veliki pad prihoda i masovna otpuštanja smanjit će kupovnu moći milijuna Grka. Domaća konjunktura i dalje će se smanjivati, gospodarstvo nastaviti svoj slobodni pad, a građani postajati sve siromašniji.

To se događa od prvog paketa spašavanja iz 2010. godine i nastavit će se još bržim tempom nakon drugog paketa štednje. Pred očima stručnjaka EU-a, Europske središnje banke i MMF-a prijeti gospodarski slom i urušavanje društva. Grčka će iz europske lige ispasti u regionalnu ligu, a velikim dijelovima stanovništva prijeti pad u još niži razred.

Čini se da je »uređena insolventnost« Grčke za mnoge igrače u europskoj političkoj ligi prvaka izgubila svoju strahotu. Gospodarske posljedice su možda ekstremne, ali bi na koncu bile pod kontrolom. Političke posljedice ujedinjene i solidarne Europe postaju pomalo katastrofične. Njemačkoj, zemlji koja najviše dobiva zbog zajedničke valute, predbacuje se da preuzima ulogu beskrupuloznog izvršitelja. Grčki pad treba spriječiti svim sredstvima jer bi predstavljao ozbiljnu opasnost za Europsku uniju.

Inače, naoružani napadači u petak ujutro su opljačkali jedan od muzeja u grčkoj Olimpiji, »rodnom mjestu« Olimpijskih igara, odnijevši nekoliko desetaka predmeta, mahom brončanih i glinenih skulptura »neprocjenjive« vrijednosti, priopćili su grčki dužnosnici.

Gradonalčelnik Thymios Kotzias ne navodeći pojedinosti kazao je kako je riječ o predmetima »neprocjenjive« vrijednosti a grčki ministar kulture Pavlos Geroulanos odmah je ponudio svoju ostavku.

Olimpija je dom dvaju muzeja – Arheološkog muzeja Olimpije, gdje su pohranjeni neki od grčkih najvrjednijih artefakata iz hramova antičke Olimpije, te manje poznatog općinskog muzeja. Za sad nije jasno koji je od ta dva muzeja bio metom napada.

Riječ je o drugoj većoj pljački muzeja u Grčkoj u protekla dva mjeseca, nakon što je iz Nacionalne galerije u Ateni ukradena jedna slika Pabla Picassa koju je umjetnik sam darovao toj instituciji, zajedno s jednom slikom Pieta Mondriana, te crtežom talijanskog umjetnika Guglierlma Caccie.

Grčka bilježi rast kriminala od kad je tu zemlju preplavio val prosvjeda izazvan 16-postotnim padom BDP-a te rastom nezaposlenosti među mladima na tek nešto ispod 50 posto pod teretom gospodarske krize koja tu zemlju pogađa od sredine 2008.
 
preneseno i uređeno sa setimes.com,nacional.hr,business.hr,vijesti.me, Seebiz.eu, vjesnik.hr
 
članak se nastavlja dalje, nadopunjavat će se uskoro…dođite opet !
 
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 1.dio
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=8253"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]