O njenoj hranjivoj vrijednosti više nego dovoljno govori činjenica da sadrži veće količine željeza od špinata i više vitamina C od limuna i naranče

Riječ je o biljci koja se naziva potočarka (Nasturtium officinale). Iako su od davnina poznata njena ljekovita svojstva, ova je biljka kroz generacije pomalo zaboravljena. Podrijetlo potočarke je područje Euroazije, no danas je široko rasprostranjena i može se naći gotovo svuda u svijetu.

Poznata je kao jedna od najstarijih biljaka čija upotreba seže još u daleku povijest. Mnogi stari narodi koristili su je u prehrani i liječenju zdravstvenih tegoba. Antički grčki liječnik i otac medicine Hipokrat cijenio je ovu biljku i preporučivao je za liječenje katara pluća, zubobolje, bolesti grla, gušavosti i promuklosti.

Kod starih Grka, Egipćana i Rimljana bila je poznata kao snažno sredstvo za vraćanje energije.

Egipatski faraoni naredili su svojim robovima svakodnevno ispijanje soka od potočarke kako bi održali snagu, a time i produktivnost. Sada je službeno međunarodno istraživanje proglasilo ovu lisnatu zelenu biljku trenutačno najzdravijim povrćem na planetu, odnosno namirnicom broj 1.

U čemu je tajna

Potočarka zaustavlja i smanjuje oksidativni stres i povećava antioksidacijski učinak. Potočarka utječe na razmjenu kemijskih spojeva u našem metabolizmu te regulira poremećaje koji nastaju, što je značajno u pristupu liječenja prirodnim putem.

Potočarka čisti krv, osvježava, potiče apetit i pročišćava cijeli organizam. Kod autointoksikacije – toksemije, preporučuje se konzumiranje potočarke nakon dugog zimskog perioda. Potočarka u pučkoj medicini ima veliku primjenu u liječenju i to kao svježa iu obliku svježeg soka. Preporuča se uzimanje svježeg soka u omjeru 1:5, jedan dio soka i pet dijelova vode jer čisti sok može izazvati upalu želuca i ždrijela. Svježi sok potočarke uzimamo prema propisanom receptu jer nije preporučljivo svakodnevno uzimanje soka, već s prekidima, odnosno pauzama.

Gorušičino ulje koje sadrži većim se dijelom izlučuje kroz bubrege te u njima pojačava cirkulaciju i pojačava mokrenje, dok duža upotreba može nadražiti bubrege. Sok potočarke je omiljeno sredstvo za vanjsku upoterbu kod bolesti kože, kožnih nečistoća, kod ispadanja kose u vidu utrljavanja soka ili stavljanja obloga. Kao oblog od zgnječenih listova koji stavljamo na oboljela mjesta smanjuje pojavu sunčanih pjega na koži te liječi šugu i razne kožne nečistoće.

Znanstvena istraživanja govore o zaustavljanju rasta tumora i metastaza (eksperimentisano na životinjama), ako se ekstrakt potočarke ubrizga u dio tijela te kao pomoć u liječenju kardiovaskularnih bolesti iu zaustavljanju širenja raka dojke. Ujedno se okorjelim pušačima preporučuje uzimanje salate od potočarke jer izvrsno djeluje i sprječava štetne posljedice pušenja.

Za pripremu obloga lišće potočarke možemo smrviti, isceckati tako da dobijemo kašastu smjesu koju onda nanosimo na oboljelo mjesto. Prije stavljanja obloga tretirano mjesto očistimo alkoholom, stavimo kašastu smjesu i previjemo. Oblog držimo od 2 do 4 sata te nakon skidanja operemo, tj. isperemo i namažemo mašću ili uljem. Obloge od potočarke primjenjujemo kod raznih kožnih nečistoća, pogotovo onih koji su nastali djelovanjem raznih gljivica.

Dobro oprane listove u više voda, i odstajale u slanoj vodi i octu te ponovno isprane možemo uzimati za pripremu salate. Salatu začinimo sitno nasjeckanim češnjakom, maslinovim uljem, sokom limuna, malo soli i papra te po želji dodamo i tanko rezani luk i pustimo da odstoji izmiješana tri sata. Uzimamo kao dijetalno jelo kod navedenih bolesti.
 
(Alternativainformacije/uredio:NSP)

Malo tko može da zamisli zimske dane bez kiselog kupusa. To je dobro, jer je kiseli kupus prava namirnica za taj godišnji period

Ne žalite ako vam se često, tijekom zimskih dana, na stol serviraju jela sa kiselim kupusom. Kiseli kupus je prava namirnica baš za zimske dane, pa je dobro da ga jedete u što većim količinama. Pomoću kiselog kupusa vaš se organizam obogaćuje mnogim poželjnim hranjivim tvarima.

Kiseli kupus dobiva se anaerobnom fermentacijom, zbog čega se tijekom kiseljenja nastoji istisnuti zrak, te se kace u kojima se kiseli kupus dobro zatvaraju. U odsutnosti zraka, bakterije mliječno kiselog vrenja glukozu pretvaraju u mliječnu kiselinu, koja konzervira namirnice s obzirom na to da stvara nepovoljne uvjete za razvoj štetnih bakterija.

Mliječna kiselina nastaje prilikom kiseljenja zelja zbog djelovanja Lactobacillusa na glukozu i dodavanja slane vode. Kiselo zelje fermentirano u slanoj vodi dobar je izvor vitamina C i vrlo je ukusna namirnica. Takva vrsta konzerviranja povrća naziva se biološko konzerviranje.

Kupus djeluje jako povoljno na naš organizam – Zelje od kojeg dobivamo ovu hranjivu i jako zdravu namirnicu pripada skupini kupusnjača, jednoj od mnogih podcijenjenih vrsta povrća, a zapravo je temelj našeg zdravlja. O kupusnjačama čujemo sve više i više dobrih stvari, i to s dobrim razlogom jer one imaju snažan utjecaj na prevenciju raka, kao i na ostale aspekte održavanja zdravlja.

Spojevi koji se mogu pronaći u kupusnjačama ponekad su gorki i neugodna mirisa, no oni pomažu biljci da se obrani od insekata i ostalih nametnika. Kupusnjače sadrže najveću koncentraciju ljekovitih sumpornih spojeva, koji povećavaju sposobnost jetre da stvori enzime koji neutraliziraju potencijalno otrovne tvari.

Kiseli kupus jako dobro djeluje kao preventivno sredstvo protiv raka. Odličan je izvor snažnih antioksidansa koji pomažu u zaštiti od štetnih slobodnih radikala. Razgradnjom u probavnom sustavu sastojci kiselog kupusa povoljno djeluju u borbi protiv raka. Istraživanja pokazuju da ljudi koji jedu više kupusnjača, poput brokule, cvjetače, prokulica, uključujući kiselo zelje, manje obolijevaju od raka pluća i mokraćnog mjehura, želuca i debelog crijeva.

Već iz uvodnog teksta lako možete vidjeti koliko je kiseli kupus zdrav za nas i naš organizam. Tu su još mnoge beneficije koje imamo od ove namirnice. Naime, kiseli kupus sadrži visoke razine hranjivih tvari i malo kalorija, te je stoga idealna namirnica za zdravo mršavljenje.

Nadalje, istraživanja pokazuju kako je upravo kiselo zelje afrodizijak, poboljšava probavu, povećava iskoristivost vitamina, proizvodi mnoge enzime korisne organizmu, pomaže u rastu zdrave flore u probavnom sustavu, održava ravnotežu hormona, štiti kožu i povoljno djeluje na rad srca. Indol-3-karbinol iz kiselog zelja i slične hrane potiče rast tvari koje blokiraju stvaranje estrogena, hormona koji može potaknuti rast raka dojke te ostalih malignih bolesti reproduktivnog sustava. Kiselo zelje sadrži i probiotike u obliku živih mliječno-kiselih bakterija, te probiotike u obliku vlakana koji potiču zdravlje probavnog sustava i štite od bolesti probavnog sustava, poput proljeva.

Što još možemo pronaći u kiselom kupusu? Kiseli kupus je bogat fitonutrijentima, sumpornim spojevima sulforafanom i izotiocijanatom, koji štite od raka želuca te pomažu u cijeljenju oštećenja na koži izazvanih prekomjernim izlaganjem UV zrakama.

Laktobacili su vrsta probiotika koji imaju blagotvorna svojstva na ljudski organizam. Probiotici su živi sastojci hrane koji imaju povoljne učinke na organizam domaćina. Prirodno se nalaze u fermentiranim proizvodima poput kiselog kupusa.

Brojne dobrobiti za zdravlje pripisuju se probioticima, uključujući djelovanje na probavu i bolesti probavnog sustava, povišene masnoće, visoki krvni tlak, alergije te imunološki sustav. Učestalo konzumiranje hrane s probioticima, poput kiselog kupusa, koji se prirodno nalaze u probavnom sustavu, dokazano pomaže umiriti bol u želucu te jača imunološki sustav.

Indol-3-karbinol smanjuje rizik od raka prostate i dojke. Antikancerogeno svojstvo kupusnjača temelji se na sulforafanu i indol-3-karbinolu jer pomažu da se u organizmu ustale mehanizmi antioksidacije i detoksikacije koji uništavaju i uklanjaju karcinogene.

Kupus je jako dobar izvor vitamina C. Znamo da je vitamin C u vodi topljiva esencijalna tvar, stoga se mora unositi hranom. Hrana bogata vitaminom C može se nesmetano konzumirati jer se višak izlučuje iz organizma, a povećan unos preporučuje se pušačima i pasivnim pušačima. Vitamin C je antioksidans koji pomaže u zaštiti stanica od štetnih slobodnih radikala, te smanjuje opasnost od raka, jer sprječava oštećenja u vodenom okolišu, unutar i izvan stanica, poput probavnog sustava, štiti i pomaže imunološkom sustavu, sprječava prehlade, pomaže kod upale uha te poboljšava apsorpciju minerala željeza i kalcija.

Procjena količine vitamina C pronađenog u 23 vrste zelja prije i poslije kiseljenja uz pomoć prirodnog mliječno-kiselog vrenja je sljedeća: u sirovom zelju iznosi od 12 do 112,5 mg/100g, u kiselom zelju od 5,8 do 52,0 mg/100g, a u rasolu od 2,1 do 48,8 mg/100g. Rane sorte zelja imaju najvišu količinu vitamina C, a kod kiselog zelja i rasola količina vitamina C ovisna je o količini u sirovom stanju.

Ako znamo da je skorbut bolest koja se javlja pri nedostatku vitamina C, onda možemo lako zaključiti da će nam kiseli kupus pomoći protiv te bolesti. Skrobut se očituje krvarenjem desni, diskoloracijom kože zbog pucanja krvnih žila, slabim zarastanjem rana, slabom funkcijom imunološkog sustava zbog čega su česte prehlade i infekcije dišnih putova i druge plućne bolesti.

Osim spomenutog, kiseli kupus obiluje mnogim drugim ljekovitim hranjivim tvarima, poput kalcija, magnezija i mangana, koji sudjeluju u izgradnji kostiju, zatim folnom kiselinom, vitaminom B6, omega-3 masnom kiselinom, kalijem i vitaminom A koji podržavaju zdravlje srca, te vitaminima B1 i B2 koji stvaraju energiju.

Uz to, kiseli kupus u sebi ima bjelančevine, koje izgrađuju mišiće, i aminokiselinu triptofan, koja regulira san. Na koncu, dobro smiruje stres, jer je bogat izvor antioksidansa, vitamina A i E, betakarotena i minerala selena. Antioksidansi suzbijaju štetan učinak slobodnih radikala u tijelu oslobođenih u reakciji na stres, te pomažu pretvoriti triptofan u serotonin, što znatno poboljšava raspoloženje.

Najbolji je sirovi kiseli kupus – Kiseli kupus je zbog malo kalorija idealna namirnica za zdravo mršavljenje. Jako je važno naglasiti da termička obrada uništava korisne laktobacile nastale tijekom procesa fermentacije kojom se svježe zelje pretvara u kiselo.

Stoga treba biti oprezan pri termičkoj obradi i svesti je na minimum, ako želimo dobiti sve hranjive tvari o kojima smo govorili. Najbolje je kiseli kupus konzumirati na salatu uz dodatak bučinog ili maslinova ulja s češnjakom, te bilo kojim drugim začinom po želji. Tako sirovi kiseli kupus ponudit će nam najviše od svih nabrojanih hranjivih tvari. Važno je naglasiti i da je najbolje čuvanje kiselog kupusa u staklenkama, a ako se želi smanjiti unos soli, može se isprati pod tekućom vodom prije pripreme jela.
 
(kakolijeciti.com/uredio:NSP)

Izvjestan broj namirnica posjeduje takozvane “negativne” kalorije, što znači da mršavite baš zbog toga što ih jedete

Što je, u stvari, negativna kalorijska bilanca?

Odgovor je jednostavan: kada namirnica zahtijeva da tijelo potroši više kalorija u procesu probave nego što probavom dobije iz njih. Znači, tijelo je prisiljeno trošiti rezerve iz nekih drugih rezervi kako bi imalo energije za normalno funkcioniranje.

Koje su to namirnice s negativnom kalorijskom bilancom?

To su namirnice s niskim glikemijskin indeksom, a visokim sadržajem vlakana, koje proizvode osjećaj sitosti, tako da je želja za jelom znatno umanjena. Iz ovoga proizlazi zaključak da se jede rjeđe i zdravije, a da se, istovremeno, gube kilogrami.

Povrće, voće i ljekovito bilje koje se nalazi na popisu namirnica s negativnom kalorijskom bilancom je izuzetno bogato vitaminima i mineralima. Ove namirnice poboljšavaju metabolizam i prozvodnju enzima i time aktiviraju sposobnost tijela da troši salo.

Povrće koje se nalazi na ovom popisu je: asparagus, boranija, repe, prokulica, kupus, mrkva, cvjetača, celer, rotkve i rotkvice, krastavci, endivija, grašak, kineski kupus, poriluk, salata, cikorija, špinat, rajčica.

Voće: jabuka, kupina, brusnica, grejp, limun i limeta, malina …

Začini i ljekovito bilje koji se nalaze na ovom spisku su: cimet, klinčić, anis, čili paprika, kajen, korijander, kumin, kopar, sjeme komorača, sjeme lana, vrtni kres, češnjak, đumbir, peršin, luk, sjeme salčice i potočarka.

Ove namirnice doprinose, između ostalog:

- Poboljšavanje metabolizma i potenciraju uporabu skladištene masti;
– Povećavanjem razine energije pojedinca;
– Stabiliziranju razine šećera u krvi, a time i stabiliziranju raspoloženja;
– Poboljšanju probave i čišćenju debelog crijeva;
– Čišćenje jetre, čime je probava masti učinkovitija;
– Sprječavanju upala, a time poboljšavanju krvotoka;
– Smanjenju razine kolesterola u krvi;
– Poboljšavanje umnih sposobnosti i koncentracije;
– Ublažavanju stresa, anksioznosti i depresije;
– Doprinose dobrom snu;
– Pomlađivanje kože, daju snagu kosi i ojačavaju nokte;
– Ne sadrže mast, ne sadrže gluten i ako se pripreme kako valja vrlo su ukusne.

E sad, ovo je vrlo bitno naglasiti: da bi došlo do značajnog gubitka težine neophodno je jesti od jednog do dva kilograma mješavine navedene hrane dnevno.

Treba je jesti bez prerade. Blendiranje je dozvoljeno pod uvjetom da se hrana pojede odmah.

Najbolje je nabaviti hranu od organskog proizvođača i jesti sirovo, ili blago opareno.

Također, ove namirnice ne bi trebalo se jeseti s hranom koja sadrži “prazne kalorije” jer tada se gubi učinak negativne kalorijske bilance.
 
(Dijeta, Lekarinfo.com/uredio:nsp)

Riža je druga najpopularnija namirnica, nakon pšenice, kojom se hrani polovica svijeta

Iako je zdrava, posebno što nema glutena, ona sadrži visoke razine arsena čija akumulacija u organizmu može izazvati ozbiljne posljedice.

No, postoji način kako da zadržite rižu u svojoj ishrani, bez da unosite pretjerane količine arsena.

Prehrambene vrijednosti riže se očituju kroz njezinu visoku energetsku vrijednosti te niske vrijednosti masnoće, bjelančevina, kolesterola i natrija.

Osim toga, riža ne sadrži gluten te stoga ne može izazvati alergijske posljedice. Sadrži osam esencijalnih aminokiselina, te pantotensku kiselinu, tiamin, niacin, vitamin B6, riboflavin, mangan, selen, fosfor, cink, magnezij i željezo. Naravno, u tom smislu je zdravija smeđa riža jer sadrži i ovojnicu u kojoj se nalazi najveći dio nutritivne vrijednosti. No upravo u tome leži najveći problem – arsen.

Otkuda taj sav arsen dolazi?

Postoje dvije vrste arsena, organski i anorganski. Izlaganje organskom se smatra manje toksičnim od izloženosti anorganskom arsenu, a upravo smo njemu najviše izloženi. Konstantna izloženost je povezana s razvojem mnogih bolesti poput dijabetesa, kardiovaskularnih i reproduktivnih bolesti, ugrožavanjem imunološkog sustava i pojavom raka.

Mnoge žitarice upijaju arsen iz tla, vode i pesticida, no riža, za razliku od drugih žitarica, apsorbira najviše. Nažalost, isto se događa i s organski uzgojenom rižom koja se ne tretira pesticidima. Veće količine arsena će se pronaći u smeđoj riži, nego u bijeloj, jer se više arsena nalazi se u vanjskim slojevima zrna.

Kako se riješiti arsena iz riže

Budući da je mnogima riža omiljeno jelo kojeg se neće odreći čak ni zbog ove činjenice, znanstvenici predlažu jednu metodu kako smanjiti količinu arsena u riži koja se uobičajenim kuhanjem ne gubi. Naime, potrebno je kroz proces kuhanja nekoliko puta isprati rižu toplom vodom kako bi se arsen isprao koliko god je to moguće.

Na temelju ranijih ispitivanja, znanstvenici su znali da razina arsena pada kada se riža temeljito opere i kuha u velikoj količini vode.

Ova metoda pomaže čak i kad voda od kuhanja sadrži arsen te smanjuje njegove razine čak za 57% u omjeru od 12 dijelova vode na jedan dio riže. Na ovaj način su dokazali da je arsen u vodi “mobilan” i da se na taj može ukloniti.

Zatim su isprobali i druge metode – kuhali su rižu u aparatu koji neprestano kondenzira paru, za dobivanje destilirane tople vode, te u običnom aparatu za kavu koji omogućava da voda od kuhanja izlazi. Ispitivanje riže prije i poslije kuhanja pokazalo je da se kuhanjem riže u aparatu za kavu uklanja oko polovice sadržaja arsena dok kuhanje u laboratorijskom aparatu uklanja čak 70 do 85%, ovisno o vrsti riže.

Naravno, znanstvenici ne očekuju da će ljudi kuhati rižu u aparatu za kavu, već su htjeli pokazati da se na razne načine može smanjiti razine arsena u riži, a osim toga, potaknuti razvoj posebnih kuhala.

U svakom slučaju, ovaj rad omogućava ljudima, ali i industrijama da pronađu način kako smanjiti izloženost arsenu, a posebno je to važno kod dječje hrane koja obiluje rižom.

Dugoročno gledano, najbolji put za smanjivanje razina arsena u riži će biti pomoću uzgajanja sorti otpornijih na apsorpciju arsena te poboljšavanje uzgoja.
 
VIDEO: Kako se riješiti arsena iz riže
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nexus-svjetlost.com,youtube/uredio:nsp)

Krastavci su u širokoj upotrebi jer predstavlja ukusno i praktično povrće. Odlični su za salate, ai osiguravaju osvježavajuće hranjive sastojke. Možete jednostavno ih uzgajate. Vrlo su korisni za naše zdravlje i mogu učiniti mnogo za nas kako bismo se osjećali bolje

Krastavci su jedna od najboljih namirnica za opće zdravlje i obično se o njima priča kao o super hrani, prenosi dailynutritionnews.com

1. Krastavac s korom uključuje kalij, vitamin C, vitamin K, kao i mangan i fosfor, magnezij, pantotensku kiselinu i vitamin A. On ima nisku razinu natrija, kolesterola i zasićenih masti.

2. Krastavci su velika zamjena za kofein, tako da kada se osjećate umorno, osigurat dovoljno ugljikohidrata i vitamina B jednostavnim konzumiranjem krastavca.

3. Da biste spriječili ogledalo od zamagljivanja, prije nego što se istuširate, istrljajte krastavac po ogledalu.

4. Možete rastjerati neke štetočine iz vrta pomoću krastavca. Trebalo bi staviti kriške krastavca u aluminijsku konzervu. Spojevi aluminija i krastavca će djelovati i štetočine će biti potisnute.

5. Možete smanjiti celulit na tijelu ako istrljate krastavac po željenim područjima. Zahvaljujući kolagenu krastavac će ojačati vašu kožu.To može biti korisno i protiv bora.

6. Ako patite od glavobolje i mamurluka, krastavac se može pokazati kao uspješan. To je vrlo jednostavno, samo pojedite krastavac prije odlaska u krevet. Krastavci su puni elektrolita, vitamina B i šećera koji su od velike pomoći u održavanju ravnoteže u organizmu.

7. Ako osjećate glad, a nije vrijeme za obrok, možete jesti krastavac jer sadrži malo kalorija.

8. Možete čak koristiti krastavac za poliranje cipela. Zagrebite komadom po cipelama i cipele će biti sjajnije nego ikada.

9. Krastavac kao sredstvo za podmazivanje. Izrežite krastavac i trljajte ga duž područja koje želite podmazati.

10. Možete olakšati stres. Isjeckajte jedan krastavac i dodajte ga u kipuću vodu. Para koja će izbijati imati će lijep efekt zbog minerala koji se nalaze u krastavcu.

11. S ciljem da se riješite lošeg daha, treba staviti krišku krastavca na jezik i pritisnuti ga prema nepcu. Tvari će eliminirati bakterije koje uzrokuju loš zadah.

12. Možete koristiti krastavac za čišćenje. Samo zagrebite po površini nehrđajućeg čelika, sudopera ili slavine. Sijati će se kao novo.

13. Možete čak obrisati trag olovke, penkale ili markera pomoću krastavca. Samo obrišite površinu nježno vanjskim dijelom krastavca.
 

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Mnoge namirnice imaju više pozitivnih zdravstvenih učinaka, dok se druge ističu kao čudo za borbu protiv bolesti, kao na primjer celer

Za celer je otkriveno da je ekstremno učinkovit u uništavanju stanica raka jajnika, gušterače, prostate, dojke, jetre i pluća. Zapravo, u nedavnoj studiji, celer je uništio čak 86% stanica raka u plućima (in vitro).

Što čini celer tako jako antikancerogenim? Ova nutritivna, niskokalorična hrana izgleda skromno.

Uglavnom se sastoji od vode, ali pored što smiruje živčani sustav, pomaže pri probavi, smanjuje upale i snižava krvni tlak, celer također sadrži i antikancerogeni spoj po imenu apigenin, koji je prilično učinkovit u uzrokovanju apoptoze (samoubojstvo stanica) kod brojnih vrsta stanica raka.

Istraživači u Kini su otkrili da konzumiranje samo dvije stabljike celera oko 2-3 puta tjedno može smanjiti rizik od raka pluća za nevjerojatnih 60%.

Još uvijek nije razjašnjeno da li apigenin djeluje sam ili zajedno s nekim drugim spojem u celeru.

U drugoj studiji je otkriven fokus na širi utjecaj unosa voća i povrća i utjecaj na rak:

“Posebno visok unos kineskog kupusa, vlasca, mrkve i celera, suprotno je proporcionalan s rakom pluća neovisno od toga je li osoba pušač ili nepušač”.

Nadalje, žene koje jedu namirnice s velikim količinama apigenin imaju manje šanse za formiranje raka dojke za 19%, a raka jajnika za 20%.

Studija je pokazala da apigenin djeluje i na smrtonosne, brzorastuće tumore inhibirajući rast stanica i suzbijajuće izražavanje gena koji je povezna s rastom raka.

Također, krvne žile koje napajaju stanice raka, smanjeni su i ne mogu dovesti nutrijente tumoru.

Apigenin radi tako što smanjuje mogućnost rasta tumora smanjujući vaskularni endotel i sprječavajući dotok glukoze – smanjujući tako ciklus formiranja stanica raka na minimalnu mjeru.

Vaskularni endotel stvaraju proteine ​​koji stimuliraju formiranje novih krvnih žila, ali taj protein potiče i rast tumora.

Na temelju ovako obećavajućih rezultata, imate razlog više uključiti celer u svoju prehranu i prehranu svih koje volite.

Samo se držite organskog celera, ili najbolje, uzgojte vlastiti celer!
 

 
(naturalnews.com/uredio i preveo:nsp)

Kravlje mlijeko je visokoproteinska namirnica, prebogata bjelančevinama, a upravo previsok unos koncentriranih bjelančevina kroz upotrebu hrane životinjskog podrijetla (mesa i prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda i jaja) dovodi do gubitka kalcija iz kostiju

Iako se mlijeko i mliječni proizvodi propagiraju kao neophodni u prehrani djece i odraslih, sve su opasniji za upotrebu, jer su životinje pune toksina, viška proteina, hormona, pesticida, virusa. Mlijeko iako nema vlakna, sadrži značajnu količinu kolesterola. Suvremenim metodama mlijeku se dodaju razni hormoni i aditivi koji uzrokuju razne bolesti.

Preko mlijeka i mliječnih proizvoda, često se prenose zarazne klice, u kojima su hormoni, ostaci antibiotika, virusi, pesticidi, industrijske kemikalije i drugi nepoželjni sastojci.

Neke od bolesti koje su dovedene u vezu s mlijekom su nepodnošljivost laktoze, sklonost arteriosklerozi, neke od teških neuroloških bolesti poput amiotrofične lateralne skleroze, rezistencija na antibiotike, osteoporoza te neke vrste leukemije.

Mlijeko nije zdravo za djecu iako je rasprostranjeno mišljenje da je potrebno za razvoj djeteta, no pri tome se ne misli na majčinsko mlijeko već na kupovno. Činjenica je da je majčino mlijeko nešto najzdravije za djecu, sadrži sastojke koji su potrebni u razvoju te prenosi majčina antitijela. Iako ima manje kalcija nego kravlje, mlijeko je bolji izvor kalcija jer se bolje apsorbira. Istraživanja su pokazala da majčino mlijeko sadrži manje proteina od životinjskog te zbog toga pogoduje potrebama djeteta.

Kupovno kravlje mlijeko, zbog aditiva i hormona koje mu se dodaje, može biti uzročnik tegobama popout alergije, sideropenične anemije koja ima za posljedicu nešto nižu inteligenciju, rani početak arteriosklerotičnih promjena na krvnim žilama te juvenilni dijabetes (tip I), ukoliko se konzumira od ranog djetinjstva.

Čest razlog koji se navodi za upotrebu mlijeka je i sprječavanje osteoporotičnih promjena na kostima. Novija istraživanja iznose sasvim suprotne činjenice. Kravlje mlijeko je visokoproteinska namirnica, prebogata bjelančevinama, a upravo previsok unos koncentriranih bjelančevina kroz upotrebu hrane životinjskog podrijetla (mesa i prerađevina, mlijeka i mliječnih proizvoda i jaja) dovodi do gubitka kalcija iz kostiju. Epidemiološke studije potvrđuju istraživanja.

Mliječni proizvodi kao sir također nisu zdravi, sir spada u teško probavljivu namirnicu, mastan je, a pretjerana konzumacija može pogoršati zdravlje i rad pojedinih organa, kao što je prostata. Od sira se stvara kiselost u organizmu koja može dovest do raznih oblika raka.

Zbog ovih činjenica sve više ljudi se odlučilo za odricanje od mlijeka i mliječnih proizvoda, to odricanje nije nekakav prolazan trend, već je prihvaćanje boljeg zdravlja.
 

 
(web-tribune,youtube.com/uredio:nsp)