Iran je nedavno najavio da odbacuje američki dolar u vanjskoj trgovini

Kao što je to učinio Irak prije nego što je bio napadnut od strane Amerike, ili je Libija planirala prije nego što su je bombardirali saveznici pod vodstvom NATO-a.

Američki komedijaš Lee Camp shvaća i ističe ovaj uzorak ponašanja.

SAD se priprema za napuštanje iranskog nuklearnog sporazuma, koji je napravio sve osim ukidanja nuklearnog programa Teherana u zamjenu za ukidanje sankcija, jer nije dovoljno restriktivan.

Iran je već rekao kako neće prihvatiti više zahtjeva ili više sankcija, možete pogađati kakvu će lančanu reakciju to uzrokovati.

Pretpostavke američkog komedijaša Lee Campa su prilično strašne.

Primijetio je kako je Iran nedavno odbacio dolar u korist eura – nešto što je Irak učinio prije 18 godina, nekoliko godina prije nego što su ga Sjedinjene Države napale pod lažnim izgovorom da posjeduje oružje za masovno uništenje.

Libija je željela učiniti isto, iako je njezin vođa Muammar Gaddafi želio uspostaviti vlastitu valutu, zlatni dinar – ali 2011. godine NATO-ovi ratni zrakoplovi bombardirali su njegovu zemlju kako bi podržali ustanak protiv njega.

Gotovo odmah nakon toga, pobunjenici su osnovali svoju središnju banku, i od SAD-a i UN-a dobili dozvolu da prodaju naftu sa zemlje koju su kontrolirali.

Pogledajte čitav show ovdje:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rothschildi kao najmoćniji ljudi na planetu već više od 200 godina vrše velik utjecaj na ekonomsku, a posredno i političku povijest i sadašnjost Europe i svijeta, i jedini su bilijarderi na svijetu

Još od 19. stoljeća obitelj Rothschild je među najbogatijima na planetu. Danas, žive jako tajnovito i o njima se malo toga zna, a bogatstvo stvoreno na bankarenju procjenjuje se u bilijunima dolara.

Zahvaljujući bankama i stekli su svoje bogatstvo. Danas gotovo da nema države na svijetu gdje nisu osnovali svoju banku i koja je središnja banka zemlje. Zapravo, to je ono što je i zanimljivo.

Prije 14 godina, točnije 2000. godine na planetu je postojalo samo osam država koje nisu okupirali Rothschildi. Afganistan, Irak, Sudan, Libija, Kuba, Južna Koreja, Iran i Sirija. Zanimljivo, sve su to zemlje na meti zapadnog svijeta. Tri godine poslije, 2003. godine ostalo ih je šest: Sudan, Libija, Kuba, Sjeverna Koreja, Iran i Sirija.

Irak je u to vrijeme proglašen terorističkom prijetnjom, uslijed napada na američke Blizance, baš kao i Afganistan. SAD je ušao u zemlju, smaknuo tadašnjeg predsjednika Sadama Husseina…

2011. godine preostale su četiri: Kuba, Sjeverna Koreja, Iran i Sirija. Dakle, Libija i Sudan su riješeni. Muammar Gaddafi, libijski diktator je ubijen – nikad nije objavljeno tko ga je ubio.

Trenutačno se na Iran vrši veliki pritisak, Amerikanci strahuju da će se domaći nuklearnog oružja. Bivši američki tajnik i doajen nacionalne sigurnosti SAD-a i Rockfellerov štićenik, Henry Kissinger je Iran okarakterizirao kao veliku prijetnju SAD-u.

“Razvije li Iran nuklearno oružje ili dođe nadomak stvaranja nuklearnog oružja, to će samo po sebi poremetiti ravnotežu u regiji, bez obzira koliko umjerena vlast bila u Teheranu. To bi značilo da je Iran pokazao neposluh prema Vijeću sigurnosti i da je pobijedio Ameriku u ratu prijetnjama”, kazao je Kissinger.

Također pratimo vijesti o Sjevernoj Koreji i nuklearnom oružju od kojeg svi strahuju. Pentagon je naglasio kako Sjeverna Koreja predstavlja rastuću prijetnju za SAD zbog razvijanja raketa dugog dometa i nuklearnog oružja.

Kuba je odavno trn u oku SAD-a. Pritisci su stalni i neslaganja ne jenjavaju iako se u posljednje vrijeme odnosi poboljšavaju. U ožujku je američki predsjednik Obama postao prvi američki predsjednik, nakon 88 godina koji je kročio u tu zemlju. Par mjeseci nakon na Kubi, točnije u Havani, nakon 57 godina, otvoren je prvi od dva američka hotela, Four Points Sheraton Havana. Lice Kube se mijenja, definitivno.

Sirija je trenutačno ratna zona. ISIL i ostatak svijeta bore se za svoju nadmoć nad tom zemljom bogatom naftom.

Rothschildi kao najmoćniji ljudi na planetu već više od 200 godina vrše velik utjecaj na ekonomsku, a posredno i političku povijest i sadašnjost Europe i svijeta.

Osim bankarstvom Rothschildi se bave i osiguranjem, industrijom, rudarstvom, građevinarstvom i brojnim drugim djelatnostima na svim kontinentima svijeta.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr)

Kako prenosi The Wall Street Journal, Pentagon je izradio planove za raspoređivanje američkih vojnika, tenkova i drugih oklopnih vozila na neodređeno vrijeme uz istočne granice NATO saveza, a dodatna militarizacija Istočne Europe se pravda potrebom za ograničavanjem ruske agresije

Ovo će biti prvi takav razmještaj od kraja Hladnog rata.

Ovaj je plan Pentagon objavio prošle godine, kada su američki dužnosnici priopćili da žele povećati američku vojnu prisutnost u Istočnoj Europi, ali su neke zemlje članice NATO saveza “izrazile zabrinutost zbog ove takozvane američke predanosti da ih štiti, prije svega zbog intervencije ruskog predsjednika Vladimira Putina u Ukrajini”.

Zamjenik američkog ministra obrane, Robert Work, rekao je kako bi novi plan mogao ublažiti takve brige zato što će se rasporediti najbolje i najmodernije američko oružje u tom dijelu Europe.

Do 2017. će se, prema planovima Pentagona, na istoku Europe dodatno rasporediti cijela oklopna brigada koja će imati 4 200 vojnika, 250 tenkova, samohodnih topova i drugih oklopnih vozila, 1 750 vojnih vozila na kotačima.

“Naši saveznici i partneri će imati više mogućnosti, jer će vidjeti češću prisutnost oklopnih brigada, kao i suvremene opreme raspoređene u njihovim zemljama”, rekao je general Philip Breedlove, zapovjednik savezničkih snaga u Europi.

Glavni cilj plana povećanja vojnog proračuna za operacije u Europi od strane Pentagona je “pokazati snažan i uravnotežen pristup prema NATO saveznicima zbog ruske agresije u na granicama Istočne Europe i drugim regijama”, rekao je Breedlove.

“Jedan od razloga za povećanje vojne prisutnosti je “zabrinutost jednog dijela NATO saveznika od mogućeg napada Rusije”, istaknuo je general Philip Breedlove.

Međutim, treba reći da je Pentagon izbjegao “tehnička” ograničenja za trajni razmještaj snaga u Europi, koje je zabranjeno glavnim ugovorom između Rusije i NATO saveza na način da će tri različite brigade biti raspoređene na temelju rotacije od devet mjeseci. Snage će se biti raspoređene u nekoliko zemalja u Istočnoj Europi i sudjelovat će u zajedničkim manevrima s nacionalnim vojskama zemalja domaćina.

Također, plan predviđa obnovu već postojeće vojne opreme u Europi, koja će se modernizirati i podijeliti savezničkim zemljama. Na kraju se predviđa da će najmanje jedna cijela moderna američka oklopna brigada biti stalno prisutna na istočnim granicama NATO saveza.

Rusija neće ostati bez odgovora na gomilanje snaga u blizini svojih granica. Ruski veleposlanik u NATO savezu, Vladimir Gruško, obećao je da će Rusija “odgovoriti na asimetričan način.”

“Nije Rusija ta koja se širi, nego NATO proširuje svoj teritorij i približava se Rusiji. Sada koristiti ovaj teritorij da projicira vojnu silu u našem smjeru”, rekao je Vladimir Gruško.

Unatoč ugovorima s Rusijom i činjenicom da se ovim stvara nova točka žarišta, opet u Europi, Bijela kuća je odobrila plan kada je prošlog mjeseca odobrila 3,4 milijarde dolara za takozvanu “Europsku inicijativu ohrabrenja” (European Reassurance Initiative), a detalji plana koji bi trebao započeti u veljači 2017. godine, dati će na razradu Pentagonu. Ovaj zahtjev još mora odobriti američki Kongres.

Pentagon je u početku rotirao oko 4 200 dodatnih vojnika u Europi od 2016. godine, uz ukupno 62 000 američkih vojnika već raspoređenih na Starom kontinentu.

Sada Pentagon ima za cilj rotirati dodatnu oklopnu brigadu svake godine i podijeliti 4 200 vojnika na šest država – Litvu, Estoniju, Latviju, Poljsku, Bugarsku i Rumunjsku. Kao i nova oprema, rotirajuće trupe bit će koncentrirane na istoku, a kretat će se po potrebi između ostalih članica NATO saveza zbog vježbi i drugih obuka.

General Ben Hodges, zapovjednik američke vojske za Europu, kaže da će se ovim planom stvoriti trajna prisutnost duž istočne granice NATO saveza.

Ruski dužnosnici su u utorak rekli kako Moskva pažljivo prati američki plan, kao i odluku da se rasporede stalne trupe u Istočnoj Europi. Službeni stav Rusije i dalje ostaje kako SAD i njegovi saveznici koriste lažne izgovore samo kako bi gomilali vojsku na ruskoj granici.

Ruski dužnosnici tvrde da se ovom odlukom krši “Temeljni akt NATO – Rusija” iz 1997. godine, prema kojem savez neće pozicionirati značajne, stalne borbene snage na ruskim granicama.

Budući da u dokumentu termin “značajne” nije jasno definiran, dužnosnici NATO saveza kažu da je ovaj broj trupa u skladu sa spomenutim aktom.

Prema ovom planu, starija vojna oprema će biti premještena u skladišta u Njemačkoj za renoviranje, a zatim će ići u baze diljem Njemačke, Nizozemske i Belgije. Zbog toga su dužnosnici Poljske i baltičkih zemalja zabrinuti da će samo mala količina opreme doći do istočnih saveznika.

“Ovo samo učvršćuje dvoslojni savez, stare Europe i nove Europe. Snage idu natrag u staru Europu i nema ničeg novog za novu Europu, a mi smo ti koji smo najviše izloženi prijetnji”, rekao je jedan diplomat iz Istočne Europe.

Američki dužnosnici kažu da će prema novom planu neke države možda imati više ili manje opreme u određenom trenutku, zato što će SAD konstantno rotirati vojne snage u Europi. Pa ipak, vojni dužnosnici ističu da će Europa na kraju imati jednu brigadu više najmodernije američke vojne opreme.

Nema sumnje da su u Washingtonu i Pentagonu “ozbiljni” kada je u pitanju sigurnost Europe, posebice zemalja koje graniče ili su blizu Rusiji, stoga bilo kojem upućenijem čitatelju nepotrebno tumačiti stvarne razloge ove odluke Pentagona i Bijele kuće.

S druge strane, Barack Obama se jednako ponaša i na Dalekom istoku, gdje se u završetku svog drugog mandata kao američki predsjednik i dobitnik Nobelove nagrade za mir odlučio dizati tenzije u Južnom kineskom moru.

SAD planiraju nove pomorske vježbe u blizini spornih otoka u Južnom kineskom moru, a manevri će se vjerojatno održati početkom ovog mjeseca, javlja Reuters.

U posljednjih nekoliko mjeseci su Sjedinjene Države provele više vježbe u obrani onoga što u Washingtonu nazivaju “slobodom plovidbe” i to uvijek u blizini spornih otoka. Dužnosnici američke mornarice su izjavili da planiraju i daljnje vježbe, koje će biti sve složenije.

Sve što je imao reći američki predsjednik Barack Obama bio je poziv Kini da mirno riješiti spor oko Južnog kineskog mora, iako s njim SAD nemaju nikakve veze i tamo su u “ulozi zaštite svojih saveznika”, otprilike kao u Istočnoj Europi.

Američka vojska je također razmatra prijedlog da zamijeni svoje mehanizirane desantne čamce LCM-8, koji su u službi još od rata u Vijetnamu. Ovo je prvo veliko stjecanje desantnih čamaca u proteklih petnaest godina. Mjera se smatra vitalnom za “povećanje sigurnosti vojske na obali Pacifika”, gdje će Pentagon povećati svoje pomorske ophodnje, te je poduzeti niz drugih mjera kako bi se suprotstavio sve većem utjecaju Kine.

U veljači je novinarka Cynthia McKinney podsjetila kako “SAD stalno šalju ratne brodove u područje Južnog kineskog mora, pozivajući se na svoje pravo slobodne plovidbe morima”. U siječnju je Washington je počeo provoditi pomorske i zračne “ophodnje” u Južnom kineskom moru, šaljući jedan od svojih ratnih brodova na udaljenost od dvanaest nautičkih milja od jednog otoka na koje pravo polaže Kina.

McKinney također tvrdi da će SAD nastaviti svoje vojne ophodnje u regiji, jer smatra da su one u skladu s međunarodnim pravom.

Na sve se oglasio i kineski predsjednik Xi Jinping, koji je Obami poručio da se drži podalje od otočja Spratly, kojeg Kina smatra za svoj suvereni teritorij.

Xi Jinping je rekao da Kina neće tolerirati nikakve radnje koje za cilj imaju kršenje njenog suvereniteta i ugrožavanje sigurnosti, a sve pod izgovorim slobode plovidbe u Južnom kineskom moru.

Kineska državna novinska agencija Xinhua je izvijestila da je kineski predsjednik Xi Jinping upozorio SAD zbog povrede kineskog suvereniteta.

Ovo je kineski predsjednik Obami otvoreno rekao za vrijeme njegove posjete s američkim predsjednikom na marginama sastanka na vrhu o nuklearnoj sigurnosti koji se održava u Washingtonu.

Kako prenosi agencija Xinhua, kineski predsjednik Xi Jinping je rekao kako Kina neće tolerirati nikakve radnje koje za cilj imaju kršenje njenog suvereniteta i upozorio SAD da će štititi kineski suverenitet i u spornim vodama u Južnog kineskog mora. Xi Jinping je odbacio sve pokušaje da se međunarodni zakoni o slobodi plovidbe koriste kao povod da se potkopaju kineski interesi i nacionalna sigurnost.

“Kina na temelju međunarodnog prava poštuje i štiti slobodu zračne i pomorske plovidbe svim zemljama. U isto vrijeme, Peking neće prihvatiti nikakve radnje koje štete kineskom državnom suverenitetu i nacionalnim interesima pod izgovorom slobode plovidbe”, istaknuo je kineski predsjednik.

“Sjedinjene Američke Države se trebaju pridržavati svoje obveze kao strana koja nije u sporu Južnom kineskom moru i igrati konstruktivnu ulogu u osiguranju mira i stabilnosti u regiji”, rekao je Xi Jinping

Glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova, Hong Lei, prošlog mjeseca je optužio Washington za gomilanje vojne tehnike u Južnom kineskom moru i za militarizaciju voda u kojima provodi sporne ophodnje.

Južno kinesko more je postalo mjesto napetosti između Kine i Zapada općenito. Nekoliko analitičara je predložilo da SAD podrži i utječe na kineske susjede tako da oni ustanu protiv Kine, kako bi se lakše provela američka politika obuzdavanja “azijskog diva”.

Svake godine kroz Južno kinesko more prolazi 5 300 milijardi dolara trgovine, od čega samo na američku trgovinu otpada 1 200 milijardi dolara. Više od polovice svjetske godišnje pomorske trgovine i trećina cjelokupnog pomorskog prometa u svijetu prolazi kroz kineske vode.

Dakle, za zaključiti je da Pentagon i američka administracija stvaraju dva žarišta kojima žele pokazati svoju moć i da još uvijek vode prvu riječ u međunarodnim poslovima. Nesporno je da su SAD svjetska sila, ali je upitno mogu li se suočavati na dva fronta istovremeno, onom na istoku Europe protiv Rusije i na Dalekom istoku protiv Kine. Još prije desetak godina, kao i na početku Arapskih proljeća je to bilo zamislivo.

Međutim, takozvane “arapske revolucije” su prošle, ostavljajući za sobom u ruševinama nekada prosperitetne zemlje i dugotrajne oružane sukobe. Isto se pokušava i u Latinskoj Americi, a Washington i dalje uporno sve katastrofe u posljednjih deset godina objašnjava “narodnom željom za demokracijom”.

Međutim, povjerenje u slogane Bijele kuće je sve manje, barem u onih naroda koji nisu kapitulirali ranije. Ostatak svijeta počinje shvaćati da se Sjedinjene Države bore isključivo da zadrže kontrolu nad svojim kolonijama. A za glavni instrument kontrole su u financijskom smislu petrodolari, te stvaranje imaginarnih prijetnji u kojima će se američka vojska pojaviti kao spasitelj i zaštitnik nacionalnih interesa malih naroda.

Srećom, američki plan u Siriji nije uspio,a propao je i u Egiptu. Naravno, to ne znači da je Washington odustao od pokušaja vraćanja kontrole nad Bliskim istokom, jer “američki nacionalni interes” il, bolje rečeno, nacionalni interes Izraela mu ne dopušta da se opusti. No, to je područje interesa cijelog svijeta i SAD su izgubile ekskluzivno pravo krojenja bliskoistočne politike.

Tijekom posljednjih godina se zbog sirijske krize nekako zaboravila Libija. O obnovi ove zemlje na Zapadu više nitko ne govori i davno je zaboravljena.

Konačni cilj NATO saveza je ostvaren i Gaddafi je mrtav, a ostalo neka Libijci shvate sami. U Iraku situacija nije mnogo bolja, ali tamo barem postoje vlada i vojska. U Libiji danas možete snimati novi dio serijala “Mad Max”, budući da ima “predivan” pustinjski krajolik u kojem s horizonta nadiru terenska vozila sa strojnicama.

I iz nekog razloga, čim je postalo jasno da sirijski sukob ide ka mirnom rješenju, počela je pucnjava u Tripoliju. Sada su se tamo pojavile i neke vlade koje su tradicionalna imitacija “demokratskog procesa” i odmah je interveniralo francusko ministarstvo vanjskih poslova i nudi im se vojna pomoć. To je jasan dokaz da napetosti u ovom dijelu svijeta neće oslabiti, ali za razliku od Europe i Dalekog istoka, ovdje je za stvaranje kaosa zadužena Francuska.

Tu je i Latinska Amerika koja se prilično udaljila od Washingtona i bilo je potrebno učiniti nešto. To “nešto” je pokretanje institucionalnog državnog udara u Brazilu, gdje se pod izgovorom optužbi za korupciju žele ukloniti političari bliski predsjednici Dilmi Rousseff, ali prije svega nju samu. Čak je stvoreno i “Povjerenstvo za opoziv”.

Međutim, Brazilci su se odlučili mobilizirati i ne čekati što će im donijeti sudbina, poput Ukrajinaca ili Libijaca.

Proteklih tjedana je održano već nekoliko skupova u više brazilskih gradova, na kojima se ukupno okupljalo od preko milijun do stotina tisuća prosvjednika koji su dali potporu predsjednici Dilmi Rousseff. Washington djeluje na sličan način djeluje u Venezueli i drugim zemljama.

Što je zapravo američki interes? Očuvanje kolonijalnog carstva. Britanci su se u svoje vrijeme u to teškom pitanju oslanjali na moćnu flotu. Amerikanci imaju vojnu moć, ali im je oružje postalo sekundarno sredstvo, osim kada ga zavedenim narodima ne gurnu u ruke da se bore za njihove interese.

Ključno sredstvo Washingtona u tkanju ekonomske omče kojom davi svoje robove je još uvijek petrodolar. Uz sve priče o “suvremenom oružju”, “novoj floti”, “ophodnjama” i “motoriziranim brigadama”, to je sve što je ostalo od “Velike imperije”.

Petrodolar je bio rezultat dogovora kojeg su sklopili SAD i Saudijska Arabija 1974. i kada je Rijad je u prodaji nafte počeo prihvaćati samo američke dolare. Sjedinjene Države su se obogatile, a MMF je koristio ovo valutu za zajmove zemalja izvoznica nafte. Sporazum je pripremio Henry Kissinger, koji je u to vrijeme vodio američku vanjsku politiku.

1975. je sustav proširen na sve zemlje članice skupine OPEC. Na temelju kupnje i prodaje nafte se kontrolirala globalna ekonomija. Washington je sve konce držao u svojim rukama.

Dok svijet bude trebala nafta, ona će biti prodavana za dolare. Zemlje koje su morale zadovoljiti svoje potrebe za energijom su morale pronaći ili izmisliti dolare, a svijet je osuđen da ovisi o Sjedinjenim Američkim Državama i njihovoj valuti. S druge strane su SAD zadržale hegemoniju na svjetskom tržištu i utjecale na sve političke i ekonomske odluke.

Kao što se očekivalo, ovaj sustav nije bio postavljen za sve. Najveću korist su imali Saudijci i njihovi najbliži susjedi, koji su politiku uskladili s Washingtonom, čime su održavali i svoju poziciju u globalnom poslovanju s naftom.

No, u studenom 2000. godine Sadam Hussein je objavio svoju namjeru da neće prodavati naftu za dolare, nego za euro. Naime, 2001. godine je u optjecaj uvedena nova valuta Europske unije, koja sama po sebi predstavlja opasnost za Sjedinjene Države. Inicijativi Sadama se pridružila Malezija i neke druge azijske zemlje. Protiv nije bila ni Rusija, ali je nakon Jeljcinove liberalne “šok terapije” još uvijek bila slaba da utječe na međunarodne poslove.

Washington je shvatio prijetnju i pokrenuo neobjavljeni rat. U ožujku 2003. godine je pao režim Sadama Husseina, a Europa je sa svojim eurom nestala. Kapitulirala je i prihvatila ulogu “mlađeg brata” Sjedinjenih Američkih Država. No, Amerikanci ipak nisu mogli slaviti konačnu pobjedu i proglasiti “kraj povijesti”.

Inicijativa likvidiranog iračkog lidera, Sadama Husseina, pokazala se zaraznom. Naime, 2007. godine tadašnji iranski predsjednik Mahmud Ahmadinedžad je izrazio želju da ne prodaje naftu za dolare. Tada ga nitko nije podržao. No, već 2009. godine u bilateralnoj trgovini dolar napuštaju Kuba, Bolivija, Venezuela, Honduras, Nikaragva i Ekvador. Neki vjeruju da je Huga Chaveza upravo to i stajalo života.

2011. godine dolazi na red pukovnik Gaddafi, koji je predložio stvaranje jedne afričke zemlje s arapsko-crnačkom populacijom od 200 milijuna ljudi. Ideju stvaranja jedinstvene zlatne valute – “zlatnog dinara”, kojeg je, uz zajednicu afričkih zemalja, promovirao Gaddafi, podržale su brojne arapske države i gotovo sve zemlje u Africi. Protivnici ideje su bili Južna Afrika i, naravno, Arapska liga.

Međutim, iako u začecima, sama ideja Gaddafija je u Sjedinjenim Državama i Europskoj uniji izazvala pravu pomutnju. Francuski predsjednik Nicolas Sarkozy je izjavio da “Libijci prijete financijskoj sigurnosti čovječanstva”. Libijski vođa nije slušao upozorenja, niti se obazirao na prijetnje. Rezultat je poznat. Gaddafi je ubijen, a u Libija danas vidimo samo ruševine i kaos.

Što se tiče Brazila, predsjednica Dilma Rousseff u okviru skupine BRICS aktivno promiče ideju napuštanja dolara u međusobnoj trgovini. Ništa manje nije aktivna Rusija s Kinom. Od 2014. godine Rusija za isporučeni plin prihvaća kineske juane, a njena valuta, rublja, koristi se u novoj Euroazijskoj ekonomskoj zajednici.

Za kraj spomenimo i Iran, koji danas, devet godina nakon Ahmadinedžada, donosi odluku ne samo da će naftu prodavati za euro, nego i da sva zamrznuta sredstva u dolarima želi natrag u eurima, što pojašnjava i bijes Washingtona i izmišljanje novih sankcija zbog iranskog balističkog programa, istog kakvog imaju brojne zemlje diljem svijeta.

Analitičari kažu da je ovo ozbiljan izazov za Washington i udar na carstvo petrodolara, a jednako misle i mnogi u Sjedinjenim Državama. Jasno je da su “ruska prijetnja” i “slobodna plovidba” samo izgovor kojim se prikriva strah od gubitka globalne hegemonije, koji je prisilio Pentagon, Bijelu kuću i Kongres da se, prije svega, potpunosti slože o militarizaciji istočnoeuropskih vazalskih država i Dalekog istoka, područja sukoba s dva “arhineprijatelja” američkog carstva – Rusije i Kine.

Uzme li s eu obzir jasan stav Rusije i Kine, a potom Irana, dijela zemalja Latinske Amerike, Egipta, Sirije i drugih, pitanje je hoće li ovaj potez polučiti željeni rezultat?
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:NSP)

‘Budete li se suprotstavili, poduzet ćemo dodatne mjere’ zaključilo je Vijeće i poslalo 5000 vojnika u ovu ‘političku krizu’

AU iliti Afrička unija već godinama djeluje kao kontinentalni savez 54 države članice, bez Maroka, Burkine Faso i Centralnoafričke Republike. Zanimljiv i rijetko navođen dio njezina je vojna pozadina i podrška

Libija razbila demokratski ustroj

Među postulatima koji je krase jasno se ističe ‘obrana suvereniteta, teritorijalnog integriteta i nezavisnosti država članica’. Pod tim se podrazumijevaju vojne intervencije koje takvu vojnu silu čine izuzetno moćnom, barem kada interese ne ‘ganjaju’ neke još moćnije klike.

Tipičan primjer te ‘suverenosti’ AU-a vidjeli smo tijekom svrgavanja Gaddafija i desanta na Libiju kada su ovu razvijenu afričku državu do nogu potukli i uništili NATO-ovi vojni poligoni.

Tada je i otvoreno spriječen diplomatski način rješavanja problema, neposredno prije leta predsjedničke komisije na susret s libijskim liderom. Proglašavanje zone zabrane leta nad Libijom polariziralo je i razbilo koherentnost unije iznutra, no nezadovoljstvo je kasnije kompenzirano obostranom koristi – AU je dobila pravo legitimiranja Nacionalnog tranzitnog vijeća u post-Gaddafijevoj Libiji unatoč početnim odbijenicama. ‘Bolje naša i uništena nego tuđa i napredna’ može se razmatrati kao pouku tog akta, iako je Gaddafi bio i predsjedatelj AU-a.

Carstvo uzvraća udarac

Građanski ratovi, pučevi i prevrati u Togou, Mauritaniji i Maliju bili su vježba pred ono što nas je čekalo kasnije. Četvrti stavak Ustava AU-a tako dopušta Protokol koji ‘daje pravo na intervenciju u državu članicu tijekom ratnih zbivanja, genocida ili zločina protiv čovječnosti’.

Problem je nastao kada su za te stvari bile zaslužne strane interesne klike – licemjerje i dvostruka mjerila vodile su gotovo sve naknadne odluke. S jedne strane zaštićeni su diktatori, a s druge uklanjani slobodarski elementi.

Prvi veliki slučaj bio je sudanski Darfur gdje se formiralo tijelo ‘mirotvoraca’ od čak 7000 članova. Kritike su dolazile sa svih strana – premali broj ljudi, potpuni nedostatak sredstava, nemogućnost obrane genocida…

I onda na red dolazi trenutna situacija. Vijeće za mir i sigurnost (CPS) Afričke unije u etiopskoj je prijestolnici Adis Abebi odlučilo ‘odobriti slanje misije za prevenciju i zaštitu u Burundi na razdoblje od šest mjeseci s mogućnošću produljenja’ i zatražilo od vlade Burundija da u roku 96 sati od donošenja ove odluke ‘potvrdi pristanak na suradnju’.

‘Budete li se suprotstavili, poduzet ćemo dodatne mjere’ zaključilo je Vijeće i poslalo 5000 vojnika u ovu ‘političku krizu’. Ova kombinacija NATO-a i EU upravo je ono što međunarodna klika predvođena Rockefellerom i Rothschildom godinama želi ozakoniti.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

To je poredak iz kaosa. Poredak koji je u petak 13. u Parizu napravio kaos

Kada otvorite svoje granice da ljudi koji su dijametralno protive svojim temeljnim načelima, to je recept za katastrofu.

Poznati aktivist Alex Jones govori o nedavnim događajima u Parizu:

“Događaji koji se odvijaju u Europi su predviđeni sa nevjerojatnom točnošću na većini alternativnih medija, tako i na Infowars.com na kojem se kroz bezbroj video i novinskih izvještaja predvidio točan scenario kao posljedica imigrantske krize.

Globalistički sindikalni kriminalci po čitavom svijetu vjeruju da javnost i građani žive u totalnom kulturalnom i geopolitičkom neznanju, te će vrlo vjerojatno na kraju okriviti Assada, sirijskog predsjednika za masakr u Parizu.

Ovo je jedan od najvećih terorističkih napada još od 11. rujna 2001. (9/11)

ISIS je ODMAH preuzeo odgovornost za napad u Parizu, kao što je nedavno prihvatio odmah odgovornost za rušenje putničkog zrakoplova iznad Sinaja.

O čemu se u stvati radi?

Tako je srušen Gaddafi u Libiji prije 4 godine, na isti način uz pomoć Al Qaide, i sada se također želi srušiti Assad u Siriji pomoću ISIS-a.

Za one koji ne znaju Al Qaida je samo promjenila ime i sada se zove ISIS. Novo ime je izmišljeno da bi se zbunila javnost.

Hillary Clinton je u nedavnom video intervjuu priznala da je Amerika stvorila i trenirala, te opskrbljivala oružjem Al Qaidu. Ta ista Al Qaida je promjenila ime danas u ISIS.

Ono što misle političke neznalice, je da je nakon napada na WTC 11. rujna, Amerika morala uništiti Irak i Sadama. Nakon svega sličan slučaj se desio sa napadom u Parizu, pa bi nakon toga Amerika morala uništiti Siriju i Assada. E tako razmišljaju politički ignoranti.

Poanta svegaje u tome, a i ljudi se pitaju zašto misliti da je to namješteni napad ili “false flag” napad?

Odgovor leži u tome da se globalna vlada sastoji od 5 korporacija koje vode velike banke i farmaceutske kompanije odgovaraju CFR-u (Savjetu za inozemne odnose), i elita ne proturječi tome.

Slijedeći mjesec se u Prizu održava konferencija koja će zaključiti osnivanje Globalne Vlade, čak je i Papa Franjo pozvao na osnivanje globalne vlade, koja će provoditi zakone poput “karbonskog zakona” i napraviti ljude robovima.

Ovaj napad nije bio pravi napad pod “lažnom zastavom” je su obavještajne službe bili nespremne. Kada pogledamo ostale napade pod “lažnom zastavom” poput ubojstva Kennedya, 911… vidjet ćemo kako se stvari u medijima odvijaju jako brzo nakon napada, kao da su službe bile spremne na napad. To se ne može reći za slučaj u Parizu.

Ne može se reći da je napad u parizu namješten jer je bilo previše faktora koji su otvorili granice imigrantima i režirali teroristički napad.

Zbog ovog događaja u Parizu, zabraniti će se moguća okupljanja protiv nasilne imigracije, i nitko više na ulicama neće moći izraziti negodovanje protiv vala imigranata, iako u njima ima i puno terorista sa zadatkom.

Čitali smo nedavno da Zapad financira imigrantski val i naseljavanje Europe, predsjednik Mađarske Orban je spomenuo George Soros-a koji je financirao i educirao val izbjeglica prema Europi.

Znači plan je zapravo ovakav: ukini granice, oglašavaj da je sve besplatno, zatim destabiliziraj države uzpomoć poplave imigranata, zabrani demonstracije, manipuliraj medijima i proglasi ljude rasistima i ksenofobima, omogući napad indirektnim djelovanjem, i djeluj vojno prema zemlji za koju misliš da je kriva pa makar ne imala veze sa napadom

Na kraju će globalna vlast zataškati napad u Parizu! Sjećate se što se desilo sa Charlie Hebdo? Tko je to učinio? Pojeo vuk magare…”

Ostatak intervjua možete pogledati u VIDEU:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(infowars.com/uredio:nsp)

Rezultati rušenja libijskog predsjednika Muammara Gaddafija su rast islamizma i izbjeglička kriza koji destabiliziraju Europu

Arhive Tripolija ukazuju da je, pored britanskih službi, s Gaddafijevim obavještajnim službama blisko surađivala i CIA.

Četiri godine je prošlo od kada je svijet gotovo uživo pratio mučenje i ubijanje bivšeg libijskog lidera Muammara Gaddafija. Bilo je nečeg ritualnog u ovom iživljavanju nad čovjekom koji je četrdeset godina bio nedodirljivi “vrhovni vođa” Libijske Džamahirije.

Ovim simboličnim aktom kojim je neprikosnoveni lider sveden na satrtu životinju okončana je kaznena ekspedicija Zapada, čiji je cilj bio ne samo da ga svrgnu s vlasti, već i da mu onemoguće iznijeti tajne koje je dijelio sa domaćinom Elizejske palače i Downing Streeta. Neke od ovih tajni su ipak pronašle put do javnosti.

Među dokumentima koji su pronađeni u zgradi libijske vlade nakon svrgavanja Gaddafija bilo je i pismo Tony Blaira pukovniku Muammar Gaddafiju iz 2007. godine, u kome se britanski premijer zahvaljuje na “odličnoj suradnji” obavještajnih službi dvije zemlje na suzbijanju terorizma.

Bilo je to u vrijeme kada je Velika Britanija pomagala Libiji ući u trag libijskim opozicionarima koji su kidnapirani i vraćeni natrag u Tripoli zajedno s obiteljima, gdje su zatvoreni i mučeni.

Pismo koje počinje prisnim “Dragi Muammar” i završava “Najljepše želje, zauvijek tvoj Tony” nalazi se među dokumentima koje je sakupio pravni tim iz Londona. Bivši Gaddafijevi politički oponenti hoće da tuže Blaira zbog pomoći koju su libijskom vođi pružale britanske obavještajne službe, MI5 i MI6, kako bi im ušao u trag. Arhive Tripolija ukazuju da je, pored britanskih službi, s Gadafijevim obavještajnim službama blisko surađivala i CIA.

U neautoriziranoj biografiji David Camerona koja je najavljena kao “najeksplozivnija politička knjiga desetljeća” navodi se da je Blair pokušao spasiti Gaddafija uoči bombardiranja Libije, ali je tadašnja vlada konzervativaca odlučila da joj je njegovo svrgavanje u interesu. Razloge da ga vječno ušutka imala je i francuska vlada.

Nicolas Sarkozy se valjda najviše istaknuo u ratnohuškačkom lamentiranju o zlom diktatoru koji krši ljudska prava, na što “civilizirani svijet” nema druge nego odgovoriti bombardiranjem. Poslije je ispalo da je Gaddafi financirao njegovu predsjedničku kampanju 2007. godine sa 50 milijuna eura, što je pokazala istraga koju je vodio ugledni francuski informativni sajt “Mediapart”.

U jednoj od tajnih epizoda rata u Libiji, kojom se danas bave pariške suci, Gaddafijeva podrška Sarkozyju je dogovorena na sastanku dvojice bliskih suradnika libijskog predsjednika i francuskog ministra Bris Ortefea, Sarkozijevog prijatelja i čovjeka od povjerenja.

U nikad razjašnjenim okolnostima ubojstva Gaddafija, kojega su, prema službenoj verziji, ubili pobunjenici, spominje se i moguća umiješanost francuske obavještajne službe. Talijanski list “Corriere della Sera” je 2012. godine citirao diplomatske izvore iz Tripolija, koji su naveli da je libijskog predsjednika ubio stranac, najvjerojatnije Francuz. Agent francuske službe je, prema ovom izvoru, bio u rulji koja se dočepala Gaddafija i pucao mu u glavu.

Mahmud Džibril, libijski političar koji je predvodio opoziciju koju je Francuska u vrijeme građanskog rata 2011. godine priznala kao jedinog predstavnika libijskog naroda, i koga su potom predstavljali kao premijera prijelazne vlade, priznate od većine članica Ujedinjenih naroda, uključujući i Francusku, izjavio je egipatskoj televiziji da je “strani agent bio ubačen u revolucionarne brigade koje su ubile Gaddafija”. Kao razlog za ubojstvo naveo je veze bivšeg francuskog predsjednika s Gaddafijem i financiranje predsjedničke kampanje.

Libija je u međuvremenu potonula u građanski rat i ekonomski kaos, sa rivalskim oružanim skupinama koje nekažnjeno ubijaju civile i uništavaju gradove, aerodrome, pale naftne rafinerije u nastojanju da se domognu bogatstva i utjecaja. Islamističke formacije diljem Sjeverne Afrike uspjele su da se dokopaju značajnog naoružanja i zavedu teror.

Rezultati vojne intervencije u Libiji i rušenja Gadafija su rast islamizma i izbjeglička kriza koji destabiliziraju Europu.

Rusija, koja je bila suzdržana tijekom glasovanja za rezoluciju 1973 Ujedinjenih naroda, čiji je cilj bio da se zaštiti libijski narod, a koja je zloupotrebljena da bi se opravdala vojna intervencija i rušenje Gaddafija, ne prestaje praviti paralelu između Libije i Sirije kada je riječ o dometima zapadne koalicije.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Ovog 20. listopada navršava se četiri godine od smrti bivšeg libijskog vođe Muammar Gaddafija, koji je ubijen u blizini njegovog rodnog grada Sirta. Ali, umjesto napretka i deeokracije, Libija se opasno primakla točki bez povratka

U zemlji vlada kaos, islamski militanti teroriziraju civile, a za vlast se bore dvije rivalske vlade, piše za američki portal “Ol monitor” libijski akademik i novinar Mustafa Feturi.

Libijske vlasti nikada nisu u potpunosti istražile smrt bivšeg lidera, unatoč obećanjima da će to učiniti, a Omran Bin Shaban, pobunjenik zaslužan za uhićenje Gaddafija je pod nerazjašnjenim okolnostima, umro je u Francuskoj 2012. godine dok je primao terapiju.

Gaddafijeva smrt je orijentir za Libiju, ali svakako loš. Narod kojem je dosta nasilja i rata libijske revolucije, želi povratak pravde i vladavine zakona. Sve što se događa dovodi do jednostavnog pitanja: Da li je Libija bolja bez Gaddafija?

Većina Libijaca bi voljela da je mogla vidjeti Gaddafija pred sudom, jer je na mnoga pitanja samo on mogao odgovoriti. Uostalom, vladao je više od četiri desetljeća. Ali, sada većina Libijaca, uključujući i bivše srednje rangirane lidere pobunjenika, misli da je Gaddafi ubijen upravo zato da ne bi dobio priliku govoriti.

Hasan, bivši lider pobunjenika koji ne želi koristiti svoje pravo ime iz straha od odmazde, rekao je da “Gaddafijeva smrt svakako nije ono što su oni željeli, ali da su je željeli domaći i strani političari željeli, jer je znao previše”. Kako je rekao, Gadafijeva ispovest bi nanijela ozbiljnu političku sramotu mnogim regionalnim i svjetskim liderima.

Na pitanje o današnjoj situaciji u njegovoj zemlji, Hasan kaže:

“Nije obećavajuća, a mnogima od nas bivših pobunjenika je krivo, jer nismo očekivali da bude tako loše.”

Bez sumnje, Libija je danas slomljena zemlja bez središnje vlade, navodi Mustafa Feturi. Umjesto toga, ona ima dvije zavađene vlade – jedna u Tripoliju, koju ne priznaje nijedna druga država, a drugu u gradu El Bajada, koja ima beskorisno međunarodno priznanje. Istovremeno, u zemlji djeluju i različite terorističke skupine. Najopasnija od njih je Islamska država (IS), koja se do sada proširila na tri grada: Derna na istoku Libije, Sirt u središnjoj Libiji i Subrat na zapadu.

Veliki broj Libijaca dijeli Hasanovo mišljenje, naročito ako usporede svoju zemlju danas, s onim što je bila pod vladavinom Gadafija.

Prije manje od dva tjedna, Islamska država je poduzela do sada svoj najsmjeliji napad u Libiji, na zatvor o okviru zračne baze Mitigate u Tripoliju, za koju se vjerovalo da je sigurna. Istodobno, različite milicije i dalje djeluju izvan svake kontrole vlade, dok sudstvo jedva funkcionira. Uhićenja, kidnapiranja i ubojstva se i dalje dešavaju, mada u manjoj mjeri nego prije tri godine. Sporadične pucnjave, barikade i isključenja struje su postali rutina.

Bengazi, drugi glavni grad u Libiji, u kojem je u veljači 2011 revolucija počela, je gotovo potpuno uništen u ratu između vojske međunarodno priznate libijske vlade, sa sjedištem u gradu El Bajada, i različitih islamističkih frakcija koje su usredotočene uglavnom u sjevernom primorskom dijelu grada.

Glavni grad Tripoli je pod kontrolom vlade koju ne priznaje nijedna druga država. Ona je stvorena poslije krvavog sukoba koji je okončan u kolovozu 2014. uništenjem aerodroma i zauzimanjem grada, što je primoralo međunarodno priznatu vladu da pobjegne u istočnu Libiju.

U odnosu na prije godinu dana, život za obične Libijce u prijestolnici se možda malo popravio, ali je još uvijek daleko od normalnog – a normalno je ono što je nekad bilo pod Gaddafijem. Ljudi još uvijek nemaju sigurnost i bore se da sastave kraj s krajem, zbog naglog porasta cijena i malo dostupnih subvencioniranih osnovnih namirnica.

Osnovne medicinske usluge su skoro nepostojeće, što primorava ljude da se liječe u susjednom Tunisu. Onima koji imaju novca i žele ići u Europu iz bilo kojeg razloga, sve je teže, jer su sve ambasade zapadnih zemalja odavno zatvorene; da bi se prijavili za vizu, Libijci moraju putovati u Tunis.

Proizvodnja nafte, glavni izvor prihoda vlade je pala za tri četvrtine, a zemlja sada vadi manje od pola milijuna barela dnevno, zabog čega nema toliko potrebnog novca za plaće tisuće državnih službenika.

Plaće vladine birokracije kasne najmanje tri mjeseca. Svi glavni infrastrukturni projekti, koji su bili u tijeku kada su nemiri počeli prije četiri godine su stali, a sve veće strane tvrtke su otišle, ostavljajući za sobom zahrđale građevinske kranove. Tisuće Libijaca je i dalje raseljeno unutar zemlje, a procjenjuje se da je milijun građana bilo prinuđeno tražiti sigurnost u inozemstvu – naročito u Egiptu i Tunisu.

Većina škola i sveučilišta tek treba otvoriti svoja vrata za ovu školsku godinu, a učenici najveći dio svog vremena provode vani igrajući se na nesigurnim ulicama.

U međuvremenu, političke frakcije se i dalje svađaju oko sastava naredne vlade u beskrajnim razgovorima pod okriljem UN-a u Maroku. Ljudi imaju sve manje nade da će njihova zemlja biti sačuvana u skorije vrijeme.

Hasan smatra da “razgovori nikada neće zemlji donijeti ništa”, priznajući da je “život pod Gadafijem bio mnogo bolji nego što je sada.”
 

 
(kurir.rs,youtube/uredio:nsp)

Libija je uništena od strane scenarija “red iz kaosa”. Sličan scenario je upravo u tijeku u Ukrajini.

Vratimo se nazad u 2011. kada je “Stranka regija” bila upozorena da ako prođe nezapaženo, da će globalistički financijer George Soros osloboditi “libijski scenarij” na Ukrajinu.

“Čak imam informaciju da je Soros izdvojio određena sredstva kako bi pripremio određenu skupinu mladih dječaka ovdje u Ukrajini koji bi mogao pokrenuti sve postojeće projekte temeljene na primjeru sjeverne Afrike”, rekao je Aleksandr Yefremov , čelnik Stranke regija, parlamentarne frakcije .

“Određena nasilna skupina mladića,” “trenirani za rukovanje oružjem”, huligani desnog sektora i povezane neofašističke skupine, su navodno pod kontrolom u Kijevu od subote. Pripadnici “31. stotine”, oporbene skupina iz Lavova, rečeno je da kontroliraju zgradu parlamenta Ukrajine, izvještava New York Times, a predsjednik Viktor Janukovič je pobjegao iz glavnog grada. Prosvjednici su preuzeli kontrolu svojeg doma.

Sjedinjene Američke Države i NATO su podržavali plaćenike u Libiji, koji su svrgnuli vladu i ubili njezinog vođu, pukovnika Muammar al-Gaddafija. Libija je sada paralizirana frakcijskim, regionalnim, plemenskim i ideološkim podjelama, sudbinom sa kakvom se sada Ukrajina suočava kao što su -  opljačkane trgovine,  ispražnjeni bankomati, i masovni egzodus iz glavnog grada prema gradovima Odessa, Simferopol i Kharkov, ukrajinski gradovi koji su uglavnom lojalni vladi i manje pogođeni previranjima, prema RT.

Još od 2008. u zatvoru bivša premijerka, Julija Timošenko, je govorila o ulozi George Soros-a koju je igrao u ukrajinskoj politici i savjete koje je dao u svezi financijske krize.

“Podigle su se sumnje da je kroz takve savjete, George Soros mogao utjecati na stopu ukrajinske nacionalne valute u svojim špekulativnim interesima. Nekoliko visokih dužnosnika predsjednika Juščenka su izjavili da žele pokrenuti istragu u svezi Sorosevim ukrajinskih aktivnosti, ali to se nije dogodilo” RT.com je izvijestio u 2011.

U 2010. Ukrajinska Služba Državne Sigurnosti je počela praćenje aktivnosti koje je Soros sponzorirao i financirao kroz Zakladu Vozrozdeniye (“Renesansa”) i njegove povezanosti s drugim nevladinim organizacijama koje djeluju u zemlji. Istraga nije proizvela djelotvorne rezultate.

U odgovoru na optužbe koju j izjavio Aleksandr Yefremov, Zaklada Soros je izjavila “u posebnoj izjavi je objavila da su sva sredstva za ukrajinski program troše na razvoj otvorenog i demokratskog društva te za pomoć ukrajinskim građanima, koji su patili od posljedica međunarodne financijske krize.”

U siječnju je objavljen cinični pokušaj da Soros potkopa Ukrajinu i druge narode u Ruskoj Federaciji. Sorosev “Institut Otvoreno društvo”, sada poznat kao Zaklada Otvoreno društvo (OSF), radi na financiranju aktivističkih udruga u središnjoj Europi i gradi i nastavlja rad na “Zakladi Ford”. Od ranih 1950-ih, CIA je koristila Zakladu Ford kao paravan za financiranje raznih operacija. Soros i nekolicina američkih organizacija poput “National Endowment for Democracy” (Nacionalni Pokret za Demokraciju)  provodi destabilizaciju i svrgavanje vlade, zadaće koje je prvobitno obavljala CIA.

Destabilizacija ukrajinske vlade je dio tijeka geostrateških poteza globalista koji potkopavaju bilo kakav izazov svojem hegemonističkom dizajnu. Libija pati kao rezultat onoga što se naziva planom “reda iz kaosa”. Sličan plan u Ukrajini je sada u tijeku. Koja je budućnost Ukrajine? Ako stvari budu išle svojim tijekom, onda će se ponoviti libijski scenarij – kaos, paralizirano društvo, glad i siromaštvo…..sve u svemu “američka demokaracija”.

 

 
 
izvor: iw.com / prenio i uredio: nsp, youtube.com
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16845"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Danas prevladava mišljenje da 10 do 500 obitelj, vlasnika najvećih korporacija, vlada zapadnim svijetom. Kad bi te bogate obitelji bile ravnopravne one bi se zbog vlastite pohlepe morale svađati oko plijena.

Tu se radi o nezasitnim piratima koji više od dvjesto godina organizirano i glatko pljačkaju svijet. Kako bi to oni trebali podijeliti profit od nedavnog režiranja rata u Jugoslaviji, Iraku, Libiji, Siriji? Kad bi postojale samo dvije ravnopravne obitelji one bi se svađale u borbi za prevlast.

Mi bi tada znali tko su te obitelji. Ali svađa na tom nivou nema. Uvjereni smo da samo jedna obitelj vlada svijetom, obitelj Rothshcild.

Obitelj Rothschild je još u devetnaestom stoljeću bila uvjerljivo najbogatija i najmoćnija obitelj svijeta. Poslije toga je došla industrijska revolucija i procvat kolonijalizma gdje su se ti ljudi još više obogatili ali oni su se tada povukli s javne scene. Zašto su to učinili?

Oni su odlučili zavladati svijetom. Poučeni praksom da su vladari često nepopularni i da to mogu platiti i glavom, Rothschildi su odlučili da zavladaju svijetom tajno pomoću bogatstva koje posjeduju.

Rothschildi su kao najbogatiji ljudi svijeta sklapali ugovore s agentima da ih zastupaju u vlasništvu nad tvrtkama. Kao nagradu ti ljudi su najčešće dobijali oko 15 posto u dionica na poklon dok ostatak pripada Rothschild-ima. Ti ljudi su vrlo zahvalni Rothschild-ima jer su odmah bili u stanju kupiti dvorce, jahte i avione, odani su im i silno se trude da ih ne razočaraju.

Neki agenti kao na primjer Rockefelleri upravljaju vlasništvom obitelji Rothschild sto ili više godina i izgradili su vlastite strukture agenata koji to isto rade za njih. Zato danas Rothschilda nema nigdje na popisu svjetskih bogataša ali oni ipak kontroliraju najveće banke, najprofitabilnije tvrtke i najutjecajnije medije?

Ali to nitko ne zna. Tako je ostvarena jedinstvena hijerarhiski organizacija koja ima predominantno financijsku moć u zapadnom svijetu. Zato kriminalna politika glatko vlada svijetom stoljećima.

Neki dokazi i insinuacije: Poslije uhićenja Mikhail Khodorkovskog zbog utaje poreza u kompaniji “Yukos”, Khodorkovski je pokušao provesti kontrolu nad svojim akcijama i prebaciti Jacobu Rothschild. Warren Buffet je odlučio pokloniti 85 posto svog bogatstva u humanitarne svrhe najvjerojatnije zato da bi prikazao kako se Jacob Rothschild druži s “filantropima”.

Nedavno je David Rockefeller odlučio prodati 37 posto svoje Wealth advisory and asset management grupe, Jacob Rothschild-u za nepoznatu sumu novca. Cijena je možda bila i jedan dolar.

Obitelj Rothschild ima tako veliku financijsku moć da otkupljuju sve što vrijedi na burzama. Osim toga oni nude neovisnim tvrtkama investicijske ponude koje teško mogu odbiti. Ukoliko vlasnici tih kompanija prihvate Rothschildove uvjete, oni mogu i zadržati kontrolu nad svojim tvrtkama. Rothschildima je najvažnije da su oni kooperativni.

Ako se te tvrtke suprotstave Rothschildima onda ih moć Rothschilda izbacuje s tržišta. Tako je u zapadnom svijetu izgrađena tajna monopolna moć nad tvrtkama. Isto se događa s državama.

Saudijska Arabija je kooperativna s Rothschildima i zato je nitko ne dira. Rothschildima je svejedno koja će naftna tvrtka eksploatirati naftu po svijetu dokle god ona pripada njima. Ako to nije slučaj onda ljudi koji kontroliraju naftu gube vlast ili čak živote kao na primjer Muammar Gaddafi i Sadam Husein.

Jedan od značajnih novijih agenata obitelji Rothschild je George Soros. Prikazujući sebe kao “velikog dobrotvora” pomagao je reforme u Istočnoj Europi poklonivši tim zemljama oko milijardu dolara kroz njegovu organizaciju “Otvoreno društvo”. Soros, jedan od istaknutih članova najzatvorenijeg društva je uz pomoć donacija u zemljama Istočne Europe propagirao kapitalizam kao idealan sustav, financirao partije, medije i korumpirao političare.

Drugi agenti Rothschilda su organizirano nastupili i jeftino otkupili državno vlasništvo tih zemalja.(slučaj Hrvatske) Tako je uložena milijarda zaradila bilijune dolara. Samo se tako može ispravno tumačiti Soroseva “filantropija”. To je bio organizirani kriminal.

Obogatili su se i poneki domaći agenti koji vode Rothschild tvrtke u tim zemljama. Oni uglavnom rade za proviziju.

Rothschildi odlučuju o tome za koga će ljudi glasati na izborima ulaganjem velike količine novca u političke stranke koje im više odgovaraju i njihovom promocijom pomoću medija koje imaju pod kontrolom.

Na nedavnim izborima za predsjednika SAD obje dominantne stranke su potrošile po milijardu dolara. Bilo je i drugih kandidata za presjednika države ali Amerikanci čak nisu znali da oni postoje. Gdje je tu demokracija?

Pred nekoliko godina na televiziji se moglo vidjeti izraelskog premijera Netanyahua koji je rekao izraelskom novinaru:

“Ništa ne brinite mi kontroliramo američku vladu”.

Jedan inteligentan čovjek si ne može dozvoliti takvu arogantnu izjavu ukoliko proces porobljavanja američkog društva nije završen.

Netanyahu ipak nije rekao istinu jer ne kontrolira Izrael Američku vladu već obitelj Rothschild. Rothschildi kontroliraju i američki parlament preko organizacije AIPAC (The American Israel Public Affairs Committee).

Ako im se neki senator ili predstavnik naroda suprotstavi on više neće biti političar jer će ga moć koju AIPAC posjeduje smijeniti i to političari znaju. Amerika je kolonija Rothschild-a isto kao i većina zemalja zapadnog svijeta.

Vrlo rijetko se događa da se stvari ne odvijaju onako kako su Rothschildi zamislili. Ali događa se.

Zato su Rothschildi odlučili izvršiti oružanu agresiju preko predsjednika pojedinih država. Predsjednik Clinton se suprotstavljao toj namjeri shvativši da bi ta agresija bila kriminal. Onda su mu agenti Rothschilda namjestili slučaj Lewinsky i ucijenili su ga da će ga smijeniti s položaja ako se bude bunio.

Clintonu je naravno bila draža njegova pozicija nego životi tisuća ljudi. Odmah poslije njegovog pristanka slučaj Lewinsky je potpuno zaboravljen. Kao nagradu Clinton je dobio 500 milijuna dolara donacija za izgradnju svoje knjižnice u Little Rocku, Arkansas.

Da bi spriječili svaki otpor budućeg predsjednika SAD, Rothschildi su izabrali čovjeka koji je bio potpuno na njihovoj liniji – Georg Busha mlađeg. Ja bih rekao da je on bio i previše na njihovoj liniji pa je nanio veliku štetu Americi. Američki general Wesley Clark je u emisiji Democracy Now od 2.3.2007, izajavio da je Pentagon pod vodstvaom predsjednika Busha odmah poslije 9/11 planirao napad na Afganistan, Irak, Siriju, Libanon, Libiju, Somaliju, Sudan i Iran. Nije li to dovoljan razlog da američko pravosuđe pokrene istragu, da mediji o tome pišu? Ništa od toga se nije dogodilo jednostavno zato što ih obitelj Rothschild ih sve kontrolira.

Da bi smanjim nezadovoljstvo ljudi u SAD uzrokovanim lošom politikom Georga Busha mlađeg, Rothschildi su uz pomoć svog agenta Davida Rockefellera izabrali mladog i humanog Baracka Obamu za predsjednika.

On je privukao američku ljevicu i pokušao odstraniti probleme koje je desno orijentirani Bush izgradio. Ali on je neiskusan i kao takvog ga je lako manipulirati i to su Rothschildi znali.

Oni su od uzornog studenta prava koji vjeruje da je svatko nevin dok sud ne dokaže da je kriv, napravili kriminalca i ubojicu. Obama je potpisao nalog za ubojstvo Osame Bin Ladena i tako je pljunuo na vlastitu diplomu.

Zašto je to učinio? On je pao pod pritiskom medija i službenika američke vlade koji ga okružuju i koji su svi do jednoga pod kontrolom Rothschilda. Nadalje Obama svakodnevno šalje u Afganistan bespilotne letjelice koje ubijaju ljude pod izgovorom da tako sprečava terorizam i širi demokraciju.

Tu se radi samo o pokoravanju neposlušnih zemalja. To je terorizam. Možete li zamisliti afganistanske bespilotne letjelice koje lete iznad SAD i ubijaju ljude zato što Amerika terorizira cijeli svijet i nije demokratska država?

Ostali predsjednici država “razvijenog” zapada su također korumpirani ili nesposobni zato što drugačiji ljudi nemaju pristup do takvih pozicija. Rothschildi su osnovali Bilderberg grupu. To je privatna organizacija u kojoj se otvoreno regrutiraju i ideološki usmjeravaju lideri zapadnog svijeta.

Zato ne čudi da su predsjednici Velike Britanije, Francuske, Italije, Turske nedavno prihvatili pobunjenike u Siriji kao legalne predstavnike vlasti i naoružavaju je. To je kriminal. Te pobunjenike je tajno kreirala obitelj Rothschild s ciljem da zavlada Sirijom.

Tako obitelj Rothschild mijenja neposlušnu vlast neovisnih država. Tako nastavljaju nasilno otimanje svih resursa ovog svijeta koje nemaju pod kontrolom.

Jacob Rothschild

Konspiracija je zahvatila i znanost. Znanstvenici koji misle svojom glavom nemaju financijsku podršku, nemaju pristup medijima i ne mogu pomoći društvu. Rothschildi stoljećima pomažu znanstvenike koji razvijaju ustajale ili besmislene društvene teorije.

Takve teorije bivaju prihvaćene na sveučilištima. Studenti ih moraju prihvatiti ukoliko žele položiti ispite. Tako se proizvode nesposobni intelektualci.

Tako Rothschildi proizvode nemoćnu i beskorisnu znanost. Znanstvenici koji su duboko indoktrinirani pogrešnim znanjem ne mogu unaprijediti svijet niti shvatiti i prihvatiti napredne ideje. Zato svijet ne može naprijed.

Mnoštvo je znanstvenika koji su razvili pogrešne teorije. Na primjer Karl Marx i Sigmund Freud. Negdje početkom prošle godine George Soros je pozivao sve ekonomske škole, uključujući marksističku, pridonijeti nalaženju izlaza iz gospodarske krize. Ali zašto Soros poziva marksiste kada zna da su oni najveći neprijatelji kapitalizma?

Tada sam shvatio da se oni ne plaše marksista. Marksisti otvoreno predaju marksističku filozofiju po zapadnim sveučilištima što ne bi bilo moguće da marksizam na bilo koji način može ugroziti kapitalizam. Uvjereni smo da su Rothschildi pomogli marksističku filozofiju i na taj način su smanjili mogućnost nastanka dobrog lijevog društvenog sustava koji bi mogao pobijediti kapitalizam.

Konspiracija uz pomoć marksizma je uspostavljena odavno. Navodno se Lenjin vratio iz progonstva u Rusiju s koferima punim novca. Tako su se Rothschildi osvetili Ruskom Caru Nikolaju Romanov koji im se suprotstavio.

Upravo se isto događa Siriji. To je moguće samo zato što nikome ne pada na pamet da iza svega toga stoji obitelj Rothschild. Oni ostvaruju svoje interese pomoću zločina zato što ih nitko ne može povezati s tim zločinima.

Zavjera Rothschilda je zahvatila svaku poru današnjeg društva. Ona je potpuno sakrivena. Postajeno uvjereni da Jacob Rothschild tajno vlada zapadnim svijetom samo ako malo proučavamo dokumente preko interneta.

On potpuno odgovara ulozi tajnog vladara kao povučen čovjek poznat najviše po ljubavi prema umjetninama i cvijeću. Taj image je izgradio zato da nitko ne bi mogao pomisliti da bi on mogao biti vođa zapadnog svijeta.

Nema smisla napadati predsjednike država, vlada i korporacija koje mediji optužuju za zlo u svijetu zato jer su oni samo istaknute marionete kojima Jacob Rothschild upravlja i koje štiti. Zato se loša situacija u svijetu ne mijenja. Jednom kad Jacob Rothschild bude optužen za zlo koje čini on će se tada povući. Tada će zlo u svijetu biti zaustavljeno.
 
(vestinet.rs/uredio: nsp)