Tisuće Libijaca slavilo je 49. godišnjicu revolucije u gradu Sabi, a okupljeni su mahali zastavama sa likom bivšeg lidera Libije Muamera el Gadafija, koji je vodio zemlju od 1969. do 2011. godine

Praznik se slavi kao sjećanje na državni udar i uspostavljanje Gadafijeve vladavine 1. rujna 1969. godine.

Pompozno je slavljen za vrijeme vladavine Gadafija, ali su se nakon njegove smrti Libijci ustručavali slaviti dan revolucije, neki iz revolta prema Gadafiju, a neki iz straha da će biti shvaćeni kao njegove pristaše.

Međutim, građani libijskog grada Sabhe su odlučili da, prvi put nakon smjene vlasti u Libiji, proslaviti 1. rujan na ulicama, i na taj način iznesti i svoje nezadovoljstvo trenutnim vladajućim strukturama u naftom bogatoj afričkoj državi.

U međuvremenu, Vlada Libije, koju priznaje UN, proglasila je izvanredno stanje u Tripoliju i okolici zbog napada u kojima je ubijeno 39 osoba, uključujući i civile.

Ministarstvo zdravstva je saopćilo da je ozlijeđeno 96 osoba, prenosi AP.

Borbe su počele prošlog tjedna između naoružanih grupa iz Tripolija i drugih naoružanih grupa iz jednog mjesta južno od libijske prijestolnice.

Uizjavi koje je izdala Vlada, sukobljene strane se pozivaju da prestanu sa sukobima i da poštuju dogovoreno primirje.

Libija je od izbijanja pobune 2011. godine upala u kaos, piše agencija i podsjeća da je tada svrgnut, a zatim i ubijen dugogodišnji lider te zemlje Muamer el Gadafi.

Od tada zemljom upravljaju dve suprotstavljene vlade, jedna sa sjedištem u Tripoliju, a druga na istoku Libije, a obe vlade imaju podršku brojnih naoružanih grupa koje imaju stvarnu vlast na terenu.
 

 
(sputniknews.com)

Raketni test Sjeverne Koreje nije dokaz da je Kim Jong-un luđak. Naprotiv. Ispaljivanje rakete je – u njegovom izoliranom shvaćanju – primjerena i neizbježna reakcija na aktualne vojne manevre SAD, piše list “Mannheimer morgen”

Komentatori njemačkog tiska bave se pitanjem hoće li SAD preventivno udariti na Sjevernu Koreju i upozoravaju na nuklearnu katastrofu koja prijeti, uz zaključak da Zapad mora shvatiti: Pyongyang zna kako je prošao libijski vođa Moamer el Gaddafi i irački vođa Saddam Hussein prenosi DW.

Podsjeća se da je Vijeće sigurnosti UN osudilo potez Sjeverne Koreje koja je testirala raketu dugog dometa preko japanskog teritorija.

“Trump i njegovi savjetnici su morali primiti na znanje da je dosadašnja taktika prema komunističkom režimu Sjeverne Koreje uvijek propadala propala”, piše Spiegel online.

Njemački magazin navodi da se za sada američki predsjednik zadovoljio prijetnjama, obećavajući (sjevernokorejskom vođi) Kimu Jong-Unu “vatru i bijes”. Prije samo nekoliko tjedana je izjavio da mu se čini kako je Pyongyang počeo poštivati Ameriku. A onda je uslijedio novi test.

“Kim Jong-un doduše svjesno nije izveo direktan napad protiv SAD ili nekog saveznika, ali je raketni test preko Japana pokazao koliko ga plaše Trumpove prijetnje: nimalo”, navodi Spiegel.

Tjednik navodi da “Trump i njegovi savjetnici odlično znaju da su u škripcu”.

“Iza zatvorenih vrata u Bijeloj kući već se tjednima razmatraju scenariji za preventivni rat protiv Sjeverne Koreje. Ali zaključak je uvijek isti: vojni udar Sjedinjenih Država protiv Sjeverne Koreje imao bi za posljedicu rat između Sjeverne i Južne Koreje. Posljedice bi bile razorne, pogotovo za milijunsku metropolu Seoul koja leži gotovo na granici sa Sjevernom Korejom”, piše portal.

Portal Badisches-Tagblatt iz Baden-Badena piše da je “teško predvidjeti kako će ovo završiti”.

“SAD će vojno reagirati najkasnije ako sjevernokorejski diktator ispali svoje omiljene igračke ka Guamu”, smatra taj list.

Deutsche Welle prenosi da drezdenski “Saechsiche Zeitung” ocjenjuje da “rješavanje konflikta vojnom silom ne smije biti opcija”.

“Ishod bi mogla biti atomska katastrofa sa stotinama tisuća mrtvih i pustošenjem Korejskog poluotoka. Postoji samo jedan način da se to spriječi: pričati i pregovarati, koliko god teško bilo”, smatra komentator tog dnevnika.

List “Mannheimer morgen” vidi stvari drugačije.

“Ni najnoviji raketni test Sjeverne Koreje nije dokaz da je diktator Kim Jong-un luđak. Naprotiv. Ispaljivanje rakete je – u njegovom izoliranom shvaćanju – primjerena i neizbježna reakcija na aktualne vojne manevre SAD sa južnokorejskim i australskim saveznicima. Pa ipak, to su samo dešavanja na površini. U dubini već mjesecima traje tiha diplomacija – razgovori na tajnim mjestima s kojih ništa ne curi u javnost”, piše u tekstu tog lista.

Navodi se da se “treba se osloboditi još jedne iluzije: nema tih pregovora koji će natjerati Kima da prekine raketni program”.

“To ga ne mogu natjerati ni Sjedinjene Države – posebno ne one. Jer za Kima se strašni primjer zove: Moamer el Gaddafi. (…) Gaddafija s atomskim oružjem nitko ne bi napao. To znači da su nuklearne bojeve glave za Kima životno osiguranje. To će Zapad, htio ne htio, morati prihvatiti kao realnost”, zaključuje list iz Mannheima.
 
(novosti.rs)

Gadafi vjerojatno nije bio “najbogatiji čovjek na svijetu”, što su mu bili pripisali američki i europski mediji

Knjiga objavljena početkom osamdesetih opisuje “neupadljiv događaj u staroj londonskoj četvrti”. Ukratko – četiri mladića, od kojih dva Arapina, ušli su u klub Ambasador, kamo se zalazilo koliko zbog uglednog restorana, toliko i zbog kockarnice na međunarodnoj razini, smještene na gornjem katu.

Poslije večere, dvojica Arapa krenuli su na kat kako bi uživali u prizoru. Mlađemu od njih to je bila rijetka prilika da dobije izlaz za vrijeme vojne izobrazbe u britanskom elitnom vojnom učilištu. Neobičan i snažan, prišao je stolu za igru i pokazao jednog od igrača, obraćajući se prijatelju: “Već sam negdje vidio tog čovjeka, tko je to? S kime to igra?”

Čovjek kojega je pokazao igrao je za ogromne iznose s poznatim grčkim brodovlasnikom. Za samo jedan sat izgubio je gotovo pola milijuna dolara. Bio je to osobni savjetnik Libijskog kralja Idrisa. Mladi pitomac, kapetan Moamer Gadafi, toga je dana, navodno, shvatio što mora učiniti…

“Svjetski izazov”, knjiga koju sam prošli tjedan otkopao s jedne od zabačenih polica s današnjim poznavanjem prilika čini se prilično naivnom. Ipak, njen autor Jean-Jacques Servan-Schreiber, ugledni francuski novinar, osnivač L’Expressa, predsjednik francuske Radikalne partije, kasnije blizak desnom centru predsjednika Valéryja Giscarda d’Estainga, ali i socijalista Françoisa Mitterranda (obojici je bio neformalni savjetnik), uživao je solidnu reputaciju poznavatelja globalnih prilika. Ono što je u knjizi međutim važno, zašto sam je sada potražio, to je tadašnji liberalni europski pogled na Gadafija i njegovu tada nevjerojatno brzorastuću Libiju.

Predmet istrage

Od tada do danas sve je postalo drukčije. Gadafi se pretvorio u brutalnog ekscentričnog diktatora, obožavatelja raskoši, poput onih koje je prezirao u vrijeme svojeg londonskog studija. Nakon njegova brutalnog pada 2011. godine, kada je ubijen u pokušaju bijega iz Tripolija, započela je potraga za njegovim skrivenim bogatstvom, čiji dijelovi se danas polako otkrivaju javnosti.

Gadafi vjerojatno nije bio “najbogatiji čovjek na svijetu”, što su mu bili pripisali američki i europski mediji, njegovo osobno bogatstvo vjerojatno nije doseglo tada spominjanih 200 milijardi dolara, čak i ako računamo da je on svu libijsku imovinu shvaćao “kao svoju”, ali ogromne količine uskladištenog blaga još će dugo biti predmetom istraga.

Izvješće od 299 stranica koje je prvog dana lipnja međunarodni panel eksperata predstavio Vijeću sigurnosti Ujedinjenih naroda otkriva da je značajan dio opljačkanog Gadafijevog blaga danas skriven na afričkim zabačenim lokacijama. Materijal je bogato potkrijepljen dokumentima, iskazima svjedoka i fotografijama koje otkrivaju detalje kako imovina koja bi trebala biti zamrznuta, zapravo posve slobodno putuje Afrikom.

Prvo su, odmah nakon rušenja Gadafijeva režima, u fokusu javnosti, pa i UN-ovih istražitelja, bile milijarde navodno skrivenih dolara. Tada se govorilo o najmanje šest milijuna karata u dijamantima, ali i o zamamnoj, količinski doduše neprecizno definiranoj količini zlatnih poluga, raspoređenih u četiri banke i u nekoliko skladišta u južnoafričkim gradovima Pretoriji i Johannesburgu. Tri godine nakon Gadafijeva pada, Južna Afrika pristala je dio tog blaga, onoga koje se nalazilo u bankama, po današnjem valutnom tečaju vrijednog 780 milijuna dolara, predati novim libijskim vlastima. Sudbina i količina preostalog dijela ostali su nepoznati.

Izvješće UN-ova panela koje je danas javno dostupno na internetskim stranicama Vijeća sigurnosti, otkriva da je “Gadafijevo blago” koje kola južnoafričkim financijskim institucijama vjerojatno značajno veće od tih početnih južnoafričkih doznaka.

Informacije koje su postale javnima prošle godine (dijelom su bile objavljene i u Panamskim papirima), otkrile su već transfer “dodatnih” osam milijardi dolara s računa Standard Bank of South Africa na račun kenijske Stanbic banke. U južnoafričkoj banci danas, međutim, nema nijedne zabilješke o tom transferu. Štoviše, u Standard Banku zanijekali su i bilo kakav kontakt s istražiteljima UN-a koji su otkrili navedene transfere.

Transakcija se ipak pokazala vidljivijom s kenijske strane. Navodno ju je odobrio Bashir Saleh Bashir, Gadafijev bivši bankar i, također bivši, šef Libya Africa Investment Portfolija, službenog libijskog državnog tijela koje navodno i danas, iako službeno reformirano još 2011. godine, odmah nakon pada Gadafija, upravlja Gadafijevim financijskim i imovinskim fondovima u korist preživjelog dijela obitelji i uskog kruga njenih partnera.

Značajan dio bogatstva, prema UN-ovom izvješću, pohranjen je u Zapadnoj Africi i svi tragovi vode prema jednom čovjeku, čije ime, međutim, još nije otkriveno. Članovi UN-ova tima navode kako ih je na tog “čovjeka duha” upozorilo najmanje šestero svjedoka, koji su tvrdili da se sprema transfer tog novca natrag u Libiju.

U jednom slučaju riječ je bila o 560 milijuna dolara u novčanicama po 100 dolara, koji su trebali krenuti na put iz skladišta u Ouagadougouu, glavnog grada Burkine Faso, a za uslugu transporta bila je zadužena lokalna kompanija Societé Transport Convoi International, kojoj bi pripala nagrada između 15 i 35 posto vrijednosti transfera. Vlasti Burkine Faso zanijekale su UN-u postojanje te kompanije, međutim zaboravili su da njena poštanska adresa nije sakrivena.

Poveznica s panamskim dokumentima

Drugi deponij blaga, prema iskazima svjedoka objavljenim u UN-ovom izvješću, nalazi se u Gani, u jednom od skladišta nevladine humanitarne organizacije Međunarodni odbor za zaštitu ljudskih prava (Le Comité International pour la Protection des Droits de l’Homme), upakiran u kutije koje su označene znakom Međunarodnog komiteta Crvenog križa (ICRC).

Vlada u Gani, ali ni nitko iz pariškog sjedišta CIPDH-a, nisu se odazvali na pozive Vijeća sigurnosti kada su njihovi istražitelji željeli provjeriti navode svjedoka. Paketi u kojima je navodno novac, krajem prošle godine prebačeni su na novu, UN-u zasad nepoznatu lokaciju, vjerojatno izvan Gane.

UN-ovo izvješće obiluje i detaljnim opisima načina na koji su pobunjeničke grupe bivših Gadafijevih lojalista, koji navodno i dalje imaju otvoren pristup “deponijima”, koristile taj skriveni novac kako bi nabavile oružje.

Kopajući po arhivima “Panamskih dokumenata”, u akciji koja je razotkrila panamsku odvjetničku kuću Mossack Fonseca kao središte međunarodnog prljavog kapitala, istraživači münchenskog dnevnika Süddeutsche Zeitung otkrili su stotinjak poveznica u papirima izlistanih kompanija s biznisima koji se povezuju s obitelji Gadafi ili s njenim najbližim partnerima.

Kao središnja figura u tim istragama, gotovo u svakom dokumentu isticao se Bashir Saleh Bashir, bivši šef Gadafijeva ureda, poznat i kao “Gadafijev bankar”, čiji trag je ostao vidljiv u kenijskoj transakciji. UN-ovo izvješće, koje se obilno koristi tim “panamskim arhivom”, s oprezom sugerira da bi upravo Bashir mogao biti “čovjek duh” kojega svjedoci u iskazima spominju kao glavnu osobu u organizaciji većine transfera skrivenog Gadafijeva blaga po afričkom kontinentu.

Bashir je navodno još za Gadafijeva života vodio investicijski portfelj cijele Gadafijeve obitelji, ali i upravljao milijardama dolara iz libijskih državnih fondova, pogotovo novcem koji je stizao od eksploatacije nafte.

Poznat kao “čovjek koji nestaje i pojavljuje se”, Bashir, koji navodno živi u Swazilandu, maloj kraljevini na jugu Afrike, ostavio je tijekom proteklih nekoliko godina tragove svojeg boravka u Nigeru, Južnoj Africi, Saudijskoj Arabiji, ali i u Velikoj Britaniji, Luksemburgu i Francuskoj, gdje se pretpostavlja da je neko vrijeme i živio. Bio je uhićen prvog dana nakon rušenja Gadafija, ali je brzo, na nepoznat način, nestao iz zatvora.

Međunarodno pranje novca

Drugi čovjek kojim su se pozabavili i Panamski papiri i istražitelji Vijeća sigurnosti je Ali Dabaiba, čovjek iz najbližeg Gadafijeva kruga preko čijih su se kompanija navodno također kotrljale milijarde dolara. Za razliku od Bashira, Dabaiba je navodno promijenio stranu tijekom prevrata u Libiji i Gadafijevim novcem obilno financirao pobunjenike u svojem rodnom gradu – Misrati.

Nova je vlada navodno zamrznula njegove račune, a on se iselio u London, gdje njegova obitelj posjeduje značajan kapital u nekretninama. Dabaiba se nije odazvao upitima istražitelja, ali je uputio pismo dnevniku Guardian, u kojemu sve optužbe odbacuje kao “neutemeljene”, a njegovi libijski odvjetnici ustvrdili su da se protiv Dabaibe i članova njegove obitelji u Libiji ne vodi nijedan proces.

Nedugo nakon pada Gadafijeva režima, južnoafrički nezavisni portal IOL objavio je seriju članaka o nizu istraga koje su, zbog navodnih povreda međunarodnih financijskih regula, pokrenule vlasti SAD-a i Ujedinjeni narodi – prvi zbog sumnje na veliku akciju međunarodnog pranja novca, drugi zbog naznaka da se novcem opljačkanim iz Libije, a uskladištenim “negdje u Južnoafričkoj Republici”, financira nekoliko terorističkih organizacija.

Obje istrage dovele su do dviju kompanija – teksaške lobističke tvrtke Washington African Consulting Group i malteškog uvozno-izvoznog konglomerata Sam Serj. Obje kompanije predstavile su se južnoafričkim vlastima kao “jedini legitimni zastupnici” libijske vlade. I jedna i druga našle su se pod optužbom za pokušaj ilegalne trgovine velikom količinom oružja.

Gadafijev novac i njegova povezanost s terorističkim grupama koje je, navodno, još za života bogato financirao, nisu novost. Kada su 2000. godine Svjetska banka i MMF svoju godišnju skupštinu imali u Pragu, sudionicima skupštine, ministrima financija i guvernerima središnjih banaka zemalja članica bilo je zabranjeno rezervirati sobu u luksuznom hotelu lanca Corinthia. Razlog – Corinthia je u vlasništvu obitelji Gadafi.

Zbog netransparentnog prepuštanja značajnog udjela UniCreditovih dionica libijskim vlasnicima, navodno iz obitelji Gadafi, s vrha bankarske grupe UniCredit morao je 2010. godine otići Alessandro Profumo, bankar koji je bio zaslužan za to što je lokalnu talijansku banku UniCredito Italiano pretvorio u najveću europsku bankarsku grupaciju.
 
(jutarnji.hr)

Gorljivi kritičar globalne Vlade i bivši američki predsjednički kandidat, dr. Ron Paul, prokleo je Zapad radi ignoriranja opomene da ne ruše libijskog vođu Muammar Gaddafija (Moamer Gadafi), prije njegove smrti, jer bi se mogao dogoditi uspon islamskih ekstremista koji mogu napadati Europu

To je rečeno godinama prije nego je Salman Abedi detonirao eksplozivnu napravu, ubivši 22 ljudi, većinom djece, na koncertu u Manchesteru.

Djeca, adolescenti i odrasli su se okupili za koncertu pop zvijezde Ariane Grande i počeli izlaziti nakon završetka koncerta sa mjesta održavanja kada je Abedi detonirao eksplozivni uređaj pun gelera – uzrokujući pakao, teško ranivši mnoge, i ubivši 22 ljudi.

Da li se mogao spriječiti napad u Manchesteru – čak i mnogo prije nego je MI5 također upozorio na ovaj incident u tisku?

„Gadafi je jednom rekao – ‘Kada su se počeli radikali uzdizati u istočnoj Libiji, kada ih je Amerika podržavala’ – rekao je, ‘Govorio sam tim momcima, to su radikalni islamisti, to su teroristi, ako ih budete i dalje pordržavali, nastat će veliki problem.’”

Dr. Paul je citirao članak Telegrapha iz siječnja 2016. pod nazivom, „Pukovnik Gadafi upozorio Tony Blaira na islamističke napade na Europu, otkrivaju telefonski razgovori”, u kojem je naveden sadržaj komunikacije između dva lidera, pokazao je kako je vođa Libije prognosticirao buduće eksplozije po Europi od strane radikala koji su imali podršku Zapada.

Očigledno je da ne trebaš biti dovoljno pametan da shvatiš kakve posljedice i učinak je imala po cijelu Europu – podrška tim teroristima da ostvare svoje ciljeve – 25. veljače 2011. godine, Gadafi je naslutio tamni zaokret u telefonskom razgovoru s bivšim premijerom Velike Britanije Tony Blairom, upozoravajući:

„Oni [džihadisti] žele kontrolirati Mediteran, a onda će napasti Europu.”

Gadafi, je u pola sata razgovora, u više navrata tvrdio da samo želi zaštititi libijske civile od nasrtaja nasilja al-Kaidinih boraca – u bitkama u kojima vladine snage nisu mogli napraviti napredak. Citirajući transkripte Gadafijevih komentara tijekom poziva, Telegraph dalje navodi:

„Mi se ne borimo protiv njih, oni nas napadaju. Želim vam reći istinu. Nije teška situacija uopće. Priča je jednostavna: organizacija je postavila teroriste “spavače” u Sjevernoj Africi. Zovu se Al-Kaida u Sjevernoj Africi … Teroriste spavače u Libiji koji su slični onima u Americi prije 9/11.

„Oni su uspjeli dobiti oružje i uplašiti ljude. Ljudi ne mogu napustiti svoje domove … To je džihad situacija. Oni imaju oružje i teroriziraju ljude na ulici.”

Zatim, u sljedećem pozivu četiri sata kasnije, dodao je:

„Ja ću morati naoružati ljude i spremiti ih za borbu. Libijski narod će umrijeti, a posljedice će biti na Mediteranu, Europi i cijelom svijetu. Te naoružane skupine koriste situaciju [u Libiji] kao opravdanje – i mi ćemo se boriti protih njih.„

U stvari, Abedijeva obitelj se borila protiv Gadafija tijekom pobune u 2011.

Kao što je dr. Pavao napominje, Gadafijeve očajne riječi nisu bile zamišljene kao prijetnja, nego kao savjet Blairu na pogubne posljedice manipulacije terorista od strane SAD-a i zapadnih saveznika – ne samo na područjima sjeverne Afrike i Bliskog istoka, već i u Europi.

Doista, danas vidimo naslove prepune vijesti o Abedijevoj obitelji koja je dva puta kontaktirala britansku obavještajnu službu s problemima u kojima je njihov voljeni sin započeo terorističke fantazije.

„Abedijeva podrška terorizmu je bila prijavljena u ovoj godini sigurnosnim službama”, izvijestio je The Times. „Britanski antiteroristički telefon je prije pet godina imao brige u svezi Abedijevih pogleda, potvrđeno je. On je bio prijavljen za nasilne izjave, uključujući i tvrdnju da bi htio biti bombaš samoubojica i da je to “OK.”

Iako ostaje nejasno zašto je Abedi bio propušten kroz ciljani nadzor od strane MI5, no ono što je napravio očito je i čak i izravno i nesumnjivo upozorenja određenim osobama od interesa i zapadnim obavještajnim službama.

Abedijev brat, koji je sada uhićen u Tripoliju, navodno je potvrdio da su Salman i on članovi opasne, istoimene Islamske države – i da je njegov brat Abedi govorio o svojim planovima za napad u Manchesteru.

Nedugo nakon što je Gadafi uputio molbe Blairu i drugm zapadnim liderima, sudbina njegove zemlje Libije i njega samog je bila zapečaćena.

Sa njegovim rušenjem i ubijanjem, plan zamjene američkog petrodolara sa zlatnim afričkim dinarom – koji bi doveo kontinent u veliki gospodarski razvitak – nije se više mogao ostvariti.

I njegova upozorenja za predstojeću propast diljem Europe – proizaći će iz godina miješanja kultura i vlada suverenih naroda i manipulacije terorističkih skupina koje će služiti kao hegemonijski plijen – sada mogu biti samo odjek u glavama onih koji su najviše krivi da su se nakon tih upozoranje pravili gluhi.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Rusija se, nakon Ukrajine i Sirije, odlučila uključiti u još jedan kritični sukob i ispraviti ono što su NATO i Amerika napravili

U Libiji će početi naoružavati Libijsku nacionalnu vojsku (LNA) odmetnutog generala Kalife Haftara, koja ratuje s Vladom nacionalnog sporazuma, priznatu od strane međunarodne zajednice.

Informacije o ovom potencijalno eksplozivnom razvoju događaja za Middle East Eye je otkrio visoki izvor iz alžirske vojske, koja je i sama uključena u kaotičnu situaciju u Libiji. “Moramo se suočiti s činjenicama.

Nećemo zauvijek čekati političke stranke u Libiji da postignu dogovor. Libiji treba obnova vladavine zakona u cijeloj zemlji i snažna vojska koja je sposobna garantirati sigurnost sve do njenih granica. A s Rusima imamo zajedničku viziju”, rekao je navedeni izvor.

Jedna vlada u Tobruku, druga u Tripoliju

LNA kontrolira istočni dio Libije i podržava Predstavnički dom smješten u Tobruku, koji se s Vladom nacionalno sporazuma u Tripoliju nadmeće za kontrolu nad državom. Ova islamistička vlada osporava rezultate izbora iz 2014. na kojima je glasalo samo 18% libijskih glasača.
 

#Libya Gen. #Haftar visited #Russia‘s carrier Admiral Kuznetsov & discussed during video call with MOD Shoigu fight against terrorism in ME

— Military Advisor (@miladvisor) 11. siječnja 2017.

Alžirski izvor tvrdi da su Rusi postigli dogovor s generalom Haftarom prilikom njegovog posjeta nosaču aviona Admiral Kuznjecov 11. siječnja kad je uplovio u libijske teritorijalne vode. Dogovori su se prethodno vodili i kad je Haftar u studenom prošle godine posjetio Moskvu.

Moskva želi morsku bazu u Libiji

Uz rusko oružje, tenkove, avione, raketne sustave i sofisticiranu opremu za nadzor, Haftar bi mogao ostvariti dominantnu poziciju u rastrganoj zemlji. A Rusija bi zauzvrat povratila utjecaj koji je izgubila u Libiji padom Moamera Gadafija, ali otišla još dalje – mogla bi dobiti morsku bazu i stalnu prisutnost u sjevernoj Africi, koju već godinama priželjkuje,.

Moskva je s bivšim libijskim vladarom 2011. potpisala unosni ugovor o prodaji oružja, navodno vrijedan milijarde dolara, koji zbog građanskog rata i njegovog pada nikad nije realiziran – dosad.

“Bit će dublje koordinacije u idućim mjesecima. Haftar će omogućiti ruski pristup lukama u Libiji i također im otvoriti pristup zračnim lukama”, otkrio je za Middle East Eye drugi izvor, koji je bio pukovnik u libijskoj vojsci pod Gadafijem.

Prodaja oružja preko Alžira

Moskva ne može legalno prodavati oružje Haftaru, bar ne izravno, zbog UN-ovog embarga na prodaju oružja koji je na snazi još od 2011. No Alžir se nameće kao “prirodno rješenje tog problema”, kako kaže izvor, budući da ta zemlja 90% svog oružja uvozi iz Alžira. Dio tog oružja sad bi mogla proslijediti Haftaru.

Alžir navodno ne bi imao ništa protiv ovakvog dogovora jer “iako mu (Haftaru) ne vjeruje potpuno, zna da u ovom trenutku on jedini može osigurati minimum stabilnosti.”

Alžir je u prosincu već počeo opskrbljivati Haftara oružjem, ali pod uvjetom da ga koristi samo za borbu protiv militanata Islamske države koja je također prisutna u Libiji.

Haftar je znatno popravio svoju poziciju u sukobu zauzimanjem strateških naftnih terminala. Procjenjuje se da ovaj bivši Gadafijev general, koji se odmetnuo od njega 2011., trenutno kontrolira 60 tisuća vojnika.

Alžir se službeno još uvijek zalaže za političko rješenje sukoba i pomirenje zaraćenih strana, ali očito u isto vrijeme polaže svoje karte na stranu za koju misli da će odnijeti prevagu.

S obzirom da su, kako piše Middle East Monitor, u Libiji već prisutne američke vojne snage (oko tisuću vojnika), kao i talijanske i britanske, koje se bore na strani vlade u Tripoliju, dok su francuske snage navodno uključene u operacije na strani Haftara, rusko uplitanje moglo bi dovesti do opasne eskalacije sukoba. Slično kao i u Siriji.
 

 
(index.hr)

Sin ubijenog libijskog čelnika Moamera Gadafija pušten je iz zatvora, a libijska plemena vide ga kao jedinog legitimnog spasioca zemlje i spremna su da ga podrže kao de facto lidera u bilo kakvom političkom procesu

Seif al-Islam Gadafi, sin ubijenog libijskog čelnika Moamera Gadafija, pušten je iz zatvora u Zintanu, gdje je proveo skoro 5 godina.

Nakon što je njegov otac ubijen i Sirt zauzet od strane pobunjenika, Seif je pokušao pobjeći iz Libije, međutim u studenom 2011. je uhićen i zadržan u zatvoru, gdje su mu, između ostalog, odsječeni prsti.

U kolovozu prošle godine, mladi Gadafi je u Tripoliju osuđen na smrt strijeljanjem, međutim kazna nije izvršena na inzistiranje organizacije “Human Rights Watch”, koja je optužila samoproglašenu vladu da je politizirala sudski proces.

Seif nije bio prisutan na saslušanjima, jer kao zatvorenik u Zintanu kojim je upravljala vlada u Tobruku, nije bio u nadležnosti vlasti u Tripoliju.

Osim toga, Međunarodni kazneni sud u Haagu podigao je optužnicu protiv Seifa, njegovog oca i bivšeg šefa libijske obavještajne službe Abdalaha Sanusija. Haški tribunal je povukao optužnicu protiv Moamera Gadafija nakon njegove smrti, a odobrio je da se Sanus sudi u Libiji.

Izvor blizak Seifu rekao je 2015. godine za Al Monitor da je jedina prepreka oslobađanju Seifa “njegova sigurnost kada napusti zatvor”. “Bile bi potrebne velike sigurnosne mjere da bi bio siguran, a ukoliko bi ga odveli u inozemstvo, imao bi malo utjecaja na događaje u zemlji”, naveo je izvor.

Oslobađanje Seifa Gadafija ipak je omogućeno novim zakonom o amnestiji, koji je usvojila međunarodno priznata vlada u Tobruku.

Njegov pravni tim naveo je da je Seif oslobođen još 12. travnja, ali da to nije objavljeno iz sigurnosnih razloga.

Karim Kan koji je vodio Gadafijev pravni tim, izjavio je da će Haški tribunal najvjerojatnije odbaciti optužbe protiv Seifa, jer mu je po istim osnovama suđeno iu Libiji, gdje je oslobođen.

Sada kada je na slobodi, glavno pitanje jeste: “Kakva će biti uloga Seifa Gadafija u budućnosti Libije?”

Izvori bliski mladom Gadafiju rekli su za Al Monitor da je Seif već počeo kontaktirati ljude koji ga podržavaju i pravi plan za spašavanje zemlje.

Naime, Seif je praktično predodređen da igra ulogu u plemenski strukturiranom libijskom društvu – većina plemena koja su podržavala njegovog oca, vide ga kao jedinog legitimnog spasitelja i spremna su da ga podrže kao de facto lidera u bilo kakvom političkom procesu nacionalnog pomirenja i ujedinjenja zemlje.

Prema saznanjima Al Monitora, ova plemena su već donijela odluku da će ga prihvatiti kao njihovog jedinog predstavnika, što znači da će Seif Gadafi biti zadužen za pregovore, prihvaćanje i odbijanje uvjeta nacionalnog pomirenja.

Imajući u vidu sve goru situaciju u Libiji, sve više ljudi okreće se Gadafiju kao potencijalno pozitivnom igraču. Prema posljednjim izvještajima, pristaše Gadafija su sada u apsolutnoj većini u Libiji i predstavljaju glas koji se ne može ignorirati.

Osim toga, plemenske snage u zemlji su već neko vrijeme u potpunosti ignorirane od strane UN-ovih predstavnika u Libiji, koji nisu uspjeli postići nikakav napredak u izvlačenju zemlje iz građanskog rata.

Plemena koja se protive takozvanoj “Revoluciji 17. veljače” okupila su se u Vrhovni savjet libijskih plemena i jedino što im fali je politička koherentnost i jako vodstvo, koje prema njihovom mišljenju, može osigurati Seif Gadafi.

Činjenica da se njegovo oslobođenje poklopilo s oslobađanjem šest visokih dužnosnika bivšeg režima, doprinijela je tome da se Seif Gadafi pozicionira kao sve relevantnija politička figura u ratom razorenoj zemlji.
 
(Newsweek.rs)

“ISIS ne bi ojačao da su još uvijek na vlasti lideri Libije i Iraka, Muamer el Gadafi i Sadam Husein”, izjavio je favorit za nominaciju Republikanske stranke na predsjedničkim izborima u SAD Donald Trump

“Bilo bi nam mnogo bolje da je sada Gadafi na vlasti”, rekao je nedavno Trump tijekom rasprave u kojoj su sudjelovali i senatori Ted Cruz i Marko Rubio.

Trump je istakno da je svijet trebao ostaviti Irak i Libiju na miru.

Kazao je i da su Gadafi i Husein “zaista loši”, jer je “njihovo odsustvo dovelo do uspona Daesu-a”, prenio je “Politiko”.

“Da smo imali Sadama Huseina i Gadafija, oni bi bar ubili teroriste, zar ne?”, Kazao je Trump.

“Ne kažem da su oni dobri, jer su loši, stvarno loši. Ali ne znamo što dobivamo. Pogledajte Libiju. Daesu, dok ovo izgovaramo, preuzima njihovu naftu. To je totalni kaos. Bilo bi nam mnogo bolje da su političari uzeli slobodan dan umjesto što su krenuli u rat”, naveo je Trump.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Italija se neće pridružiti zračnim napadima koje predvode SAD u Siriji, izjavio je talijanski premijer Mateo Renci u nedjelju, upozorivši da takve vojne intervencije mogu izazvati neželjene posljedice

“Ako biti protagonista znači sudjelovati u bombardiranju koje organiziraju drugi, onda ćemo morati odbiti”, rekao je Renci.

“Položaj Italije je jasan. Želimo se otarasiti terorista, a ne da zadovoljimo zapovijedi.

Jedina stvar koja nam ne treba je da reagiramo bez strateške vizije”.

Renci je također napravio usporedbu sa zračnim napadima NATO-a u Libiji 2011. godine, koji su pomogli pobunjenicima da svrgnu Moamer Gadafija, ali su ostavili Libiju u raljama terorizma:

“Nakon četiri godine rata u Libiji, ustanovili smo da nismo dobili zadovoljavajuće rješenje.

Danas moramo primijeniti drugačiju strategiju u Siriji”, rekao je Renci.

“Ne smijemo dozvoliti sebi da se ponovi ono što se dogodilo u Libiji”, dodao je on.

Bravo Itailja!
 
(euronews.eu,webtribune.rs/uredio:nsp)

Dr. Mark Christian, stručnjak za Muslimansko bratstvo, kaže da je trenutna migrantska kriza u Europi “vrlo organiziran događaj” koji je isplanirao Zapad kako bi svrgnuo predsjednika Bashar al-Asada u Siriji

“Sve se nakuplja kako bi stvari na Bliskom istoku mogle ubrzati. Svrha migranata je da Zapad osjeti bol”, rekao je on, prenosi yournewswire.com

Dr. Christian kaže da je glavni cilj migrantske krize da se SAD i Europa primoraju na uključenje u građanski rat u Siriji, da svrgnu predsjednika Bashar al-Asada i da ga zamijene vladom sunitskih muslimana.

“Nastavlja se takozvano Arapsko proljeće”, rekao je on. “Svi moraju osjetiti bol preko regrutacije za ISIS, obezglavljivanja, pa sve do slanja džihadista s izbjeglicama. Zapad mora dospjeti pod još veći pritisak”.

Christian je rekao da je pod američkim vodstvom, počevši od invazije Iraka od strane predsjednika George W. Busha, svaki sekularni muslimanski diktator na Bliskom istoku mora biti zamijenjen religioznim muslimanskim režimom.

U Iraku je svrgnut Sadam, a postavljene su šiitske mule. U Egiptu je Hosni Mubarak zamijenjen Muslimanskim bratstvom, što je zatim dovelo do vojnog prevrata. U Libiji je Moamer Gadafi ubijen i zamijenjen radikalnim Sunitima, a kaos nije zaobišao ni Jemen.

Jedini kamen spoticanja je Sirija, koja ima podršku Rusije i Irana i u koju sada pristiže ruska vojska s teškim naoružanjem.

Prije dvije godine, kada su američki predsjednik Obama i vlada Velike Britanije na čelu s David Cameronom pokušali intervenirati u građanskom ratu u Siriji, Kongres i Britanski parlament su bili neodlučni.

“Zato su dali zeleno svjetlo za poplavu izbjeglicama, kako bi Europa i Amerika osjetili bol. To se nije dogodilo spontano. U Europu ne dolaze žene i kršćani, već muslimani stari između 18 i 40 godina. Što kriza bude gora, to će Europa i Amerika sve više moliti svoju vlast da rješavaju stvari u Siriji i okončati sve to”, rekao je Christian.

U međuvremenu, predsjednik Obama je rekao da će primiti još 10.000 izbjeglica, a iscurila je i informacija da se planira primanje 85.000 migranata u fiskalnoj 2016. godini koja počinje od 1. listopada. Dakle, do 2017. godine, SAD bi mogao primiti i do 100.000 izbjeglica.
 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)