Ne obole svi pušači od raka zar ne?

‘New England Centenarian Study’, znanstvena je studija koju je napravilo bostonsko državno Sveučilište suradnji s najpoznatijim genetičarima i gerontolozima SAD-a. Pokazala je su kako najstariji ljudi na svijetu uopće nisu bolovali od bolesti tumora, raka, kardiovaskularnih i dišnih bolesti iaako su pušili cigarete – sve one dostupne na tržištu i to u razdoblju većem od 50 godina, i u količini koja je mnogima nevjerojatna!

Naime, većina stogodišnjaka je pušila čak do 60 cigareta dnevno, a bili su posve zdravi. Studija je pokazala kako se najviše ljudi koji su doživjeli starost preko 100 godina okuplja na japanskom otoku Okinawa, a najzanimljivije od svega je to što je više od polovice ispitanika uživalo duhanske proizvode u ogromnim količinama i do 60 cigareta dnevno.

Međutim, kako masovna propaganda kaže kako pušenje duhana i duhanskih proizvoda izaziva rak, znanstvenici su ovu šokantnu pojavu objasnili genetskim sklopom koji ih je od raka očuvao. No, lažu li nas u vezi crnih pušačkih pluća ?

Priča o stogodišnjacima koji puše najbolje je “sjela” forenzičaru koji je ustvrdio da su crna pušačka pluća – mainstream laž. Forenzičar Michael Tsokos je za njemački ZDF dao opširan intervju u kojem je potvrdio da crna pušačka pluća koja nam se prikazuju sa svih strana uopće ne postoje.


’Ne, ne postoje crna pušačka pluća, njih ne možemo vidjeti nakon što otvorimo pluća pušača. Naravno, postoji određeni pigment, mi eventualno možemo vidjeti antrakozu (gljivična infekcija), kod ljudi koji su cijeli život živjeli pored auto ceste, no ako je netko pušio čak i dvije kutije cigareta dnevno, mi to ne možemo vidjeti na tkivu pluća, rekao je Tsokos i dodao da ne želi tvrditi kako cigarete ni u kojem slučaju i kod nikoga ne mogu uzrokovati rak samo želi upozoriti da onakva pluća kakva nam prezentiraju kao’pluća pušača’ zapravo ne postoje.

O nepostojanju crnih pušačkih pluća je govorio i dr. Jan Zeldenrust, nizozemski patolog, koji je za vladu svoje zemlje ispitivao učinak pušenja na ljude, od 1951-1984. U intervjuu koji je dao 80-tih godina 20. stoljeća, Zeldenrust rekao je slijedeće:

‘Nikada nisam mogao na plućima vidjeti razlike između onih koja pripadaju pušačima i nepušačima, jedino što mogu razaznati je razlika između zdravih i bolesnih pluća. Jedina crna pluća sam vidio kod rudara iz ugljenokopa, nikada kod pušača.’

Također, dr. Duane Carr, profesorrica kirurgije na Sveučilištu Tennesseeja izjavila je kako ‘pušenje ne uzrokuje nikakvu promjenu u boji tkiva’, dok je dr. Victor Buhler, patolog zaposlen u bolnici St. Joseph u Kanzas Citiyu objasnio kako je na tisuće pregledanih tkiva pluća koje je pregledao čak i mikroskopom bilo nemoguće utvrditi razliku je li netko pušač ili pak nije.

Sheldon Sommers upravitelja patološkog laboratorija u bolnici Lenox Hill u New Yorku, također tvrdi da nije moguće okom ili mikroskopom razlikovati pluća pušača od onih koje ima nepušač. Dodao je da crna pluća ipak postoje, međutim ona nastaju kao posljedica ugljena a s obzirom da cigarete ne donose čestice ugljena u pluća, to nije ni moguće.

Je li pušenje baš toliko štetno kako nam kažu, ili je u pitanju opet neka farmaceutska smicalica, zaključite sami, no činjenica je da od raka pluća ne umiru samo pušači, kako se to dosta promovira u javnosti. Primjerice, Japan i Grčka imaju najveći broj odraslih pušača na svijetu, ali također i najmanji broj oboljelih raka pluća, i to nasuprot Amerike, Australije, Rusije i nekih zemlja u Južnom Pacifiku koje imaju najmanji broj odraslih pušača na svijetu ali imaju i najveći broj oboljelih od raka pluća.

I ne, ne tvrdimo da je pušenje zdravo nego da je propaganda protiv ‘pušača’ možda ipak malo pretjerana s obzirom da je to isto pušenje nekada bilo na jednak način, tako udarno i propagirano, a farmaceutska industrija zarađuje u oba slučaja.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Nikola Tesla, rođen u Hrvatskoj, studirao je u Češkoj, radio u Budimpešti, Parizu, Pragu, Strazburgu, SAD…. kozmopolit

Građanin svijeta – tako je i veliki njegov doprinos čovječanstvu. On je u stvari označio početak globalne elektrifikacije planeta.

On je bio taj koji je razvio sustav izmjenične struje, stvorio motore s visokonaponskim transformatorima, na kojim počiva cio industrijski svijet.

Zahvaljujući njemu, osvijetljeni su naši domovi, sela, gradovi. Tesla je pravi tvorac radia, a ne Marconi i Popov, koji su iskoristili njegov rad i patent.

Tesla je stvorio prvi mehanizam s daljinskim upravljanjem, otkrio princip robotike i motora na solarnu energiju, rengenski aparat, brojač električne energije, automobilski brzinomjer, fluorescentne žarulje, električni sat, uređaje za elektroterapiju – nabrajati možemo i dalje i dalje … oko tisuću pronalazaka iz raznih područja znanosti i tehnike.

Uporaba mnogih znanstvenika zastari već za vrijeme njihovog života, zbog brzog razvoja znanosti i tehnologije. Tesla je bio rijedak primjer znanstvenika čiji rad je živio u tri stoljeća.

Na kraju on je vlasnik ideje elektronskog mikroskopa i lasera, televizije i mobitela, interneta i mnogih drugih stvari, koje su postale stvarnost tek u naše vrijeme.

Dvije osnovne ideje vodilje su bile kod ovog velikog znanstvenika: dobiti jeftinu el. energiju i prenositi je na bilo koju udaljenost bez vodiča.

“Naš svijet je uronjen u ogromni ocean energije mi letimo beskonačnim prostorom nevjerojatnom brzinom. Sve se vrti uokolo, sve je u pokretu – sve je energija.

“Sebi je postavio ambiciozan zadatak – pronaći način dobivanja ove energije. Zatim dobijajući je iz nepresušnih izvora, čovječanstvo će divovskim koracima krenuti naprijed.”

Milijarder JP Morgan daje znanstveniku novac za toranj radio-komunikaciju preko Atlantika. Zapravo, Tesla ima tajni mnogo ambiciozniji plan.

Namjerava izgraditi pet takvih tornjeva, koji bi trebali osigurati bežičnu vezu diljem svijeta.

“Kada se završi projekt, poslovni čovjek će moći diktirati upute iz New Yorka, i one će se odmah pojaviti u njegovom uredu u Londonu ili negdje drugo.

On može sa svog radnog mjesta da poziva bilo koji telefon na svijetu.

Mali instrument ne veći od sata, omogućit njegovom vlasniku komunikaciju bilo gdje: na moru ili na kopnu, glazbu ili poeziju, govore: političkog lidera, velikog znanstvenika ili propovijedi svećenika, koji se nalaze na velikoj udaljenosti.

Isto tako, može se prenijeti bilo koja slika, simbol, crtež ili tekst.

Zapravo Tesla je planirao prototip današnjeg Interneta.

Mnoge njegove ideje i konstrukcije su toliko ispred vremena da za života znanstvenika nisu mogle biti realizirane, jer nije bilo odgovarajuće tehnologije.

Ovo su samo neke od njih: radio-kontrolirana torpeda, leteći aparati, reaktivni zrakoplovi, letjelice vertikalnog uzlijetanja, vozila na zračnom jastuku(hovercraft) i još mnogi drugi.

Rad Nikole Tesle, naravno bio je interesantan vojsci. Od samog početka svog rada, on je uvijek bio u žiži interesiranja, kako armija raznih država, tako i specijalnih službi.

Glavna stvar kojom je Tesla šokirao suvremenike je ogroman broj originalnih ideja, koje je Tesla generirao sa neobjašnjivom lakoćom. I konačno, šokantno priznanje znanstvenika: “Nisam ja autor ovih ideja”.

On je bio obično dijete, ništa posebno. Sve se promijenilo preko noći, kada mu je poginuo voljeni brat. Taj strašni udarac, doslovno je promijenio Nikolin život.

Počele su nepodnošIjive noćne more. Snagom volje, dječak je počeo zamjenjuje strašne slike, drugim slikama. Ispočetka, to su bile slike svijeta, u kojem je živio.

Ali u nekom trenutku na svoje iznenađenje on je počeo izlaziti izvan poznate stvarnosti.

“Tako je počelo moje mentalno putovanje. U početku, slabo, a onda sam sve bolje vidio, nova mjesta, gradove, zemlje. Živio sam tamo, upoznavao ljude, stekao prijatelje.”

“Teško je vjerovati, ali oni su mi isto tako dragi kao i moja obitelj i isto toliko stvarni. “

Evo što je napisao znanstvenik o svom prvom iskustvu “izmijenjenog stanja svijesti”:
“Borio sam s ovim problemom nekoliko godina. To je bilo pitanje života i smrti. Znao sam da ću umrijeti ako ga ne riješim.

Moj um je bio zategnut do krajnjih granica, iu nekom trenutku nezamislivo se dogodilo – čuo sam kucanje sata tri sobe dalje od mene, slijetanje muhe na stol, tup udarac ponavljao se u mojim ušima, u mraku sam imao osjetljivost šišmiša i bio u mogućnosti pronaći predmet zahvaljujući posebnim trncima u čelu.

Sunčeve zrake, tako su pritiskali moj mozak da sam skoro pao u nesvijest. Prolazeći u daljini kočija je potresla moje tijelo i iznenada sam vidio bljesak, kao minijaturno sunce.

I u jednom otkrivenju istine otkrio sam sebe. To je bilo stanje apsolutne sreće. Misli su išle beskrajnim tijekom, a ja sam jedva uspijevao ih fiksirati. “

Takva stanja s vremena na vrijeme doživljavaju mnogi stvaraoci. Dešavaju se po pravilu spontano neočekivano, kao kod Tesle prvi put. Ali Tesla je kasnije naučio da uđe u takvo stanje kad god je htio.

On je tvrdio da je može u bilo kojem trenutku, u potpunosti isključiti svoj mozak od vanjskog svijeta iu tom stanju dolazi mu unutarnje viđenje. Na taj način je Tesla dovodio svoje konstrukcije do savršenstva.

“Ne trebaju mi ​​modeli, crteži, eksperimenti. Kada se rađaju moje ideje, ja počinjem graditi u mašti uređaje, mijenjam konstrukciju, usavršavam i uključujem.

Nepoznato o geniju

“I meni je potpuno svejedno provode li se ispitivanja instrumenta u mojoj glavi ili u laboratoriju rezultati će biti identični. Za 20 godina nijesam imao ni jedan izuzetak. “

Ulazeći na taj način, u izmijenjeno stanje svijesti, on je mogao primiti informacije koje nisu dostupne. To mu je omogućavalo, prije svega otkriti neobične pojave, stvari.

I da gleda na svijet iz druge perspektive u odnosu na promatranje običnih ljudi. A zahvaljujući tome što je lako prelazio u normalno stanje svijesti, on je sve to mogao fiksirati i prenesti ljudima.

Neobjašnjivi izvor Teslinog znanja još uvijek je nepoznata i neistražena pojava. Riječi: “genijalna intuicija”, “prosvjetljenje” – apsolutno ništa ne objašnjavaju. Odakle je on crpio svoje ideje?

“Moj mozak je samo prijamnik. U svemiru postoji neko jezgra iz koga mi crpimo znanje, snagu, inspiraciju. Nisam prodro u tajne ove jezgre, ali znam da ona postoji. “

I Tesla je znao da se poveže s ovim izvorom, crpeći od tuda potrebne informacije.

“Velika misterija našeg postojanja tek treba da se otkrije, može se pokazati da čak i smrt nije kraj. “

“Bio sam dva bloka od kuće, gdje je ležala moja bolesna majka. I odjednom sam vidio oblak s anđeoskim likom.

Jedan od njih, postupno je dobivao crte moje majke. Iznenadnim uvidom shvatio sam da je upravo umrla. I to je bila istina. “

Tesla je vjerovao da smrću čovjeka njegova duhovna suština ne umire, i sa njom je moguće uspostaviti kontakt.

“Nema sumnje da Tesla vlada duhovnošću višeg reda” – rekao je za znanstvenika čuveni indijski filozof Vivikananda.

Posjećujući često laboratorij izumitelja on je rekao: “Tesla se odnosi prema električnoj energiji, kao prema živom biću, razgovara s njom i naređuje joj”.

Tesla je bio uvjeren da sve u svemiru, od galaksije do elektrona ima svijest. Da je Svemir jedan razuman živi organizam.

Tesla je smatrao da je Svemir – integralni organizam, koji se sastoji od više dijelova koji su slični, ali se razlikuju po različitoj frekvenciji vibracije.

Svaki dio je paralelni svijet. Ulazeći u rezonancu s frekvencijom nekog drugog svijeta, mi kao da otvaramo prozor u taj paralelni svijet. Tako se može putovati Svemirom.

Ovo zvuči fantastično i za nas, a ne Teslinim suvremenicima.

“Koliko ljudi me je zvalo fantazerom, rugajući se mojim idejama, naš zabludjeli kratkovidni svijet. Sudit će nam vrijeme.”

“Moj projekt je isuviše ispred vremena u kojem se pojavio.”

Tesla je otkazao dalje eksperimente u Wordenklifu i uništio podatake, koji otkrivaju suštinu otkrića.

Dokument koji govori o direktnoj umiješanosti Tesle u tunguski događaj također nije nađen, a samim tim i pitanje njegove “krivnje” ostaje otvoreno.

Ostaju tajne, u velikoj mjeri, i u kasnijim aktivnostima genijalnog izumitelja. Jasno je još samo jedno – jača od naučnikove ambicije, je njegova ogromna odgovornost.

Tesla nije služio određenoj zemlji. Njega je interesirala sudbina čovječanstva. Shvaćajući sebe kao dio organizma Univerzuma, Tesla je često ponavljao: “Djelovanje čak i malih bića dovodi do promjena u cijelom Svemiru.”

Procjenjujući svoje mjesto u ovom svijetu genije koji je posjedovao nevjerovatnu tehnološku moć, jednom je rekao: “Ja bih mogao rascijepiti Zemlju, ali nikad to neću učiniti.

Moj glavni cilj je bio da ukažem na nove pojave i da širim ideje koje će postati polazne točke za nova istraživanja.”

Nikola Tesla – nije čudo, i nije glasnik drugih svjetova. On je jedan od nas – čovjek, koji nas ponovo i ponovo dovodi do vječnog pitanja: Tko smo? Odakle? Zašto? Koje su naše mogućnosti?

(Iz filma Nikola Tesla – Gospodar svijeta)

“Hranio sam golubove, tisuće njih, već godinama. Tisuće njih, tko bi ih sve zapamtio. Međutim, bio je jedan golub, divna ptica, bijele boje sa svijetloplavom pjegama na krilima: on je bio nešto posebno.

Bila je to ženka. Mogao sam je prepoznati bilo gdje. I ona je mene mogla pronaći na svakom mjestu. Trebalo je samo da pomislim na nju, da je pozovem i ona bi doletjela.

Ja sam je razumio i ona je razumjela mene. Volio sam tu golubicu.

A onda, jedne noći dok sam u mraku ležao na krevetu, i kao obično rješavao neke probleme, uletjela je kroz otvoren prozor i sletjela na moj stol.

Znao sam da sam joj potreban, htjela je da mi saopći nešto važno, pa sam ustao i otišao do nje.

Gledao sam je i znao da želi da mi kaže – da će umrijeti. A onda, kad sam to shvatio, vidio sam svjetlo iz njenih očiju – snažan snop svjetlosti. Da, bila je to stvarna svjetlost, snažna, blistava, zasljepljujuća svjetlost.

Kada je moja golubica umrla, nešto je nestalo iz mog života. Do tada sam bio sasvim siguran da ću završiti sve svoje zamisli, iako sam imao ambiciozan program, ali kad je golubice nestalo znao sam da je moje životno djelo okončano.”

(Iz filma Nikola Tesla – Zraci smrti)

Svi smo mi jedno

“Čovjek je rođen da radi, trpi i da se bori. Tko tako ne čini, mora propasti! “

“Svi smo mi jedno. Ljudi su međusobno povezani nevidljivim silama. “

“Čvrsto vjerujem u pravilo kompenzacije. Istinite nagrade su uvijek u razmjeru s radom i žrtvama.”

” 29 posljednjih dana u mjesecu je najteže.”

“Dar mentalne energije dolazi od Boga, vrhunskog bića i ako mi koncentriramo naše misli o toj istini postajemo skladni s ovom velikom moći. Majka me je učila da tražim istinu u Bibliji.”

“Ponosan sam što sam potekao iz zemljoradničkog viteškog naroda, koji je u neprestanoj ljutoj borbi za svoje ideale i europsku kulturu zadužio Europu i svuda zaslužio čast i poštovanje čitavog svijeta, naročito velike Amerike.”

“Sjeme biljke mora pasti na pogodno tlo, i treba ga zalijevati, njegovati i čekati da iznikne i olista. Tako je i sa svakim čovjekom ili bićem koje ima ljudsko obličje. “

“Religija i filozofija uče da čovjek može postati Krist, Buda i Zaratustra. Ono za čime ja tragam luđe je, veće i nemogućnije. To je: što učiniti da se u vasioni svaki čovjek rodi kao Krist, Buda i Zaratustra. “

“U svemiru i u prirodi postoji viši moral; znanstvenik treba njega slijediti. Što se tiče ljudskog morala, sva povijest bi se mogla svesti na dvije riječi: Krv i Zlato.

I samo krv teče i zlato sja! Usmjerite sve vitalne i duhovne energije na djelo. Od tuda i očišćenje od mnogih stvari i potreba koje ima čovjek.

Ja time ništa nisam izgubio, već samo dobio. Toliko sam dobio da sam se radovao svakom svom danu i noći. Zapišite – Nikola Tesla je bio sretan čovjek. “

nikola tesla starost naucnik struja

“Život je ritam koji se mora spoznati. Ja osjećam taj ritam i upravljam se po njemu i prepuštam mu se. On je vrlo zahvalan i dao mi je znanja koja imam.

Sve što živi povezano je dubokim i divnim vezama: čovjek i zvijezde, ameba i Sunce, naše srce i kruženje beskonačnog broja svjetova.

Te veze su neraskidive, ali one se mogu pripitomiti i umilostiviti tako da čovjek i sam počne stvarati nove i drugačije odnose u svijetu, a da stare ne naruši.

Znanje dolazi iz svemira; naš vid je njegov najsavršeniji prijemnik. Imamo dva oka: zemaljsko i duhovno. Treba nastojati da ona postanu jedno oko.

Univerzum je živ u svim svojim manifestacijama, poput kakve misleće životinje. Kamen je misaono i osjećajno biće, kao što su to biljke, zvijer i čovjek.

Zvijezda koja sija traži da je gledamo, i da nismo oveći obuzeti sobom razumjeli bismo njen jezik i poruke. Svoje disanje, oči i uši čovjek mora uskladiti sa disanjem, očima i ušima univerzuma.”

“Kad god je netko od meni bliskih i dragih ljudi bio povrijeđen, ja sam osjećao fizičku bol. To je zato što su naša tijela od slične građe, a duše vezane neraskidivim nitima.

Neshvatljiva tuga koja nas ponekad obuzme, znači da je negdje, na drugom kraju ove planete, umrlo dijete ili plemenit čovjek. Cijeli svemir je u izvjesnim periodima je bolestan, od samog sebe i od nas.

Iščeznuće neke zvijezde i pojava komete utječu na nas više nego što mi to slutimo. Veze među stvorenjima na Zemlji su još jače; zbog naših osjećanja i misli cvijet će divniji zamirisati ili ušutjeti.

Te istine iznova moramo učiti da bismo se izliječili. Lijek je u našem srcu i isto tako, u srcu životinje koju nazivamo – svemirom.

“Veliki je čovjek onaj koji svojim umnim darovima i sposobnostima natkrije ostale ljude, koji kao što pčela prikuplja med, prikuplja znanje i otkriva nove istine, ali sve to kruniše ljubavlju prema čovječanstvu, da mu pomogne da što prije izađe iz bijede, straha, gladi , neznanja, bolesti.

Nisu veliki oni koji ponižavaju čovjeka, već oni koji obogaćuju njegovo duhovno nasljedstvo i time pomažu njegovoj sreći.”

Tesla o sebi:

Vama možda nije jasno da sam ja jedan od onog malog broja ljudi koji se pojavljuju s vremena na vrijeme i koji mijenjaju lice zemlje novim idejama.

Uskratiti mi pomoć koju imam pravo da tražim, vezati mi ruke i dovesti me do bespomoćnosti, predstavlja povijesni zločin.
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Nedavno su se stanovnici sela Mostarskog blata, između Širokog Brijega i Mostara, svjedočili bijeloj paučinastoj tvari koja je nekoliko minuta nakon chemtrails zaprašivanja pala po njihovim kućama, automobilima, vinogradima

Prema tvrdnjama svjedoka koji su svoju priču, kako su kazali, spremni ispričati bilo kojem istražnom tijelu u BiH i potkrijepiti fotografijama koje su napravili na licu mjesta, naišla su dva zrakoplova nepoznatih oznaka na velikoj visini preko zračnog prostora BiH.

Iza njih je, tvrde svjedoci, ostao bijeli trag nakon čega je bijela smjesa slična paučini počela padati po dvorištu njihovih kuća.

Nismo znali o čemu se radi, i tvar smo izolirali kako bi je predali stručnjacima na ispitivanje. S obzirom da su na internetu pronašli dosta podataka o tome kako se, navodno, radi o otrovnim genetičkim vlaknima, mještani su tražili konkretnu istragu.

Mediji su dosta pisali proteklih godina o kemijskom elementu pod nazivom chemtrails. Za razliku od kondenzacijskih tragova, chemtrails ili kemijski tragovi, prema stotinama tisuća očevidaca i istraživača ove pojave, “nastaju” na puno manjim visinama. Nakon što se pojave, ostaju satima na nebu i ravnomjerno se šire tako da nakon nekoliko sati tvore nešto nalik na tanki sloj oblaka iznad tog područja.

Prema tvrdnjama ekologa, kemičara, biologa, po rezultatima analiza kišnice i uzoraka tla (koji su identični u cijelom svijetu) chemtrails se, između ostalog, u najvišem postotku sastoje od aluminijevog oksida, soli barija, dibrometana, kancerogenog dodatka za gorivo i insekticida i oni su vlaknaste tvari boje slične paučini.

Chemtrails se pojavljuju u zemljama članicama NATO-a, ili u zemljama potpisnicama Partnerstva za mir NATO-a. U Hrvatskoj su prvi put dokumentirani 27. svibnja 2000. – dan nakon pristupanja Partnerstvu za mir. Ne znamo o čemu se konkretno radi, ali ćemo tražiti istragu, tvrde naši sugovornici koji priču dokumentiraju konkretnim fotografijama.

Kemijska paučina pod mikroskopom

Jedna od radosti upravljanja forenzičkim laboratorijem je da mi ljudi uvijek šalju tajanstvene stvari koje treba ispitati, kaže Mike Adams sa portala NaturalNews

Nedavno su “ljubitelji” su prikupili “čudne vlakna” koja padaju s neba.

Kao prvi korak u procesu analitike, objavljujemo ove fotografije, snimljene mikroskopom na digitalnim laboratorijskim mikroskopom pri različitim povećanjima (navedeno u svakoj fotografiji, u nastavku).

Od osobe koja ga je uzorkovala na terenu:

Ti filamenti lebde 50-100 cm iznad tla, lagano plutajući u smjeru vjetra. Nebo je bilo plavo i bez oblaka, osim nekih pramenova contrailss ili polukemijskih-tragova. Prethodna 3 dana na tom području na kojem su ova vlakna prikupljena je bilo jako chemtrails zaprašivanje, osobito noću.

Pogledajmo mikroskopske snimke kemijske paučine, poklon NATO saveza u Hrvatskoj:

 
(naturalnews.com,vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

EU je politički (mentalni) konstrukt, diktatura tehnokrata koja kroz ‘zakone’ ljudima svakoga dana oduzima sve više sloboda. Niti taj sustav ne može bez indoktriniranih skupina ljudi uvjetovanih na točno određeni način ponašanja i razmišljanja, dio čega je i podsvjesno ugrađena ideja da su bolji od drugih

Svaki političko-gospodarski sustav oživljuje se kroz pojedince, žive ljude, jer bez njih niti ne postoji, s obzirom da je svaki sustav zapravo tek mentalni konstrukt. Ako vam takva ideja zvuči preneobično, zapitajte se samo, možete li s bilo kojim sustavom popričati oči u oči, opipati ga, pokazati na kojem se mjestu nalazi, to jest koji prostor zauzima, omirisati ga ili fotografirati, pogledati ga kroz mikroskop ili teleskop?

To nije moguće, jer je riječ mentalnom modelu – koji postaje stvaran kad puno ljudi u njegovu stvarnost počnu vjerovati pa se počnu i ponašati kao da taj sustav doista postoji sam po sebi. Tada ti ljudi počnu animirati mnogobrojne uloge, postaju nesvjesni kotačići u stroju i administratori raznih potreba sustava koje su mu nužne da bi onakav kakav je – nestvaran – počeo imati vrlo stvarni utjecaj na ljudske živote.

Zbog toga su se svi sustavi u povijesti – bez obzira koliko različiti ili možda čak suprotstavljeni naizgled bili – s velikom ozbiljnošću primali zadaće indoktriniranja ljudi tj. usađivanja u umove određenih vrijednosti i svjetonazora na kojima se neki sustav temeljio.

Također, pomno su odgajali buduće povlaštene pojedince dok su nad svojim sunarodnjacima demonstrirali svoju nezasluženu moć. Nisu je stekli poštovanjem i velikim djelima već im ju je sustav dao tj. posudio, zapravo su upravo oni najisprogramiraniji robovi tog istog sustava. Koliko je bio minijaturan njihov pravi značaj, uvijek je postajalo jasno kad bi ustanovili s kakvom ih je lakoćom sustav odbacio ili zgazio kad mu više nisu trebali ili ako su, slučajno, pomislili da mogu malo guditi po svome, u trenu im oduzevši ono što im zapravo nije ni pripadalo, a oni su povjerovali u tu iluziju – da imaju ikakvu moć.

Robotiziranje ponašanja i razmišljanja

Jedan takav sustav, kojem smo i mi izloženi, svjetski je po dosegu i korporatistički po naravi, ali do nas dolazi u svom podobliku koji se naziva “Europska unija”. To je politički (dakle mentalni) konstrukt, diktatura tehnokrata koja kroz pseudolegalizam tj. kroz “zakone” ljudima svakoga dana oduzima sve više sloboda. Kao ni svi prethodni sustavi, niti ovaj ne može postojati bez indoktriniranih skupina ljudi koji su uvjetovani na točno određeni način ponašanja i razmišljanja, dio čega je i podsvjesno ugrađena ideja da su bolji od drugih pa im zato u životu bolje ide. Sljepilo ih sprječava da uvide kakvim ciljevimaa zapravo služe, pa njihov ego jedostavno ne može prihvatiti takvu ideju čak ni u razmatranje. Kad jednom prepoznate taj obrazac, s lakoćom ćete ga potvrditi u beskonačno puno situacija kojima smo svakodnevno izloženi.

Iz svega toga, naravno, slijedi da i sama “Europska unija” kao mentalni konstrukt mora sebi stvarati čvrsti temelj u programiranju i uvjetovanju odabranih pojedinaca. To je isto ono što je radio svaki sustav – kako “totalitaristički” tako i “demokratski” – jer su i jedan i drugi po tom pitanju isti. Razlika je u načinu i eksplicitnosti – totalitarizam umove ljudi osvaja kroz beskonačno i neskriveno ponavljanje istih parola, dok se u demokraciji one nazivaju “novinski naslovi”, pa čak i “sloboda govora” i ponekad malo variraju u izražaju.

Stoga mi je bilo zanimljivo u slučajnom susretu porazgovarati s jednom djevojkom koja je neko vrijeme radila u Europskoj komisiji, a imala je dovoljno otvorenu moć zapažanja da može uočiti kako se oblikuje europskounijski model vladavine nad ljudima i kakav je njegov pravi duh, korporatistički u najširem smislu te riječi koja obuhvaća i oblikovanje stavova i svjetonazora ljudi u smjeru smanjivanja empatije i robotiziranja njihova ponašanja i razmišljanja. Sve je to vidjela u samom središtu paukove mreže, kako bi se na engleskom reklo – „in the belly of the beast” – a s obzirom da je nevidljivo tkanje društva nemoguće vidjeti samo po sebi, bez njegova oživotvorenja u praktičnim situacijama, potrudili smo se u vidu nekoliko crtica zapisati neka od zapažanje te osobe, jer je osobno prenošenje direktnog ljudskog iskustva možda jedan od rijetkih preostalih nenadziranih komunikacijskih kanala.

Što se tiče vremena kad je tek stažirala, djevojka je ispričala ovo:

“Na samom početku stažiranja drže se govori o tome kako u institucijama EU-a stažiraju samo najbolji, najbolji rade u institucijama, stažisti su, citiram – crème de la crème (stažiranje je dvaput godišnje, stažiraju i oni koji još nisu završili fakultet, a i osobe s postdiplomskim); ističe se kako je stažiranje neponovljivo iskustvo koje se pamti cijelog života; napominje se kako je najbitnije družiti se ili ‘to network’, sklapati poznanstva koja će nam osigurati posao.

To govore na uvodnom predavanju, na poslu, to je prvi savjet koji sam čula kada sam došla na posao, a slušala sam ga cijelo vrijeme stažiranja, i od mladih i od zaposlenika: dakle, druži se s ljudima jer ih kasnije možeš iskoristiti.” Dodala je i ovo: “Po dolasku su nam preporučili da se učlanimo u stage committies (nekakvi odbori, zajednice – prvi na listi je LGBT stage committee, a onda razne vrste aktivnosti poput biciklizma, kazališta, učenja jezika…)”

Identičan, isprogramiran način komunikacije

Mnogi rigidni sustavi u bliskoj prošlosti polagali su puno napora u promociju tjelesnih aktivnosti, pa ni EU, kako se čini iz nastavka djevojčinog svjedočanstva, u tome nije iznimka: “Puno sam slušala a i dobila puno preporuka ‘vježbanja’ iliti ‘zdravog života’; u Komisiji imaju teretane, a pod pauzom od dva sata koju smo imali dnevno, većina zaposlenika i stažista ide vježbati. Općenito ‘zdrav život’ je posebna vrsta manipulacije. Sa ‘zdravljem’ i ‘zdravom hranom’ tamo se ne smije šaliti jer vrijedi načelo ‘we are what we eat’, a debele ljude se gleda s prijekorom, kao nižu vrstu jer ‘mi moramo plaćati njihovo zdravstveno’, promiče se kult ljepote, najbitnije je koliko se krećeš i što jedeš.”

Djevojka koja je radila u Europskoj komisiji dalje kaže: “Kroz druženje i upoznavanje velikog broja ljudi, shvatila sam kako više-manje svi imaju gotovo identičan, isprogramiran način komunikacije, slične rečenice, o svjetonazorskim pitanjima gotovo da nema razlike u mišljenjima (to je moje iskustvo u Europskoj komisiji, Europski parlament je barem donekle druga priča); o bilo čemu da pričamo – o stanju u Ukrajini, pobačaju, gayevima, trčanju, feminizmu, umjetnoj oplodnji, globalnom zatopljenju, ista priča, ista razmišljanja, razlike su moguće oko tema poput – vrste sjemenki u sendviču.”

“Iz razgovora s čovjekom koji već duže tamo radi, saznala sam kako je i on primijetio da se na predavanjima, seminarima i sastancima uglavnom priča o stvarima koje su očite već na prvi pogled (pričamo o tome kako se ‘stol’ kaže ‘stol’, može biti crven ili bijel, kako bi zamaglili činjenicu da stolu možda nedostaje jedna ‘nožica’). Jedna gospođa – koja spada u zaposlenike ‘na visokoj poziciji’ – na European Bussiness Summitu rekla je da ‘Europska unija želi mir u svijetu’, a nazočni su se smješkali i kimali glavom.

Govori na sjednicama, summitima ili predavanjima su više-manje na ovoj razini, citiram: Moramo uspostaviti prioritet kako bismo ustanovili sadržaj koji će svima odgovarati; ako smanjimo emisije plinova, priroda i zdravlje će nam odgovoriti; moramo vratiti povjerenje; Europa promiče mir i ekonomski oporavak; postoji prostor za napredovanje; trebamo povećati povezanost. Ispod tih općih izjava guraju svoje programe – lobisti (puno najvećih svjetskih tvrtki imaju svoja sjedišta u Bruxellesu) na sastancima doslovno govore tekstove koji poslije ulaze u zakonodavstvo EU-a, razne direktive, uredbe. Mnogo se raspravlja o nebitnim stvarima, nebitnim člancima uredbi, donose se pravila o ‘detaljima’ – propisuje se kako pašnjak ne smije imati drvo, ili se pak radi na širenju ideologije (spol, klima…)”

Indoktrinacija budućih kadrova Europske komisije

I sad skočimo na pitanje selekcije kandidata za buduće zaposlenike Europske komisije: “Za dobiti posao, potrebno je proći EPSO. Na kraju testa kažu jeste li ili niste podobni za institucije. Pitanja su na prvi pogled banalna – kako reagiraš u stresnim situacijama, jesi li timski radnik, možeš li mijenjati posao unutar EU institucije svake dvije-tri godine, itd.

Onda slijedi intervju, a provjerava se i interakcija s drugim ljudima. Osoba je u sobi s nekoliko ljudi, daju joj da vodi razgovor na neku temu i onda promatraju reakciju (nisam bila osobno, već sam čula od kolege). Radi se o stavljanju potencijalnog radnika u poziciju da se mora svidjeti drugim ljudima. Naravno, ničemu se ne smije usprotiviti, inače nisi ‘timski radnik’, možda si i konfliktan, a netko sa strane promatra jesu li tvoje reakcije ‘korektne’. Izvrstan način gubljenja osobnosti, vlastitog razmišljanja i karaktera kroz ‘što će drugi misliti o meni’.”

Indoktrinacija budućih kadrova Europske komisije usmjeruje se na oblikovanje njihovih emocija, kao što to opisuje naša sugovornica: “Seminari, ‘working lunch’ i treninzi se često održavaju na teme kao što su pregovaranje s emocijama; ocijeni samog sebe; kakav sam s drugim ljudima, u timu; kako držati prezentacije (naravno, i tamo su prepune knjižare literature poput – kako jesti, piti, spavati, voditi ljubav…). Dakle jedina transcendencija, ‘duhovno’ politički korektno polje su seminari na kojima se ljudi odgajaju, potrebno je ‘steći vještine’, izgraditi ‘osobnost’. Brojne su psihoterapeutske ordinacije, a plijeni pozornost reklamiranje ‘terapije sportom’.”

“Zaposlenici su uglavnom ljubazni i smiješe se, međutim, ako malo zaobiđeš pravilo, to jest ako tražiš da ti se izađe u susret ili postupi ljudski, slijedi hladna reakcija, neočekivana strogoća. Osobno poznajem ljude koji tamo rade, imaju suosjećanja i ponašaju se ljudski, ne krše pravila, već samo rade zdravo razumski, humano i izađu u susret. Takvi automatski postaju kršitelji pravila, negativci koji dobiju primjedbe – ‘ako ti radiš tako, onda mi ispadamo loši’.

Taj primjer mi vraća u sjećanje situaciju koja se meni dogodila, a koja je zanimljiva samo radi promatranja tog ‘birokratizma’, držanja pravila izvan svake pameti. Radila sam pet mjeseci u glavnoj zgradi Komisije, gdje su mjere osiguranja na najvišoj razini, barem 5-6 čuvara je na ulazu i prolaze se provjere kao na aerodromu. Znala sam čuvare i uvijek nešto popričala s njima. Završila sam stažiranje i jedan sam dan došla posjetiti stare kolege s posla i prijatelja. Po mene je na recepciju došao kolega, stalni zaposlenik i prilijepila sam značku Komisije kako bih mogla ući. Ušla sam unutra, posjetila kolege i krenula naći se s prijateljem za kojega sam mislila da me čeka na recepciji, dakle izvan samog ulaza. Međutim dogodio se nesporazum – prijatelj me čekao unutra, a ja sam bila na recepciji.

Od unutarnjeg ulaza s čuvarima (postoji i vanjski na kojem su čuvari) do recepcije je svega metar ili dva. Ja sam izašla tih nekoliko koraka, međutim, kad sam htjela ponovno ući, čuvari-znanci rekli su mi kako to nije moguće jer sam maloprije izašla. Budući da u vidjeli kako sam sa ‘značkom’ ušla prije sat vremena, vidjeli me kako izlazim, znali su me, objasnila sam im kako me prijatelj čeka unutra. Rekli su da im je žao, ali pravila su takva, naime, trebam zvati kolegu i proći čitavu proceduru od prije sat vremena. Meni je to izvrstan primjer hladnog birokratizma o kojima bi Kafka napisao još nekoliko romana.”

Obrazovanjem do potrebnog profila ljudi

Nadalje u razgovoru sa sugovornicom saznajemo ponešto i o duhu obrazovanja europskih kadrova: “S Komisijom i drugim institucijama surađuju mnogobrojne ‘Europske škole’ koje ona ili osniva ili ih, pretpostavljam, obilato financira. U tim školama – koje imaju svoje centre diljem Europe, a najveći broj ih je u Belgiji – zapošljavaju se i studiraju pojedinci, po mom dojmu, odani ideji Unije, ne dovodeći ni jedan njen aspekt u pitanje. Tražeći doktorski studij, otkrila sam kako mnoga sveučilišta imaju studije poput ‘gender studies’, ‘globalization’, terorizam, dakle politika Unije ulazi na redovna sveučilišta država članica. Studira se European affairs, European law, Globalization, obrazuju se pojedinci te se kroz to obrazovanje stvara profil ljudi potreban Komisiji i drugim EU institucijama.”

„S tim u vezi, upoznala sam čovjeka kojega zna velik broj ljudi u krugu institucija – mogu tvrditi da se radi o tipičnom primjeru čovjeka kojega odgajaju EU institucije. Za njega kažu da je ‘the real European man’, a profil je otprilike ovakav – govori tečno šest stranih jezika, završio je magisterij (diplomacija ili tako nešto), radi kao profesor u poznatoj europskoj školi, ima više od 40 godina, neoženjen je, bavi se sa tri sporta, u izvrsnoj je formi, jede zdravo, ako mu nešto nije jasno vezano za neku temu nazove odgovarajući Generalni direktorat (DG, ustrojstvena jedinica u Komisiji), smatra kako je problem u vezama muškarca i žena što im, citiram, ‘nisu dovoljna psihološka pomoć’. S njim nisam ulazila u dublje rasprave niti o jednoj temi. Međutim, kada sam samo površno zagrebala po nečemu, iz čega se moglo vidjeti da drukčije razmišljam, dobila sam odgovor kako sam – neprilagođena sustavu.”

“Za stažiste, a i za zaposlenike, održavaju se razna druženja gotovo svakim danom poslije posla, te domjenci tijekom radnog vremena, ne samo u Komisiji već u svim institucijama. Često se spominje pojam ‘European bubble’, za koji nemam definiciju, ali trebao bi pretpotstavljati svijet sam za sebe, odvojen od ostatka, život u institucijama. Zanimljivo je da nisam čula niti jednu kritiku na račun institucija, bilo Komisije ili drugih EU-institucija. Sada radim u Ministarstvu rada i iz dana u dan slušam kritike na račun rada institucija Hrvatske”.

Riječ Bog ne postoji, a ne spominju se ni religije

Pa nekoliko uočavanja o načinu kako se u Europskoj komisiji razmišlja o drugim društvenim temama: “Riječ Bog za njih ne postoji, ne želim tvrditi 100 posto, ali mislim da tu riječ nisam ni jednom čula u Komisiji. Ne spominje se niti jedna religija. Disco-klub kraj katedrale je bivši dio crkve, supermarketi su dijelovi bivše crkve, a u nekima se odvijaju modne revije (Den Haag u Nizozemskoj). Što se tiče zdravlja i hrane, ili se radi o bogatima, zaposlenima u institucijama koji moraju jesti ‘zdravo’, a to im se i dobro naplaćuje, ili se radi o velikoj većini društva koji kupuju u ‘Lidlu’.

Riječ je o specifičnom mentalnom sklopu – sirotinja kupuje što jeftinije i nije bitno što jede radiokativno mljeveno meso iz Bugarske staro dvije godine. Međutim, mislim da fenomen ‘Lidla’ nije isključivo vezan za sirotinju, koja jadna nema pa kupuje, već ima širi značaj koji se može povezati i sa cijelim konceptom ‘zdravog života’ – brojanjem kalorija, mjerenjem kolesterola, hodanja, općenito lišavanjem bilo kakvog užitka u životu, razvijanju umijeća ‘neživljenja’. Oduzeli su ljudima pravo da misle, nameću vlastite pojmove dobra i zla, a u zamjenu daju mjerenje kalorija i testove ‘jesam li dovoljno društvena’. Bitno je što jedeš, koliko vježbaš, moraš se smješkati, uz to ići na edukacije, završiti nekoliko ‘mastera’, raditi i raditi, podržavati apsolutno svako ‘mainstream’ razmišljanje, ne pričati o Bogu, moralu, dostojanstvu, ne biti svoj, pričati općenito, rješavati se stresa trčanjem i putovati.”

I za kraj nekoliko detalja o načinu funkcioniranja EU-a iz iskustva naše sugovornice: “Komisija širi nadležnost na svako područje. I u područja u kojima postoji nadležnost samo država članica, a Komisija može samo nadopunjavati, što je vidljivo iz predmeta Maruko, u kojem je Sud de facto naveo kako ima svoje ovlasti i u području koje pripada iključivo u nadležnost država članica.

Tako je Sud, vezano za pitanje građanskog statusa, čije određivanje pripada isključivoj nadležnosti država članica, rekao: ‘Istina, građanski status i povlastice koje slijede iz njega su pitanja koja pripadaju u nadležnost država članica i pravo Zajednice ne ograničava tu nadležnost. No, mora se imati na umu da se pri korištenju te nadležnosti države članice moraju povinovati pravu Zajednice, a posebno odredbama koje su vezane uz načelo zabrane diskriminacija.’’

Koga zanima još dublja analiza duha Europske unije, sve što treba je (ponovno) pročitati roman „Vrli novi svijet” Aldous Huxleya. Jer on je već ovdje, u doslovnom obliku.
 

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Šanse su velike da poznajete nekoga tko je imao rak ili je podlegao od raka. Ova destruktivna bolest stalno raste i vjerojatno će zauzeti uskoro prvo mjesto u svijetu kao vodeći uzrok smrti u sljedećih nekoliko godina, s vrlo malo nade da će konvencionalni model liječenja zaustaviti tu plimu

Odbiti, pa čak i pobijediti rak, za to morate imati temeljno razumijevanje stvari koje olakšavaju njegov razvoj, i onih stvari koje zaustavljaju ili preokreću ovaj destruktivni proces, tako da možete napraviti odgovarajuće izmjene koje vam idu u prilog. Ovo zahtijeva kompletnu promjenu načina života, koji možete početi pomoću slijedećihpreporuka u nastavku.

Razumijevanje Raka

U najjednostavnijem smislu, rak/tumor predstavlja ubrzani proces neprimjerenog, nekontroliranog rasta stanica – kaotičnu proces unutar pravila biologije. Kad se ispituju pod mikroskopom, stanice raka su abnormalnog oblika, nedosljedno formirane i neorganizirane, te sadrže abnormalne unutarnje strukture, što je suština biološkog poremećaja.

Rak, unatoč strahu kojeg stvara u ljudima, je prirodni fenomen koji predstavlja odgovor tijela na kontinuirani napad na njegove mehanizme koji balansiraju i regulatoraju brojne čimbenike.

Svaka stanica u tijelu ima sposobnost da se pretvori u kancerogenu, a mnoge to čine na dnevnoj bazi. Normalno, imunološki sustav može zaštititi tijelo od uništavanja zdravih stanica ili ih reprogramirati natrag na normalno funkcioniranje. Međutim, ako je tjelesni obrambeni sustav oštećen, taj proces se ne može dogoditi, što omogućava da se rak etablira.

To je razlog zašto moramo izgraditi imunološki sustav koji će biti tvrd kao stijena, i to je vaš temeljni cilj kada  se želite rješiti ili izbjeći rak.

Stvari koje mogu pospješiti rast raka

Dakle, kada počnete shvaćati da je rak uglavnom problem imunološkog sustava, vaš sljedeći korak je učiniti sve što je u vašoj moći da se eliminiraju one stvari u našem životu koje potiskuju ili uništavaju vaš imunološki sustav.

Ovo su stvari koje moramo izbjegavati:
- X-zrake
– Pretjerano izlaganje ultraljubičastim zrakama
– Kronična izloženost EMF (ekektromagnetskom polju)
– Blizina nadzemnog dalekovoda
– Nuklearno zračenje
– Pesticidi i herbicidi
– Industrijski toksini
– Piće ili kupanje u zagađenoj vodi punoj klora ili fluora
– Pušenje
– Hormonska terapija
– Imunosupresijski lijekovi
– Konzumiranje ozračene hrane i prehrambenih aditiva
– Toksična živa (u zubnim plombama, korijenskim kanalima, kavitacijama, kontaminirani morski plodovi)
– Korištenje lijekova na recept i bez recepta
– Nutritivni nedostaci
– Potrošnja sintetičkih ‘hrane’
– Kronični stres
– Negativne emocije
– Potisnuta funkcija štitnjače
– Crijevna toksičnost
– Paraziti
– Virusne, bakterijske i gljivične infekcije (Candida)
– Blokirani detoksikaciski putevi
– Genetska predispozicija
– Fizičke iritansi (npr. azbest)
– Konzumiranje alkohola
– GMO

Pregled ovog popisa može izazvati očaj zbog činjenice da te stvari izgledaju toliko ukorijenjene u našem svakodnevnom načinu života i nemoguće ih je izbjeći. Međutim, cilj nije savršenstvo, već napredak prema uklanjanju tih faktora, ako želite uvelike povećati šanse za uklanjanjem i izbjegavanjem raka.

Stvari koje mogu usporiti i eliminirati rast raka

Nasuprot tome, stvari koje mogu pomoći odbiti i poništiti rast raka su povezane sa stvaranjem jakog i dobro uravnoteženog imunološkog sustava. Postoji nekoliko čimbenika koje moramo uzeti u obzir, ali visoko na popisu je čista, cjelovita, neobrađena i hranjiva hrana puna antioksidanasa, kao i pozitivan mentalni stav.

Stvari koje treba razmotriti i biti im dosljedan su:
- Češnjak
– Luk
– Kurkuma
– Konoplja
– Morsko povrća
– Alge
– Aloe vera
– Zeljasto povrće
– Tamno, lisnato povrće
– Ljekovite gljive (kao što su reishi i chaga)
– Cat’s Claw, Mačja kandža (šapa)
– Graviola
– Pau D’Arco
– Joga
– Meditacija
– Šetnje prorodom
– Smijeh

Usredotočiti se morate na povrće i voće (sa malo šećera), čistu vodu, adekvatan unos vitamina D, čist zrak i uzemljenje, to također treba uzeti snažno u obzir.

Trebate također uzeti u obzir i druge metode koje su se pokazale obećavajućim, kao što je ulje kanabisa, terapiju kisikom, Gersonova terapija, i “antineoplastonska terapija” koju je razvio dr Stanislaw Burzynski.

Osim ovih pristupa, također je važno imati proaktivan pristup za skeniranje / otkrivanje raka koji ne mora nužno uključivati ​​medicinsku intervenciju (prvih 8 izvora uključuju medicinsku intervenciju), tako da možete prepoznati i poduzeti mjere što brže, ako je potrebno.

Međutim, ako pravilno i minuciozno slijedite ove preporuke, učiniti ćete gotovo sve što je moguće kako bi slomili šansu da se razvije rak u 2015. godini. Zapamtite, uklanjanje ili izbjegavanje raka zahtijeva promjenu načina života, a ne prvu pomoć.
 
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19619"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Sve je počelo s jednim zlim, korumpiranim čovjekom po imenu dr Morris Fishbein, koji je vodio “prestižnu” Američku medicinsku asocijaciju (AMA) preko 40 godina, i iako je imao diplomu s medicine, nikada u životu nije izliječio niti jednog pacijenta

Fishbein je umjesto toga kontrolirao, suzbijao i svojom voljom uništavao prirodne lijekove za rak koristeći novac, prinudu i moć “pečata odobrenja” AMA.

Za vrijeme njegovog šefovanja, od 1924. do 1964., lijek koji je najviše obećavao za liječenje “beznadnih” slučajeva raka otkrio je znanstvenik nazvan “Rojal” Raymond Rife, koji je stvorio vrlo moćan mikroskop i zaposlio i trenirao mnoge znanstvenike da rade na strojevima visoko napredne “frekvencije”.

Rife je ubrzo osvojio reputaciju liječenja pacijenata koji boluju od raka, a koji su jednom nogom bili u grobu. Rife je već bio usavršio i patentirao najmoćniji mikroskop tog doba, tako da nije sporno da je bio genije.

Do 1932. godine, nakon desetak godina dizajniranja i pravljenja mikroskopa, Rife je sastavio najveći i najmoćniji mikroskop do tada, koji uveličava organizme preko 60.000 puta. Sa svojim mikroskopom od pola metra i 100 kilograma, Rife je konačno mogao vidjeti žive viruse. Rife i njegove kolege dokumentirali su točne radio frekvencije koje će “devitalizovati” mutacije stanica i različitih patogena uz pomoć specijalne helijumske plazmene lampe.

Rife je predstavljen u  Velikoj Pharma-i i eliti zapadnjačke medicine u medicinskoj zajednici. On je zaposlio na desetine znanstvenika, uključujući dr Artura Kendalla, ravnatelja medicinskih istraživanja na Severozapadnom američkom sveučilištu, da mu se pridruži u istraživanju. To bi bio katapult za Rifeovo istraživanje i razvoj jer je Kendall uspješno uzgojio ljudske stanice raka iz svinjskog tkiva na posebnom mediju koji se pokazao kao najbolji na svijetu.

Helijumska plazmena svjetiljka

Rife je dobivao bitke protiv nekoliko popularnih bolesti tog razdoblja, ne samo protiv raka. U testovima, gdje je koristio E. coli, bakterije su mu prosto umirale pred očima. Najveći problem je bio taj što su lampe i mikroskopi bili vrlo skupi i teški za pravljenje, tako da par njih nije bilo dovoljno da izliječe rak preko noći. Ipak, Rife je patentirao lampu velikog intenziteta 1929. godine i zaposlio inženjera osnovati tvrtku koja će ih masovno proizvoditi. Velike osiguravajuće tvrtke su počele kontaktirati Rifea.

Ipak, Rife je na samom početku naletio na zid. Kroz upotrebu i zloupotrebu “pečata odobrenja” (koji zapravo nije značio ništa), urednik JAMA-e (Časopis američke medicinske udruge), čuveni dr Morris Fishbein, odlučivao je koji lijekovi i tretmani protiv raka se mogu prodavati javno na temelju najveće ponude proizvođača lijekova, slično kao što to FDA čini danas.

Morris Fishbein je Rifea prosto nazvao prevarantom čineći njegov rad “nepropisnim” jer nije dobio pečat odobrenja od AMA. Tako je Fishbein zakopao Rifeov lijek.

Kronologija – Uspon i pad “lijeka protiv raka”

• 1931. – Liječnici diljem države se pridružuju Reifu i njegovom poslu, uključujući dr Milbank Johnsona iz bolnice u Pasadeni i dr Alvina Fruda, predsjednika Američke asocijacije patologa

• 1931. – LA Times objavljuje da Rife može izravno promatrati žive bakterije i viruse

• 1932. – Kendall govori pred Asocijacijom američkih liječnika i Sveučilištem John Hopkins, opisujući preliminarne uspjehe sa Rifeovom metodom. Direktor Rockefeller instituta i njegovi suradnici se zaklinju da neće podržati Kendalla i Rifea i vrijeđaju Kendalla pred publikom

• 1933. – Rife izolirao filtrabilni virus karcinoma i uspijeva u uništavanju bakterija tifusa, virusa herpesa, a ostvaruje i pomak na polio virusu.

• 1935. – Rife pravi manji mikroskop koji se može masovno proizvoditi

• 1937. – AMA optužuje Rifea za prevarantsku medicinsku praksu

• 1938. – AMA posjećuje sve doktore umiješane s Rifeom upozoravajući ih: “Oni koji ne prestanu sa korištenjem frekventnih instrumenata izgubit liječničku dozvolu”. Liječnici su odmah predali Rifeove strojevi u strahu od optužbe

• 1939. AMA plaća Kendallu preko 200.000 dolara (oko 5 milijuna današnjih dolara) da prestane raditi na lijeku protiv raka i da se vrati u Meksiko

• 1944. – Institut Smithsonian u Washington D.C.-u objavio je detaljan članak o Rifeu u svom nacionalnom časopisu, fokusirajući se na njegov mikroskop i kako je bio u mogućnosti uništiti patogene koji uzrokuju bolesti

• 1944. – Dr. Kendall umire od nepoznatog uzroka

• 1945. – Dr. Milbenk Johnson umire pod sumnjivim okolnostima; dva federalna inspektora zaključuju da je najvjerojatnije bio otrovan. Johnson je htio objaviti sva Rifeova otkrića u AMA sljedećeg dana. Svi Rifeovi zapisi su uništeni, uključujući zapise akademskog komiteta

• 1946. – Rife prodaje svoj laboratorij i okreće se alkoholu, zbog čega je završio na rehabilitaciji

• 1949. – Fishbein je istjeran iz AMA zbog navodnih dugogodišnjih prijevara i krađa (ali šteta je napravljena, a AMA je oprala ruke)

• 1985. – Sloan-Kettering Cancer Institute otkriva Rife-Livingston organizam (virus) u svim kulturama krvi pacijenata koji boluju od raka. Zaključuju da je organizam tu dospio kontaminacijom i zataškavaju izvještaja

• 2012. – Nacionalni institut za rak (NCI) troši preko 1,2 milijarde dolara godišnje da bi potkopao prirodne lijekove. Ovdje nije uračunat novac koji troši Američko društvo za rak (ACS), koje ima isti cilj

Šefovanje Morris Fishbeina još uvijek izaziva bijes, iako je 2 metra pod zemljom već neko vrijeme. AMA i FDA još uvijek “potkopavaju” bilo koga tko može izliječiti rak, ali bar je istina na vidjelu!

Današnja tehnologija posjeduje i jače mikroskope od Rifeovog, i također je tu Rifeov rad i istraživanje koje možemo ponovo upotrijebiti za liječenje raka, no tko i zašto blokira Rifeov rad? Zašto je Rockefeller bio protiv Rifeovog rada i istraživanja? Puno pitanja, a malo odgovora.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo: nsp)

Iako je danas svima nama vrlo dobro poznato da je rak neizlječiva bolest i jedan od glavnih neprijateljja čovječanstva, teško je povjerovati da je prije 80 godina rak uspješno liječen!

Čovjek koji je otkrio lijek zvao se Royal Raymond Rife, samouki znanstvenik, a njegova tragična sudbina mu je, pored toga što je umro u bijedi i pod nepoznatim okolnostima, odredila i to da njegovo otkriće potone u zaborav!

Dr.sc. Royal Raymond Rife rođen je 1888. godine (16.05.1888 – 05.08.1971), za života je primio 14 nagrada i priznanja i počasni dokorat sveučilišta u Heidelbergu, zbog svoje genijalnosti, znanja i vještini nalazio je rješenja za većinu problema koje ostali znanstvenici nisu mogli riješiti. Među njegovim izumima su i heterodinamični ultraljubičasti mikroskop, mikrodisektor i mikromanilupaltor koji se koriste u biologiji, biokemiji i medicini.

Dr.sc. Royal Raymond Rife je bio svestrani znanstvenik i izumitelj koji je ustanovio da svaki patogeni organizam ima svoju karakterističnu smrtnu frekvenciju (MOR-Mortal Oscillatory Rate) i da se djelovanjem radio frekvencijskim zrakama patogeni organizmi mogu uništiti. Ovo otkriće koje je vještim metodama skrivano od očiju šire javnosti, tek je nedavno (krajem 80-tih godina prošlog stoljeća pa nadalje, isključivo zahvaljujući Internetu) pokrenulo relativno novu granu alternativne medicine nazvanu bioelektričnom medicinom koja se koristi malim strujama s specifičnom frekvencijom za uništenje svih parazita (crva, gljivica, virusa, bakterija) u ljudskom tijelu koji po nekim teorijama uzrokuju sve bolesti. Upravo zbog ove činjenice Dr. sc. Royal Rife se s pravom naziva i ocem alternativne bioelektrične medicine.

Međutim, zbog konstatnog progona i terora kojem je bio izložen od tada već formiranog američkog medicinskog establishmenta (upravo na početku 19. stoljeća se udruga zločinaca koji sebe nazivaju doktorima organizira pod organizacijom punom korumpiranih liječnika koja se danas zove AMA.

Pošto je za vrijeme Prvog svjetskog rata služio mornarici SAD imao je zadatak da istražuje u stranim laboratorijima, a dostupne su mu bile i najnaprednije od svih, Njemačke, gdje je najvjerojatnije našao ideje za svoja kasnija istraživanja.

Rife je do kraja 1929. god. završio rad na tada najvećem mikroskopu za mikroorganizme, koji je uvećavao čak 17.000 puta (dok su tadašnji mikroskopi uvećavali 2.000 puta), te je mogao vidjeti mikroorganizme za koje mnogi znanstvenici nisu ni sanjali da postoje. Pošto je nastavio svoj ​​rad, Rife je 1933 god. konstruirao mikroskop koji je imao uvećanje 6000 puta, i nazvao ga je – Univerzalni mikroskop.

FARBANJE SVJETLOM

Da bi mikroorganizam bio vidljiv pod mikroskopom on je morao biti obojan anilinom koji je otrovan, što bi virus odmah ubilo, tako da je bilo u stanju vidjeti ga samo mrtvog ili mumificiranog. Ali Rife je riješio ovaj problem, jer je virus bojao svjetlom i tako dobio priliku da ga vidi u svim njegovim prirodnim aktivnostima. Tako je Rife prvi koji je počeo koristiti “rezonantnu svjetlosnu tehnologiju” za svoj ​​mikroskop.

Rife je pažljivo identificirao individualne spektroskopske karakteristike za svaki mikrob, koristeći prorez kao dodatak spektroskopu. Onda je polako okretao blok kvarcnih prizmi da fokusira svjetlo jedne valne duljine na mikroorganizam koji je gledao. Ova valna dužina bi bila izabrana jer je bila rezonantna sa određenom spektroskopski označenom oscilacijom mikroba, imajući u vidu da svaka molekula oscilira vlastitom različitom frekvencijom.

Ono što je do tada bilo nevidljivo na svjetlu, iznenada je postalo vidljivo u bljesku svjetla kada bi bilo izloženo frekvencijama boja koje se odbijaju sa njihovih vlastitih različitih spektroskopskih frekvencija. Tada je Rife bio jedini čovjek na svijetu koji je mogao vidjeti najsićušnije, do tada nevidljive žive organizme kako se kreću i naseljavaju tkiva.

Već 1920 godine Rife je saznano za virus raka, koji je nazvao Cryptocides Primordeales, kasnije preimenovan u Progenitor Cryptocides.

Da bih potvrdio svoje otkriće, Rife je zarazio virusom 400 štakora, i svi su oboljeli od raka. Nakon toga izliječio je svih 400 štakora.

Rife je pažljivo dokumentirao svoje eksperimente. Napravio je snimke, fotografije i zabilješke svojih istraživanja. U laboratorij Rife-a dolazilo je puno studenata, koji su htjeli vidjeti njegove eksperimente.

Mnogi znanstvenici i liječnici su podržavali Rife-a. Među njima su bili međunarodno poznati E.C.Rosenow, Arthur Kendall, Dr. George Dock, Alvin Foord, Rufus Klein-Schmidt i mnogi drugi.

Rife je ignorirao sve rasprave oko njegovih otkrića. Slava i počasti nisu ga zanimali. Sve svoje vrijeme posvetio je tome, da bih usavršio metode uništenja ubojitih virusa. Da bi ih uništio, koristio je istu metodu, koja mu je omogućavala promatranje živih virusa – rezonans.

Povećavajući intenzitet frekvencija, koji su prirodno rezonirali sa frekvencijama virusa, Rife je povećavao njihovo osciliranje, što je izazivalo uništenje virusa.

Rife je uložio puno vremena i truda, da bi pronašao frekvencije, koje uništavaju herpes, dječju paralizu, meningitis, tetanus, gripu i ogroman broj drugih opasnih mikroorganizma.

Tako je 1930. godine već uvelike radio na virusu raka! Video ga je živog, kako u promijenjenim okolnostima, nakon djelovanja kancerogenih tvari i on počinje mijenjati svoj ​​oblik i tako transformiran djeluje na normalne stanice pretvarajući ih u kancerogene.

Pošto ni medij ni mikroskop nisu bili dovoljni da se otkriju mikroorganizmi u filtru, Rife je ponovio pretragu. Međutim, sasvim slučajno, prethodno je testirao jednu cijev unutar tubularnog prstena napunjenog argonom, koji je bio aktiviran električnom strujom koju je inače koristio kako bi mikroorganizme bombardirao elektronima.

Desilo se da je kancerozna kultura 24 sata ostala u cijevi napunjenoj plinom argonom, uključenoj u struju. Kada je kulturu stavio pod mikroskop, uočio je veliku promjenu. Uz nekoliko ponavljanja ovog fenomena otkrio je u polupropusnom filteru crvenkasto-purpurne granule u kulturi. Bio je to “BX” virus raka, koji je uspio vidjeti, izolirati i pročisti. Ovaj virus nazvan je Cryptocides primodiales, i bilo ga je moguće vidjeti samo pomoću univerzalnog mikroskopa, jer je veličina virusa bila vrlo mala (dužina 1,15 mikrona a širina 1,20 mikrona).

Rife je također primijetio da je virus polimorfan, i pojavljivao se u četiri oblika:
1. BX (karcinom)
2. BY (sarkom)
3. Monokokoidne forme u miocitima krvi od preko 90% oboljelih od raka, a pravilno obojene mogu se vidjeti i pod standardnim mikroskopom.
4. Pleomorfne gljivice

Sve te forme, su se mogle preobratiti u formu BDZ u periodu od 36 sati i mogle proizvesti tipičan tumor. Ogled je ponovljen 300 puta na eksperimentalnoj životinji s istim ishodom i dokazom, te je na ovaj način Royal Raymond Rife dokazao da postoje mikroorganizmi koji u svom životnom ciklusu mijenjaju oblik.

100% POTPUNA IZLJEČENJA

Za Rifeove nalaze zainteresirala se dr.. Virginia Livingston koja je postala kasnije vrlo poznata po svojim istraživanjima i terapiji kancera, i danas se otkriće raka pripisuje upravo njoj, a Rifea u svojim istraživanjima nikada nije spomenula.

Nakon ovog otkrića nastala je rasprava o istinitosti ovog eksperimenta i fenomena. Mnogi su izrazili sumnju u Rifeov nalaz. Međutim Rife se nije obazirao na ove rasprave već je imao za cilj otkriti način kako uništiti zlokobni virus. Upotrijebio je isti princip koji je koristio i u postupku da ga učini vidljivim – njegovu vlastitu frekvenciju. Povećavao je jačinu frekvencije na kojoj su prirodno oscilirali ovi mikrobi sve dok se nisu izobličili i raspali od strukturnog stresa, nalik na razbijanje čaše povećanjem glasnoće. Tako je ovu frekvenciju nazvao »smrtonosna oscilirajuća brzina«, a ona uopće nije bila štetna za okolno tkivo.

Nakon ovog otkrića 44 najeminentnija liječnika SAD priredili su 1931 god. banket pod nazivom »Kraj svih bolesti« za Rifea, dali mu počasnu titulu doktora. Godine 1934. iz bolnice u Pasadeni dovedeno je na Rifeov tretman frekvencijama šesnaest pacijenata u završnom stadiju karcinoma.

Specijalni medicinski istrazivački odbor nadgledao je ovaj tretman i zaključio da je nakon tri mjeseca, 14 od 16 pacijenata bilo potpuno izliječeno. Tretman je onda podešen i za ostala dva koji su nakon mjesec dana također izliječeni.

Nakon 90 dana terapije, Komisija je potvrdila, da je 14 od 16 pacijenata bilo potpuno izliječeno. Dva ostala pacijenta nastavila su terapiju i nakon 4 tjedna i njih su proglasili zdravima. Liječnička komisija potvrdila je, da je terapija Rife-a bila 100% uspješna.

Rife je 1934 god. zapisao:

»Sa instrumentom za tretman frekvencijom nije dolazilo do oštećenja okolnog tkiva, tretman je bezbolan, nije bilo neprijatnog zvuka i nikakva senzacija kod pacijenta nije postojala. Jedna cijev osvjetljava pacijenta i nakon tri minuta tretman završava. Virus ili bakterija su uništeni i organizam se nakon toga sam oporavlja prirodno od toksičnih posljedica nastalih djelovanjem virusa ili bakterije. Nekoliko bolesti se može liječiti istovremeno.«

Tako je iste godine počela raditi i klinika za rak na Sveučilištu Južne Kalifornije. Rifeov način liječenja raka opisan je 1931. god. u »Science Magazine« a tehnički detalji liječenja dati su u godišnjem izvještaju Smitsonian Instituta.

Godine 1934. Morris Fishbein koji je posjedovao cijeli kapital Američke Medicinske Asocijacije poslao je ponudu Rifeu o kupnji prava na frekventne strojevi. Rife je ponudu odbio, i od tada je pošlo naopako.

A ONDA JE KRENULO…

Popun izuma Nikole Tesle, počelo je s krađom Rifeovih komponenti iz njegove laboratorije, fotografija, filmova, bilješki … Kradljivac nije nikada otkriven. Potom je neko teško oštetio njegov mikroskop krađom velikog broja dijelova iz laboratorija Brunet u New Jerseyu koja je blisko surađivala s Rifeom je izgorjela u podmetnutom požaru.

Autor članka objavljenog u godišnjaku Smitsonian Instituta je misteriozno ubijen u svojim kolima. Dr. Nemes, Rifeov bliski suradnik poginuo je u požaru u svojem laboratoriju gdje je izgorjela sva dokumentacija. A od 1939. god. svi istaknuti dokrtori i znanstvenici u SAD poricali su da znaju Rifea. Ogroman novac farmaceutskih kompanija je potrošen kako bi svi oni koji su upoznati s Rifeom terapijiom – sve zaboravili. Rad i život dr. Royala Rifea bio je definitivno uništen nezakonitom zapljenom njegove dokumentacije.

Rife je umro 1970 god. »Slučajnom« smrtonosnom dozom valijuma i alkohola u bolnici »Grossmont«.

Royal Rife je umro 1971 godine od alkohola. Na sreću, njegovo djelo nije umrlo sa njim. Učenici Rife-a nastavili su istraživanja u području biorezonantne medicine. Nekolicina doktora i inženjera obnovili su njegove uređaje. Godine 1986 publikacije o dr. Rife-u i njegovoj terapiji ponovno su se pojavile u novinama.

Istraživanja doktora Rife-a su nastavili drugi znanstvenici – Hulda Clark, doktor Beck, dr. Lakhovski i drugi. Zahvaljujući svima njima, sada je biorezonantna medicina dostupna svima tko želi pronaći prirodni i efikasni način rješenja zdravstvenih problema. Nadamo se da će jednog dana Royal Raymond Rife biti po pravu priznan genijem suvremene medicine. Do tada, njegova legendarna tehnologija dostupna je samo onima, koji su zainteresirani da ju pronađu.

Iako potpuno legalna za veterinare, koji ju koriste da izlijeće životinje, Rifeova briljantna terapija ostaje tabu za konvencionalnu medicinu zbog toga da ugrožava međunarodni monopol farmaceutskoj industriji, koja kontrolira život – i smrt – većine ljudi na ovom planetu.

Sve što znamo danas o Dr. Rifeu potječe iz knjige »Lijek protiv raka koji je djelovao« Laine Berrya. Kasnih 50-tih neki nezavisni istraživači, ne znajući za Rife-ova otkrića, dokazali su da je rak infektivna virusne bolest i da se »rak ne sastoji samo od tumornog tkiva«, već je to bolest uzrokovana mikroorganizmima u krvi.

Naime, izgleda da svatko od nas nosi taj virus, ali da on ne uzrokuje tumore ako u organizmu nema dovoljno toksina, a smrtonosni ishod može biti posljedica izlaganju kemikalijama, radijaciji, stresu, slabim imunitetom ili lošom krvnom slikom.

Danas postoje mali aparati koji se prodaju kao Rife-ovi, ali njihova mogućnost liječenja ograničena je na bolesti kao što je gripa ili za relaksaciju od napetosti. Pitanje je koliko su ti aparati zaista točno podešeni i da li uopće imaju neko djelovanje.

LJEKOVITE FREKVENCIJE

Rife-ova dokumentacija je uništena, a na temelju ono malo preostalih tragova doktor Robert P. Stafford uspio je napraviti listu nekih frekvencija koje su najpribližnije originalnim:
tetanus 120
gonoreja 712
stafilokok 728
streptokok 880
Tuberkuloza virus 1552
karcinom 2128

Postavljamo vam pitanje, da li bi radije se izliječili sa radio frekvencijom Dr. Rifea, određene valne duljine, ili prošli kroz kemoterapiju, sakaćenje i zračenje kakvo nam danas nudi “moderna” zapadne medicina?
 

 
(treceoko, alternativa, mandrilo, youtube.com/uredio: nsp)