Možda ste čuli o povremenom postu (intermitentnom postu) i njegovom potencijalu da vam pomogne u skidanju neželjenih masnoća na trbuhu, poboljšanju sastavu tijela i pomoći vam da se osjećate bolje i puni energije

Ali jeste li znali da postoje zapravo mnogobrojni načini za povremeni post, i da su neke metode bolje od drugih?

Postoji model s omjerom 5:2, koji uključuje prehranu tijekom pet dana u tjednu, i nakon toga lagana prehrana do maksimalno 500 kalorija sljedeća dva dana.

Postoji i alternativni dnevni model, koji uključuje normalnu prehranu jedan dan, i puno manji unos hrane sljedeći dan; i model “jedan obrok dnevno” (OMAD), koji je upravo onakav kakav zvuči. Ali što je sa modelom 16:8?

U slučaju da niste upoznati s ovim modelom intermitentnog posta u omjeru 16:8, on uključuje uobičajnu dnevnu prehranu kao što biste to činili svakodnevno, ali to činite u vrlo specifičnom osmosatnom periodu, što je između 11:00 – 19:00 sati.

Kao što se ispostavilo, model povremenog posta 16:8 dolazi sa svim prednostima drugih modela, bez potrebe za izgladnjivanjem ili izbjegavanjem određenih namirnica – iako je uvijek dobra ideja da se povremeno postupno držite zdrave prehrane kao što je “paleo prehrana”, kao i uključivanje u režim intenzivne tjelovježbe koji povećavaju količinu ljudskog hormona rasta (HGH).

Prema stručnjaku za funkcionalnu medicinu Willu Coleu iz Washingtona, osamosatni period za jelo kod povremenog posta može biti “najbolje za vaš dnevni raspored”, što znači da je to vaš izbor. A najbolji dio toga je da kod intermitentnog posta možete jesti onoliko koliko želite, što ga čini jednim od najjednostavnijih i najučinkovitijih dijetetskih opcija.

“Preskakanje doručka je potpuno u redu” – kaže Cole. “Budući da post smanjuje vaš hormon gladi koji se zove grelin, i moći ćete izdržati do ručke.”

Budući da su tijela nekih ljudi osjetljiva na drastične promjene u prehrani, važno je posavjetovati se s liječnikom o najboljem pristupu ovom postu. Međutim, u većini slučajeva, postupni rad na intermitentnom režimu posta od 16:8 trebao bi biti dovoljan, premještajući period gladovanja od, recimo, 12 sati do 14 sati, dok konačno ne dostigne tih važnih 16 sati posta u komadu.

Imajte na umu da, dok je unos hrane zabranjen izvan osmosatnog perioda, konzumiranje ne-kaloričnih pića i vježbanje nije. Takva ne-kalorična pića uključuju crnu kavu, nezaslađeni čaj i naravno vodu.

“Ne smijemo to brkati s tradicionalnim dijetama koje se vrte oko brojanja kalorija i zabranom konzumiranja određene vrste hrane, intermitentni post (IF) je raspored prehrane u kojem bez hrane ostajete na određeno vrijeme – a znanost je to čak i podržala” – piše Allison Young za portala Mind Body Green.

“Osim što vam pomažu u mršavljenju, studije pokazuju da povremeno gladovanje može obuzdati želju, poboljšati kontrolu šećera u krvi, smanjiti upale, odgoditi starenje i smanjiti rizik od bolesti. Ako to nije dovoljno, također je povezano s boljim spavanjem, stvaranjem raznovrsnijih bakterija u probavi i poboljšanju raspoloženja“ – dodaje ona.

Ako se vaše tijelo može nositi s tim, vježbanje izvan osmosatnog prozora za jelo može ubrzati mnoge od tih prednosti, uključujući potencijal za sagorijevanje masti u tijelu. Ali, opet, važno je olakšati tijelu ulazak u takvu rutinu, pogotovo ako niste navikli na post.

“Svaka osoba je drugačija, tako da neki ljudi možda neće moći podnijeti tjelovježbu za vrijeme posta i bolje će vježbati neko perioda za jelo ili prije, kako bi se mogli odmah napuniti energijom” – upozorava Cole.

Međutim, “ako je vaše tijelo naviklo na post, ono ne bi trebalo utjecati na vaše razine energije kada je u pitanju vježbanje” – dodaje.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Da li ste bili šokirani kada ste pročitali da samo 12 od 100 odraslih ljudi u Americi ima zdrav metabolizam, kako navode stručnjaci?

Ova statistika trebala bi biti razlog za ozbiljnu zabrinutost svakog pojedinca, budući da je metaboličko zdravlje najveći pokazatelj da li će osoba razviti jedan ili više vodećih svjetskih uzroka smrti, uključujući dijabetes tipa 2, bolesti srca, visoki krvni tlak, rak i druga opasna stanja.

Studija koju su proveli znanstvenici sa Sveučilišta North Carolina i Gillings School of Global Public Health objavljena u časopisu Metabolic Syndrome and related Disorders, nedavno je potvrdila da je 88 posto svih odraslih osoba u SAD-u metabolički oboljelo.

Oni su zapravo tempirane bombe u smislu njihovog dugoročnog zdravlja.

Pet pokazatelja metaboličkog zdravlja

Naravno, samo gledanje izvana na nekog pojedinca može biti pogrešno u smislu toga koliko su uistinu zdravi. Iz tog razloga, medicinski stručnjaci su procijenili pet specifičnih pokazatelja kako bi se utvrdilo koliko je doista osoba metabolički zdrava.

Ovi pokazatelji su: razina triglicerida, očitanja krvnog tlaka, opsega struka, razina glukoze u krvi i razina kolesterola lipoproteina visoke gustoće.

Osoba koja uspije održati optimalne razine ovih pet pokazatelja smatra se metabolički zdravom.

Za njihovu studiju, istraživački tim je procijenio podatke prikupljene od 8.721 Amerikanaca koji su sudjelovali u Nacionalnom istraživanju o zdravstvenoj prehrani između 2009. i 2016. godine.

Utvrdili su da, kada su ekstrapolirali podatke i usporedili sa općom populacijom, samo 27.3 milijuna američkih odraslih osoba smatralo bi se metabolički zdravima, od kojih većinu čine žene koje su visoko obrazovane, fizički su aktivne i ne puše.

“Na temelju podataka, samo nekoliko Amerikanaca je postiglo potpuno metaboličko zdravlje, ali najviše uznemirujuće otkriće bila je potpuna odsutnost optimalnog metabolizma kod odraslih osoba koje su bile pretile, nisko obrazovane, nisu bili fizički aktivni i bili su pušači”, istaknuo he Joana Araujo, autor i postdoktorski istraživač prehrane na Sveučilištu North Carolina.

“Naši bi rezultati trebali potaknuti veću pozornosti na intervencije među stanovništvom i široko dostupne strategije za promicanje zdravijih životnih stilova”.

Kako možemo preokrenuti ovaj trend

Otkrivajući da je velika većina građana u osnovi bolesna, čekanje da se nešto dogodi bi trebao postati poziv na buđenje.

Činjenica je da ako uložimo malo vremena i truda u naše zdravlje, naša će nas tijela ubrzo nagraditi čak 10 puta više.

Izmjereni krvni tlak se može smanjiti; nezdrave razine triglicerida i “loš” kolesterol može se smanjiti; naš struk može zasigurno biti sve manji, i to sve uz pravu hranu, te će se razina glukoze u krvi normalizirati.

Jedite ispravno, vježbajte i ono što je najbitnije, održavajte zdravu tjelesnu težinu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Put prema starenju graciozno počinje iz vašeg tanjura. Na temelju otkrića istraživača iz SAD-a, smanjenje broja kalorija koje konzumirate danas može dovesti do smanjenog rizika od dobnih bolesti u budućnosti i može vam pomoći da živite dulje

Istraživački rad koji je objavljen u časopisu Cell Metabolism, proučavao je rezultate dvogodišnje studije u kojoj su sudionici smanjili dnevne kalorije za najmanje 15 posto.

Prema istraživačima, smanjenje dnevnog kalorijskog unosa osobe dovelo je do pozitivnih zdravstvenih ishoda, za razliku od onih koji su imali redovitu ustaljenu prehranu.

Imali su sporiji metabolizam, te se pokazalo da njihova tijela učinkovito koriste energiju i smanjuju oksidacijski stres koji može dovesti do oštećenja stanica.

Ovo je sve povezano sa brojnim bolestima u starijoj dobi, posebice dijabetesom i rakom.

U svojoj studiji su ukazali na kauzalnu vezu između ta dva faktora: spor metabolizam smanjuje proces oksidativnog stresa, što smanjuje ukupno oštećenje stanica i organa u tijelu.

U priopćenju glavnog autora studije Leanne Redman iz centra Pennington Biomedical Research Centera je navedeno: “Ograničavanje kalorija može usporiti vaš osnovni metabolizam, a ako nusproizvodi metabolizma ubrzavaju procese starenja, ograničenje kalorija tijekom nekoliko godina može pomoći smanjenju rizika za kronične bolesti i produljiti život.

Istraživači su pronašli kako ograničavanje kalorija mogu utjecati na tijelo kod više od 50 zdravih i ne pretilih muškaraca i žena koji su sudjelovali u istraživanju.

Sudionici, čija je dob bila od 21 do 50 godine, bili su nasumično stavljeni u skupine s kalorijskim ograničenjima ili u kontrolnu grupu gdje su mogli jesti što god žele. Tim je koristio “metaboličku komoru” kako bi točno izmjerio koliko je kalorija potrošeno.

Nakon dvogodišnjeg promatranja, istraživači su otkrili da su oni koji su ograničili unos kalorija izgubili blizu 9 kilograma, u usporedbi s kontrolnom skupinom koja je zadržala svoju težinu.

Što se tiče kalorija, oni koji su bili u ograničenoj kalorijskoj skupini potrošili su manje kalorija dnevno i imali su smanjene markere oksidativnog stresa. Istraživači su također primijetili da grupa nije imala štetnih nuspojava zbog njihove prehrane, uključujući anemiju, prekomjerni gubitak koštane mase ili menstrualnei poremećaj.

Također su izvijestili o poboljšanom raspoloženju i kvaliteti života sudionika. “Otkrili smo da čak i ljudi koji su već zdravi i idealne težine mogu imati koristi od režima ograničavanja kalorija”, kaže Redman.

Prema sveučilištu Washington u St. Louisu, profesor dr. Luigi Fontanu kaže da se studija temeljena na dokazima da smanjenje kalorija dovodi do smanjenog metabolizma u ljudi, ističe da metabolička stopa i oksidativni stres nisu jedini čimbenici u igri.

Ipak, vjeruje da većina ljudi, osobito onih u SAD-u, mogu imati koristi od smanjenja broja kalorija.

Unatoč ograničenjima studije, istraživači su rekli da bi dugoročne studije mogle bolje ispitati učinke ograničenja kalorija.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prije nego što uđemo u moguće razloge zašto ne gubite tjelesnu masu, pokušajmo razumjeti kako naše tijelo funkcionira

Zamislite tijelo kao nešto što pohranjuje energiju u dvije komponente: Jedna je masnoća; i ostatak tijela koji je bez masti (mišići).

Tijelo se uglavnom sastoji od vode, ali također uključuje kosti i mišićne proteine. Imajte na umu da masno tkivo sadrži više energije i da treba više energije da se potroši.

Da bi izgubilo na težini, vaše tijelo mora ući u energetski deficit. To znači da vaša potrošnja energije mora biti veća od vašeg unosa energije, a količina tjelesne težine koju ćete izgubiti ovisit će o tome da li trošite masti ili nemasni dio.

Na primjer, da biste izgubili kilogram masnoće, trebat će vam veći energetski manjak u usporedbi kada izgubite tjelesnu težinu nemasnog dijela.

Ali ako svakodnevno vježbate, zašto ne gubite težinu?

Razlozi zašto ne gubite težinu

Pretpostavimo da ste prosječna odrasla osoba koja teži 70 kilograma (kg) sa 30 posto tjelesne masti. Prosječna osoba će trebati energetski manjak od najmanje 27 do 32 kilodžula (kJ) da izgubi jedan gram tjelesne težine. Kilodžul je jednak 1000 kalorija.

Ako trčite 35 minuta 10 kilometara na sat (km/h) na traci za trčanje, potrošit ćete oko 1.500 kJ i izgubit ćete oko 50 grama u jednoj sesiji. No, radeći ovo pet puta tjedno tijekom godine znači da ćete izgubiti više od 12 kg.

Međutim, ako ne izgubite na težini nakon godinu dana, znači da radite nešto loše?

(1) Jedete li previše?

Prema analizi, neki ljudi često posežu za hranom kao “nagrada” nakon vježbanja. Iako nije loše da smanjite prehranu, trebate se pobrinuti da se ne prejedate, tako da vaš trud vježbanja ne ode u vjetar.

(2) Jeste li manje fizički aktivni ?

Kada završite sa svojom vježbom u teretani, da li se pretvarate kod kuće u “krumpir na kauču”? Također se naziva hipoteza “statičke aktivnosti”. Neaktivnost je povezana sa “idejom da imamo zadanu vrijednost za potrošnju energije kao što je zadana vrijednost na termostatu”. Kada “povećamo fizičku aktivnost u jednoj domeni, onda u drugoj postoji automatska kompenzacija.”

(3) Je li vaša stopa metabolizma smanjena?

Kada gubite na težini, smanjuje se i stopa metabolizma, ili stopa kojom trošite energiju kada ništa ne radite. To jednostavno znači da izgarate manje energije.

Jedan učinkovit način za rješavanje ovog problema je gubitak težine kroz redovitu vježbu. Za razliku od dijete, kada gubite težinu kroz vježbu općenito možete održavati stopu metabolizma na visokoj razini.

(4) Dobivate li mišiće ?

To vam je moglo proći nezapaženo, ali čak i ako niste izgubili težinu, mogli biste dobiti mišiće. Znači, izgubili ste masno tkivo i zamijenili ga masnom masom.

Razmotrite ovo: Jedan kilogram masti zauzima više prostora u vašem tijelu, poput 1,1 litre, od jednog kilograma tjelesnih mišića, odnosno 0,9 litara.

Ako želite tehničko objašnjenje, ako mast bude potpuno zamijenjene mišićima, u razdoblju oko 12 godina možete izgubiti najmanje 2.6 kg tjelesne masti i istodobno steći oko 2.6 kg mase bez masti, odnosno mišića.

Iako to nije uvijek slučaj, najmanje 75 posto težine koju izgubite bit će sastavljeno od masnoća dok će ostatak biti mišići. Možete postići bolje rezultate ako uključite trening s utezima u svom fitness program.

Znanost o gubitku težine

Na temelju podataka iz jedne analize prethodnih studija, trening snage, koji uključuje utege ili vlastitu tjelesnu težinu, može povećati masu bez masti (mišiće) za najmanje dva kilograma kod muškaraca s prekomjernom težinom i oko jedan kilogram kod žena. Međutim, njihova tjelesna masa je ostala ista.

Jedan od načina testiranja gubitka masti i dobivanja mase bez masnoća je jednostavno mjerenje opsega vašeg struka. Ako je vaš struk manji čak i ako vaša težina ostaje ista, vi ste izgubili mast i dobili mišiće.

Sljedeći put kada budete zabrinuti jer ste prestali gubiti na težini iako se trudite, razmotrite gore navedene čimbenike. Jedite zdravo i ostanite aktivni, tako da možete biti korak bliže postizanju idealne težine.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ispada tako, da možete živjeti bez hrane – do određene mjere

Taj slučaj su predstavili istraživači u istraživačkom centru “The American Journal of Clinical Nutrition”, u kojem su naveli da bi povremeni post (kojeg su nazvali povremene teške redukcije energije ili SER), mogao biti koristan način za smanjenje unosa energije; i time bi se kontrolirala tjelesna težina pojedinca.

Tim je došao do ovog otkrića nakon proučavanja učinaka 24-satnog SER-a na apetit, metabolizam i unos energije.

Koncept SER-a ili povremenog posta, u tom smislu, nije nova ideja. Ljudi su to činili od zdravstvenih, duhovnih ili čak kozmetičkih razloga od početka vremena, a povijesne ličnosti od Hipokrata do Benjamina Franklina su predlagali tako nešto.

Međutim, puno se toga promijenilo u modernim vremenima. Na primjer, u prerađenoj hrani su sada sveprisutni dodani šećeri i trans masti – što dovodi do velikog porasta u slučajevima pretilosti širom svijeta.

Ovo povećanje ima katastrofalne posljedice. Pretilost ne samo da povećava vjerojatnost razvoja kroničnih bolesti kao što je dijabetes i kardiovaskularna bolest (CVD), već predstavlja i značajan ekonomski teret. Dakle, istraživači su sada u potrazi za načinima ublažavanja sve većih stopa pretilosti.

Za ovu studiju, istraživači sa Sveučilišta Loughborough u Velikoj Britaniji promatrali su kako se strategije gubitka težine može uspješno koristiti dugoročno.

U većini slučajeva, tradicionalne dijete koja ograničavaju unos kalorija imaju neki stupanj uspjeha. Međutim, pridržavanje toga je različita priča.

Većina ljudi tvrdi da je postojana glad jedan od njihovih najvećih izazova u pridržavanju planova gubitka težine. Istraživanje učinaka 24-satnog SER-a, prema istraživačima, može rasvijetliti kako tijelo regulira apetit i unos energije, što može pomoći u dugoročnim režimima za upravljanje težinom.

U istraživanju je sudjelovalo osamnaest muškaraca i žena. Prvoga dana nasumično im je dodijeljena standardizirana prehrana, koja su imala 100 posto dnevnih energetskih zahtjeva ili samo 25 posto potrebnog unosa dnevnih potreba.

Drugi dan su sudionici jeli standardizirani doručak i ručak, a istraživači su proučavali njihov apetit i metabolizam. Konačno, njihov unos energije mjeren je trećeg dana za doručak.

Na temelju rezultata, sudionici su pokazali povećan subjektivni apetit i unos energije tijekom SER-a; međutim, hormoni apetita nisu reagirali na način koji ukazuje na ekstremnu glad.

“Stoga, akutno razdoblje SER-a može pomoći u upravljanju energijom kod mršavih muškaraca i žena”, zaključili su istraživači. “Buduće studije trebale bi ciljati na ispitivanje kroničnih učinaka povremenih SER na regulaciju apetita”.

Kratke činjenice o povremenom postu

Unatoč popularnom uvjerenju, povremeni post nije “dijeta”, jer ne postoji popis hrane koju možete ili ne možete jesti. Umjesto toga, to je više obrazac prehrane u kojem osoba ima cikluse između razdoblja prehrane i posta.

Najčešći oblici prekidanja povremenog posta obično uključuju 16-satni ili 24-satni post dvaput tjedno.

Dok svatko možda želi uskočiti u vlak i isprobati povremeni post, možda to neće biti dobro za svakoga. Ljudi prekomjerne težine ili koji imaju poremećaje prehrane su obeshrabreni u provedbi takvog posta.

Konkretno, ako imate zdravstveno stanje kao što je dijabetes ili oni koji uzimaju lijekove, preporučujemo da se posavjetujte sa svojim liječnikom prije nego što krenete postiti.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ali jeste li znali da brzine metabolizma kod različitih osoba i nisu tako različite?

Nacionalni zdravstveni servis u Velikoj Britaniji definira metabolizam kao “sve kemijske procese koji se protežu u vašem tijelu kako bi vas održali na životu.”

Ti različiti procesi trebaju energiju, pri čemu se oko 70 posto energije dodjeljuje nekim od osnovnih procesa koji nas održavaju živima, bez obzira na našu razinu aktivnosti. To se naziva Bazalni metabolizam (BMR).

Razmislite o metabolizmu kao sposobnosti tijela da pretvori hranu koju jedete u energiju koja napaja različite procese u tijelu.

Istraživači imaju dvije različite metode mjerenja stope Bazalnog metabolizma. Prvo je mjerenje topline koju tijelo isijava, a drugo je praćenje razine ugljičnog dioksida koju izdišete.

Ali postoji li način da se utvrdi imaju li ljudi “bržu” stopu metabolizma ili “sporu”?

Dr. Thomas Barber, izvanredni profesor i počasni konzultant endokrinolog na Sveučilištu Warwick i sveučilišnoj bolnici Coventry i Warwickshire u Engleskoj, rekao je da dok općenito pojedinci misle da imaju različite brzine metabolizma, naš metabolizam po jedinici ili kilogramu mase “je iznimno konstantan u cijeloj populaciji. “

Dr. Barber je dodao da se većina metabolizma odvija u svim mršavim tkivima u tijelu ili u svemu što nije masnoća. Uzmite u obzir da osim mišića, bezmasni dio tijela uključuje organe poput mozga, bubrega i jetre. Kada govorimo o stopi metabolizma u “bezmasnoj masi, ljudi su prilično slični po svojem metabolizmu”.

Razlike u našem metabolizmu često su zbog razlika u “količinama masnoća u usporedbi sa bezmasnom masom u tijelu osobe”. Dr. Barber je objasnio da ako osoba ima manje tjelesnih masnoća i više bezmasne mase, metabolizam njihova tijela će biti učinkovitiji.

Na primjer, ako dvije osobe koje imaju istu težinu, ali jedna ima 50% tjelesne masti i 50% bezmasne mase, dok druga ima samo 10 do 15% tjelesne masti, mršaviji pojedinac obično ima višu razinu metabolizma ili brži metabolizam.

Je li moguće promijeniti brzinu metabolizma?

Dr. Barber je podijelio da ako želite promijeniti vašu metaboličku brzinu, morat ćete mijenjati svoj omjer “masnoća prema bezmasnom dijelu tijela”. Budući da tjelesna mast i bezmasna masa međusobno utječu jedno na drugo, redovita vježba će imati pozitivan učinak.

On je savjetovao da povećanje vaše bezmasne mase tijela i smanjenje tjelesne masti je jedan od načina da poboljšate metabolizam.

To se može postići ostvarivanjem više tjelovježbe, što će izgraditi mišiće i pomoći vam u smanjivanju masti. To može pozitivno utjecati na ukupnu brzinu metabolizma. Dr. Barber je također upozorio da medicinsko mijenjanje vašeg metabolizma može imati opasne nuspojave.

Istaknuo je da korištenje različitih brzina metabolizma služe samo kao izgovor za nezdrav način života koji može uzrokovati debljanje.

Međutim, napomenuo je da gubitak težine ponekad može biti borba, pogotovo zato što se čak i vaše tijelo može “boriti protiv gubitka kilograma”. Ako stvarno želite izgubiti težinu, morate biti spremni na rješavanje nekih “zapreka metabolizma”

Ljudsko će tijelo, naravno, htjeti zadržati svoju težinu. Ako uspijete izgubiti najmanje pet ili deset posto svoje težine, mehanizam poznat kao “uporna metabolička prilagodba” počet će usporavati vaš metabolizam.

To čak može povećati apetit da bi se vaše tijelo vratilo na težinu za koju misli ako je zadana težina. Dr. Barber je rekao da je to zapreka sa kojom se većina ljudi koja pokušava izgubiti težinu, mora suočiti.

Čak i ako izgubite težinu, još uvijek trebate raditi više i ostati aktivni kako biste zadržali trenutnu težinu. Gubitak težine traje neko vrijeme i kao naporan rad na tome, ali različite zdravstvene prednosti gubitka težine trebaju biti dovoljne nas potaknu na putu prema manjoj tjelesnoj težini.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Utkan u tkivo ljudskog tijela, zamršen sustav proteina poznati kao receptori kanabinoida koji su posebno dizajnirani za obradu kanabinoida kao što je tetrahidrokanabinol (THC), koji je jedan od glavnih aktivnih sastojaka marihuane

I ispostavilo se, na temelju nalaza nekoliko velikih znanstvenih studija, da ljudsko majčino mlijeko, naravno, sadrži mnoge iste kanabinoide koje se nalaze i u marihuani, koji su zapravo izuzetno važni za pravilan ljudski razvoj.

Stanične membrane u tijelu, naravno, opremljene su ovim kanabinoidnim receptorima koji, kada se aktiviraju uz pomoć kanabinoida i različitih ostalih hranjivih tvari, štite stanice od virusa, štetnih bakterija, raka i drugih malignih bolesti.

A ljudsko majčino mlijeko je bogat izvor endokanabioida, specifične vrste neuromodulatornih lipida koji u osnovi uče novorođenče kako jesti stimulirajući proces sisanja.

Da nema tih tih kanabinoida u majčinom mlijeku, novorođena djeca ne bi znala kako jesti, niti bi imali nužnu želju za hranom, što bi moglo dovesti do teške neishranjenosti pa čak i smrti.

Vjerovali ili ne, proces je sličan načinu odraslih osoba koje puše marihuanu i dobiju želju za hranom, dok novorođena djeca koja su prirodno dojena primaju doze kanabinoida koji aktiviraju glad i potiču rast i razvoj.

“Otkriveni endokanabinoidi u majčinom mlijeku i aktivacija CB1 (tipa receptora kanabinoida 1) receptora, čini se da je kritično za sisanje mlijeka … aktivirajući oralno-motornu muskulaturu”, kaže sažetak studije o sustavu receptora endokanabinoid iz 2004., koji je objavljen u European Journal of Pharmacology.

“Medicinske implikacija ovih novih otkrića su dalekosežne i predložiti obećavajuću budućnost za kanabinoide u pedijatrijskoj medicini.”

Studije o kanabinoidima u majčinom mlijeku pomaže daljnjoj demistifikaciji istine o marihuani

Postoje dva tipa receptora kanabinoida u tijelu – CB1 koji postoji u mozgu, i CB2 koji postoji u imunološkom sustavu i u ostatku tijela. Svaki od tih receptora reagira na kanabinoide, bilo da je to iz ljudskog majčinog mlijeka kod djece, ili od sočne marihuane, na primjer, u odraslih.

To u osnovi znači da je ljudsko tijelo izgrađeno za kanabinoide, jer ove hranjive tvari igraju ključnu ulogu u zaštiti stanica od bolesti, jačanju imunološkog sustava, štite mozak i živčani sustav, i olakšavaju bol i upale koje uzrokuju bolesti.

I zato što je znanost konačno otkrila kako taj nevjerojatni sustav kanabinoida funkcionira, stigma povezana s uporabom marihuane je, na sreću, u postupku koji se eliminira.

U drugoj studiji o endokanabioidima objavljenoj u časopisu Pharmacological Reviews iz 2006. godine, istraživači iz Laboratorija za fiziološke studije na Nacionalnom Insitutu za zlouporabu alkohola i alkoholizma otkrile su još više prednosti kanabinoida.

To uključuje njihovu sposobnost za promicanje pravilnog energetskog metabolizma i reguliranje apetita, liječenje metaboličkih poremećaja, liječenje multiple skleroze, te spriječavanje neurodegeneracije, među mnogim drugima.

Doslovno tisuće objavljenih studija sada pokazuju sigurnost i korisnost kanabinoida, a posebice marihuane iz koje u velikoj mjeri proizlazi.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Voda s limunom ne samo da samo da gasi žeđ bolje od bilo kojeg drugog napitka, nego i hrani tijelo s vitaminima i mineralima koji su potrebni našem organizmu

Limun s vodom može se smatrati najboljim prirodnim energetskim napitkom. Kada se probudimo ujutro, naše tijelo je dehidrirano i ima potrebu za vodom kako bi izbacilo toksine. Drugim riječima, ova domaća “limunada” pomaže da se eliminiraju toksini, regulira pravilan rad bubrega i probavnog trakta prisiljavajući ih da rade što je moguće ravnomjernije.

Evo 20 nevjerojatnih razloga zašto je potrebno započeti dan sa toplom vodom vodom i limunom:

1. Voda s limunom daje tijelu elektrolite koji hidratiziraju vaše tijelo.

2. Limun sadrži kalij, kalcij i magnezij.

3. Voda s limunom je dobro za zglobove, smanjuje bolove u zglobovima i mišićima.

4. Topla voda s limunom pomaže probavi. Limunska kiselina djeluje s drugim enzimima koji lako stimuliraju izlučivanje želučanog soka i probavu.

5. Voda s limunom čisti jetru. Jetra proizvodi više enzima iz vode s limunom nego od bilo koje druge hrane.

6. Sok od limuna stimulira jetru da se oslobodi toksina.

7. Voda s limunom pomaže borbi protiv infekcija respiratornog trakta, upalu grla i upalu krajnika. To je zbog antiinflamatornog svojstva limuna.

8. Topla voda s limunom pomaže reguliranju rada crijeva.

9. Dobra je za vraćanje u normalu metabolizma.

10. Pošto je limun snažan antioksidans, štiti organizam od slobodnih radikala i jača imunološki sustav.

11. Umiruje nervni sustav jer limun sadrži visoku razinu kalija. Depresija i anksioznost su često rezultat niske razine kalija u krvi. Živčani sustav treba dovoljnu količinu kalija osigurati održivi signale srcu.

12. Voda s limunom čisti krv, krvne žile i arterije.

13. Voda s limunom može pri snižavaju krvnog tlaka. Dnevni unos jednog limuna može smanjiti povišeni krvni tlak za 10 posto.

14. Voda s limunom stvara alkalizirajući učinak u tijelu. Čak i ako ste ga popiti prije obroka, ona može pomoći vašem tijelu da održi viši nivo pH. Ako pH viši to se vaše tijelo bolje bori s bolestima.

15. Voda s limunom je dobro za kožu. Vitamin C u limunu pomlađuje našu kožu

16. Voda sa limunom pomaže ublažiti mokraćne kiseline, izgrađena od čega dovodi do boli u zglobovima i gihta.

17. Voda s limunom je koristan za trudnice. Pošto limun prepun vitamina C, on pomaže tijelu da se nosi s virusima. Osim toga, vitamin C pomaže formiranje koštanog tkiva nerođene bebe. Istovremeno, zbog visokog sadržaja kalija, mješavina vode s limuna pomaže u formiranju stanice mozga i živčanog sustava bebe.

18. Voda s limunom ublažava žgaravicu. Za ovo, pomiješajte žličicu limunovog soka u pola čaše vode.

19. Voda sa limunom pomaže kod mršavljenja. Limun sadrži pektinska vlakna, što pomaže da se utomi glad. Studije su dokazale da ljudi koji koriste više alkalnu prehranu, su izgubili težinu brže.

20. Voda sa limunom pomaže kod bolova zuba i gingivitisa.
 
(kurir)

Obično pijemo hladnu vodu, ali to uopće nije zdrava navika, tvrde stručnjaci

Sa druge strane, redovito konzumiranje tople vode može nam poboljšati probavu i tijelo osloboditi metaboličkog otpada.

Liječnici preporučuju uzimanje tople vode ujutro kako bi se tijelo oslobodilo toksina.

Ohlađena voda lišena je mnogih minerala, zbog čega je neprikladna za probavne organe, naročito ako se pije tijekom obroka.

Ako ipak odlučite piti hladnu vodu, nemojte to činiti barem 20 minuta prije jela, čak i ako je prirodna izvorska. Topla voda nije ukusna, ali donosi dosta toga dobrog:

1. Poboljšava probavu

Čaša tople vode ujutro pomaže u čišćenju tijela od toksina. Voda pomaže razgradnju hrane i pravilan rad probavnih organa, a topla voda to čini još bolje i brže.

2. Ublažava bolove

Topla voda pomaže i kod menstrualnih bolova. Toplina umirujuće djeluje na trbušne mišiće, što ublažava grčeve.

3. Kod mršavljenja

Topla voda podiže temperaturu tijela, što ubrzava metabolizam. Tijelo tako sagorijeva više kalorija.

4. Usporava starenje

Topla voda potiče brže čišćenje organizma od otrova koji mogu ubrzati starenje. To oporavlja stanice kože i povećava njenu elastičnost.
 
(kurir.rs)

Istraživanje financirano od strane Nacionalnog instituta za zdravlje donosi značajne dokaze kako se nevjerojatno brzo može poboljšati zdravlje djece i to samo uz smanjenje dodanog šećera u dječjim obrocima

Za potrebe ovog istraživanja uključeno je 43 pretile djece te je otkriveno da je smanjenje unosa šećera, čak i uz zadržavanje istog broja kalorija i nezdrave, ali nezaslađene hrane u prehrani, dovelo do pozitivnih promjena u zdravlju i to u samo deset dana. Djeca koja su odabrana nisu patila samo od pretilosti, nego i od kroničnih poremećaja metabolizma, poput visokog krvnog tlaka ili kolesterola te povišenog šećera u krvi.

Znanstvenici su konstruirali dijetu u kojoj je dodani šećer zamijenjen s drugom vrstom ugljikohidrata. Uklonili su ili smanjili hranu poput zaslađenih žitarica i zamijenili su je primjerice pecivima, dok se ukupna razina masti, proteina, ugljikohidrata i kalorija u njihovoj tipičnoj dnevnoj prehrani nije promijenila. Jednostavno, smanjili su potrošnju šećera s 28% na 10% od ukupnog dnevnog unosa, u skladu s preporukom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO).

Unatoč činjenici da djeca nisu promijenila unos kalorija i druge masne hrane, već je samo dodani šećer smanjen ili uklonjen, uočena su poboljšanja koja uključuju niži krvni tlak, nižu razinu masnoća i šećera u krvi i poboljšanu funkciju jetre i gušterače, a kod nekoliko ispitanika je uočeno i smanjenje težine. Tijekom istraživanja, zamijenili su zaslađene žitarice i kolače sa pecivima, a zaslađena jela poput piletine teriyaki s hamburgerima ili hrenovkama. 42 od 43 ispitanika je zaključilo kako im je ovaj novi način prehrane ukusan i da se osjećaju sito.

Studija podupire dokaze da je dodani šećer štetan sastojak koji treba puno strože regulirati, a pojam dodani šećer se odnosi na zaslađivače koji se dodaju hrani za poboljšanje okusa, produženje roka trajanja ili niže troškove proizvodnje. Zaslađivači su obično izvedeni iz šećerne trske ili repe, kukuruza, sirka, meda, javorovog sirupa ili agave, a dodaju se u veliki broj namirnica. U ovo se naravno ne ubrajaju šećeri koji se prirodno nalaze u hrani, poput voćnog šećera.

Veliku zabrinutost podiže visoko fruktozni kukuruzni sirup (HFCS), jeftin sastojak koji se dodaje brzoj hrani i gaziranim pićima, a šest je puta slađi od šećera dobivenog iz šećerne trske. Korištenje ovog sirupa je povezano s masnom jetrom, dijabetesom i povećanjem pretilosti, no postoje i indikacije da utječe i na rad mozga, što potvrđuje istraživanje provedeno na animalnom modelu. Ova je studija proučavala utjecaj HFCS-a na štakorima, koji imaju sličnu kemiju mozga kao ljudi. Štakori su trenirali u labirintu pet dana prije početka eksperimentalne prehrane. Labirint je imao samo jedan izlaz, a sadržavao je vizualne oznake koje su pomagale štakorima da zapamte put kroz labirint.

Podijeljeni su u dvije skupine, a obje su dobile kukuruzni sirup za piće, no samo jedna skupina je dobila i hranu obogaćenu s omega -3 kiselinama. Štakori su potom testirani u labirintu 6 tjedana nakon perioda treniranja. Utvrđeno je da su se štakori, koji su dobili i omega-3, puno bolje snalazili kroz labirint, što upućuje da su zapamtili put. Međutim, štakori koji su dobili samo HFCS imali su znatno smanjenu sposobnost pronalaženja puta. Pobližom inspekcijom tkiva mozga štakora, utvrđeno je da je inzulin imao mali ili nikakav učinak na moždane stanice kod onih iz skupine koji su dobili samo HFCS. Autori studije zaključuju da je konzumiranje previše HFCS-a moglo blokirati sposobnost inzulina da regulira kako stanice mozga pohranjuju šećer za energiju što je potrebno za obradu misli.

Istraživanja objavljena u vezi dodanog šećera također otkrivaju da se u otprilike od 600.000 ispitanih namirnica u SAD-u, u 74% njih nalazi dodani šećer. To znači da se dnevno u prosjeku konzumira čak 23 žličica šećera dnevno. Polovica tog šećera se nalazi u gaziranom piću, energetskim i voćnim napitcima i čajevima, a gotovo 20% dolazi iz namirnica koje ne služe kao desert, nego se konzumiraju kao redovni obrok. Ostatak šećera nalazi se u grickalicama i desertima.

Rezultati studije dolaze u trenutku kada se predložu promjene u označavanju hrane gdje se od proizvođača hrane traži da navedu količinu dodanog šećera u svojim proizvodima, kao i navođenje preporuka o dnevnoj prosječnoj vrijednosti, u skladu s preporukom WHO. No, naravno, prehrambena se industrija protivi takvim promjenama, navodeći kao razlog nedostatak znanstvenih dokaza koji potvrđuju da šećer uzrokuje mnoge bolesti i poremećaje.

Budući da vam prehrambeni stručnjaci zaposleni u prehrambenoj mafiji neće iznijeti sve činjenice, o šteti koju uzrokuje šećer ćete se morati informirati sami, o čemu možete čitati primjerice u tekstovima: “Šećer izaziva istu ovisnost kao i opojne droge”, “Studija: Šećer ne samo da hrani rak, on ga i uzrokuje” ili “Šećer, a ne sol, uzrokuje visoki krvni tlak”.

Za kraj, o ovom je istraživanju potrebno dobro razmisliti, jer ono upravo na to navodi, da promišljamo o onome čime hranimo našu djecu. Naime, ako se zdravlje može tako brzo popraviti uklanjanjem samo jedne opasne namirnice, zamislite kakvi bi bili rezultati kada bi eliminirali ili bar smanjili nezdravu hranu – junk food, te silne pekarske proizvode prepune glutena i pripazili da jedu organski uzgojene namirnice, ne tretirane bilo kakvim kemikalijama.

Preduvjet za naše zdravlje, a posebno za zdravlje naše djece je svjesnost o potencijalno štetnoj hrani. Ne, nikome neće biti ništa ako tu i tamo pojede nešto nezdravo, no ukoliko će takav način prehrane biti primaran, onda svojoj djeci svjesno činimo zlo.
 
(nexus-svjetlost.com)