“Postoje dokazi da su ove abnormalnosti povezane s brzorastućim pticama”, kaže dr. Massimiliano Petracci

Tvrtke koje uzgajaju perad desetljeća su provela uzgajajući takve hibride ptice koje bi i brzo rasle i brzo razvijale velike prsne mišiće.

Industrija sada troši stotine milijuna dolara kako bi se nosila s posljedicama; od fileta pozatih kao “špagetno meso”, zato što se vrlo lako raspada, do mesa tvrdog poput kože, zvanog i “drvena prsa”.

Ove pojave ne predstavljaju nikakvu prijetnju po zdravlje, prenosi The Wall Street Journal zaključke stručnjaka i službenika iz tvrtki.

Ipak, neugodne pojave smatraju se posljedicom genetske selekcije zahvaljujući kojoj kompanije koje prodaju meso uspijevaju uzgojiti kokoš od 2,9 kilograma za samo 47 dana, odnosno dvostruko brže nego prije 50 godina, kako navodi National Chicke Council.

Ovakva efikasnost pomogla je američkim mesnim divovima Tyson Foods, Pilgrim’s Pride, Perdue Farms i Sanderson Farms da u 2018. godini proizvedu rekordnih 20 milijuna tona.

No, oni sada troše i 200 milijuna dolara godišnje kako bi identificirali i izbacili iz proizvodnje ona pileća prsa koja smatraju pretvrdima, premekanima ili na bilo koji način problematičnima za prodaju restoranima ili trgovačkim lancima.

“Postoje dokazi da su ove abnormalnosti povezane s brzorastućim pticama”, kaže dr. Massimiliano Petracci, profesor na Sveučilištu Bologna, koji predvodi skupinu znanstvenika koji istražuju upravo taj problem.

Dvije glavne tvrtke za uzgoj peradi, Cobb-Vantress u vlasništvu Tysona i Aviagen Inc., opskrbljuju najveći dio svjetskih tvrtki za uzgoj peradi raznim vrstama hibirdnih sorti kokoši.

Prema podacima američkog Ministarstva poljoprivrede, prodaja bijelog mesa, odnosno mišića prsa, donosi 13 posto prihoda od prodaje mesa. Uzgajivači i znanstvenici sada nastoje utvrditi što je točan uzrok problema s mesom hibridnih ptica koje brzo rastu.

“Iako postoje neki čimbenici povezani s težinom ptica, sastojcima hrane za životinje i dobom godine kada se ptica uzgaja, čak i kombinacija tih čimbenika neće nužno dosljedno dovoditi do istih problema”, rekao je glasnogovornik Tysona.

Glasnogovornica Aviabena nije imala komentara. “Špagetsko meso” naziv što su ga stručnjaci nadjenuli pilećim filetima s prsa u slučajevima kad ih čovjek može poderati rukom ili probiti prstom, počelo se pojavljivati 2015. i sada se pojavljuje u između 4 i 5 posto uzoraka.

Istraživači su tu pojavu uočili kod komercijalno uzgojenih pilića oko 2010., da bi se “drvena prsa” pojavila oko 2013., rekao je dr. Petracci. Drvena prsa nađena su u oko 10 posto uzoraka, dok se bijelo pruganje javlja u oko 30 posto uzoraka pilećih prsa. Ozbiljnost problema može se jako razlikovati i često ne utječe na cijela prsa, kažu istraživači.

Znanstvenici kažu da sumnjaju da brzina rasta komercijalno podignutih pilića može dovesti dotle da mišićno tkivo raste previše brzo za adekvatnu opskrbu tkiva kisikom iz krvi, pri čemu se mišićna vlakna mogu razgraditi. To može promijeniti gustoću i teksturu mesa, rekli su.

Neki restorani i neki trgovački lanci nisu htjeli čekati peradarske tvrtke da riješe problem. Lanac hamburgera Wendy’s Co 2016. je primijetio da su neki od njihovih pečenih pilića pretvrdi i od 2017. počeo je nabavljati manje ptice, zaklane prije nego što su narasle do 3,4 kilograma, iako su pileći fileti ostali isti.

To je za kompaniju značilo troškove veće za 30 milijuna dolara jer su opskrbljivači manjim pilićima manje efikasni.

No, iz tvrtke kažu da su odmah osjetili da im se mušterije vraćaju u restorane brze hrane. Lanac dućana Whole Foods Market još 2016. najavio je da će nabavu kokošjeg mesa okrenuti prema sporije rastućim vrstama, navodeći kao razloge dobrobit životinja i kvalitete proizvoda.

Panera Bread planira započeti s testiranjem sporijih ptica nakon kanadske studije o različitim sortama, rekla je Sara Burnett, voditeljica tog lanca za hranu.

Neke peradarske tvrtke, uključujući i Sanderson Farms sa sjedištem u Mississippiju, počele su klati piliće u nešto mlađoj dobi kako bi smanjili učestalost mesa koje je zahvaćeno drvenastim prsima. To je upola smanjilo pojavu odnosno na jednoznamenkaste postotne udjele, rekao je glavni financijski direktor Mike Cockrell.

Dužnosnici peradarske industrije uvjereni su da će njihove high-tech oplemenjivačke operacije na kraju moći minimizirati probleme kroz genetsku selekciju, način na koji je industrija riješila prethodne nuspojave brzog rasta ptica, poput slabih kostiju nogu i problema sa srcem.

Proces, kažu dužnosnici, vjerojatno će trajati još nekoliko godina. Udruženje proizvođača peradi i jaja SAD-a u protekle tri godine uložilo je pola milijuna dolara u istraživačke projekte kako bi se utvrdio uzrok problema i identificirale hranjive tvari koje bi ih mogle ublažiti.

(express.hr)

Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do velikih promjena na području znanosti o hrani i ne izgleda kao da će stopa napretka uskoro usporiti

No, iako postoje mnogi pozitivni ishodi u istraživanjima koja su provedena na hrani i kako se najbolje može poboljšati, postoji barem jedna stvar koja posebno dovodi ovakvu vrstu istraživanja na tamnu stranu. Ta stvar je ništa drugo već laboratorijski uzgojeno meso.

Dok je laboratorijsko meso već dostupno neko vrijeme, još se uvijek ne smatra prihvatljivim za masovnu potrošnju. No, to bi se ubrzo moglo promijeniti, prema novom izvješću, s barem jednom tvrtkom koja će iskoristiti ovaj proizvod da bi ga plasirala na otvoreno tržište.

Jednom opisana kao “kontroverzna prehrambena tvrtka” koja je već jednom morala promijeniti ime, ima metode za uzgoj mesa u svojim laboratorijima, koristeći samo stanice, inkubatore i određene hranjive tvari koje ove stanice trebaju za rast.

Rečeno je da postoji cijela industrija za uzgoj laboratorijskog koja traži da dobije komad “kolača” na tržištu mesa. Tvrtke se nadaju da će uvjeriti potrošače da je njihovo meso jednako dobro, ako ne i bolje, od stvarnog, konvencionalnog mesa dobivenog od životinja.

Uspjeh nastojanja tvrtke za prodaju ove vrste mesa je bi mogao diktirati kako cijeli svijet reagira na umjetne mesne proizvode. Naravno, to bi ovisilo o brojnim različitim čimbenicima, kao što su okus i miris njihovog mesa, kakav je okus u ustima. Sve se to može činiti kao neizbježno – postojanje umjetne hrane koja će pomoći u hranjenju većine svjetske populacije – ali u tome ima mnogo više nego što mislite.

Postoje neki ljudi koji smatraju da laboratorijski uzgoj mesa može otvoriti put za bolji planet, ali istina je da ima vrlo malo podataka za podupiranje te ideje.

Prema službenim statističkim podacima o mesu goveda, SAD kao zemlja sama troši 13 milijardi kilograma govedine svake godine. To je masivna industrija u kojoj bi jedna mala promjena mogla imati šire efekte, a ne samo na prehrambenu industriju, već i na društvo u cjelini.

Tako nešto ogromno kao sposobnost da se uzgaja meso od samo jednog uzorka mesnih stanica, može promjeniti igru čitave prehrambene industrije.

Prema Mike Seldenu, glavnom izvršnom direktoru tvrtke Finless Foods, laboratorijski uzgoj hrane koja se fokusira na meso ribe ima potencijal da uz pomoć umjetne hrane opskrbljuje više ljudi nego što bi inače bilo moguće.

“Teoretski iz jednog malog komada mesa možete stvoriti neograničenu količinu mesa”, rekao je. “U praksi, to ne funkcionira prvi put – morate probati hrpu različitih stvari kako bi to funkcioniralo.” Ali postoje metode da se to provede, iako još uvijek nisu blizu savršenstva.

Moglo bi izgledati kao pravo meso, imati miris poput pravog mesa, ili čak okus kao pravo meso, ali istina je da umjetno meso možda nikada neće bilo tako dobro kao stvarno, meso životinjskog podrijetla.

Ne samo u smislu ukusa i izgleda nego i u smislu hranjivih tvari. Dostupnost laboratorijskog mesa mogla bi također zamijeniti milijune radnika čiji život ovisi o industriji mesa.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Zamislite da je lako nagovoriti ljubitelje mesa da zamijene svoj životni stil sveždera s vegetarijanskim. Što bi takva promjena značila za Zemljin okoliš i za 7 milijardi ljudi koji žive na njoj?

Danas kad globalna populacija dostiže broj od 7 milijardi stanovnika, nevjerojatno je važno da počnemo misliti na sve ljude i njihovu djecu koja će jesti tijekom ovog stoljeća, a i sljedećih. Lanjsko izvješće Organizacije za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (eng. Food and Agriculture Organisation) navelo je da je mesna industrija jedna od najvećih prijetnji okolišu jer čini 14,5% svih emisija stakleničkih plinova koje emitira čovjek.

Taj broj sve više će se povećavati jer razvijene zemlje razvijaju i uspostavljaju održive ekonomije, zbog čega će si ljudi moći priuštiti skuplju, mesnatiju prehranu ako to žele.

Dok postoje neuspješni napori privlačenja ljubitelja mesa k bezmesnim proizvodima, poput novog veggie burgera, te ljubitelje mliječnih proizvoda k proizvodima bez mlijeka, poput novog umjetnog mlijeka, kako bi se smanjilo iskorištavanje zemlje, zagađenje i otpad, ljudi koji vole životinjske proizvode neće tako lako odustati od njih.

No, što ako odustanu? Što ako bi nekako svi na svijetu prestali jesti meso? Kako bi svijet tada izgledao?

Jedan znanstveni tim upitao se upravo to, te su 2009. godine počele nicati brojne vizije vegeterijanskog svijeta. Znanstvenici nizozemske Agencije za okoliš, u radu objavljenom u časopisu Climate Change, zaključili su da, kada bi svi na svijetu sutra prešli na vegeterijanstvo ili veganstvo, do 2050. godine emisije ugljika povezane s poljoprivrednom industrijom smanjile bi se za 17%, emisije metana za 24% i emisije dušikovog oksida za 21%. Emisije stakleničkih plinova također bi se značajno smanjile.

Također, ta poboljšanja koštala bi nas mnogo manje nego slične redukcije kojima se koristimo sada, poput poreza na ugljik i poticanja čistih, obnovljivih izvora energije. Ipak, odricanje od mesa ne bi samo odjednom zaustavilo globalno zatopljenje, no možda bi bilo jedno od prvih koraka k tome.

Još jedna pozitivna strana jest da bi s manje stoke, problem infekcija otpornih na antibiotike bio mnogo manje ozbiljan. Zbog načina na koje se uzgajaju životinje (često u vrlo bliskim pregradama), farmeri čine sve što je u njihovoj moći da spriječe bilo kakvu infekciju koja bi mogla naškoditi njihovoj stoci. A antibiotici ne samo da preventiraju bolest, već i potiču rast, zbog kojeg je stoka vrijednija. No, ovako nešto u konačnici ne pomaže ljudima na duge staze. Centar SAD-a za kontrolu i prevenciju bolesti kaže: „Mnogi antibiotici koji se koriste na životinjama nepotrebni su i neprimjereni te prijete sveopćoj sigurnosti.”

Manje zagađenje i smanjenje infekcija su dobre vijesti. No, jedan nizozemski tim pod vodstvom klimatologa Elke Stehfesta nije uzeo u obzir ukupno zdravlje svih tih ljudi koji bi odjednom prestali jesti meso, te koliki bi to bio financijski teret za zdravstvene sustave diljem svijeta.

„U ovom slučaju ignorirali smo sve moguće socioekonomske implikacije, poput efekata na promjenu zdravlja ili BDP ili broj populacije. Nismo analizirali agroekonomske posljedice i implikacije promjene prehrane; posljedice poput cijene promjene prehrane, no također porast cijena zemljišta. Cijena prelaska na vegeterijanstvo mogla bi zasjeniti dobrobiti istog”, objašnjava tim.

Također, tu je i ekonomski aspekt mesne industrije koja zarađuje pozamašnu svotu – mesna industrija iznosi 1,4% ukupnog svjetskog BDP-a i zapošljava 1,3 milijarde ljudi (od toga 987 milijuna siromašnih). Kad bi mesna industrija nestala preko noći, ti siromašni ljudi morali bi pronaći drugi izvor zarade.

Također je pretpostavka da bi cijeli svijet novopečenih vegeterijanaca s radošću jeo koje god sezonsko voće i povrće. No, kada bi netko zaželio šparoge izvan sezone, uzgoj šparoge pod uvjetima za rast, transport i pohranu diljem svijeta imaju vrlo ozbiljne implikacije na okoliš.

Nikad neće postojati savršeno rješenje koje daje 7 milijardi debelih i sretnih ljudi i minimalnu štetu za okoliš, no ipak možemo kontrolirati koliko mesa jedemo. Ne samo da možemo – moramo. Napokon, procjenjuje se da će populacija do 2050. narasti do 9 milijardi, a mi ćemo morati preuzeti nešto od zemlje namijenjenoj stoci.
 
(znanost.geek.hr/uredio:nsp)

Kad su se antibiotici prvi put naširoko počeli koristi u ranoj polovici 20. stoljeća, oni su bili primljeni kao čudo od lijeka

Mnoge uobičajene infekcije koje su tada imale visoku stopu smrtnosti, poput upale pluće ili infekcije rane ili kirurški zahvat, iznenada su postali vrlo izlječivi, do točke u kojoj mnogi ljudi više ne vide koliko mogu biti iznimno ozbiljno opasni po naš organizam.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo, a tržište je postalo potopljeno s antibioticcima, prekomjernim korištenjem u medicini i u proizvodnji mesa u mesnoj industriji dovelo je do pretjeranog izlaganja.

To pretjerano izlaganje je, pak, dovelo do ozbiljnih problema poput porasta otpornih bakterija i oštećenja probavnog sustava.

Srećom, uzimanje probiotika na redovnoj bazi, a osobito tijekom i nakon kure antibiotske terapije, može uvelike smanjiti neželjene nuspojave koje ti lijekovi mogu donijeti i pomoći pacijentu da se oporavi od svoje zaraze puno brže. Pogledajmo načine na koje probiotici mogu pomoći.

Obnavlja crijevnu floru

Ljudski crijeva su prirodno naseljena sa zdravim, probiotičkim bakterijama. Skoro pa 2/3 ljudskog imuniteta proizvodi i omogućavaju crijeva. Bakterije u crijevima pomažu u probavi, ojačati imunološki sustav i zadržavaju nezdrave bakterije i kvasac.

Antibiotici, međutim, ne prave razliku između tih zdravih bakterija i nezdravih bakterija i pokušavaju ih uništiti.

Rezultat tome je da kura antibiotika može uništiti zdrave probiotičke bakterije i poremetiti tu ravnotežu. Primjena probiotika, međutim, dokazana je da u biti ima mogućnost vratiti tu ravnotežu i izbjeći mnoge probleme povezane sa antibioticima.

Sprječava proljev i drugih probavnih problema

Jedan čest prigovor među pacijentima koji koriste antibiotike – pogotovo ako je kura uzimanja antibiotika duga ili ako doza je visoka – mučnina, povraćanje, proljev i slični probavni problemi.

Koristeći probiotike, međutim, može se vratiti zdrava flora u crijevima (vidi gore), a to opet podržava dobro zdravlje probavnog trakta i čini je manje vjerojatno da će se pojaviti proljev ili drugi probavni problemi.

Ovo može ozbiljno poboljšati razinu udobnosti za pacijente koji se pokušavaju oporaviti od infekcije i spriječiti druge probleme kao što su dehidracija ili neravnoteža elektrolita koju može izazvati proljev.

Dokazuje učinkoviti protiv rezistentnih bakterija

Većina ljudi su svjesni da je jedan od najvećih problema s prekomjernim uzimanjem antibiotika porast sojeva rezistentnih bakterija koje je vrlo teško, ako ne i nemoguće, liječiti.

Zanimljivo je da uzimanje probiotika može čak i pomoći s ovim problemom. U jednoj studiji, bolnički pacijenti koji su uzimali probiotike smanjili su svoje šanse za dobivanje loših rezirtentnih super-bakterije – za zapanjujućih 70 posto.

Ukratko, za pacijente koji se moraju podvrgnuti antibiotskoj terapiji, odgovarajući krug probiotika je prilično visoko na popisu “onoga što moraju jesti”.

Ovi probiotici će vratiti ravnotežu u crijevnoj flori, spriječiti probavne probleme i rezistentne infekcije i općenito će proces oporavka biti lakši za pacijenta.

Popularizacija probiotika

Na policama supermarketa u razvijenim su se zemljama pojavili 1990. godine, a kod nas osam godina kasnije. Probiotici ili “dobre bakterije” u proteklih su 20 godina osvojili svijet pa se tako njihovo tržište sada procjenjuje na 17 milijardi dolara godišnje. – Probiotici su živi mikroorganizmi dodani hrani s ciljem poboljšanja ravnoteže crijevne mikroflore koja je zbog nekog razloga poremećena.

Kao funkcionalni dodaci hrani, probiotici se uglavnom konzumiraju preko fermentiranih mliječnih proizvoda jer je taj oblik najprihvatljiviji za potrošača. Samo spominjanje riječi bakterija kod mnogih ljudi potiče negativnu reakciju, što je pogrešno jer nisu sve bakterije štetne.

Probiotici potječu uglavnom iz dviju skupina bakterija, a to su bakterije mliječne kiseline i bifidobakterije, koje inače čine normalnu, uobičajenu intestinalnu mikrofloru ljudi. Prema načinu primjene probiotici se mogu podijeliti na bioterapeutike i funkcionalne dodatke hrani. Probiotici kao funkcionalni dodaci pozitivno utječu na ravnotežu crijevne flore.

Stoga često iste probiotičke kulture prehrambena industrija naziva funkcionalnim dodacima hrani, a farmaceutske tvrtke nutraceuticima. Unosimo li tijekom duljeg vremenskog razdoblja dovoljno visok broj tih živih “dobrih” bakterija putem fermentiranog mliječnog proizvoda ili probiotičkog pripravka, možemo očekivati povoljne učinke na naše zdravlje. Iako imaju blagotvoran učinak na naše zdavlje, probiotoci ipak ne mogu zamijeniti antibiotike i različite druge lijekove.

 
(preveo:mag.Alfred Bošković,jutarnji.hr)