Za najbolje efekte treba znati kad je čemu vrijeme, za rad, odmor i ozdravljenje postoji vrijeme koje naš unutrašnji sat najbolje koristi

Cijeli se život ravnamo po vremenu koje otkucavaju satovi: posao, ispite čak i odmor nam diktira vrijeme ali iza tog okvira nama uprvalja puno važniji sat koji smo dobili zajedno sa svojim tijelom. Život se odvija u ciklusima i nije to odlika samo ljudske vrste nego svega što nas okružuje. Ponešto znamo o kronobiologiji ali ipak mnoge aktivnosti poput rada u smjenama i drugih aktivnosti sudaraju se s neurofiziologijom pa smo zato umorniji, bolesniji, lošije raspoloženi, nego što bismo mogli biti.

I bolesti imaju ritam. Cirkadijarni ritam odnosi se na cikluse u kojima se odvijaju neke metaboličke, hornomske, i druge promjene unutar organizma. Najjednostavniji je primjer noćnih i jutarnjih ptica već prema tome jesmo li u naponu snage i budnosti rano ujutro ili kasno popodne i noću.

Naravno i to se kroz život mijenja. Poseban doprinos toj temi dali su znanstvenik dr. Michale Smolensky jedan od vodećih autoriteta na području kronoterapije, ravnatelj Sveučilišne bolnice za kronobiologiju Texas Sveučilišta u Houstonu i novinarka specijalizirana za medicinu Lynne Lamberg iz Baltimora ujedinjujući znanja u knjizi pod nazivom “Tjelesni sat”. Riječ je o jednoj o 10 najprodavanijih knjiga o zdravlju ikad.

Srčani i moždani udari najčešći ujutro

Tako saznajemo zašto se najveći broj srčanih i moždanih udara dogodi ujutro, najčešće oko 10 sati. Buđenje i ustajanje iz kreveta je za organizam stresno, prije buđenja skače tjelesna temperatura, ponekad vrlo naglo i tlak a viskoznost krvi je veća pa sav taj napor za oštećene krvne žile zna rezultirati incidentom.

Imate li 45 godina i više, ustajte polako, i ne podliježite stresu bar do 12 sati! Temperatura tijela pri spavanju pada, ljudi kojima je temperatura tijela pri spavanju niža spavaju dublje i bolji su spavači. I obrnuto. Ujutro kod ustajanja temperatura postupno raste a dolazi i do lučenja adrenalina koji pojačava budnost, priprema nas za aktivnosti, te kortizola hormona koji djeluje protiv upale, što objašnjava zašto su neke reumatske bolesti u rano jutro aktivnije, a u kasnijem dijelu jutra stanje s ukočenim, bolnim zglobovima i refleksima se popravlja.

Tako bi odlazak u trgovinu, lagane šetnje ili vježbanje i špica aktivnosti trebala biti između 11 i 13 sati. Druge se bolesti razbukatavaju noću: astma, zubobolja, giht, želučani čir, žgaravica, jači su od 22 do 2 ujutro, dok grčevi kod dojenčadi počinju iza 17 sati i traju do ponoći. U cirkadijarnim ritmovima je razlog što neki lijekovi poput aspirina i lijekova protiv masnoće bolje djeluju ako ih se uzima navečer, lijekovi protiv žgaravice najbolje djeluju uz večeru, a lijekovi protiv čira jednom dnevno i to ujutro. kod reumatskih i sličnih bolesti važno je lijek uzimati prije nego što uslijedi vršak boli, kod jednih to znači u 12 kod drugih u 19 sati da bi imali mirnu noć.

Popodne najbolje za sport

Zato liječnici potiču bolesnike ali i one koji žele bolje upoznati vlastite krono ritmove da bilježe raspored budnosti, pospanosti, koncentracije, gladi ili bolova, sve što već žele pobliže znati o sebi. Primjerice, otkriveno je kako žene prije menopauze, najčešće otkriju rak dojki u proljeće dok u menoauzalnih žena najčešće se bolest otkrije u listopadu.

Muškarci vrhunac testosterona bilježe u snu, a spermatozoidi su najpokretljiviji popodne. Vježbanje je individualne naravi, ali tjelesna temperatura kod većine ljudi raste popodne i predvečer i moglo bi se reći da je 18 sati vrhunac. Stoga je popodne i predvečer bolje vrijeme i za sportske izvedbe.

To se tiče sportova koji traže brzinu ali i intelektualnih naporapa mnogi ljudi osim do sredine dana, od 10 do 13 sati imaju vrhunac sposobnosti za obavljanje radnih zadataka, uključujući tjelesne. Ali, ujutroi i ranije popodne počinje padati tjelesna temperatura, a to je najbolje vrijeme za one koji trebaju uravnotežene odluke i – mirnu ruku !

Najviše vrijednosti krvnog tlaka su između 12 i 18 sati, angina pectoris najčešće napada od 6 do 12 sati, kao i migrena, kao i početak trudova i početak menstruacije. Spontani trudovi najčešće počinju u 1 sat noću, u 2 sata je najdublji san, u 3 se ubrzano i najjače obnavljaju stanice kože i kozmetička je industrija utemeljila carstvo na toj činjenici, nakon bezbroj istraživanja noćne su kreme odavno u primjeni.

U 4 sata su najčešći prirodni porodi (ako nisu inducirani), između 4 i 5 je najniža tjelesna temperatura, oko 6 su najintenzivniji snovi, lučenje kortizola i inzulina, dosežu vršak od svih 24 sata. Oko 7 diže se krvni tlak i puls u muškaraca je najveća razina testosterona, oko 8 se gasi lučenje melatonina te su najučestaliji pokreti crijeva, oko 9 ponovno je najniža tjelesna temperatura oko 10 je visoka mentalna budnost, sve do 12 kada obično dolazi dobro raspoloženje i traje sve do 14 sati kada je najbolja koordinacija oka i ruke.

Kratko drijemanje popravlja produktivnost i izvedbu

Između 14 i 15 sati najbolje je vrijeme za okrepljujući san. U Japanu je on reguliran zakonom pa je soba za drijemanje osigurana, osobito za profesije koje iscrpljivanjem mogu fatalno pogriješiti: medicinske sestre imaju plaćeni sat drijemanja ali i mnogi drugi zaposlenici. pokazalo se da 20 minuta drijemanja ili 45 minuta sanjarenja i mirovanja toliko utječu na kasniju budnost, fokusiranost, produktivnost i izvedbu da je to poslodavcima presudno. Riječ je o snažnom, okrepljujućem efektu kratkog popodnevnog sna

Vrijeme za hranu

Za slatkišima žudimo ujutro, ali najsnažnije navečer. Trebamo obilan doručak jer će brzo biti razgrađen aktivnostima, a večera treba biti lagana, oboje se vrti oko proteina, s povrćem i malo voća. jaja, meso, mlijeko, svježi sir, punozrnati proizvodi dobar su izbor. Ručak treba biti zasitan: piletina ili puretina, riba, velika miješana salata, povrće i voće oko 13 sati. Slatkiši remete san a i nikotin je stimulans, razbuđuje. Noću se hrana sporije razgrađuje pa te kalorije debljaju.

Na spavanje najkasnije u 22 sata

Najbolje reflekse imamo oko 16 sati. U 17 sati najlakše je disanje u plućnih bolesnika, najveća razina mišićne snage, fleksibilnosti, snaga srca i pluća, najbolje vrijeme za trening i većinu sportova. U 18 sati je vrhunac dana imamo najintenzivije okuse i to je najbolje vrijeme za večeru. U 19 sati je najviša tjelesna temperatura, budni smo, tada su najbolje izvedbe u plivanju i trčanju i do 20 sati. U 21 sat počinje lučenje melatonina. Najčešći spolni odnosi su između 22 i 23 sata. Ako želite dobro spavati, poručuju kronobiolozi, idite u krevet brzo iza 21 sat, najkasnije u 22.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(novilist.hr/uredio:nsp)

Španjolska studija je pokazala da sjemenke bundeve sadrže spojeve koje se uspješno bore protiv kancerogenih stanica, ali su također dobre u borbi protiv lošeg raspoloženja

One su bogate proteinima, manganom, vlaknima, magnezijem i fosforom. Ove sjemenke sadrže visok postotak cinka, što je vrlo važno za imunitet, pomažu u razvoju i pravilnoj podjeli stanica u organizmu, utječu na san i popravljaju vid, kožu i stvaraju dobro raspoloženje.

Sjemenke bundeve sadrže spojeve koja se uspješno bore protiv kancerogenih stanica. Naime, sjemenke bundeve su učinkovite protiv raznih tipova raka i imaju antiupalna djelovanja. Njemačka studija pokazuje da žene koje prolaze kroz menopauzu i jedu sjemenke od bundeve svakodnevno, imaju za 23% manji rizik od raka dojke.

Sjemenke suncokreta su jednako učinkovite. Ulje iz sjemena bundeve je učinkovito i korisno kada se koristi kod problema povećane prostate. Ulje sadrži fitokemikalije i antioksidanse koji se bore protiv slobodnih radikala u organizmu i sprječavaju nastanak stanica raka .

Sjemenke bundeve su odličan izvor proteina koji su ključni za smanjenje težine. Trideset grama sjemenki bundeve sadrži pet grama proteina koji će vam pomoći da ostanete siti. Međutim, budite oprezni i umjereni pri konzumiraju ovih sjemenki jer jedna šalica sadrži oko 285 kalorija. One su također odlične i za fizičko i za mentalno zdravlje.

Uz sve to, predstavljamo vam još dodatnih 9 TOP Zdravstvenih prednosti sjemenki bundeve

1. Magnezij za zdravo srce

Jedna četvrtina šalice sjemenki bundeve sadrži gotovo polovicu preporučene dnevne količine magnezija, koji sudjeluje u širokom rasponu od vitalne važnosti fizioloških funkcija, uključujući stvaranje ATP (adenozin trifosfat, energetskih molekula tijela), sintezu RNK i DNK, pumpanje srca, pravilan kosti i formacije zubi, opuštanje krvnih žila i pravilan rad crijeva.

Magnezij je pokazao da koristi krvnom tlaku i spriječava iznenadne srčane udare, moždani udar, a procjenjuje se da 80 posto Amerikanaca su manjkavi u ovom važnom mineralu.

2. Cink za imunitet

Sjemenke bundeve su bogat izvor cinka (30 grama sadrži više od 2 mg tog korisnog minerala). Cink je važan za vaše tijelo na mnoge načine, uključujući i imunitet, rast stanica i njihovu diobu, spavanje, raspoloženje, za osjetila okusa i mirisa, oči i zdravlje kože, regulacije inzulina, i muške seksualne funkcije.

3. Biljne Omega-3 masti

Orah i sjemenke, uključujući i sjemenke bundeve, su jedan od najboljih izvora biljnih omega-3 masnih kiselina (alfa-linolenska kiselina i ALA). Bitno je i da su neke vaše omega-3 masti i iz životinjskih izvora, isto tako.

4. Zdravlje prostate

Sjemenke bundeve su odavno cijenjene kao važna prirodna hrana za zdravlje muškaraca. To je dijelom zbog visokog sadržaja cinka, što je važno za zdravlje prostate (gdje se nalazi u najvišim koncentracijama u tijelu), a i zbog ekstrakta sjemenki bundeve i ulje koji mogu igrati ulogu u liječenju benigne hiperplazije prostate (BPH ili povećane prostate).

5. Antidijabetički efekt

Studije na životinjama pokazuju da sjemenke bundeve mgu poboljšati regulaciju inzulina i spriječiti komplikacije povezanih s dijabetesom smanjujući oksidativni stres.

6. Prednosti za žene u postmenopauzi

Bučino ulje je bogato prirodnim fitoestrogenima i studije pokazuju da može dovesti do značajnog povećanja dobrog “HDL kolesterola” zajedno s padom krvnog tlaka, valunga, glavobolja, bolove u zglobovima i druge simptome menopauze kod žena u postmenopauzi.

7. Zdravlje srca i jetre

Sjemenke bundeve, bogate zdravim mastima, antioksidansima i vlaknima, mogu pružiti pogodnosti za srce i zdravlje jetre, osobito kada je pomiješana s lanenim sjemenom.

8. Triptofan za miran san

Sjemenke bundeve su bogat izvor triptofana, aminokiseline (gradivni proteinski blok) koju vaše tijelo pretvara u serotonin, koji je pak pretvara u melatonin, u “hormona sna”. Ako pojedete sjemenke bundeve nekoliko sati prije spavanja, uz ugljikohidrate poput malog komada voća, može biti osobito korisno za pružanje vašem tijelu doze triptofana potrebnog za proizvodnju vašeg melatonina i serotoninaa kako bi promovirali ugodan noćni san.

9. Protuupalne prednosti

Ulje bundeve je pokazalo protuupalne učinke. Jednno istraživanje na životinjma je pronašlo da radi kao i protu-upalni lijek indometacin u liječenju artritisa, ali bez nuspojava.

Koji je najbolji način da se konzumiraju sjemenke bundeve?

U cilju očuvanja zdrave masti prisutne u sjemenkama, sjemenke bundeve treba jesti sirove. Sjemenke moraju izgledati svježe – ne pljesnive, ustajale, što bi moglo ukazivati ​​užeglost ili prisutnost gljivičnih mikotoksina. Organski sjemenke bundeve su poželjne, jer one neće biti kontaminirane pesticidima ili drugim štetnim kemikalijama.

Ako želite jesti sjeme pržene, učinite to sami, tako da možete kontrolirati temperaturu za pečenje i vremena. Sirove sjemenke bundeve može peči na niskoj toplini u vašoj pećnici (ne više od 170 stupnjeva F ili 75 stupnjeva Celzija), sa malo Himalajske ili druge prirodne soli, oko 15-20 minuta.
 
 
(mercola.com,webtribune.rs/uredio:nsp)

Tableta djeluje tako da suzbija ciklus prirodne ovulacije, ali je sve više dokaza kako ona ima i manje poznate učinke, među kojima se može naći i utjecaj na vaše zdravlje, krivom odabiru partnera, kao i na vašu sreću

Uvjereni ste kako ste se za svog zaručnika odlučili na temelju njegove osobnosti i šarma? Pitate se zašto ništa, pa ni omiljena humoristička serija, više vas ne može nasmijati? Željeli biste biti sretniji? Od vašeg raspoloženja do vaše veze, jedan neočekivani čimbenik mogao bi imati utjecaj na vaš život: vaša sićušna kontracepcijska pilula.

Kad se radi o rijetkim utjecajima kao što su povećani rizik od krvnih ugrušaka – posebno kod pretilih žena ili žena pušača koje koriste ovu tabletu – oni se obično pojave već nekoliko tjedana nakon početka uzimanja.

Vjerujte svojim instinktima prije nego što slegnete upitno ramenima zbog neuobičajenih simptoma. 76 % posto žena koje koriste teabletu osjećaju nuspojave zbog nje. Ako imate pitanja i zabrinuti ste, tražite odgovore i pomoć dok ne dobijete točno ono što želite.

Neki učinci pilule su korisni, dok su drugi štetni. Ovisno od toga da li koristite pilulu 5, 10 ili 15 godina, možete očekivati ​​različite stvari. U nastavku je vodič kroz pozitivne i negativne učinke.

5 godina na anti-baby tabletama

Spas od policističnih jajnika

Ako ste među onima koje pate od sindroma policističnih jajnika (PCOS, engl. Policystic ovary syndrom), hormonalnog poremećaja koji uzrokuje neredovite menstruacije, poteškoće u začeću, akne u odrasloj dobi, ekstremnu dlakavost i povećana razina masnoće u krvi, tableta može koristiti kao lijek za smanjivanje ovih simptoma, kažu liječnici.

Naravno, nikako ne bi trebalo da na svoju ruku uzimati pilulu, već obavezno potražite savjet liječnika. Žene koje trpe od PCOS-a uzimanjem teblete također smanjuju rizik od razvoja endometrijskog karcinoma, jer se zaustavljanjem ovulacije sprečava povećan rast sluznice maternice, kao i nemogućnost da se ona dobro očisti.

Dijagnosticiranje PCOS-a podrazumijeva nekoliko različitih koraka. Sa svojim ginekologom porazgovarajte o tome. On bi trebao pažljivo prouči vašu medicinsku povijest i pažljivo vas pregleda, imajući u vidu i vašu težinu i indeks tjelesne mase.

Trebalo bi učiniti i analizu krvi, kao i ultrazvuk, a možda ćete morati zamijeniti pilulu nekim drugim sredstvom za kontracepciju tri mjeseca prije dijagnoze (jer oralna sredstva za kontracepciju mogu sakriti ili smanjiti simptome PCOS-a). Uvijek prije toga potražite savjet svog ginekologa.

Osjećaj depresije

Ako uzimate kontracepcijsku tabletu, postoji 50% posto veća mogućnost da ćete biti skloni negativnim mislima.

Specijalisti za hormone i ponašanje nedavno su otkrili kako oralni kontraceptivi smanjuju našu mogućnost da iskusimo pozitivne emocije poput uzbuđenja i entuzijazma. Žene često nisu toga ni svjesne, ali nagla depresija ili ograničenje dijapazona njihovih raspoloženja mogu biti uzrokovane hormonalnim kontraceptivima.

Čimbenici koji mogu pridonijeti promjeni raspoloženja dok ste na tableti uključuju i depresivno raspoloženje u prošlosti, slučajeve u obitelji s poremećajem raspoloženja kod ženskog dijela obitelji koji je uzimao tablete, kao i osjećaj tuge u PMS-u. Ako se osjećate stalno neraspoloženo, porazgovarajte s ginekologom.

10 godina na anti-baby tabletama

Zaljubljeni ste i imate blizu 30 godina, što je otprilike vrijeme kad mnoge mlade žene prvi put postaju majke, pa možda razmišljate da se prvi put, nakon desetljeća uzimanja, skinete s kontracepcijske tablete. Nova istraživanja pokazuju da ste možda odabrali partnera koga u stvari ne biste odabrali da niste koristili tabletu.

Birajte onog Pravog?

U odabiru emotivnog partnera važnu ulogu igra glavni kompleks gena tkivne podudarnosti (MHC, engl. Major histocompatibility complex), odnosno set gena imunosustava. Prema toj studiji ispada da nas, kad nismo na tableti, privlače muškarci s MHC-om drugačijim od našeg, a vjeruje se da takvi spojevi stvaraju zdravije bebe (još jednom čestitke Majci Prirodi).

Uzimanje anti-baby tablete ovo suzbija, pa možemo odaberemo muškarca sa sličnim MHC-om, zbog čega su žene seksualno nezadovoljnije, ali smo presretne zbog njegove odanosti i pouzdanosti. Sve u svemu, žene koje su svoje partnere srele dok su koristile pilulu, imale su duže veze – u prosjeku dvije godine duže. Postojala je i manja vjerojatnost da će doći do razlaza.

Smanjeni libido

Tableta ima metabolički utjecaj koji smanjuje razinu testosterona, što može utjecati na vaše seksualne potrebe. To je zato što testosteron veže globulin za seksualne hormone, a njegov nivo se povećava u tijelu kad ste na tableti.

Pripreme za bebu

Ako razmišljate o pokušaju začeća, odlična je ideja da za početak pripremite svoje tijelo za bebu. Započnite da se odričete alkohola, a ako pušite, i te se navike morate odreći. Sad je pravi trenutak i da se uhvatite u koštac sa svakim zdravstvenim problemom, normalizrajte svoju težinu i dovedite svoje tijelo u formu prije trudnoće.

15 godina na anti-baby tabletama

Vas vjerojatno brine smanjena plodnost. Možda strahujete da je vaše tijelo “zaboravilo” kako da ovulira, ali to je malo vjerojatno.

Maskiranje menopauze

Jedan posto žena u menopauzu ulazi prije 40. godine, a to se može dogoditi dok ste na kontracepcijskim tabletama, posebno ako je uzimate već 15 godina, nećete to ni znati dok ne prestanete s uzimanjem. Ako ste zabrinuti, možda i zbog toga što su ranu menopauzu prošle vaše sestre i majka, napravite test antimilerovog hormona u krvi, koji održava aktivnost jajnika, a to možete napraviti i dok ste na tableti. Ipak, treba znati da taj test samo pokazuje količinu jajašaca, a ne i njihovu kvalitetu, pa se njime ne može predvidjeti šansa za začeće.

Dugoročna zaštita

Pokazalo se da je, što ste duže na tableti, veća i bolja zaštita od endometrijske i karcinoma jajnika. Jedna je teorija da se ovo događa jer tableta zaustavlja stalni ciklus ovulacije, koji može doprinijeti riziku da se stanice karcinoma razviju u jajnicima. Nećete dobiti rak, ali nećete imati ni potomke.

Povijest kontracepcijskih tableta

Kroz povijest postajale su četiri generacije kontracepcijskih tableta:

Tablete prve generacije imale su veliku razinu estrogena i progesterona. Učinkovitost je bila manja nego danas. U velikom postotku uzrokovale su stvaranje krvnih ugrušaka kod žena i smrtne slučajeve. Prva kontracepcijska tableta bila je Enovid 10. Nastala je 1960. godine.

Druga generacija tableta bila je sa smanjenom dozom estrogena. Umjesto dotadašnjeg progesterona koristio se levonorgestrel. Više nije bilo toliko krvnih ugrušaka, ali su se pojavile druge nuspojave poput povećanja tjelesne težine, povećanja razine kolesterola u krvi, stvaranja akni i pojačane dlakavosti.

Treća generacija kontracepcijskih tableta pojavila pojavila se 80-ih godina prošlog stoljeća i sadržavala je drukčiju vrstu progesterona, koji je trebao sprječiti pojavu akni i pojačane dlakavosti. Međutim, s njima se javio stari i od pojačane dlakavosti i akni mnogo opasniji problem, a to je pojačano zgrušavanje krvi.

Četvrta generacija kontracepcijskih tableta sadrži progesteronske hormone drospirenon i etinilestradiol. Poznato je da ujedno liječe simptome predmenstrualnog sindroma (PMS-a), akne, ne izazivaju pojačanu dlakavost, debljanje. Rizik od stvaranja krvnih ugrušaka novijih generacija kontraceptiva treće i četvrte generacije dvostruko je veći nego kod starijih tableta.

Upotreba i prodaja kontracepcijskih tableta bile su zabranjene u SAD-u do 1965. godine. Estelle Griswold bila je izvršna predsjednica udruge za kontrolu rađanja “Planned Parenthood League of Connecticut”. Osnivačica te udruge Margaret Sanger je slovila kao poznata darvinistica, rasist i eugeničar. Zajedno s dr. C. Lee Buxton otvorila je kliniku za kontrolu rađanja u američkoj saveznoj državi Connecticut.

 Uhićene su i kažnjene zbog prodavanja kontracepcijskih tableta, što je tada bilo zabranjeno u Connecticutu. Pokrenule su sudski proces za ukidanje postojećeg zakona. Sudski proces je s nižih sudova došao sve do američkog Vrhovnog suda, koji je 7. lipnja 1965. godine poništio dotadašnji zakon, što je dovelo do dopuštanja prodaje i korištenja kontracepcijskih tableta.

Američki znanstvenik Alfred Kinsey izjavio je, da najviše pobačaja ima među populacijom koja najviše koristi kontracepciju.

UN i kontrola rađanja

Počevši od kraja 60-ih godina 20. stoljeća pod pritiskom Švedske, Indije, Pakistana i zagovornika Malthusove teorije, UN je preko UNICEF-a počeo financirati kontrolu rađanja preko financiranja i promoviranja kontracepcije, pobačaja i sterilizacije širom svijeta.

UNICEF i Svjetska zdravstvena organizacija su 1972. godine postigle dogovor o suradnji u promicanju kontrole rađanja i planiranja obitelji. Od 1987. godine UNICEF podržava pobačaj kao metodu planiranja obitelji. Na Filipinama, UNICEF je preveo cijepljenje 3.4 milijuna žena, što je kod većine žena dovelo do potpune ili privremene neplodnosti.  Slični slučajevi zabilježeni su i u Meksiku, Nikaragvi i drugdje

UNICEF je donio kontroverznu odluku 1997. godine, kojom je Kinu proglasio najprijateljskijom zemljom na svijetu po pitanju djece, usprkos kineskoj politici, da parovi mogu imati samo jedno dijete. Uz to zabilježeni su brojni slučajevi rada na crno kineske djece u nehumanim uvjetima, veliki broj pobačaja i čedomorstva pogotovo djevojčica, jer kineske obitelji smiju imati samo jedno dijete. U pojedinim pokrajinama Kine, vlasti su organizirale prisilne sterilizacije i pobačaje. UNICEF i UNFPA finaciraju Kinu s 5 milijuna dolara godišnje u potpori kineske politike jednog djeteta.

Institut za istraživanje populacije (PRI) 1999. godine objavio je priopćenje, kako u Afriku stižu brodovi puni kontracepcijskih i abortivnih sredstava umjesto hrane i lijekova, koje traže afričke države.
 
Vjerujete li u grijeh? Margaret Sanger: “Vjerujem da je najveći grijeh, donijeti dijete na ovaj svijet!”

 
(web-tribune.com, wikipedia, youtube.com/uredio: nsp)

Bivši direktor pariške bolnice Necker Dr. Philippe Even i zastupnik francuskog parlamenta i liječnik Bernard Debre u novoobjavljenoj knjizi “4000 korisnih, beskorisnih i opasnih lijekova” naveli su da je polovina lijekova koji se izdaju na recept u Francuskoj nepotrebna i potpuno neučinkovita, a pet posto ih je opasno za zdravlje pacijenata.

Liječnici su, tvrde, izmanipulirani od farmaceuta, a šefovi zdravstvenog sustava su upleteni u tu “narkomafiju” kako bi od države izvukli što više novca.

No, i prije francuskih kolega, naša liječnica i internistica dr. Lidija Gajski upustila se u istraživanje (ne)učinkovitosti lijekova, kao i sprege farmaceutske industrije i liječnika koji pacijente “pumpaju” nepotrebnim lijekovima, a zauzvrat bivaju nagrađeni. Objavila je 2009. godine knjigu “Lijekovi ili priča o obmani” koja se gotovo na identičan način bavi prijevarom koju sada obrađuju i francuski liječnici. Danas, Gajski donosi nove spoznaje o korupciji u zdravstvu, kao i lošim i dobrim lijekovima, nadriliječništvu…

» Kolika je danas sprega farmaceuta i liječnika?

Sprega farmaceutske, odnosno medicinske industrije i liječnika vrlo je proširena, mogli bismo reći sveprisutna i bitno utječe ne samo na ustroj i funkcioniranje zdravstvenih sustava već oblikuje i samu koncepciju bolesti i liječenja. Proizvođači lijekova danas financiraju značajan dio istraživanja vezanih uz lijekove, a liječnici-znanstvenici pomažu im iznjedriti poželjne rezultate. Kroz profesionalnu izobrazbu u režiji kompanija, liječnici-nastavnici te krivotvorene nalaze distribuiraju kliničarima, a preko korumpiranih medija širokoj javnosti. U državnim agencijama i osiguravajućim kućama liječnici-eksperti odobravaju farmaceutske proizvode za tržište i stavljaju ih na liste obaveznog osiguranja.

U zdravstvenoj administraciji liječnici-savjetodavci uređuju politiku lijekova u interesu njihovih proizvođača, a pri zakonodavnoj vlasti kroje zakone po njihovoj mjeri. Sve te uloge i funkcije obnaša tek par desetaka vodećih medicinskih stručnjaka u zemlji poput naše, i oni su najodgovorniji, uz političare, za činjenicu da su zdravstveni sustavi pretvoreni u eldorado tvornica lijekova i druge medicinske industrije. Oni su za to, naravno, dobro nagrađeni – novcem, profesionalnim ugledom, pa i političkom moći. Korupcija u ordinacijama manje je bitna, ne samo zato što su darovi skromniji, već i stoga što „obični“ liječnici praktičari nisu ni svjesni da su korumpirani.

» Jesu li vas kada pokušali podmitit? Jeste li vi kada prihvatili neko sponzorsko putovanje?

Kao i većini liječnika, i meni su farmaceutski predstavnici dolazili s raznoraznim ponudama. Zastupnik jedne slovenske tvrtke nudio je novac za svakog pacijenta kojem bih propisala njihov lijek; bio je samo jednom i nikad više. Istina, svojedobno sam pohodila nekoliko plaćenih kongresa i simpozija, no pošto sam počela istraživati i stekla uvid u razmjere i korijene korupcije, potpuno sam prestala odlaziti na takve, u suštini marketinške skupove. Od predstavnika medicinskog establišmenta često se može čuti da je suradnja s farmaceutskim kompanijama u medicinskoj edukaciji nužna zbog nestašice javnih izvora financiranja. To je potpuna neistina. Skromnijim planiranjem stručnih sastanaka i predavanja profesionalna izobrazba može se provoditi i uz mala sredstva. Sadržaj međunarodnih kongresa dostupan je na internetu, kao i stručni članci i časopisi koji se na jednostavan način mogu distribuirati liječnicima.

» Rekli ste da je ‘farmaceutski kompleks do te mjere ekspandirao da je potrošio bolesne ljude i sada ulazi među zdrave na način da ih pretvara u bolesne i na njima zarađuje”. Možete li mi malo elaborirati tu svoju izjavu.

Do unatrag pedesetak godina farmaceutska je industrija mogla u isto vrijeme i zarađivati i liječiti ljude. Međutim, u zadnjih je nekoliko desetljeća na plodnom tlu medicine i zdravstva, gdje joj nitko nije postavio granice, toliko narasla da je te dvije zadaće postalo nemoguće pomiriti. Naprosto je došlo do „zasićenja tržišta“ bolesnih ljudi. Da bi se dalje zarađivalo, trebalo je krenuti među zdrave.

» Kojim je to sve modelima populacija zdravih ljudi pretvorena u korisnike farmakoterapije?

Postoji više modela. Jedan od njih je koncept čimbenika rizika. Kolesterol je proglašen faktorom rizika za srčani udar, povišeni tlak za moždanu kap, šećer za otkazivanje bubrega i sljepoću… Ljudi s povišenim vrijednostima ovih parametara proglašavaju se rizičnima i nude im se lijekovi radi sprečavanja bolesti u budućnosti. Jasno je da visoki tlak i šećer treba liječiti; riječ je o stanjima koja stvaraju tegobe i tu smo na terenu tradicionalne medicine koja liječi ljude u patnji.

Međutim, na normalnim, prosječnim razinama ovih parametara, a naročito na niskim vrijednostima koje se u zadnje vrijeme nude kao ciljne, korist od liječenja je zanemariva ili ne postoji. Kliničkim smjernicama koje sustavno snižavaju normalne vrijednosti kolesterola, tlaka i u manjoj mjeri šećera, a koje bez znanstvenih uporišta formuliraju male skupine kliničara vezanih uz farmaceutsku industriju, dovedeni smo u situaciju da je danas u zemljama zapadne Europe 70-80 posto starijeg stanovništva podložno primjeni barem jednog preventivnog kardiovaskularnog preparata.

» Koji je model primijenjen u slučaju osteoporoze? Je li to doista izmišljena bolest?

U slučaju osteoporoze primIjenjen je model po kojem je mladost proglašena zdravljem, a starost bolešću. Definicija bolesti kojom se danas služimo stvorena je tek 1994., i to na način da je za normalnu uzeta gustoća kostiju žene između 20 i 30 godina. Gubitak kalcija fiziološki je proces vezan uz starenje i ovakva je kontroverzna definicija dovela do toga da žene u pedesetoj imaju značajnu šansu da im se „otkrije“ osteopenija, a one u sedamdesetoj osteoporoza. Mogu se složiti s time da je legitimno i ispravno nastojati odgoditi starost i njezine manifestacije, ma koliko ona bila fiziološka. Međutim, lijekovi koji nam se za to na ovom području nude upitne su učinkovitosti i nisu bez nuspojava.

» Imamo li još primjera ‘izmišljenih’ bolesti?

Naravno. Bolesti se izmišljaju na način da se (kvazi) znanstvenim istraživanjima dokaže učinak farmaceutskog preparata u određenim stanjima. To mogu biti fiziološka ili granična stanja i prolazni poremećaji. Onda se ona proglase bolestima. Primjeri – menopauza, „premenstrualni sindrom“, erektilna disfunkcija (spolne poteškoće u muškaraca). Od Helicobactera pylori, bakterije koja živi u sluznici želuca 60 posto ljudi, početkom devedesetih godina stvorena je nova bolest; nova klasa lijekova u vezi s tim do kraja devedesetih postala je jedna od najpropisivanijih. Od čitavog niza novostvorenih psihijatrijskih oboljenja spomenut ću samo socijalnu fobiju – strah od javnog nastupa; liječi se antidepresivima. Proizvođači preparata za rast kose i ćelavost nastoje proglasiti bolešću; moglo bi se dogoditi da uskoro osvane pod nekom šifrom u klasifikaciji kožnih oboljenja.

» Rekli ste da su uz pomoć utjecajnih, ali i podmićenih znanstvenika i liječnika proširili granice bolesti, kao i indikacije za lijekove. Može li detaljnije objašnjenje?

- Scenarij je sličan već opisanom. U istraživanjima plaćenim od farmaceutskih kompanija znanstvenici „nađu“ da pripravak djeluje i u blagim ili povremenim formama bolesti. Onda odbor eksperata s platnog popisa tih istih kompanija i te oblike bolesti koji se ranije nisu liječili, proglasi patološkima i podložnima terapiji. Na taj način proširene su granice bolesti poput astme i depresije. Širenje indikacija za lijekove ostvaruje se na sličan način, kad istraživanja „dokažu“ učinak preparata u novim stanjima i na novim populacijama. Lijekovi za kolesterol u desetak su godina od pripravaka indiciranih u uskim skupinama srčanih bolesnika, prerasli u antiaterosklerotske lijekove koje se može uvesti većini ljudi iznad pedesete. Antidepresivi, nekad davani samo za teže oblike depresije, danas imaju i do dvanaest indikacija koje uključuju i blaže anksiozne poremećaje.

» Možete li mi navesti za koje bolesti se najčešće propisuju nepotrebni lijekovi?

U prvom redu za kardiovaskularne bolesti. Na tom se polju naročito afirmirao koncept prevencije, pa se, s ciljem sprečavanja bolesti poput srčanog i moždanog udara, velike količine lijekova daju širokoj populaciji zdravih ljudi. Primjeri – lijekovi za snižavanje masnoće, šećera u krvi i krvnog tlaka, neki pripravci protiv zgrušavanja (npr. aspirin); učinak – skroman ili nepostojeći. Na području psihijatrije društvene i interpersonalne teškoće pretvorene su u medicinske, podložne farmakoterapiji i drugim medicinskim postupcima koji ih, naravno, ne mogu riješiti.

» Što je s depresijom?

Depresija je tipični primjer medikalizacije; od razmjerno rijetke psihijatrijske bolesti, u dvadesetak je godina „narasla“ do jednog od najvećih globalnih zdravstvenih problema. Usporedno s tim rasla je i potrošnja antidepresiva; djelotvornost (osim u teškim slikama depresije) – na razini placeba (tableta s brašnom ili šećerom).

» A s liječenjem tumora?

Na području onkologije, odnosno liječenja raka, često se primjenjuje beskorisna kemoterapija, ne samo zbog pritiska farmaceutske industrije nego i stoga što se bolesniku i obitelji želi ostaviti nada i dojam da se još nešto radi i poduzima.

» Možete li mi se osvrnuti i na skupe, a ponekad i nepotrebne pretrage poput “svemogućih” dijagnostičkih slikovnih prikaza (rendgen, ultrazvučne pretrage, color doppler, magnetska rezonancija i kompjutorizirana tomografija)…

Ono što vrijedi za lijekove, u značajnoj se mjeri može reći i za dijagnostičke pretrage. Pod pritiskom proizvođača medicinskih aparata, potrošnog materijala, biokemijskih i drugih testova i reagencija, u primjenu ulaze postupci čija je svrhovitost nerijetko upitna. Premda je razvoj medicinske tehnologije na području dijagnostike donio i neupitnu dobrobit, sustav njezine evaluacije krajnje je neadekvatan, ako uopće postoji. Kritični i odgovorni medicinski stručnjaci upozoravaju na to da neke od pretraga ne predstavljaju ništa više od „još jedne lijepe slike“, i ne samo da ne poboljšavaju ishod liječenja već mogu nanijeti štetu.

» Imate li neke konkretne primjere?

Za primjer se može uzeti CT koronarografija koja se i u nas izvodi u nekim privatnim poliklinikama. No pretjeruje se i s puno manje sofisticiranom dijagnostikom. Ovoliki broj laboratorijskih pretraga sasvim sigurno nije potreban, kao ni rendgensko snimanje pluća prije svake operacije; „doppler“ vratnih i nožnih arterija ordinira se prečesto, bez stvarnih kliničkih indikacija; denzitometrija je u načelu nepotrebna dijagnostička metoda. Naročito je sporan probir, odnosno potraga za rizičnim osobama i onima u početnoj fazi bolesti.

Dok se probir ginekološkog karcinoma jednostavnim i razmjerno pouzdanim Papa-testom može smatrati primjerom korisnog skrininga, istraživanja su pokazala da je mamografija u smislu probira raka dojke gotovo beskorisna, a PSA u smislu probira raka prostate vrlo problematičan. Skrining karcinoma debelog crijeva koji se u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina provodi kao Nacionalni program, konzumirao je ogromna sredstva i kadrovske resurse (kolonoskopija) bez jasnog vrednovanja rezultata, odnosno koristi.

» Ima li u medicini nepotrebnih kirurških zahvata?

Sasvim sigurno. Široka dijagnostička obrada i probir rezultiraju i značajnim brojem lažno pozitivnih nalaza, pa se pacijenti podvrgavaju nepotrebnim kirurškim zahvatima koji su nekad povezani s ozbiljnim komplikacijama; primjer – nepotrebne operacije kvržica u dojci. Proizvođači umjetnih zglobova, ortopedskih vijaka i pločica, srčanih elektrostimulatora i stentova, umjetnih pužnica, kirurških instrumenata – svi su oni zainteresirani za što više operacija. Pritom se nerijetko radi o novim, nedovoljno ispitanim proizvodima, pa se onda dogodi da 93.000 ljudi širom svijeta, od kojih tristotinjak u nas, mora eksplantirati (izvaditi) nedavno ugrađene skupe, „najnovije i najbolje“ proteze kuka jer se naknadno našlo da su štetne za zdravlje.

I liječnici su motivirani za promicanje nove tehnologije jer na njezinoj primjeni, odnosno uvođenju u zdravstveni sustav, izgrađuju svoje profesionalne karijere i prestiž. U SAD-u je u tijeku suđenje liječnicima koji su nepotrebno ugrađivali stentove (intravaskularne proteze) u srčane arterije svojih bolesnika. U svemu tome nije bez značenja agresivni mentalni sklop modernog liječnika, koji je sve manje vođen idejom dobrobiti bolesnika, a sve češće gleda što bi se s njime još moglo učiniti. Brojne su žene s indikacijom za vađenje maternice ginekolozi uvjerili da im ne trebaju ni jajnici, pa su nakon operacije ostale i bez zdravih, nerijetko još funkcionalnih jajnika.

» Što s pripravcima, dodacima prehrani koji se reklamiraju i prodaju u ljekarnama? Kolika je njihova učinkovitost?

Kad je gotovo polovina onoga što se propisuje na recept bekorisno, možete misliti koliko je toga nepotrebnog izvan sustava zdravstvnog osiguranja! Da bi dodatak hrani, odnosno pomoćno ljekovito sredstvo dobili dozvolu za promet, moraju zadovoljiti kriterij neškodljivosti; učinkovitost nitko ne ispituje. Stoga je većina tvrdnji o korisnosti tih pripravaka bez ikakavog znanstvenog uporišta, a te lažne tvrdnje vrlo se rijetko sankcioniraju. Proizvođači zlorabe naivnost i povjerenje kupaca.

Žao mi je umirovljenika koji nemali dio svojih penzija nepotrebno ostavljaju u ljekarnama. Ja svojim pacijentima savjetujem da primjenjuju samo preparate za koje su se osobno osvjedočili da im koriste, i to ako unutar zdravstvenog sustava nisu pronašli rješenje za svoju zdravstvenu tegobu. Ako nemaju smetnji, ne bi trebali nasjedati na uvjeravanja o preventivnim i zaštitnim svojstvima kojekakvih pripravaka. Inače, jako mi smeta ona – „za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika …“ Liječnici malo znaju o tim preparatima i nisu dužni o njima informirati bolesnike. Imaju dovoljno drugog posla.

» Što mislite o vračarama na televizijama koje ljude u nevolji zovu u noćnim satima, a onda im ovi pretkazuju tok bolesti i slično. Bi li takve emisije trebalo zabraniti?

Medicina je iznimno plodno tlo za prevarante i manipulatore, kako za one motivirane lakom zaradom, tako i za one s mesijanskim porivima i ambicijama. Drske prijevare i krajnje neetična iznuđivanja trebalo bi zabraniti i kažnjavati. Međutim, regulacija na širokom području tzv. alternativne/komplementarne medicine, koja je bez daljnjega potrebna, ne bi se trebala temeljiti na zabranama i sankcijama. Na tom području ima objektivno djelotvornih terapijskih metoda (dijagnostičke su upitne i tu bi se trebalo držati službene medicine), a i kad nema strogo znanstveno dokazive koristi, ostaje placebo učinak koji nipošto ne treba odbaciti.

Ne slažem se s dogmatičnim stavom ortodoksnih znanstvenika i liječnika koji „alternativcima“ odriču pravo liječenja, to više što je znanost na koju se pozivaju prepuna ograničenja i zloporaba, a suvremena medicina sve manje ispunjava očekivanja ljudi. Bilo bi pametnije i poštenije da svi mi „usustavljeni“ znanstvenici i liječnici najprije pometemo pred vlastitim vratima, tj. da se oslobodimo nadriliječništva koje sami prakticiramo, kao i tehnokratsko-birokratskog mentaliteta koji smo prigrlili.
 

 
(slobodnadalmacija.hr/ uredio: nsp)