Na internetu kruži snimak prinošenja žrtve snimljen skrivenom kamerom, za kojeg se tvrdi da je napravljen u masonskom hramu u Turskoj

Snimak prikazuje žrtvovanje koze na oltaru sa sotonističkim simbolima, a izgleda da je čovek koji je snimio sve ovo riskirao i vlastiti život.

U prvom djelu snimke dvojica članova prolaze kroz masonsku ceremoniju primanja i zaklinju se na vjernost sotoni. Nakon toga, vidi se prinošenje žrtve na oltar, a vođa čitave ceremonije čak pije krv ubijene koze.

Bivši član te zajednice napravio je drugi snimak, gde se objašnjava kako se iniciraju pripadnici 33. stupnja masonerije.

Taj član upozorava da članovi organizacije ne smiju voljeti Isusa Hrista, iako se tvrdi suprotno.
 

 
“Dopustite mi da vam ispričam priču o čovjeku koji je dostigao najvišu razinu slobodnog zidarstva, trljajući laktove sa predsjednicima, slavnim osobama, političarima i “elitom”.

I zašto je odlučio iz svega toga izaći.

Veo se podigao sa ovih “mračnih rituala” …. MOLIMO podijelite ovo s nekim koga poznajete i tko možda razmišlja da postane slobodni zidar!”

Tako kaže uvod u donjem videu. Pogledajte:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(sputniknews.com)

One se poznaju i van svjetovnih okvira!

Cijeli svijet, ponajviše naravno hrvatski mediji raspisali su se o prisnosti hrvatske predsjednice s britanskom kraljicom.

Nikome nije jasno kako je Predsjednica mogla zaobići strogi protokol te objema rukama primiti ruku kraljice. Svi su zaključili da su si nekako Predsjednica i kraljica nekako bliske.

Ono što mnogi nisi zamijetili je tipični masonski pozdrav kraljice i hrvatske predsjednice koji zapravo otkriva i zašto su bliske.

Naime, tajna društva prepuna su skrivanja i simbolike koja im služi kao način raspoznavanja unutar raznih tajnih ili pak javnih interesnih skupina.

Iako većina ljudi ove pozdrave smatra slučajnima ili provokantskima osobito od kada se o tome počelo govoriti, stvarnost je zapravo drugačija.

Riječ je ponajviše o subliminalnim porukama koje pojedinci prijieciraju na mase, a među njima je i najpoznatiji – masonski prozdrav, odnosno masonsko rukovanje, koje se razlikuje ovisno o stupnju masonerije.

Prvi način rukovanja koji u ovom slučaju koristi Kolinda pri susretu s kraljicom naziva se Shibboleth a riječ je prolaznom hvatu kolege masone.

Nakon toga, imamo hvat pod nazivom Tubalcain i on označava hvat meštra masona. Tu je i Ma-Ha-Bone pravi hvat meštra, pa Jachin koji označava pravi hvat kolege masona a početni pozdrav je Boaz kojim se rukuju masoni početnici.

Ne zaboravimo, Kolinda Grabar Kitarović prije nego je postavljena na mjesto predsjednika bila je članica tajne organizacije Trilateralne komisije koju je osnovao David Rockefeller, izdanak jedne od najmoćnijih dinastija na svijetu.

Britanska kraljica je jednostavno britanska, također izdanam moćne dinastije i kraljica pod čijom se ‘šapom’ na prostoru Velike Britanije u službi tajnih organizacija provode krvavi rituali, zlostavljanja, pedofilija, ubojstva, nestanci djece i sve to u globalnim razmjerima, toliko velikim da je prošle godine UN morao upozoriti Veliku Britaniju da prestanu s ritualnim žrtvovanjima djece.

Zanima vas zašto su njih dvije tako bliske? Velik broj ljudi smatra da je Kolinda između ostalog primila i naputke kako voditi hrvatsku zemlju jer javna je tajna da masonerija Velike Britanije dugi niz godina preko
 
(dnevno.hr)

Ovo je prvi puta u povijesti da je jedan veliki meštar otkrio tajnu masonerije – tko je gdje. To samo znači da se bliži kraj tajnama te da se zlo uopće više ne skriva!

Početkom ove godine u Italiji je izašla zastrašujuća knjiga pod nazivom- Masoni u kojoj je najednostavnijim rječnikom raskrinkana čitava zavjera u kojoj se nalazimo.

Knjiga je uzburkala javnost zbog toga što je veliki meštar sam izdao popis ljudi koji vladaju ili onih koji su vladali svijetom i javno otkrio nazive njihovih loža iz kojih se da iščitati samo jedno – svi zajedno (pa i Putin) rade na istom cilju – stvaranju Novog svjetskog poretka, dok je ta kvazi borba ‘velikih sila’ zapravo samo igrokaz za mase.

Veliki meštar Giele Magaldi tako je otkrio popis političara i korporatista koji s jedne strane sjede u istim ložama, a s druge strane navodno ratuju. Tako je primjerice vođa ISIS-a u istoj masonskoj loži kao i primjerice Tony Blair i Nicolas Sarkozy.

Vladimir Putin sjedi u istoj masonskoj loži s Angelom Merkel, a on se kao žestoko bori protiv Novog svjetskog poretka i masona (tako se samo prikazuje). Veliki meštar i autor ove knjige tvrdi da je jedini cilj svih političara pri vrhu svjetske vlasti uspostava Novog svjetskog poretka u kojem će elita domonirati svijetomm.

Iako je knjiga napravila pravi boom u Italiji svi drugi mediji svijeta ovu knjigu su naprosto prešutjeli iako u njoj više ništa nije skriveno.

U nastavku pogledajte tko je u kojoj masonskoj loži. Svi ljudi na popisu, su kako kaže autor knjige, bili ključni za uspostavu Novog svjetskog poretka, odnosno bili su upregnuti od svojih loža na izvršavanje zadataka koji idu prema tome cilju, dok su bili na vlasti.

Barack Obama (Predsjednik SAD-a sjedi u loži “Maat”.Ovu ložu osnovao je Zbiegniew Brzezinski.

Barack Obama (ruski predsjednik sjedi u masonskoj loži pod nazivom, “Golden Eurasia”).

Angela Merkel (njemačka kancelarka djelovala je u istoj loži “Golden Eurasia”, ali je i članica i “Valhalla” , “Parsifal” lože).

Christine Lagarde (FMI direktorica je u loži “Three Eyes” i “Pan-Europa”).

George W. Bush ( bivši predsjednik SAD-a je u loži “Hathor Pentalpha”).

Michael Leeden (US novinar i politički ekspert je u loži, “White Eagle”, “Hathor Pentalpha”).

Condoleezza Rice (US političarka je u “Three Eyes”, “Hathor Pentalpha”).

Madeleine Albright (US političarka je u “Three Eyes”, “Leviathan”).

Abu Bakr Al-Baghdadi (vođa ISIS-a i i islamskog kalifata sjedi u loži “Hathor Pentalpha”).

Tony Blair (Bivši premijer UK djeluje u ložama “Edmund Burke” , a nakon toga u“Hathor Pentalpha”).

David Cameron (također bivši premijer UK, je u loži “Edmund Burke” i “Geburah”).

Mariano Rajoy (bivši premijer Španjolske je u loži “Pan-Europa”, nakon toga u loži “Valhalla”, a na koncu u loži “Parsifal”).

Antonis Samaras (bivši ministar Grčke caruje u loži, “Three Eyes”).

Nicolas Sarkozy (političar i predsjednik Francuske od 2007. to 2012. bio je u ložama “Edmund Burke”, “Geburah”, “Atlantis-Aletheia”, “Pan-Europa”, “Hathor Pentalpha”).

Manuel Valls ( bivši francuski premijer prvo je bio u loži Grand Orient de France, nakon toga u “Edmund Burke”, “Compass Star-Rose/Rosa-Stella Ventorum” , “Der Ring”).

Bill Gates (korporatist sjedi u “Compass Star-Rose/Rosa-Stella Ventorum”).

Mason o masonima – masoni imaju svog boga

Albert Pike, vodeći mason svijeta u knjizi pod nazivom “Moral i dogma” poznatijoj i kao ‘masonska Biblija’ opisuje kako masoni ne samo da mrze “našeg” Boga već služe i klanjaju se diabolu, Luciferu.

Ovo su citati, odnosno upute za masone u kojima se jasno ističe da je Baal čiji se hramovi sada podiižu diljem svijeta njihovo božanstvo, ali i da je on najveći neprijatelj Boga Biblije.

Svaka masonska loža hram je religije a njezina učenja predstavljaju vjerske upute. U svakom stupnju masonerije kandidat nastoji dosegnuti svjetlost. Masonerija je marš i borba na putu prema svjetlosti. Sunce je drevni simbol generativne moći božanstvene.

Obožavanje Sunca postalo je temeljem svih religija staroga svijeta. Sunce je hijeroglifski simbol Istine jer je izvor Svjetlosti. Sunce, njegovo svevideće oko nalazi se u svim našim ložama. Sjajna zvijezda predstavlja veliku centralnu Svjetlost koju su kao Sunce obožavali toliki narodi pravoga boga, kojemu se svi masoni moraju klanjati.

Oziris je sam siboliziran kao Sunce. A bog koji se predstavlja kao Adonai (biblijska riječ za našeg jedninog Boga, Gospodina) bog je suparnik Baala i Ozirisa.

Lucifer, Svjetlonoša! Čudno i tajanstveno ime za duha Tame. Lucifer, sin Zore. Donosi li on svjetlost? Ne sumnjajte u to? – piše Pike u svojoj knjizi svojoj braći masonima dalje navodeći strahote – đavao, pali Lucifer ili Svjetlonoša. Da, Lucifer je Bog na nesreću Adonaia (misli na našeg Boga). Istinska i čista filozofska religija je vjerovanje u Lucifera koji je jednak Adonaiu. Lucifer je bog svjetlosti i dobrote, bori se protiv Adonaia, boga mraka i zla.

Ne razumijete o čemu se radi? Evo što kaže Biblija:

“Jao onima koji zlo nazivaju dobrim, a dobro zlim. Koji od tame svijetlost prave a od svijetlosti tamu. Koji gorko slatkim čine a slatko gorkim” (Izaija 5, 20).

Je li vam sad jasnije zašto svijet zahvaća zlo?
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Krist nas poziva da budemo budni, to sada čine i ljudi iz Vatikana!

Gabrielle Amorth je dugogodišnji službeni vatikanski egzorcist koji je između ostalog poznat po otvorenim izjavama u kojima se otvoreno suočava sa zlom ovoga svijeta. On je prvi objasnio ono što mnogi ne mogu shvatiti, a to je da se zlo preko masonerije uvuklo u sve pore društva pa tako i u sam Vatikan, jer zlo udara izravno na izvor dobra, a to je Katolička crkva koju stoljećima pokušava uništiti.

Amorth je tako nedavno izjavio da masonerija (slobodni zidari) preko svojih tajnih društava vladaju čitavim svijetom, kao i da namjerno blokiraju protok novca i popunjavanje radnih mjesta kako bi se kolapsirao sustav.

‘Među mnogim masonskim kontrolnim aktivnostima koje izvode u ovom trenutku je i financiranje dolaska brojnog muslimanskog stanovništva na prostore Europe, a sve u svrhu destabilizacije i uništenja kršćanstva‘ rekao je Amorth i tako potvrdio ono što podržava i većina geostrateških analitičara u ovom trenutku.

Međutim, ova izjava dolazi iz samog Vatikana i omogućuje nam da događaje koje smo prisiljeni gledati pogledamo iz jedne druge stvarnosti, odmaknuti od propagande koja sve ljude pokušava uvjeriti da dijabolična vrhuška ne postoji, da zlo ne postoji kao i da su masoni – priče za malu djecu. Međutim, oni su stvarni kao i njihovi ritali i težnje ka vladanju zbog kojih milijuni umiru, pate, i prolijevaju krv…u ovom trenutku.

Što možemo zaključiti na temelju izjave Gabriella Amortha, najjačeg živućeg egzorciste?

Možemo zaključiti da svjetski moćnici žele uništiti kršćanstvo, porobiti ljude, stvoriti svjetsku vladu i jedinstvenu valutu ali i ono što je najbitnije – jednu jedinu jedinstvenu religiju preko koje bi ‘ubili’ Krista ali i duhovnost mnoštva držali u šaci. Naravno, Gabrielle Amorth napominje da nema tog zla koje ne skviči pred Imenom Isusovim, pa je tako pobjeda masonerije u ovom duhovnom ratu posve nemoguća.

Ali, pozvani smo da budemo budni i trijezni te da mudro zauzmemo stranu pobjede, jer ideje masonerije će se mnogima svidjeti s obzirom na to da oni znaju što reći čovjeku da ga drže u poslušnosti. To čine i u ovom trenutku, preko medija, banaka i dugova koji su neotplativi, međutim ni ta prijevara, ni taj zločin nad čovjekom koji nas sve stavlja u poziciju ‘roba’ na vrlo očit i otvoren način nije dovoljan da se mase probude iz sna. Tolika je njihova moć, toliko je velika zavjera.

Na primjer,  Charlie Hebdo u kojem se navodno dogodio pokolj, za vlasnika ima Rothschilda, masoneriju. Oni se nisu libili izrugivati ni Mariju ni Isusa na najodvratnije načine. Pokolj (ako ga je uopće bilo) njihove redakcije, urodio je milijunskom nakladom tog časopisa ali i još nečim, mnogo većim. Taj pokolj iskoristio se za ispostavu mnogih zakona koji su naposljetku svi imali samo jedan cilj – oduzeti čovjeku svu slobodu. Također to je bio i sociološki eksperiment. Jer su ljudi mahnito govorili : Je suis Charle Hebdo, a isti dan je izbio pokolj 2 tisuće Nigerijaca koji su zaklani zbog vjere u Krista i to nitko nije spomenuo.

Ljudi, u pitanju su zastrašujući rituali masonerije čiji su sljedbenici nakon 33 stupnja inicijacije izravno posvećeni sotoni, o čemu je pisao Albert Pike, mason, ali i mnogi drugi.

Krajnji cilj ovog međunarodnog slobodnog zidarstva je – morate uvijek imati to na umu – uništiti Katoličku crkvu, a to preko financiranja dolaska islama u prijestolnicu kršćanstva, po riječima Amortha radi upravo masonerija. I naravno tu se stvara lažni ekumenizam, lažna tolerancija i krivovjerje u koje se uvlače ljudi diljem svijeta zaluđujući ih idejama ‘slobode i jedinstva’, dok UN s poslušnicima uvučenim u Vatikanu, isti ruši i priprema svijet za uvođenje jedne religije.

Ne, u tome ne sudjeluje papa Franjo, kako bi mnogi htjeli već upravo suprotno. Njegov lik se namjerno medijski dijabolizira kako bi mnoštvo samo mislilo da je on s njima – a nije. Tako je ove godine po prvi puta zasjao i na naslovnici Rothschildova The Economista kao ‘jedan od njih’ iako je papa Franjo prvi čovjek koji se njima izravno obratio rekavši: ‘Dok vičete mir i sigurnost’ izazivate rat!’ A nedavno je rekao kako protiv zla ne možemo, nego samo riječi Božjom što je i učinio, upravo tim riječima!
 
Koliko je samo okrutno misliti o istrebljenju kršćanske civilizacije koja je u dvije tisuće godina napravila bogatu, slobodnu i lijepu Europu sposobnu da ‘prihvati’ sve različitosti.  Međutim, događa se upravo to, i po riječima Amortha i po riječima mnogih drugih. Cilj ove invazije nije ‘prihvaćanje’ već uništenje, to priznaje i sam UN koji je prije 10 godina na svojim stranicama najavio ovaj izbjeglički val kako bi se povećala populacija različitosti.

U isto vrijeme zaboravljamo da smo ‘svi mi Nigerijci’ čije pokolj jednostavno prešućen. A upravo tu, u tom prešućivanju je ključ svega – ključ pobjede. Jer samo upoznati sa stvarnosti, s neprijateljem koji je detektiran čak i u Vatikanu, samo u budnosti na koju nas i Krist poziva, možemo biti sigurni da ćemo u kaosu izabrati dobru bitku za nas – po volji Božjoj, a ne volji ‘boginje razuma’ kojoj će se uskoro pokloniti čitav svijet!

(dnevno.hr/uredio:NSP)

Prema nekim podacima u Hrvatskoj ima oko 350 masona, uglavnom liječnika, odvjetnika, političara i umjetnika

Nekada tajna lista s podacima o dva milijuna masona bit će objavljena na internetu i razotkrit će utjecaj ove organizacije na društvo.

Kako navodi Daily Telegraph, bit će to kompletna lista, od Oscar Wildea i Mozarta do Winston Churchila, britanske kraljevske obitelji i brojnih drugih utjecajnih ljudi, a objavit će je internestska tvrtka Ancestry, koja se bavi proučavanjem genealogije.

Među članovima bio je navodno i pjevač Michael Maybrick za kojeg se sumnjalo da je Jack Trbosjek, koji je bio oslobođen upravo zato što je “slobodni zidar”.

Kada govorimo o našim prostorima, među masonima su bili Ivo Andrić, Ivan Meštrović, Aleksandar Karađorđević, Miroslav Krleža i mnogi drugi.

Pretpostavlja se da je u Hrvatskoj 350 slobodnih zidara, a najviše se mogu naći među liječnicima, političarima, odvjetnicima i umjetnicima.

Ključna godina za nastanak i formiranje suvremene i utjecajne hrvatske masonerije je 1994., kada je Ministarstvu pravosuđa podnijet zahtjev za odobrenjem rada Velike lože Hrvatske.

Popis njezinih osnivača, među kojima ima i ministara u HDZ-ovim vladama, pokazuje kako je hrvatska masonerija od prvih dana imala velike ambicije u politici i širenju svog društvenog utjecaja.

Na prvom službenom popisu masona nalaze se Neven Porges, nekadašnji ministar gospodarstva u vladi Zlatka Mateše, Branimir Horvat (preminuli grafički umjetnik), Zvonimir Tomić, liječnik dr. Slobodan Kuvalja, Radovan Horvat (kasniji veliki meštar), Nikola Wurth, Dragutin Dumančić, liječnik dr. Hrvoje Raguž, likovni umjetnik i lutkar Zlatko Bourek, te Zvonimir Žepić.

Oni su se potpisali na popis osnivača na sjednici osnivačke skupštine Velike lože starih i prihvaćenih slobodnih zidara Hrvatske, održane 14. lipnja 1994. u Vidoševićevoj ulici 9 u Zagrebu.

Prvi veliki meštar, jednoglasno izabrani na sjednici, bio je Branimir Horvat, veliki tajnik postao je ing. Zvonimir Žepić, dok je za velikog rizničara izabran dr. Hrvoje Raguž.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Predsjednici svi do jednog članovi mračnih klubova sastaju se u mračnim sobicama i tamo trljajući ruke i oblizujući usne dogovaraju kako će nas “riješiti” otrovati, porobiti, čipirati, uzeti nam slobodu

Realiziran je glavni plan masonerije ispisan u u knjizi – “Masonerija, intrigirajuća tajnovitost”, autora A. De Lessusa, koja glasi “Pokvarite srca, jer to je najuspješnije oruđe protiv Crkve! Demolizirajte muškarce, žene mlade neka piju pokvarenost sa svih pet čula, a Crkva će se ugasiti sama od sebe!”

Svijetom vlada masonerija. To se zna, iako se pravi da se ne zna. Iako se o tome šuti prisilno jer masoni su opasni, oni su okultni i stvarni i iz sjene kroje društveni i politički svijet, osvećuju se, napadaju, ušutkavaju, prisilno zatvaraju. O njima se ne smije razgovarati, o njima se mora šutjeti inače lete glave.

Svi smo dužni promatrati piramide koje iskaču iz svake paštete, pentagrame, njihova božanstva, zvijeri, demone koje vrište sa svakog koraka. Svi smo dužni šutjeti na grijeh, na zlo, na rastakanje društva. Dužni smo se pokriti po glavi i ignorirati masonske podvale, potope čitavih generacija.

Dužni smo trpjeti odobravanje zločina, izopačenosti. Dužni smo tolerirati sve što je neprirodno, ali dužni smo i o tome šutjeti. Jer tko progovori, gotov je. Nema, ga. Samo nestane. I nikome ništa. Predstavnici masonskih loža svuda su oko nas, u politici na svim strateškim pozicijama, kroje naše društvo u cijelini. Velike lože i njihovi maestri zabrijali da su bogovi i kreću na krojenje svojeg svijeta. Predsjednici svi do jednog članovi mračnih klubova sastaju se u mračnim sobicama i tamo trljajući ruke i oblizujući usne dogovaraju kako će nas “riješiti” otrovati, porobiti, čipirati, uzeti nam slobodu.

Svi političari ponašaju se kao lutke instrumentalnih tipova s vrha piramide. Ništa oni ne znaju, ali kvare i samo kvare, a ako ih upitamo, zašto nas krvare i uništavaju kao papagaji ponavljaju: “Nismo mi, to su oni prije nas! ” Kao da su ih naučili da to govore, isprogramirali, iskrojili. A robovi rade, ubijaju se i šute, trpe. Što će drugo.

Iako nas procjepljuju živom mi stojimo u redu za cjepiva. Iako nam je hrana otrovna, polomimo se kako bi smo si priuštili taj otrov. Gledamo na svoje oči kako nas praše, kako truju zrak, vodu, zemlju, ali i dalje ponavljamo: Ne, to nije istina! Zbog istine gube se glave, kao što ju je izgubio glavni istražitelj na slučaju Charlie Hebdo, ili stotine znanstvenika koji su naletjeli na istinu, slučajno. Nevini završavaju u ludnicama, a ludi na ulicama. I nikome ništa.

Žalili smo se i UN-u, a kad ono, svo zlo od tamo krenulo. Pomoć ne pristiže, znamo i zašto. I što sad? Dopustit ćemo masoneriji da vlada? Pa neka vlada i tako nitko ne vjeruje da ona postoji, da se bori protiv katolika, vjernika, Crkve. Da se bori protiv moralnosti, savijesti, dobra i čistoće – protiv Isus Krista. I tako nitko ne osvješćuje da smo u ratu, zbiljskom ratu, duhovnom i svjetovnom i da je potrebno preobraćenje čitavog naroda kako bi smo pobijedili.

Vrlo zanimljiv tekst napisao je svećenik M. Piotrowski iz Poljske, a riječ je o masoneriji koja kroz cijelu svoju povijest djeluje kao svojevrsna Anticrkva. Mnogi masoneriju doživljavaju kao svojevrsnu organizaciju, možda religiju, no rijetko se shvaća da masonerija sustavno i izravno napada vjeru i Katoličku crkvu i to zato što masonerija zna da joj je Crkva najveća prepreka koju moraju uništiti kako bi došli do ljudskih duša zaštićenih Duhom Svetim. “Sve se više ljudi nerado ili s mržnjom odnosi prema Crkvi, Evanđelju, papi, svećenicima kao i cijelom izvrsnom dostignuću judeo-kršćanske kulture piše Piotrowski dodajući kako je riječ o instaliranoj pobuni protiv Boga. Izraz te organizirane pobune čovjeka i protiv Boga, objavljenog u Isusu Kristu je, između ostaloga, skriveno djelovanje masonerije. Masoni odbacuju postojanje osobnog Boga, kao i mogućnost Objave.

Masonerija tvrdi to da je čovjek samodostatan centra svijeta, dakle – nije im potreban nikakav Bog. Od samog početka svojeg postojanja, krugovi vladajućih masona smatraju svojom osnovnom zadaćom borbu s Katoličkom crkvom i njezinim naučavanjem. To treba biti borba na život i smrt, čak do potpunog uništenja. Evo nekoliko citata koji to dokazuju: “Mi moramo u potpunosti srušiti i pobijediti katolicizam!”, piše u biltenu francuske lože Velikog Istoka Francuske iz 1895.

“Prije svega, mora biti uništena religija”, izgovoreno je na Slobodnozidarskom kongresu, u Parizu, 1900. godine.

“Među protivnicima, koje moramo iskorijeniti, klericizam ostaje najopasniji”, rekao je Brat Brenier, predsjednik Savjeta Velikog Istoka Francuske

“Borba započeta između katolicizma i masonerije je borba za život ili smrt”, piše u Memorandumu Najvišeg Savijeta Velikog Istoka Francuske, br. 85, str. 48.

Na samom početku masonerija je sebe nazvala Anticrkvom, sada ipak iz taktičkih razloga, više tako ne čini. “Ne dozvoljavajte govoriti braćo moja da je slobodno zidarstvo Anticrkva.. Zapravo, slobodno zidarstvo se smatra Supercrkvom koja će povezati sve druge crkve”, objavljeno je u glasilu masonerije pod nazivom Symbolisme, 1962. godine.

“Slobodno zidarstvo je dakle religija bez Boga koja treba zavladati u cijelome svijetu. Obilježava ju se kao religiju sveopćeg bratstva, razuma, napredovanja, slobode i božanske ljudskosti. Najveća zapreka za masoneriju na putu ovladavanja ljudskim umom je Katolička crkva. Zato masonerija iskorištava svakojaka djelovanja za borbu protiv Crkve.

Danas jasno vidimo utjecaj masonerije u međunarodnim financijskim krugovima, u sredinama koje stvaraju javno mnijenje, u parlamentima, u prosvjeti i odgoju”, hrabro piše Piotrowski dodajući kako je najopasnije oruđe u njihovim rukama novinarstvo, radio i televizija, preko kojih masonerija formira načine ponašanja, mišljenja i neki novi mentalit društva.

Rukovodeći centri masonerije vode točno programiranu manipulaciju ljudskim umovima, zato da pobude u njima nepouzdanje, odbojnost ili mržnju prema moralnom autoritetu Crkve. U svojim nastojanjima na uništavanju kršćanstva, masonerija propagira jednu veliku svjetsku vladu preko sredstava masovnog informiranja, ali i potpunu moralnu slobodu, uništavajući granice dobra i zla.

Na taj način realiziran je glavni plan masonerije ispisan u u knjizi – “Masonerija, intrigirajuća tajnovitost”, autora A. De Lessusa, koja glasi “Pokvarite srca, jer to je najuspješnije oruđe protiv Crkve! Demolizirajte muškarce, žene mlade neka piju pokvarenost sa svih pet čula, a Crkva će se ugasiti sama od sebe!”

Umjesto Boga masonerija predlaže kult seksualne raskalašenosti, kult golotinje, vječne mladosti. Sotonine sluge dobro znaju da demoralizacija uništava u čovjeku osjetljivost na Božju milost. Isus nam je objavio da je sotonina strategija laž, da on smjera na taj način uništiti čovjeka i ljudskost.

Najopasnije u tom napadu protiv vrijednosti kršćanske moralnosti je to što je usmjeren na kvarenje djece i mladeži koja se zapravo ne zna braniti protiv profesionalne propagande potpune “moralne slobode”. Masonerija propagira i podupire raskide brakova kao i abortuse, vodi dobro promišljenu antiobiteljsku politiku, tvrdeći da je neraskidiv i trajan brak nije u skladu s prirodom. A vjernost supružnika i obiteljske obveze da su nepotrebne i suvišne u ljudskom životu.

Uz to masonerija koristi medije i svu svjetsku mrežu kako bi u svakom trenutku mogla oblatiti Katoličku crkvu ili budne pojedince na zlonamjeran način, podvalama, lažima, obezvrijeđujući istinu, jasan je Piotrowski, koji zlo, za razliku od mnogih koji šute i odobravaju naziva pravim imenom, ne boji se i ne skriva izreći da iza svega ovoga stoji diabolo, rastakač ljudske svijesti, rastakač i djelitelj svijeta koji živi ne od našeg prozivanja, već od straha koji nam je instaliran već pri rođenju i kojeg možemo pobijediti samo i isključivo preobraćenjem, sakramentima, molitvom i nešutnjom jer šutnja je znak odobravanja – jedino ako možda ne želimo da nama katolicima vlada masonerija.
 
 
(dnevno/uredio:nsp)

Pred nama su dva izbora: Pokoravanje Antikristu ili krvava pobuna! Franco je vojno potukao masoneriju, komuniste i anarhiste?

U hrvatskoj izdanju akademika E.Čića, člana HAZUD-a, izlazi nova knjiga pod nazivom “Masonerija” Francisco Franco Bahamondea.

Najavljuje se kao apsolutan dokaz masonske-sotonske vladavine, a koja kroji geopolitičku slagalicu svijeta. Tko je autor ove knjige i što kršćanski čitatelj u njoj može pročitati?

Autor knjige “Masonerija” je od Kat. Crkve posljednji službeno priznati katolički španjolski Križar, gen. Francisco Franco Bahamonde (4. prosinac, 1892. – 20. studeni, 1975.), koji je tu knjigu objavio pod pseudonimom Joakim Boor, kao svoje jedino djelo te vrste.

Kod nas knjiga se po prvi puta javlja pod punim imenom autora. Izvan toga objavljeni su i njegovi “Govori”, ali knjiga “Masonerija” bila je dovršenje Francova životnog djela borbe protiv svjetskog sotonizma, koji posredstvom masonerije i komunizma (kao izvršnog organa britanske masonerije), te kapitalizma (kao izvršnog organa američke masonerije), ruši Katoličku Crkvu, kao predstavnicu kršćanske kulture i civilizacije.

Kršćanski čitatelj poslije ove knjige može dobiti jasnu sliku o razlozima uništenja Zapadne Civilizacije, o početcima širenja perverznog homoseksualizma preko londonskih masonskih loža, kao i načinima subverzivnog djelovanja masonerije na razini suvremene politike, Crkve, kulture i medija.

Poslije ove knjige nitko nema pravo reći da su zavjere izmišljotine “teoretičara zavjera”: tim zavjerama bavila se nekada slobodna Španjolska i sve to je na jednom mjestu, u ovoj knjizi.

U knjizi Masonerija nalazi se dokaz da je Velika Britanija “produžena đavolja država” preko koje “knez ovoga svijeta” vlada kraljevstvima ovoga svijeta”- piše u recenziji. Možete li pobliže se objasniti ova tvrdnja?

Ovom knjigom, koja je dokaz o borbi jedne države protiv zavjerničke masonerije, Franco je dokazao da su se Španjolska Vojska i Španjolska Obavještajna služba borile protiv konkretnih zavjera protiv Španjolske i cijelog kršćanskog društva, a te je pokrenula masonska Velika Britanija, koja je bila vjekovni konkurent i neprijatelj katolištva i papinstva, Španjolskog Kraljevstva i širenja katoličkog kršćanstva putem ulaska u novi svijet Latinske Amerike.

Iz knjige se jasno vidi da je masonerija od pravovjernih papa u cijelosti osuđena kao sotonska, a vidi se i način na koji je osvajala Europu i svijet, putem infiltracije svojih ljudi u sva politička i društvena kretanja.

Naučavanja britanske masonerije u cijelosti su oprečna učenjima Katoličke Crkve i Franco prati moralni pad Engleske s kraljem Henrikom VIII. u XVI. st., te prikazuje demonski opseg doktrine i (ne)morala masonerije u njihovim “Klubovima paklenog ognja”.

Srušivši kršćanski ustroj društva masonerija je u tzv. demokraciju unijela sva ona načela ponašanja i postupanja koje je Crkva oduvijek osuđivala te je tzv. demokratsko društvo, u stvari, nametnulo principe ponašanja, odgoja i razmišljanja koji su u svome načelu sotonistički.

Uništenjem katoličkog monarhijsko-teokratskog društvenog ustroja cijelo europsko društvo nakon 1918. g. postalo je “aggiornamento” (prilagodba) sotonizmu, te je Britanija, koja je pokrenula rušenje kršćanskog ustroja društva, kroz sotonizirani odgoj društva mase politički neprimjetno pripremila za poklonstvo Antikristu, kojeg najavljuje Sveto Pismo.

Knjiga “Masonerija” posebna je i jer je, rekli bismo zabranjena u Španjolskoj, naime tamo se netko pobrinuo da ona jednostavno nestane iz španjolskih knjižnica i književnosti, a i prevedena je samo na 3 jezika, uključujući sada i na naš jezik.

Što ona još donosi, a da je toliko bilo važno sakriti to od šire javnosti?

Knjiga otkriva da je Španjolski građanski rat, ustvari, bio agresija britanske masonerije na Španjolsku i da masonerija prvi puta, nakon bana Jelačića, nije uspjela oboriti jednu katoličku državu. Sve priče “o jadnoj demokraciji” koju je napao Franco ruše se na konkretnim povijesnim podatcima, uzrocima i posljedicama: iz knjige se vidi da je komunizam suradnik masonerije i da se masonerija cijelo vrijeme služi tom podlom ideologijom, kako bi ostvarila ciljeve uništenja Katoličke Crkve i starog katoličkog morala i društva.

Knjiga otkriva metoda rada masonerije koje su uvijek iste: u ime demokracije volju naroda se izigrava izbornim prijevarama, a Franco pokazuje kako je to izgledalo u Meksiku gdje je obezglavljeni meksički narod sam spontano dignuo revoluciju protiv masonskih vlasti, zato jer su masoni zabranili služenje sv. Mise i ubijali su svećenstvo.

To je onaj čuveni rat meksičkih ustaša “Kristerosa”, koji su podigli narodni križarski ustanak, ne pitajući dozvolu da to urade: na izborima narod Meksika je pobjeđivao masoneriju i njezine predstavnike, a masonerija je uvijek izigravala rezulte izbora, da bi nametnula svoje ljude i svoju protukršćansku politiku. Franco opisuje niz slučajeva i metoda kojima je masonerija prijevarom dolazila na vlast i silom se na vlasti održavala. Komunizam im je bio sredstvo da uspješno zavladaju svijetom i unište kršćansko društvo.

U knjizi se daje uvid u povijest španjolskih neprijatelja, a što čitatelju daje impozantan uvid u tajne masonskog naviranja u kršćanski svijet s ciljem uništenja Božje države a samim time i Božjeg čovjeka. Nudi li knjiga i rješenje, kako se riješiti masonskih nametnika?

Knjiga nudi dva rješenja: jedno rješenje je posveta cijelog društva Bogu, a drugo rješenje je poticaj na spremnost za križarski rat protiv sotonizma, ako stvar nikako drugačije ne može ići. Što se tiče odnosa moje i Francove knjige, došli smo do istog zaključka, a da ja pri pisanju svojih članaka i sastavljanju svojih knjiga nisam znao za Francovo djelo.

Za Francovu “Masoneriju” saznao sam vrlo kasno, čitajući prije sedam-osam godina djelo jednog engleskog masona o Francu, a onda sam godinama tražio tu knjigu, dok je konačno nisam i pronašao. Rad na knjizi trajao je dugo, jer knjiga nije mogla biti objavljena bilo kako. Trebalo je prilagoditi i težak duh Francovog španjolskog jezika na duh našeg jezika, i tek nakon mnogo posla knjiga je bila spremna.

Iz Francove knjige je jasno da je masonerija uspjela osvojiti svijet i da kršćanski svijet ima samo dva izbora: pokoravanje antikristovom društvu, ili krvavu pobunu. Pred nama je put mača, ili put raspeća.

U recenziji se navodi i da Franco u knjizi ruši još jedan bitan mit, koji je masonerija nabacila na isusovce (svećenički red Katoličke crkve): mit da su isusovci zavjernici i da su oni sami središte i pokretač svih masonskih zločina, a samim time i Katolička crkva? Što možemo pronaći u knjizi po tom pitanju?

Naime, Franco je dao cijeli historijat urote protiv isusovačkog reda, koji je započeo upravo u Španjolskoj, a urotnici su u XVIII. st. bili članovi masonerije u samome vrhu kraljevskog dvora. U ono vrijeme španjolski Kralj nije znao što je to masonerija i nije se snalazio. Najprije je štitio isusovce, a zatim se, ne shvaćajući da se radi o spletki, pridružio uroti dvorske masonerije protiv isusovaca koja je procvala diljem Europe.

Knjiga pruža finalne dokaze da je isusovački red napadnut jer je bio širitelj vjere i kršćanske prosvjete. Taj red je bio toliko napadnu, da je jasno kako se masonerija potrudila onamo ubaciti i svoje ljude. Ali iz knjige je jasno da je isusovački red bio izvor pravovjerja i obnove kršćanstva u Europi i da su svi ružni primjeri masonerije unutar tog reda naprosto urotnička iznimka neprijatelja Crkve, a ne pravilo od samog početka, kako bi neprijatelji željeli prikazati.
 
Katolički španjolski Križar, gen. Francisco Franco Bahamonde (4. prosinac, 1892. – 20. studeni, 1975.)

 
 
(dnevno, youtube.com/uredio: nsp)

Ne ide se za tim da se ispriča jedna prohodna priča, nego da se do sada pronađu prikriveni, nepoznati i naoko nevažni detalji i poveznice i da se, koliko je moguće, povežu s vidljivom povijesti i po potrebi isprave dosadašnje konstatacije.

Polako dolazimo do težišta ovog dijela, koje je do sada u svim preispitivanjima bilo gotovo nezapaženo ili, bolje rečeno, u ovim kombinacijama nije bilo prepoznato. Ne radi se o konvencionalnom pisanju povijesti, jer bi završili tamo gdje više-manje svi završavaju, kod braće Grimm i njihovih bajki. Ne ide se za tim da se ispriča jedna prohodna priča, nego da se do sada pronađu prikriveni, nepoznanti i naoko nevažni detalji i poveznice i da se, koliko je moguće, povežu s vidljivom povijesti i po potrebi isprave dosadašnje konstatacije.

Konkretno se radi o podzemnoj politici, da je tako definiramo. Na jednoj strani o britansko-imperijalnoj podzemnoj politici, a na drugoj strani o okultnoj podzemnoj politici koja ima svoje polazište u Engleskoj, kao i u inim podzemnim strujanjima unutar i između ove dvije struje. Te struje su međusobno isprepletene i upredene i ne zna se tko s kim manipulira, ili je sve samo naizmjenično promjenjiva igra. Ono na što se može ukazati je malo, ali ipak dovoljno puno.

Najprije, kako su stajale zemlje u momentu atentata u Sarajevu? Srbija, Austro-Ugarska, Njemačka, Rusija, Francuska, Velika Britanija, Osmansko carstvo? Ako se pođe od toga da je Gavrilo Pricip putem lančanih urota na atentat usmjeren izvana, onda treba tražiti ne samo onaj krug koji ga je usmjerio nego i onaj iskonski izvor koji takve krugove stvara i inicira i koji je usmjeren na daleko dublje i opširnije ciljeve. Taj iskonski izvor najizglednije je potražiti u Londonu.

Politički šah

Pripreme za novu kartu Europe, kakvu imamo nakon Prvog Svjetskog rata 1918., odigravale su se davno prije atentata u Sarajevu. Neposredno vrijeme prije atentata nije potpuno informativno i pokriva realnost pravih operacija koje su se odigravale daleko prije i učinile rat nezibježnim. Ovdje je najbolje dati primjer jedne zbilja kraljevske igre, šaha, pa se strateška politička igra kakva je igrana prije rata može puno bolje razumijeti.

Kad dva igrača igraju šah i recimo bijeli igra vrlo dobro, a crni samo dobro, onda će bijeli pobijediti tamo negdje u 45. potezu ne igrajući upadljivo agresivno, a od samog početka će crnom priuštiti osjećaj da igra bolje ili barem ravnopravno, jer ga ipak mora najprije navući i onda držati na daski, da bi do pobjede došlo i da pobjeda bude što uvjerljivija. Bijeli pobjeđuje u 45. potezu ne zato što njegova zadnja tri poteza realno vode do mata crnoga, nego zato što je prvih pet poteza na početku igre povukao strateški tako moćno, da protivnik nije ni primijetio da su ti potezi neminovno vodili do pobjede.

Crni do kraja igre nije mogao nadoknaditi lošu poziciju u koju od početka upao, a nije je kao lošu poziciju od samog početka ni prepozano. Bijeli nije znao kako će zadati mat, nije znao ni kako će doći do takve pozicije da matira crnog, ali je znao da će kroz stratešku nadmoć svojih postavljenih figura nastati više prilika da ga matira. Koja će se prilika za šah-mat na kraju pružiti ovisi većim djelom od crnog koji se u sve bezizglednijoj situaciji koprca i odigra zadnje jedino moguće poteze, i izgubi. Jer bijeli nakon strateški genijalnog otvaranja treba samo igrati dalje tehnički čisto i s malo pritiska.

Naime, jasna pobjednička pozicija na početku vodi do pobjedničke pozicije na kraju, ako se ne rade pogreške i ako protivnik nije genijalan. Ako je bijeli zločest može još crnom dokazati kako su njegova zadnja tri poteza bila loša, kako je sam kriv za sve i odgovoran za poraz i još mu mora platiti sve bijele figure koje mu je pojeo. Crni zna da to nije baš tako, ali ne može dokučiti zašto, kada i gdje je krenulo naopako.

Pogotovu mu nedostaje uvid da je protivnik pametniji i lukaviji i da tu ima još nekih snaga koje su njemu skrivene i koje ni ne spadaju u pravila igre. Baš takvi su bili i odnosi u igri Prvi Svjetski rat. Okultni krugovi u Engleskoj relevantne su strateške pozicije po Europi pokrili daleko prije nego što se rodila generacija koja će ići u taj rat. A u ložama oklutnih bratstava u Engleskoj vrtile su se različite nove karte Europe prije nego što su imperijalni monarsi Europe uopće i pomišljali na rat. U konkretnom slučaju je okultna Engleska moćno povukla prve poteze, a carska Njemačka iskoprcala zadnje, i bila je kriva, ponižena i morala je sve platiti.

U svakom slučaju isplati se pozabaviti se s nekoliko vremenskih perioda prije Prvog svjetskog rata. Što se tiče konkretnih informacija o britanskoj konspirativnoj politici 19. stoljeća i pretežno masonskih tajnih organizacija s kojima je ta politika (bila) isprepletena, one su gotovo nepoznate. Ali isprepletenost i umreženost različitih struja ipak se donekle može raspoznati. Britanci koji se baš hvale svojim otvorenim i liberalnim društvom, sakrili su upravo odlučujuće informacije o svojoj povijesti. Dobro, barem se ne hvale da su iskreni. Tek se u devedesetim godinama 20. stoljeća u okružju američkog LaRouche pokreta počela istraživati prljava britanska politika i objavljivati rezultati istraživanja. A na tom području ima još puno posla.

Bilješke:

Takvu šah-igru možemo bez problema usporediti s današnjom. Početni, za financijske oligarhe pobjednički, a za čovječanstvo pogubni, potezi današnje krize povučeni su najkasnije već u osamdesetim godinama prošlog stoljeća. Nesposobnim političarima, koji su k tome postavljeni od onih financijskih kabalista koji su povukli prve poteze krize, ostaje samo da povuku zadnja tri neizbježna poteza i potpišu ropstvo čovječanstva. I tu se ništa ne može poduzeti legalno osim jedne prave protuzakonite revolucije. Naime, postoje zakoni o ljudskim pravima koji ljudima zabranjuju da se brane, da uđu u okultne lože i da sav taj sotonski ološ najure van na svjetlo sunca.

Lyndon LaRouche, 8. rujna 1922. Rocheseter, New Hampshire, USA, američki političar i oštar kritičar suvremenog gospodarskog sustava. Kao Bushev protivnik on je 1988. u jednom prividno sudskom postupku, zapravo u političkom procesu, osuđen na višegodišnji zatvor. Oko njegova LaRouche pokreta okuplja se još nekoliko sličnih udruga kao Schiller-Institut i Solidarität. Njegov sin izdaje magazin Execitive Intellegence Review – EIR. Pokret redovito održava kongrese o politički nekorektnim zbivanjima, a zločinačka britanska politika već je nekoliko puta bila tema tih skupova.

Okultne pozadine

Informacije druge vrste pruža nam utemeljitelj antropozofije, austrijski filozof Rudolf Steiner, koji je bio jedan od najvećih ezoterika i istražitelj okultnog. Steiner prije svega zatvara povijesnu prazninu o okultnim makinacijama koje su potekle iz Engleske. To je nevjerojatan, ali najinteresantniji dio okultne povijesti u kontekstu Prvog svjetskog rata. Budući da Rudolf Steiner gotovo i nije poznat u javnosti, treba najprije dati jedan mali uvod o njemu da se vidi o kome je tu riječ. Kako se već u jednom od njegovih predavanja u prvom poglavlju vidjelo, Steiner ponajprije ukazuje na masonsko-okultne radnje u pozadini, koje su dovele do Prvog Svjetskog rata. Steiner naziva masone isključivo okultna bratstva, kao i sva slična okultna društva koja prikriveno djeluju magijski-okultno.

Ali Steinera se zbilja mora poznavati vrlo dobro da bi se sve informacije pročistile i vidjele u pravom kontekstu, jer postoji nevjerojatna količina unakrsnih poveznica njegovih izjava. Pogotovo su problematične čisto okultne izjave, koje se mogu razumjeti pod uvjetom vrlo dobrog poznavanja antropozofskog svjetonazora i ezoterijske sfere. Nakon više od 30 godina bavljenja ezoterijskim djelom Rudolfa Steinera, to jest njegovin okultnim istraživanjem, i to na originalnom, njemačkom jeziku, autor ovog teksta može sigurno baratati sa Steinerovim učenjem i razlikovati sve finese pa i spojiti odgovarajuće poveznice u kontekstu njegovog djela.

Rudolf Steiner je inače poznatiji po Waldorfskoj pedagogiji, biologijsko-dinamičnoj poljoprivredi, umjetničkom stvaranju i inim popularnim djelovanjima, ali se samo manji broj antropozofa bavi njegovim vrlo kompliciranim čisto ezoterijsko-okultnim djelom koje je manje popularno. Rudolf Steiner je i sam neko vrijeme bio sudionik jednog okultnog kruga koji je proizašao iz anglosaksonskih okultnih gnijezda.

On je u početku svog javnog djelovanja najprije držao predavanja ezoterijsko-okultnog sadržaja unutar Teozofskog društva; popularna Waldorfska pedagogija i slične teme u antropozofiji su izrasle tek poslije Prvog svjetskog rata. A kako ni Steiner u svojim predavanjima nije bio nepogrješiv, to je subjektivna prosudba, neophodno je da se i njegovo djelo kritički razmotri. Ipak, on je sve u svemu načelno vjerodostojan izvor.

U Steinerovom životu je u jednom trenutku došlo vrijeme da se je morao odvojiti od anglosaksonskih okultnih krugova jer njihove intencije nije mogao slijediti čiste savjesti. Ali on nije povukao oštru crtu rastanka, tako bar misli autor ovog teksta. U njegovim iskazima često se može naići na grube proturječnosti koje se nikako ne mogu posložiti, čak i kad se uzme u obzir da je okultizam sam po sebi pun proturječnosti. On je odbio nekoliko upitnih nauka tih krugova, ali nekoliko upitnih nauka i tvrdnja ipak nije htio ili nije mogo odbaciti, jer očito je u njih duboko uronio.

To je bar autorov dojam. Interesantno je i to da se je Steiner od jednog filozofa koji živi društveni i noćni život Berlina transformirao u ezoteričnog kršćanina, čije se učenje ipak razlikuje od onog crkvenog. On u svojim predavanjima i spisma naglašava spasiteljski čin Krista na Golgoti kao vrhunac i smisao razvoja čovječanstva uopće, što i dan danas dovodi do kontroverznih diskusija na antropozofskoj sceni. Je li pravi Steiner onaj mladi filozof ili onaj stari ezoterični kršćanin? U Steinerovom životu svakako ima dosta kontroverznosti.

24 predavanja u Švicarskoj

Rudolf Steiner je napisao 30 knjiga i održao nevjerojatnih skoro 6000 različitih predavanja. Ali do danas su najdvojbenija i oštro kritizirana, pogotovo od engleskih i američkih antropozofa, baš ona 24 predavanja o okultnoj pozadini Prvog svjetskog rata, održana u Dornachu od 4. prosinca 1916. do 30. siječnja 1917. Naime, u njima Steiner bez rukavica, direktno okrivljuje anglosaksonsku masoneriju i srodna okultna bratstva da su incirali Prvi svjetski rat, i to u korist angloameričkog establišmenta, a na štetu Srednje Europe. Ukazao je na njihove okultne tehnike kao i na posljedice i rezultate. Iako je to tada izgovoreno u jednom zatvorenom, ne javnom okviru, bilo je to prvi put da se masonerija okrivljuje da je sustavno, dugorčnim planiranjima i spletkama izazvala rat. Prvi glasovi da iza atentata stoje masoni došli su iz katoličkog okružja oko Isusovca patera Antona Puntigama koji je i sam bio prisutan na suđenju atentatorima.

Ali tu nije bilo govora o dalekosežnim palnovima, nego samo o zbivanjima koja se neposredno odnose na atentat u Sarajevu. Međutim, u Švicarskoj u prosincu 1916. i siječnju 1917. masonerija i okultni krugovi optuženi su kao inicijatori Prvog svjetskog rata, i to od jednog istraživača okultizma, koji je k tome, kao i svi okultisti, ustrojen ekstremo antijezuitski i sigurno nije prijateljski sklon katolištvu.

Steiner se gotovo i nije osvrtao direktno na atentat, nego više na način okultnog djelovanja koje je imalo za cilj neibježno pokretanje rata kao poželjnog i dugo planiranog događaja, da bi se postigli sasvim konkretni ciljevi okultnih bratstva. Ta 24 Steinerova predavanja u Dornachu tek su prije kratkog vremena nanovo temeljito proučena i dodatno dokumentirana. Treba napomenuti da je Steiner u ratno doba i kasnije održao otprilike 100-150 predavanja koja se direktno i indirektno tiču oklutnog djelovanja oko Prvog svjestkog rata i sva su ta predavanja relavatna za suvremenu povijest.

Kasno objavljivanje predavanja

Pri čitanju predavanja osjeća se da ih iznosi čovjek koji se na neki način osjeća prevaren od nekada svoga anglosaksonskog okultnog okružja pa sada govori što zna. Njegova duboka pogođenost se povlači kroz cijeli ciklus predavanja. Rudolf Steiner je neko vrijeme ipak na neki način pripadao tom krugu, ali su mu kao Nijemcu neke stvari očito bile zatajane. Taj ciklus predavanja držao je samo članovima Antropozofskog društva u Prvom Goetheanumu u Dornachu kod Basela u Švicarskoj. Nekoliko je puta izrijekom zatražio da se njegova predavanje ne stenografiraju, što je ipak učinjeno. Kad stenografiranje nije mogao spriječiti, onda je zabranio da se ti spisi ikada objave.

Steinerova udovica Marie Steiner tek se je kratko prije svoje smrti 1948., nakon mnogih upita i pritisaka, ipak odlučala objaviti ta predavanja. Do objavljivanja predavanja došlo je tek šezdesetih godina, kad su svi stenografski zapisci bili prikupljeni, složeni i redigirani. Kad je poslije objavljen i engleski prijevod, došlo je do pobune anglosaksonskih antroposofa koji su Steineru jednostvano porekli objektivnost i cijelo djelo proglasili njemačko-nacionalističkim, što je posve pretjerano, čak besmisleno i uopće irelevanto za cijeli kontekst predavanja.

Nakon puno natezanja ipak je odlučeno da se sva 24 predavanja još detaljnije provjere s obzirom na izvore koje je Steiner mogao imati na raspolaganju. Jedan tim povjesničara radio je skoro dest godina na proučavanju i prikupljanju izvora za to djelo. A nađeno je i obrađeno nevjrojatno puno izvora i ta su predavanja napokon potvrđena kao vjerodostojna. Fusnote se uglavnom odnose na to izdanje. Svakako, čisto okultne izjave moraju se ostaviti onakve kakve jesu, iako i tu ima dosta mogućnosti za provjeru izvan konteksta tih 24 predavanja.

Osim toga autor ovog teksta uzeo je u obzir i Steinerove konstatacije iz drugih ciklusa predavanja s okulltnom pozadinom i, dakako, brojne dodatne okultne izvore, što tek zajedno čini kompletnu sliku. Ovako kako su sada stvari posložene bilo bi dobro da se čovjek čvrsto sveže prije nego što počne čitati. Odrasli se ljudi bave svačim, a čitatelj, dakako, nije obvezan sve povjerovati, ali neke su stvari jednostavno…

Detalji

Antropozofsko društvo , 1913. od Rudolfa Steinera kao Antropozofsko društvo osnovano i 1923./1924. kao Opće antropozofsko društvo konstitutirano. Antropozofija znači ljudska mudrost i predstavlja jedan eklektistički spiritualni svjetonazor, počevši od njemačkog idealizma preko hindusitičkih, budističkih, kršćanskih, manihejskih, i gnostičkih sadržaja, drevnih misterija i ezoterijskih učenja i školovanja.

Antropozofija sama sebe razumije kao Duhovna znanost – Geisteswissenschaft i tako je naziva i Steiner. Za vrijeme Steinerovih poslednjih godina antropozofija se javno predstavlja kao neka vrsta elitističkog društvenog pokreta na bazi kršćanstva i gnosticizma s nedovršenom ezoterično-misterijskom školom. Unutar Antropzofije postoje različite pa i oprečne tendencije, ali to do sada nije dovelo do rascjepa nego samo do laganog opadanja članstva.

Goetheanum je središnja zgrada Općeg antropozofskog društva u Dornachu kod Basela u Švicarskoj, nazvana po Johannu Wolfgangu von Goetheu. Prvi Goetehanum je sagrađen 1913. i izgorio od Stare 1922. na Novu godinu 1923. Naknadno su neki upučeni antropozofi digli tužbu protiv određenih krugova iz Thule-društva – Thule Gesellschaft, jednog masonolikog društva iz čijeg je nukleusa izrasla Hitlerove Nazi-partija. Antropzofija je navodno ugrožavala uspon nacionalsocijalista, kako misle neki antopozofi. Sadašnji Drugi Goetheanum je ubrzo nakon spaljivanja prvog oblikovao i izgradio Steiner.
 
(dnevno.hr/uredio i preveo:nsp)

Ne zaboravite da je prije neku godinu iz Londona bivšem gradonačelniku Splita, Kerumu, upućen prijekor zato jer nije htio dopustiti homoseksualnu paradu na splitskoj rivi!

Publicist Emil Čić u razgovoru za portal dnevno.hr objasnio i razjasnio i neke druge naše nedoumice u svezi masona, kako bi lakše shvatili funkcioniranje svjetskih pomijeranja u društvu. Teme su uvijek aktualno inflitriranje masona u društvo i sve institucije.

Kako je masonerija ušla u Katoličku Crkvu i što joj je cilj u Crkvi?

To je višeslojno pitanje i ne zahvaća samo jedno razdoblje u povijesti Crkve. U jednom izlaganju je nemoguće izložiti cijeli historijat nastojanja tajnih društava da unište Katoličku Crkvu, ali je moguće upozoriti na bitne crte i pravce takvih kretanja. O toj temi su objavljene cijele biblioteke knjiga, kako iz pera katoličkih tako i iz pera antikatoličkih autora, i sve te knjige odanom katoliku intelektualcu, koji ima kritičku distancu i znanje – mogu odlično poslužiti, dok će malu odanu katoličku vjersku ovčicu, koja u sve vjeruje i samo se dobru nada ­ sasvim zbuniti.

Stoga o tome moram govoriti s određenim oprezom: već sam više puta uputio ne činjenicu da je masonsko učenje u cijelosti suprotno učenju katoličke Crkve. Tu se ne radi o djelomičnim herezama već o potpunom doktrinarnom neslaganju, na što su u svojim enciklikama upozorili brojni Pape. Još je papa Klement XII. u XVIII. st. uvidio što je to masonstvo i jasno ih je svrstao u najveće neprijatelje kršćanstva, poglavito Katoličke crkve.

Smatrao ih je također odgovornim za pojavu reformacije u Europi, odnosno za odvajanje anglikanske i luteranske protestantske zajednice od Katoličke crkve, a taj uvid odgovara i analizi suvremenog američkog povjesničara Webster Tarpleya koji je objavio knjigu “Protiv oligarhije”, niz eseja. Dakle, Papa Klement XII. i u protestantskoj reformaciji vidio je ulazak masonerije u Crkvu da bi se tako pocijepalo kršćanstvo!

Je li u pitanju hereza, neslaganje oko nekih učenja, kao u prošlim stoljećima? Prije renesanse Crkva je s hereticima i herezama imala direktan sukob, ali od renesanse heretici nastoje ući u Crkvu i razoriti je iznutra. To je stoljetni plan, koji se nastoji realizirati od početka Crkve.

U svakom slučaju, razdoblje renesanse u XV. i XVI. stoljeću bilo je vrijeme intenzivne infiltracije tajnih udruga u Crkvu i to se manifestiralo kroz nastojanje da se obnovi prisca theologia & magia, a to znači poganska obnova starogrčkih učenja pripisana Egipćaninu Hermesu Trismegistosu, a jedan od zastupnika takvih učenja bio je i renesansni katolički svećenik Marsillio Ficino, koji je kod plemstva i u Crkvi uživao znatan ugled. I Giordano Bruno bio je na takvoj liniji i osuđen je radi vjerske doktrinarne hereze poganstva, što je dokazao dr. R. Sungeris u svojoj knjizi, a ne radi heliocentričnog sustava, kako masonerija voli podmetati, a svi u to vjeruju.

Te tendencije podijelile su renesansu i Crkvu na dva tabora: za obnovu kršćanstva i za obnovu ili toleranciju poganstva. Cilj tadašnje masonerije, kao i svake, bio je razoriti učenje Kat. Crkve da bi se razorilo dotadašnje naučavanje kršćanstva, a taj cilj je trajno ostao isti. U XVIII. st. Papa Klement XII. ekskomunicirao je masone i masonstvo i proglasio ih neprijateljima kroz stoljeća, izdajući 1738. godine bulu In Eminenti Apostolatus Specula, a “…Benedikt XIV. obnovio je i nastavio svoju Konstituciju. Pio VII. slijedio je obojicu, a Leon XII. Ih je zauvijek potvrdio i odobrio svojom Apostolskom Konstitucijom – Quo Graviora ­ kojom obnavlja zakone i dekrete navedenih pontifeksa o toj stvari.

Na isti su način govorili Pio VII., Grgur XVI i vrlo često Pio IX. …” (kaže Papa Lav XIII.) A vrhunac u nizu antimasonskih enciklika ostvario je Papa Lav XIII. svojom enciklikom Humanum Genus, godine 1884. kada je u prvim rečenicama upozorio na to da masonerija navaljuje na Božje djelo od samog početka čovjekova nastanka i, na dalje, da masonerija nije ništa drugo doli djelo sotone i direktni neprijatelj Crkve, koji je nastoji poništiti.

Talijanska masonerija, koja se također zvala i karbonari, a koju je s Garibaldijem uzdignula i na vlast dovela britanska masonerija, u XIX. stoljeću sastavila je plan uništenja Katoličke Crkve pod naslovom “Alta Vendita” i taj je plan pao u ruke katolicima te su Pape Pio IX. i potom spomenuti Lav XIII. zahtijevali da se dokument objavi: naslov “Alta Vendita” znači “Visoka loža karbonara” i u ime Crkve objavljena je godine 1859. a objavio ju je Jacques Cretineau­Joly pod nasolovom “L’Eglise romaine en face de Revolution” a 1885. g. na engleskom je dokument objavio Monsignor George F. Dillon pod naslovom “The War of Anti­Christ with the Church and Christian Civilization”. Plan je bio zamišljen kao sustavno osvajanje masonskih pozicija u Crkvi sve dok jednoga dana na mjesto Pape ne stigne mason, odnosno njihov čovjek koji će reformirati Crkvu protiv svega što je ona bila te će u konačnici blagosloviti novi masonski svjetski poredak. Sve su to u svojoj knjizi “Petrus Romanus” naveli američki autori Horn i Putnam (str. 443­445).

Zanima nas što se dogodilo u novije vrijeme?

U novije vrijeme o prodoru masonerije u Katoličku Crkvu osvjedočio se i kat. nadbiskup Lefebvre, koji se izdvojio u “Svećeničku Družbu Pia X.”, nazvanu po Sv. Papi koji je prorekao prodor masonerije u Crkvu. Nadbiskup Lefebvre zbog toga je, zajedno sa svojom družbom bio u stanju raskola, a potom je Družba nastavila biti dio Crkve. Nadbiskup Lefebvre je osobno svjedočio kako su komunisti i masoni postupno izmijenili stav i ponašanje Crkve prema dotadašnjim učenjima, te je rekao: “…Postojali su izravni kontakti između kardinala Bea­e i masonske Lože ovdje u New Yorku i u Washingtonu, s B’nai – B’rithom (…)

Osobno sam donio 450 potpisa u tajništvo Koncila, sa svrhom da se osudi komunizam. Osobno sam ih donio! Četiri stotine i pedeset potpisa biskupa bilo je odloženo u ladicu i pokopano u tišini, dok se je katkad slušao zahtjev jednog jedinog biskupa. 450 biskupa bilo je ignorirano. Ladica je bila zaključana, ne, ne, rekli su nam, ne znamo ništa o tome, neće biti nikakve osude komunizma.

I smijenili su antikomunističke biskupe: kardinala Midszentyja su zamijenili kardinalom Lekai­jem, kardinala Berana u Čehoslovačkoj zamijenili su kardinalom Tomasecom. Isto se dogodilo u Litvi, i u Čehoslovačkoj: svi biskupi postali su svećenicima Pax ­ pokreta, suradnici komunističkoga režima. Možete to pročitati u knjizi ‘Moskva i Vatikan’ .. Iz toga je jasno da je u vrhu Crkve netko od masonerije postao moćan, i to pretejerano moćan te je vjetar počinjao puhati suprotno od očekivanja.

Tko su najpoznatiji masoni u crkvi?

Kada bih vam na to pitanje mogao konkretno odgovoriti onda bih u rukama morao imati finalni dokaz, osobno priznanje masona iz vrha Crkve ili neki njihov dokument iz njihove masonske lože. Ja takvo svjedočenje ili dokument nemam, ali Isusova formula “Po djelima ćete ih poznati”, ukazuje nam na neke osobe koje svojim ponašanjem vode popustljivu crkvenu politiku prema dekadentnim političkim strankama, ili čak navijaju za njih.

Crkva je npr. suspendirala don Ivana Grubišića radi neposluha u pitanjima politike, ali ta osoba svojim izjavama o crkvenu nauku i toleranciji prema homoseksualnosti daje simptomatične manifestacije koje “po djelu” naznačuju da je njegov stav i duh sasvim na liniji religijske ideologije masonerije. Ima i nekih drugih slučajeva, gdje se radio o članovima Zmajskog društva, koje ima vrlo spornu simboliku i sporno djelovanje

Za živuće masone u Crkvi najčešće ne ćete dobiti priznanje ili direktno otkriće da su masoni, ali masona ćete prepoznati po toleranciji prema homoseksualizmu, po toleranciji ili promicanju svetogrdnog sekularizma u Bogoslužju, masona ćete naslutiti u doktrinarnoj dvoličnosti po pitanjima vjere, masona ćete prepoznati po vjerskim izjavama koje su u suprotnosti sa dvije tisuće godina crkvenog nauka. Crkveni mason uvijek će doći u neki raskorak sa učenjima svetih otaca. Većina vjernika nema znanja o doktrinarnim finesama stoga ne prepoznaje igru koju vodi crkvena masonerija u ime Crkve, a protiv Crkve.

Koja je sprega homoseksualaca i masona?

Akademik Oleg Platonov, Rus, koji je u knjizi “Zašto će propasti Amerika?” jasno prikazao masonske korijene anglo­američkog svijeta, kaže: “…Poslije gotovo dvije tisuće godina trijumfa kršćanstva i duhovnih vrijednosti Novog zavjeta, ova zemlja postala je otvorena rana na tijelu kršćanskog svijeta simbolizirajući sve poroke i prijestupe koje je Isus Krist osudio kao smrtne grijehe ­ klanjanje Mamonu i bogatstvu, razvrat i homoseksualnost kao norme spolnih odnosa, kult moći i novca kojima se sve postiže. …”

No, već i prije Amerike masonerija je svoj osnovni korijen pustila u Engleskoj, i prije nego li je pederastija postala norma u pokvarenoj i propaloj Zapadnoj Europi i Americi, o Englezima se dugo s podsmjehom pričalo i pisalo da su im intelektualci i plemići homoseksualci!

A to je bilo vezano uz njihov odgoj u internatima, ali i uz englesku masoneriju, koja je do danas uspjela pokvariti svijet: ne zaboravite da je prije neku godinu iz Londona bivšem gradonačelniku Splita, Kerumu, upućen prijekor zato jer nije htio dopustiti homoseksualnu paradu na splitskoj rivi! Vrlo direktno, masonska centrala dala je Hrvatima do znanja da i oni moraju postati pederi, kao i “sav pristojan svijet”, koji su oni stvorili u zadnjoj epohi propadanja kršćanske civilizacije, nakon uništenja kršćanske kulture.

U nekim knjigama u kojima je opisivan ritual primanja u masoneriju ili možda neki viši stupanj, spomenuto je da članovi moraju ostalim članovima otkriti neku svoju mračnu tajnu, ali ponekad i počiniti neku gnjusobu kao što je homoseksualni čin. Kao što vidimo, “kultura” masona iz Britanije (“majka svih loža”) u ostatak svijeta nameće devijacije, koje vrijeđaju Boga ubijajući ljudske duše s ciljem udaljenja čovjeka od kršćanstva i Boga.

Koja je veza genetički modificirane hrane GMO i masonskih ideja?

To je u svojem djelu “Sjeme uništenja” solidno opisao William Engdahl, koji je revolucionarno objasnio tehniku manipulacije nad proizvodnjom hrane putem prodaje otrovanog sjemena. Gospodin Engdahl u svojim knjigama ne koristi se pojmovima kao što su “iluminati” ili “masonerija”, ali ako nam je jasno da britanska masonerija vlada svijetom, onda je jasno da je jedan projekata nadzora nad proizvodnjom hrane ide preko njihovih moćnih središnjica kao što je kompanija “Monsanto”, a da ne nabrajam brojne druge navedene u njegovoj knjizi.

Masonerija propagira ideju održivog razvoja stanovništva kao i redukciju stanovništva. Ta redukcija stanovništva ostvarit će umjetno proizvedenim trovanjima hrane, kao i umiranjem od gladi i ratova, što se već i događa. Zašto masoni mrze jačanje nacije i nacionalnih suvereniteta?

Načelno, jačanje nacionalnih suvereniteta ujedno je i jačanje samostalne proizvodnje hrane, industrije itd. Nacionalni suverenitet, koji čini bit nacionalizma, je stanje apsolutne stvaralačke slobode svih nacija, a stanje nacionalne slobode ugrožava kolonijalistički nadzor nad državama, njihovim bankama i njihovim resursima. Svijet se ne ujedinjuje zato da bi nacije bolje prosperirale, već zato da bi masonske sile Britanije i USA bolje nadzirale resurse i nametnule novu religiju, koje su oni predstavnici.

U svoj knjizi “Globalizacija i hrvatski nacionalizam” naveo sam da se bit nove britanske federalne ideologije, koja je i dovela do stvaranja Commonwealtha, te kasnijeg osamostaljenja Indije i potom stvaranja Europske Zajednice, sastoji u federalizaciji svijeta koji je ili pod britanskom upravom ili pod utjecajem britanskog liberalnog pogleda na svijet, a svaka država koja se nalazi izvan bilo koje federacije jest samostalna, dakle – nacionalistička, a kao takva ona u globaliziranome svijetu ne smije postojati: George Soros, predstavnik britanskog imperijalizma u USA (slika i prilika nove ideologije globalnog federalizma), tvrdi da je nacionalizam najopasniji neprijatelj NATO­ pakta. (vidi: “Vjesnik” 23. travnja 1998.). A najopasniji neprijatelj je sve ono što izmiče nadzoru nad stvaranjem nove svjetske države i nove svjetske religije.

U kojim porama Kraljevine Jugoslavije su bili masoni, a u kojim u NDH ? Dovoljno je da vam kažem da je sam srbijanski kralj Aleksandar bio mason, a u NDH je zaslužni vojskovođa, pogubljeni Slavko Kvaternik, također figurirao kao moćni hrvatski mason. Masonerija je u svakom trenutku dobivala informacije o stanju na terenu i to ne zato jer bi upravo ova dvojica dostavljala neke informacije, već zato jer su ovakve osobe bile u kontaktima s masonima koji su informacije lifrali dalje na višu distancu – u Britaniju. Tu se nalazi izvor propasti svake države.

Kako se boriti protiv masonerije danas, kada ona kontrolira vodeće političare svijeta?

Masonerija se nalazi pred privremenom pobjedom, te su stoga prirodni putovi borbe protiv njih znatno otežani. Sada se nalazimo u završnim operacijama u kojima ostvaruju svoj “divni svijet”. Stoga se protiv njih možemo boriti jedino vjerskim preporodom u Kristu, povratkom u Crkve i intenzivnijim molitvama. Kroz unutarnju intervenciju u dušama i društvenim pokretima Bog će dati rješenje za preokret. Sigurno je da će u jednom trenutku doći i do oružane borbe naroda. Narodi se nalaze na putu “Armagedona”, a posebno Hrvati.

U Hrvatskoj oni pokušavaju uništiti i podijeliti nacionalno biće, zašto?

Zbog čega toliko smeta Hrvatska masonima?

Hrvatska je tvrdi dijamant na kojem će puknuti cijela masonska priča: referendum o zaštiti tradicionalne obitelji na kojem su Hrvati nedavno pobijedili, ujedno je svjetonazorni trijumf zakona Božjeg nad zakonom sotone. Nacionalno biće nastoji se podijeliti i razoriti zato da masonerija zdrobi posljednju točku otpora u Europi i svijetu. Dok god postoji otpor svjetonazornim perverzijama, dotle sotona ne može nadzirati svijet. Masonerija mora slomiti Hrvatsku da ukloni svaku zapreku.

No, to im više ne može uspjeti, jer gdje je narod uz zakon Božji, tu je i Bog da porazi sotonu i njegove predstavnike. Sa geostrateške pozicije Hrvatska je važna točka, raskrižje ili Križ civilizacija, i tko nadzire križ najvažnijeg kontinenta, Europe, taj nadzire cijeli svijet. Moraju pokušati slomiti Hrvatsku da bi se nadzor nad cijelim svijetom uredno proveo: to moraju učini sredstvima progona, ucjene ili rata i pomora. Što god se dogodilo Bog će biti s Hrvatima i pobjeda će biti ­ Božja.
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16146"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

“Dovoljno je uvidjeti tko sve posjeduje medije, pa da se shvati kakav je duševni i duhovni stav tih ljudi. Kod nas su u medije posijani i bivši agenti tajnih službi.”

Naš sugovornik je intelektualac Emil Čić, akademik Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti u dijaspori, Švicarska. Pročelnik  je za umjetnost HAZUD-a.

Koliko je masonstvo fama, a koliko prijetnja našem društvu?

Masonerija je bila prijetnja kršćanskom društvu od samog početka nastupa kršćanstva. U njihovom šestaru nalazi se veliko slovo «G» koje se odnosi na gnostike, a gnostici su bili jedna od okultnih struja koja je među ostalim naučavala da se spašavamo tajnim znanjima a ne po Kristu, te da je Krist samo jedan od velikih svjetskih religijskih naučitelja (a ne i Spasitelj).

Gnostike spominje i osuđuje već i Novi Zavjet, dakle, evanđelje. Iz mnoštva povijesnih knjiga koje su obradile izvorne dokumente saznajemo da je masonerija svoje korijene finalno pustila u Engleskoj i da je Britansko Carstvo postalo poluga širenja masonerije, te je prva država koju je masonerije oborila bila katolička Francuska kojoj masonske lože 1789. dižu revoluciju i uspostavljaju religiju Razuma. Masonerija je postala sila kojom Britanija prodire u svijet i osvaja Europu. Pobjedom Britanije u Prvom svjetskom ratu 1918. Britanija je zajedno s masonskom Francuskom vladom stvorila Ligu Naroda i preko te lige provela prvi dio nadzora nad Europom.

Drugi svjetski rat trebao je poslužiti potpunom slomu kršćanskog društva i cjelovitom ovladavanju masonerije nad Europom, što se iznova i dogodilo. Masoneriji je ideal anacionalno društvo, jer masonerija provodi svjetski kolonijalizam pomoću britanskog bankarstva, pa stoga masonerija preferira ljevičarske stranke koje odgovaraju potrebama i idealima bankara, što ne znači da se nisu infiltrirali i u desnicu. Bitno oružje bankara jest korupcija i tom korupcijom masonerija kontrolira cjelokupan politički život i sve medije: konačna opasnost jest umrtvljavanje nacionalne ideje i paraliza samobrambenih mehanizama masa, što nas vodi i novo robovlasničko društvo s novom religijom.

Tko su naši najpoznatiji masoni u državi, koji odlučuju o našoj sudbini?

Pa, 6. listopada u «Večernjem listu» Veliki meštar masonske lože u Zagrebu Dragan Kukavica izjavio je da je masona bilo u svakoj hrvatskoj vladi, a s obzirom da ultraboljševička hrvatska vlada u Hrvatsku dovodi britanske investitore koji će ulagati (čitaj kupovati) po Hrvatskoj, onda je iz ovog sindroma jasno da se u najvažnijim strukturama vlasti svuda nalaze masoni.

Boljševizam je masoneriji posebno drag, jer ubrzano urušava kršćanske strukture društva, pa ako smo kadri sagledati koliko smo uništeni, onda smo kadri i procijeniti gdje se sve u našim strukturama nalaze masoni, temelj našeg propadanja. U Večernjaku kao mason najvišeg 33. stupnja istaknut je Marijan Hanžeković, najbogatiji odvjetnik, a to objašnjava i stanje duha i sudstva u Hrvatskoj. Inače, 33. stupanj masonstva u svim značajnijim knjigama o masoneriji obrazložen je kao duhovna inicijacija u kojoj osoba direktno komunicira sa sotonom. I povratka nema.

Koji je cilj masonerije kod nas?

Krajnji cilj masonerije u cijelom kršćansko, pa i šire, u monoteističkom društvu islama, jest poništiti vjeru u jednog Boga. U kršćanstvu ta tradicionalna vjera drži na okupu društvene vrijednosti nacije, vjere i obitelji, koje masonerija želi ukloniti idejama liberalizma i boljševizma (koji još živi): kršćanstvo su već dobro potkopali i sada čekaju na zadnji udarac promocijom homoseksualizma i rasulom društva.

Kod nas je masonerija već ovladala bankama i svim kulturnim i političkim institucijama od nekog značaja, pa možemo reći da su ostvarili sve ciljeve koje su imali u planu. Na političkoj razini masonerija je u preko dvije stotine godina, od vremena Napoleona, koji u Ilirske provincije dovodi masoneriju, željela stvoriti Jugoslaviju da tako kroz balkanizaciju sroza kršćansku kulturu Hrvata i presiječe put ideji Svetog Rimskog Carstva kojem je dugo na čelu stajao Austrijski Car, koji je bio Hrvatski Kralj sve do 1918.

Cilj masonerije je balkanizirati Hrvate i otrgnuti ih od tisućljetne veze sa srednom Europom i Mediteranskom kulturom, da bi tako ateiziranim područjem mogli zavladati britanski sluge. Sluge stranih sila su provodile nacionalnu netrpeljivost na ovim prostorima, jer je to temelj konflikta na ovom postoru, što Europu dovodi do nestabilnosti, a Engleze stalno vraća u diplomatski odnos, kao «mirotvorce» i posrednike koji reguliraju političke odnose.

Zadnji cilj britanske masonerije je brisanje Hrvata s lica zemlje, a to se provodi subverzivnim napadajima na ekonomiju i promocijom strane kulture.

Objasnite nam molim vas zašto se po vašem mišljenju ljudi smiju na pitanje o masoneriji i ne vjeruju u tu priču?

Masonerija se pobrinula za to da se o njima ne govori ili ako se govori, onda je potrebno širiti verziju njihovih javnih nastupa i službenih istina. U pitanju je isti trik koji je primijenio sotona: jedan bivši sotonist iz Kanade na You Tubeu objasnio je da su se sotonisti sastali 1700. godine i dobili nalog da preko medija uvjere vjernike da sotone nema, da bi ovaj mogao djelotvornije djelovati. Isto tako ni masonerije nema: to je samo «dobrotvorno društvo» koje djeluje preko Rotaryja i Lions Cluba. Ljudi su toliko dezinformirani i zabljesnuti malim događajima iz svakodnevne stvarnosti da ne mogu usmjeriti pažnju na pravu neposrednu opasnost vladavine zla. Stoga na istine o masoneriji odmahuju rukom: ne znaju i nisu osposobljeni da shvaćaju, sve dok opasnost ne pokuca na vrata. A onda je obično prekasno.

Postoji li uopće tajni svjetski poredak ?

Novi svjetski poredak je već javna stvar. Promoviraju se sve one vrijednosti koje su u kršćanskom društvu bile osuđene ili sramotne. Tajne su samo viske organizacije britanskih moćnika, a pokajnici iz tih krugova objavili su knjige kojima su upozorili javnost po cijenu svog života. Podsjećam na Carrolla Qugeya i njegov «Anglo-američki Establishment», Johna Colemana i njegov «Komitet 300», Ralpha Eppersona i njegove knjige, Olega Platonova i knjigu «Zašto će propasti Amerika?». Ljudi čitaju gluposti umjesto da se pozabave podatcima iz pametnih knjiga, pa ne vide da je tajni poredak postao toliko javan da su u Americi već u izgrađeni i koncentracioni logori za sve one koji se tom poretku ne će pokoriti. A očito da računaju na milijunske mase koje će se opirati ili naprosto biti uhićene nakon negodovanja, jer demokracije više nema.

Što je uopće Novi svjetski poredak?

Novi svjetski poredak je finalna realizacija Britanskog imperija subverzivnim sredstvima novca i izazivanja lokalnih ratova. Netko će reći da Britanskog Imperija nema. Ali svi oni koji će to tvrditi nisu proučili povijesni materijal iz kojeg se jasno vidi da je britanska masonerija nastavila vladati istim područjima koje je Britanija posjedovala i to preko ljudi koje je školovala ili kupila svojim novcem. Budući da masonerija radi na realizaciji svoje religije kao jedine svjetske religije, koja je sinkretistička i gnostička, na čelu nove svjetske države stajati će jedan vladar koji je u Bibliji najavljen kao Antikrist! Novi svjetski poredak je vladavina sotone u smislu nauka kršćanske katoličke i pravoslavne Crkve…

Kako se treba nositi sa činjenicom gomile novca i moći u jednom krugu ljudi, koji puno perfidnije uništava svaki otpor?

Jedini način kojim se u zadnjoj fazi raspada kršćanskog društva i kulture možemo suprotstaviti metastazama korupcije i svake pokvarenosti jest povratak vjeri. U rukama sotone je novac, u rukama vjernika je sveta krunica. Premalo je vjernika koji mole pa će se Božja srdžba rasuti na svijet, ali molitva nam daje nadu u potpunu promjenu sadašnjih odnosa. Na političkom planu Rimski vojskovođa Julije Cezar je poklao sve bankare da bi uspostavio vlast bez korupcije. Dakle, povijesni poučak bio bi da strahovita narodna vojna odlučnost i policijska sila mogu postati fizički odgovor na pobjedu zla. Ali, za to treba imati organizacije i volje.

Što je danas uopće otpor?

Danas se otpor pretvorio u negodovanje i farsu. Pravog otpora nema, a u ostalim zemljama Zapada prosvjedi se pretvaraju u rušilački bijes, ali to nije dovoljno. Jedino je Mađarska pružila pravi otpor i uspostavila nacionalnu vladu. U Poljskoj su premijera Kaczynskog Englezi ubili, jer se opirao njihovoj monetarnoj politici i Poljsku pretvorio u nezaduženu zemlju. S Mađarskom im je znatno teže. Otpor je svijest o zajedničkom cilju i potrebi zajedničkog napora. U Hrvatskoj pobjeda boljševika narod je pretvorila u primitivnu masu koja nema viziju zajedničkog djelovanja, a sve one koji bi nešto željeli organizirati napadaju infiltracijama, klevetama i sabotažama tako da se sve izjalovljuje. Otpor je moguć tek kada se kritična masa počinje samoorganizirati i djelovati, a mi još do toga nismo došli.

Kako tumačite pasivnost našeg društva u situaciji moralnog i ekonomskog bankrota?

Specijalni rat i ideologija hedonizma umrtvili su mase. Odnos prema vjeri nije dovoljno dobar: kada bi mase više išle u Crkvu bile bi materijalno i duhovno bogatije, i duševno prosvjetljenije, jer bi im Bog dao pravu orijentaciju. Ujedinili su se čimbenici propasti i oni će Hrvate skupo koštati.

Kako se kontroliraju mediji kod nas?

Dovoljno je uvidjeti tko sve posjeduje medije, pa da se shvati kakav je duševni i duhovni stav tih ljudi. Kod nas su u medije posijani i bivši agenti jugoslavenske kotraobavještajne službe: iznenadili biste se kada bih smio reći što sam sve privatno saznao o nekima od njih. Medije se nadzire i preko ideologiziranih novinara, koji imaju boljševički ili liberalni svjetonazor.

Medije se nadzire redukcijom informacije i cenzurom: nitko tko argumentirano analizira u duhu istine ne će biti primljen u medijsku sliku svijeta. K tome, nikada ne treba zaboraviti ni Britaniju i njezine bezbrojne mreže posjedovanja banaka i medija. Sotona medije nadzire preko svojih ljudi i nametnute ideološke matrice. U ostalom, dovoljno je navesti da se u prodaji na kioscima nalazi knjiga o poganstvu i da će iduća u nizu govoriti o vješticama i magima: pa, rekli smo da masonerija nastupa antikršćanski i služi se odgovarajućim promidžbenim sredstvima. A onaj tko tiska takve knjige je pod nadzorom zloduha.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)