One osjete tjelesni miris, ugljični dioksid, toplinu, vlagu i vizualne znakove.

Nova studija objavljena u časopisu Current Biology otkrila je da određeni receptor za miris u njihovim antenama služi i kao detektor ljudi koji skuplja kemikalije koje se nalaze u ljudskom znoju.

Ovaj jedinstveni receptor za miris poznat je kao Ionotropni receptor 8a (IR8a). Koriste ga ženke komaraca, posebno vrste Aedes aegypti, za otkrivanje mliječne kiseline.

Istraživači, s Međunarodnog sveučilišta Florida, također su otkrili da komarci kojima nedostaje funkcionalna verzija gena IR8a mnogo manje privlače ljudi.

Pretpostavili su da mirisi koji mogu prikriti djelovanje IR8a-a mogu poboljšati efikasnost sredstava protiv komaraca. Ovaj bi se mehanizam također mogao koristiti za stvaranje novih sredstava protiv komaraca koji bi mogli odbiti komarce daleko od ljudi.

Kako je provedena studija

Za ovu studiju, istraživači su pregledali djelovanje gena IR8a, koji se najčešće nalazi u antenama komaraca.

Koristili su CRISPR-Cas9 sustav za uređivanje gena da blokiraju aktivnost gena Ir8a u komarcima A. aegypti. Zatim su proveli razne laboratorijske testove kako bi utvrdili hoće li narušavanje ovog receptora učiniti da komarci manje napadaju ljude.

Tim je zamolio ljude da stave ruke u uređaj zvan olfaktometar i pustio komarce da ih namirišu. Komarci u zatočeništvu su mogli letjeti kroz uređaj kako bi se zbližili sa ljudima, ali ne dovoljno blizu da bi ugrizali sudionike.

Rezultati su pokazali da je onesposobljavanje gena IR8a učinilo da komarci budu znatno manje zainteresirani za let prema ljudskoj koži.

Osim toga, kako bi dokazali da je riječ o reakciji mirisa na koji je utjecao, istraživači su također tražili od sudionika da nose najlonske rukave gotovo 12 sati kako bi prikupili znoj.

Zatim su ove rukave natopljene znojem uvukli u olfaktometar. Slično tome, mutirani komarci su manje bili privučeni mirisom nego normalni komarci.

A. komarci aegypti prenose bolesti poput denge, žute groznice i Zika virusa. Istraživači su predložili da se prenošenje ovih bolesti može zaustaviti ako postoji način da se spriječi da komarci grizu ljude.

Evo nekoliko sigurnih i prirodnih sredstava protiv komaraca koje možete napraviti kod kuće. Ulje eukaliptusa limuna, ulje lavande i ulje timijana.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nije nimalo ugodno kada vas ubode komarac, i to može biti stvarno smrtonosno ako se desi da taj isti komarac prenosi bolesti poput malarije

Potraga čovječanstva se nastavlja da bi održala ovu neugodnost pod kontrolom, no dobre namjere se čini da su imale suprotni efekt od svog namjeravanog učinka jer je nova studija pokazala kako su komarci razvili neku vrstu genetskog štita kako bi se zaštitili od kemijskih pesticida.

U članku objavljenom u časopisu “Trends in Parasitology”, istraživači sa sveučilišta University of California, pregledali su zanimljive genetske promjene komaraca Anopheles koji šire malariju među ljudima, i došli su do zaključka da je ova nova vrsta komaraca otporna na pesticide.

Njihovi rezultati pokazuju kako je ljudska intervencija izazvala evolucijski odgovor komaraca koji im je omogućio da se odupru pesticidima koji su dizajnirani kako bi ih ubijali i smanjili njihov broj.

Autori objašnjavaju kako su komarci pronašli načine da se prilagode izlaganju insekticidima. Neke mutacije su se dogodile uz pomoć insekticida, što ilustrira izravan utjecaj kakav je ljudska intervencija imala na genom komaraca.

Druge mutacije su povećale aktivnost enzima koji uklanja ili degradira insekticid prije nego uđe u stanice. U drugim slučajevima, komarci su čak promijenili svoje tipično ponašanje kako bi spriječi da dođu u dodir sa pesticidima.

Istraživač Colince Kamdem je napisao: „Ove promjene se događaju na molekularnoj, fiziološkoj i bihevioralnoj razini, a više promjena se često događa u isto vrijeme. Uz pomoć sekvenciranja DNA sada možemo odrediti te evolucijske promjene na razini genomske.”

Prema Kamdemu, visoka razina genetske raznolikosti između različitih vrsta komaraca i njihove sposobnosti da mijenjaju gene vrlo teško spriječava formiranje grupa komaraca koje su otporne za insekticid.

Dok se razvijaju novi sustavi – poput onih koji ubijaju komarce uz pomoć genetskog pristupa da bi zaustavili njihovo razmnožavanje ili spriječili njihovo prenošenje parazita odgovornog za malariju – stručnjaci su zabrinuti da će komarci jednostavno razviti otpornost i na te metode, također.

Neučinkovitost insekticida u porastu

Prema podacima Svjetske zdravstvene organizacije, rezulatati u prevenciji malarije u posljednjih nekoliko godina su pod prijetnjom rastućeg otpora prema insekticidima koji u konačnici može dovesti do značajnog porasta slučajevima oboljenja i smrti od malarije.

Oni su pozvali globalnu zajednicu protiv malarije da da hitno djeluje kako bi se otpor prema insekticidima doveo pod kontrolu. 212 milijuna ljudi godišnje se zarazi malarijom, a djeca su posebno izložena riziku od umiranja.

Od 2010. godine, 61 zemlja je izvijestila da komarci razvijaju otpornost na jedan ili više vrsta insekticida, a 50 od tih zemalja izvjestilo je da komaraci razvijaju otpornost na dvije ili više vrsta insekticida.

Problem može biti još gori jer mnoge zemlje ne izvješćuju svoje statistike dovoljno brzo ili ne uspijevaju pratiti otpornost prema insekticidima na rutinskoj bazi.

Otpornost na lijek stvara još veći problem

Vijest je došla u nezgodno vrijeme jer su znanstvenici nedavno upozorili o parazitu koji uzrokuje „supermalarju” koji se brzo širi u cijeloj jugoistočnoj Aziji, te će predstavljati prijetnju svjetskom zdravstvu ako se prenese u Afriku.

Ovaj parazit je otporan na najpopulariji lijek protiv malarije, Artemisinin. Sa 438,000 smrtnih slučajeva od malarije u svijetu u 2015. godini, zastrašujuće je razmišljati kakve brojke smrtnosti bi mogla izazvati super malarija.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Istraživači iz Nacionalnog sveučilišta u Singapuru (NUS) nedavno su otkrili potencijal korištenja artemisinina – lijeka protiv malarije u kombinaciji sa aminolevulinskom kiselinom (ALA) kao učinkovitog lijeka protiv raka

Naime, otkrili su da se svojstva artemisinina protiv raka poboljšavaju dodavanjem aminolevulinske kiseline, fotosenzitizera koji može generirati slobodne radikale koji ubijaju stanice raka pri izloženosti svjetlu. (Artemisinin, dolazi iz biljke pelina, koja raste kao korov u malarijom opustošenim područnima svijeta.)

Tim je došao do tog zaključka nakon provedene studije koja se temeljila na jednom od njihovih prethodnih radova. U ranijem istraživanju su primijetili da je učinak ubijenja parazita uz pomoć artemisinina potaknut uz pomoć heme.

Ovaj spoj željeza (hem) služi kao ne-proteinska komponenta bioloških molekula, kao što je hemoglobin, koji pak hrani parazite koji uzrokuju malariju i koji napadaju crvene krvne stanice.

Nakon probavljaja od strane parazita, hem stimulira artemizinin koji kreće u akciju. Artemisinin napada proteine​neophodne za opstanak parazita i eliminira parazite u tom procesu.

Najnoviji napori istraživačkog tima otkrili su da stanice raka sadrže povišene razine hema i duži put biosinteze hema, najvjerojatnije zbog njihove veće metaboličke stope. Takva svojstva kvalitete povećavaju potenciju artemisinina, olakšavajući lijeku napad na preko 300 proteina stanica raka.

Snaga artemisinina se dodatno pojčava u kombinaciji sa aminolevulinskom kiselinom (ALA), koju istraživači koriste kako bi pojačali razinu hema unutar stanica raka. Uz povećanje sposobnosti artemisinina, kombinacija ALA i artemisinina je imala minimalan utjecaj na ne-kancerogene stanice.

„Artemisinin i ALA su već postojeći lijekovi koje dobro podnosi ljudsko tijelo. Kao takvo, ovaj obećavajući tretman raka bi mogao imati manje nuspojava„ – rekao je koautor studije dr Jigang Wang.

Profesor Han-Ming Shen, drugi autor studije, je dodao: „Nakon što smo razvili bolje razumijevanje djelovanja artemisinina protiv raka debelog crijeva, također ćemo testirati ovo kombinirano liječenje na drugim vrstama raka, poput raka jetre.

Kratka povijest artemisinina

Artemisinin je biljni spoj izveden iz biljke Artemisia annua, uobičajeno poznate kao slatki pelin ili godišnji divlji pelin. Ova izdržljiva i zeljasta biljka je porijeklom iz umjerenih područja Azije, gdje se obično koristi u kineskoj biljnoj medicini za liječenje groznice. Sam artemisinin je prvi put identificiran u 1970. godini od strane kineske znanstvenice Tu Youyou.

Tu Youyou (86), koja je dobitnica Nobelove nagrade za fiziologiju i medicinu u 2015., naišla je na artemisinin nedugo nakon što je prvi put dobila zadatak od Mao Zedonga da pronađe lijek za malariju. Godine 1969., tadašnja 39-godišnja znanstvenica postala je dio tajnog medicinskog istraživačkog tima poznatog pod nazivom „Projekt 523”. Jedinica je formirana u 1967. od strane Mao Zedonga kao odgovor na širenje malarije u džunglama jugozapadne Kine.

Zajedno s ostatkom jedinice, Tu je poslana na malarijom pogođeni tropski otok Hainan. Ona je osobno svjedočila efektima te bolesti na ljudsko tijelo, navodeći: „Vidjela sam mnogo djece koja su bila u posljednjim fazama malarije. Ta djeca su umrla vrlo brzo.”

Pri povratku u Peking, Tu je dobila ideju da koristi kinesko bilje kako bi pobijedila tu bolest. Tim znanstvenika je “pročešljao” drevne kineske medicinske tekstove u potrazi za lijekovima i narodnom medicinom kako bi se znanstvenici identificirali biljke koje su se koristile protiv bolesti sa karakteristikama malarije.

Tada su došli do slatkog pelina – poznatog u Kini kao „qinghao” – iz stotine godina starog teksta, „Priručnik za kliničku praksu i hitne lijekova” od Ge Honga, kineskog liječnika i alkemičara iz četvrtog stoljeća.

Nakon mnogo ispitivanja, tim je istaknuo aktivnu tvar slatkog pelina koja se pokazala osobito učinkovita u ubijanju parazita koji uzrokuje malariju. Ovaj spoj će postati poznat kao artemisinin, koji je do tada bio testiran na zaraženim miševima. Hrabra Tu je onda odlučila testirati spoj na sebi.

„Kao šef ove istraživačke grupe, imala sam odgovornost”, objasnila je Tu.

Nakon što se tretman pokazao učinkovit i siguran za ljude, artemisinin je postao važan alat u sprečavanju malarije i pomogao je spasiti milijune života nakon njegova otkrića.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Prema istraživanjima koja su objavljena u “Life Science”, artemisinin – derivat biljke Sweet wormwood (Artemisia annua L., doslovan prijevod s engleskog – slatki pelin) korišten u kineskoj medicini – može ubiti 98% stanica raka dojke za manje od 24 sata

Ako se biljka koristi sama uzrokuje 28 – postotno smanjenje stanica raka dojke, ali u kombinaciji sa željezom, Sweet wormwood je uspio “izbrisati” rak gotovo u potpunosti.

Štoviše, na normalne stanice dojki nije gotovo uopće bilo utjecaja u ovom eksperimentu.

Artemisinin je bio korišten u prošlosti kao snažno antimalarijsko sredstvo  ali sada je dokazano da je učinkovit i protiv raka.

Kada je subjektima u objavljenoj studiji dodano i željezo, koje se često nakuplja u tkivu grudi ali osobito u stanicama zaraženim rakom, artemisinin je selektivno napadao “loše” stanice, dok “dobre” stanice nije dirao.

“Sve zajedno, rezultati dokazuju da artemisininovo ometanje E2F1 transkriptivnog faktora posreduje u zaustavljanju staničnog kruga stanica raka grudi i predstavlja kritični transkripcijski put kojim artemisinin kontrolira rast reproduktivnih stanica raka” – kaže u zaključku istraživanja laboratorija za rak, Sveučilišta u Kaliforniji.

Željezo se skuplja u kancerogenim stanicama s posebnim receptorima koje im pomažu u dijeljenju stanica (zvanim “transferrin” receptori).

Normalne stanice vjerojatno imaju ove receptore također, ali kancerogene stanice ih imaju u većim količinama, i prema tome mogu biti ciljane kombinacijom željeza i artemisinina.

Dosad je bilo puno eksperimenata koji dokazuju da artemisinin može učinkovito ukloniti bolest u prisutnosti željeza.

Taj ekstrakt je korišten tisućama godina u Kini protiv malarije.

Parazit malarije ne može živjeti u prisustvu artemisinina jer je pun željeza.

Bioinženjer Henry Lay i Narendra Singh sa Sveučilišta u Washingtonu, Seattle, su znanstvenici koji su prvi ovo otkrili.

Njihovo istraživanje dokazuje da kancerogene stanice doživljavaju apoptozu ili vlastito uništavanje.

Dosad je ovaj ekstrakt bilo teško nabaviti po povoljnijim cijenama, ali s povećanim interesom za ovu biljku i cijena bi mogla biti prihvatljivija.

Francuski proizvođač lijekova “Sanofi” očekuje proizvodnju 50-60 tona Artemisinina svake godine, nadajući se da će zadovoljiti potražnju svjetskog tržišta.
 

 
(dnevno.rs,youtube/uredio:nsp)

U zadnje vrijeme u medijima čitamo kako se provode velik broj istraživanja u svrhu pronalaska lijeka protiv raka. Zapravo se radi o manipulaciji ljudi, i davanju lažne nade, isto ono što NASA radi svemirom, Marsom i kolonizacijom svemira već 50 godina

Lijek za rak postoji, naravno, u prirodi, no korporativna medicina nikada neće pronaći lijek za rak, ili ga je pronašla ali ga krije od javnosti. Ona je pronašla nekoliko načina (komoterapije bojnim otrovom, zračenje radijacijom i rezanje kirurškim putem) i stotine lijekova koji zapravo ne liječe rak već ga ublažavaju.

Liječenje raka je zapravo najkompliciranije i najprofitabilnije liječenje u korporativnom medicini, i ona je tu našla put do megaprofita. Liječenje raka se želi što više zakomplicirati, da mali čovjek koji boluje od raka više ne razumije ništa što se događa i kako se liječi rak, i time se potpuno prepušta u ruke korporativne medicine.

Istraživanja koja se provode u svrhu pronalaska lijeka za rak su zapravo plaćena istraživanja od strane korporacija, kojima se diže iovako negativna svijest ljudi o ovoj bolesti, te se njima manipulira u svrhu vjerovanja korporativnoj medicini.

Ljudi polako gube vjeru u korporativnu mainstream medicinu, a ovakva istraživanja služe baš toj svrsi, da vrate vjeru, iako istraživanja će ostati samo na istraživanju, a lijek nikada neće biti pronađen. Ovo je jedan od primjera takve vrste istraživanja – istražuj do vječnosti bez krajnjeg rezultata:

Danski znanstvenici tražili lijek za malariju, pronašli lijek za rak?

Danski znanstvenici upravo su napravili ogroman korak prema otkrivanju lijeka za rak, objavljeno je na web stranici Sveučilišta u Kopenhagenu. Lijek za rak zapravo naoružani proteini malarije koji ubijaju stanice raka, piše Daily Mail.

Znanstvenici u Danskoj tražili su način da zaštite trudnice od malarije koja može uzrokovati mnoštvo zdravstvenih tegoba, budući da napada posteljicu. Otkrili su, međutim, kako modificirani proteini malarije mogu napasti stanice raka.

Otrov i protein kao kombinacija protiv raka

Kombinirali su dio proteina kojeg cjepivo protiv malarije koristi za ulazak u stanicu i blagi toksin, što je dovelo do otkrića lijeka koji može ući u stanice raka te ispustiti otrov i na taj način ubiti stanicu raka.

U oba slučaja, otkrivaju istraživači, protein malarije veže uz isti ugljikohidrat. Sličnost između te dvije situacije nešto su što potencijalni lijek može iskoristiti. Taj ugljikohidrat osigurava ubrzani rast posteljice, no tim znanstvenika upozorava na činjenicu da taj ugljikohidrat ima gotovo identičnu funkciju u tumorima. Parazit malarije veže se uz stanice tumora na isti način kao i uz stanice posteljice.

“Desetljećima su znanstvenici tražili sličnosti između rasta posteljice i tumora. Posteljica je organ koji u samo nekoliko mjeseci naraste od samo nekoliko stanica do gotovo kilograma. Između ostaloga, embriju pruža sve potrebne tvari za preživljavanje i rast u relativno nepoznatom okruženju. Na neki način, tumori rade gotovo isto. Oni ubrzano rastu u relativno nepoznatom okruženju”, kazao je Ali Salanti sa Sveučilišta u Kopenhagenu.

Cijela je stvar već testirana na stanicama i miševima s rakom, no znanstvenici se nadaju da će u naredne četiri godine početi provoditi istraživanja učinkovitosti na ljudima.

“Najveće pitanje je hoće li funkcionirati u ljudskom tijelu i može li ljudsko tijelo podnijeti potrebne doze bez negativnih posljedica. Mi smo optimistični zato što izgleda se protein veže isključivo uz ugljikohidrat pronađen samo u posteljici i tumorim”, dodao je Salanti.

Miševe koje su testirali zarazili su trima vrstama raka. Terapijom su nonhodgkinovi limfovi smanjeni za tri četvrtine – dva od šest miševa zaraženih rakom prostate potpuno su izliječena, a pet od šest miševa zaraženih metastatskim rakom kostiju je preživjelo dulje od kontrolne grupe. Miševi s rakom kostiju preživjeli su gotovo dva mjeseca, dok su svi miševi iz kontrolne grupe dotad uginuli.

Ima samo jedan nedostatak!

“Izdvojili smo protein malarije koji se vezuje uz ugljikohidrat te dodali otrov. Provođenjem testiranja na miševima dokazali smo da ova specifična kombinacija proteina i otrova ubija stanice raka”, rekao je istraživač na sveučilištu British Columbia u Kanadi, Mads Daugaard.

Zasad postoji samo jedan nedostatak ovom potencijalnom lijeku. On ne bi bio primjenjiv na trudnicama, zato jer ne može razlikovati posteljicu od tumora.

“Jednostavno rečeno, otrov vjeruje da je posteljica tumor i ubija je, jednako kao što vjeruje da je tumor posteljica”, rekao je Salanti.

(index.hr/uredio:nsp)

Jedan je od najprepoznatljivijih proljetnih cvjetova jorgovan koji u svojim cvjetovima, listovima i stabljici skriva brojna ljekovita svojstva pa je vrlo popularna biljka u homeopatiji

Domovina jorgovana je Balkanski poluotok. Kao cvijet omiljen je u kršćanstvu u vrijeme Uskrsa. U svojim obredima koristi se u egzorcizmu, reinkarnaciji, gatanju, vidovitosti, a raširena je i uporaba jorgovana kao psihofizička zaštita, itd. Za liječenje se koristi cvijet, list, kora i kora ljuske sjemena.

Za liječenje reumatskih bolesti, i to naročito reume živaca te za liječenje navale krvi u jetru, što je jako bitno da ne dođe do nekroze stanica jetre. Za liječenje probavnih tegoba kao što je proljev, za liječenje to jest odstranjivanje glista iz crijeva.

Kora drveta i kora omotača ljuske sjemena koristi se za liječenje malarije, i to povratne malarije sa simptomima groznice praćeno sa drhtavicom i visokom temperaturom.

Listovi se koriste za liječenje groznice i bolesti usta kod djece, kongestije jetre (navala krvi u meko tkivo), tegobe probavnog sustava kao što su crijeva (slaba probava i pražnjenje crijeva, proljev), kod tegoba dišnih organa (kašalj, bronhitis), kod povišene temperature tijela, bubrežnih kamenaca, visokog krvnog tlaka.

Cvjetovi se koriste za liječenje kožnih bolesti kao što su osip, opekline (listove kuhamo dok voda ne pocrni te se infuzija čaja koristi za obloge), posjekotine, ogrebotine i razne kožne nečistoće naročito kod njege lica (cvjetove kuhamo u mlijeku te stavljamo obloge na lice ), kod tegoba probavnog sustava te tegoba dišnih organa (kašalj, bronhitis), kao što su zatvor ili nadutost, neuralgije, tegobe očiju (glaukoma – oblog za oči) itd.

U literaturi se spominju i uporaba cvjetova u magičnim obredima, i to za zaštitu, čišćenje – pročišćavanje kuće, soba – a koristili su se mirisni cvjetovi kako bi otjerali zle duhove te ujedno donosili pozitivnu energiju, blagoslov života kao vjesnik radosti i dara života itd.

Ulje cvjetova jorgovana poznato je kao narodno sredstvo za masažu i liječenje reume kao i neuralgije živaca.

U aromaterapiji koristi se za emocionalnu i duhovnu ravnotežu te za jačanje senzualnosti liječenja potištenosti.

Cvjetovi jorgovana se mogu jesti sirovi, u manjim količini jer jedenjem stežu i isušuju sluznicu usta. Najpoznatije jelo je kad se umoče u tijesto za palačinke i prže u ulju. Također su izvrstan dodatak proljetnim miješanim cvjetnim salatama od samoniklog jestivog bilja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(web-tribune.com,youtube/uredio:nsp)

ŠOKANTAN FILM O “ZARAŽENIMA HIV-om” KOJI TVRDE DA JE AIDS PLANSKA PRIJEVARA, DA VIRUS NE POSTOJI, I DA LJUDI UMIRU OD “LIJEKOVA” KOJE DOBIVAJU ZA “LIJEČENJE”!

HIV je skraćeni naziv za virus koji izaziva pad imuniteta kod ljudi (Human Immunodeficiency Virus). Bolest koja se u kontaktu s ovim virusom razvija je nazvana – AIDS (Acquired Immunodeficiency Syndrome), u prijevodu – Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (SIDA)

O tome koliko je ovaj virus opasan, kako se prenosi, tko i kada treba da se testira na HIV, odavno vam je već poznato. Globalni mediji ne prestaju nas, sve na planeti, zastrašivati i zasipati informacijama o ovoj opasnoj bolesti (navodno najčešće homoseksulalaca i narkomana).

Žrtava je, naravno, najviše u SAD, gdje je i najviše narkomana, ali i u Africi (mada tamo nitko ne kaže da je to zbog homoseksualnosti i narkomanije).

Svejedno, pametnom čovjeku je već odavno ovaj virus utjerao strah u kosti, a oni koji su imali potrebu da odu na testiranje i otkriju da su HIV pozitivni (što ne znači da su i oboljeli od AIDS-a) doživjeli su šok. Sada se moraju kriti od svijeta, ali i da, u paničnom strahu, iščekuju sudnji dan kada će ih AIDS totalno savladati. Jer, bolest završava smrtno.

Postoji samo jedan problem: ovaj virus nitko do sada nije izolirao po proceduri koja je definirana još 1973. u Pasteurovom institutu u Parizu i nitko ga nije fotografirao pomoću mikroskopa. Na temelju čega se onda zaključuje da HIV zaista postoji?

Pa cijeli medicinski svijet priča, zaboga! Priča Svjetska zdravstvena organizacija, pričaju biokemičari, tvrde znanstvenici, globalni mediji upozoravaju, države izdvajaju ogromna sredstva za liječenje …

Dobro, ali neki znanstvenici hoće znanstveno validne dokaze.

“Ukoliko postoji dokaz da HIV uzrokuje AIDS trebalo bi postojati znanstveni dokumenti koji ili pojedinačno ili kolektivno objašnjavaju tu činjenicu i to najmanje visoke vjerojatnosti. Takav dokument ne postoji”, izjavio je Dr. Kary B. Mullis dobitnik Nobelove nagrade za kemiju 1993.

“Sve do danas zapravo ne postoji ni jedan znanstveno uvjerljiv dokaz za postojanje HIV-a. Niti jednom takav retrovirus nije izoliran i pročišćen metodama klasične virusologije”, riječi su dr Heinza Ludwig Sengera, umirovljenog profesora molekularne biologije i virusologije na institutu Max-Planck u Münchenu.

Ovakvih stavova ima još mnogo.

Naravno, to su samo znanstvenici koji imaju hrabrosti da se suprotstave stručnom mišljenju autoriteta kao što je Svjetska Zdravstvena Organizacija. To su oni koje ne možete baš obmanjivati, kao što možete nepismen narod, posebno onu u Africi i Aziji. Od liječnika koji ne bi htjeli izgubiti posao i dobro uhljebljenje u WHO i moćnim privatnim bolnicama ne treba previše ni očekivati.

Ali, ako ne postoji virus, kako onda nastaje AIDS?

ŠTO JE ZAISTA AIDS?

Sindrom stečenog nedostatka imuniteta (AIDS) sam po sebi i nije zasebna bolest. Tehnički je AIDS definiran kao jedna od 19 do 60 klasičnih bolesti koje prate pozitivan HIV test, kao što su pneumonija, proljev, hepatitis, malarija, zaušnjaci, ospice, gonoreja, salmonela, tuberkuloza, izvjesna kancerogena oboljenja i još mnoge druge bolesti.

Postupno slabljenje imunoloških funkcija i konačno potpuno razaranja lipoidnih i imunoloških organa je centralni okidač koji dovodi do potpunog razaranja imunološkog sustava i tada nastaje AIDS.

Tako je organizam lišen mogućnosti da se brani od mnoštva virusa i oni slobodno kreću u akciju razaranja stanica.

Različite zemlje imaju različite kriterije po kojima se određuje postojanje AIDS-a. Neki barataju sa 19 bolesti, a neki sa 60. Osnovni kriterij za dijagnozu AIDS-a je ako jednu od ovih bolesti prati pozitivan HIV test.

Liječnici znaju za dva tipa HIV testa: Elisa test, koji je stariji i Western Blot. Obavlja se i treći tip testiranja i to je test viralne nosivosti baziran na reakciji lanca polimeraza (Polymerase Chain Reaction) koji je izmislio upravo nobelovac dr Kery Mullis.

Iako mnogi vjeruju da HIV test otkriva prisustvo baš ovog virusa, to nije tako. Dvije od ova tri testa ispituju postojanje antitijela u krvi kao odgovor na prisustvo izvjesnih proteina. Liječnici tada oprezno kažu da su to proteini za koje se vjeruje da liče na HIV proteine. Specijalizirani doktori – mikrobiolozi, virusolozi i drugi istraživači naglašavaju, medjutim, da ovi proteini nisu karakteristični ni za jedan poseban virus.

Antitijela se ne formiraju zbog prisutnosti samo jednog specifičnog mikroba već zbog raznovrsnih mikroba. Tako je više od 60 okolnosti dokumentirano da reagira na test HIV-a. Među njima su: obična gripa, cjepivo gripe i druge cjepiva, skora transfuzija krvi, alkoholizam, pogrešna uporaba lijekova, bolesti jetre, postojanje herpesa bilo kad u životu, i mnoga druga stanja. Najgore od svega je što trudnoća savršeno zdrave žene može također reagirati pozitivno na test HIV-a.

Dakle, postoji naznaka bolesti kao i kod svih starih i dobro poznatih bolesti, ali se smatra da djelovanjem sa HIV virusom ona izaziva bolest – AIDS.

Evo kako to izgleda ako bi se prevelo u formulu:

Indikator bolesti + HIV = AIDS

Što se tiče testa koji se vrši izazivanjem reakcije lanca polimeraza, postoji izjava samog izumitelja ovog testa, dr Mullisa, “… da ni pod kakvim okolnostima se ne može reći da test dokazuje isključivo prisutnost HIV virusa”. Naprotiv, dr Kery Mullis je vodeći skeptik u vezi povezivanja HIV-a i AIDS-a.

Dakle, u odsutnosti HIV-a, indikator bolesti pokazuje bolest koja se zove svojim starim imenom. Prevedeno u formulu:

Indikator bolesti – HIV = Pokazatelj bolesti

Konkretno to može izgledati ovako:

Tuberkuloza + HIV = AIDS
Tuberkuloza – HIV = Tuberkuloza

Dijareja + HIV = AIDS
Dijeraja – HIV = Proljev

Demencija + HIV = AIDS?
Demencija – HIV = Ludilo?

Eto, tako nastaje bolest nazvana AIDS, u prisustvu virusa (HIV), koji još nitko nije precizno dokumentirao.

Ovakvo objašnjenje bolesti se nekim znanstvenicima i liječnicima učinilo sumnjivim. Zato su krenuli u akciju potrage za istinom o ovom virusu. Otvorili su i svoj sajt: http://www.virusmyth.com/aids/. Tu možete naći njihova razmišljanja.

Možda još jedno logično pitanje koje se meni kao laiku nametnulo: S kojim ciljem bi Kreator (koji je stvorio život) stvorio i jedan takav virus koji razora sam imunološki sustav? Zašto je onda Kreator uopće stvarao imunološki sustav? Nije li ovo biološki nelogično?

OD ČEGA ZAISTA UMIRU “OBOLJELI” OD AIDS-a?

Ali nije sve tako crno. Ima i crnjeg.

Za Afriku je Svjetska Zdravstvena Organizacija ustanovila posebnu tehniku ​​za dijagnosticiranje AIDS-a. S obzirom da je HIV test suviše skup (za jeftine crnce, valjda), oni su odobrili vizualnu dijagnostiku. Tako, ukoliko afrički pacijent izgubi 10% svoje težine, ima groznicu ili upornu dijareju praćenu eventualnim kožnim osipom i svrbežom … Da, onda je to – AIDS. Točka.

Još ako to potvrdi CNN, nema što se poriče. Točka.

Sa ovakvom tehnikom dijagnosticiranja jasno je zašto u Africi postoji prijavljen tako veliki broj obeololih od AIDS-a i još veći broj HIV pozitivnih i zašto se ogromna sredstva iz nacionalnih proračuna država članica UN izdvajaju za borbu protiv ove bolesti.

Ista dijagnostička tehnika se primjenjuje i u jugoistočnoj Aziji. Ostale bolesti koje su posljedica siromaštva i loše higijene, potpuno se zanemaruju.

Prosječno inteligentnom čovjeku postaje sada uočljivo da postoji neki PLAN po kome se NEŠTO u vezi s ovim “virusom” radi i gdje je uključena UN kao i Svjetska Zdravstvena Organizacija. Dakle, ako virus i nema, PLAN postoji.

Ali ljudi ipak umiru od AIDS-a?

Čini se da ljudi prije umiru od lijekova koji su izuzetno toksični i koji im se daju protiv “opasnog virusa”.

Za pogoršanje zdravstvenog stanja osoba koje su pozitivne na HIV postoje dva razloga: ili je osoba oslabila zbog pothranjenosti ili je neka druga bolest koja je zapostavljena – napredovala, ili je osobi dat lijek za AIDS.

Jedan od tih lijekova je Azidothymidine, skraćeno AZT. Lijek je nastao 1964. da bi se koristio u kemoterapiji kod oboljelih od raka. Bio je odbačen i prije nego što je stigao na tržište, jer su već u laboratoriskim testiranjima mnoge životinje uginule. Ovaj lijek se smatra jednim od najotrovnijih lijekova koji je ikad stavljen u uporabu.

On jednostavno zaustavlja sve DNK sinteze u ćeliji, te se smatra pravim otrovom za stanice. Za razliku od njegove primjene u terapiji u liječenju raka kada se on koristi samo nekoliko tjedana i nikad više, u liječenju AIDS-a on se propisuje za cjeloživotno uzimanje. Dakle, smrtno otrovan lijek se mora uzimati doživotno!

Sada vam je jasno zašto pacijenti koji umiru od AIDS-a izgledaju tako kako izgledaju ..

To su ljudi koji polako, ali sigurno – umiru. Zvanično na listi efekata koje ovaj lijek izaziva su upravo: razaranje koštane srži te stoga nastaje i anemija i daljnji pad imunološkog sustava do njegovog potpunog sloma, kao i poremećaj rada crijeva i smanjenje apsorbcije hranjivih tvari, uslijed čega dolazi do pada težine. Trbušni bolovi, bolovi u leđima, grudima, otok usana, groznica, simptomi prehlade, krvarenje desni, dijareja, otkazivanje jetre, depresija, konfuzija i još mnogo toga, posljedica su uzimanja ovog “lijeka”.

Dakle, ljudi se proglašavaju bolesnima od AIDS-a na temelju postojanja virusa koji nikada nije dokumentiran i znanstveno dokazan, otkrivenog testovima koji su nespecifični, i na njima se provodi liječenje teško otrovnim lijekovima koji uzrokuju upravo one simptome za koje se tvrdi a ih stvara prisustvo HIV-a.

Tko je tu zaista bolestan?

Ne, vi ćete možda pomisliti da nije moguće da liječnici stvaraju ovu opaku bolest. Ali, postoje i drugi primjeri takvih bolesti koje se jednim imenom nazivaju ijatrogeni bolestima. Podsjetimo na Svinjska gripa, SARS, Španjolska gripa ..

A sve se uvijek vrtjelo oko novca koji se slio na račune farmaceutskih kompanija.

Ali, nije samo biznis u pitanju. Postoji i nešto drugo.

Još prije trideset godina objavljen je program o neophodnosti depopulacije ljudske vrste na planeti. To nije tajna. Svi sumnjivi virusi upravo se i pojavljuju tamo gdje je populacija siromašnih najveća. Je li ovo perfidno smišljeni genocid? Da li je on “human” jer žrtva nije svjesna da mora umrijeti jer to NEKO želi?

Zar je to teško zaključiti?

U Velikoj Britaniji kao i u SAD sprema se zakon po kome će sve trudne žene biti obavezno podvrgnute HIV testu. Kakav štos, kada se zna da upravo trudnoća daje pozitivan rezultat na ovakav test. Naravno, HIV pozitivne osobe se odmah registriraju i stavljaju na posebnu listu i prate se. To su potencijalno “opasne” osobe.

Njihova djeca će biti automatski zaražena HIV-om. I ona se moraju pratiti. Svaka i najmanja temperatura ili prehlada mogu biti – ZNAK. Onda se mora što prije dati “LIJEK”. Azidothymidine (AZT), na primjer. Nije li to uvod u legalizirano masovno ubijanje?

Što nama preporuča bivša Jugoslovenska asocijacija za borbu protiv Side (JAZAS), “nevladina”, neprofitna organizacija koja je “spontano” nastala i koju vode isključivo mladi ljudi koji nemaju pojma odakle im pare da vode svoje akcije: Tko, po njima, treba se podvrgne HIV testu?

Nije li ovo poziv na ubijanje? Koliko ljudi ovo može shvatiti? Antropologija je vrlo precizna: tko želi reducira stanovništvo, mora prvo onesposobiti i ubiti žene.

Ali ni to nije sve. Narod treba maksimalno varati i pljačkati. Tako se sada radi i na dobivanju cjepiva protiv HIV-a. Naravno, za ova istraživanja se iz nacionalnih proračuna izdvaja pozamašna suma.

Poznati baletni igrač Rudolf Nurejev jedna je od žrtva AIDS-a. Ovo su objavili svi svjetski mediji. Ali nisu objavili da je kao “lijek”, nakon što je otkriveno da je HIV pozitivan, dobivao AZT.

Nurejev je zapravo umro od perikarditisa (upale srca) koju je dobio inficiranjem Cytomegalovirusom iz obitelji herpesa. Ovaj mikrob je obično latentan, ali zbog pada imunološkog sustava, navodno uzrokovanog HIV-om, on je postao patogen. Ili je možda postao patogen zbog AZT-a? Ne, zaboga! Nurejev je umro od AIDS-a. Točka.

Tko je stvorio AIDS (VIDEO) …
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vestinet/uredio i preveo:nsp)

Približavaju se veliki praznici Božić i Nova Godina. To su dana kada se obitelj okuplja na svečanom ručku. No tom prilikom ne razmišljamo, čak i ne pomišljamo kako bi taj ručak izgledao kad ne bi bilo polinatora, kad ne bi bilo pčela

I ne samo taj svečani ručak, kako bi izgledala naša sveukupna prehrana kad ne bi bilo pčela, jer svaki treći zalogaj naše hrane potječe od usjeva koji oprašuju pčele. Tijekom mojih javnih nastupa i pisanja, stalno naglašavam sveopću povezanost i međusobnu ovisnost svega živoga na kugli zemaljskoj. Milijuni godina evolucije i životne prilagodbe stvorilo je ovaj stupanj prirodne ravnoteže i sklada.

Pomicanjem, uklanjanjem ili dodavanjem samo jednog elementa, remeti tu ravnotežu, taj sklad. Pritom ne tvrdim, da se ravnoteža o kojoj govorim, stalno ne mijenja, ali te se promijene dešavaju relativno sporo i postupno.

I tada dolazi čovijek modernog doba. Promatram okoliš – samo za mog životnog vijeka Svijet se je više promijenio nego li za proteklih desetak tisuća godina. Umjesto planinskih puteva, danas imamo autostrade s nekoliko voznih traka u jednom smjeru, umjesto sporog hoda krećemo se u strojevima koji postižu i nadzvučne brzine.

Danas imamo uvijek dostupno obilje hrane, čak i one egzotične iz dalekih krajeva, hrane koja može stajati na policama, a da se ne kvari, hrane lijepog izgleda, ali hrane bez mirisa i okusa kakav je ta hrana imala nekada. Sve to zahvaljujući čovjeku, znanstveniku, tehnologu i njegovom ‘genijalnom’ umu.

Da poveća produkciju mlijeka čovjek ‘genijalac’ koristi sintetski hormon rasta (rBGH) ne pomišljajući kakav će učinak tog hormona biti na potrošača tog mlijeka. Da poveća i olakša proizvodnju zrnja u polju koristi herbicid, ne predviđajući njegov učinak na sve živo, pa na kraju i na čovjeka.

Danas imamo uvijek dostupno obilje hrane, čak i one egzotične iz dalekih krajeva, hrane koja može stajati na policama, a da se ne kvari, hrane lijepog izgleda, ali hrane bez mirisa i okusa kakav je ta hrana imala nekada. Sve to zahvaljujući čovjeku, znanstveniku, tehnologu i njegovom ‘genijalnom’ umu

Ne predvidi sposobnost nekih korova da se pod vanjskim pritiskom prilagode i steknu otpornost na taj herbicid, ne predvidi učinak rezidua (ostataka) tog herbicida na sve živo što koristi to zrno za hranu. Taj pomalo umišljeni čovjek, u svom stvaralačkom zanosu i ne pomišlja na mogućnost greške u koracima. U toj svojoj stalnoj težnji za sve bržim razvojem i ne pomišlja da razvoj ne može biti održiv, da će se jednog dana urušiti kao kula od karata.

Pomućenje razuma

Moć čovjeka porasla je do te mjere da danas, kad mu je oholost pomutila razum, pomišlja i na to da se igra Boga, da mijenja život oko sebe, da briše pojedine vrste s lica kugle zemaljske. Jasno, sve to čini naoko u plemenitoj namjeri. Tako pronalazi tehnologiju nazvanu “gene drives”(1), kojom može u kratkom vremenskom razdoblju uništiti neku vrstu, npr. komarca prenositelja malarije.

U plemenitoj namjeri da riješi problem malarije i ne pomišlja o drugimulogama tog komarca, koji je zasigurno hrana nekoj ptičici, kojoj je Priroda dodijelila zadatak da održava populaciju tog komarca unutar okvira postojeće ravnoteže.

No tko kaže da će se čovjek zadržati na komarcu. Ako mu te promijene donose materijalnu korist i moć da vlada drugima, tada mu se razum može potpuno pomutiti. Što ako tako umno poremećeni čovjek upotrijebi tu tehniku kao oružje za uništenje druge etničke rase ili nacije? Porast znanja danas je enorman.

Tako kažu, da se znanje na području genetike udvostruči svake dvije godine, pa danas niti mi, kojima je genetika bila specijalizacija i zanimanje cijeli život, tu genetiku ne možemo spoznati. Smatram da je stoga nepotrebno zalaziti u tumačenje pojedinih novih genetičkih tehnologija. Dovoljno je reći ono vezano uz hranu, za što je svaki čovjek zainteresiran.

Ovih dana američki Centar za sigurnost hrane (CFS) upozorava američku javnost, da je USDA odobrio novi GM krumpir, koji se uskoro može naći na tržištu, a da prethodno nije prošao neophodna ispitivanja sigurnosti. Krumpir pod nazivom Simplot (tvrtke J.R. Simplot Co.) je danas jedina GM sorta krumpira na komercijalnom tržištu. Sorta je dobivena ‘Gene Silencing’ technologijom, odnosno RNA-interference (RNAi) tehnologijom, koja umiruje izražajnost nekog vlastitih gena unutar vrste. U ovom slučaju radi se o genu odgovornom za potamnjenje (oksidaciju) narezanoga krumpira, točnije o jednom od pet gena odgovornih za sintezu polifenol oksidaze(2).

Međutim, znanstvenici nemaju dovoljno spoznaje o ostalim ulogama tog gena, pa stoga niti o mogućim popratnim pojavama na krumpiru. Pritom ne smijemo zaboraviti da GM hranu na američkom tržištu ne treba obilježavati jer je ona, prema navodu nadležnih službi, navodno jednaka onoj drugoj konvencionalnim metodama proizvedenoj hrani.(!?) Kako se američki potrošač u toj zemlji demokracije može zaštititi?

Ovo spominjem samo da bi razumjeli brzinu kojom se pronalaze nove tehnologije koje su potpuno nepoznatih učinaka na čovjeka i njegovu sredinu. I dok se novi proizvod postojeće tehnologija još ne uspije niti testirati, već je proizvod dobiven novom tehnologijom tu, na tržištu.

Svaki treći zalogaja koji pojedemo potječe od usjeva koje oprašuju pčele

Vratimo se našem svečanom Božićnom ručku. Da Vam pišem o oprašivačima i ovisnosti naše prehrane o njima, ponukala me je upravo pročitana vijest o masovnom uginuću pčela u Kanadi. Već desetak godina piše se o umiranju pčela. Isprva su bili krivi mobiteli i zračenja, a potom kemikalije koje koristimo u proizvodnji hrane.

Nacionalni servis za poljoprivrednu statistiku SAD-a izvještava o smanjenju broja pčela za polovinu. Znanost ovom fenomenu daje naziv Colony Collapse Disorder (CCD) i započinje očajnu potragu za uzrokom. Nove studije ukazuju da je krivac glifosat, aktivna tvar herbicida Roundup, danas masovno korištenog u proizvodnji GM usjeva.(3) Danas se na američkim poljima troši blizu 250 miliona kilograma tog herbicida.

Ovih dana američki Centar za sigurnost hrane (CFS) upozorava američku javnost, da je USDA odobrio novi GM krumpir, koji se uskoro može naći na tržištu, a da prethodno nije prošao neophodna ispitivanja sigurnosti. Krumpir pod nazivom Simplot (tvrtke J.R. Simplot Co.) je danas jedina GM sorta krumpira na komercijalnom tržištu.

Utvrđeno je da glifosat može utjecati na učenjem usvojeno ponašanje pčela i kroz neko vrijeme utjecati na osobine roja u košnici. U praksi korištene koncentracije Rounup herbicida mijenjaju (umanjuju) kratkoročno pamćenje pčela. Kako pčele ne umiru odmah, već se vraćaju u košnicu, donose herbicid u kontakt s ličinkama. To znači da će mlade pčele imati manji krug leta od košnice, a s vremenom to će uvjetovati nestanak roja.

Iako su pobornici s GMO usjevima imali namjeru osigurati veću proizvodnju hrane za gladne u svijetu (koje li licemjerne tvrdnje), nestanak polinatora će imati katastrofalan učinak na proizvodnju hrane, jer prema Programu za okoliš Ujedinjenih Naroda, od 100 usjeva koji osiguravaju 90 % svjetske potrebe za hranom, sedamdeset i jednog oprašuju pčele. Procjenjuje se da samo u SAD, vrijednost hrane nastale polinacijim pčelama iznosi preko 20 biliona US$ godišnje. Dovoljno da se i oni koji misle samo o novcu i profitu ozbiljno zabrinu.

Komentator Judson Parker navodi: “Usprkos ovom kolapsu pčelinih rojeva, Agencija za zaštitu okoliša SAD-a spremna je dati dozvolu korištenja glifosata u kombinaciji s još učinkovitijim herbicidom zvanim 2,4-D.

Studenoga 2014. Natural News izvještava: pored Ontaria u Kanadi, deseci miliona pčela uginulo je odmah nakon sjetve kukuruza. Jedan pčelar izvještava o gubitku 600 košnica s nekih 37 miliona pčela.(4)

Uzrok takvom pomoru pčela je sjeme kukuruza tretirano neonikotinoid insekticidom firme Bayer CorpScience Inc. Kakve ima veze sjeme kukuruza sa pčelama, pitati ćete. Nova tehnologija sjetve pneumatskim sijačicama u zraku ostavlja dovoljno otrovne prašine od koje umiru pčele.

Ovdje treba napomenuti, da su pesticidi na bazi neonikotinoida u EU zabranjeni, a neke članice su zabranile i uporabu herbicida na bazi glifosata. Međutim u SAD i Kanadi ti su otrovi dopušteni.

Bez polinatora, cijeli poljoprivredni proizvodni sistemi Sjedinjenih Država i Kanade će se urušiti, ostavljajući građanstvo bez hrane. Uza svu agresivnost korporacija koje proizvode te otrove, teško je povjerovati da Vlade zemalja mogu pokazati toliko malo brige za vlastiti narod. Stvarno mračna budućnost.
 

 
 
Marijan Jošt

1. Esvelt K.M., Smidler Andrea L., Catteruccia Flaminia, Church G.M. 2014. Concerning RNA-guided gene drives for the alteration of wild populations. eLife, July 17, poveznica

2. 2014. Poorly Tested Gene Silencing Technology to Enter Food Supply with Simplot Potato. Center for Food Safety, poveznica

3. Parker, J. 2014. New study shows honeybees harmed by herbicide used on GMO crops. Food Safety Examiner, poveznica

4. Huf E.A. 2014. GMO corn plantings lead to death of 37 million bees in Canada. Natural News, November 26, poveznica

Od kolere do kuge, ebole i tuberkuloze do HIV-a, ove bolesti ne predstavljaju prijetnju cijelom svijetu, no u slučaju nekontroliranog širenja, pitanje je što bi bilo…

Neke od ovih bolesti u prošlosti su prijetile čovječanstvu i uzimale žrtve, dok se s nekima medicina upoznala nedavno. Postoje razne teorije zavjere prema kojima se pojedine bolesti povremeno puštaju kako bi time profitirala farmaceutska industrija, ali i ideje da su neke bolesti zamišljene kako bi se ograničila prenapučenost naše planete.

10. Dječja paraliza

Ta akutna i infektivna bolest uzrokovana je polio virusom, a cilja živčani sustav te uzrokuju paralizu kralježnice i dišnog sustava. Glavni put prijenosa je fekalno-oralni, a najčešće pogađa djecu.

Danas je rijetka zahvaljujući obveznom cijepljenju. Očituje se bolnom paralizom udova.

Vrlo djelotvorno cjepivo se daje djetetu u dobi od 3 mjeseca (zajedno s drugim cjepivom) u dvije, ili češće, tri injekcije u razmacima od jednog ili dva mjeseca. Ponovo se docjepljuje nakon jedne godine, a zatim svakih pet godina, sve do odrasle dobi.

Zaraziti se može uzimanjem vode zagađene virusom. Slijede poteškoće slične angini, rinofaringitisu ili gastroenteritisu.

U nekim nepredvidivim slučajevima virus ulazi u krv i napada živčani sustav. Neurološke posljedice mogu biti pogibeljne. Zahvaćenost kralješnične moždine uzrokuje bolnu paralizu koja se više ili manje očituje na udovima, ali može izazvati i teškoće pri gutanju ili disanju.

Nema uspješnoga liječenja dječje paralize. Zato je neobično važno provjeriti valjanost cjepiva ako se putuje u zemlje trećega svijeta u kojima je bolest češća, te se docijepiti ako je potrebno. Ako se bojite da ste zaraženi vi ili vaše dijete, a niste zaštićeni cjepivom, cijepljenje se mora izvršiti u vrijeme inkubacije.

9. Žuta groznica

Žuta groznica je virusna infekcija, koju prenose pojedine vrste komaraca koje obitavaju na područjima Afrike i Južne Amerike. Uzrokuje žutilo kože i otkazivanje organa. Svake godine u svijetu od nje oboli oko 200.000 ljudi, od kojih 30.000 umre.

U blagim slučajevima, žuta groznica uzrokuje groznicu, glavobolju, mučninu i povraćanje, no ona može postati i ozbiljna, uzrokujući probleme sa srcem, jetrom i bubrezima, kao i krvarenje. U otprilike 50% slučajeva, žuta groznica uzrokuje smrt.

Nema specifičnog lijeka za žutu groznicu, no uzimanje cjepiva prije putovanja u područja visokog rizika vas može zaštititi od ove bolesti.

8. SARS – nova bolest 21. stoljeća

Teška zarazna bolest koja se prvi put pojavila 2002.g., a ubija oko deset posto oboljelih. Osobito je opasan jer se širi kapljično, a izaziva začepljenje dišnih puteva te potom otkazivanja pluća.

Za razliku od bolesti koje su se pojavile koncem 20. stoljeća (AIDS-a i ebole) koronavirus koji uzrokuje atipičnu upalu pluća ili SARS, teški akutni respiratorni sindrom, zapravo je jako zarazan.

Istraživači još nisu sigurni imaju li posla sa “super uzročnicima zaraze” koji prenose velike količine virusa, ili su ovi nositelji modificiranog soja virusa koji je ubojitiji od drugih.

Usto, znanstvenici nisu u potpunosti sigurni da osoba bez simptoma bolesti ne može prenositi virus, kao što je nedavno upozorio David Heymann, izvršni direktor odjela Svjetske zdravstvene organizacije za zarazne bolesti. Isto tako ne znaju mijenja li se virus i postaje li sve otporniji prelazeći s jednog bolesnika na drugog.

SARS se većinom prenosi slinom i tjelesnim tekućinama bolesnika, a najbolji način za njegovo sprječavanje je pranje ruku.

Premda nema znanstvenih dokaza da se SARS prenosi krvlju, većina je zemalja odlučila zabraniti darivanje krvi osobama sa simptomima SARS-a (s kašljem i s povišenom temperaturom) koje bi mogle biti nositelji koronavirusa.

Zanimljivo je da je bolest kojoj su mediji posvetili veliku pozornost, puno manje zarazna od obične gripe koja svake godine u Francuskoj odnosi dvije tisuće života.

Epidemiolozi posebno strahuju od prenošenja SARS-a, za koji još nema cjepiva, na područje Afrike, gdje bi izazvao teške posljedice.

7. Španjolska gripa

Virus koji je 1918. g. odnio između 50 do 100 milijuna ljudi diljem svijeta, više nego što ih je umrlo u 1. svjetskom ratu. Najsmrtonosnija je pošast u ljudskoj povijesti.

Pandemija je tada zahvatila oko trećinu svih ljudi na zemlji, a umrlo je 10 posto oboljelih. Virus izaziva produkciju sluzi koja puni pluća, a pacijent se uguši.

Ime ‘španjolska’ dobila je zato jer je izbila dok je Prvi svjetski rat još trajao. Dok su britanski, francuski, američki i njemačkih mediji redovito cenzurirali i umanjivali vijesti, neutralna Španjolska nije imala ratnu cenzuru pa se iz njihovih novina sve saznavalo. Obolio je i kralj Alfonso XIII. pa se stvorio dojam da je Španjolska najteže pogođena.

Zanimljivo je da Španjolska gripa virološki spada u kategoriju H1N1 virusa, čija se druga pandemija dogodila 2009.

6. Kolera

Ova bolest uzrokuje povraćanje i proljev, koje zbog dehidracije dovode tijelo u stanje šoka. Širi se preko zaražene vode, a svake godine od kolere umre 120.000 ljudi.

Kolera je akutno oboljenje izazvano otrovima koje proizvodi bakterija Vibrio cholerae i koje se manifestira jakim proljevom.

Svaka osoba koja pojede hranu ili popije vodu zaraženu bakterijom. U visoku rizičnu grupu spadaju osobe koje putuju u krajeve u kojima je moguća zaraza kolerom i osobe oslabljenog imuniteta.

Virus kolere se obično prenosi konzumiranjem zaražene hrane ili vode (direktno ili indirektno), izmetom ili izbljuvkom od povraćanja zaraženih ljudi (kroz kanalizaciju, na primjer), ili konzumiranjem svježih ili nedovoljno kuhanih morskih plodova koji potiču iz zaraženih voda.

5. Malarija

Malarija se prenosi ugrizom komaraca, a izazivaju je četiri različita specijesa Plasmodia. Može se prenijeti i transfuzijom, transplantacijom organa te s majke na dijete. To je teška, a može biti i kobna bolest, ali je preventabilna.

Najčešće se javlja u središnjoj i južnoj Africi, Aziji i na Pacifiku te u Središnjoj i Južnoj Americi. Opasnost od zaraze ovisi o području, duljini boravka te o tome boravi li se u gradovima ili selima.

Bolest ima simptome slične gripi, a nastaju 7 dana nakon uboda zaraženog komarca i ciklički se pojavljuju, a između su razdoblja kad se bolesnik osjeća dobro. Kod malarije javlja se vrućica, glavobolja, zimica, anemija, žutica, povećana jetra i slezena.

Ne postoji cjepivo, ali postoje profilaktički lijekovi koji mogu spriječiti nastanak bolesti, no ni jedan potpuno.

Profilaktički lijek preporučit će liječnik jer se terapija razlikuje ovisno o području kamo se putuje, budući da su uzročnici često rezistentni na terapiju.

Ostale mjere prevencije su upotreba repelenata s DEET-om i odjeća dugih rukava i nogavica te spavanje ispod mreža koje su pošpricane repelentima koji sadržavaju piretroid.

Treba imati na umu da se najveći broj komaraca javlja u zoru i sumrak.

4. Kuga

Bolest koja se naziva još i crna smrt. Prenosi se s glodavaca na ljude ugrizom inficirane bube, a najpoznatija je po srednjovjekovnoj epidemiji u kojoj je ubila preko 75 milijuna ljudi. Izrazito je smrtonosna – od nje umire oko 70 posto žrtava.

Kuga je teška, zarazna bolest od koje je umrlo preko četvrtine europskog i svjetskog stanovništva, oko 75 milijuna ljudi.

Naravno, postotak smrti nije u svim dijelovima bio isti,jer se je kuga više širila u gradovima i mjestima gdje je bilo više ljudi. Bila je jedna od najgorih bolesti u povijesti čovječanstva.

Razvila se je u jugozapadnoj Aziji, a kasnih 1340-ih proširila se je u Europu gdje je prozvana imenom „Crna smrt“.

Smatra se da je prvi slučaj kuge bio 1347. godine, kada su se talijanski brodovi vratili u luku bez posade,tj. posada i putnici ležali su mrtvi na brodu. Tada se još nije znao uzrok bolesti, ali danas je sve jasno.

Uzrok bolesti je bio bacil koji se nalazio u krvi štakora. Budući da na tim brodovima nisu bili samo ljudi,već i štakori, koji su se zarazili kada su stigli u Aziju, nakon dolaska u luku štakori su migrirali na obalu, a budući da su nakon nekog vremena uginuli, bacili su našli zamjenu za krv štakora – ljude.

Simptomi su bili crnilo kože (zbog čega je kuga i prozvana imenom crna smrt), glavobolja, žeđ, temperatura i čirevi. Liječnici su kugu pokušavali liječiti rezanjem čireva, ali time bi samo pogoršavali stanje bolesti.

3. Ebola

Širi se prijenosom tjelesnih tekućina, a izaziva unutarnje krvarenje i postupnu smrt. Smrtonosna je čak u 90% posto slučajeva. Za nju ne postoji lijek, iako se kod posljednjih slučajeva pojavio eksperimentalni lijek koji navodno djeluje.

Naziv je dobio po rijeci Eboli u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je bolest prvi put prepoznata 1976. u bolnici koju su vodile časne sestre flamanke. Prenosi se izravnim kontaktom s tijelom zaražene životinje ili osobe, odnosno s njihovim izlučevinama i izmetom.

Uobičajeno se ne prenosi zrakom, međutim, potvrđeno je da se može prenijeti u sitnim kapljicama koje je moguće udahnuti. Zbog svega ovoga klasificiran je u A kategoriju biološkog oružja. Sve dosadašnje epidemije izbile su u bolnicama s lošim higijenskim uvjetima, među ostalim, preko višekratne uporabe igala.

Prvi simptomi javljaju se vrlo brzo nakon što osoba postane zarazna. Zbog toga, kao i zbog činjenice da se ne širi zrakom, već izravnim kontaktom te zbog visoke stope smrtnosti i prometne izoliranosti uobičajenih žarišta, zasad nema potencijal da se pretvori u epidemiju velikih razmjera.

Simptomi bolesti su bolovi u mišićima, nagli rast temperature, pojačana slabost, grlobolja, glavobolja, proljev, povraćanje, groznica, a ponekad i koma. Još uvijek nije pronađeno nikakvo prikladno cjepivo ni način liječenja. Cjepivo je teško razviti jer postoji opasnost da se kroz rekombinaciju gena stvori još opasniji soj. No genetske promjene virusa stotinjak su puta sporije nego, primjerice, kod ljudske gripe tipa A, a slične kao kod hepatitisa B. Uobičajeni izvori bolesti su zaraženi primati poput gorila i čimpanzi te šišmiši.

Ebola se dosad gotovo isključivo javljala u Africi. Nekoliko slučajeva koji su zabilježeni u Rusiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, svi su bili rezultat laboratorijske pogreške. Obje osobe zaražene u Rusiji su umrle, dok su druge dvije, u Velikoj Britaniji i Švicarskoj, ozdravile.

2. Tuberkuloza

Ova bolest napada pluća, kosti i živčani sustav. Prenosi se kapljičnim putem, a pretpostavlja se da oko trećine svjetske populacije ima pritajen, latentan oblik te bolesti.

Bacil tuberkuloze naziva se još i Kochov bacil prema znanstveniku koji je prvi otkrio i izolirao ovu bakteriju 1882. godine. U zemljama u razvoju predstavlja najčešći uzrok smrti. Danas je etiopatogeneza (uzrok i razvoj) bolesti dobro razjašnjena, iako su promjene u prevalenciji i osjetljivosti populacije u velikoj mjeri promijenile klasične oblike pojavnosti ove bolesti.

Tuberkuloza se obično razvija nakon udisanja sitnih kapljica, koje u zrak dospijevaju kašljanjem ili kihanjem osobe zaražene Mycobacterium tuberculosis. Udahnuti bacili tuberkuloze najčešće se smještaju u donjim dijelovima pluća, te je to uobičajeno mjesto primarne infekcije.

1. AIDS

Virus koji napada imunitet, pa se organizam nije u stanju braniti i od najmanjih infekcija. Pretpostavlja se da danas na svijetu s HIV-om živi oko 35 milijuna ljudi.

AIDS je kratica za sindrom stečene imunodeficijencije (eng. Acquired Immune Deficiency Syndrome), gdje riječ sindrom označava skupinu simptoma. SIDA je francuska kratica istoga značenja. Sindrom uzrokuje virus HIV-a koji izaziva imunodeficijenciju, odnosno slabljenje imunološkog sustava, često do te mjere da se organizam teško bori s najobičnijim infekcijama ili prehladom. AIDS mogu imati samo HIV-pozitivne osobe, tj. samo oni koji u sebi nose virus HIV-a.

80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća terapije nisu bile veoma uspješne, zbog čega je kod većine HIV-pozitivnih osoba naposljetku bio dijagnosticiran AIDS. Danas anti-HIV lijekovi mogu kontrolirati virus, ali ne i ukloniti ga. Ipak, time se smanjila učestalost zaraza kod kojih je došlo do oboljenja povezanih s virusom HIV-a.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(24sata, pliva,youtube.com/uredio:nsp)

Aktivisti protiv GMO-a marširali su 24. svibnja u 436 gradova iz 52 države protiv multinacionalne kompanije Monsanto, vodećeg proizvođača genetski modificiranog (GMO) sjemena, osobito kukuruza, soje i pamuka te pesticida.

Monsanto, ili kako ga neki nazivaju MonSotona (Monsatan), ima mračnu prošlost. Tvrtka je osnovana 1901. godine, a tijekom godina su izazvali brojne kontroverze svojim proizvodima koji obuhvaćaju: umjetna sladila , insekticide, poliklorirani bifenil (PCB), pesticide i goveđi somatotropin (rBST) .

Tko je Monsanto?

Tvrtka je poznata po tome što je prva proizvela umjetno sladilo saharin, koji je prodan kompaniji Coca – Cola. Saharin je specifičan po tome što nema gotovo nikakvu energetsku odnosno prehrambenu vrijednost. Istraživanja na laboratorijskim štakorima tijekom ranih 1970-tih su saharin povezala s razvojem raka mokraćnog mjehura u glodavaca kao posljedicu djelovanja te tvari. Zbog toga se sva hrana koja sadrži saharin označavala naljepnicama upozorenja.

Međutim, 2000. godine oznake upozorenja su uklonjene budući da su znanstvenici uočili da glodavci, za razliku od ljudi, imaju jedinstvenu kombinaciju visoke pH vrijednosti, visoku razinu kalcij fosfata i visoke razine proteina u mokraći zbog čega saharin brže uništava mjehure. Liječnici još uvijek upozoravaju trudnice da ne konzumiraju proizvode koji sadrže umjetne zaslađivače, no zbog uklanjanja naljepnica, taj savjet se teško može slijediti.

Monsanto je počeo proizvodnju insekticida DDT 1944. godine. Taj insekticid je intenzivno korišten u drugoj polovici drugog svjetskog rata od strane SAD-a za kontrolu malarije i tifusa među civilima i vojnicima. Nakon rata, DDT je postao šitom ​​dostupan za korištenje kao poljoprivredno insekticid, a njegova proizvodnja i uporaba je znatno povećana u nadolazećim desetljećima.

Američki biolog Rachel Carson je 1962. godine objavio knjigu „Silent Spring”. U knjizi je sistematski prikazao kako DDT utječe na okoliš. Proučavao je primjenu DDT-a i ispitivao logiku oslobađanja velike količine kemikalija u okoliš te njihov učinak na ljudsko zdravlje i eko sustav. Knjiga je uzrokovala javnu kampanju zbog kojeg je primjena DTT-a zabranjen u SAD-u 1972. godine. Stockholskom konvecijom 2004. godine primjena DDT-a je zabranjena u cijelom svijetu.

DDT je povezan s brojim bolestima: dijabetesom, astmom, ranim pobačajem, prijevremenim porodom i niskom porođajnom težinom. Profesionalna izloženost u poljoprivredi i kontroli malarije je povezana s neurološkim stanjima poput Parkinsonove bolesti.

Monsantov najzloglasnijih proizvod je kemijsko oružje bitiherbicid nadaleko poznat kao Agent Orange. Tijekom 1960-tih i 1970-tih Monsanto je bio jedan od najvažnijih proizvođača Agent Orange-a za američke oružane snage tijekom rata u Vijetnamu (1961 – 1971). Vijetnamske vlasti procjenjuju da je 400.000 ljudi poginulo ili osakaćeno, a 500.000 djece rađeno s urođenim manama uporabom tog kemijskog oružja. Crveni križ procjenjuje da danas u Vijetnamu živi oko milijun ljudi na koje je utjecao Agent Orange.

Zapisi ratnog zrakoplovstva SAD-a pokazuju da se izvršilo najmanje 6.542 misija prskanja tijekom rata. Gotovo 76 milijuna litara tog agensa pomiješanog s mlaznim gorivom je upotrebljeno u Vijetnamu, Laosu i istočnim dijelovima Kambodže .

MONSANTO PROSVJED: “Mi nismo znanstveni eksperiment”

U organizaciji aktivista s Facebook stranice “Sjeme uništenja” i udruge “Slobodarskih aktivista”, 20-tak okupljenih prosvjedovalo je i u Zagrebu. Prosvjednici protiv GMO-a su se okupili na Trgu Francuske Republike odakle su u povorci došli ispred zgrade Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Ilicom do Trga bana Jelačića.

Na transparentu koji su istaknuli pisalo je “Stop GMO”, a na drugom je uz “Stop GMO” bila nacrtana mrtvačka glava te napisano “Monsantno seeds of destruction” (“Monsantno sjeme uništenja).

Aktivistice Ana Veliki i Martina Šimunović Conta za vrijeme prosvjedne povorke poručivale su građanima o štetnosti genetski modificiranog sjemena i GMO hrane. Naglasile su kako je njihov prosvjed “globalni otpor protiv GMO hrane i korporacije Monsanto”, izvijestivši kako su danas prosvjedni marševi na šest kontinenata, u 52 države, ukupno u 436 gradova.

Aktivistice su poručivale – “Borba za našu hranu!”, “Širi sjeme svijesti i otpora!”, “Mi nismo znanstveni eksperiment”, “Svijet ne želi vaš GMO”.

“Oni truju našu djecu, truju našu planetu, oni truju nas”

“Oni truju našu djecu, truju našu planetu, oni truju nas. Ako mi ne djelujemo, tko će? Tražimo jasno označavanje GMO hrane i dodatno znanstveno istraživanje na zdravstvene posljedice konzumiranja takvih proizvoda”, naveli su protivnici GMO-a.

Između ostalog, aktivistice su navele da je sjeme Monsanta modificirano kako bi bilo otporno na prethodno stvorene pesticide, što znači kako je stvoreno da preživi otrov koji ubija ostalo bilje i insekte, truje tlo i zahtijeva posebne mjere opreza za vrijeme špricanja poput gas maski. Uz to je, kažu, GMO sjeme kreirano je da bude sterilno te je nemoguće sakupljati, čuvati i koristiti proizvedeno sjeme.

Navele su da su štakori hranjeni GMO kukuruzom razvijali strašna tumorska oboljenja, a od treće generacije zabilježena je neplodnost u prilično velikom postotku.

Također su rekle da iz GMO kukuruza nastaje i glukozno-fruktozni sirup koji se distribuira po cijelom svijetu i kojeg je gotovo nemoguće izbjeći u kupovnoj hrani. Poručile su građanima da sade svoje povrće, da sjeme nabavljaju u manjim organskim sjemenarama, te da poštuju svoj život, prirodu i buduće generacije.

Upozorile su na važnost očuvanja biološke raznolikosti, te kao primjer navele opasnost da ostanemo bez ličkog krumpira. Također su navele da vlasnik koncerna Agrokor Ivica Todorić iz Argentine uvozi stočnu hranu – kukuruz i soju, koji su, kako tvrde, 100 posto GMO.

Monsanto je osnovan 1901. u St. Louisu (SAD). Globalni bunt protiv Monsanta izbio je jer ta golema korporacija prodaje GMO sjeme, iako postoje nedoumice vezano za njegovu sigurnosti po ljudsko zdravlje.

Genetski modificirani organizmi (GMO) zasad su pretežno biljke koje se koriste u prehrani ljudi i životinja (stoke), ali budućnost GMO-a leži u modificiranju životinjskih vrsta namijenjenih ljudskoj prehrani. Protivnici GMO-a tvrde: To je čisti otrov.

Žrtve biljne vrste, životinje, ljudi…

Istraživanja su pokazala kako posljedice genetskog inženjeringa osim autohtonih biljnih vrsta, koje doslovno izumiru pod najezdom GMO-a, osjećaju i životinje i ljudi.

Prosvjednici protiv GMO-a su tako, između ostalog, počast odali i “palim suborcima” pčelama, čiji se broj sve više smanjuje zbog sve veće primjene snažnih herbicida i pesticida na koje su GMO biljke otporne, a čije izumiranje, prema riječima znanstvenika, znači i izumiranje čovječanstva.

Jedan od crnih primjera je kineska provincija gdje su pčele pobijene pesticidima pa se sad godišnje troši milijune na ručno oprašivanje. No, može li ljudska ruka s kistom zamijeniti ono što je sama priroda stvorila?
 

 

Je li cijena života ipak veća od cijene označavanja GMO-a?

Obavezno označavanje GMO hrane povećat će njene cijene, ali je zasad nepoznato za koliko točno. Procjene su da bi na godišnjoj razini iznos kojeg četveročlana američka obitelj izdvaja za hranu porastao za 450 američkih dolara (oko 2.500 kuna).

Naravno, i same provjere je li neka hrana GMO koštaju. Znanstvenici s Akademije znanosti u Washingtonu naveli su ovog tjedna kako je još nepoznato koliki će biti troškovi tih provjera i označavanja GMO hrane, ali je jasno kako nije riječ o jednostavnom i jeftinom postupku.

Dok zagovornici GMO-a kao glavni argument ističu cijene i troškove, protivnici se pitaju – vrijedi li ljudski život ipak više?

“Oni truju našu djecu i naš planet. Ako mi nećemo djelovati, tko će?”

Prvi “Marš protiv Monsanta”, održan 25. svibnja ove godine, okupio je više od 2 milijuna ljudi diljem svijeta. Globalni prosvjedi, koji su se proširili iz SAD-a, uslijedili su nakon što je američki Senat odbio zakon kojim bi se propisalo posebno označavanje genetski modificirane hrane. Prosvjedi su održani u 436 gradova u 52 zemlje svijeta, a prosvjednici su pokušali upozoriti javnost na opasnosti koje predstavlja genetski modificirana hrana i kompanije koje je proizvode.

“Bilo je zaista inspirirajuće vidjeti sve te ljude koji su na jedan dan bili spremni staviti na stranu sve razlike između sebe i udružiti se u ovako važnoj akciji. Nećemo stati sve dok Monsanto ne pristane na sve naše zahtjeve. Oni truju našu djecu i naš planet. Ako mi nećemo djelovati, tko će?”, kazala je tom prilikom Tami Canal, pokretačica kampanje “Marš protiv Monsanta”.
 

 

“Prodat ćemo vam problem, a onda ćemo vam prodati rješenje problema”

“Oni lažu o svojim ciljevima. Kažu da će GMO hrana pomoći u rješavanju problema svjetske gladi. No, istina je da je GMO hrana ništa više od poslovne strategije. Genetski modificiraju biljke da bi izdržale veće količine pesticida njihove proizvodnje, dok `normalne` sorte biljaka istrebljuju tim istim pesticidima”, navode organizatori “Marša protiv Monsanta”.

“Njihov pravi cilj je kontrolirati svjetske zalihe hrane. Mislite li da je sve to samo teorija zavjere, provjerite popis hrane koja sadrži GMO. To je već 90 ili više posto hrane u našim prodavaonicama. A nitko ne zna kako se to dogodilo”, dodaju i poručuju kako je pravi moto Monsanta: “Prodat ćemo vam problem, a onda ćemo vam prodati rješenje problema”.

Monsantov GMO kukuruz uzrokovao tumore kod štakora

Dosadašnja istraživanja pokazala su kako GMO hrana izaziva tumore, otkazivanje organa, neplodnost… Tome dodatno doprinosi otpornost GMO biljaka na velike količine pesticida koje se putem GMO hrane unose u organizam.

Tako je prošlogodišnje istraživanje francuskih znanstvenika otkrilo kako su štakori koji su hranjeni GMO kukuruzom kojeg prodaje američka kompanija Monsanto oboljeli od tumora i drugih komplikacija koje uključuju oštećenja bubrega i jetre.

Istraživači sa sveučilišta u Caenu ustanovili su kako su štakori koji su hranjeni NK603 kukuruzom umrli puno prije od onih koji ga nisu konzumirali. Ta je sorta stvorena da bude otporna na Monsantov pesticid za uništavanje korova, a štakorima su davane doze koje su dopuštene prema američkim zakonima.

Rezultati hranjenja laboratorijskih štakora raznim tipovima GM kukuruza

Znate li što jedete?

Je li ono što ubija štakore i dalje dovoljno dobro za ljude? GMO hrana nalazi se na policama diljem svijeta, a nerijetko nemate pojma što konzumirate.

Hrvatski zakoni ne traže nikakvo označavanje GMO sastojaka i prodaju se kao normalna hrana. Vjerojatno GMO hranu konzumirate svakodnevno, a da to ni ne znate. Coca-cola, Pepsi, Kraft foods (Milka, Jacobs itd.) samo su neki od proizvođača hrane koji usko surađuju sa Monsantom i rado koriste GMO sastojke.

Sve se može kupiti novcem?

Dok protivnici GMO-a ugovore s Monsantom nazivaju “ugovorima s đavlom”, ta korporacija vrlo lako kupuje podršku. Prošle su godine donirali više od 4,2 milijuna dolara grupaciji “No on 37″, koja okuplja niz američkih udruga koje su se protivile prijedlogu zakona prema kojem bi se sva GMO hrana u Kaliforniji morala označavati posebnom oznakom. Monsanto nije jedini koji je donirao velike svote novca organizaciji “No on 37″, već su svoj prilog dali i Nestle USA, Coca Cola, E. I. Dupont de Nemours, Dow Agrosciences i Pepsi.

Kako je bilo u Hrvatskoj?

U organizaciji aktivista s Facebook stranice ‘Sjeme uništenja’ i udruge ‘Slobodarskih aktivista’. Njih 20-tak prosvjedovalo je i u Zagrebu. S obzirom da je prošle godine bilo oko 300 ljudi, ovo nije baš bilo motivirajuće, a GMO hrane na hrvatskom tržištu je sve više.

Prosvjednici protiv GMO-a okupili su se na Trgu Francuske Republike, odakle su u povorci došli pred zgradu Ministarstva zaštite okoliša i prirode te Ilicom do Trga bana Jelačića. Na transparentu koji su istaknuli pisalo je ‘Stop GMO’, a na drugom je uz ‘Stop GMO’ bila nacrtana mrtvačka glava te napisano ‘Monsanto seeds of destruction’ (‘Monsanto sjeme uništenja).

Oni truju našu djecu, truju naš planet, oni truju nas. Ako mi ne djelujemo, tko će? Tražimo jasno označavanje GMO hrane i dodatno znanstveno istraživanje na zdravstvene posljedice konzumiranja takvih proizvoda, naveli su protivnici GMO-a.

Među ostalim, aktivistice su navele da je Monsantovo sjeme modificirano kako bi bilo otporno na prethodno stvorene pesticide, što znači kako je stvoreno da preživi otrov koji ubija ostalo bilje i insekte, truje tlo i zahtijeva posebne mjere opreza za vrijeme špricanja poput gas maski. Uz to je, kažu, GM sjeme kreirano da bude sterilno te je nemoguće sakupljati, čuvati i koristiti proizvedeno sjeme. Navele su da su štakori hranjeni GM kukuruzom razvijali strašne tumorske bolesti, a od treće generacije zabilježena je neplodnost u prilično velikom postotku.
 
 
index, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17637"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]