Doktor Michael Greger autor je bestselera ‘Kako ne umrijeti’, prepoznatljivo je lice u SAD-u (i šire), i često govori o prehrani, sigurnosti pojedine hrane, i o javnom zdravstvu

Šest najbitnijih namirnica koje bi se morale svakodnevno konzumirati (ima ih ukupno 12). Pa počnimo.

1. Mahunarke

Pritom misli na mahunarke u širem smislu: leće, slanutak, sušene polovice graška, soja, i naravno sve vrste graha. Možda vam se juha od graška, i umakanje mrkve u humus ne čine korisnima, ali i tako unosite mahunarke. Trudite se pojesti barem tri porcije mahunarki dnevno.

Jedna porcija je otprilike: četvrtina šalice humusa; pola šalice kuhanog graha, leća, tofua, ili tempeha; ili puna šalica svježeg graška ili proklijalih leća. Iako je i kikiriki tehnički mahunarka, doktor Greger ga je svrstao u kategoriju orašastih plodova (zbog nutritivne vrijednosti).

2. Bobičasto voće

Jedna porcija bobičastog voća bi biti oko pola šalice svježih ili zamrznutih, a sušenih četvrtinu šalice. Iako su, biološki gledano, banana, avokado, pa čak i lubenica bobičasto voće, koristit ćemo kolokvijalni termin za malo jestivo voće, i dodat ćemo i grožđe (i grožđice), i kumkvat u ovu kategoriju.

To naravno znači da ćemo dodati i voće za koje mnogi smatraju da spadaju u bobičasto voće, iako tehnički ne spadaju, primjerice: borovnice, trešnje, brusnice, jagode, dud (murva).

3. Zeljasto povrće

U zeljasto povrće spadaju brokula, kupus, blitva, raštika, i kelj. Greger preporučuje barem jednu porciju dnevno (pola šalice), i barem još dvije porcije zelenila dnevno, lisnatog, ili zeljastog.

4. Orašasti plodovi

Svatko bi trebao jesti barem 1 žličicu mljevenih lanenih sjemenki dnevno, a osim toga i porciju drugih orašastih plodova ili sjemenki. Četvrtina šalice oraha je dovoljno za jednu porciju, a ako volite maslace (primjerice od kikirikija), nemojte u jednom obroku uzimati više od dvije jušne žličice. Kesteni i kokos ne spadaju nutritivno u orahe.

5. Začini

Doktor Greger preporučuje i četvrtinu žlice kurkume, a možete dodavati i druge začine (bez soli) koje volite.

6. Cjelovite žitarice

Za dug život jedite i porcije cjelovitih žitarica, primjerice: pola šalice tople zobene kaše; kuhana zrna, primjerice riže, kvinoje, heljde; kuhana tjestenina, ili kukuruz; šalica hladnih (gotovih) žitarica; jedna tortilja ili šnita kruha; polovica peciva ili muffina; ili tri šalice kokica.

Ovih 6 namirnica dodajte u listu za kupovinu, i eksperimentirajte s receptima; možete ih sve pomiješati u jedan obrok, ili jesti odvojeno. Igrajte se.
 
(nexus-svjetlost.com)

Cijeli svijet polako uviđa činjenicu da kada tijelu damo ono što mu je potrebno, može se izliječiti ono što smo mislili da je neizlječivo

Dobar primjer neizlječivog, a čestog problema je zubni karijes, a opsežna istraživanja koja su sada dostupna javnosti otkrivaju više o prirodi karijesa kao i činjenicu da postoje lijekovi koji mogu pomoći.

Kako prirodno izliječiti karijes

Prema Američkom udruženju dentologa, karijes dobivamo kada hrana koja sadrži ugljikohidrate (šećere i škrob) kao što su kolači, bombone, mlijeko, riža i sl često ostaju na zubima. Bakterije koje žive u ustima razvijaju se na takvim ostacima, a kao rezultat proizvode kiselinu.

Tijekom vremena, ove kiseline uništavaju zubnu caklinu, što rezultira karijesom.

Postoji nekoliko problema s ovom teorijom uključujući:

• Skupina urođenika koji su ugljikohidrate žvakali, a nikad nisu četkali zube niti koristili zubni konac, imala je sve zube skoro bez karijesa.
• Bakterije ne konzumiraju prerađeni šećer ili brašno zbog nedostatka hranjivih tvari u njima.
• Namirnice koje bakterije vole kao što su mlijeko, povrće, meso, riba i voće uglavnom nisu navedene kao uzročnici karijesa

Dakle, ako moderna objašnjenja uzroka karijesa nisu točna, što je onda zapravo uzrok?

Istraživanja dr. Westona Pricea i drugih zubnih pionira svodilo se na tri čimbenika:

• Nedovoljno minerala u prehrani
• Nedovoljno vitamina topivih u mastima (A, D, B i K)
• prisustvo fitinske kiseline zbog koje crijevni sustav ne apsorbira pravilno hranjive sastojke.

Tijekom vremena, ako vašoj prehrani nedostaje vitamina i minerala, ili sadrži visoke razine fitinske (iz žitarica, sjemenki, orašastih plodova i mahunarki) omjer kalcija i fosfora neće biti u ravnoteži, što će rezultirati izvlačenjem minerala iz kostiju, odnosno gubljenjem zuba i slabljenjem kostiju.

Dakle, dugogodišnje uvjerenje da šećer uzrokuje karijes je istina, ali zato jer uništava hranjive tvari iz tijela, a ne jer ga bakterije jedu i proizvode kiselinu koja uništava zube.

Hrana koja može izliječiti karijes

Kako bi vratili promjer kalcija i fosfora u krvi, i kako bi omogućili mineralima da se vežu za zube nije dovoljno samo ne jesti previše slatkiša ili prerađene hrane.

Zapravo moramo jesti hranu koja sadrži velike količine minerala i vitamina koji će graditi čvrstu zubnu caklinu.

Hrana na koju se treba fokusirati je:

• kokosovo ulje, organski mliječni proizvodi (naročito maslac), organski uzgojeno meso, morski i juhe od kostiju.
• organska uzgojeno povrće, a idealna bi bila juha od kostiju s povrćem.
• jetra

Ograničite namirnice koja imaju visok udio fitinske kiseline poput žitarica, mahunarki, orašastih plodova i sjemenki, kao i prerađene hrane koja je će poremetiti ravnotežu šećera u krvi.

Dodaci prehrani koje treba uzeti u obzir:

• fermentirano ulje iz jetre bakalara
• magnezij – potrebno za pravilno korištenje kalcija i fosfora
• želatina – ako nemate vremena za juhu to je dobar izbor jer je odlična za desnu i probavu

Sada možete vratiti svoj blistavi osmijeh….
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio i preveo:nsp)

Sintetičke verzije vitamina sadrži kemijske spojeve koji nisu za prehranu ljudi i ne javljaju se u prirodi. Evolucija je diktirala da jedemo hranu koju možemo pokupiti sa zemlje, a ne hranu koju smo stvorili u laboratoriju.

Rasprava o korištenju (ili opasnosti) sintetičkih vitamina traje već godinama, a ovisno o kojim vitaminima govorimo: možda postoje razlike, ili ih uopće nema, u i kako vaše tijelo reagira na sintetičke vitamine.

Da pojasnimo, vitamin je molekula koju vaše tijelo ne može napraviti samo od sebe i mora doći izvana.

Prije nego što krenemo u raspravu o ovoj temi, važno je napomenuti da voće i povrće sadrži više od samih vitamina (i često sadrže mnogo različitih, ili sve, vitamine u različitim dozama), oni također sadrže različite mikronutrijente i aminokiseline (građevne blokove proteini koji su sami po sebi gradivni blokovi života).

Biljke, za razliku od životinja, zar ne (uglavnom) konzumiraju druge oblike života za energiju, i umjesto toga koriste svjetlo, i trebaju biti u stanju stvoriti sve aminokiseline same. Aminokiseline koje ljudi ne mogu stvoriti sami (de novo) nazivaju se “esencijalnim aminokiselinama”, i mi nemamo drugog izbora osim da ih dobijemo kroz hranu koju jedemo.

SINTETIČKI VITAMINI NISU NI PRIBLIŽNO ISTO KAO I PRIRODNI

Ako želite znati koje sintetičke vitamine vjerojatno ne bi trebali uzimati, naša prva stanica je vitamin A. Predformirani vitamin A može, u visokim dozama, imati značajnu toksičnost, koja nije povezana s beta-karotenom.

Beta-karoten, prethodnik vitamina A, je dostupan u mnogim namirnicama (posebice onim koje su narančaste), i vitamin A je posebno koncentriran u jetri svih sisavaca. Predoziranje vitaminom A, bilo iz dodataka prehrani u obliku tableta ili prilikom previše konzumiranja jetre, ima otrovne posljedice na vaše tijelo.

Uporaba genetske modifikacije (primjer sa zlatnom rižom ili novim beta-karoten bananama), nastojaolo se povećati dostupnost prirodnog izvora beta-karotena (osnova vitamina A – GMO banane Bill Gatesa), ali oporba genetske modifikacije u cjelini je zakomplicirala taj proces.

Vitamin C, također poznat pod nazivom askorbinska kiselina, se pokazao da je jednako bioraspoloživ (apsorbira se) od voća i povrća kao i iz sintetičkih izvora ( Carr & Visser, 2013 ).

Važno je napomenuti da jedini oblik kojeg možemo lako apsorbirati je L-askorbinska kiselina, što je molekularno identično vitaminu C u voću. U dozama preko 200mg, vaše tijelo je u stanju apsorbirati manje vitamina C, pa je nekoliko manjih doza poželjno za uzimanje nego sve odjednom, te je sigurno konzumirati do 2000 mg na dan. Vitamin C je važan kofaktor u mnogim staničnim procesima, a važan je za imunološki sustav. Nedostatak vitamina C dovodi do bolesti “skorbut”, što je uobičajena bolest među brodarima starog svijeta.

Vitamin E nije bioraspoloživ u sintetičkom obliku kao i iz prirodnih izvora. Vitamin E je važan za rad imunološkog sustava, kao i ekspresiju DNA, a može se pronaći u mnogim namirnicama kao što su orašasti plodovi i sjemenke. Dorea Reeser u časopisu Scientific American sažima usporedbu sintetičkih i prirodnih izvora, ona navodi:

“Prirodno deriviran Vitamin E se zove d-(alfa)-tokoferol, a sintetički vitamin E se zove dl-(alfa)-tokoferol. Razlika između njih je u kemijskoj strukturi, pa se time “dl” odnosi na smjesu oba D i L-(alfa)-tokoferol. Nema dokaza da je “l” verzija štetna za ljudski organizam, ali ona je oko 1,4 puta manje učinkovita od prirodno dobivenog vitamina E”

Vitamin K je zapravo smjesa nekoliko različitih molekula, a uobičajena prehrana i zdrava crijevna flora bi trebala biti dovoljna kako bi se spriječila potreba za nadopunom (pokazalo se iz analize jetri mrtvih pacijenata koji su uzimali antimikrobne lijekove ili ne). Vitamin K je neophodan za zgrušavanje krvi (što može biti ometeno sa previše vitamina E), a može se naći u avokadu i brokuli.

Vitamin B6 je važan za funkciju živaca i mišićnu koordinaciju, i kao i svi vitamini B skupine, vaše tijelo ih ne može pohraniti (što znači da je potrebno obnoviti tjelesnu zalihu često). Preporučuje se uzimanje samo oko miligram dnevno, tako da vitaminskim suplementima riskirate brzo prekoračenje dnevne granice. Vitamin B6 se lako dobiva iz banane, oraha, i cjelovitih žitarica. Mnogi izvori koji sadrže vitamin B6 također sadrže i B12.

Vitamin B12 je važan kofaktor za regulaciju (metilacije DNA i transkripcije, potrebnih u sintezi metionina koji je prva aminokiselina u suštini svih proteine). Ne treba vam puno vitamina B12, i jedenjem različitih voća i povrća bi trebalo ispuniti vaše dnevne potrebe. Sintetski vitamin B12 se apsorbira samo oko 56% .

Ostali vitamini B skupine ( B1: tiamin , B2: riboflavin , i B3: niacin) mogu se naći u mliječnim proizvodima i orašastih plodovima. Trebate oko 1 mg dnevno tiamina i riboflavina, ali nešto više oko 10 mg dnevno niacina. Zajedno ovi vitamini su vrlo važni za vaš metabolizam (sposobnost tijela da transformira hranu u energiju, da se tako izrazim). Također, u skupini B vitamina koji vaše tijelo ne može pohraniti su pantotenska kiselina (B5) i biotin (B7), koji su osjetljivi na toplinu i kisik, i također teško ih je pohraniti kao dodatke. Poput ostalih B vitamina, pantotenska kiselina i biotin mogu se dobiti od mahunarki i mliječnih proizvoda (među ostalim izvorima).

Posljednji esencijalni vitamin na našem popisu je folna kiselina (folna kiselina ili B9), koji je važan za replikaciju DNA i diobu stanica. Ljudima često ne manjka folne kiseline, a može se dobiti od raznih namirnica (gotovo svog voća i povrća). Njegov značaj u diobi stanica čini vrlo važnu ulogu kod trudnica, iako zdrava prehrana treba jamčiti ne uzimanje vitaminskih dodataka.

Namjerno smo zanemarili raspravljati o vitaminu D u ovom članku, ali prije svega zato što ljudi imaju tendenciju da znju o tome podosta.

Jedite svježe voće i povrće, kao i ono koje ste skuhali (ali imajte na umu da su neki vitamini osjetljivi na toplinu), kao dio raznovrsne prehrane, potrebne za dobro zdravlje.

Omiljeni vitamin – iz naftnog derivata

Mnogi su vitamini koji se nalaze na tržištu, dobiveni iz katrana i drugih naftnih derivata. I dok te sintetičke tvari po svom kemijskom sastavu mogu biti istovjetne ili vrlo slične prirodnim vitaminima, one ipak imaju samo djelić biološke aktivnosti.

Sintetički vitamini mogu zamijeniti neke, ali ne sve funkcije svih odgovarajućih prirodnih vitamina.

Sintetički vitamini, pored onih koji se nalaze u hrani, mogu imati i loše posljedice. Čak i sami proizvođači vitamina upozoravaju da velike količine vitamina A, grupe kompleksa B vitamina, kao i vitamina C, D i E mogu naštetiti organizmu. Osim toga, uzimanje malih količina dodatnih sintetičkih vitamina može izazvati postupnu koncentraciju vitaminske toksičnosti.

Dakle, ako ste odlučni da krenete s uzimanjem dodatnih vitamina i minerala, pokušajte nabaviti one prirodne (dobivene iz hrane) umjesto sintetičkih.

Vitaminska riznica

Makrobiotička prehrana oprskrbljuje tijelo svim neophodnim vitaminima u količinama koje su iste ili veće od preporučljivih dnevnih doza i bez dodataka u obliku tableta. Ključne namirnice u makrobiotičkoj prehrani – integralne žitarice, svježe voće i povrće (pogotovo zeleno lisnato povrće), sjemenke, mahunarke – predstavljaju, koliko se zna, hranu s najvišom koncentracijom vitamina.

PA KRENIMO….

GLAVNE RAZLIKE SINTETIKA / PRIRODNO (PROIZVODNJA I UPORABA)

Prirodni vitamin A – Vitamin A se pojavljuje u hrani kao beta-karoten. Tijelo ga mora pretvoriti u vitamin A kako bi bio koristan. To zvuči manje učinkovito, ali vitamin A može biti toksičan u velikim dozama. Beta-karoten dopušta tijelu da ga pretvori ono što treba i odbaci višak kao prirodnu zaštitu protiv oštećenja.

Sintetički vitamin A – Sintetički vitamin A je retinil palmitat ili retinil acetat. Ovaj sintetički spoj je izrađen od kombiniranja ribljeg ili palminog ulje sa spojem beta-ionone. Proizvodnja palminog ulja je dovela do krčenja šuma i prašuma i ugroženosti orangutana. Beta-ionone je stvoren pomoću citrusa, aceton i kalcijevog oksida.

Prirodni vitamin B1 – Tiamin ili vitamin B1, je vitamin topiv u vodi stvoren od biljaka i vezan za fosfate. Probava oslobađa tiamin pomoću specijaliziranih enzima koji su usmjereneni prema fosfatima.

Sintetički vitamin B1 – Tiamin mononitrat ili tiamin hidroklorid se sastoji od katrana, amonijaka, acetona i solne kiseline. On se apsorbira u mnogo manjoj količini jer nije vezan za fosfat. On je kristal u strukturi, za razliku od vitamina na prirodnoj biljnoj bazi. Mnogi sintetički vitamini su kristalične strukture. Kristali u našem krvotoku uzrokuju štetu i akumulaciju minerala gdje to nije potrebno, kao i kod zglobova.

Prirodni vitamin B2 – Riboflavin se lako apsorbira, ostaje u krvi dugo vrijeme, te se lako apsorbira u tijelu u mnogim važnim enzimima.

Sintetički vitamin B2 – Sintetički riboflavin je izrađen od octene kiseline i dušika ili uporabom genetički modificirane bakterije (GMO bakterije) i fermentacije. Pokazano je da ga tijelo manje apsorbira i brzo uklanja iz krvi i biva izbačen kroz urin kao toksin.

Prirodni vitamin B3 – Niacinamid ili nikotinamid je ono što nalazimo u hrani i obično nazivamo niacin. Niacin može imati nuspojave, ali one su minimalne, kada ga uzimamo preko biljne hrane.

Sintetički vitamin B3 – nikotinska kiseline je stvorena pomoću katrana, amonijaka, kiselina, 3-cijanopiridina i formaldehida. On se manje apsorbira i ima viši rizik nuspojava od prirodnog vitamina B3.

Prirodni vitamin B5 – Pantotenat je prirodna verzija ovog bitnog B vitamina.

Sintetički Vitamin B5 – sintetički vitamin B5 ili pantotenska kiselina uključuje izobutiraldehid i formaldehid koji se dobivaju iz kalcijeve ili natrijeve soli. Derivat alkohola, pantenol se ponekad koristi kao stabilizator da ovaj vitamin traje dulje na policama trgovina.

Prirodni vitamin B6 – Piridoksin, kao i B1 je vezan uz fosfat u biljkama i čini piridoksal-fosfat. To je biološki aktivna forma. Bilo koji drugi oblik B6 se mora pretvoriti u ovu kombinaciju fosfata prije nego ga naše tijelo može koristiti.

Sintetički Vitamin B6 – Piridoksin hidroklorid dolazi iz petrolejskog estera, klorovodične kiseline, i formaldehida. On se teško apsorbira ili konvertira i pokazalo se da zapravo inhibira djelovanje prirodnog B6 u tijelu. Ona također ima nuspojave koje se obično ne nalaze u prirodnom vitaminu B6 iz prirodnih izvora hrane od ovog vitamina.

Prirodni vitamin B7 – Biotin je uključen u rast stanica, proizvodnju masti i metabolizam.

Sintetički vitamin B7 – Sintetički B7 se proizvodi koristeći fumarnu kiselinu.

Prirodni vitamin B9 – Ovaj vitamin B postoji u hrani kao folat, i on je vrlo važan u stvaranju i popravku DNA, pa tako je i od vitalne važnosti prije i tijekom trudnoće.

Sintetički vitamin B9 – Folna kiselina ne postoji u prirodnim namirnicama, ona je kristal, i teško se apsorbira usprkos velikim količinama koje su dodane u multivitamine i dodatke prehrani. Sintetski vitamin B9 se proizvodi od naftnih derivata, kiseline i acetilena.

Prirodni Vitamin B12 – Kobalamin B12 mogu proizvesti samo mikroorganizmi kao što su bakterije koje rastu u tlu i u našim crijevima, kao i neke mikro-alge i možda neke vrste morskih algi.

Sintetički Vitamin B12 – Kobalt i cijanid se fermentiraju i dobiva se cijanokobalmin. Dobro ste čuli! Cijanid. U malim količinama, ali to je još uvijek cijanid.

Prirodni Kolin – Kolin je često grupiran s B vitaminima. On je u kombinaciji s fosfatom u prirodi i važan je u staničnim membranama i provjeru čuvanja masnoća.

Sintetički Kolin – Kolin klorid ili kolin bitartrat je izrađen od etilena, amonijaka, i klorovodične kiseline, te vinske kiseline. On se ne veže za fosfate.

Prirodni vitamin C – Ovaj vitamin je lako dostupan u agrumima, crvenoj paprici, bobičastom voću, i još u mnogo voća i povrća. U prirodi se nalazi u kombinaciji s flavonoidima i fitonutrijenatima koji pomažu u njegovoj apsorpciji i korištenju.

Sintetički vitamin C – Askorbinska kiselina je izoliran vitamin kojeg dobivamo od genetski modificiranog kukuruznog šećera (GMO) koji se hidrira i obrađuje s acetonom. Njemu nisu potrebni flavonoidi i fitonutrijenti da bi mogao funkcionirati.

Prirodni vitamin D – Tehnički na ovaj vitamin se nije uvijek mislilo kao na vitamin jer naš organizam to može sam napraviti. Gljive, kvasci, i lišajevi proizvode vitamin D kada su izloženi suncu. Ljudi također. Dnevna doza od oko 20 minuta sunčeve svjetlosti daje sve što nam treba. Vitamin D3 je najučinkovitiji oblik, isti koji dolazi iz naše vlastite kože ili iz lišajeva. Gljive i kvasac često proizvode vitamin D2.

Sintetički vitamin D – Da bi oponašao prirodnu proizvodnje koju nalazimo u našoj koži, znanstvenici zrače životinjsku mast da stimuliraju sintezu vitamina D3. Oni obično koriste lanolin, voštane izlučevine iz ovčje kože koja čuva vunu suhomm.

Prirodni Vitamin E – Vitamin E se zapravo odnosi na 8 različitih spojeva topivih u masti i djeluje kao antioksidans koji štiti masti od oksidacije. Najviše biološki aktivnog oblika nalazimo u žitaricama, sjemenau, i ulju iz sjemenki i zrna.

Sintetički Vitamin E – Sintetički dl-alfa tokoferol je stvoren pomoću rafiniranih ulja, trimetilhidrokinona i izofitola. On se ne apsorbira tako lako, ne ostaje dugo u tkivima, te se brzo rasprši poput otrova ili nepoznate kemikalije.

Prirodni vitamin K – Ovaj vitamin je važan za pravilno zgrušavanja krvi i neke metaboličke procese. On je pronađena u tamnom lisnatom povrću.

Sintetički vitamin K – Sintetički vitamin K ili menadion, dolazi iz derivata katrana i genetski modificiranog (GMO) i hidrogeniranog sojinog ulja, a u proizvodnji se koriste još i solna kiselina i nikal. Ovaj sintetički vitamin se smatra vrlo otrovan i oštećuje imunološki sustav.

AKO VAM OVO NIJE DOSTA, OVO SU DODACI KOJI SE JOŠ STAVLJAJU U MULTIVITAMINE

Opasni, šokantni dodaci u vašim lošim vitaminima, navedeni kao „ostali sastojci“ uključuju: pesticidi, talk, boje, natrijev benzoat, metil – celulozu, carnauba vosak, silikon i/ili titanijum dioksid. Ukoliko ne poznajete niti jedan od navedenih dodataka, tada će vam i naštetiti!

Također, mnogi multivitamini, pogotovo oni za žvakanje, sadrže aspartam, vodeći uzročnik Fibromyalgije i sindroma bolesti crijeva.

A na sve to, ako vaši vitamini sadrže umjetne zaslađivače Aspartam, Kalijev Acesulfam, Sukralozu ili Sorbitol, mogli bi razviti bolest umjetnih zaslađivača (rak) i mutaciju stanica, vašega DNK i proslijediti taj mutirani DNK budućim generacijama.

Nemali broj primjera je primjećen u javnosti da su ljudi koji su živjeli zdravim životom, hranili se zdravo i bavili sportom, pa obolili od raka. Razlog tome je što su uzimali previše sintetskih vitaminskih preparata s nadom u bolje zdravlje. U Americi, milioni žena uzimaju sintetičke vitamine s nadom u prevenciju raka dojke, pa ih na kraju veliki postotak i dobije rak dojke.

Bilo kako bilo, čuvajte svoje zdravlje, jedite prirodno sa zemlje, i BACITE VEĆ DANAS SINTETIČKE VITAMINE U SMEĆE (ako već niste)!
 
(exposingtruth.com, sunwarrior.com, globalhealingcenter.com/ preveo i uredio: mag. spec. Alfred Bošković / nsp)

Suvremeni čovjek u razvijenom svijetu često se hvali kako se hrani bogatije i profinjenije od mnogih siromašnih ljudi danas, i u prošlosti. Međutim, za ovu svoju prednost plaća visoku cijenu – u nepotrebnim bolestima, invalidnosti i preranoj smrti.

U čemu griješimo? Mi danas jedemo previše – previše šećera, previše masnoća, previše nepotrebnog kolesterola i prevelike količine soli. Unosimo prekomjernu količinu kalorija i jedemo prečesto.

Takvo je obilje doprinijelo postavljanju temelja za mnoge bolesti: koronarne bolesti, moždanog udara, visokog krvnog pritisaka, artritisa, šećerne bolesti odraslih – dijabetes, pretilosti i mnogih vrsta raka.

Ove su bolesti krive za tri četvrtine smrtnih slučajeva u razvijenim zemljama. One su povezane sa životnim navikama, a posebno s načinom prehrane.

Prehrana kao uzrok bolesti?

Da li se možda tu misli na pesticide i konzervanse? To možda zvuči nevjerojatno, ali pesticidi i konzervansi se ne nalaze na listi najgorih prijestupnika!

U nastavku izlažemo popis mnogo ozbiljnijih krivaca:

1. ŠEĆER. Nacionalni istraživački savjet SAD-a izvještava da mnogi ljudi uzimaju do 20 posto dnevnog unosa kalorija iz prerađenih šećera i kukuruznih sirupa. Takvi šećeri su prazne, gole kalorije, budući da su lišeni vlakana i hranjivih tvari. Zbog svoje velike kaloričnosti oni su vrlo pogodni za poticanje pretilosti.

2. RAFINIRANE NAMIRNICE. Nekad se smatralo da su rafinirane namirnice dobre jer su iz njih uklonjeni nepotrebni grubi sastojci. Danas znamo kako su vlakna i te kako dragocjena i potrebna jer nas čuvaju od nekih vrsta raka, stabiliziraju šećer i kolesterol u krvi, pomažu nam pri održavanju normalne tjelesne težine i smanjuju pojavu smetnji u probavnom sustavu poput žučnih kamenaca, hemoroida, divertikulitisa i zatvora

3. SOL. Većina stanovnika zapadnih zemalja uzima 10 do 20 grama (dvije do četiri čajne žličice) soli dnevno. To je mnogo više od stvarne potrebe tijela i ta količina soli uvelike opterećuje organizam doprinoseći razvoju visokog krvnog tlaka, raznih srčanih problema kao i nekih bubrežnih bolesti.

4. MASNOĆE. Većina ljudi nije svjesna da svakodnevno preko masnoća unosi prosječno 37 posto kalorija. To je mnogo više nego što organizam može rutinski preraditi. Zbog toga dolazi do štetnih posljedica kao što su začepljenje krvnih žila, impotencije, oštećenje srca i mozga. Prehrana zasićena masnoćama također doprinosi prekomjernoj tjelesnoj težini, pojavi dijebetesa tipa II i određenih vrsta raka.

5. BJELANČEVINE. Jelovnik bogat mesom i drugim proizvodima životinjskog podrijetla nudi više bjelančevina, masnoća i kolesterola nego što ih organizam može iskoristiti. Ljudi u zapadnim zemljama uzimaju dva do tri puta veću količinu bjelančevina od preporučenih vrijednosti. Znanstvenici danas znaju da je to štetno i da bi smanjenje unosa bjelančevina kao i masnoća bitno poboljšalo zdravlje i potaknulo dugovječnost.

6. NAPITCI. Djeca i odrasli ljudi rijetko piju vodu. Umjesto toga, svakog se dana popiju nebrojene litre gaziranih pića, piva, vina, crne kave, crnih čajeva i sokova. Budući da većina ovih pića obiluje kalorijama (iz šećera i alkohola), ona mogu nepovoljno djelovati na razinu šećera u krvi i obezvrijediti napore uložene u kontroli tjelesne težine. Kofein, fosfati i druge kemikalije iz različitih napitaka dodatna su opasnost po zdravlje.

7. GRICKALICE. Prava, prirodna i zdrava hrana zamijenjena je namirnicama umjetnih okusa koje nadražuju i zadovoljavaju izopačeni okus. Osobe svih uzrasta teže za nezdravim grickalicama koje se nude učenicima, studentima, radnicima, a ponekad čak i bolesnicima. Tijekom radnog vremena, pauza za kavu, bombona ili čokoladica uobičajena je navika, ai kod kuće se stalno nešto gricka. Dobro i kvalitetno pripremljeni obiteljski obroci danas su pravi izuzetak. Takvo jedenje između obroka remeti probavu, preopterećuje želudac i česti je uzrok oteknutosti i loše probave.

Postoji li uopće nešto sigurno za jelo? Naravno! Sjetite se voća; stotine različitih plodova zadivljujućih boja, raznovrsnog sastava i obilja okusa. Poslužite se povrćem, salatama, krumpirom. Uključite u svoj jelovnik mahunarke – sve vrste mahunarki, leća, bob, soju – mnoštvo oblika, boja i okusa. Ne zaboravite na žitarice – osnovnu namirnicu pravilne prehrane i zlatni rudnik ukusne i zdrave hrane.

Prehrana s raznolikim biljnim namirnicama pružiće organizmu svu potrebnu masnoću, bjelančevine, biljna vlakna, ugljikohidrate i druge potrebne hranjive sastojke. Ona je, ekološki gledajući, prikladna i najprihvatljivija, a ukoliko se dobro isplanira, može smanjiti materijalne troškove i izdatke za hranu ponekad i za polovicu.

Ali ono što je najbolje jeste njeno svojstvo da usporava i često sprječava pojavu većine smrtonosnih bolesti suvremenog svijeta. Upotrebom namirnica biljnog podrijetla bogatih vlaknima možete jesti veće količine hrane bez bojazni od taloženja nepotrebnih kilograma i uživati ​​u dobrom zdravlju i vitalnosti.
 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)