Ako biotehnološka industrija nije svijet naučila još ništa, oni jednostavno svijet ne mogu ostaviti na miru

Količina hrane koja je na udaru zbog genetske modifikacije i dalje raste, a sada, industrija je upetljala svoje prste u popularno pice za odrasle: vino.

Istraživači sa VIB instituta u Flandriji, Belgija, su izolirani gen u kvascu koji promice okus ruže i meda u vinu i pivu – i oni su potpuno spremni za početak proizvodnje putem genetske modifikacije.

Belgijski istraživački tim kaže da bi ubrizgavanje izmijenjene DNK u kvasac koji služi za proizvodnju piva i vina mogao donijeti nove okuse u vrlo kratkom vremenu istraživanja.

Kažu da će njihova genetska modifikacija razviti nova piva i vina i preokrenuti mukotrpan proces razvoja okusa. Prema istraživačkom timu, dorada okusa može biti jeftinija, brža i jednostavnija uz genetske modifikacije – ali kolike su posljedice po zdravlje?

Kako se vec desteljećima priča, GMO nije tako bezopasan kako njihovi tvorci tvrde da je. Dok kratkorocne studije koje financira industrija mogu proglasiti da ne postoji rizik kada je u pitanju GMO, nezavisna istraživanja često su dala daleko različite rezultate.

Prema listu Daily Mail, belgijski znanstvenici „koriste DNA analize za proučavanje gena u soja kvasca Saccharomyces cerevisiae, ili popularno nazvanog pivski kvasac”, te su bili u mogućnosti identificirati dva gena koji su odgovorni za proizvodnju spoja zaduženog za slatki-okus, feniletil acetat, i pomocu vrlo kontroverzne CRISPR/Cas9 tehnologije, tim je bio u mogućnosti promijeniti te gene, TOR1 i FAS2.

Belgijski tim nije prvi koji želi iskoristiti CRISPR tehnologiju kako bi poboljšao okus pića. Znanstvenici sa Sveučilišta u Illinoisu su koristeći istu metodu razvili pića koja vam neće uzrokovati mamurluk.

CRISPR/Cas9 se često naziva „izreži-i-zalijepi (cut-and-paste)” tehnologija, koja omogućuje znanstvenicima da izrežu odredene gene i zamijeniti ih s drugima.

Zagovornici ove tehnologije tvrde da je ova tehnologija brža od modernije verzije dugogodišnje tradicije križanja. Križanje biljaka odabirom odredenih osobina, nekada je bilo glavno uporište uzgoja, ali sada je znanost preuzela kontrolu.

Istraživaci iza svega toga tvrde da im CRISPR tehnologija omogucuje da jednostavno odrežu i zamijene osobine gena, bez utjecaja na druge dijelove DNA kvasca. Ipak, znanstvenici upozoravaju na potencijalne neželjene posljedice korištenja CRISPR/Cas9 tehnologije – i rizika od nepredvidenih mutacija koje se mogu pojaviti.

Postoji zaista veliki rizik, pogotovo jer znanstvenici nisu uvijek u stanju „isključiti” uredivanje genskog slijeda CRISPR/Cas9, te su mutacije gena najveća briga ove nove tehnologije.

Unatoc uvjeravanjima da CRISPR ureduje gene puno sigurnije, brže i učinkovitije, istina je da ova tehnologija nije ni približno dobro razumjela koja je njezina svrha. Slicčno kao i kod GMO-a, postoje mnoge nepoznanice koje su zanemarene u ime „inovacija”.

Cas9 je dio tehnologije CRISPR/Cas9 gdje mnogi od problema leže. CRISPR se koristi za identifikaciju „neželjenog” gena, dok se Cas9 koristi za „rezanje” tog dijela. No, Cas9 ne odsiječe uvijek ciljani dio.

I dalje, Cas9 ima potencijal biti aktivan do 24 sata – što znaci da ima dovoljno vremena da se ukljuci u druge, neželjene promjene. Ranije ove godine, istraživaci sa Columbia University Medical Center ispitivali su gene izmijenjene sa CRISPR tehnologijom i „pronadeno je 1.500 mutacija samo jednog nukeotida i više od 100 izrezivanja većih dijelova i umetanja, kada su dubinski ispitivali genome dva subjekta.”

Dok ce znanost omoguciti ukusnija piva i vina koja vam neće dati mamurluk, možda u praksi to nece ipak ispasti sve kako treba.
 
Novi-Svjetski-Poredak.com

Sunce jeste izvor života, ali i nesanice, umora, teških nogu, posebno kad grane onako odjednom s proljeća. Onda mu se baš i ne radujemo svi jer nas vuče krevet, glava nam pada, koncentracija na rezervi …

Većinu ne zaobiđe ni nizak tlak, pa uglavnom oni koje pogađa ta misteriozna bolest zvana “proljetni umor” često naokolo hodaju očiju “na pola koplja”, poludepresivni ili razdražljivi.

Dakle, koje oružje je najučinkovitije protiv takvog ‘neprijatelja’?

Ako vam je tlak stalno nizak:

• Svako jutro popijte po čašu limunade, blago zaslađenu, ili pojedite po dvije kriške grejpa čim ustanete.
• Umjesto bijelog kruha, jedite crni ili rižin kruh (riža može i kao obrok). Jedite i rotkvice, tikvice, zelenu salatu, mrkvu … 
• Poanta je u bojama … Boja podiže hormon sreće koji aktivira cijeli organizam. I naravno, šetajte se …

Ako se ujutro osjećate kao da ste kopali, a ne spavali cijelu noć:

• Vjerovali ili ne, ali jedan od najlakših načina da se zdravo razbudite je da – zapjevate čim otvorite oči. Prvo tiho, pa sve glasnije … Ako ne biste pjevati, možete i naglas jednostavno izgovarate samoglasnike: a, e, o, i, u.

Ako ste razdražljivi, depresivni:

• Vitamin B je čuvar živčanog sustava. Jednu žlicu pivskog kvasca razmutite u čašu vode i pijte redovito pred spavanje.
• Žlica zobene kaše, prokuhane u šalici obranog mlijeka i zaslađene žličicom livadskog meda može vas lijepo oraspoložiti.

 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Rezultati nekih medicinskih istraživanja pokazuju da konzumiranje kvasa od cikle sprječava razvoj malignih tumora, čisti jetru, organizam od toksina i drugih “otpada”, otklanja opstipaciju i druge probleme s crijevima

Ruska tradicionalna medicina smatra kvas od cikle najboljim nemedicinskim lijekom za hipertenziju, jer normalizira krvni tlak na duži vremenski period, koristan je kod ateroskleroze.

Za pripremu ljekovitog kvasa od cikle biti će potrebno:

- Staklena tegla od 3 litre (još bolji je glineni lonac, ako imate) 
- 700 gr cikle (otprilike 3 svježe cikle srednje veličine) 
- 2 žlice brašna 
- 200 gr šećera 
- 100 gr grožđica

Priprema:

Svježu opranu ciklu narežite na kockice ili tanke kriškice i složite ih u čistu staklenku. Dodajte grožđice, 2 kašike brašna i 200 gr šećera. Teglu napunite hladnom prokuhanom vodom i promiješajte. Zatim je pritvorite plastičnim poklopcem ili još bolje umotajte duplom gazom (da kvas “diše”) i ostavite na toplom mjestu 6-7 dana da fermentira.

Dva puta dnevno miješajte sadržaj staklenke i po potrebi skidajte pjenu. Nakon 7 dana smjesu procijedite kroz gazu i dobit ćete kvas od cikle. Pijte po 3-4 jušne žlice 3 puta dnevno prije obroka. Kvas čuvajte u hladnjaku.

Popijte sav kvas i na tome se završava prva kura čišćenja jetre. Napravite pauzu od 3 mjeseca i ponovite tretman. Opet pauza 3 mjeseca i tretman ponovite treći put. Nakon godinu dana vaša jetra će biti potpuno čista!

Prilikom čišćenja mogu krenuti pijesak i sitni kamenčići iz bubrega, a inače ovaj kvas od cikle vrlo dobro čisti jetru i bubrege.

Ovu metodu primjenjuju liječnici u nekim bolnicama u Kijevu i Lugansku, jer je pokazala odlične rezultate ne samo za čišćenje jetre, nego i cijelog organizma, i kao odlično sredstvo za hipertenziju i aterosklerozu.

Postoje i kontraindikacije: Kvas nije preporučljiv za osobe koje imaju bolesne bubrege, probleme s gastrointestinalnim traktom u akutnoj fazi i gihtom (podagre). U ovom slučaju nužna je konzultacija liječnika.

Morate biti pažljivi ako imate nizak tlak.
 
(vestinet.rs/uredio:NSP)

Ovaj kruh stimulira proizvodnju crvenih krvnih zrnaca i hemoglobina, olakšava izbacivanje kancerogenih i toksičnih tvari iz organizma, kao i viška kolesterola, i preporučuje se za prevenciju dijabetesa, arterioskleroze i celulita

Ovaj kruh se pravi od proklijalih pšeničnih zrna, s minimalnim dodatkom kvasca i soli, bez aditiva, konzervansa i sličnih tvari, piše healthylifetricks.com.

Sve ostale vrste kruha se razlikuju od ovog, prije svega jer sadrže brašno niske biološke vrijednosti, s osobinama koje ne odgovaraju ljudskom tijelu.

Ovaj kruh bez brašna je hranjiv kao i svi ostali pekarski proizvodi, ali i bogat proteinima, vitaminima, aminokiselinama, mastima, ugljikohidratima i mineralima. Samo sadržaj hranjivih vlakana je dvadeset puta veći nego u kruhu od bijelog brašna.

Kako napraviti ovaj kruh u udobnosti svog doma:

SASTOJCI:

• 300 g pšenice

• 100 g ječmenih pahuljica (pšenične, zobene)
  
• 2 žlice sezama
• 2 žlice sjemenki lana
• 2 žlice suncokretovih sjemenki
• 1 žličica soli
• 1/2 svježeg kvasca + 50 ml vode

PRIPREMA:

Proces izrade ovog neobičnog kruha je pomalo dug, ali nije zahtjevan. Počnite tako da pšenicu prelijete vodom. Pšenica bi trebala ostati u vodi tri dana, dok ne počne klijati. Voda se treba periodično mijenjati kako bi se spriječilo kvarenje pšenice.

Poslije tri dana procijedite žito i izmiksajte ga u blenderu. Dobit ćete masu sličnu tijestu.

U tu masu dodajte ječmene pahuljice ili ako ih nemate možete dodati pšenične. Pahuljice prije toga treba preliti mlakom vodom da bi omekšale.

Zatim treba dodati sjemenke suncokreta, sjeme lana i sezama, koje su prethodno blago zapečene na suhoj tavi.

U 50 ml vode umiješajte pola svježeg kvasca (može se staviti i cijeli kvasac) sa žlicom šećera. Kada kvasac malo naraste, dodajte ga u smjesu i zamijesite kruh rukama. Nije potrebno dodavati vodu jer je sama pšenica dovoljno vlažna.

Dodajte žličicu soli, dobro izmijesite smjesu i ostavite da odstoji najmanje 30 minuta.

Zagrijte pećnicu na 220 stupnjeva. Prije pečenja, ubacite par kockica leda u pećnicu da se stvori para koja omogućuje da kruh naraste malo više. Pecite kruh oko 45-50 minuta. Probajte da li je kruh pečen uz pomoć drvenog štapa ili kuhače.

Čestitamo! Upravo ste napravili najzdraviji kruh na svijetu. Dobar tek!
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Znanstvenici razvili metodu kojom pomoću genetskog inženjeringa mogu proizvesti kvasac koji sadrži THC i CBD

Uskoro bismo umjesto izraza “napušio se trave”, mogli čuti “napušio se kvasca”, jer su znanstvenici Tehničkog sveučilišta u Dortmundu, u publikaciji Biotechnology Letters, ovih dana objavili rezultate studije u kojoj opisuju metodu kojom su genetskim inženjeringom proizveli kvasac koji može stvarati aktivne sastojke kanabisa, odnosno THC i kanabidiol (CBD).

THC je primarni psihoaktivni kemijski spoj u kanabisu, dok je CBD najzastupljeniji fitokanabinoid, s više od 40% udjela u ekstraktu biljke, te se smatra da ima znatno veće mogućnosti medicinske primjene od THC-a.

Inače, sintetski THC se već prodaje na određenim tržištima pod raznim imenima brandova poput Casemeta, te se najčešće koristi kao pomoć u otklanjanju mučnine povezane s HIV-om i kemoterapijom.

Njemački znanstvenici smatraju da bi genetski modificiran kvasac koji može proizvoditi te kemikalije umjesto da se izolira direktno iz kanabisa, mogao znatno sniziti troškove proizvodnje u usporedbi s konvencionalnom kemijskom sintezom.

U svojoj studiji znanstvenici opisuju samo soj kvasca koji proizvodi THC, dok su informacije o CBD-u za sada ostale neobjavljene.

Njihovom metodom se za sada iz kvasca mogu proizvoditi jako niske količine THC-a, no tim se nada da će uskoro biti u stanju poboljšati čitav proces proizvodnje, te se već udružio s tvrtkom THC Pharm iz Frankfurta, kako bi omogućili produkciju na većoj skali.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vidi.hr,youtube/uredio:nsp)

Kumis slovi kao najbolji ruski narodni lijek koji regenerira mikrofloru želuca, pa vam preporučujemo da što prijee isprobate slijedeći recept

U šalici kipuće vode otopite 2 žlice meda. Dobro promiješajte i ulijte u veliku teglu. Dodajte 2 žlice kefira i 1 litru mlijeka.

Promiješajte, prekrijte s dva sloja gaze i stavite na toplo mjesto da odstoji tri dana.

Zatim dodajte 1 žličicu suhog kvasca, promiješajte i ponovno prekrijte gazom.

Čim primijetite da su u tegli počeli pojavljivati ​​mjehurići, kumis je gotov.

Stavite staklenku u hladnjak i pijte po 0,5 dl (do pola čaše) pola sata prije jela tri puta dnevno najmanje dva tjedna.

Upozorenje: Vozači ne bi smjeli piti kumis prije nego što sjednu za volan jer sadrži malu količinu alkohola.

Kumis iz prve ruke

“Došavši u Ufu, interesirao sam se za baškirski kuhinju, i jedan kolega mi je počeo pričati o jednom nacionalnom napitku koji se proizvodi iz kobiljeg mlijeka.

Sama pomisao na kobilje mlijeko nije mi bila ugodna, a nisam bio siguran ni da li se on šali ili je ozbiljan. Nakon nekoliko mjeseci krenuo sam na razgovor kod glavnog ravnatelja.

Zajedno s jednom kolegom ušao sam u njegov ured. On je bio sam, rekao nam je da se prije pet minuta vratio s jednog poslovnog sastanka.

Bio je raspoložen, i rekavši da sjednemo spustio je na stol, ispred nas po flašu smeđe boje po obliku i veličini nalik na pivsku bocu. Želio se našaliti, a i da nas iznenadi napitkom koji mu je bio nepoznat kao i nama. Ispričao nam je da je bio gost kod jednog poslovnog prijatelja koji ima farmu kobila i bavi se proizvodnjom kobiljeg mlijeka.

Dalje iz tog mlijeka proizvodi kumis – napitak kojim nas je direktor ugostio. Poželio sam ga probati. Vrativši se u svoj ured, otvorio sam bocu i nalio polovicu čaše. Probavši, primijetio sam da je napitak blago gaziran, osjetio sam i okus mlijeka. Normalno sam popio cijelu čašu, a ostatak je popila kolegica kojoj je taj napitak poznat.

Ona me je pitala da li mi sviđa kumis. Iskreno sam odgovorio da nije loš, ali i da nisam baš impresioniran, i da ne volim gazirana pića, pa ga neću kupovati. Ona se nasmijala rekavši da u njemu ima i alkohola. Rekla je još da jednostavno pjeni i da odlično gasi žeđ. To me je začudilo ali i natjeralo da malo pročitam o kumisu i o kobilje mlijeku uopće.

U usporedbi s kravljim kobilje mlijeko ima manje masti, a belančivina, minerala i vitamina C nekoliko puta više. Pored visokog postotka vitamina C, treba naglasiti da se sadržaj vitamina A i D mijenja tijekom godine. Tijekom ljeta više je vitamina A, a manje D, a tijekom zime je obrnuto.

Otuda i kumis, kiselomliječni napitak, je različit u različitim dobima godine. Čak se razlikuje po mjesecima. Najkvalitetniji su svibanjski, lipanjski i srpanjski kumis. Svaki od njih ima i svoj poseban naziv. Kumis se dobiva kiseljenjem kobiljeg mlijeka uz pomoć bakterija.

Sintezom vitamina C i B dobiva se alkohol, koga u prosječnom kumis ima od 0,2 do 2,5%. Svako naselje, svaka obitelj ima svoj recept proizvodnje kumisa, pa u nekim slučajevima alkohol doseže i do 4,5 posto. U Kazahstanu se čak pravi i takozvani neobuzdani kumis u kome je oko 40% alkohola. Ipak u trgovinama se može kupiti samo onaj kumis koji ima nizak sadržaj alkohola.

Od davnina se proizvodio u stepskim područjima, posebno u današnjem Kazahstanu, procjenjuje se da je star preko 5.500 godina. Antički grčki pisac Herodot u 5. stoljeću prije Krista, spominjao je kumis, nazivajući ga mliječnim vinom. Nazivaju ga i čarobnim napitkom jer usporava proces starenja i naglašavaju da ga žene piju češće nego muškarci.

KOMENTARI LIJEČNIKA:

Dr. Elena Ivanova:

Odobravam ovaj stari, recept jer je provjeren tokom stoljeća. Poboljšava procese probave i poboljšava crijevnu floru, a takodje otklanja štetnu fermentaciju. Želudac, crijeva i jetra počinju raditi mnogo bolje.

Dr. V.Balibok, alergolog:

Recept je odličan. Kumis je oduvijek bio najbolji ljekoviti napitak na bazi mlijeka. On regenerira mikrofloru želuca. Jedino želim upozoriti vozače da ne piju kumis prije sjedanja za volan, jer sadrži malu količinu alkohola.
 

 
(vestinet.rs,poslitika.rs/uredio:nsp)

Holistička medicina tradicionalno koristi đumbir za liječenje raznih zdravstvenih problema, uključujući bolesti želuca i artritis. Pivo od đumbira se može napraviti od svježeg i sušenog đumbira, šećera i malo limunovog soka

Da li đumbir smanjuje bol i upalu?

Đumbir pruža brojne zdravstvene prednosti, a pokazalo se da ima i vrlo umirujuće djelovanje na bolove u mišićima i leđima. Brojne kliničke studije su zaključile da đumbir pruža značajnu pomoć ljudima koji pate od degenerativnog ili reumatoidnog artritisa ili kronične boli.

Sastojci:

• 1 šalica (200g) oljuštenog, sitno isjeckanog đumbira
• 2 šalice (450ml) pročišćene vode
• 1 šalica (225g) šećera
• 1/2 šalice (115ml) mineralne vode
• nekoliko kapi soka limete
• kriške limuna (za ukras)

Uputstvo:

1. U loncu skuhajte 2 čaše vode.
2. Dodajte đumbir (oguljen i sitno isjeckan).
3. Smanjite na srednje umjerenu vatru, pa kuhajte đumbir 5 minuta.
4. Skinute s vatre i ostavite da odstoji 20 minuta.
5. Procijedite tekućinu kroz fino sito. Uklonite komade đumbira.
6. U posebnom loncu napravite sirup.
7. Otopite 1 šalicu šećera u 1 šalici kipuće vode.
8. Prilikom posluživanja, pomiješajte 1/2 šalice đumbirovog soka sa 1/3 šalice sirupa i 1/2 šalice mineralne vode.
9. Dodajte malo sirovog organskog meda da zasladite.
10. Dodajte malo soka od limete.
11. Vaš zdravi napitak je spreman.

Ostale prednosti piva od đumbira

Đumbir je vrlo korisno rješenje za probavu i mučninu. Osim toga, smanjuje loš kolesterol i visok šećer u krvi. Uspješno smanjuje i ublažava simptome kašlja, prehlade i gripe. Koristan je i za cirkulaciju krvi i prevenciju raka.

Pivo od đumbira

Pivo od đumbira ili ginger ale je gazirano bezalkoholno piće blago ljutog okusa savršeno za gašenje žeđi. Na policama trgovina ili u kafićima moguće je naći ovo osvježavajuće piće, no sam je napitak vrlo lako napraviti i u kućnoj radinosti.

Postoje 3 načina pripreme piva od đumbira, a na vama je da odaberete optimalni:

Za prvi način potreban vam je šećer, đumbir, limun, pekarski kvasac i izvorska voda. Uzmite plastičnu bocu od 2 L i pomoću lijevka ulijte 1 šalicu šećera u bocu. Lijevak ostavite u bocu jer je sljedeći korak dodavanje 1⁄4 čajne žličice svježeg pekarskog kvasca.

Dobro protresite bocu kako bi se kvasac raspršio po granulama šećera.Đumbir naribajte i u šalicu odvojite oko 2 čajne žličice ovog aromatičnog korijena. Đumbiru zatim dodajte sok 1 limuna i dobro promiješajte sastojke.

Mješavinu đumbira i limunovog soka pomoću lijevka prelijte u plastičnu bocu gdje se već nalaze šećer i kvasac. Izvorskom vodom isperite šalicu u kojoj su se nalazili đumbir i limunov sok i prelijte sve zajedno (vodu s preostalim đumbirom i limunovim sokom) u plastičnu bocu. Zatvorite bocu čepom i dobro protresite kako bi se aktivirali kvasci. Zatim otvorite bocu i pomoću lijevka ulijte hladnu izvorsku vodu. Eventualne zaostatke đumbira ili drugih sastojaka na lijevku dobro isperite vodom. Bocu napunite do nekoliko cm ispod samog vrha kako bi plinovi koji nastaju fermentacijom imali prostora.

Čepom dobro zatvorite bocu, nekoliko je puta okrenite sve dok se šećer nije dobro otopio. Bocu stavite na toplo mjesto 24 do 48 sati. Povremeno je provjerite na način da snažno stisnete bocu. Ukoliko možete “udubiti” bocu napitak nije spreman. Jednom kada boca ostaje čvrsta unatoč jakom stiskanju, znači da je proizvedeno dovoljno ugljičnog dioksida i bocu tada obavezno premjestite u hladnjak. Time ćete zaustaviti daljnju fermentaciju i spriječiti da boca zbog pritiska eksplodira! Bocu otvarajte polako kao i svako drugo gazirano piće.

Druga metoda pripreme zahtjeva kuhanje na štednjaku. Sastojci su isti,samo se umjesto svježeg upotrebljava suhi pekarski kvasac. U posudi pomiješajte oko 50 g svježe naribanog đumbira, 3⁄4 šalice šećera i 1⁄2 šalice izvorske vode, te kuhajte na umjerenoj vatri.

Kada se šećer posve otopi maknite posudu s izvora topline, prekrijte je i ostavite da „miruje“ sat vremena. Dobivenu smjesu procijedite i ohladite i zatim je pomoću lijevka ulijte u čistu plastičnu bocu od 2 L.

U bocu dodajte 1/8 čajne žličice pekarskog kvasca, 2 žlice soka od limuna te je napunite do nekoliko cm ispod vrha vodom. Postupak je dalje isti kao u prvoj metodi. Oba načina pripreme piva od đumbira dovesti će do male produkcije alkohola.

Iako je količina alkohola u konačnom proizvodu gotovo beznačajna, ukoliko želite u potpunosti bezalkoholno piće odlučite se za treću metodu. Jednostavno u bocu ili vrč stavite 1⁄2 čaše naribanog đumbira, sok limuna, 5 žlica šećera i sve prelijte 1L hladne gazirane mineralne vode. Pustite da odstoji pola sata kako bi voda preuzela arome đumbira, zatim procijedite i napitak možete servirati odmah.

I na kraju važna napomena: ukoliko se odlučite za jednu od prve dvije metode nikako ne pripremajte đumbirovo pivo u staklenoj boci jer bi ona zbog fermentacije mogla prsnuti. Također, bocu s pivom ne otvarajte dok piće nije dobro ohlađeno.
 

 
(gastro.hr,webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Kad su se antibiotici prvi put naširoko počeli koristi u ranoj polovici 20. stoljeća, oni su bili primljeni kao čudo od lijeka

Mnoge uobičajene infekcije koje su tada imale visoku stopu smrtnosti, poput upale pluće ili infekcije rane ili kirurški zahvat, iznenada su postali vrlo izlječivi, do točke u kojoj mnogi ljudi više ne vide koliko mogu biti iznimno ozbiljno opasni po naš organizam.

Međutim, kako je vrijeme prolazilo, a tržište je postalo potopljeno s antibioticcima, prekomjernim korištenjem u medicini i u proizvodnji mesa u mesnoj industriji dovelo je do pretjeranog izlaganja.

To pretjerano izlaganje je, pak, dovelo do ozbiljnih problema poput porasta otpornih bakterija i oštećenja probavnog sustava.

Srećom, uzimanje probiotika na redovnoj bazi, a osobito tijekom i nakon kure antibiotske terapije, može uvelike smanjiti neželjene nuspojave koje ti lijekovi mogu donijeti i pomoći pacijentu da se oporavi od svoje zaraze puno brže. Pogledajmo načine na koje probiotici mogu pomoći.

Obnavlja crijevnu floru

Ljudski crijeva su prirodno naseljena sa zdravim, probiotičkim bakterijama. Skoro pa 2/3 ljudskog imuniteta proizvodi i omogućavaju crijeva. Bakterije u crijevima pomažu u probavi, ojačati imunološki sustav i zadržavaju nezdrave bakterije i kvasac.

Antibiotici, međutim, ne prave razliku između tih zdravih bakterija i nezdravih bakterija i pokušavaju ih uništiti.

Rezultat tome je da kura antibiotika može uništiti zdrave probiotičke bakterije i poremetiti tu ravnotežu. Primjena probiotika, međutim, dokazana je da u biti ima mogućnost vratiti tu ravnotežu i izbjeći mnoge probleme povezane sa antibioticima.

Sprječava proljev i drugih probavnih problema

Jedan čest prigovor među pacijentima koji koriste antibiotike – pogotovo ako je kura uzimanja antibiotika duga ili ako doza je visoka – mučnina, povraćanje, proljev i slični probavni problemi.

Koristeći probiotike, međutim, može se vratiti zdrava flora u crijevima (vidi gore), a to opet podržava dobro zdravlje probavnog trakta i čini je manje vjerojatno da će se pojaviti proljev ili drugi probavni problemi.

Ovo može ozbiljno poboljšati razinu udobnosti za pacijente koji se pokušavaju oporaviti od infekcije i spriječiti druge probleme kao što su dehidracija ili neravnoteža elektrolita koju može izazvati proljev.

Dokazuje učinkoviti protiv rezistentnih bakterija

Većina ljudi su svjesni da je jedan od najvećih problema s prekomjernim uzimanjem antibiotika porast sojeva rezistentnih bakterija koje je vrlo teško, ako ne i nemoguće, liječiti.

Zanimljivo je da uzimanje probiotika može čak i pomoći s ovim problemom. U jednoj studiji, bolnički pacijenti koji su uzimali probiotike smanjili su svoje šanse za dobivanje loših rezirtentnih super-bakterije – za zapanjujućih 70 posto.

Ukratko, za pacijente koji se moraju podvrgnuti antibiotskoj terapiji, odgovarajući krug probiotika je prilično visoko na popisu “onoga što moraju jesti”.

Ovi probiotici će vratiti ravnotežu u crijevnoj flori, spriječiti probavne probleme i rezistentne infekcije i općenito će proces oporavka biti lakši za pacijenta.

Popularizacija probiotika

Na policama supermarketa u razvijenim su se zemljama pojavili 1990. godine, a kod nas osam godina kasnije. Probiotici ili “dobre bakterije” u proteklih su 20 godina osvojili svijet pa se tako njihovo tržište sada procjenjuje na 17 milijardi dolara godišnje. – Probiotici su živi mikroorganizmi dodani hrani s ciljem poboljšanja ravnoteže crijevne mikroflore koja je zbog nekog razloga poremećena.

Kao funkcionalni dodaci hrani, probiotici se uglavnom konzumiraju preko fermentiranih mliječnih proizvoda jer je taj oblik najprihvatljiviji za potrošača. Samo spominjanje riječi bakterija kod mnogih ljudi potiče negativnu reakciju, što je pogrešno jer nisu sve bakterije štetne.

Probiotici potječu uglavnom iz dviju skupina bakterija, a to su bakterije mliječne kiseline i bifidobakterije, koje inače čine normalnu, uobičajenu intestinalnu mikrofloru ljudi. Prema načinu primjene probiotici se mogu podijeliti na bioterapeutike i funkcionalne dodatke hrani. Probiotici kao funkcionalni dodaci pozitivno utječu na ravnotežu crijevne flore.

Stoga često iste probiotičke kulture prehrambena industrija naziva funkcionalnim dodacima hrani, a farmaceutske tvrtke nutraceuticima. Unosimo li tijekom duljeg vremenskog razdoblja dovoljno visok broj tih živih “dobrih” bakterija putem fermentiranog mliječnog proizvoda ili probiotičkog pripravka, možemo očekivati povoljne učinke na naše zdravlje. Iako imaju blagotvoran učinak na naše zdavlje, probiotoci ipak ne mogu zamijeniti antibiotike i različite druge lijekove.

 
(preveo:mag.Alfred Bošković,jutarnji.hr)

U mnogim reklamama možete čuti kako vam nude pivo vrhunske kakvoće napravljeno od izvorske vode i najkvalitetnijih sastojaka. Nažalost, mnogi proizvođači su vam zaboravili napomenuti dodatne sastojke koje stavljaju u pivo radi jeftinije izrade, a koji zadržavaju jednak ili sličan okus, miris, boju i gustoću.

Alkoholno piće od kvasca, hmelja, ječma i vode jedno je od najpopularnijih alkoholnih pića još od starog Egipta. Piće s koncentracijom alkohola od 3-13% tijekom povijesti nailazilo je na mnoge modifikacije u izradi, konzerviranju i kvaliteti. Izuzetno popularno i danas, pivo kao alkoholni napitak, ali i prehrambeni proizvod, podliježe standardima današnje prehrambene industrije koje je sklona osnovnim sastojcima piva dodati neka druga koja i nisu osobito pogodna za ljudsko zdravlje.

Iako su mnoga druženja bez piva jednostavno nezamisliva, svakako bi trebalo razmisliti o kvaliteti piva koje pijete, te u skladu s tim konzumirati ona koja ne sadrže jeftine i štetne sastojke za ljudsko zdravlje.

U mnogim reklamama možete čuti kako vam nude pivo vrhunske kakvoće napravljeno od izvorske vode i najkvalitetnijih sastojaka. Nažalost, mnogi proizvođači su vam zaboravili napomenuti dodatne sastojke koje stavljaju u pivo radi jeftinije izrade, a koji zadržavaju jednak ili sličan okus, miris, boju i gustoću.

Ovo je lista legalnih aditiva koje proizvođači piva koriste:

MSG (mononatrijev glutaminat) – pojačivač okusa koji se odavno koristi u prehrambenoj industriji. Na proizvodima je često obilježen pod E621. Njegova glavna svrha je da industrijskoj hrani poboljša okus. Mnogi proizvodi kao grickalice, juhe iz vrećice, kocke za juhu, dehidrirani začini, mesni proizvodi, umaci… sadrže ovaj sastojak.

Vrlo je opasan jer stimulira živčane stanice, uzrokuje oštećenje mozga, pogoršava Parkinsonovu i Alzheimerovu bolest, uzrokuje pretilost, glavobolje, mučnine, srčane aritmije, hiperaktivnost, nadutost, crvenilo lica…

Propilen glikol – njegova glavna svrha je održanje pjene na pivu. Poznat je i pod nazivom propilenov glicerol, a često se nalazi i u sredstvima za poliranje (E900 –E910). Njegova štetnost je uočena i kod popularnih e-cigareta jer propilen glikol utječe na pluća. Ima vrlo široku primjenu u kozmetičkim i medicinskim proizvodima. Povećan unos ovog spoja može uzrokovati srčani napad, oštećuje živčani sustav i kontaktni dermatitis.

Glukozno – fruktozni sirup (High-fructose corn syrup, HFCS) – vrsta kukuruznog sirupa koji je mnogo jeftiniji od šećera. Zato se i koristi u mnogim proizvodima kao zamjena za šećer: gaziranim pićima, sokovima, slatkišima, pecivima, žitaricama…

Izuzetno je štetan jer povećava količinu masnih stanica blizu srca, jetre i drugih unutarnjih organa, povećava nivo triglicerida, negativno djeluje na rad bubrega, povećava krvni tlak, povezuje se s osteoporozom, anemijom, karijesom…

Visoko fruktozni kukuruzni sirup jedan je od važnih razloga zašto je sve više dijabetičara, a dobiva se dobrim dijelom iz GMO kukuruza.

Kalcij dinatrijev EDTA – umjetno sredstvo koje služi za reguliranje kiselosti, antioksidans i sekvestrant. Postoji mogućnost da ovaj spoj bude označen kao antioksidans u rasponu od  E300 – 340. Ovaj spoj može uzrokovati poremećaje metabolizma, kožne alergije, te utjecati na reproduktivni razvoj.

Bojilo karamel – koristi se u tamnim gaziranim osvježavajućim pićima. Postoje četiri vrste ovog umjetnog bojila, a istraživanja su pokazala kako je ovo štetno bojilo kontaminitano dvama molekulama koje uzrokuju rak. Mnogi pokusi na životinjama su utvrdili da bojilo karamel može uzrokovati rak jetre, pluća, štitne žlijezde i leukemiju.

Druga bojila: crvena 40, žuta 5 i žuta 6… – jedan od najraširenijih aditiva. Mnoga bojila su zabranjena zbog oboljenja laboratorijskih životinja te se smatraju vrlo problematičnima… Neki od njih kao crvena tri uzrokuju rak (priznato je), no bez obzira na to i dalje se koriste u prehrani.

Bojilo od kukaca – javno prozvani Starbucks i Dannone zbog korištenja kukaca za bojanje svojih kava, jogurta i raznih napitaka su izazvali šok kod mnogih konzumenata. Nažalost, mnogi proizvođači kriju kako svoje proizvode bojaju sa zdrobljenim kukcima. Poznato je kako korištenje proizvoda s bojilima dobivenim od kukaca izazivaju mnoge alergije pa i anafilaktički šok što može rezultirati smrtnim posljedicama.

Gliceril monostearat – poznat i kao GMS, organska molekula koja se koristi kao emulgator za ulja, vosak i otapala, kao zaštitni premaz za higroskopski prah, u mazivima smole, u farmaceutskoj industriji, te u kozmetici i proizvodima za njegu kose. Vrlo je toksičan za mnoge organe i zabranjen u mnogim zemljama.

Ako znate nekog prijatelja da pije pivu – podjelite ovaj post s njim.

Ovi sastojci nisu šala. Moramo se informirati da zaštitimo jedni druge od ovih industrijskih kemikalija, netestiranih i potencijalno štetnih sastojaka, za početak djeleći znanje sa onima koje volimo.

Živjeli!

 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Što vi mislite kakve su šanse na uspjeh dvadesetosmogodišnjeg odvjetnika pripravnika s Wall Street-a, ako on odluči da se prekvalificira u američkog senatora?

Amerika je zemlja neograničenih mogućnosti, no na Wall Street-u je bezbroj odvjetničkih ureda, u njima je mladih pripravnika kao morskog pijeska, a skupinu onih koji žele ući među senatore, po pravilu čine ljudi veće težine i željeznih laktova.

Međutim, potpuno nepoznati Franklin Delano Roosevelt, koji prije toga nije održao ni jedan politički govor, koji nije napisao nikakav politički manifest, dobio je 1910. godine ponudu Demokratske stranke da se kandidira za Senat države New York i uspješno je prošao na izborima. A nakon godinu dana postao je pomoćnik morskog ministra u administraciji Woodrow Wilson-a.

Političar Franklin Delano Roosevelt pojavio se iz niotkud.

Možete u američkim arhivama naći dosta svjedočanstava o tome da je mladi Roosevelt, kao potomak bogate obitelji, bio uveden u ložu № 8 “Nizozemska” u New York-u, u koju nije bilo lako ući. I što je interesantno, počeo je u njoj munjevito skupljati stupnjeve inicijacije. To jest, iskazao je poslušnost, ustrajnost, marljivost. I za ložu je bilo interesantno imati na vlasti takvog čovjeka.

Međutim, Vi možete sva ova svjedočenja staviti po strani i tvrditi da je Roosevelt izbio na politički Olimp zahvaljujući svojim izvanrednim kvalitetama. Nije loža bila svemoćna i u biografiji Roosevelta imamo i tužnih momenata. Nakon prvih uspjeha mladog čovjeka, došlo je do pada na predsjedničkim izborima 1920. godine, kada je bio kandidat Demokratske stranke.

Međutim, njegov “zeleni” politički uzrast (još nije imao ni 40 godina i takvih potpredsjednika u SAD do tad nije bilo) dozvoljavao je da se nada boljem i premda je neuspjehu pridodana i osobna nesreća (počeo je proces paralize) on nije klonuo duhom.

Roosevelt je nastavio sa aktivnim radom i postao je guverner države New York.

Ovdje bi morali zajedno s Vama, pretpostaviti da se u svijetu ništa ne događa slučajno. Guverner financijske glavnog SAD (time i cijelog svijeta) – predstavlja nešto posebno. Tamo se ne može prići bez prisnih odnosa sa “zatvorenim klubovima”, koji sjede na gigantskim tokovima novca. Te kvalitete Roosevelt-a koji su se u startu tako dopali ljudima iz lože № 8, nastavili su igrati svoju ulogu.

Financijski gazde Amerike zamislile su veliku igru, u kojoj je glavni izvođač trebao biti njihov čovjek u samom vrhu. Rockefelleri, Rothschildi, Morgani i ostali “kraljevi kupusa” iz sjene, već odavno su željeli oslobađanje dolara od zlatnog pokrića.   Pokriće u zlatu je vezalo ruke, ne dozvoljavajući provedbu širokih spekulacija s gotovinom, koja bi se prevodila u prazne bankarske obveze. Ali je bilo veoma, veoma složeno osloboditi se pokrića u zlatu.

Kod milijuna Amerikanaca, pravnih i fizičkih lica, postojala je akumulacija u zlatu. Ona su je često držala u prsima i čarapama i činili su sami po sebi svojevrsno tržište plemenitih metala, koje je bilo paralelno tržištu dolara i zadržavalo njegova kolebanja.

Bio je to izazov bez presedana – oduzeti od slobodnih Amerikanaca zlato i “uvaliti” im umjesto njega roto papir. U slučaju neuspjeha avanture, njenim autorima i izvršiteljima prijetio je ne samo gubitak slobode, nego i električna stolica.

Izbor je pao na Franklina Roosevelt-a, iako on sam nije bio toliko obuzet strašću za profitom, koliko snom o velikoj Americi, kao gospodarici svijeta. On je vidio u emisiji ogromne mase dolara mogućnost da kupi cijeli svijet u bescjenje i stavi ga pod američku kontrolu. Roosevelt je sebe zamišljao kao političara svjetskog kalibra, koji izvodi Ameriku na veliku pučinu. On je, naravno, shvaćao da financijski krugovi imaju još jedan cilj – oni mogu kupiti ne samo aktive u inozemstvu, već i svoje slabije konkurente u Americi.

Prethodila je krupna preraspodjela imovine kod kuće. Ali ga to nije brinulo. Najvažnije je – pojava super-države u svjetskoj politici, s imenom SAD-a. Mora se odati dužno priznanje Franklin Roosevelt-u: on je bio jedan od rijetkih povijesnih djelatnika koji su ostvarili svoje ciljeve.

Predsedenik SAD Calvin Coolidge, podnoseći 1928. godine ostavku, istaknuo je: “Zemlja može sa zadovoljstvom gledati na sadašnjost, a sa optimizmom u budućnost”. U to vrijeme zavjerenici u federalnim rezervama već su prionuli na posao i ponuda novca u opticaju se dramatično povećala. Bilo je to izravno kršenje Ustava. Dolar je tiho, bez dozvole Kongresa, otplivao od svog zlatnog pokrića. U početku je pojava viška novčanica utjecala na buran razvoj gospodarstva. Svi su uzimali jeftine kredite i svi su započinjali biznis. Amerika je rasla kao kvasac.

Napuhani kredit – to je mina s usporenim djelovanjem. Kredit su i napuhali. Radi stvaranja financijske krize prvobitno se tražilo da se što je moguće više novca da u dug. Što je potrebno da bi se to izvelo? Samo dvije “stvari”: zajmodavac i zajmoprimac. Za “stvaranje” kreditora Federalne pričuve su brzo uvećale novčanu masu skoro za 1,5 puta. Preko sustava “svojih banaka” sredstva su raspoređena u vidu gotovinskih kredita u džepove običnih ljudi i sitnih poduzetnika.

Mediji su mamili zajmoprimce neumorno pozivajući Amerikance da pozajmicama poboljšaju kvalitetu svog života – “Svatko ima mogućnost da se na burzi obogati!” – Pisalo je na koricama popularnog ženskog časopisa. Prema ironiji sudbine, bilo je to dan uoči potpunog kraha burze.

Otkud na valu sveopćeg entuzijazma izniče užasni prizrak propasti? Zato što, praveći novce i dajući ih u dug, vi uvijek možete prekinuti sa davanjem i zatražiti da vas dužnici isplate. Mehanizam organiziranja financijske krize je prilično jednostavan: ne davati nove novce, a tražiti vraćanje starog duga. Zato je i bila stvorena Velika Depresija. Banke koje su bile pod kontrolom Johna Morgana i njegovih partnera, zatražile su da im se vrati dug za kredite. I to masovno i odjednom.

Što je preostalo brokerskim kućama na burzi koji su kreditirali kupce sa zloglasnih 90 posto, nego da i sami taj novac pozajme iz banaka? I zatraže isplatu od svojih klijenata i to u roku od 24 sata. Što su mogli učiniti nesretni Amerikanci, koji nisu ni sanjali o takvoj mogućnosti razvoja događaja? Oni nisu mogli naći novce za 24 sata. Ostajao je samo jedan način – prodati dionice na burzi. A sada zamislite kako na burzu odjednom dolaze svi vlasnici dionica i to s jednim ciljem – da ih prodaju.

A već s ciljem kupnje dionica, nije došao nitko.

Pad dionica na Wall Street-u počeo je 24. listopada 1929. godine, na crni četvrtak. Potražnja je bila veća od ponude? Ne, tražnje jednostavno nije bilo, mogla se čuti samo jedna rečenica. Počela je panična i očajnička prodaja dionica. Jer svima je bila potrebna gotovina – a dionice praktično nikome. Ipak su se pojavili kupci i oni su kupili dionice po cijeni papira. Prvog dana investitori su prodali oko 13 milijuna dionica. One su išle u bescjenje. Milijuni, doslovno milijuni investitora su uništeni.

Gubici su iznosili oko 30 milijardi dolara – otprilike onoliko koliko je SAD koštao Prvi svjetski rat. Sami organizatori krize, znajući kada i kako ona počinje, na vrijeme su se otarasili nepotrebnih aktiva. Sada su te desetine ljudi, na bankrota investitora koji su skakali kroz prozor, postali vlasnici praktično SVEGA. I tada se broj banaka u Americi sa desetine tisuća skratio na nekoliko stotina. I većina njih je već pripadala “pravim ljudima” iz “zatvorenih klubova”. Novca više nije bilo ni u koga.

Sad se moglo ići dalje. Problem je bio stvoren – trebalo je predložiti njegovo rješavanje. Ali da bi to rješenje prihvatio američki narod, točnije rečeno da bi se pomirio s tim rješenjem, problem je trebalo napuhati do kozmičkih razmjera. Kriza burze i pad vrijednosti dionica trebao se pretvori u Depresiju, koja je morala da se piše velikim slovom.

Postojali su instrumenti za pogoršavanje problema. Bio je to Federalni rezervni sustav. U situaciji kada su nakon kraha na Wall-Streetu svi tražili novac i kada je gospodarstvo SAD ličila na čovjeka koji je izgubio veliku količinu krvi, FED nije krenuo u uveličavanje svoje novčane mase. Čak suprotno, skratio je za nekoliko puta novčanu masu!

Federalni rezervni sustav koji je pozvan da se bori s krizom, umjesto da pomogne gospodarstvu uplivom u njezine financije, učinio je sve suprotno. Opseg novčane mase koji je pažljivo narastao pred krizu, nakon toga je bio skraćen.

U rezultatu je krah burze bio i sveopći krah. Ljudi u skupim odijelima, s plakatima “Spreman na svaku vrstu rada” bili su stvaran atribut američke svakodnevice tridesetih godina.

Kako je problem riješen? Nova osobnost, novi tečaj. Franklin Delano Roosevelt, mason visokog stupnja inicijacije, član lože № 8 “Nizozemska”, postao je 4. ožujka 1933. godine, novi predsjednik SAD. Pred njim je zaista bio veliki posao, složen i odgovoran zadatak – uništenje pokrića u zlatu.

Dolar je morao sam postati najveća svjetska vrijednost i praktično preuzeti ulogu zlata.

Pod izgovorom “antikriznih” mjera, Franklin je počeo provoditi radikalnu politiku. Nezaposlenim službenicima koji prije toga nisu u ruci držali ništa teže od olovke, dane su lopate u ruke i poslati su na izgradnju autocesta i javnih zgrada. Nije se imalo kud – Amerikanci su morali raditi praktično za goli kruh. Potom je bio stvoren “Civilni korpus za očuvanje resursa”. Pod tim nazivom skrivala se ideja da se stvori radnička armija, što je nekad bio smislio Lav Trocki.

No, pošto je ideju Lava Davidoviča u SSSR-u sahranio Staljin, to je ona u SAD bila ovjekovječena. Nezaposlena omladina se usmjerila ili točnije rečeno slala u udaljene regije zemlje “radi očuvanja resursa”. Pod tim pojmom podrazumijevali su najteži fizički poslovi. Bilo je tu i krčenja šuma i izgradnje autocesta. Do siječnja 1934. godine, na “očuvanju resursa” već je radilo 5 milijuna ljudi, čija je dnevnica iznosila 1 dolar na dan.

Cilj bankara, vlasnika FED-a uopće nije bilo uništenje u korijenu američke industrije i državnosti, već samo njihovo slabljenje kako bi se potčinili vlasti bankara. Slabljenje se desilo, sad je trebalo brzo potčiniti, a zatim još brže povratiti državnu moć. Baveći se društveno korisnim radom, Amerikanci nisu ni primijetili kako se brzo promijenio financijski sitem zemlje.

Tek što je došao na vlast, Roosevelt je proglasio “bankarski raspust”. Sve financijske institucije prinudno su bile zatvorene na jedan tjedan. To svakako nije urađeno da bi se “umirile štediše”, već da bi se osiguralo da ni jedan privatni investitor ne može povući svoju ušteđevinu. Zato što je istovremeno proglašeno ukidanje zlatnog pokrića dolara.

Tada je svjetlost dana ugledao predsjednički ukaz № 6102, koji je glasio:

“Članak 2. Ovim ukazom obvezuju sve osobe da do svibnja mjeseca 1933. godine predaju sve zlatnike, zlatne poluge i zlatne certifikate – Federalnoj rezervnoj banci ili njenim podružnicama ili agencijama koje su u sklopu Federalnog rezervnog sustava “.

“Članak 9. Tko svojevoljno prekrši predsjednički ukaz <…> ili bilo kakav zahtjev iz njega <…> biće kažnjen u iznosu do 10.000 USD, a ukoliko se radi o fizičkoj osobi, može biti upućena na izdržavanje kazne do 10 godina zatvora ili će oboje biti odmah kažnjeni “.

Stanovništvo se obvezuje tijekom jednog mjeseca predati sve zlato koje se kod njega nalazi u FED. Privatna svojina zlatnih poluga i zlatnika, proglašena je protuzakonitom. U zamjenu za to, Amerikanci su dobili papirnate dolare, koje je tada zamijenilo zlato po pitanju štednje. Oni koji u boljševičkom Petrogradu nisu željeli predati dolare i drugu valutu, slali su u logore. A stanovniku demokratske Amerike po obrazcu iz 1933. godine, koji nije želio predati ušteđene dragocjene metale, prijetila je ogromna kazna od 10.000 $ ili 10 godina zatvora.

Operacija je bila vrlo uspješna. Masoni su ne samo opljačkali svoj ​​narod, nego su to još i predstavili kao čin “spašavanja nacije” i sva sredstva javnog informiranja su to tumačila kao važnu antikriznu mjeru. “Neophodna je konsolidacija resursa zemlje, kako bi izveli Ameriku iz Depresije “- govorio je Franklin Roosevelt. On je oduzeo zlato od svog naroda i smjestio ga u Fort Knox, u državni trezor dragocjenih metala, gdje i dan danas leži.

Zlatno pokriće prvo je ukinuto u SAD, a potom svuda: “Poslije Velike Depresije tridesetih godina, pokriće u zlatu bilo je praktično ukinuto u cijelom svijetu”.

To znači da je svjetska trgovina bila pripremljena, da u perspektivi era zlata ode u prošlost, a na scenu su stupili američki biznismeni sa vrećama zelenih papirića, koji su tiskani u potrebnoj za njih količini.

Samo što je u SAD konfiscirano zlato, kriza u zemlji počela je naglo opadati. Do završnog okončanja Velike Depresije došlo je 1933. godine. Kriza se preselila u potpuno drugačije zemlje od one u kojoj se pojavila. Koncetracija novca u rukama malog broja ljudi, prelazi sve do tad viđeno u povijesti čovječanstva. U jednim rukama se nalaze i financije i lavovski dio industrije i mediji. Krajem tridesetih godina, samo jedan postotak vlasnika vladao je sa 2/3 ukupnog nacionalnog bogatstva zemlje! Primjerice John Morgan, bio je ne samo osnivač i vlasnik banaka, nego praktično i kompletne industrije čelika preko “US Steel”, elektroindustrije preko “General Motorsa”, kao i drugih korporacija.

Amerikom je zavladao neveliki klub gentlemen-a koji nisu željeli isticati svoja prezimena, ali koja su poznata cijelom svijetu. Od tog vremena, na smjenu čudnog i tajanstvenog naziva “masoni” došla je inteligentna definicija “zatvoreni klubovi”. Taj naziv ne plaši, ne djeluje misteriozno. Jednostavno, oni su zatvoreni i u njih je teško ući. I to je sve. Jedan od najpoznatijih “zatvorenih klubova” postao je “Bilderberg grupa”, u kome se doduše poštuje najvažnije pravilo masonerije – tih nekoliko stotina članova Bilderberga koji se smatraju običnim (iako među njima ima veoma, veoma neobičnih lica) mogu ništa ne znati o suštini odluka koje donosi njegovo rukovodeće tijelo.

“Zatvoreni klubovi” su bili blagodarni F. Roosevelt-u za obavljeni posao i njihova potpora na sljedećim izborima bila je zajamčena. To je za njega bilo veoma važno, jer uzajamno razumijevanje s tim snagama bilo je neophodno za dostizanje postavljenih ciljeva.

Svijet – kako ga je zamišljao F. Roosevelt i njegovim istomišljenicima u “zatvorenim klubovima” Amerike, nepovratno bi pretvorio u roblje druge narode, da im svjetski socijalistički sustav nije stao na put.

I to što se u Roosevelt-ovim idejama ne vidi nikakvog izravnog pozivanja na nasilje – predstavlja samo privremenu pojavu. Nasilje je već sazrijevalo i spremalo se da izađe na svjetlost dana, a Franklin Roosevelt je bio jedan od njegovih otaca. Atomska bomba koja se stvarala po njegovom nalogu, a koju je na Japan bacio njegov nasljednik, postala je direktan pokazatelj kako se Amerika odnosi prema drugim narodima.

Drugačije nije ni moglo biti. Iz generacije u generaciju u Americi je narastala vladajuća grupacija ljudi, čiji su pradjedovi, djedovi i očevi bili robovlasnici, financijski avanturisti i kriminalci. Oni su nasilje i ubojstvo oduvijek smatrali normalnim načinom rješavanja problema.

Stvorivši stabilne klanove, ta grupacija je diktirala i diktira političku liniju onih koje je postavila u predsjedničku fotelju, a znala je biti nemilosrdna ukoliko počnu provoditi svoju vlastitu politiku. Upravo zbog toga u Americi ubijaju svakog desetog predsjednika. Ovakvu sudbinu nije izbjegao ni Franklin Delano Roosevelt, koji je likvidiran od braće iz lože, kada je, po njihovoj ocjeni, izašao van kontrole.

O njegovom ubojstvu postoji masa dokaza i nepobitnih svjedočanstava, koja nisu baš raširena u SAD, a istraga o tome do danas nije provedena samo iz jednog razloga – to nije potrebno “zatvorenim klubovima”.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)