Kako diplomatska kriza između Amerike i Turske ide dalje, bankarski establišment je očito krenuo u ekonomsko razaranje Turske

S&P Global rejtings bi za koji dan trebao ažurirati financijska tržišta o tome kakva je kreditna sposobnost Turske

Ulagači su već isporučili svoju kolektivnu presudu uvećavajući troškove zaduživanja nacije i šaljući vrijednost lire na još jedno dno ovog tjedna.

No čelnici Turske su vrlo ljutito odgovorili na ono što izgleda kao neizbježan pad u nekom trenutku koji će postaviti scenarij za sljedeće poglavlje u razvijanju gospodarske drame u zemlji.

Turska je trenutno ocijenjena BB-om kod kreditne agencije S&P, tri razine ispod investicijskog stupnja, i jedan korak niže nego u svibnju. S&P je svoju odluku pripisao riziku Turske od “pregrijavanja i ekonomije koja je financirana kreditima”.

Kreditna agencija Moody’s je stavila Tursku jedan stupanj više nego na skali agencije S&P, na Ba2.

Njegova najnovija akcija također je bila smanjenje kreditnog rejtinga zemlje, za jednu razinu u ožujku. No, u lipnju je objavljeno da je Moody’s razmišljao o daljnjem rezanju kreditnog rejtinga, nekoliko tjedana prije izbora, potaknvši ljutu reakciju administracije.

„Ako Bog da, mi ćemo provesti operaciju protiv agencije Moody’s nakon 24. lipnja,” – rekao je predsjednik Recep Tayyip Erdogan, objavila je Anadolu Agency.

Prateća odluka o smanjenju kreditnog rejtinga 17 turskih banaka bila je “neetična”, prema glavnom šefu turskog bankovnog regulatora Mehmetu Ali Akbenu.

Srećom, čini se da vlada nije slijedila te prijetnje. No, u trenutačnoj febrilnoj klimi, s Erdoganom koji optužuje “ekonomske plaćene ubojice” da nanose štetu za koju od smatra da se “ne razlikuje od pokušaja vojnog udara”, provedba naglog pada kreditnog rejtinga bi kod investitora u obveznice mogla izazvati žestoku reakciju.

To bi prijetilo da će potkopati sporazum koji je sklopljen kada se lira stabilizirala nakon što je u ponedjeljak dosegnula rekordni pad od 7,23 dolara u odnosu na dolar.

Ali ako Erdogan zaprijeti odmazdom protiv tvrtki kreditnih rejting tvrtki zbog bilo kakvog dodatnog spuštanja kreditnog rejtinga, investitori bi mogli odlučiti da je njihov kapital bolji ako se ne ulaže u zemlju koja ima malo poštovanja prema svjetskom bankarskom establišemntu ili nezavisnim financijskim institucijama čiji je cilj držati političare pod svojom kontrolom.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jedna od najvećih kreditnih agencija u Kini, Dagong Global Credit Rating, srezala je američki suvereni kreditni rating sa A- na BBB+

To je stavilo američku ekonomiju na nivo ekonomija zemalja poput Perua, Kolumbije i Turkmenistana.

„Nedostaci u trenutnoj američkoj političkoj ekologiji otežavaju učinkovito upravljanje savezne vlade, tako da je nacionalni ekonomski razvoj otišao u sporedni kolosijek”, rekao je Dagong, prenosi Reuters.

„Masivno smanjenje poreza je izravno smanjilo izvore savezne vlade za otplatu duga, dakle, i to je i dalje oslabilo bazu otplate duga države.”

U prosincu je američki predsjednik Donald Trump potpisao zakon o smanjenju poreza koji će dodati 1,4 bilijuna dolara na trenutnih 20 bilijuna dolara nacionalnog duga.

Washington će podići razinu duga u budućnosti, rekao je Dagong. „Virtualna solventnost savezne vlade će vjerojatno postati detonator u sljedećoj financijskoj krizi.”

Zemlje BRICS-a – Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južna Afrika – su se žalili na američke kreditne agencije kao što su Fitch, Moody i S&P Global i rekli da one umjetno snižavaju kreditnih rejting zemalja u razvoju i oglušuju se na gospodarski neuspjeh SAD-a i drugih zapadnih zemalja.

„Zapravo kreditne ocjene su uglavnom politički pristrane. Dagong je smo razmatrio sposobnost otplate duga američke središnje vlade„ – rekao je Dagongov predsjednik Guan Jianzhong u srpnju 2016. na gospodarskom forumu u St. Petersburgu u Rusiji.

„U zapadnim zemljama, oni koriste kreditni rejting kao sredstvo zaštite vlastitih prihoda i svojih interesa”, rekao je Guan, dodajući da je financijska kriza 2008. djelomično započela zbog krive procjene američkog gospodarstva. (Reuters)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Analiza hrvatskog gospodarskog sustava je uvijek bila pipkav posao, no u suradnji sa stručnjacima istražili smo što nas očekuje ako Vlada ne provede reforme. Napravljena je analiza za 2011. godinu, no da li je ona primjenjiva za 2015., vrijeme će pokazati

“Možemo izdržati još godinu dana, a onda katastrofa!”, strahuju ekonomski autoriteti. Zabrinjavajuće su nam poruke slali i iz Europe – ona možda i najgoreg scenarija stigla je od guvernera Europske središnje banke Jeana-Claudea Tricheta, koju je u Hrvatsku donio naš bivši guverner Željko Rohatinski još 2010. godine. No pitajmo se zašto se ne ostvaruju ovi scenariji u Hrvatskoj, a kriza je sve dublja?

Trichet kaže: “Uz ovakav rast jediničnih troškova rada i fiskalnog deficita, u kombinaciji sa stabilnim tečajem, Hrvatska ide prema katastrofi”. Zašto još Hrvatska nije ušla u krizu? Bilo kako bilo, situacija u regiji i malo dalje u Rusiji se zakomplicirala. Hiperinflacija je udarila najačom snagom, no kažu da ona neće ostati samo u Rusiji već da će se proširiti na susjedne zemlje koje su ekonomski povezane sa Rusijom.

SCENARIO ZA 2015.

Da vladajući i ovaj put ne bi rekli kako su to samo politikantske priče za plašenje njihovih birača, raspitali smo se kako bi ta katastrofa mogla izgledati i što bi nam donijela.

Odgovori su zastrašujući. Iza već svima dosadnih upozorenja ekonomista kako će nam, ne provede li država reforme i ne smanji javnu potrošnju, pasti državni rejting i konkurentnost, kriju se posljedice koje nisu nimalo dosadne ni bezazlene. U tom katastrofičnom scenariju ubrzano raste broj nezaposlenih. Ostajete bez posla i ne možete pronaći drugi.

Dobro, imate pravo na naknadu na burzi, no državna je blagajna sve praznija i ta naknada, koju u međuvremenu stalno smanjuju, ne stiže redovito ili uopće ne stiže. Preostaje vam, kao i tisućama prije vas, snalaženje na crno jer se od nečega mora živjeti.

Nervozni policajci

Rata kredita vam je strašno porasla jer je domaća valuta oslabila 25% posto pa jedan euro vrijedi 9,2 kune, a plaća u tim istim kunama je deset posto manja, i sretni ste što je još dobivate. Automobil stoji na parkiralištu, sav prašan, jer je litra goriva 13 kuna, što si ne možete priuštiti (procjene cijene nafte su bile 2011. puno više nego danas). Prodali biste ga, ali nema kupaca, jer se rabljeni automobili nude na sve strane, a nitko ih ne želi. Opet živite s roditeljima jer ste u svoj skupim kreditom kupljeni stan smjestili podstanare.

“Uz ovakav rast jediničnih troškova rada i fiskalnog deficita, u kombinaciji sa stabilnim tečajem, Hrvatska ide prema katastrofi” (na slici kuna na istoj razini kao prije 10 godina)

Ulicama patroliraju nervozni policajci, nervozni su učitelji u školama i liječnici po bolnicama. Svima njima plaće ne stižu redovito, a realno vrijede jako malo. Imaju svoje kolektivne ugovore, no što im vrijede kad u proračunu nema novca, premda je država podizala poreze.

U scenariju katastrofe današnja upozorenja ekonomista više ne zvuče dosadno – upozorenja za 2011. primjenjiva za 2015.?

Da bi ekonomija bila konkurentna, troškovi moraju padati. Sa stabilnim tečajem, troškovi ne rastu, ali opterećenje su javni sektor i relativno visoki porezi koji bi se morali smanjivati želi li se osnažiti gospodarstvo – ponavlja Sandra Švaljek, ravnateljica Ekonomskog instituta.

Ministar financija hitno mora smanjiti državnu potrošnju. On stalno govori da je ne može smanjiti jer je najveći dio proračuna zadan, ali da je proveo reforme prije dvije godine, sad bismo već imali bolju situaciju – dodaje ekonomist Ante Babić.

Prijeti li nam potop

Hrvoje Stojić iz Hypo banke je rekao 2010. da stanje nije toliko dramatično da bi nam za godinu dana prijetio potop, no tada ćemo, kao i danas, imati loše trendove i biti u dugotrajnoj stagnaciji, prognozira Stojić.

Njegova kolegica iz Raiffeisen banke, Zrinka Živković Matijević, upire prstom u fiskalnu politiku koja se samo brine o čuvanju socijalnih prava i tako ugrožava gospodarski rast.

Kolaps u šest koraka

1. Nezaposlenih 500.000
Prema posljednjim podacima, onima za listopad, nezaposlenih je 304 tisuće. Do kraja godine bit će ih 320 tisuća, na proljeće 340 tisuća, a nakon toga se spirala ubrzava. Propadaju tisuće malih biznisa i zatvaraju se gubitaške tvrtke u državnom vlasništvu. Do kraja godine možemo dosegnuti brojku od pola milijuna nezaposlenih, a najgore u toj priči jest da se ne otvaraju nova radna mjesta.Uz to, tržište rada je inertno, što znači da se nova radna mjesta u pravilu počinju otvarati šest mjeseci do godinu dana nakon što počne gospodarski rast. A Hrvatska, u našem katastrofičnom scenariju, još nema gospodarski rast ni na vidiku.

2. Pada kreditni rejting
Zemlja je prezadužena, deficit proračuna sve je veći, a inozemnih ulaganja jednostavno nema jer smo svakome preskupi. Svjetske rejting-agencije svoje sadašnje ocjene o negativnim očekivanjima pretvaraju u nižu ocjenu rejtinga, koja naše obveznice iz grupe onih sa slabom, ali ipak nekakvom investicijskom ocjenom seli u “financijsko smeće”.

3. ‘Jedemo’ devizne rezerve
Više se ne možemo zadužiti, a prije uzete kredite treba vraćati. Stoga korporativni sektor, banke i država traže devize tamo gdje ih još jedino ima: u deviznim rezervama. One u ovom trenutku jesu na svom rekordu od 11,1 milijardu eura, no kad ih krenemo trošiti za vraćanje kredita, brzo se mogu istopiti. Uostalom, samo dogodine Hrvatskoj dospijeva na naplatu 9,5 milijardi eura kredita, a računa se i s dvije milijarde eura proračunskog deficita.

4. Tečaj kune pada 25%
Zbog nedostatka deviznih priljeva (nema ino kredita ni investicija) domaća valuta gubi 25 posto vrijednosti, pa je euro dosegnuo 9,2 kune. Istog trenutka se vanjski dug popeo na 130% posto BDP-a jer BDP i dalje stvaramo u domaćoj valuti. Svima su otplate kredita za četvrtinu skuplje nego prije i mnogi to više ne mogu podnijeti. Banke plijene stanove, a tvrtke objavljuju bankrot, što ubrzava spiralu nezaposlenosti.

5. Inflacija
U ovakvoj uvoznoj ekonomiji kao što je naša, zbog pada tečaja cijene lete u nebo. Prvo su poskupjeli svi energenti, koje uvozimo, pa je litra bezolovnog benzina dosegnula 13 kuna. Skuplji su i struja i plin, a posredno rastu cijene svih drugih proizvoda.

6. Plaće i mirovine
Sindikati su se izborili da im se plaće ne diraju, no inflacija ih jede svaki mjesec, pa više ne dobivaju 600 ili 700 eura, nego 300 ili 400. Plaće počinju kasniti jer država ne uspijeva napuniti blagajnu, premda podiže poreze. Uzalud: sve je manje dohodaka, dobiti i prometa u trgovinama. Plaće i mirovine, nagrižene inflacijom, počinju kasniti pa ta kašnjenja “progutaju” jednu isplatu, kako se u ovoj zemlji već događalo.
 

 
 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19561"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Gospodarske crne brojke iz dana u dan preplavljuju Hrvatsku. Najnovija – 229 tisuća građana s 30. lipnja bilo je u blokadi. Istodobno pao je broj zaposlenih u industriji ali i potrošnja. Ima li nade za nas? Hrvatska zaduženost je u samo mjesec dana porasla 7.000.000.000 kuna !

 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=radui-101-treba-li-hrvatskoj-pomoc-mmf-a.xml]
 
“Ako se ovako nastavi, to bi značilo kolaps”

“Ako bi se ove crne brojke ovako slagale do kraja ljeta ili ne daj Bože do kraja godine, onda bi to značilo kolaps”, kaže nam ekonomski analitičar Žarko Primorac.

Iako smatra da je Vlada puno odgovornija od bivše i poduzima mjere, Primorac, barem za sada, ne vidi ogroman napredak pogotovo u investicijama.

“Ako se radi o tome da će najesen pokrenuti ove velike energetske objekte, kao što je Plomin ili Ombla ili nešto treće, ja još uvijek nisam siguran zato jer je stupanj pripremljenosti projekata vrlo nizak”, ističe Primorac.
 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=intervju-tjedna-nikica-gabric-radio-101.xml]
 
Santini: Sve ukazuje da će rejting pasti

Još slikovitije nam je to objasnio ekonomski analitičar Guste Santini.

“Kada kupujete auto razmišljate tjedan dana, kad kupujete kuću, razmišljate mjesec dana, kada se udajete morate promijeniti deset dečki da vidite koja vam je prava investicija, ne ide to baš tako”, kaže Santini.

Padu potrošnje, zaposlenih u industriji Santini dodaje i za njega ključnu brojku – pad produktivnosti rada za 2,7 posto. To nitko nije identificirao, a znači da se za toliko u prosjeku smanjila konkurentnost hrvatske države, objašnjava Santini i naglašava: nema nikakvih naznaka da se crne brojke neće nastaviti.

“Padne li nam rejting u devetom mjesecu, a sve pokazuje i ukazuje da će rejting pasti, drama je tu, ne treba je zvati i to je najgora priča u cijeloj priči”, zaključuje Santini.

Kupovna moć upola manja, a imamo duplo više kvadrata shopping centara po stanovniku nego Švicarska i Njemačka

Prema novom istraživanju GfK Centra za istraživanje tržišta i u razdoblju gospodarske krize skoro tri milijuna građana u Hrvatskoj redovito posjećuje shopping centre. Ako ste mlađi od 40 i živite u većem gradu gotovo sigurno pripadate u tu skupinu. Barem jednom mjesečno sjednete u auto i odvezete se tih desetak minuta do vašeg omiljenog shopping centra kako bi u miru birali u širokoj ponudi odjeće i obuće te usput obavili kupovinu svakodnevnih potrepština, a najčešće se nađe vremena barem još i za obaveznu kavicu.

Trgovački centri, “shopping“ centri, uobičajeni su u razvijenom svijetu i jasno je da ni Hrvatska nije iznimka. Takvi centri imaju bogatu tradiciju u SAD-u (dulju od 80 godina) dok u Hrvatskoj predstavljaju relativno novi, ali dobro prihvaćen, fenomen star svega oko desetak godina.

Kada su ti centri planirani sukladno ekonomskim, sociokulturnim i ekološkim parametrima oni investitorima zasigurno donose dobar profit, a potrošačima zadovoljstvo pruženom ponudom roba, usluga i zabavom. Kupcima naravno odgovara što veća konkurencija zbog nižih cijena i većeg prodajnog potencijala. Spoznaje se i da su upravo trgovački centri danas promijenili kupovne navike, pa čak i način korištenja slobodnog vremena kupaca. To nisu samo mjesta namijenjena kupovini, oni su postali javna okupljališta na kojima se isprepleće mnogo raznih sadržaja.

Kriza usporila izgradnju u Hrvatskoj, koja je ionako već blizu EU prosjeka

Kriza je ipak usporila iznimno velike planove izgradnje novih centara u Hrvatskoj, ali i sada smo već nadomak prosjeka EU po pokazatelju prodajne površine trgovačkih centara – oko 260 metara kvadratnih na 1000 stanovnika (što je 17. mjesto u Europi). Zagreb i okolica su prema koncentraciji trgovačkih centara daleko iznad tog prosjeka.

Podaci za 2011. godinu pokazuju da se Hrvatska nalazi u sredini (oko 260 metra kvadratnih) europske ljestvice i ima sličan broj četvornih metara prodajnog prostora trgovačkih centara kao Španjolska ili Italija, zemlje koje imaju veću kupovnu moć po stanovniku od Hrvatske. Prosječna kupovna moć građanina EU je 12.000 eura, dok ona u Hrvatskoj iznosi oko 5.000 eura.

Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske

S druge strane, na primjer, jedna Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske. Površina trgovačkih centara na tisuću stanovnika daleko je najveća u Norveškoj (gotovo 700 kvadrata), zatim u Švedskoj (blizu 400 kvadrata) te Estoniji i Islandu (oko 380 kvadrata). Visoko su pozicionirani i naši susjedi Slovenci i Austrijanci (preko 300 kvadrata). Na dnu ljestvice (ispod 100 kvadrata) nalaze se Rusija, Turska, Bugarska, Ukrajina, Grčka, Srbija i BiH.

90 posto kućanstava s visokim prihodima svakodnevno u je u shopping centrima

No, kako kriza/recesija i dalje ozbiljno kreše krila našoj potrošnji to se lako može dogoditi da će trgovački centri ostati stvarno dostupni i povoljni samo bogatijoj klijenteli.

Ostali će preživljavati uz ograničenu ponudu s povoljnijim cijenama u manje reprezentativnim trgovinama bliže mjestu stanovanja. Na to svakako ukazuje činjenica da je u Hrvatskoj kupovna moć na razini od svega 41 posto one u EU. Dalje, visina prihoda potrošača znatno utječe na posjet trgovačkom centru.

Tako, oko 60 posto kupaca iz kućanstva s prihodima ispod prosjeka za Hrvatsku (do 5.500 kuna) odlaze do trgovačkih centara dok to redovito čini preko 90 posto potrošača iz kućanstava s  višim i visokim primanjima.

Zbog čega se obično najčešće odlazi u posjet trgovačkom centru? Na prvom je mjestu kupovina odjeće (za oko 70 posto posjetitelja), slijede supermarketi (za oko 65 posto posjetitelja),  te obuća (za oko 60 posto posjetitelja). Osim toga, izbor određenog trgovačkog centra najčešće određuje njegova blizina te ponuđeni asortiman trgovina/proizvoda (za približno oko 50 posto posjetitelja) a tek na trećem su mjestu akcije. Način plaćanja se svodi na tri uobičajena: prvenstveno je to gotovina  (oko 90 posto) ili u kombinaciji s debitnim i kreditnim karticama (preko 50 posto, odnosno oko 20 posto).

Hrvatski građani uporno prodaju zlato i ne dižu štednju iz stranih banaka u Hrvatskoj. Tko ih je to naučio?

Talijanske banke u Hrvatskoj, vječno pitanje propasti ! Italija friško u dubokoj recesiji.

Talijanska ekonomija je u drugom tromjesečju pala za 0,7 posto što će povećati pritisak na vladu Maria Montija da počne bolje balansirati između mjera štednje i onih za rast u trenucima dok je država skliznula duboko u recesiju.

Loši rezultati će vjerojatno dovesti u pitanje može li Monti vratiti na pravi put Italiju sa ruba dužničke krize. “Unicredit je očekivao pad od 0,5 posto u prvom tromjesečju”, kazala je Chiara Corsa iz Unicredita te dodala da su očekivali “jasnije usporavanje recesije”.

U prva tri mjeseca ove godine talijanski BDP je pao za 0,8 posto, a današnji rezultati pokazuju da se država još uvijek bori za spas. Uspoređujući sa drugim tromjesečjem 2011. godine talijanska ekonomija je pala za 2,5 posto, objavio je Nacionalni institut za statistiku.

U borbi za spas talijanske ekonomija Montijeva tehnokratska vlada je već uvela niz paketa mjera štednje, povećala poreze i uvela reforme, no očito one još ne pokazuju rezultate. Dok vlada procjenjuje da će ekonomija ove godine pasti za 1,2 posto, Bank of Italy smatra da će to biti 2 posto, a udruga poslodavaca Confindustrija čak 2,4 posto.

[highlight color="yellow"] Sve je više depozita što se tiče štednje u bankama u Hrvatskoj! To je vječna LAŽ! Vaši depoziti su već transportirani u obliku papira, u svoje matične banke u Italiji. Vaši depoziti su sada  samo brojke na ekranu. [/highlight]

Rohatinski koji je donedavno bio najpopularniji političar, radi u službi krupnog kapitala i masonerije, te je sa fiksnim tečajem kune podržao početak kraja hrvatske ekonomije.

“Slavko Kulić upozorava već 12 godina i više ne vidi problem u Rohatisnskom koji je direktni pijun politike bankarske obitelji Rothschild. Hrvatska Narodna Banka nije niti hrvatska, niti središnja, ali problem ne leži u Rohatisnom, već u Saboru i Vladi koji su prihvaćali lažna izvješća.

Hrvatska je vlast prodala banke, a i s njom predala HRVATSKU AKUMULACIJU (čitaj štednju)  koja danas doseže i do 330 milijardi kuna. Strane banke raspolažu našim novcem u smislu da mogu činiti što hoće, davali su skupe kredite hrvatskim gospodarstvenicima i na taj način uništavali hrvatsko gospodarstvo, i preferirali konzumerizam.

Narodna banka je mogla i trebao oduzeti davno licencu bankama koje su vodile takvu politiku.

Sasvim je sigurno da će nam se u toku jedne noći priopćiti da te talijanske banke, koje čine većina banaka u Hrvatskoj, ne mogu više obavljati onu ulogu koju su do sada imale, i pratiti potreba hrvatskog gospodarstva i hrvatskog društva. I to nije daleko, brzo će doći.

U Hrvatsku ne treba dolaziti MMF, jer se on već nalazi u Hrvatskoj od 1947. godine. On je tu već, u Narodnoj Banci.  Novi guverner Narodne Banke ne misli ništa napraviti što se tiče mjenjanje politike.”

Hrvatskoj ekonomiji ne piše se dobro. Zaključak!

Uza sve ambiciozne poduhvate nove Vlade, prije svega financijskog ministra Linića, nešto manje najprvog Čačića, trendovi koji su započeli godinama prije, u mandatu HDZ-a, nemilosrdno sipaju crne brojke. Najnoviji podatak koji oslikava nemoć hrvatske ekonomije je onaj o porastu javnog duga, koji je u veljači narastao na 48 i pol posto bruto domaćeg proizvoda.

Iako je to još uvijek za 10-tak posto manje no što dopuštaju «Maastriški kriteriji», i značajno manje no što to bilježe zemlje eurozone, zabrinjava brzina njegova rasta; 7 milijardi kuna u samo mjesec dana. Na jesen, prognoziraju analitičari, mogao bi se popeti do razina koje se neće svidjeti, prije svega, agencijama za procjenu kreditnog rejtinga. A tada smo u prilično velikoj banani.

Financ ministar Linić netom prije operacije o svemu se oglasio, kako on to voli, u stranim medijima. Za američki Bloomberg izjavio je kako se država do kraja godine više neće zaduživati, ali je isto tako priznao da će, padne li nam na jesen kreditni rejting, u pomoć pozvati Međunarodni monetarni fond. To je već druga takva najava ministra Linića u samo mjesec dana, dana nekom američkom mediju.

Linić je Bloombergu priznao i da je najveći Vladin neuspjeh bio u poticanju javnih investicija u prvih 6 mjeseci, što govori nešto i o usmjerenju Vladine ekonomske politike, koja očito vidi državu kao pokretača uspavane ekonomije. Mnogi analitičari već godinama upozoravaju kako država na svojim leđima ne može nositi teret rasta BDP-a, nego da se u taj proces mora uključiti  privatni sektor, a to se, pak, neće dogoditi sve dok banke ne odustanu od previsokih kamata za poduzetničke kredite.

Drugi zabrinjavajući podatak je onaj o padu potrošnje. Prema Državnom zavodu za statistiku, građani u lipnju troše čak 5 posto manje nego godinu ranije, što se nije očekivalo, ako ništa, onda zbog dobrog starta turističke pred sezone i sezone. Iz istog razloga očekivao se i pad nezaposlenosti, no čini se da ove godine turizam nije uspio preuzeti značajniji broj ljudi sa burzi rada.

Sve je gore i u industrijskoj proizvodnji, koja bi trebala biti jedan od pokretača rasta pa i izvoza. Njen se pad bilježi već 5 mjeseci za redom, a na godišnjoj razini on iznosi 5 i pol posto, što je rezultiralo smanjenjem broja zaposlenih u tom sektoru od čak 4,6 posto.

Raste i broj dužnika, usprkos krajnje strogim mjerama naplate i sramoćenja koje će, uvjeren je Linić, u državnu kasu spremiti barem pola vrtoglavog poreznog duga od kojih 50 milijardi kuna. Naime, friški podaci Fine govore kako je do kraja lipnja bilo blokirano novih 230 tisuća građana, ili 2,3 posto više nego krajem svibnja.

Jedina svijetla točka domaće ekonomije je – još uvijek turizam – koji, prema danas iznesenim podacima, u prvih 5 mjeseci bilježi prihode od 6,1 milijardu kuna, što će, procjenjuju u ministarstvu turizma, biti 3 ili 5 posto više nego lani.
 
ČITAJ VIŠE:
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 5.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 4.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI !
 
izvor: index.hr, radio 101.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10077"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]