Prehrambena industrija zapošljava više od milijardu ljudi, odnosno trećinu svjetske radne snage. U igri su tisuće igrača, ipak njih deset određuje pravila.

U izvješću iz 2013. godine pod nazivom “Iza brendova”, organizacija Oxfam govori o deset najutjecajnijih svjetskih korporacija, koje se bave proizvodnjom i prometom hrane i pića, i njihovom utjecaju na naše prehrambene navike, na ono što svakog dana stiže u naše tanjure , ali i o utjecaju na okoliš i odnosu prema radnicima.

Svih deset tvrtki imaju godišnje prihode koji se broje u desecima milijardi dolara, njih pet ima bar 50 milijardi u aktivi, a četiri je prošle godine imali profit veći od šest milijardi dolara.

Njih deset zapošljava više od milijun i pol ljudi, a još nekoliko milijuna radi za njih po ugovoru. Naravno, troše mnogo novca za marketing, a njih devet je među najvećih 100 oglašivača na svijetu.

Evo tko kontrolira svjetsku hranu:

Nestle

• Prihodi: 103,5 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 3 milijarde
• Profit: 11,2 milijarde
• Zaposlenih: 333.000
• Apsolutni gigant prehrambene industrije. Obrće najviše novca, zapošljava najviše ljudi, a među 8.000 brandova pod kapom tvrtke nalaze se Buitoni, Nestle i Delta sladoledi, vode Perrier i San Pelegrino … Oxfam navodi da je Nestle tvrtka s najvišim ocjenama u kategorijama transparentnosti, odnosa prema izvorima i klimatskim promjenama.

Unilever grupa

• Prihodi: 68,5 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 7,4 milijardi
• Profit: 6,7 milijardi
• Zaposlenih: 174.381
• Britansko-nizozemska grupa osim hrane i pića proizvodi i kozmetiku i kućnu kemiju. Ipak, hrana donosi polovicu prihoda ove tvrtke. Poznati brendovi su Lipton čajevi, Helmans majoneza, Knorr i američki favoriti Ben and Jerry sladoledi. Oxfam svrstava Unilver pri samom vrhu po pitanju odnosa prema radnicima i zaštiti čovjekove okoline.

PepsiCo Inc

• Prihodi: 66,4 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 2,5 milijarde
• Profit: 6,7 milijardi
• Zaposlenih: 274.000
• Iako poznata prije svega po napicima Pepsi, Mauntain Dew i Getorade, PepsiCo je vlasnik poznatih brendova Doritos i Kveker. Tvrtka se uvijek nalazi pri vrhu svih listi najjačih brendova, a u posljednje vrijeme sve više vodi računa o lansiranju zdravijih proizvoda.

Mondelez

• Prihodi: 35,5 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 1,9 milijardi
• Profit: 3,9 milijardi
• Zaposlenih: 107.000
• Iza ovog imena se praktično krije za mnoge poznatiji Kraft. Mondelez je nastao 2012. godine, kada je uprava Krafta odlučila da se podijeli na dvije tvrtke, a pod kapom Mondeleza su brendovi kao što su Cadbury, Oreo, Barney, Milka, Philadelphia, Toblerone … Iako se svrstava među najveće igrače, Oxfam je dodijelio niže ocjene za transparentnost i za politiku prema klimatskim promjenama.

Mars

• Prihodi: 33 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 2,2 milijardi
• Profit: nije objavljeno
• Zaposlenih: 60.000
• Mars je jedina privatna tvrtka od ovih deset iu obiteljskom je vlasništvu nekada najbogatije američke obitelji Mars. Osim poznatih “slatkih” brendova Mars, Snickers, M & M, Milky Way njihov je i riža Uncle Bens. Oxfam nije dodijelio visoke ocjene za odnos prema vodi i zemlji.

Kellogg

• Prihodi: 14,8 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 1,1 milijarda
• Profit: 1,8 milijardi
• Zaposlenih: 30.277
• Najmanja tvrtka po veličini prihoda, ali ne i po broju velikih brendova. Tu su brojne žitarice i čuveni Pringles, Kibler, Gardenburger, Pop tarts … Pri dnu liste “zelenih” među deset najvećih, ali je dobila dobre ocjene za napore smanjiti štetne emisije plinova prilikom proizvodnje i transporta robe.

General Mills

• Prihodi: 17,9 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 1,1 milijarda
• Profit: 1,8 milijardi
• Zaposlenih 43.000
• Kod nas malo poznata tvrtka, jedna je od najvećih u svijetu. General Mills je lider u trgovini brašnom u SAD, a vodi i vrlo poznate američke brandove kao što su Betty Crocker (deserti), Green Giant (zamrznuto povrće i voće) i Pilsberi (tijesto), ali i čuveni Cheerios. Oxfam ističe da je tvrtke nekada imala niske ocjene za odnos prema okolišu, ali da u posljednje vrijeme mijenja politiku prema proizvodnji i transportu robe kako bi se smanjile štetne emisije plinova.

Coca-Cola

• Prihodi: 46,9 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 3 milijarde
• Profit: 8,6 milijardi
• Zaposlenih 130.600
• Brend broj 1 u svijetu, uz 28,2 milijarde prodanih sanduka pića. O kompaniji ne treba trošiti previše riječi, a Oxfam je svrstava pri vrhu i za odnos prema okolišu, ali i za odnos prema pravima radnika.

Danone

• Prihodi: 29,3 milijardi
• Troškovi oglašavanja: 1,2 milijarde
• Profit: 2 milijarde
• Zaposlenih 104.643
• Čuvena francuska tvrtka odavno je raširila svoju mrežu na cijeli svijet, a dosad joj je najveće tržište bila Rusija. Najveći dio prihoda ubire uz titulu najvećeg svjetskog proizvođača mliječnih proizvoda, ali su tu i bebi hrana, kao i flaširana voda Evian. Oxfam je u društvo top 10 dodijelio visoke ocjene za transparentnost i odnos prema izvorištima vode, ali niže za odnos prema obradivom zemljištu, kao i za politiku prema radnicima u poljoprivredi.

Associated British Foods

• Prihodi: 21,1 milijarda
• Troškovi oglašavanja:?
• Profit: 837 milijuna
• Zaposlenih 112,652
• Najpoznatiji brend kod nas je Twinnings čaj, ali ABF diljem svijeta plasira svoj šećer i začine i opskrbljuje brojne proizvođače sirovinama. Također u Britaniji je poznati brand Sanblest (kruh i peciva), a diljem svijeta znaju za Ovaltine i ulja Mazola … Tvrtka se proširila na globalnom tržištu zahvaljujući brojnim akvizicijama. To znači i da svoje standarde mora iznova primjenjuje, pa Oxfam navodi zamerke za odnos prema korištenju vode.

Vodeće prehrambene kompanije zagađuju planetu, pa dižu cijenu hrane

Deset najvećih svjetskih proizvođača hrane i pića zajedno na 25. mjestu su liste najvećih globalnih zagađivača, upozoravaju iz Oxfama i navode da te firme, uključujući Coca Colu, Nestle, Mars, emitiraju više štetnih plinova od mnogih zemalja.

Oxfam ističe da neke od firmi “obećavaju” u borbi protiv klimatskih promjena koje su posljedica zagađenja dok druge tek treba znatno unaprijediti performanse. Zbog klimatskih promjena u vidu poplava, suše i oluje na gubitku su i same firme, a posljedica poremećaja klime je i skok cijena hrane .

Takozvanih 10 velikih – Associated British Foods , Coca – Cola, Danon, General Mills, Kellogg, Mars, Nestle, PepsiCo, Unilever, Mondelez International, zajedno emitiraju 263,7 miliona tona plinova koji izazivaju efekte staklenika.

Te firme emitiraju više štetnih plinova u atmosferu od Finske, Švedske, Danske i Norveške zajedno, pokazao je novi Oxfamov izvještaj “Stojeći po strani”.

U izvještaju se upozorava da deset najvećih firmi mora učiniti više kako bi popravile svoje ekološke “otiske” ali i naglašava da su neke na tom planu već ostvarile značajan napredak.

Najviše povjerenja ulijevaju politike borbe s klimatskim promjenama Unilevera, Coca Cole i Nestlea, a najgore performanse imaju Kelog i General Mills.

“Najvećih deset firmi dnevno prihoduju više od milijardu dolara ali ne koriste svoju moć odgovorno i svi mi ćemo trpiti posljedice. Kelog i General Mills posebno ne daju svoj ​​doprinos. Te firme trebalo bi da predvode u borbi protiv klimatskih promjena koje za posljedicu imaju glad u svijetu”, istakla je Oksfamova dužnosnica za Europsku uniju Natalija Alonso.

Oluje, poplave, suše i promjene vremenskih obrazaca prouzročene klimatskim promjenama nepovoljno djeluju na cijene hrane jer umanjuju prinose poljoprivrednih kultura.

Prema podacima Europske komisije, na sektor hrane i pića odlazi 23% ukupne globalne potrošnje resursa, a zaslužan je za 18% posto emisije plinova koji izazivaju efekte staklenika.

Istovremeno 1,3 milijarde tona hrane, ili jedna trećina ukupne proizvodnje u svijetu, nikada ne završi na tanjuru. Bačena hrana smatra se trećim po veličini emiterom štetnih plinova, poslije SAD i Kine, sudeći prema procjenama Organizacije UN za hranu i poljoprivredu.

Europska komisija u junu 2014. treba objaviti niz mjera s ciljem da se stane na put bacanju hrane i povećati učinkovitost korištenja resursa.
 
(vestinet.rs, mag. spec. preh. teh. Alfred Bošković / uredio: nsp)

U Hrvatskoj i na Balkanu 99% stanovništva ne zna, u suštini, što znači pojam “GMO”, i što takva hrana koju unosimo u sebe uzrokuje

Također, narod u Hrvatskoj, kao i većina ljudi u svijetu ne zna kakvu hranu kupuje u prehrambenim trgovinama, a trebali bi znati.

Ne znaju da većinu proizvoda u trgovinama kupuju sa GMO sastojcima, koje izazivaju postupnu genetsku mutaciju stanica u organizmu stvarajući tumore i ostale bolesti i izrasline.

Pogrešna prehrana je uzročnik svih bolesti broj jedan, a kasnije tek slijedi stres, genetske predispozicije, cigarete i alkohol, kao tihe ubojice.

Roditelji hrane svoju djecu prehrambenim i suhomesnatim proizvodima, misleći da im čine dobro, a ustvari ih pune aditivima, otrovima i GMO sastojcima, koji su smrt.

Organizacija “Greenpeace” je nedavno objavila popis tvrtki i proizvoda koji u sebi sadrže razne vrste otrova i GM sastojaka, ali takve informacije ljudi ne primjećuju.

U pitanju su aditivi s kemijskom oznakom E., Koji u kombinaciji s drugim otrovima, između ostalog, hrani daju dugotrajnost, kao i GM kukuruz, u vidu kukuruznog brašna i sirupa (HFCS) koji služi kao sladilo i GM soja, koja je sastavni dio proizvoda ili u njega ulazi kao emulgator u vidu soja lecitina, ne računajući tu i Aspartam koji ulazi u mnoge proizvode kao zaslađivač, a izuzetno je opasna i otrovna umjetna, kemijska tvorevina.

Tako da, kupujući, Snickers, Mars, Twix, Milky Way, Bounty čokoladice, Cadbury čokolade i kakao, Ferrero Nutelu, Kinder jaje, Kinder Bueno, Nestle juhe, čokolade i Nestle Nesquik, gaizrano pića Coca-Cola, Sprite, Fantu, Pepsi, 7-up, Knorr umak, juhe, i kocke za juhu, Kraft proizvode (Milka čokolade, čips, Jacobs kave, dječje napitke), Heinz Foods (kečap, sokovi, začini, majoneza), Helman ‘s (začini, majoneza, sokovi), McDonalds mreža restorana brze hrane i njihovi obroci, Hipp (dječja hrana), Danone (jogurt, kefir i sir), vi lagano, netko svjesno, a neko nesvjesno, ubijate sebe i svoju djecu.

Genetski modificirani organizmi su organizmi biljaka i životinja čiji je DNK-a osposobljen da se putem genetskog inžinjeringa spaja sa DNK organizama različitih vrsta, gdje će se čak stanice biljaka i životinja križati i miješati, s dodatkom i ugradnjom gena za proizvodnju toksina iz bakterije Bacillus thuringiensis (Bt) u genom biljke. Taj je toksin koji se upotrebljava kao konvencionalni insekticid u poljoprivredi.

Tako je stvoren GM kukuruz, soja i pamuk, koji su dizajnirani da u svakoj svojoj stanici proizvedu pesticid, u slučaju da kada ih neki insekt napadne, u istom trenutku bude otrovan i uništen.

Prelaskom na GMO prehranu stoke, smrtnost se udvostručava. Zabilježeno je da je na tisuće ovaca, krava i pilića umrlo u roku od trideset dana od dana prelaska na GMO. Obdukcije su pokazale ozbiljne upale i crne mrlje u crijevima i jetri.

Štakori hranjeni GM rajčicom razvijaju krvarenje želuca i umiru nakon dva tjedna, a njihove majke hranjene GM sojom rađaju mrtve potomke.

Na tisuće svinja, krava, bikova i štakora su ostali sterilni nakon konzumiranja GM kukuruza.

Ako jedemo GMO hranu, naš se DNK počinje trajno mijenjati, kao i kod životinja.

GMO gen se transformira u naše gene i počinje proizvoditi pesticide i nakon što prestanemo jesti GMO hranu.

GMO se na svjetskom tržištu nalazi u najmanje 80 % posto prerađene hrane.

Ako se nastavimo hraniti kupujući po prehrambenim trgovinama, samo ćemo povećati broj spontanih pobačaja, neplodnosti, gastrointestinalnih poremećaja, alergija i tumora.

Od uvođenja GMO-a na svjetsku scenu u posljednjih desetak godina, broj onih koji imaju tri ili više kroničnih bolesti se udvostručio, a broj spermija kod muškaraca je opao za 50% u odnosu na istraživanja 70-tih godina.

Što se još treba dogoditi, da bi počeli mijenjati svoju svijest, način ponašanja i prehranu ….?
 

 
(vestinet.rs/uredio: nsp)

Svakako da već godinama kruže priče o zloglasnom fluoru baš kao i o činjenici što sve izaziva. Međutim, oni koji poznaju priču o ovom kemijskom elementu morati će se složiti kako se o njemu ipak ne govori dovoljno, a da ‘mainstream’ mediji zbog cenzure i nametnute propagande služe u jednakoj svrsi u kojoj je i sam fluor.

Upravo je to razlog zašto većina stanovništva i dalje nezna gotovo ništa o štetnostima na njih i njihovu okolinu, te zašto uopće ne pokušavaju promijeniti svoje životne navike.

Priča o ovom kemijskom elementu i o onome što uzrokuje našem organizmu se čini zastrašujućim, naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da se fluor i njegovi spojevi  u našoj okolini nikada nisu nalazili u onoj količini u kojoj su prisutni danas. Na sreću, sve je više priznanja o štetnosti fluora i njegovih spojeva.

Nedavno je sveučilište Harvard priznalo kako fluor opasno smanjuje ljudski IQ – što je bila službena potvrda svima koji su u štetnost ovoga kemijskog elementa na ljudski organizam sumnjali  godinama. Iako sve više ljudi postaje svjesno opasnosti koju donosi fluor, tek rijetki i zaista poduzimaju mjere pomoću kojih će konzumaciju ovoga kemijskog elementa otkloniti na najmanju moguću mjeru. Mnogo puta ispričane priče o koncentracijskim logorima za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata, te manipulacija ljudi pomoću fluora, svoju potkrijepu dobiva u najnovijim priznanjima koja govore o tome da fluor nepovoljno djeluje na centralni dio mozga – epifizu.

Smišljeno su nam dali fluor

Svakako da već godinama kruže priče o zloglasnom fluoru baš kao i o činjenici što sve izaziva. Međutim, oni koji poznaju priču o ovom kemijskom elementu morati će se složiti kako se o njemu ipak ne govori dovoljno, a da ‘mainstream’ mediji zbog cenzure i nametnute propagande služe u jednakoj svrsi u kojoj je i sam fluor. Upravo je to razlog zašto većina stanovništva i dalje nezna gotovo ništa o štetnostima na njih i njihovu okolinu, te zašto uopće ne pokušavaju promijeniti svoje životne navike.

Istini na volju, teoretski obrazlagati o štetnosti fluora, baš kao i GMO-a čini se prilično jednostavnim, ali zaživjeti primjenu u svijetu u kojem živimo prozapadno i konzumerički nije nimalo jednostavno. Svaki i najmanji element koji unosimo u naše tijelo odražava se kako na naše fizičko tijelo, tako i na naše umno.

Svaki put kada u šali izjavite kako su Amerikanci glup narod, zapitajte se: je li masovna fluorizacija vode jedan o razloga njihove ‘zaglupljenosti’? Isto tako, jesu li i poslušni Hrvati makar jednim dijelom poslušni upravo zbog konzumiranja fluora? Stvaranje mentalnih robova i poslušnoga kadra san je svake vladajuće klase. Nitko od nas ne mora ići dalje od svoje okoline da preispita navike i razmišljanja u kojima živimo. Upravo vladajućim klasama svojim ponašanjem dajemo legitimitet i puno pravo za sve ono što čine. Ne vjerujete? Idite odmah do kupaonice i pogledajte pastu kojom perete zube. Na njoj vrlo vjerojatno piše da sadrži fluor.

Kako se osloboditi potencijalno smrtonosnog fluora?

Ovo pitanje se čini slično onom: ‘Kako da se oslobodimo GMO-a?’. Većina ljudi koju upitate će vam vrlo jednostavno odgovoriti da se GMO nalazi ‘tamo negdje’ i da u Hrvatskoj  ne postoje GM usjevi niti proizvodnja takve hrane. Automatski s tim odgovorom će vam se nametnuti logičan zaključak koji kaže da Hrvati ne jedu GMO. Ovakav stav je jedna od vrhunskih neistina na koju naizlazimo. Evo primjera. Nedavno je Greenpeace objavio listu proizvoda (mahom brendova) koji u svom sirovinskom sastavu sadrže GM.

Ti brendovi su vrlo popularni i većina građana ih bez suvišnih pitanja konzumira ( Ferrero, Kraft, Uncle Bens, Knorr, itd.) – dok s druge strane vjeruje kako ono što jede nije GM. Asocijacija za GMO je Monsanto i Syngenta, a ne čokolada sa ljubičastom kravom ili legendarno tamno osvježavajuće piće Djeda Mraza. Baš kao kad pričamo o GMO-u, o fluoru možemo donijeti jednake zaključke: nalazi se u pastama za zube i vodi, a ne primjerice u određenoj vrsti kozmetike ili hrane. Tražiti isključivo proizvode koji ne sadrže GMO se čini kao da tražimo iglu u plastu sijena – jednako baš kao i da tražimo sve one proizvode u kojima se nalazi ili ne nalazi fluor. Rješenje koje se uistinu nameće jest promjena načina života koja prije svega treba krenuti od malenih koraka.

Filtrirajte vlastitu vodu

1. Povratna (reverzna) osmoza – radi se o skoro savršenom procesu filtriranja vode koji se koristi za pročišćavanje nekih vrsta flaširanje vode (ne svih), tako da su neke vrste flaširane vode nefluorirane. Ovim procesom se omogućuje pročišćavanje vode do najmanjih čestica pa se tako miču neorganski minerali, soli i druge čistoće. Nažalost, ovakvi sustavi reverzne osmoze (gotovi uređaji) su uglavnom nedostupni za osobnu uporabu.

2. Defluorizacijski filteri sa aktiviranom glinicom – Ovi filteri se koriste u lokalima gdje fluoroza prevladava. Relativno su skupi i zahtijevaju česte izmjene, ali ne nude opciju za kućnu filtraciju vode.

3. Destilacija – filtracija – jedan od jako dobar načina, te dostupan filter koji se može kupiti za uklanjanje fluora iz vode. Istodobno, ako kupujete flaširanu destiliranu vodu imajte na umu da takva voda ne označava da je proizvod pogodan za piće jer mnoge neželjene čistoće mogu biti sadržane.

Krenite sa pravljenjem vlastite kozmetike

PASTA ZA ZUBE – većini ljudi je uspješno prodana priča o tome kako je fluor dobar za zube. Nažalost – NIJE. Na internetu postoji obilje recepata koji će vas usmjeriti da pravite vlastite paste za zube i to prilično jednostavno.

Osnovni recepti:

1.)  - žličica sode bikarbone, kap eteričnog ulja (menta, kadulja,itd.), malo vode

Žličicu sode bikarbone malo posolite i  stavite eterično ulje. Dodajte malo vode da se stvori kremasta masa i jednostavno dalje upotrebljavajte kao s običnom pastom.

2.) – žlica sode bikarbone, žlica mljevene metvice (prah), 2 žlice destilirane vode, nekoliko kapi eteričnog ulja mente

Izmješajte suhe sastojke i potom dodajte ulje i vodu. Nastati će kremasta smjesa koju također koristite uobičajeno. Držite je u zatvorenoj i tamnoj posudici.

UPOZORENJE:

Eterično ulje koje koristite mora biti za unutarnju upotrebu. Na omotu kada kupujete će pisati je li za unutarnju ili vanjsku.

Soda bikarbona koju koristimo u našim kućanstvima može poslužiti kao alternativa, ali nije dovoljno dobra zamjena jer sadrži aluminij. Idealna soda bikarbona je ona koja je za medicinske svrhe (malo ju je teže nabaviti), ali koja ne sadrži bespotrebne dodatke i metale.  

Ostala kozmetika

Teško je garantirati da, ako se fluor nalazi u pasti za zube ne nalazi u drugim higijenskim preparatima. Iako kozmetiku ne uzimamo oralno, ‘jede’ je naša koža putem kojem opet štetne tvari dolaze u naš organizam. Krenite sa vrlo jednostavnim preparatima na bazi voća i povrća (maske za lice npr.) tijekom ovoga ljeta ili se odvažite napraviti macerat (mirisno ulje) koji će vam poslužiti za suhu i oštećenu kožu, mirisna baza za meleme, kreme, sapune, itd.

Hrana – je li fluor i u njoj skriven?

Mnogo industrijskih prehrambenih proizvoda (sokova, hrane) sadržava fluor koji se nalazi u raznim spojevima. Iz tog razloga je potrebno izbjegavati sve ono što je prerađeno – uzmite u obzir da ista ta hrana sadrži i otrove poput aspartama i mononatrijeva glutaminata (smrtonosni i uzročnici mnogih bolesti). Međutim, ako se želite zdravo hraniti preporuka je da čak i sve povrće i voće koje kupujete ne bude ono iz trgovačkih centara jer se upravo fluor nalazi kao sastavni element u pesticidima, fungicidima, herbicidima…

Trudite se nabavljati hranu od lokalnih proizvođača organske hrane, ako već sami ne uzgajate vlastitu. Uz tu napomenu ide i konzumacija mesa koje biste (ako ga konzumirate) trebali nabavljati od onih proizvođača koji u sastavnom dijelu stočne hrane ne sadrže pesticide…

Zanimljivo je kako je teflonsko posuđe doživjelo svoj krah zbog velike štetnosti za zdravlje. Nekada super popularni PFC danas gotovo da više nije u upotrebi. Naravno, i ovaj spoj sadrži omraženi fluor.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Michael Moss, istraživački novinar New York Timesa čija je opširna priča o prehrambenoj industriji, nedavno objavljena u tom listu, ponovno je otvorila temu koja je, zbog nedavnih događaja u regiji, vjerojatno zanimljiva i domaćim čitateljima.

Naime, Moss se dohvatio povezanosti između zabrinjavajućih prehrambenih navika Amerikanaca i prerađenoj hrani kojoj sustavno dodaju šećer, sol i masnoće.

Epidemija pretilosti nije slučajna

Moss tvrdi da se međunarodna epidemija pretilosti nije dogodila slučajno. On napominje da toj epidemiji svakako doprinosi i životni stil pa se ljudi sve manje kreću, manje kuhaju, ali dodaje i da ne smijemo isključiti perfidnu igru prehrambene industrije koja tržište zatrpava hranom manje prehrambene vrijednosti koja dodatno tjera ljude na konzumaciju takvih proizvoda.

Riječ je o članku koji je dijelom nastao utemeljen na njegovoj knjizi “Salt, Sugar, Fat: How The Food Giants Hooked Us” u kojoj opisuje kako se dodavanjem šećera, soli i masnoće vremenom neutralizirao neugodan okus nekvalitetne hrane, a u isto vrijeme kod konzumenata razvio i ovisnost o upravo takvom “prilagođenom” okusu.

Baš kao duhanska industrija

Moss je u intervjuu za TakePart rekao: “Velike tvrtke uvjeravaju nas kako njihova namjera nije bila Amerikance učiniti pretilima ili bolesnima, ali desetljećima su aktivno radili na tome da kod konzumenata stvore žudnju za takvim proizvodima. Njihova su istraživanja pokazala da će do tog cilja najbrže doći kombinacijom točno određene količine soli, šećera i masnoća”.

Spominje i 11 čelnika tvrtki kao što su Kraft, Mars, Procter & Gamble, Coca-Cola i Nabisco čiji je zajednički dogovor rezultirao ovim trendom u proizvodnji prehrambenih proizvoda, a posebno ističe marketinške kampanje koje su preuzela ideologiju kampanja duhanske industrije, te svoje proizvode predstavljale zdravijima nego uistinu jesu.

Nije lako biti zdrav

Reklamiranje proizvoda s malo masnoće, manjom količinom šećera i soli, neistinito je jer takvi su proizvodi samo u rijetkim slučajevima zdravi. Smanjenje određenih sastojaka stvara potrebu za svojevrsnom kompenzacijom, pa tako proizvodi s niskim udjelom masti imaju visok udio šećera, proizvodi koji imaju malo soli, imaju visoke udjele masnoće i šećera itd.
 

 
Autor dodaje da u današnje vrijeme, izabrati zdrave proizvode nije jednostavno jer ne možemo vjerovati ni deklaracijama koje mogu zavarati kupca prikazom količina masnoća ili šećera na manjoj masi što stvara privid da je riječ o prihvatljivim vrijednostima. Isto tako, natpisi kao što je “100% prirodno”, nemaju poseban značaj jer prečesto nisu istiniti.

Začarani krug

Što se svijetle budućnosti tiče, Moss nije posebno optimističan pa dodaje da će proizvođači vrlo teško promijeniti svoj način ponašanja iz nekoliko razloga.

Za početak, tu je pritisak potrošača koji su razvili ovisnost o takvim proizvodima, što kao rezultat ima “ovisnost” proizvođača o sastojcima koji privlači veći broj konzumenata. Na posljetku, ovaj je princip jeftin i izuzetno učinkovit što kao posljedicu ima goleme profite kojih će se proizvođači, realno gledajući teško odreći. U cjelosti članak možete naći OVDJE

 

 
Sol Šećer Mast: Reporter NY Times-a Michael Moss – Kako su Prehrambeni divovi zakačili Ameriku na junk food (brzu hranu)

 
 
(index.hr,youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata