Fluoriranje ili dodavanje fluorida vodi za piće provodi se diljem svijeta već 70 godina, i to uz objašnjenje da ta supstanca, između ostalog, zaustavlja raspadanje zuba

Međutim, kritičari takve prakse tvrde da dobrobiti fluorida po zdravlje nisu dokazane, a da je njegov negativan utjecaj detaljno dokumentiran.

Navodno, taj sastojak vladajuća elita, po receptu nacističkih znanstvenika, stavlja u vodu kako bi ljude pretvorila u poslušnu raju, koja nikada neće ustati protiv nepravde i nejednakosti.

Sterilizacija

Zaključci znanstvenika o utjecaju fluorida na ljudsko zdravlje vrlo su podijeljeni, pa broj teorija o razlogu korištenja tog spoja fluora u vodovodima diljem svijeta, pa i u Hrvatskoj, uopće ne iznenađuje.

Prema tvrdnjama pobornika fluorizacije, jedan zubar iz države Colorad pedesetih godina otkrio je da višak fluorida u pitkoj vodi izbjeljuje zube. Kad je američka služba za javno zdravlje (USPHS) ponovila eksperiment, ustanovila je da to spoj zaustavlja raspadanje zuba.

Protivnici fluoriranja, s druge strane, vjeruju da su korištenje fluorida u vodi započeli nacisti tridesetih godina, kad su otkrili da su ljudi koji piju vodu s fluoridom poslušni i da ih je lako kontrolirati. Nacisti su ga navodno koristili u koncentracijskim logorima, kao i prilikom osvajanja Poljske i Čehoslovačke – piše Gretchen Anne Riley u knjizi “Teorije zavjere u američkoj povijesti”.

Pojedinci vjeruju, dodaje ona, da fluoriranje izaziva sterilnost i da su ga nacisti namjerno uljevali u vodovode istočne Europe kako bi eliminirali lokalno stanovništvo i vremenom na njihova imanja naselili njemačke koloniste.

Logori i gulazi

Korištenje fluorida za podjarmljivanje ljudi od nacista su vidjeli i Sovjeti, koji su ga upotrebljavali u svojim gulazima. Upravo ta teorija dio je teze nastale u vrijeme Makartijevog lova na komuniste – da SSSR fluoriranje vode namjerava pokoriti SAD. Pobornici te teze imaju tri mišljenja o djelovanju te kemikalije.

Jedni smatraju da je cilj bio slabljenje mentalnih sposobnosti Amerikanaca kako bi lakše došli do političkog prevrata, drugi da je fluoriranje samo prvi korak u vojnoj invaziji Sovjeta, dok treći tvrde da je dugoročni plan SSSR bio izazvati rak i druge bolesti u SAD, posebno među djecom, kako bi za 10 ili 20 godina, u trenutku invazije, Amerika ostala bez dovoljno zdravih ljudi za obranu zemlje – piše Riley.

Ona dodaje da je bilo i onih koji su imali ekstremniji stav – vjerovali su da je cilj trovanje svih ljudi kako bi oni bili zamijenjeni specijalno odgojenom rasom koju bi Sovjeti stvorili.

Sve samo radi profita

I većina kritičara fluorida ismijala je teze o komunističkoj zavjeri, a kao apsurdna predstavljena je čak i u komediji “Doktor Strangelove” Stanley Kubricka. Ipak, mnogo češće su bile dvije teorije. Jedna je da iza svega stoji američka savezna vlada, koja tako kontrolira svoje građane, a druga da je motiv fluoriranje vode profit.

Ponekad bi se javile i teorije koje bi spajale te dvije teze. Pojedinci su tvrdili da iza svega stoji ALCOA (Aluminijska tvrtka Amerike), koja je promovirala fluoriranje kako bi se riješila fluorida koji je bio nusprodukt procesa proizvodnje aluminija – piše Riley.

Dokaz toga, dodaje ona, jest i to što je Oscar Ewing, čelnik agencije koja je odobrila korištenje fluorida, prethodno bio upravo odvjetnik ALCOA.

Smanjenje otpora

Fluoriranje vode u SAD počelo je ranih pedesetih, u vrijeme kad su u okviru projekta “Spajalica” nacistički znanstvenici počeli naseljavati u Americi.

Cijenjenog američkog kemičara Charlesa Eliota Perkinsa vlada je poslala u Njemačku da pomogne u obnovi tvornice “IG Farben” po završetku rata. On je 1954. napisao da je otkrio da su nacisti koristili natrij klorid kao sredstvo masovne kontrole.

Želim ovo kazati jasno: pravi razlog fluoriranja vode nije briga o zdravlju dječjih zubi. Pravi razlog je smanjenje otpora masa, kontrola ljudi i oduzimanje slobode. Učestale doze fluorina vremenom će smanjiti sposobnost individue da se suprotstavi sporim trovanjem dijelova moždanog tkiva, ona će se pokloniti volji svakog tko želi da je kontrolira.

To govorim kao znanstvenik koji je 20 godina proveo istražujući kemiju, biokemiju, fiziologiju i patologiju fluorida. Svaki čovjek koji godinu dana pije umjetno fluoriranu vodu, više nikada neće biti ista osoba, ni mentalno ni fizički – piše Jim Mars u knjizi “Zavjera od bilijun dolara”.

On tvrdi da je fluorid ključni sastojak lijeka “Prozac” i mnogih psihotropnih lijekova. Osim toga, pozivajući se na kemičara dr Dean Burka s Nacionalnog instituta za rak, on kaže da fluorid izaziva rak.

Pojava raka

Burke je izjavio da fluorid češće i brže izaziva rak nego bilo koja druga kemikalija. Istraživanja dr Perry Cona pokazala su vezu između osteosarkoma i fluorida, kao i da je ta vrsta raka pogađala djecu 4,6 puta češće u područjima s floriranom vodom. Gdje god je voda fluorirana, tumor se javlja češće – kaže Mars.

On vjeruje da, uz aluminijsku industriju, iza forsiranja fluoriranja stoji i farmaceutska industrija.

Oni su učinili da otpadni proizvod fluorid postane sastavni aktivni sastojak pesticida, fungicida, anestetika, lijekova, pasti za zube … Fluor je postao toliko važan dio industrije koja donosi milijarde dolara da je za farmaceutske kompanije financijski nemoguće, legalno nezamislivo i potencijalno razarajuće bilo kakvo priznanje da taj spoj truje ljude – tvrdi taj publicist.

Dr Ted Spencer
NIZ OPREČNIH STUDIJA

Zubar i nutricionist dr. Ted Spencer kaže da ga je lokalna zdravstvena organizacija u Virginiji angažirala da ispita je li fluorid toksičan i izaziva rak.

Otišao sam u Nacionalnu medicinsku knjižnicu i našao 40 stručnih članaka na tu temu – polovica je tvrdila da je fluorid mutagen, polovica da nije. Nemoguće je da su i jedni i drugi u pravu. Pitali smo se gdje je greška, a onda smo otkrili da su mnoge europske zemlje zabranile fluoriranje vode – piše Ted Spencer.
To govori, objašnjava on, dovoljno o tome da znanstvenici koje ne plaćaju američke korporacije imaju drugačije mišljenje od onih koji rade za njih.

Sveučilište u Kentu
SAMO U ENGLESKOJ BOLESNO 15.000 LJUDI

Znanstvena studija objavljena nedavno u Engleskoj pokazala je da je usporen rad tiroidne žlijezde kod ljudi čak 30 posto učestaliji u područjima u kojima se voda najviše fluorira.

To znači da i do 15.000 ljudi nepotrebno pati zbog problema uzrokovanih smanjenom funkcijom štitnjače, koji mogu izazvati depresiju, debljanje, umor i bolove u mišićima.

Slaba aktivnost štitnjače može biti vrlo opasna i izazvati dugoročne zdravstvene probleme. Mislim da vlast mora razmotriti da li uopće treba dodavati fluorid u vodu. Postoje mnogo sigurniji načini da se popravi zdravlje zuba – piše u istraživanju profesora Steven Pekama sa Sveučilišta u Kentu.

UČESTALI PROSVJEDI Građani ustali protiv fluoriranja u mnogim državama
ŠIROM SVIJETA ZAHTIJEVAJU ZDRAVU VODU

U Americi, ali iu drugim zemljama širom svijeta već godinama prosvjeduju protiv fluoriranja vode. Posebno intenzivne demonstracije su u SAD, gdje borci za ekologiju tvrde da se građani preko pitke vode truju dodacima iz nje, zbog čega često izlaze na ulice i zahtijevaju od vlada prestane s praksom fluoridizacije.

Sličnog stava su i građani Irske, koji su nedavno organizirali “goli prosvjed”, na kojem su se pojavili bez odjeće, prekriveni samo transparentima na kojima je pisalo “Stop fluoriranju” i “Recite, da zdravoj vodi”.

Prema njihovim riječima, oni su na ulice izašli obnaženi jer tako žele pokazati da su im u njihovoj domovini uskraćena, odnosno “skinuta” temeljna prava, što podrazumijeva da će razgolićeni i šetati. Imamo pravo na zdravlje, a fluoriranje vode nam ga uzima – naglasili su oni tada.

Činjenice
O UPOTREBI FLUORIDA

• Većina zemalja zapadne Europe zabranila je fluoriranje vode
• Fluor je kemikalija koja se dodaje u vodu, au stvari je industrijski otpad
• Sve više studija provodi se kako bi se dokazalo da je fluoriranje neučinkovito i nepotrebno
• Korist fluorida je samo površinska, nema potrebe unositi ga u organizam
• Postoje navodi da je uporaba fluorida u vodi povezana s mnogim zdravstvenim problemima, od artritisa, hipotiroidizma i raka, pa sve do Alzheimerove bolesti i smanjenja inteligencije djece

 

 
(vestinet.rs,kurir.rs,youtube/uredio:nsp)

Ljudske glave su pune gluposti! Ljudi razmišljaju o totalno nebitnim stvarima, odjeći, mobitelima, automobilima, no do njih ne dolaze vijesti o tome kako ih netko želi sprovesti u logore i pogubiti. To nije cool…

Istina se otkriva, i to ne polako već snažno i jezgrovito! U nekoliko navrata smo upozoravali je na zle planove ove psihopatske vrhuške planeta, kojoj je u cilju ugušiti sve slobodno misleće ljude, a preostale upregnuti u vlastite vizije novog totalitarnog režima! Naime, prije nekog vremena umirovljeni, ali javnosti vrlo poznat i značajan general američke vojske, Wesley Clark, javno je pozvao na ‘istrebljenje’ čovječanstva i to putem koncentracijskih logora.

Svojom porukom pozvao je čitav svijet na otvaranje logora, jer kako kaže, to će biti neophodno. Njegovo mišljenje je naime, da sve ‘radikalne elemente (ljude) treba pozatvarati u logore, i to ni manje ni više nego u one nalik koncentracijskim logorima iz Drugoga svjetskoga rata.

Također, on je zaključio da će svi američki saveznici u budućnosti morati učiniti isto, a tu je uključio Njemačku, Britaniju i Francusku, jer, kako kaže drugačije, osim logorima neće biti moguće izbjeći ‘opasnu prijetnju! Ove zastrašujuće izjave koje pozivaju na mučenje ljudi unutar koncentracijskih logora naišle su na mučnu tišinu svih organizacija, čak i onih uvijek glasnih, udruga za ljudska prava.

Takvo stanje, moramo priznati, plaši! Jer ako je netko radikalan, to je onda onaj koji poziva na ponovno otvaranje logora! O čemu je ovdje riječ? Tko su opasni elementi? Pa svi oni ‘neposlušni’ građani koji već sada stvaraju bunu prema ovom izrazito nerealnom sustavu.

FEMA KAMPOVI – već uspostavljeni!

No, sve bi to možda bilo i smiješno i nerealno da postoje informacija kako logori i koje će se trpati ‘neposlušni’ građani već nisu aktivirali!

Prije nekoliko godina Kurt Nimmo i Alex Jones, neovisni istraživači, objavili su članak pod nazivom: Ekskluzivno – Vlada aktivira FEMA logore po cijelom području SAD-a!

FEMA (Federal Emergency Management Agency) je Federalna agencija za izvanredne situacije SAD-a. U istom tekstu je objavljen i originalni dokument s kojim FEMA i Američka vojska objavljuje natječaj za izvođače radova koji bi trebali napraviti takve logore. Iako je u samom natječaju naručitelj ostao anoniman jasno je tko i zašto želi izgradnju takvih objekata, jer je sam natječaj iznimno detaljan i ne ostavlja mjesta sumnji.

Između ostalog, naručitelj u natječaju zahtjeva izgradnju sigurnosnih ograda i pomičnih ograda, barikada, praonice i sanitarnog čvora, medicinskih objekata, električnih generatora i stanice, dio za prikupljanje kanalizacije i smeća i druge objekte potrebne za ‘izvanredna stanja’, logori će se graditi u pet regija SAD-a, a ovdje je i dokaz.

Međutim, prije nekog vremena američkih neovisni mediji obavijestili su javnost kako su gore spomenuti logori u SAD-u aktivirani te da se ljude, odnosno beskućnike (kojih je SAD planski prepun), navodno lovi po cesti ne bi li ih strpali u ovaj logor. O ovoj zastrašujućoj činjenici ne izvještava niti jedan mainstream medij u svijetu, iako je javno znano da je beskućnicima u SAD-u ukinuto baš svako pravo, uključujući i pravo na milostinju, i opet, to se dogodilo bez reakcija svijeta!

Bez reakcije svijeta ljudima je ukinuto pravo na hranu i vodu, osim ako ne odu u radne i već pripremljene FEMA kampove. Zbog toga su izuzetno opasne izjave gore navedenog američkog generala koji poziva cijeli svijet da otvori svoje logore i da u njih pospremi ‘opasne’ elemente, odnosno neposlušne građane, ali i ‘nesposobne’ kako su u SAD-u smatrani beskućnici!

Jeste li svjesni opasnosti ovakvih izjava kao i ovih ovih monstruoznih planova koji se pod demokratskom palicom odvijaju u miru, iako je riječ o tipičnim totalitarističkim mučilištima kojima će SAD, posljedično i cijeli svijet reći DA novom progonu ljudskog bića! Što je najbolje, ista ‘ekipa’ progonila je jučer, progoni danas i progonit će sutra, i nitko im ne može ništa! Čak nam se i javno smiju s malih ekrana!

“Kada su određene osobe podupirale nacističku Njemačku tijekom Drugoga svjetskoga rata, na štetu naše zemlje, mi se nismo bavili ljudskim pravima o slobodi govora, mi smo takve elemente stavili u logore, oni su po svim pravima bili ratni zarobljenici. Ista je stvar s opasnim elementima današnjice.”

“Ako su ti ljudi radikalizirani i ako ne podupiru politiku SAD-a, tada su oni nelojalni našoj državi, oni imaju pravo na svoje principe, to je sasvim u redu, no naše je pravo i obligacija da ih segregiramo iz društva“, rekao je Clark i naišao na bolesnu tišinu svijeta! Bravo, svijete!
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(dnevno.hr,youtube/uredio:nsp)

Svakako da već godinama kruže priče o zloglasnom fluoru baš kao i o činjenici što sve izaziva. Međutim, oni koji poznaju priču o ovom kemijskom elementu morati će se složiti kako se o njemu ipak ne govori dovoljno, a da ‘mainstream’ mediji zbog cenzure i nametnute propagande služe u jednakoj svrsi u kojoj je i sam fluor.

Upravo je to razlog zašto većina stanovništva i dalje nezna gotovo ništa o štetnostima na njih i njihovu okolinu, te zašto uopće ne pokušavaju promijeniti svoje životne navike.

Priča o ovom kemijskom elementu i o onome što uzrokuje našem organizmu se čini zastrašujućim, naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da se fluor i njegovi spojevi  u našoj okolini nikada nisu nalazili u onoj količini u kojoj su prisutni danas. Na sreću, sve je više priznanja o štetnosti fluora i njegovih spojeva.

Nedavno je sveučilište Harvard priznalo kako fluor opasno smanjuje ljudski IQ – što je bila službena potvrda svima koji su u štetnost ovoga kemijskog elementa na ljudski organizam sumnjali  godinama. Iako sve više ljudi postaje svjesno opasnosti koju donosi fluor, tek rijetki i zaista poduzimaju mjere pomoću kojih će konzumaciju ovoga kemijskog elementa otkloniti na najmanju moguću mjeru. Mnogo puta ispričane priče o koncentracijskim logorima za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata, te manipulacija ljudi pomoću fluora, svoju potkrijepu dobiva u najnovijim priznanjima koja govore o tome da fluor nepovoljno djeluje na centralni dio mozga – epifizu.

Smišljeno su nam dali fluor

Svakako da već godinama kruže priče o zloglasnom fluoru baš kao i o činjenici što sve izaziva. Međutim, oni koji poznaju priču o ovom kemijskom elementu morati će se složiti kako se o njemu ipak ne govori dovoljno, a da ‘mainstream’ mediji zbog cenzure i nametnute propagande služe u jednakoj svrsi u kojoj je i sam fluor. Upravo je to razlog zašto većina stanovništva i dalje nezna gotovo ništa o štetnostima na njih i njihovu okolinu, te zašto uopće ne pokušavaju promijeniti svoje životne navike.

Istini na volju, teoretski obrazlagati o štetnosti fluora, baš kao i GMO-a čini se prilično jednostavnim, ali zaživjeti primjenu u svijetu u kojem živimo prozapadno i konzumerički nije nimalo jednostavno. Svaki i najmanji element koji unosimo u naše tijelo odražava se kako na naše fizičko tijelo, tako i na naše umno.

Svaki put kada u šali izjavite kako su Amerikanci glup narod, zapitajte se: je li masovna fluorizacija vode jedan o razloga njihove ‘zaglupljenosti’? Isto tako, jesu li i poslušni Hrvati makar jednim dijelom poslušni upravo zbog konzumiranja fluora? Stvaranje mentalnih robova i poslušnoga kadra san je svake vladajuće klase. Nitko od nas ne mora ići dalje od svoje okoline da preispita navike i razmišljanja u kojima živimo. Upravo vladajućim klasama svojim ponašanjem dajemo legitimitet i puno pravo za sve ono što čine. Ne vjerujete? Idite odmah do kupaonice i pogledajte pastu kojom perete zube. Na njoj vrlo vjerojatno piše da sadrži fluor.

Kako se osloboditi potencijalno smrtonosnog fluora?

Ovo pitanje se čini slično onom: ‘Kako da se oslobodimo GMO-a?’. Većina ljudi koju upitate će vam vrlo jednostavno odgovoriti da se GMO nalazi ‘tamo negdje’ i da u Hrvatskoj  ne postoje GM usjevi niti proizvodnja takve hrane. Automatski s tim odgovorom će vam se nametnuti logičan zaključak koji kaže da Hrvati ne jedu GMO. Ovakav stav je jedna od vrhunskih neistina na koju naizlazimo. Evo primjera. Nedavno je Greenpeace objavio listu proizvoda (mahom brendova) koji u svom sirovinskom sastavu sadrže GM.

Ti brendovi su vrlo popularni i većina građana ih bez suvišnih pitanja konzumira ( Ferrero, Kraft, Uncle Bens, Knorr, itd.) – dok s druge strane vjeruje kako ono što jede nije GM. Asocijacija za GMO je Monsanto i Syngenta, a ne čokolada sa ljubičastom kravom ili legendarno tamno osvježavajuće piće Djeda Mraza. Baš kao kad pričamo o GMO-u, o fluoru možemo donijeti jednake zaključke: nalazi se u pastama za zube i vodi, a ne primjerice u određenoj vrsti kozmetike ili hrane. Tražiti isključivo proizvode koji ne sadrže GMO se čini kao da tražimo iglu u plastu sijena – jednako baš kao i da tražimo sve one proizvode u kojima se nalazi ili ne nalazi fluor. Rješenje koje se uistinu nameće jest promjena načina života koja prije svega treba krenuti od malenih koraka.

Filtrirajte vlastitu vodu

1. Povratna (reverzna) osmoza – radi se o skoro savršenom procesu filtriranja vode koji se koristi za pročišćavanje nekih vrsta flaširanje vode (ne svih), tako da su neke vrste flaširane vode nefluorirane. Ovim procesom se omogućuje pročišćavanje vode do najmanjih čestica pa se tako miču neorganski minerali, soli i druge čistoće. Nažalost, ovakvi sustavi reverzne osmoze (gotovi uređaji) su uglavnom nedostupni za osobnu uporabu.

2. Defluorizacijski filteri sa aktiviranom glinicom – Ovi filteri se koriste u lokalima gdje fluoroza prevladava. Relativno su skupi i zahtijevaju česte izmjene, ali ne nude opciju za kućnu filtraciju vode.

3. Destilacija – filtracija – jedan od jako dobar načina, te dostupan filter koji se može kupiti za uklanjanje fluora iz vode. Istodobno, ako kupujete flaširanu destiliranu vodu imajte na umu da takva voda ne označava da je proizvod pogodan za piće jer mnoge neželjene čistoće mogu biti sadržane.

Krenite sa pravljenjem vlastite kozmetike

PASTA ZA ZUBE – većini ljudi je uspješno prodana priča o tome kako je fluor dobar za zube. Nažalost – NIJE. Na internetu postoji obilje recepata koji će vas usmjeriti da pravite vlastite paste za zube i to prilično jednostavno.

Osnovni recepti:

1.)  - žličica sode bikarbone, kap eteričnog ulja (menta, kadulja,itd.), malo vode

Žličicu sode bikarbone malo posolite i  stavite eterično ulje. Dodajte malo vode da se stvori kremasta masa i jednostavno dalje upotrebljavajte kao s običnom pastom.

2.) – žlica sode bikarbone, žlica mljevene metvice (prah), 2 žlice destilirane vode, nekoliko kapi eteričnog ulja mente

Izmješajte suhe sastojke i potom dodajte ulje i vodu. Nastati će kremasta smjesa koju također koristite uobičajeno. Držite je u zatvorenoj i tamnoj posudici.

UPOZORENJE:

Eterično ulje koje koristite mora biti za unutarnju upotrebu. Na omotu kada kupujete će pisati je li za unutarnju ili vanjsku.

Soda bikarbona koju koristimo u našim kućanstvima može poslužiti kao alternativa, ali nije dovoljno dobra zamjena jer sadrži aluminij. Idealna soda bikarbona je ona koja je za medicinske svrhe (malo ju je teže nabaviti), ali koja ne sadrži bespotrebne dodatke i metale.  

Ostala kozmetika

Teško je garantirati da, ako se fluor nalazi u pasti za zube ne nalazi u drugim higijenskim preparatima. Iako kozmetiku ne uzimamo oralno, ‘jede’ je naša koža putem kojem opet štetne tvari dolaze u naš organizam. Krenite sa vrlo jednostavnim preparatima na bazi voća i povrća (maske za lice npr.) tijekom ovoga ljeta ili se odvažite napraviti macerat (mirisno ulje) koji će vam poslužiti za suhu i oštećenu kožu, mirisna baza za meleme, kreme, sapune, itd.

Hrana – je li fluor i u njoj skriven?

Mnogo industrijskih prehrambenih proizvoda (sokova, hrane) sadržava fluor koji se nalazi u raznim spojevima. Iz tog razloga je potrebno izbjegavati sve ono što je prerađeno – uzmite u obzir da ista ta hrana sadrži i otrove poput aspartama i mononatrijeva glutaminata (smrtonosni i uzročnici mnogih bolesti). Međutim, ako se želite zdravo hraniti preporuka je da čak i sve povrće i voće koje kupujete ne bude ono iz trgovačkih centara jer se upravo fluor nalazi kao sastavni element u pesticidima, fungicidima, herbicidima…

Trudite se nabavljati hranu od lokalnih proizvođača organske hrane, ako već sami ne uzgajate vlastitu. Uz tu napomenu ide i konzumacija mesa koje biste (ako ga konzumirate) trebali nabavljati od onih proizvođača koji u sastavnom dijelu stočne hrane ne sadrže pesticide…

Zanimljivo je kako je teflonsko posuđe doživjelo svoj krah zbog velike štetnosti za zdravlje. Nekada super popularni PFC danas gotovo da više nije u upotrebi. Naravno, i ovaj spoj sadrži omraženi fluor.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Kapitalizam kao totalitarni poredak destrukcije stvorio je odgovarajuća sredstva i metode za uništavanje kritičke i vizionarske svijesti i takve oblike posredovanja između čovjeka i svijeta koji uništavaju mogućnost da čovjek ukine kapitalizam i stvori novi svijet.

Nekada su svećenici bili ti koji su kontrolirali svijest ljudi.

Danas su to TV voditelji i drugi kapitalistički manipulatori, ujedinjeni u show – businessu, koji polaze od rezultata moderne znanosti i tehnike i na njima zasnovanim mitovima, kao i od instrumentalizirane mistike koja proizvodi kvazi-religioznu svijest. Umjesto da je um usmjeren na razobličenje destruktivnih procesa koji dovode u pitanje opstanak života na Zemlji i na stvaranje vizije novog svijeta, on je usmjeren na proizvodnju spektakularnih opsjena s kojom se uništava kritički odnos prema kapitalizmu i vizionarska svijest. Otuda takvu popularnost stječu razni “Coca-Cola” mistifikatori i intelektualni hohštapleri sa svojim pričama o tajanstvenim “vladarima svijeta”, “vanzemaljcima”, “mističnim silama”, “paralelnim svjetovima” …

Mistifikatorski vještina zamjenjuje povijesne analize, a mistika vizionarsku maštu. Suvremene, tehnokratski zasnovane “bajke” su jedan od načina na koji kapitalizam degenerira um i stvara masovni idiotizam. Kako je postojeći svijet sve manje ljudski svijet i kako je čovjek sve usamljeniji i time sve manje u stanju promijeniti svoj život, raste potreba za bijegom u iluzorne svjetove. Iluzije su postale najtraženija roba na tržištu “potrošačkog društva” i na toj osnovi došlo je do hiperprodukcije iluzornih svjetova. (James Bond Skyfall i Gospodari prstenova – najgledaniji u povijesti Hrvatske)

Proizvodnja iluzija postala je jedan od najvažnijih načina na koji se kapitalisti obračunavaju s humanističkom vizionarskom sviješću i nastojanjem potlačenih da se organiziraju i bore protiv kapitalizma.

Manipulacija se više ne nalazi u ideološkoj, već u psihološkoj sferi. Nema više priče o “svijetloj budućnosti” i “američkom snu”. Bijeg iz sve crnije realnosti postala je opsesija “prosječnog” (malo) građanina “demokratskog svijeta”.

Uništavanje uma i povijesne samosvijesti potlačenih pretstavlja sponu koja povezuje suvremenu industriju zabave i nacističku propagandnu mašineriju. Evo koje je upute dao Adolf Hitler (1942.) nacističkim glavešinama da bi im “pomogao” uspostaviti učinkovitu vlast nad “pokorenim narodima”: “Od tada ne treba dozvoliti da se pojavi neki učitelj koji će se najednom založiti da se uvede obvezno školovanje za pokorene narode.

Znanje Rusa, Ukrajinaca, Kirgiza i drugih čitati i pisati može nam samo škoditi. Ono bi omogućilo onima sa bistrom pameću da steknu određena znanja o povijesti i time doći do političkih ideja, koje bi se na neki način opet mogle usmjeriti protiv nas. – Mnogo je bolje da se u svakom selu postavi radio razglas, da bi se ljudima na ovaj način saopćile novosti i ponudili zabavni sadržaji, nego ih osposobiti da steknu vlastita politička, znanstvena i druga znanja. Ne smije se isto tako dogoditi, da se pokorenim narodima u radio emisijama govori o njihovoj povijesti, već im se prije putem radio postaja mora prenositi glazba, i to što više glazbe. Jer, zabavna glazba unapređuje radni elan.

A ako ljudi baš hoće plesati, to bi na temelju naših saznanja i sustavnog pristupa u cjelini se moglo pozdraviti Hitlerove upute za manipulaciju sviješću “nižih rasa” predstavljaju, zapravo, temelj suvremene strategije vladanja kapitalista kako nad radničkom klasom u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama, tako i nad narodima koji se nalaze na “periferiji kapitalizma” i koje je Zapad osudio na istrebljenje.

Davanje marginalnom spektakularnu dimenziju, na čemu se zasniva kako reklamna industrija, tako i čitava ideološka sfera kapitalizma, jedan je od najvažnijih načina na koji se uništavaju kriteriji po kojima se određuje kvaliteta. Radi se, zapravo, o uništavanju mogućnosti da se uvidi prava priroda vladajućeg poretka i, istovremeno, da se uvide realne mogućnosti za stvaranje humanog svijeta. Bez mogućnosti prepoznavanja kvalitete, istinska vizionarska svijest nije moguća. Kada sve postaje “fantastično”, “genijalno”, “nevjerojatno” – onda ono što je istinski vrijedno nestaje u blatu trivijalnog. “Rasprava” koja se u javnosti vodi povodom sportskih događaja tipičan je primjer marginaliziranja bitnog, depolitiziranja ljudi, stvaranja lažne društvenosti i masovnog idiotizma.

Vladajući mediji nastoje sa sve agresivnijim i primitivnijim zabavnim programima ubiti zanimanje ljudi za istinu i odvojiti misao čovjeka od realnog svijeta koji stvara kapitalizam: uništenje prirode, masovna smrt od gladi, žeđ i bolesti, bacanje hrane, kriminaliziranje društva, stvaranje policijske države, sve veća mogućnost upotrebe nuklearnog oružja, monstruozni tehnički projekti koji trebaju omogućiti izazivanje potresa i pogubnih klimatskih promjena, masovno ubijanje djece radi “dobivanja” organa, bacanje nuklearnog otpada u oceane, havarije na nuklearnim elektranama, bijela kuga, sve masovnija nepismenost, uništenje nacionalnih kultura i povijesne samosvijesti … U “krivim ogledalima” kapitalističke ideologije i u svjetlu spektakularnih reklama “potrošačkog društva” sve ono što je bitno, biva izvitopereno i marginalizirano, da bi ono što je sporedno dobilo sudbinsku i spektakularnu dimenziju.

Reklamne poruke, poput “Coca-cola je ono pravo!”, s kojima TV i radio stanice neprestano bombardiraju ljude, uništavaju sposobnost čovjeku da uoči i shvati bitno. Suvremeni spektakl ne zasniva se na stvaranju klasičnih iluzija putem mentalne manipulacije, koja se svodi na “zavođenje” čovjeka korištenjem njegovih preduvjerenja, strahova i želja, već na stvaranju spektakularnih opsjena koje su lišene sadržaja i koje se svodi na agresivno nadraživanje čula tehničkim sredstvima.

Umjesto melodije, čuje se zaglušujuća buka; umjesto vizualne predstave, pojavljuje se zasljepljujuća svjetlost … Nema emocija, nema mašte, nema uma … Izazivanje opsjena nema samo eskapistički karakter, već uništava čula, kao i potrebu i mogućnost maštanja o humanom svijetu. Opsena nije samo spektakularni oblik u kojem se pojavljuje destruktivno kapitalističko ništavilo, već i tehničko sredstvo za uništavanje ljudskosti.

Sam na kapitalistički način degenerirani život postao je sredstvo za uvlačenje ljudi u vrijednosnu i egzistencijalnu orbitu kapitalizma. “Potrošačko društvo” neposredno djeluje na političku sferu. Za Marksa neradno vrijeme radnika rezultat je njihove borbe protiv kapitalističke eksploatacije i kao takvo je mogućnost za njihovo klasno osvješćivanje i organiziranu političku borbu. U “potrošačkom društvu” neradno vrijeme postalo je konzumersko vrijeme i kao takvo sredstvo za uvlačenje radnika u duhovnu i egzistencijalnu orbitu kapitalizma.

Putem “potrošačkog društva” kapitalisti su stvorili novo tržiše i time prostor za razvoj kapitalizma i (privremeno) kupili “socijalni mir”. Istovremeno, oni guraju ljude u dužničko ropstvo i na taj način ih integriraju u vladajući poredak. Kapitalizam je degenerirao klasnu svijest radništva stvaranjem potrošačkog mentaliteta. Potreba za slobodom postala je potreba za kupovanjem i uništavanjem.

Radnici su postali “potrošači” koji svojim radnim i konzumerski aktivizmom doprinose razvoju kapitalizma. Oni ne proizvodi samo “svoje okove” (Marx), već proizvode uništenje života i svoju propast kao bioloških i ljudskih bića. Istovremeno, sve dublja egzistencijalna kriza dovela je do toga da je proleterska omladina u razvijenim kapitalističkim državama postala, u vidu vojnika-najamnika, oruđe najmoćnijih kapitalističkih koncerna za uništavanje “nepokornih” naroda i za uspostavu (američkog) “novog svjetskog poretka”.

Što se tiče “socijalne države”, službena ideologija tvrdi da je ona rezultat “kompromisa” između buržoazije i radničke klase. Uistinu, “socijalna država” jedan je od oblika u kome je uspostavljena klasna dominacija buržoazije nad radnicima. Ona nema humanističko utemeljenje, već je politički odgovor buržoazije na sve dublju krizu kapitalizma i mjenjalačkog (revolucionarnog) potencijala radničkog pokreta u najrazvijenijim kapitalističkim državama Zapada. Njen smisao je uspostavljanje “podnošljive eksploatacije” radnika od strane kapitalista, što znači ublažavanje njihove egzistencijalne ugroženosti s čim treba preduprijediti klasnu borbu radnika i omogućiti stabilan razvoj kapitalizma.

U suštini, “socijalna država” je legalni oblik pljačke radnika koji, putem poreznog sustava koji je nametnut od strane kapitalističke države, sami financiraju “socijalna davanja” koja im trebaju  omogućiti da prežive egzistencijalnu krizu koju stvara kapitalizam – i da se ne bune. Istovremeno, “socijalna država” je sredstvo za uništenje klasne svijesti radnika i za njihovo uvlačenje, putem razvoja potrošačkog mentaliteta, u vrijednosni horizont “srednje klase” koja je jedan od nosećih stupova kapitalizma. U konačnom, “socijalna država” omogućuje opstanak kapitalizma i na taj način doprinosi uništavanju života na planeti.

Kriminalizacija radničke populacije jedan je od najučinkovitijih načina na koji potlačeni bivaju uvučeni u duhovnu i egzistencijalnu orbitu kapitalizma. Radi se o najgorem obliku degeneriranja ljudi i društva koji u potpunosti odgovara vladajućem duhu kapitalizma. Kriminaliziranje potlačenih u društvu se pretvara u kapitalistički zvjerinjak. Borba radničke klase za pravedno društvo pretvara se u borbu atomiziranih građana za opstanak.

Ono s čim se kapitalistička društva, koja su u sve dubljoj krizi, sučeljavaju je sve realnija mogućnost da bande kriminalaca preuzmu vlast i uspostave diktaturu. U tome će, naravno, imati potporu kapitalista i građanske klase ukoliko se time sprječavaju radikalne društvene promjene i omogućuje daljnji opstanak kapitalizma.

Ne treba smetnuti s uma da su fašisti u Italiji i Njemačkoj, u vrijeme ekonomske krize kapitalizma nakon Prvog svjetskog rata, financirali i doveli na vlast aristokraciju i kapitalisti da bi se obračunali s radničkim pokretom. Uništavajući društvene institucije kapitalizam stvara uvjete da bande kriminalaca postanu jedina realna društvena snaga koja se može obračunati s radnicima i spriječiti propast kapitalizma. Uostalom, sprega mafije i vladajućih kapitalističkih skupina već desetljećima pretstavlja osnovu osiguravanja vlasti u najrazvijenijim kapitalističkim državama.

Uništavanje emancipatorskog nasljeđa građanskog društva, sve dublja ekološka i ekonomska kriza, sve veća nezaposlenost, obezvređivanje demokratskih institucija, mafijaško organiziranje kapitalista i političara, sve veće socijalne razlike, opće kriminalizovanja društva, religiozni fanatizam, bujanje fašizma … – sve to stvara pretpostavke da se sve dublja kriza kapitalizma pretvori u opći kaos iz koga može proizaći novi fašistički barbarizam. Opći kaos je, zapravo, “odgovor” kapitalizma na egzistencijalnu krizu koju stvara i na postojanje objektivnih mogućnosti stvaranja novog svijeta.                         

“Mondijalizam” pretstavlja najvažniji politički oblik u kome se pojavljuje suvremeni imperijalizam. Stvara se mondijalističko građanstvo koje je lišeno nacionalnog identiteta i samim tim kulturne i slobodarske samosvijesti. Ideologija mondijalizma nema “nadnacionalni” karakter, već se temelji na uništavanju nacija i na stvaranju mondijalističkih institucija koje su sredstvo najmoćnijih kapitalističkih korporacija za ovladavanje svijetom.

Radi se, zapravo, o suvremenom imperijalizmu koji je utemeljen u američkom “novom svjetskom poretku” i pojavljuje se u obliku destruktivnog kapitalističkog totalitarizma čiji je cilj uništenje čitavih naroda i “prekobrojnog” proletarijata. U tom kontekstu, “mondijalizam” je sredstvo za uništenje proleterskog internacionalizma i svjetskog antikolonijalnog pokreta koji se temelji na internacionalnom kozmopolitizmu.

Čovjek više ne smije imati odgovornost za opstanak svog naroda, niti smije sagledava zemlju u kojoj živi kao povijesni i životni prostor. Radi se o stvaranju “mondijalističkog čovjeka” koji odgovara prirodi suvremenog kapitalizma. On je lišen slobodarske i vizionarske svijesti, pogotovu odgovornosti za uništavanje svijeta. Osnovni zadatak “mondijaliste” je da očiste svijet od slobodarske povijesti i nacionalnih kultura i pretvore ga u kapitalistički koncentracijski logor.

Svuda u svijetu formira se mondijalistički klasa koja je spremna upotrijebiti sredstva za masovno uništenje ljudi da bi obranila svoj potrošački način života i privilegirani društveni položaj. Kako kapitalizam sve dramatičnije smanjuje životni prostor čovječanstva, to su glasniji povici iz najrazvijenijih kapitalističkih zemalja Zapada da treba nemilosrdno istrijebiti milijarde “prekobrojnih” i tako “spriječiti propast čovječanstva”. Sve veća militantnost “mondijalista” uvjetovana je sve većom bespoštednošću s kojom kapitalizam uništava život na planeti.

Cinizam s kojim se “mondijalisti” odnose prema “tradicionalnom čovječanstvu” i prema patnji i stradanju potlačenih diljem planete ukazuje na to, da se radi o na kapitalistički način degeneriranim ljudima. Kapitalizam proizvodi potop i gradi novu “Noinu arku” u koju će se ukrcati “odabrani”: kapitalisti, političari, znanstvenici-monstrumi, pripadnici tajnih službi, vrhovi vojske i policije, svećenici, kraljevi podzemlja i njihove prostitutke, zvijezde šoubiznisa … i određen broj “običnih ljudi” koji će raditi “prljave poslove” i služiti “elitu”.

Što se tiče “Masonskih loža”, kapitalistička demokracija podrazumijeva dva oblika političkog organiziranja i djelovanja. Jedan, koji se pojavljuje u vidu javne političke sfere (političke institucije, stranke, mediji, izbori …), i drugi koji se pojavljuje u vidu neformalnih kapitalističkih skupina koje djeluju iz sjene. One su jedinstvene kada je riječ o obrani kapitalizma, a sukobljene kada se radi o ostvarivanju vlastitih interesa. “Masonske lože” spadaju u političke skupine koje djeluju iza paravana javne političke sfere.

One se temelje na klasnom poretku i na vladajućem duhu monopolističkog kapitalizma, što znači na poretku koji omogućuje relativno mala skupina ljudi bude vlasnik nad sredstvima za proizvodnju i kapitalom i da na temelju toga vlada društvom. Nisu bankari gospodari svijeta, već su robovi kapitalizma. Bez kapitalističkog sustava reprodukcije, “njihov” novac nema nikakvu vrijednost.

Priča o “svemoćnim masonskim ložama” je način da se misteriozna iluzorna moć proglasi za vladajuću moć i na taj način pažnja ljudi skrene od prave ovozemaljske moći, a to znači od kapitalizma i najmoćnijih kapitalističkih grupacija. Te grupacije su moguće zato što je kapitalizam klasno društvo u kome je ekonomska, vojna i politička moć otuđena od građana i koncentrirana u rukama kapitalističkih oligarhije.

Njihova moć ne proizlazi iz njihovog rasnog ili nacionalnog porijekla, niti iz mističnih ovozemaljskih ili nadzemaljskih izvora, već prije svega iz ekspanzivne ekonomske snage kapitalizma koji ima totalitarni i destruktivni karakter. Bespoštedni ekonomski rat između najmoćnijih kapitalističkih korporacija, koji se zasniva na vladajućem principu monopolističkog kapitalizma “Velika riba proždire manju ribu!”, Uvjetuje koncentraciju sve veće financijske, vojne, znanstvene, tehničke, političke i medijske moći u rukama sve manjeg broja kapitalista i do stvaranje mega-monopola koji nastoje da ovladaju svijetom.

Tzv. “Međunarodne organizacije” samo su produžena ruka vladajućih svjetskih centara moći koje određuju njihovu politiku proporcionalno svojoj ekonomskoj, vojnoj i političkoj moći. Politička, ekonomska i vojna praksa kapitalističkih monopola zasniva se na sve dubljoj egzistencijalnoj krizi kapitalizma koju ne mogu spriječiti. Svi se oni nalaze na rubu grotla vulkana iz čije dubine dopire sve jači tutanj. Svi oni pričaju isto i njihove akcije svode se na isto: kako osigurati vlastiti opstanak rukovodeći se egzistencijalnom logikom monopolističkog kapitalizma “Uništi konkurenciju!”.

Teror nad vlastitim građanima izraz je njihove nemoći spriječiti razbuktavanje krize kapitalizma i straha da će se ljudi dići i uništiti kapitalizam. Oni “stvaraju budućnost” na taj način što pokušavaju iskoristiti posljedice koje stvara kapitalizam spriječiti njegov kolaps. Kapitalisti mogu uništiti svijet, ali ne mogu spriječiti propast kapitalizma.

“Teorije zavjere” su jedan od načina na koji kapitalizam biva lišen odgovornosti za propadanje svijeta. Njihov najvažniji zadatak je da odvuku kritički um na stranputicu. Na taj način prikriva se da je kapitalizam klasno društvo i da je kapitalistička klasa, a ne neke mistične grupe, ta koja stvara sve dublju egzistencijalnu krizu. Isto tako, prikriva se da je kapitalizam u svojoj biti destruktivni poredak, što znači da pitanje uništenja života na planeti nije stvar samovolje pojedinaca i grupa, već neminovna posljedica razvoja kapitalizma. Istovremeno, “teorije zavjere” obezvređuje emancipatorsku borbu i emancipatorske potencijale građanstva, kao i potlačenih radnih slojeva i kolonijaliziranih naroda.

Obespravljeni se pojavljuju kao slijepo oruđe za ostvarivanje ekonomskih i političkih interesa kapitalističkih skupina. Iz toga proizlazi da nije moguć autentični slobodarski pokret obespravljenih, kao ni stvaranje svijeta slobodnih ljudi. Radi se o fatalističkoj logici s kojom se ukidaju emancipatorski potencijali povijesnog razvoja društva i u tom kontekstu slobodarska praksa i stvaralački potencijali potlačenih, što znači mogućnost stvaranja budućnosti. U uvjetima kada je kapitalizam doveo čovječanstvo na korak od uništenja, takva ideologija nema samo anti-slobodarski, već i anti-egzistencijalni karakter.

Hipokrizija predstavnika “teorije zavjere” najbolje se vidi na primjeru Međunarodnog olimpijskog komiteta i “međunarodnog” sporta. Njima ne pada na pamet da dovedu u pitanje legitimnost Međunarodnog olimpijskog komiteta koji je prva “nadnacionalna” organizacija koja ima globalni karakter, a Olimpizam prva mondijalistička religija. To je zato što je Olimpizam utjelovljenje principa na kojima se zasniva kapitalizam (bellum omnium contra o mnes i citius, altius, fortius) i što su olimpijske igre spektakularna služba bogovima koji vladaju svijetom. Dosljedno se držeći “teorije zavjere”, po kojoj se sve što se događa u svijetu zasniva na (samo) volji “vladara iz sjene”, onda su i kritičari “teorije zavjere” samo oruđe svjetske oligarhije za ovladavanje čovječanstvom.

“Nevladine organizacije” pretstavljaju oblik legalnog djelovanja političkih grupa koje rade za najmoćnije svjetske kapitalističke koncerne i kao takve su pipci mondijalističke hobotnice. Unatoč tome što okupljaju neznatan broj ljudi, one dobivaju daleko veći prostor u javnim medijima, koji su u rukama kapitalističkih klanova, nego milijuni radnih ljudi. “Nevladine organizacije” služe zato da se stvori na kapitalistički način degenerirana “javnost” koja će biti reklamni prostor najreakcionarnijih političkig snaga Zapada.

Njihova “javna riječ” svodi se na javne nastupe plaćenika koji propagiraju interese svojih “sponzora”. Putem “nevladinih organizacija” kapitalističke grupacije sa Zapada nastoje privatizirati javnu sferu i spriječiti da se u javnosti pojavi ona kritička misao, koja ukazuje na ekocidnu i fašizoidno prirodu “novog svjetskog poretka” i koja stvara viziju humanog svijeta koja može postati integrativna spona potlačenih u borbi protiv suvremenog imperijalizma.

U tom kontekstu, one imaju zadatak da se obračunaju s nacionalnom samosvešću (što znači s kulturnim, povijesnim i slobodarskim bićem čovjeka), s državnim (građanskim) suverenitetom koji se zasniva na emancipatorskom nasljeđu modernog društva, is klasnom samosvešću radnika koja se zasniva na ideji kolektivnog (društvenog) vlasništva i socijalne pravde. Na kraju, “nevladine organizacije” trebaju stvoriti takvu političku “atmosferu” u javnosti koja će omogućiti da zemlja u kojoj djeluju postane kolonija i vojni poligon Zapada, a građani “Coca-cola” roblje.

Kapitalizam uništava čovjeka kao duhovno biće. Religija je sve manje duhovna potreba, a sve više bijeg iz kapitalističkog ništavila i izraz straha od nestanka. U suvremenom kapitalizmu pozivanje na “boga” je, zapravo, jedan od načina na koji malograđanin lišava sebe odgovornosti za uništavanje svijeta.

Religija je nekada služila kao sredstvo za razvoj kapitalizma (protestantizam), da bi postala oruđe za obračun s duhovnošću i životom. Unatoč tome što kapitalizam uništava duhovnost, crkve čine sve da se on sačuva. One preživljavaju tako, što odbacuju humanističko nasljeđe religije, koja pruža mogućnost za uspostavljanje kritičkog odnosa prema kapitalizmu i za duhovnu integraciju čovječanstva, i postaju dio mehanizma kapitalističke reprodukcije i kao takve laičke institucije koje koriste religiju da obogotvore privatnu svojinu i klasni poredak.

Vladajuće religije nisu samo sredstvo za obračun s emancipatorskim naslijeđem građanskog društva, već is vjerom da je moguće sačuvati život na Zemlji. Tvrdnja da je čovjek “samo gost na Zemlji”, ideja “sudnjeg dana”, shvaćanje da je život na Zemlji “bezvrijedan” i da “pravi život” počinje na nebu – ukazuje na to da su tzv. “Velike religije” komplementarne kapitalizmu kao poretku destrukcije. Ideja iluzornog “nebeskog svijeta” (“raj”) postaje ne samo sredstvo za obezvređivanje borbe za pravedni svijet, već i sredstvo za obezvređivanje života i za bijeg od odgovornosti za uništavanje svijeta. Apokaliptički fatalizam proizvodi defetizam.

Od sredstva za uništavanje slobodarskog dostojanstva čovjeka, religija je postala oruđe za uništavanje volje za životom. Unatoč svemu, religija se ne može poistovjetiti s crkvenim dogmama i crkvenim djelovanjem. Iako je crkvena religija postala anti-egzistencijalna misao, sve veći broj religioznih ljudi, koji su svjesni pogubnosti kapitalističkog “progresa”, pokušavaju afirmirati shvaćanje da je “svijet božje djelo” i da se čovjek mora boriti da ga sačuva. Na kraju, ljudi se ne dijele na teiste i ateiste, već na one koji se bore za kapitalizam i one koji se bore protiv kapitalizma a za očuvanje života na zemlji i za stvaranje humanog svijeta.

Kada je riječ o islamu, ono što od njega stvara “agresivnu” i “militantnu” religiju je isto ono što od kršćanstva stvara agresivnu i militantnu religiju. Islam je ideologija klasnog društva i sredstvo za obogotvorenje privatne svojine i kao takva oruđe plutokratskih klanova za obranu vladajućeg poretka. Agresivnost prema “izvana” uvijek je bilo sredstvo za unutarnju integraciju i obračun s onima koji se bore za društvenu pravdu. Istovremeno, bespoštedna borba između grupacija koje pripadaju islamu (prije svega između šita i sunita) ukazuje na to da je islam (poput kršćanstva i drugih “velikih” religija) samo paravan iza kojeg se kriju plutokratski klanovi koji se bore za svoje interese. Borba protiv klasnog poretka i privatne svojine, kao i za emancipatorsko nasljeđe građanskog društva, jedini je način na koji se može izboriti protiv militantnog islama, kao i protiv militantnog katolicizma, militantnog pravoslavlja, militantnog judaizma …

Ovakav pristup islamu ne postoji u medijima na Zapadu jer oni žele da se “riješe” islama tako, da ne diraju u “svijetu” instituciju privatne svojine i da ne dovedu u pitanje klasno (kapitalističko) društvo, a time kršćanstvo kao dominirajuću religiju na Zapadu. Istovremeno, na Zapadu islam se pojavljuje i kao protest potlačenih gastarbeitera iz islamskih zemalja koji su lišeni prava na kulturu i svedeni na “prljavu” radnu snagu i “nižu rasu”, ali i kao mogućnost kritičkog sučeljavanja s duhovnim beznađem i razbijanjem osnovnih oblika društvenosti (obitelji, prije svega). Jezici Gastarbeiter u “demokratskim” zemljama Zapada nisu poziv na uvažavanje njihove kulturne samosvijesti, već poziv na nacionalnu i rasnu diskriminaciju. Jezik nije tehničko sredstvo za “komuniciranje”, već je najvažniji oblik povijesnog postojanja naroda.

On je ključ koji otvara riznice narodnih kultura i samim tim osnovni način potvrde povijesnog postojanja naroda. Putem jezika narodi izranjaju iz mraka prošlosti i stječu povijesnu samosvijest. Umjesto poštivanja drugih kultura, nameće se “monokulturalnost” koja je, zapravo, jedan od oblika u kome kapitalizam lišava ljude kulturnog bića i na taj način ljudskosti. “Integracija” gastarbeiter u “demokraciju” podrazumijeva “dobrovoljno” odricanje od vlastite kulturne i time nacionalne samosvijesti i slobodarskog dostojanstva. Ona ne podrazumijeva razvoj kulturne i slobodarske (samo) svijesti Gastarbeitera, već njihovo “odgoj” (čitaj: dresiranje) obavljati najprljavije poslove i da se bespogovorno pokoravaju svojim gazdama.

Gastarbeiteri iz islamskih zemalja i sa “perifernih” područja (istočne i jugoistočne) Europe u “demokratskom svijetu” imaju status radnih životinja. Istovremeno dok im “borba protiv islamskog fundamentalizma” služi kao opravdanje za suvremene križarske pohode (poput Hantingtonove teorije o “sukobu civilizacija”), s kojim nastoje se dokopaju naftnih izvora i teritorija koja treba da im posluži kao vojni poligon za napad na Rusiju, vlasti u SAD i u zapadno-europskim državama više od pola stoljeća financiraju najreakcionarnije muslimanske skupine da bi spriječili da muslimanska omladina priđe ljevici. U konačnom, zašto se integracija rasa i naroda ne bi zasnivala na borbi za opstanak života na planeti i za stvaranje humanog svijeta?

Što se tiče vjere u “svemoćnog boga” koji Hrvat poslije Bleiburga može vjerovati  u “boga”? Koji Židov poslije Auschwitza može vjeruje u “boga”? Koji Arapin može vjerovati u “boga” poslije svih zločina počinjenih nad muslimanima u nekadašnjim i suvremenim “križarskim pohodima” Zapada? Koji čovjek koji je svjestan zločina koji se svakodnevno događaju može vjeruje u “boga”? U svijetu svakodnevno umre od gladi, žeđi i bolesti preko 30 000 djece. Da li je to “božja volja”?

Ako nije, zbog čega “milostivi bog” ne spriječi masovno umiranje i ubijanje djece? Još je Voltaire, nakon stravičnog potresa iz 1755. koji je gotovo sravnio Lisabon i prouzrokovao smrt preko stotine tisuća ljudi, postavio pitanje (u svojoj “Poemi sur le désastre de Lisbonne” iz 1756. godine) kakav je to “bog” koji dopušta smrt tisuća djece? Najgori fašistički zlikovci: Hitler, Mussolini, Franko, Mihajlović, Pavelić, Horti … – bili su “dobri kršćani”.

Na brnjicama remena SS-ovaca bila je utisnuta poruka: “Gott mit uns!” (“Bog je s nama!”) Katolička crkva ne samo da nije izbacila Hitlera iz svojih redova, već nije ni njegovu “čuvenu” knjigu Mein Kampf stavila na “Listu zabranjenih knjiga” (Index librorum prohibitorum). Što se tiče suvremenih dželata čovječanstva kao što su to Bush, Clinton, Blair, Obama, Merkel, Sarkozy … – svi su oni “dobri kršćani”. Njihovu političku praksu usmjeravaju najmoćniji kapitalistički klanovi koji se otvoreno zalažu za uništenje milijardi ljudi. Naravno, sve “u ime boga”! Hitler je samo jedan od personaliziranih pojavnih oblika kapitalističkog genocidnog barbarizma. Današnje vođe američkog “novog svjetskog poretka” daleko su gori od Hitlera.

Dok je Hitler nastojao uništiti Židove, Slavene i Rome, vođe suvremenog “novog svjetskog poretka” nastoje uništiti preko 6 milijardi ljudi! Nema sumnje da bi oni to već učinili, da Rusija ne raspolaže vojnim sredstvima sa kojima u trenu može uništiti SAD i Zapadnu Europu. Kada se imaju u vidu planovi “budućnosti” vodećih ličnosti “novog svjetskog poretka”, Hitlerovi stavovi iz Mein Kampf-a djeluju kao bezazlena priča za djecu.

U najrazvijenijim kapitalističkim zemljama stvaraju se sve brojniji pokreti građana koji u “povratku prirodi” vide alternativu sve bolesnijem kapitalističkom svijetu i način da se izbore za “zdrav” život. Radi se, zapravo, o svojevrsnim “prirodnjačkim zajednicama” koje su paralelni svjetovi s kapitalizmom. Sagledavajući prirodu u kontekstu sučeljavanja s “tehničkom civilizacijom” oni daju prirodi idealiziranu dimenziju. Priroda postaje virtualni svijet u kojemu čovjek treba pronaći izgubljenu prirodnost i ljudskost. “Prirodnjaci” uspostavljaju mitološki odnos prema vremenu u kome je čovjek živio “u jedinstvu s prirodom” i na taj način se obračunavaju s vizionarskom sviješću i borbom za budućnost, a time i sa emancipatorskim potencijalima naroda koji su živjeli u “jedinstvu s prirodom”.

Umjesto da je životvorni princip, kao najvažnija emancipatorska ideja, osnova za sučeljavanje s kapitalizmom, stvaraju se naturalistički mitovi koji postaju sredstvo za obračun s idejom budućnosti i time sredstvo za ovjekovječenje kapitalizma. “Prirodnjaci” ukidaju povijesnost ljudskog društva i odbacuju emancipatorsko nasljeđe čovječanstva koje se razvijalo na temelju savladanih sila prirode i postajanjem čovjeka emancipiranim prirodnim bićem.

Umjesto stvaranja humanog svijeta na temelju emancipatorskih potencijala povijesnog razvoja čovječanstva, inzistira se na idealiziranom modelu života “starih naroda”. Sve djeluje groteskno: oni koji po čitav dan provode pred kompjuterskim ekranom i koji ne mogu zamisliti život bez automobila i mobitela – postaju strastni zagovornici “povratka prirodnom načinu života”. Što se tiče idealiziranja načina života sjevernoameričkih starosjedioca, on je bio samo jedna od stepenica u povijesnom razvoju društva.

Zašto se, rukovodeći se prirodnjačkim fundamentalizmom, ne bismo vratili na još starije životne oblike, recimo na one kada čovjek nije znao da pravi luk i strijelu; kada nije znao ukrotiti konja; kada nije znao saditi kukuruz i krumpir i kada nije bio svjestan sebe kao specifičnog (slobodarskog i stvaralačkog) bića? Zašto se ne bismo vratili pećinskom načinu života?

“Tehnička inteligencija”, koja je u najvećoj mjeri lišena ljudskosti i koja je svedena na dobro plaćene i privilegirane fah-idiote, najostrašćeniji je zagovornik “povratka prirodi”. Radi se o na kapitalistički način degeneriranja malograđanima koji imaju tehnokratski i konformistički um. Oni nisu u stanju shvatiti emancipatorske mogućnosti ovladavanja čovjeka prirodnim moćima, a to znači emancipatorske mogućnosti tehnike i time vlastite inovativne (potencijalno stvaralačke) djelatnosti. “Tehnička inteligencija” je najautentičniji proizvod kapitalističke civilizacije i njen odnos prema prirodi proizvod na kapitalistički način degeneriranog uma.

Njezini pripadnici ne odnose se prema prirodi kao sve ugroženijoj životvornoj cjelini, već kao prostoru u kome se trebaju “opustiti” i “zaboraviti na probleme”. Mnogi od njih su, živjeći u na kapitalistički način degeneriranom svijetu, postali mentalno poremećene osobe koje nisu u stanju uspostaviti humane odnose s ljudima.

Pričaju o “povratku prirodi”, a zapravo, nastoje “riješiti” svoje psihičke probleme koji su uzrokovani usamljeničkim beznađem i slugerajskim položajem u radnim procesima koji samo doprinose uništavanju prirode i čovječanstva. Kako kapitalizam sve dramatičnije uništava čovjeka kao ljudsko biće, dolazi do stvaranja sve ekstremnijih “prirodnjačkih” pokreta čiji pripadnici se “hrane sunčevim zrakama”; “razgovaraju” s insektima, životinjama i biljkama; padaju u trans u kojem “uspostavljaju kontakt s kozmičkim silama” i “druže se sa vanzemaljcima”; “reinkarniraju se” u vidu štakora, svinja, guštera …

Kao oblik nastojanja da se prevlada aristokratski i stvori novi građanski svijet, europska prosvjetiteljska misao stvorila je ideju “povratka prirodi” i prirodnjački pokret koji je doživio procvat u Francuskoj u drugoj polovici 18. stoljeća (Helvecijus, Holbah, Rousseau …), a u Njemačkoj početkom 19. stoljeća (Fajt, Gete, Schiller …). Prirodnjačka filozofija bila je jedan od načina borbe za ukidanje društva koje se temeljilo na privilegijama i za stvaranje društva koje će se temeljiti na (prirodnim) pravima čovjeka i građanina.

Ni Rousseau-ov odnos prema prirodi nema puku “prirodnjačku”, već političku prirodu. Poziv na “povratak prirodi” bio je, zapravo, način izgradnje kritičkog stajališta u odnosu prema ancien régime-u i način borbe za novi svijet. Za razliku od današnjeg stanja prirode, u Rousseau-ovo vrijeme priroda je imala nenačetu životvornu snagu i postojanost: bila je “zdrava” i kao takva konkretna drugost ljudskom svijetu. “Povratak prirodi” nije samo simbolizirao težnju za oslobađanjem od utega aristokratskog načina života i aristokratskih vrijednosnih nazora, već je pružao realnu mogućnost čovjeku da se poistovjeti s nenarušenom životvornom snagom prirode i na taj način se “vrati” svome izvornom prirodnom biću.

Kapitalizam je, u vidu “tehničke civilizacije”, integrirao u svoju egzistencijalnu orbitu prirodu i obesmislio mogućnost “povratka prirodi” kao povratku čovjeka svojoj izvornoj prirodnosti. Izložena sve bespoštednijim udarima kapitalizma priroda “gubi kvalitet drugačije stvarnosti” (Marcuse). Postajući globalni i totalitarni poredak destrukcije, kapitalizam je doveo do toga da je čitava priroda postala organski dio na kapitalistički način degeneriranog svijeta.

Zrak je zagađen; šume su žrtve “kiselih kiša”; radijacija je sve ubitačnija; rijeke i izvori vode su zagađeni, a oceani i mora postali su deponiji nuklearnog otpada; zemljište je zatrovano pesticidima i drugim otrovima; nebo paraju zrakoplovi koji ispuštaju plinove i raspršuju otrove; led se ubrzano topi na Arktiku i Antarktiku; ozonski omotač je oštećen i sunčevi zraci su postali zraci smrti; na ogromnim prostorima sjevera iu dubinama Sjevernog mora oslobađaju se sve veće količine metana koji truje atmosferu; brojne životinjske vrste su uništene ili su pred uništenjem … Nema se, više, gdje pobjeći.                      

Kapitalizam uništava emancipatorski nasljeđe građanskog društva i na taj način, što širom otvara vrata za nesmetano djelovanje onih ideologija koje predstavljaju obračun s modernim načinom mišljenja i čovjekom kao emancipiranim društvenim i prirodnim bićem. Radi se, prije svega, o dalekoistočnim religijama u kojima nema čovjeka kao emancipiranog prirodnog, povijesnog, društvenog, političkog i umnog bića i kod kojih se tzv. “Meditativni aktivizam” svodi na isključenje čovjeka iz postojećeg svijeta. One su dio sve agresivnije eskapističke industrije koja treba spriječiti da se sve veće nezadovoljstvo ljudi pretvori u politički pokret koji će ukinuti kapitalizam. Njihov cilj nije samo obračun s kritičkom i vizionarskom sviješću, već is mentalnim integritetom ljudi.

One se pojavljuju, kao i druga roba, u reklamnom pakiranju u kojem se inzistira na tjelesnom i mentalnom “zdravlju”. U suštini, one uništavaju ljude kao društvena bića, sakate njihov čulni odnos sa svijetom i usmjeravaju njihovu mentalnu energiju ka određenim “točkama” u organizmu koje povezuju čovjeka sa “kozmosom” i koji postaju svojevrsni mentalni fiksatori. “Prosvjetljenje” koje čovjek doživljava tijekom meditativne seanse zapravo je lišavanje čovjeka slobodarske i povijesne samosvijesti i time mogućnosti da ima kritički odnos prema procesu mentalne manipulacije. Radi se o svojevrsnoj hipnotičkoj seansi s kojom se uklanja razum i čovjek pretvara u žrtvu svoje podsvijesti.

U dalekoistočnoj tjelesnoj kulturi, koja se temelji na uranjanju u prirodne procese koji dobivaju mistificiranua kozmičku dimenziju, čovjek se odnosi prema tijelu “iznutra” putem meditativnog aktivizma, pri čemu se teži isključenju čula i usmjeravanju mentalne energije na živce i mišiće koji uvjetuju funkcioniranje vitalnih organa. Radi se o svojevrsnoj auto-hipnotičkoj aktivnosti koja prije svega podrazumijeva uspostavljanje određenog ritma disanja, a time i rada srca.

Ona uključuje i odgovarajuće (za meditaciju pogodno) okruženje, kao i meditativnu maštu koja stvara takve slike koje stimulirajuće djeluju na smirivanje čula i povećavaju meditativnu koncentraciju. Najvažniji uvjet za uspješnu meditaciju je blokiranje nagona i isključenje iz postojećeg svijeta, što prije svega znači sprječavanje čula da reagiraju na dojmove koji dolaze iz životnog okruženja. Nije slučajno što pobornici meditacije nisu ljudi koji teže razvoju međuljudskih odnosa i promjeni vladajućeg poretka, već oni koji teže usamljivanje i bijegu iz postojećeg svijeta. Glavni razlog što vladajuće kapitalističke oligarhije na Zapadu imaju blagonakloni odnos prema sve brojnijim sektama koje propagiraju meditaciju je to, što one sakate čovjeka kao društveno, a time kao političko i slobodarsko biće.

Zbog čega tehnička inteligencija, koja inzistira na “poštovanju činjenica” i na “znanstvenom umu”, prihvaća dalekoistočni mistiku koja se pojavljuje u obliku (često nepismenih) gurua koje nude takve oblike eskapizma koji se svode na najgore oblike mentalne manipulacije? Zbog toga što nema emancipiranu povijesnu samosvijest i samim tim je lišena humanističke svijesti koje pruža mogućnost za smisleni život. Sklonost ka mistici druga je strana tehnokratskog uma. Tehnizacija uma najgori je način obezumljenja čovjeka.

Na primjeru tehničke inteligencije može vidjeti kako kapitalizam lišava čovjeka ljudskosti i na taj način ga prepušta djelovanju najprimitivnijih ideologija koje ga odvlače u totalno ništavilo. Bez emancipirane povijesne samosvijesti i bez mogućnosti da se realizira kao autentično društvenog biće čovjek je sklon da smisao života traži u sferi mistike i da padne u zamku okultizma. Što se tiče sotonističkih sekti, one se zasnivaju na personaliziranju zla koje stvara kapitalizam sa čime se stječe osjećanje bliskosti sa silom koja određuje sudbinu ljudi. Kićenje mladih zastrašujućim likovima “sotone” znači biti pod zaštitnim znakom moći koja vlada u kapitalističkom svijetu.

Odakle proizlazi samopouzdanje i agresivnost “tehničke inteligencije”? Otuda što su oni najvažnije sredstvo s kojim kapitalisti osiguravaju “progres”. To je ono što im pribavlja privilegirani društveni status i pruža mogućnost da nekažnjeno uništavaju prirodu i čovječanstvo. Najgori zločinci postaju “poštovani građani” ukoliko su u stanju stvoriti tehnička sredstva s kojima će kapitalisti osigurati ekspanziju i profit. Tipičan primjer je nacistički zločinac Verner von Braun.

Umjesto da je obješen u Nürnbergu, on je, kao vođa tima nacističkih znanstvenika-monstruma iz Panamindea, koji su napravili rakete (V1 i V2) sa kojima su razoreni velike dijelovi Londona i pobijene desetine tisuća građana, odigrao ključnu ulogu u razvoju poslijeratne američke raketne (vojne) industrije. Danas preko 85% američkih znanstvenika radi na stvaranju tehničkih i bioloških sredstava za masovno uništenje, kao i na stvaranju sustava s kojima može biti uspostavljena totalitarna vlast nad građanima. Po humanističkim kriterijima, oni su dželati čovječanstva; po kriterijima kapitalističke oligarhije, oni su “heroji slobodnog svijeta”.

Što se tiče Green-peace pokreta, on se zasniva na jednoj od najpogubnijih iluzija koje stvara kapitalistička propagandna mašinerija: da je u okviru kapitalizma moguće na tehnički način i tehničkim sredstvima obračunati se sa sve pogubnijim posledicima kapitalističkog “progresa”. Umjesto borbe za iskorjenjivanje uzroka koji dovode do uništenje života, inzistira se na borbi sa posljedicama kapitalističkog razvoja. Radi se o “usavršavanju” kapitalizma čime se samo daje podrška razvoju procesa koji uništavaju život na Zemlji.

To je suština “međunarodnih ekoloških konferencija”. Istovremeno, davanje prvorazrednog značaja borbi protiv posljedica kapitalističkog razvoja postaje način obezvređivanja borbe protiv uzroka koji dovode do uništenja života. Zapravo, borba protiv posljedica sve pogubnijih klimatskih promjena može biti djelotvorna jedino ukoliko je istovremeno borba protiv kapitalizma. U tom smislu, ona treba postati poziv ljudima da ukinu proizvodnju koja se zasniva na profitu i uspostaviti proizvodnju koja ne uništava prirodu i koja je usmjerena na zadovoljavanje istinskih ljudskih potreba.

Kapitalisti putem tehnike ublažavaju neposredno djelovanje promjena u prirodi na čovjeka i od toga stvaraju sve veći izvor profita. Ekološka kriza ugrožava opstanak čovječanstva, ali je “kontrolirana” razvojem tehnike s kojom se ublažavaju posljedice djelovanja klimatskih promjena i to na selektivan način. Tehnika je, i na taj način, postala prvorazredno političko oruđe s kojim kapitalisti manipuliraju životnim uvjetima ljudi i na taj način postaju gospodari života i smrti. U konačnom, ne radi se o nastojanju da se stvori novi, već paralelni svijet koji će biti pribjeglište na kapitalistički način degeneriranom čovjeku.

Kapitalizam uništava živi svijet tako što proizvodi tehnički surogat svijeta – kapitalističke katakombe. Stvaranje mita o “svemoći znanosti i tehnike”; o “kozmičkoj budućnosti čovječanstva”; o “čovjeku-kiborgu”; tehnokratski zasnovana ideja čovekobivstva; olimpijska maksima citius, fortius, altius i olimpijsko računanje vremena koje ima mitološki karakter … – sve su to načini na koji se uništava kritička misao koja ukazuje na destruktivnu prirodu kapitalizma i vizionarska svijest koja otvara prostore budućnosti.                          

Jedna od potencijalno najpogubnijih laži, koja pod utjecajem sve dublje egzistencijalne krize koju stvara kapitalizam u glavama (malo) građana na Zapadu sve više dobiva dimenziju “istine”, je da je “prenapučenost Zemlje” glavni uzrok propadanja prirode i time najveća opasnost za opstanak čovječanstva . Prije svega, milijardu ljudi koji žive u Sjevernoj Americi, Zapadnoj Europi i Japanu potroši (uništi) onoliko energije, hrane i vode koliko bi potrošilo 500 milijardi ljudi u nerazvijenim zemljama svijeta s današnjim potrošačkim standardom.

Drugo, u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama Zapada godišnje bude bačeno više od milijardu tona hrane (trećina od ukupne svjetske proizvodnje), prije svega zato da bi se održale cijene na tržištu. Sa tom hranom, kada bi se racionalno trošila, moglo bi se prehraniti čitavo čovječanstvo. Treće, oceani i mora mogli bi postati izvor kvalitetne hrane za desetine milijardi ljudi.

Četvrto, ekonomski razvoj stvara uvjete za opće-društveni razvoj, što znači za emancipaciju žena i za planiranje obitelji. Ukoliko bi se ostvario gospodarski i sveukupni društveni razvoj u zemljama s najvećim natalitetom, čovječanstvo bi se tijekom sljedećih desetljeća stabiliziralo na broju ljudi koji bi mogli skladno živjeti u jedinstvu s prirodom. Ovdje treba reći i to, da kapitalizam dovodi do propadanja reproduktivne sposobnosti ljudi koji žive u najrazvijenijim kapitalističkim državama.

Djeluje suludo da se oni koji “prenaseljenost planete” proglašavaju za “najveću opasnost za opstanak čovječanstva” u svojim zemljama sučeljavaju sa sve pogubnije “bijelom kugom”! Sve dramatičnije biološko propadanje naroda u najrazvijenijim kapitalističkim zemljama dovodi do toga, da ideja o uništenju milijardi “prekobrojnih” dobiva, pogotovu među pripadnicima “srednje klase “, sve širu potporu. Stvara se atmosfera egzistencijalne panike, slična atmosferi koja je, na temelju velike ekonomske krize kapitalizma iz 1929, stvorena u nacističkoj Njemačkoj – koja je dovela do toga da je ideja o uništenju Židova, Slavena i Roma i osvajanju “životnog prostora” (Lebensraum) na Istoku bila s oduševljenjem prihvaćena od velike većine Nijemaca.

Sve je izglednija mogućnost da vladajući kapitalistički klanovi na Zapadu, uz potporu građanske klase i mladih koje su kapitalisti uspjeli (između ostalog i putem sporta) pretvoriti u fašističke horde i koristeći najubitačnija tehnička i biološka sredstva, krenu u genocidni pohod protiv “prekobrojnih”. Uistinu, nije uništenje milijardi “prekobrojnih”, već je uništenje kapitalizma osnovni preduvjet za opstanak čovječanstva i života na Zemlji.

Galama oko “ekološkog propadanja planete” koju dižu politički lideri najrazvijenijih kapitalističkih država nije izraz istinske težnje da se spriječi uništenje života na Zemlji, već je izraz nastojanja da se spriječi da ekološko propadanje svijeta postane politička platforma potlačenih koja će ih ujediniti i dovesti do radikaliziranja borbe protiv kapitalizma. Istovremeno, kapitalistički centri moći nastoje iskoristiti ekološko propadanje planete, koje je uvjetovano njihovom ekocidnom praksom, da otmu teritorije koje nisu pod njihovom neposrednom kontrolom i uspostaviti kolonijalnu dominaciju nad čitavim kontinentima.

Što se tiče “ekološkog inženjeringa”, on u prvom redu služi zato, da se stvori iluzija da kapitalizam može, putem znanosti i tehnike, da sanira pogubne posljedice koje stvara. Korištenje znanosti i tehnike za “popravak” eko-sustava, na temelju razvoja kapitalizma, samo će dovesti do još pogubnijih klimatskih promjena. Čovjek ne može (i ne treba) upravljati ekološkim sustavom, ali može iskorijeniti uzroke njegovog propadanja.
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)

Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodor Meron-a koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011. predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Nema ništa neobičnog u tom što na zastavi Kalisza, jednog od najstarijih poljskih gradova, dominiraju boje poljske zastave – crvena i bijela. Međutim, kada se uzme u obzir da je u tome gradu rođen Theodor Meron  kojeg će Hrvati pamtiti po oslobođenju naših generala, a crvena i bijela boja se skladno rasporede u polju šahovnice, vizualni identitet tog grada dobiva zanimljivu konotaciju.

‘Crveno bijela ‘šahovnica’ koja uz grb u gornjem lijevom kutu zapravo dominira zastavom, predstavlja rodni grad 83-godišnjeg Theodora Merona koji je inače državljanin SAD-a, a od 2011 predsjednik Međunarodnog suda za zločine počinjene na području bivše Jugoslavije i predsjedavajući Žalbenog vijeća Suda za Ruandu.

Autor je mnogih knjiga vezanih uz međunarodno pravo, školovao se na Židovskom sveučilištu, Harvard Law School i Sveučilištu Cambridge. Po pripadnosti narodu je Židov, u ranoj mladosti bio je u nacističkim koncentracijskim logorima.

ŠAHOVNICA GRADA KALISZA (Poljska)

O dojmu koji ostavlja susret s tim ‘simpatičnim mudracem’ govorila je i Vesna Škare Ožbolt koja je kao ministrica pravosuđa i više puta pokucala na vrata sucu iz Poljske. U nekoliko razgovora sa sucem Meronom kao predsjednikom Haškog suda Škare – Ožbolt doživjela ga je kao silno zanimljivog i simpatičnog čovjeka iz kojeg pršti ogromna životna mudrost. S jedne strane je bio pristupačan i dobronamjeran, ali bivša ministrica pravosuđa dobro je upoznala i njegovu drugu profesionalnu stranu koju opisuje beskompromisnom.

Škare-Ožbolt se prisjeća kako je dobro poznavao stanje u Hrvatskoj za rata i kasnije, ali i kako ga je njezino izlaganje zanimalo u detalje te je postavljao jako puno pitanja o Vukovaru.

‘To se više nikada ne smije ponoviti’, komentirao je jednom prilikom agresiju na grad koji obilježava 21. godišnjicu stradanja u Domovinskom ratu.

Jedino sam mogla razaznati da voli razgovarati sa mnom. S Carlom del Ponte bio je dogovor da naši generali Čermak i Markač dođu u Haag, daju izjave i vrate se u Hrvatsku. No ona je dogovor bila prekršila pa ih nije puštala. Tada sam dva puta direktno otišla na vrata Meronu. Rekla sam kako Del Ponte krši dogovor i da ću mu dolaziti dok generale ne pusti. Tada se našalio rekavši: ‘Vi stvarno ne popuštate, pa nećete valjda te prijetnje provesti u djelo’. Ubrzo su Markač i Čermak bili doma -  prisjeća Škare Ožbolt jedne zgode.

Theodora Merona sjećat će se i hrvatski građani u čemu će im možda i pomoći i zanimljivi vizualni identitet njegovog rodnog grada.

Tko je zapravo Theodor Meron?

Taj 83-godišnji poljski Židov, rođen u Poljskoj (Kalisz), kao dječak preživio je nacističke logore, da bi potom živio u Izraelu. Kasnih šezdesetih bio je savjetnik izraelskog ministarstva vanjskih poslova, a iz Izraela je 1978. otišao u Ameriku, čiji je državljanin od 1984. godine.

Usavršavao se na sveučilištima u Jeruzalemu, Harvardu i Cambridgeu, a od 1977. profesor je međunarodnog prava u Ženevi, New Yorku… U Clintonovo vrijeme bio je savjetnik američke administracije za međunarodno pravo. Od 2009. je član američke Akademije umjetnosti i znanosti.

Ljubitelj je Shakespearea, član je istoimenog instituta, te autor knjiga o ratu i viteštvu u njegovim djelima. Meron je dobitnik brojnih nagrada međunarodnih pravnih tijela, a francuska vlada ga je 2007. odlikovala ordenom Legije časti. Nema nikakve dvojbe da će i u Hrvatskoj dobiti adekvatno priznanje za pravednost.

U Haagu je od 2001., a predsjednik je i žalbenog vijeća suda za Ruandu, te je odnedavno i predsjednik Međunarodnog rezidualnog mehanizma za međunarodne kaznene sudove koji će nastaviti rad nakon gašenja ad hoc sudova.

Haški sud je inače financiran od strane fondova George Soros-a. Znači da je Soros i jedan od “vlasnika” Tribunala u Haag-u, što je zapravo i čudno za tako neovisnu instituciju.

Meron je član Rotschild-ovog Savjeta za inozemne odnose

Theodor Meron je također član Savjeta (Vijeća) za inozemne odnose (CFR - Council on Foreign Relations), jedne od najpoznatije organizacije moćnika koja je sudjelovala i u osnivanju Ujedinjenih Naroda. (slika gore)

Savjet za inozemne odnose (engl. Council on Foreing Relations – CFR) je nezavisna i nestranačka inozemna politička organizacija, koja je osnovana u 68. ulici u New York-u 29. lipanja 1921. godine. Ova organizacija broji oko 2.000 članova koji pripadaju najelitnijim krugovima vlasti, poduzetništva, financija, komunikacija i univerziteta u Sjedinjenim Država.

Među osnivačima su se nalazili mnogi koji su, poslije Prvog svetskog rata, učestvovali u potpisivanju Versajskog ugovora: pukovnik Eduard Mendel House, Walter Lippmann, John Foster Dulles, Allen Dallas i Christian Herter.

Osnivanje Savjeta za inozemne odnose finansijski su pomogli John Pierpont Morgan, John Rockefeller, Bernard Baruch, Paul Warburg, Otto Kahn i Jacob Shiff.

Osnivači Savjeta za inozemne odnose učestvovali su u donošenju Povelje Lige Naroda (Walter Lippmann, Allen Dallas i Christian Herter). Savjet za inozemne odnose je sa svojim članstvom bio zastupljen i prilikom osnivanja organizacije Ujedinjenih naroda 1945. godine u američkoj delegaciji bilo je 47 članova Savjeta, uključujući Eduard Stetius-a, tadašnjeg državnog sekretara, i John Foster Dulles, Nelson Rockefeller, Adlai Stevenson i prvog predsjedavajućeg Ujedinjenih naroda, Alger Hiss.
 

 
 Zaključak: Sudac Meron je čovjek sa planom. Njegova oslobađajuća presuda je još jedna zagonetka za teoretičare zavjere, ne nužno pozitivna ili negativna, već možda nit vodilja ili dio scenarija koji se polagano pokušava provesti.
 
 
izvor: agramerzeitung.com, vecernji.hr, jutarnji.hr,24sata.hr, dnevno.hr, wikipedia.com, youtube.com /uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11574"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Svijet u kojem živimo daleko je od onog o kojem smo sanjali, od ljudskih vrijednosti i ideala koje smo naučili i u koje smo vjerovali.

Toliko je daleko da misleći čovjek mora zapitati kako je cjelokupno čovječanstvo poslije tisuća godina civilizacije i spoznajnog, tehnološkog i kulturnog napretka dospjelo do stanja bezizlaznog “ropstva”?

O tome bez dlake na jeziku pričamo s odvjetnikom Dragoslavom Petrovićem, prvim velikim priorom Templarskog reda, čovjekom s vrlo raskošnim domaćim i međunarodnim životnim iskustvom.

On je oštar i precizan, čineći ovaj tekst jednom vrstom “knjigom teorije zavjere”, ako se više bilo što u okviru tog bizrane međunarodne floskule uopće može nazvati “zavjerom”.

Prvi bankarski korak

U 17. stoljeću došlo je do sukoba nizozemskih bankara s engleskom dinastijom Stewarta. – Kaže Petrović. – Bogati bankari Europe su se udružili i financirali William od Orangea koji je svrgnuo Stuarte invazijom na Englesku i postao Kralj William III. Naravno, za ovu “pomoć” bankara dugovao je “malu” protuuslugu.

Tražili su mu da otvore svoju privatnu banku koja bi dobila status središnje banke. Za uzvrat oni bi djelomično unijeli u nju svoj zlatni depozit na temelju kojega bi izdavali vrijednosnice, kreirali i štampali novac i pozajmljivali državi. Tako je 1694. nastala Bank of England, prva privatna banka u svijetu koja je dobila legalno pravo izdavati novac.

U osnivačkoj povelji stoji i besmrtna odrednica: “Ovoj banci pripada sva dobit od kamate na novac koji ona stvara ni iz čega (out of nothing)”.

Tako je sve počelo.
Kako objašnjava Petrović, Engleska država je počela uzimati kredite i zaduživati se ogromnim kamatama, a u Bank of England to je registrirano kao nacionalni dug.

Ove kamate i dugove su zapravo otplaćivali gradjani putem poreza, a kada bi otplata državnog kredita kasnila slijedile su i zatezne kamate, pa je država morala da povećava poreze i još više globiti narod. Naziv “Bank of England” uzet je upravo da bi se gradjanima ulilo povjerenje asocirajući ih na nešto nacionalno, iako je to bila privatna banka. (Isti trik, je primijenjen u svim zemljama Balkana i bivše Jugoslavije s “Nacionalnom štedionicom”, iako se radilo o privatnoj, a ne državnoj Banci).

Početkom 20. stoljeća i američki predsjednik Woodrow Wilson dobio je “pomoć” od bankara. Prvo su mu pomogli da postane predsjednik financiranjem izborne kampanje, onda su mu pokrili jedan veliki financijski dug, odnosno neku ucjenu iz mladosti. Zauzvrat je 1913. Wilson u Kongresu “proturio” zakon po kome udruženje najvećih privatnih banaka, tzv.  “Federalne rezerve” skraćeno “FED”, može štampati ​​novac bez zlatne podloge, odnosno kreirati ga iz ničega.

“Od tada sve do danas, američka vlada mora posuđivati ​​dolare od ove moćne skupine financijskih mahera i stvarati ogromni nacionalni dug. Tako privatna središnja banka (FED) kreira recimo milijardu dolara koje sa kamatom daje vladi SAD i stvara nacionalni dug.”

Ovaj novac vlada distribuira komercijalnim bankama sa malo većom kamatom, koje ga prodaju građanima i tvrtkama s još većom kamatom. Dakle, svatko je u lancu napravio dug s istom svotom novca (jednom milijardom dolara) kreiranom iz  IZ NIČEGA, dok naivni misle da za sve to postoji pokriće u zlatnim polugama, ili nečemu drugom podobnom pokriti tiskanje novca.

Na ovoj financijskom vrtuljku danas se okreće čitav svijet. Prije 50 godina u svjetskim financijskim tokovima je bilo oko 5% posto ovog špekulativnog novca, danas 97% posto kapitala cirkulira špekulativno.

Eto to je najveća legalna prijevara u povijesti čovječanstva, kojom je jedna grupa špekulanata u razdoblju od tri stotine godina postala ugledna svjetska bankarska elita. Danas su oni praktično gospodari svijeta. Bukvalno nema države, nema čovjeka na planeti, nema tvrtke koja njima ne duguje novac, na izravan ili neizravan način.

A tko su oni? To nisu imaginarni pojedinci, već obitelji povezane između sebe krvnim vezama, koje ćemo u ovom razgovoru jednostavno nazvati – “Obitelj”. Da bismo shvatili koliki su razmjeri njihove moći i koji je način njihovog djelovanja, moramo potpuno promijeniti način gledanja na modernu povijest. Da zaboravimo na društveno-ekonomske zakonitosti i teorije i da, kao u kriminalističkoj istrazi, pratimo trag novca.

Kontrola tokova novca

“Dajte mi da kontroliram novčane tokove u nekoj državi, i nije me briga tko pravi zakone”, rekao je odavno Amschel Mayer Rothschild, osnivač dinastije koja već više od tri stoljeća drži pod kontrolom ekonomiju Velike Britanije i njezinih kolonija, od kojih je najveća SAD (mada joj posljednjih 10 godina obitelj Rockefeller ozbiljno ugrožava ovaj primat).

Shvatio je i da su za bankare najprofitabilnije krizne situacije, gdje se ekonomske vrijednosti preko noći mijenjaju. Zato su se bankari izvještili u četiri najunosnija posla: financiranje ratova, igra na burzi, kontrola infomacija (medija) i trgovina strateškim sirovinama. Ove vještine i poslove su njegovali i razvijali stoljećima.

Rothschildi su još prije dvije stotine godina imali svoje trgovačke agente locirane u svim glavnim europskim centrima trgovine i prijestolnicama. Bila je to prava obavještajna mreža koja je prikupljala podatke o mogućim previranjima na dvorovima. Vijesti koje su njihovi glasnici donosili pokretale su burzu. Od tih infomacija ovisila je cijena mnogih dionica.

U vrijeme bitke Waterloo, nije bilo dragocjenije vijesti nego kakav će ishod biti. Od toga je ovisila budućnost čitavog europskog kontinenta. Rothschildi su kredit u zlatu dali i jednoj i drugoj strani – i Napoleonu, koga su financirali i doveli na prijestolje, i Wellingtonu, da opremi svoju vojsku i sukobi se s Napoleonovim carstvom.

Na Burzi u Londonu trgovci i bankari su grozničavo čekali vijesti o ishodu bitke. Ako bi Engleska izgubila njezine državne obveznice, takozvani konzuli, izgubile bi vrijednost, dok bi im u slučaju pobjede vrijednost vrtoglavo porasla. Nathan Rothschild je imao povjerenike koji su radili s obje strane linije fronta.  Kasno popodne 15. lipnja 1815. dobio je vijest, a ujutro je bio na Londonskoj burzi.

Dao je svojim burzovnim agentima diskretan znak i oni su počeli prodavati engleske konzule. Stotine tisuća dolara vrijedni konzuli našli su se na burzi i njihova vrijednost počela je vrtoglavo padati. U trenutku je nastala prava panika i ljudi su jurnuli da se oslobode sada skoro potpuno bezvrijednih konzula, pretpostavljajući da Rothschild ima točnu informaciju.

Uskoro je cijena pala na pet centi za dolar. Tada su Rothschild-ovi agenti dobili znak da počnu kupovati. Malo kasnije stigle su poštanske kočije i donijele zvanične vijesti s bojišta. Engleska je bila pobjednik i novi gospodar Europe.

U sekundi je cijena engleskog konzula astronomski skočila. Rothschildovo bogatstvo preko noći je uvećano dvadeset puta i on je tada postao glavni kontrolor nad britanskom ekonomijom. Tek prije nekoliko godina je objavljeno da je isplaćen dug Engleske iz vremena Napoleonovih ratova.

Gospodari industrije i privrede

Evo još jedne ilustracije: “Tko god kontrolira količinu novca u bilo kojoj zemlji, aposlutni je gospodar industrije i privrede”. Čovjek koji se usudio pobuniti 1818. godine bio je američki predsjednik James Garfield. Samo nekoliko tjedana nakon što je izrekao ovu rečenicu na njega je izvršen atentat.

Predsjednici Abraham Lincoln i John Kennedy pokušali su izvršiti monetarne reforme kojima bi povratili izdavanje novca u okvire državnih institucija. U ovome su obojica spriječeni na isti način – atentatom. Njihovi nasljednici su odmah najavljene reforme obustavili i Federalne rezerve i danas emitiraju dolar po vlastitom nahođenju.

Ovo je, naravno, najvažnija operacija bankara u modernom svijetu, zato što je dolar “super valuta” koja služi kao univerzalna obračunska vrijednost u svjetskoj trgovini. Njihovi apetiti su odavno prešli nacionalne granice i dolar je osnovna poluga njihove svjetske dominacije.

Zbog toga predsjednici SAD moraju biti besprijekorno poslušni i apsolutno kontrolirani. Iako svijet već hvata medijska groznica oko novih predsjedničkih izbora u SAD, važno je da shvatimo da ti izbori nemaju nikakvog suštinskog značaja. Oba kandidata financiraju isti bankari i igra će biti nastavljena bez obzira na to tko pobijedi.

Ako iz ove perspektive promatramo sve velike ratove i društvene prevrate modernog doba, kao i takozvane lokalne ratove posljednjih desetljeća, naći ćemo u pozadini uvijek ista imena, isti rukopis i iste izvore financiranja, nastavlja naš sugovornik. – Od Napoleona do Oktobarske revolucije, od Prvog i Drugog svjetskog rata, do Iraka, Libije i uskoro, na žalost, Sirije i Irana, iza svega stoji novac istih bankarskih obitelji, koji bez obzira na ogromne žrtve, patnje i razaranja, uvijek izlaze kao pobjednici s još većom koncentracijom moći i resursa u svojim rukama.

Najveći masovni mediji u svijetu, koji su svi do posljednjeg u vlasništvu Obitelji, bave se do beskraja beznačajnim senzacionalističkim temama tipa šta je izjavila Britney Spears ili kako se obukla Lady Gaga, što su tijekom dana radili i rekli političari već koje stranke, dešavanjima na ratištima (uvijek je netko aktualno), obrana prava LGBT populacije, padom ili rastom nacionalne valute, terorističkim akcijama i njihovim pogledima na terorizam, sport (i to samo nekim, a ne svim) …

Zašto ti masovni svjetski mediji nikada ne izvještavaju o temama koje duboko zadiru i utječu na živote svih ljudi, život “običnog” čovjeka, već ih uglavnom zataškavaju, primjerice: o financijskim moćnicima koji stoje iza političara i njihovih stranaka, opasnoj radijaciji iz Fukushime koja se uspoređuje s onom iz Chernobila, nestanku bezbroj milijuna pčela sa planete, zagađivanju okoliša od strane tolikih korporacija, opasnostima od nuklearne tehnologije kojom se dobiva električna energija i skladištenju nuklearnog otpada, o dozvoli da se patentiraju genomi biljaka i životinja, o živi i alumunijum u cjepivima, fluoridima u vodi, chemtrail-ovima na nebu, o štetnosti nitrata, aspartama, emulgatora u hrani, o opasnostima koje sa sobom nosi konzumacija GM hrane, o teroru koji provodi Monsanto nad poljoprivrednicima po cijelom svijetu, o nenormalno velikim socijalnim razlikama koje postoje između, primjerice, jednog nogometaša ili tenisača s jedne strane i jednog radnika koji mjesecima ne dobiva plaću s druge strane, o tome zašto je “liječnicima” potrebno desetke ili stotine tisuća eura da bi spasili život djetetu ili već kome (gdje se zaturila Hipokratova zakletva ?), o pravim uzročnicima klimatskih promjena (HAARP i chemtrail-ovi, a ne ugljični dioksid) i još o stotinama drugih pitanja koja se konkretno tiču ​​svakog od nas, ljudi iz naroda ….

Dakle, mediji u vlasništvu ili pod kontrolom i financiranjem korporatista, odnosno “Obitelji” kreiraju realnost sukladno svojim interesima … ili još jednom:

“Sila u rukama totalitarističke propagande – leži u njenoj sposobnosti da isključi mase iz stvarnog svijeta.” Ljudi se svjesno i planirano, održavaju u stalnoj iluziji “stvarnog” života.

“Obitelj” i njeni članovi

“Obitelj” čine sljedeće obitelji:
1. Rothschild (koji su se prezivali Bauer)
2. Bruce
3. Cavendish (od kojih potječe i obitelj Kennedy)
4. de Medici
5. Hanover
6. Habsburg
7. Krupps
8. Plantagenet
9. Rockefeller
10. Romanov
11. Sinclair (koji su se prezivali i St.Clair)
12. Warburg (koji su se prezivali del Banco)
13. Windsor (koji su se prezivali Saxe-Coburg-Gotha) i ostale kraljevske obitelji iz Europe
14. Astor
15. Bundy
16. Collins
17. DuPont

18. Freeman
19. Li
20. Onasis
21. Reynolds
22. Russell
23. Van Duyn

Pozadina Drugog svjetskog rata

Evo kako je izgledala “poslovna pozadina” Drugog svjetskog rata: Rockefeller-ovi Standard oil i Chase Manhattan Bank, Melonov Gulf oil i Alcoa Aluminum, DuPontov Chemicals, General Motors i Henry Ford, uključujući i neke kompanije u vlasništvu obitelji Bush, bili su ključni financijeri industrijske snage Trećeg Reicha. Ove tvrtke upumpale su stotine milijuna dolara u njemački IG Farben i ustupile im najmoderniju kemijsku i vojnu tehnologiju.

Burzovnomom transakcijom obitelj Rockefeller je postala vlasnik polovice IG Farbena, a IG Farben je dobio skoro polovicu Standard Oil-a. IG Farben je izgradio i vodio više od 40 koncentracijskih logora u Europi,

uključujući i Auschwitz. U njihovim logorima smrti odvijala se proizvodnja kemijskih spojeva, oružja, lijekova, sintetičkog goriva i svega što je bilo neophodno nacističkoj ratnoj mašineriji.

Uz to, eugenistički Dr.Jozef Mengele je na ljudima radio eksperimente, koji čine osnovu mnogih današnjih lijekova. Na kraju Drugog svjetskog rata saveznici su podijelili IG Farben u kompanije nama poznatih imena Bayer, Hoescht, BASF, Agfa-Gevaert Group i Cassella AG.

Te tvrtke u vlasništvu istih porodica danas čine ono što se popularno zove farmaceutski lobi, koji nastavlja eksperimentiranje na milijardama ljudi pod firmom Svjetske zdravstvene organizacije (WHO). Glavna meta su ogromni prirodni resursi Rusije.

Zbigniew Brzezinski i drugi kreatori NWO odavno javno i orkestrirano govore da je nedopustivo da Rusija sama raspolaže svim svojim prirodnim resursima, da je njima dovoljna 1/3 tih resursa, a da ostatak od 2/3 treba podijeliti drugim zemljama.

Novi poredak svijeta predstavlja i svojevrsni eshatološki, uvjetno rečeno, “mesijanski” projekt ili pokret koji je po svom obimu mnogo značajniji, kompleksniji, ali istovremeno po ljudski rod opasniji od svih ranije znanih planetarnih utopija, kao što su primjerice rani protestantski pokreti u Europi , Arapski kalifat, ili pak nekadašnji komunistički planovi za svjetsku revoluciju.

Promatrajući svijet iz današnje perspektive, može se izvesti nedvosmislen zaključak da su sve te ranije utopije koje su bile dobro organizirane i pripremljene, poslužile samo kao preludij ili “predigra” koja je trebala dovesti do forme mondijalizma (globalne diktature) koju danas poznajemo.

Trebalo je kroz sve ranije društveno-političke sustave i totalitarne režime (komunizam, boljševizam, fašizam) testirati mehanizme kontrole života pojedinaca, građana ili različitih društvenih skupina, i sve to – in vivo.

Moralo se vidjeti do koje granice država, koja inače ima sve poluge vlasti, može terorizirati stanovništvo. Koliko mehanizmi iz teorije mogu biti primijenjeni u praksi i da se vidi da li ta praksa može opstati; da se ljudi pretvore u robove – to je suština oblika vladavine kojim bi Obitelj voljela jednog dana da vlada u cijelom svijetu.

Dakle, da čovječanstvo bude porobljeno, ali ne u metaforičkom smislu, nego u bukvalnom: da se otmu svi svjetski resursi (koji do sada još nisu u njihovom vlasništvu) i da se distribucija svjetskog bogatstva napravi tako da takozvanih “zlatnih 500 milijuna” stanovnika ostane na zemlji. Taman za Obitelj, njihove poslušnike i ostatak “robovske” radne snage koja bi ih sve opsluživala. Ostatak stanovništva preko 500 milijuna, treba na razne načine reducirati.

Plan za budućnost

Da bismo shvatili s čime se današnji svijet suočava, razmotrili plan ove bankarske elite, koju zovem “Obitelj”, za budućnost. Taj plan proizlazi iz logike businessa i ogromne (ipak još ne i apsolutne) moći, a o njemu se obično govori kao o Novom svjetskom poretku, ili globalizaciji.

Interes “businessa” nalaže da se smanji broj mjesta na kojima se donose političke i ekonomske odluke, kako bi se spriječila iskakanja i omogućila efikasna kontrola. To se postiže udruživanjem država u regionalne unije, pod plaštom slobodne trgovine koja je svima u “interesu”. Kako od tih trgovinskih unija nastaju super-države u kojima članice ostaju bez suštinskog suvereniteta, vidimo na nama bliskom primjeru Europske unije.

Dakle, u funkcioniranju Unije se umjetno izazovu problemi, a rješenje tih problema se uvijek nalazi u većim ovlastima koje članice prenose na organe Unije. Poslije niza naizgled “malih” koraka u tom pravcu, EU je danas spremna na jedinstvenu monetarnu i fiskalnu politiku, centralnu banku i proračun.

Priprema se, također, ukidanje načela obvezne suglasnosti svih članica, što je posljednja stavka njihove samostalnosti. Sve se to provodi da bi se “omogućilo učinkovitije odlučivanje i spriječile blokade”, a zapravo vodi potpunoj centralizaciji i kontroli svih resursa starog kontinenta od strane Obitelji.
 
 
(vestinet.rs /uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11419"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]