Svaki put kada doživimo stresnu situaciju, kemija našeg tijela počinje se mijenjati

Nadbubrežna žlijezda proizvodi adrenalin, a srce počinje ubrzano udarati, disanje se također ubrzava, mišići se naprežu, zjenice se šire, glukoza koja je spremljena u jetri i mišićima oslobađa se u krv te smo spremni na ‘fight or flight’ reakciju, kako bi to nazvali Amerikanci. Mi bismo rekli da smo spremni na to da se obranimo ili pobjegnemo.

Ova je reakcija zapravo urođena i bila nam je iznimno korisna u vrijeme kada smo živjeli u pećinama i lovili divlje životinje za hranu. Da nje nije bilo, tadašnji čovjek lako bi poginuo od divljeg bizona.

Dakle, određena količina stresa i adrenalina bila mu je potrebna kako bi se obranio ili ulovio hranu.

No, dok je on ovakve situacije doživljavao jednom tjedno, mi ih doživljavamo na dnevnoj bazi i to često nekoliko puta dnevno. Toliko adrenalina je tijelu ipak previše.

Samo zamislite svoju nadbubrežnu žlijezdu, gušteraču i jetru kako naporne rade da bi regulirale šećer u krvi, i to zbog jedne stresne situacije, ali i misli.

Osim toga, kontinuirani stres vodi gubitku koncentracije, postajemo konfuzni, nervozni, teže se budimo, loše spavamo, debljamo se, pogoršava nam se probava, usporava metabolizam, imamo migrene, znojimo se i nakon što smo se najeli imamo osjećaj da bismo mogli zaspati…

Stoga, manje stresa i više voća, povrća te sjemenki jer su ovo top antistres namirnice.

(dnevno.hr)

Ruski znanstvenici su stvorili tehnologiju koja bi omogućila pretvaranje bilo kojeg elementa iz periodnog sustava u drugi

Otkriće su proizvela dvija ruska teorijska i eksperimentalna znanstvenika koji prema izvješćima pokušavaju shvatiti kako snabdjevati gorivom letjelicu koristeći bilo koji element koji se nalazi u prostoru.

Tijekom konferencije za novinare, istraživač Vladislav Karabanov je izjavio:

“Danas, ovdje u Ženevi, mi javno objavljujemo otkriće i tehnologiju koja bez ikakvog pretjerivanja može biti od povijesnog značaja.

Suština tog otkrića i tehnologije svodi se na razvoj industrijskog postupka za transformaciju kemijskih elemenata u druge elemente i njihove izotope.

Ono što ćemo pokazati danas je transmutacija bez nuklearnog reaktora, bez teške vode, ili bilo čega te vrste, kako bi se dobila transmutacija elemenata. Naš pristup transmutaciji kemijskih elemenata je po prirodi biokemijski.

Još uvijek je prerano da u potpunosti shvatimo ekonomski i civilizacijski značaj ove tehnologije. Ne bilo bi pretjerano reći da je ovo otkriće prava revolucija koja će otvoriti novo poglavlje u našem tehnološkom napretku. Vjerojatno kao što i zvuči, što je činjenica.

Nastavlja dalje:

Izum se odnosi na područje biotehnologije i kemijske transmutacije. Radioactivne sirovine koje sadrže radioaktivne kemijske elemente ili izotope tretiraju se s vodenom suspenzijom bakterija roda Thiobacillus, u prisutnosti varijabilnih valentnih elemenata.

Proces dovodi do dobivanja polonija, radona, radija, aktinija, torija, protaktinija, urana, neptunija, mmericija, nikla, mangana, broma, hafnija, iterbija, žive, zlata, platine, i njihovih izotopa.

Izum omogućuva dobivanje vrijednih radioaktivnih elemenata, provodeći inaktivaciju nuklearnog otpada iz konverzije otpadnih radioaktivnih elemenata izotopa u stabilne izotope.

Izum se odnosi na kemijske transmutacije radioaktivnih izotopa i transformacije, odnosno umjetna proizvodnja nekih kemijskih elemenata iz drugih elemenata.

Konkretno, ova metoda omogućuje dobivanje rijetkih i vrijednih elemenata: polonija, radon, francija, radija, aktinija, torija, protaktinija, urana, neptunija, i razne izotope tih i drugih elemenata. (Naglasak dodan)

Pogledajte cijelu prezentaciju u videu ispod:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Pored želje da otkrijemo kako čovjek može prilagoditi i opstati u prirodi, bez oslanjanja na sve one točke koje mu izgledaju neophodne u suvremenoj civilizaciji, moram reći da me je za bavljenje ovom temom motivirao cilj da se čovjek bori za svoje narušeno zdravlje

Vjerujem da će mnogi mnogi ubrzo pokušati primjene neke od savjeta naših baka ili boraca za zdrav “bio” vrt; na svojim okućnicama ili zapuštenim i napuštenim imanjima na selu.

U knjizi “Preživjeti i živjeti u prirodi” prikazani su primjeri iz prakse, koji rječito ukazuju na proizvodnju zdrave hrane bez mnogo napora. Sve se temelji na činjenici da su biljke stvorene prije ljudi i da one mogu opstati bez naše intervencije. Čovjek samo treba pratiti rast biljke i da joj pomogne izrasti i razviti se do svoje pune biološke zrelosti. Onako kako prati i rast životinja.

Pošlo se od opće poznate činjenice da u našem tlu gotovo da nema nekih neophodnih sastojaka, prije svega selena, joda, željeza, kroma i dr. Uzroci tome su mnogobrojni. Način proizvodnje u poljoprivredi gdje se išlo samo na povećanje prinosa uz neselektivnu uporabu kemije.

Što smo bliže velikim gradovima, to dobivamo PRAZNU hranu, tj. biljke sa osiromašenim sastavom vitamina, minerala i ostalih mikroelemenata. Tablice o kemijskom sastavu namirnica su sve manje točne, i naši pokušaji da se hranimo pravilno po tablicama – ostaju samo pokušaji. Mnogi prodavači dodataka hrani ovu priču godinama pričaju, a mi to nijemo promatramo, jer osiromašeno stanoništva bespomoćno sluša, pošto nema para za te programe, mada je svakome jasno da nešto treba poduzeti.

Nedostatak vitamina i minerala ugrožava štitnjaču

Ljudi u velikom broju obolijevaju od poremećaja funkcija štitne žlijezde. Ovo je oboljenje mnogo prisutnije, nego ga medicina bilježi, jer se često početni simptomi liječe antidepresivima ili i sami liječnici ne istražujući ovu bolest daju takve terapije. A pogledajmo koliko je oko nas bezvoljnih, malaksalih, jako debelih (napuhanih punih vode), nenormalno mršavih, pojačano nervoznih, ljudi s poremećenim snom, koji teško dišu, lako se umaraju. Ako imaju novca, kupuju suplemente, ako nemaju ..? E, ako nemaju ima rješenja.

Sve više u svijetu mladih ljudi pristupa različitih pokretima, koji propagiraju zdrav život i pozitivan odnos prema prirodi. Ima i kod nas dobrih znanstvenika koji su se samostalno, bez neke šire podrške zajednice bavili ovim problemima, pa zahvaljajući njima imamo mogućnosti da na svojim malim “bio” vrtovima postignemo revitalizaciju zemljišta, i tako dođemo do zdrave biljne i životinjske hrane.

Klasična metoda koji su koristili naši preci prije samo stotinjak godina. Zemlja se orala takvim plugovima sa zaprežnom stokom, koji su površinski plodni sloj samo rastresao, a nisu uništavali gliste i bubice, koji žive u tom sloju. Nisu uzgajali velike zasade monokulture i samim tim nije bilo toliko štetočina i bolesti na biljkama, koje su prskane biljnim preparatima. Također su vodili računa i o redoslijedu sadnje biljaka. Dobro su znali što se iza čega može saditi, a vodili su računa i o tome što se pored čega treba saditi; zapravo što se od povrća međusobno trpi, a što “ne trpi”. Imali su pravila o vremenu i redoslijedu sadnje.

Možemo se upoznati s nekim poznatim metodama zastiranja zemljišta slamom, sijenom, suhim lišćem ili drugim materijalima iz prirode, a koje nam omogućuje da se oslobodimo napornog okopavanja i zalijevanja vrta. Ili možemo pronaći kako neodstranjujući korov možemo između njih saditi povrće, a da iskoristimo divlje bilje u prehrani i zelenom gnojivu.

Kako postaviti “bio” vrt

Za “bio” vrt treba odabrati najsunčanije mjesto, jer su sunčeve zrake vrlo važni za rast, razvoj i sazrijevanje plodova. Treba imati u vidu da plodovi iz sunčanog “bio” vrta imaju najveću vrijednost za zdravlje čovjeka i zato ih je najbolje koristiti prijesne. Toplina tjedna kuhanja, pirjanja i konzerviranja uništava nakupljenu sunčevu energiju u biljnim stanicama, a i niz vitamina. Svakodnevno na trpezi treba imati salate pripremljene od lisnatih, korjenastih i drugih vrsta biološki proizvedenog povrća, jer su najbolje sredstvo za jačanje otpornosti organizma protiv raznih bolesti.

Obratimo pažnju na to kako se priroda sama brine o obnavljanju humusa. Kao nam na primjer može poslužiti šuma. Na šumskom tlu leže suhe i trule grane i grančice, šišarke i opalo lišće. Ako se taj gornji sloj biljnih otpadaka ukloni, ispod njega leži rastresita zemlja ugodnog mirisa. Ona sadrži najbolje sastojke kojima se hrani drveće u razvoju. Taj plodni humus proizvod je brojnih mikroorganizama, crva, kukaca i drugih stanovnika zemlje, koji stalno probavljaju i prerađuju šumske otpatke. Tlo u šumi je uvijek pokriveno, što znači da je i zaštićeno, tako da ga kiše ne mogu ga sabiti u tvrdu koru, a vjetar i suša ga mogu ga isušiti.

Bez prevrtanja zemlje i gnojidbe ljudskom rukom, u šumi se sloj humusa nečujno i nevidljivo obnavlja neprestano. Ovaj sloj je u stanju hranom opskrbljivati i najviše drveće. Prirodno obnavljanje zemlje u šumi odvija se, naravno, vrlo sporo. Prirodu u njenom djelovanju u šumi treba, istina, imitirati, ali i olakšati našim radom raspadanja tvari u humus na razne načine. Na sunčanoj padini mogu se s uspjehom uzgajati mnoge biljke. Mogu se načiniti i terasaste leje, koje se od klizanja zemlje mogu osigurati starim daskama ili kamenjem. Na takvim površinama prinosi su mnogo bolji nego na ravnim.

Pri ovakvom načinu uzgoja bilja zemlja se nikada, ni nakon branja, ne ostavlja da zazimi gola i nepokrivena. Po njoj treba razbacati ostatke biljne mase i raznog pokošenog korova koji razbacamo po polju. Nikako ne treba spaljivati ​​ostatke prethodne žetve, nego ostaviti da prekriju polje i zaštite površinski živi sloj od izmrzavanja.

Na gredicama s kojih su pokupljeni plodovi, zemlju treba rastresati i provjetravati probadanjem vilama, a da se pri tome slojevi zemlje ne miješaju između sebe. Okretanje zemlje i prekopavanje lopatom škodilo bi prirodnom redoslijedu pojedinih slojeva u kojima žive razne vrste organizama. U “bio” vrtu nema monokultura. Pojmom monokulture označavaju se biljke iste vrste u velikim skupinama. To biva kada su na većem prostoru načinjene samo redovi salate, ili samo redovi kupusa, luka, graha i tako dalje. Treba uzgajati razne vrste povrća, jednog kraj drugog, takozvane mješovite kulture. I tu treba imitirati prirodu koja ne zna za monokulture, a sve u njoj napreduje.

Istovrsne biljke boluju i stradaju

Biljke iste vrste su na većoj površini i jedna pored druge daleko više izložene biljnim bolestima i štetočinama nego ako rastu između redova druge vrste biljaka. Pravilnom kombinacijom raznih vrsta povrća na istoj gredici, prostor će biti bolje iskorišten, a prinos veći.

Plodna zemlja se ne iscrpljuje jednostrano jer svaka vrsta uzima iz nje druge tvari. To treba imati u vidu i prilikom pravljenja redoslijeda sijanja i sađenja raznih vrsta povrća. Izlučevine nekih biljaka prijaju drugim vrstama i takvo susjedstvo povoljno djeluje na razvoj obje vrste biljaka. Ali, ima i onih koji se ne podnose. Tako, primjerice, peršin slabo uspijeva ako se sije u blizini salate u glavicama. Celer, crveni kupus, uzgajan kao monokultura, ne uspijevaju tako dobro kao kada se miješaju. Celer svojim mirisom brani kupus od leptira kupusara i onemogućava mu da položi jajašca i da gusjenice uništiti kupus. Mrkva, opet, povoljno djeluje na rast svih susjednih biljaka. Crni luk i poriluk zauzvrat, brane mrkvu od mušica.

I bolja aroma i bolji okus povrća rezultat su miješanja kultura u redovima. U tu svrhu se koriste i neke mirišljave trave. Hren treba saditi u blizini krumpira, kako bi krumpir imao bolji okus, a kamilicu iz istog razloga pored rajčice. Izgubljene tvari se u “bio” vrtu nadoknađuju prvenstveno kompostom. Zato je pripremanje komposta od izuzetnog značaja. Treba se pridržavati najnovijih saznanja: kompost je utoliko kvalitetniji, ukoliko se tvari u njemu brže raspadaju. Treba, dakle. poticati taj proces i nastojati na što raznovrsnijem sadržaju komposta. Zato se kompostiraju što različitije organske tvari, a naročitim mjerama ubrzava njihovo raspadanje.

Zeleno gnojivo pravi se tako što se gredice zasijavaju sjemenom gorušice, grahorice, jednogodišnjom djetelinom ili jednostavno mješavinom za zelenu gnojidbu. Korijenje ovih biljaka će do zime rastresti zemlju i sakupiti dušik koji zatim ostaje kao rezerva. To dušično gnojivo se potom koristi kod proljetne sjetve. Promrzli zeleni dijelovi u kasnu jesen pokriju i time zaštite tlo.

Biljke istovremeno služe i kao hrana životinjama u zemlji i time poboljšavaju humusni sloj zemlje. Na mjestima gdje je zemlja još tvrda, prije sjetve se može rastresti vilama. Za dodatno poboljšavanje plodnosti zemlje koja još ne sadrži dovoljno humusa, koriste se isključivo organska gnojiva, a nikako mineralna gnojiva i kemijska sredstva. Stajsko gnojivo se u “bio” vrtu ne koristi zbog loših iskustava, koje su povrtari stekli u posljednjim desetljećima.

Njegov miris privlači neke štetočine, što nije poželjno. Čak ni njegov sastav, zbog modernog načina uzgoja stoke, više nije besprijekoran. Tko može nabaviti stajsko gnojivo koje sigurno ne sadrži štetne tvari kao što su insekticidi, antibiotici, tragovi hormonskih preparata i slično, treba ga koristi tek kad je dobro odležano. U jesen se tim gnojivom pospu gredice u vrtu. Ostala gnojiva od domačih životinja stižu u zemlju preko gomile komposta. Njih treba kompostirati između slojeva (otpadaka iz vrta i kuhinje).

Krumpir na slami, bez okopavanja

Vrlo je interesantan i jednostavan način uzgoja krumpira na slami: tlo za sadnju ne treba orati i drljati, nema okopavanja, nagrtanja, a i vađenje je vrlo lako i jednostavno. Krumpir se sadi u proljeće kada otopli tako što se gomolji poslažu na površinu zemlje u redovima s razmakom 50 x 50 centimetara. Zatim se pokriju sa slojem stare slame debljine 15 cm. Na slamu se stavlja ugoreli stajnjak, ili koje drugo organsko gnojivo. Na gnojivo se ponovo stavlja sloj slame ili natrulog sijena tako da visina humke bude 30-35 cm. I – posla oko uzgoja krumpira više nema dok ne dođe vrijeme “berbe”.

Nakon određenog vremena po sijanju iz slame počinje prodirati klica, a ubzo se formira i plod krumpira. Do berbe tako uzgojenog krumpira treba proći nešto više vremena nego pri klasičnom načinu uzgoja, ali je zato prinos veći, i zdraviji. Vađenje se vrši tako što se slama odgurne, a gomolji pokupe sa zemlje.

VRTLARSKI PRIRUČNIK – LINK
 
(svetinjebraniceva.rs/uredio:NSP)

Organizacija terora, također poznata kao Islamska država (ISIS), “možda planira pokušati iskoristiti međunarodno zabranjeno oružje za masovno uništenje u budućim napadima”

Dokumentu Europskog parlamenta je sastavila njegova politička analitičarka Beatrix Immenkamp u svjetlu prošlomjesečnog Pariz napada.

Islamska država je regrutirala eksperte za kemiju, fiziku i informatiku kako bi pripremila rat oružjem za masovno uništenje protiv Zapada, pokazuje šokantno izvješće Europskog parlamenta koji je prenio britanski Daily Mail.

Ekstremisti su zaposlili vojsku znanstvenika i već prokrijumčarili kemijsko i biološko oružje u Europu, a napad se može sastojati od prljave nuklearne bombe, biološkog ili kemijskog oružja, u izvješću je upozoreno.

Izvješće je pripremila ekspert Beatrice Imenkamp, ​​a u njemu se upozorava da je ID već prošvercovala materijal za takvo oružje u Europu, navodi list.

Europski parlament je ovaj dokument sastavio nakon napada u Parizu od 13. studenog.

Dokument također navodi da teroristička organizacija vjerojatno planira upotrijebiti u budućim napadima oružje za masovno uništenje koje je zabranjeno međunarodnim konvencijama.

Čak precizira da se radi o kemijskom, biološkom i atomskom oružju.

Posebno se ukazuje da je moguć napad otrovima sarin i ricin i sporama crnog prišta.

Stručnjaci strahuju da će IS iskoristiti neuspjeh vlada EU razmijeniti informacije o potencijalnim teroristima.

ID je obećala da će budući napadi biti smrtonosniji i još više šokantniji. To je potaknulo stručnjake da upozore da skupina možda planira pokušati iskoristiti međunarodno zabranjeno oružje za masovno uništenje u budućim napadima.

Islamska država se smatra jednim od najozbiljnijih prijetnji globalnoj sigurnosti. U tri godine, teroristi su zaplijenili velike dijelove Iraka i Sirije. Oni su također pokušavaju uspostaviti svoju prisutnost u Sjevernoj Africi, osobito u Libiji.

Britanske policijske snage su već izvele vježbe da bi se spremile za razne vrste terorističkih napada, prenosi Daily Mail.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Radi se o tekućem sredstvu za pranje za čiju pripremu ćete potrošiti 10 minuta i otprilike 5 kn/lit!

Dobro pere, lijepo miriše, rublje je mekano, nije potrebno posebno ispiranje, ne svrbi nas više koža, gotovo ne ništa ne zagađujemo, brzo je i jeftino.

KAKO NAPRAVITI DOMAĆE SREDSTVO ZA PRANJE RUBLJA

- Dobro pere
– Lijepo miriši
– Rublje je mekano
– Nije potrebno posebno ispiranje
– Ne svrbi nas više koža i najvažnije
– Skoro ništa ne zagađujemo
– Brzo se priprema i jeftino je

RECEPT

Dakle radi se o tekućem sredstvu za pranje za čiju pripremu ćete potrošiti 10 minuta i otprilike 5 kn/lit!

• 1 kom Marseillski sapun (ima ga u DM-u) ili drugi prirodni biljni sapun – sitno izribati
• 3 lit vruće vode (zagrijane na štednjaku – netreba kipiti) – u nju se polako umiješa ribani sapun – kad se otopi, tome se doda…
• 1 velika žlica sode bikarbone (u Kauflandu … kn za ½ kg) – promiješati da se rastopi

Zatim još toplo preliti u plastičnu posudu u kojoj ima dosta mjesta za komotno miješanje (iz nama nepoznatog razloga u staklenoj ili nekoj drugoj posudi sredstvo se stvrdne ko kamen!) – posudu se stavi na hladno i povremeno promiješa da se previše ne stvrdne – kad se ohladi doda se

• 20-30 kapljica eteričnog ulja (mirisa prema želji) – i to je sve!!!

Rublje se odlično pere – (ako želite da bude mekše možete dodati koju žlicu octa – no ono vjerojatno umanjuje djelovanje sapuna i sode bikarbone jer su oni lužnati – pa je možda bolje staviti u vodu za ispiranje) – Pa znate kako se hvale da AVA dobro pere jer ima zrnca sapuna!!!

Miriši kao što je nekada mirišalo, čuvate prirodu i još uštedite!!! Mi smo u 6 mjeseci uštedili negdje između 800 i 1000 kn! Ne možete vjerovati koliko dajemo za tu kemiju!!!
 
(magicus.info/uredio:nsp)

Knjiga šokantnoga naslova “Smrtonosni lijekovi i organizirani kriminal” (Deadly Medicines and Organised Crime: How Big Pharma Has Corrupted Healthcare), djelo je to direktora Nordijskoga Cochrane centra i jednog od začetnika Cochrane kolaboracije Petera C. Gotzschea, danskoga profesora i specijalista interne medicine koji ima i diplomu iz biologije i kemije

O njegovom znanstvenom ugledu u svijetu sami za sebe govore neki bibliometrijski pokazatelji: ima preko 450 radova indeksiranih u Scopusu, a oko 200 u WoS-u, objavio je preko 50 radova u „velikoj petorci“ (BMJ, Lancet, JAMA, Annals of Internal Medicine, New England Journal of Medicine) te prikupio oko 13 000 citata u WoS-u, a nevjerojatnih 17 500 u Scopusu.

Pored toga, koautor je mnogih smjernica za objavljivanje studija i korektno izvješćivanje o provedenim istraživanjima, kao što su: CONSORT za randomizirana istraživanja (www.consort-statement.org), STROBE za opservacijske studije (www.strobestatement.org), PRISMA za sustavne preglede i meta-analize (www.prismastatement.org) te SPIRIT za protokole kliničkih istraživanja. Urednik je u Cochrane Methodology Review Group.

Kako Gotzsche navodi u svojoj knjizi, nakon srčanih bolesti i karcinoma, lijekovi su treći po redu uzročnici smrti u Europi i SAD-u. Pacijenti vjeruju propisanim lijekovima jer vjeruju svojim liječnicima, a oni pak o lijekovima znaju uglavnom onoliko koliko im farmaceutska industrija odluči reći.

Podaci o kliničkim istraživanjima koje većinom ona financira nedostupni su javnosti, a oni publicirani u znanstvenim časopisima prečesto su iskrivljeni ili dijelom lažni.

Testiranje novih lijekova ne provodi se kako treba, regulacijske agencije ne obavljaju svoj posao pošteno i sapletene su brojnim sukobima interesa, političare je tako lako potkupiti, a zdrave i bolesne tako lako obmanuti.

Sustav je toliko korumpiran da ga autor uspoređuje s organiziranim kriminalom i traži radikalno rješenje koje jedino vidi u svojevrsnoj revoluciji.

Poglavlja poput: “Organised crime, the business model of big pharma”; “Very few patients benefit from the drugs they take”; “Merck, where the patients die first”; “Psychiatry, the drug industry’s paradise”; “Pushing children into suicide with happy pills”; “General system failure calls for a revolution”, svjedoče o ljudskoj hrabrosti, beskompromisnosti i odlučnosti koju može imati samo izniman pojedinac koji je svoje poslanje znanstvenika i liječnika stavio u službu općeg dobra, gdje po naravi stvari i pripada.

Koliko god zaključci navedeni u knjizi bili šokantni, a poneki dobrodušnom i naivnom čitatelju mogli izgledati i krajnje pretjerani i potpuno nevjerojatni, oni se temelje na brojnim dokazima potkrijepljenima stotinama referencija na koje se Gotzsche poziva, a koje su raspoređene iza svakog poglavlja. Knjiga se čita poput kakva uzbudljivog kriminalističkog romana u kojemu glavni junak donkihotskim žarom razotkriva i kreće u napad na vjetrenjače našega vremena.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(radioliberum.org,youtube/uredio:nsp)

“Svi trebaju znati da su gotovo sva istraživanja o raku prijevara i da organizacije za istraživanje raka zanemaruju svoju dužnost prema ljudima koji ih podržavaju” – dr Linus Carl Pauling.

Dr. Linus Pauling (1901.-1994.) je dvostruki dobitnik Nobelove nagrade iz područja kemije. On se smatra jednim od najvećih znanstvenika u povijesti.

On je jedan od osnivača kvantne kemije i molekularne biologije, ali i poznati aktivist za mir.

U pitanju je čovjek koji je prilično upućen u ovu temu, a ima još mnogo stručnjaka na svijetu koji dijele njegovo mišljenje.

“Jednostavno je nemoguće vjerovati u silna klinička istraživanja koja se objavljuju, niti se oslanjati na čuvene liječnike. Nerado dajem ovaj zaključak do kojeg sam došla radeći dva desetljeća kao urednik journala New England Journal of Medicine”- dr Marcia Angel, liječnik i urednik.

“Moja sveopća procjena je da su sva istraživanja o raku u posljednjih 20 godina potpuni neuspjeh” – dr John Beiler, dugogodišnji član osoblja Nacionalnog instituta za rak i bivši urednik.

Beiler je također napomenuo da je liječenje raka generalno potpuno neuspješno.

Još jedna interesantna činjenica jest da se većina novca doniranog za istraživanja raka potroši na istraživanja na životinjama, što je po mnogima potpuno beskorisno. Na primjer, dr. Irwin Bros, bivši direktor Sloan-Kettering Istraživačkog instituta za rak, rekao je 1981. godine:

“Beskorisnost većine istraživanja koja se provode na životinjama je malo poznata. Na primjer, smatra se da je za otkriće kemoterapeutika za liječenje raka kod ljudi zaslužno istraživanje na životinjama. Međutim, ne postoje dokazi koji podupiru ove tvrdnje. Gotovo svi hemoterapeutici koji se koriste za liječenje ljudi su otkriveni kliničkim putem, a ne preko istraživanja provedenih na životinjama”.

Danas liječenje bolesti ima korporativnu stranicu. U pitanju je nevjerojatno profitabilna industrija, ali samo kada su u pitanju terapije.

“Kada posjedujete moć, ne morate govoriti istinu. To je pravilo po kojem svijet funkcionira već generacijama. U skladu s tim, postoje mnogi ljudi koji ne govore istinu pošto se nalaze na različitim administrativnim položajima “- dr Dean Burk, američki biokemičar i viši kemičar Nacionalnog instituta za rak.

On je također rekao:
“Fluoridi uzrokuju mnogo veću smrtnost od raka nego bilo koja druga kemikalija. To je jedan od najuvjerljivijih znanstvenih dokaza do kojeg sam došao za 50 godina istraživanja raka”.

Glavni urednik britanskog vodećeg medicinskog žurnala Lancet, Richard Horton, izjavio je u travnju 2015. godine:

“Puno je dokaza protiv znanosti koji upućuju na to da je većina znanstvene literature lažna. Znanost je krenula ka mračnoj strani”.

“Postoji sve veća zabrinutost da su najnovija istraživanja koja su objavljena lažna” – dr John PA Jonanidis, profesor prevencije bolesti na Stanford sveučilištu.

Sveučilište u Michiganu je 2009. godine objavio analizu u kojoj je otkriveno da su popularne studije o raku lažne i da se rezultati namještaju zbog kompanija koje prodaju lijekove. Opće je poznato da najeveci količine novca za istraživanja o raku doniraju upravo farmaceutske tvrtke.

Za sve možemo okriviti “korporatokratiju”, u kojoj divovske korporacije koje kontrolira šačica ljudi doslovno preuzimaju kontrolu nad planetom i njenim resursima.

Upravo zato se mnogi ljudi odlučuju za alternativno liječenje i fokusiraju na prevenciji raka. Danas se gotovo sve povezuje s rakom: pesticidi, GMO, kozmetika, određena “hrana”, pušenje i mnogo toga.

Također, mnogi ljudi su imali uspjeha sa uljem od kanabisa u kombinaciji sa sirovom hranom, pa čak i sa kemoterapijom što znači da ipak postoji neka nada.

Zvaničan stav o kanabisu je pravi primjer dezinformacija. Njegova antitumorna svojstva se dokazuju već desetljećima, a još uvijek se nije izvršilo ​​nijedno kliničko ispitivanje.
 

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Svakako da već godinama kruže priče o zloglasnom fluoru baš kao i o činjenici što sve izaziva. Međutim, oni koji poznaju priču o ovom kemijskom elementu morati će se složiti kako se o njemu ipak ne govori dovoljno, a da ‘mainstream’ mediji zbog cenzure i nametnute propagande služe u jednakoj svrsi u kojoj je i sam fluor.

Upravo je to razlog zašto većina stanovništva i dalje nezna gotovo ništa o štetnostima na njih i njihovu okolinu, te zašto uopće ne pokušavaju promijeniti svoje životne navike.

Priča o ovom kemijskom elementu i o onome što uzrokuje našem organizmu se čini zastrašujućim, naročito ako uzmemo u obzir činjenicu da se fluor i njegovi spojevi  u našoj okolini nikada nisu nalazili u onoj količini u kojoj su prisutni danas. Na sreću, sve je više priznanja o štetnosti fluora i njegovih spojeva.

Nedavno je sveučilište Harvard priznalo kako fluor opasno smanjuje ljudski IQ – što je bila službena potvrda svima koji su u štetnost ovoga kemijskog elementa na ljudski organizam sumnjali  godinama. Iako sve više ljudi postaje svjesno opasnosti koju donosi fluor, tek rijetki i zaista poduzimaju mjere pomoću kojih će konzumaciju ovoga kemijskog elementa otkloniti na najmanju moguću mjeru. Mnogo puta ispričane priče o koncentracijskim logorima za vrijeme i poslije drugog svjetskog rata, te manipulacija ljudi pomoću fluora, svoju potkrijepu dobiva u najnovijim priznanjima koja govore o tome da fluor nepovoljno djeluje na centralni dio mozga – epifizu.

Smišljeno su nam dali fluor

Svakako da već godinama kruže priče o zloglasnom fluoru baš kao i o činjenici što sve izaziva. Međutim, oni koji poznaju priču o ovom kemijskom elementu morati će se složiti kako se o njemu ipak ne govori dovoljno, a da ‘mainstream’ mediji zbog cenzure i nametnute propagande služe u jednakoj svrsi u kojoj je i sam fluor. Upravo je to razlog zašto većina stanovništva i dalje nezna gotovo ništa o štetnostima na njih i njihovu okolinu, te zašto uopće ne pokušavaju promijeniti svoje životne navike.

Istini na volju, teoretski obrazlagati o štetnosti fluora, baš kao i GMO-a čini se prilično jednostavnim, ali zaživjeti primjenu u svijetu u kojem živimo prozapadno i konzumerički nije nimalo jednostavno. Svaki i najmanji element koji unosimo u naše tijelo odražava se kako na naše fizičko tijelo, tako i na naše umno.

Svaki put kada u šali izjavite kako su Amerikanci glup narod, zapitajte se: je li masovna fluorizacija vode jedan o razloga njihove ‘zaglupljenosti’? Isto tako, jesu li i poslušni Hrvati makar jednim dijelom poslušni upravo zbog konzumiranja fluora? Stvaranje mentalnih robova i poslušnoga kadra san je svake vladajuće klase. Nitko od nas ne mora ići dalje od svoje okoline da preispita navike i razmišljanja u kojima živimo. Upravo vladajućim klasama svojim ponašanjem dajemo legitimitet i puno pravo za sve ono što čine. Ne vjerujete? Idite odmah do kupaonice i pogledajte pastu kojom perete zube. Na njoj vrlo vjerojatno piše da sadrži fluor.

Kako se osloboditi potencijalno smrtonosnog fluora?

Ovo pitanje se čini slično onom: ‘Kako da se oslobodimo GMO-a?’. Većina ljudi koju upitate će vam vrlo jednostavno odgovoriti da se GMO nalazi ‘tamo negdje’ i da u Hrvatskoj  ne postoje GM usjevi niti proizvodnja takve hrane. Automatski s tim odgovorom će vam se nametnuti logičan zaključak koji kaže da Hrvati ne jedu GMO. Ovakav stav je jedna od vrhunskih neistina na koju naizlazimo. Evo primjera. Nedavno je Greenpeace objavio listu proizvoda (mahom brendova) koji u svom sirovinskom sastavu sadrže GM.

Ti brendovi su vrlo popularni i većina građana ih bez suvišnih pitanja konzumira ( Ferrero, Kraft, Uncle Bens, Knorr, itd.) – dok s druge strane vjeruje kako ono što jede nije GM. Asocijacija za GMO je Monsanto i Syngenta, a ne čokolada sa ljubičastom kravom ili legendarno tamno osvježavajuće piće Djeda Mraza. Baš kao kad pričamo o GMO-u, o fluoru možemo donijeti jednake zaključke: nalazi se u pastama za zube i vodi, a ne primjerice u određenoj vrsti kozmetike ili hrane. Tražiti isključivo proizvode koji ne sadrže GMO se čini kao da tražimo iglu u plastu sijena – jednako baš kao i da tražimo sve one proizvode u kojima se nalazi ili ne nalazi fluor. Rješenje koje se uistinu nameće jest promjena načina života koja prije svega treba krenuti od malenih koraka.

Filtrirajte vlastitu vodu

1. Povratna (reverzna) osmoza – radi se o skoro savršenom procesu filtriranja vode koji se koristi za pročišćavanje nekih vrsta flaširanje vode (ne svih), tako da su neke vrste flaširane vode nefluorirane. Ovim procesom se omogućuje pročišćavanje vode do najmanjih čestica pa se tako miču neorganski minerali, soli i druge čistoće. Nažalost, ovakvi sustavi reverzne osmoze (gotovi uređaji) su uglavnom nedostupni za osobnu uporabu.

2. Defluorizacijski filteri sa aktiviranom glinicom – Ovi filteri se koriste u lokalima gdje fluoroza prevladava. Relativno su skupi i zahtijevaju česte izmjene, ali ne nude opciju za kućnu filtraciju vode.

3. Destilacija – filtracija – jedan od jako dobar načina, te dostupan filter koji se može kupiti za uklanjanje fluora iz vode. Istodobno, ako kupujete flaširanu destiliranu vodu imajte na umu da takva voda ne označava da je proizvod pogodan za piće jer mnoge neželjene čistoće mogu biti sadržane.

Krenite sa pravljenjem vlastite kozmetike

PASTA ZA ZUBE – većini ljudi je uspješno prodana priča o tome kako je fluor dobar za zube. Nažalost – NIJE. Na internetu postoji obilje recepata koji će vas usmjeriti da pravite vlastite paste za zube i to prilično jednostavno.

Osnovni recepti:

1.)  - žličica sode bikarbone, kap eteričnog ulja (menta, kadulja,itd.), malo vode

Žličicu sode bikarbone malo posolite i  stavite eterično ulje. Dodajte malo vode da se stvori kremasta masa i jednostavno dalje upotrebljavajte kao s običnom pastom.

2.) – žlica sode bikarbone, žlica mljevene metvice (prah), 2 žlice destilirane vode, nekoliko kapi eteričnog ulja mente

Izmješajte suhe sastojke i potom dodajte ulje i vodu. Nastati će kremasta smjesa koju također koristite uobičajeno. Držite je u zatvorenoj i tamnoj posudici.

UPOZORENJE:

Eterično ulje koje koristite mora biti za unutarnju upotrebu. Na omotu kada kupujete će pisati je li za unutarnju ili vanjsku.

Soda bikarbona koju koristimo u našim kućanstvima može poslužiti kao alternativa, ali nije dovoljno dobra zamjena jer sadrži aluminij. Idealna soda bikarbona je ona koja je za medicinske svrhe (malo ju je teže nabaviti), ali koja ne sadrži bespotrebne dodatke i metale.  

Ostala kozmetika

Teško je garantirati da, ako se fluor nalazi u pasti za zube ne nalazi u drugim higijenskim preparatima. Iako kozmetiku ne uzimamo oralno, ‘jede’ je naša koža putem kojem opet štetne tvari dolaze u naš organizam. Krenite sa vrlo jednostavnim preparatima na bazi voća i povrća (maske za lice npr.) tijekom ovoga ljeta ili se odvažite napraviti macerat (mirisno ulje) koji će vam poslužiti za suhu i oštećenu kožu, mirisna baza za meleme, kreme, sapune, itd.

Hrana – je li fluor i u njoj skriven?

Mnogo industrijskih prehrambenih proizvoda (sokova, hrane) sadržava fluor koji se nalazi u raznim spojevima. Iz tog razloga je potrebno izbjegavati sve ono što je prerađeno – uzmite u obzir da ista ta hrana sadrži i otrove poput aspartama i mononatrijeva glutaminata (smrtonosni i uzročnici mnogih bolesti). Međutim, ako se želite zdravo hraniti preporuka je da čak i sve povrće i voće koje kupujete ne bude ono iz trgovačkih centara jer se upravo fluor nalazi kao sastavni element u pesticidima, fungicidima, herbicidima…

Trudite se nabavljati hranu od lokalnih proizvođača organske hrane, ako već sami ne uzgajate vlastitu. Uz tu napomenu ide i konzumacija mesa koje biste (ako ga konzumirate) trebali nabavljati od onih proizvođača koji u sastavnom dijelu stočne hrane ne sadrže pesticide…

Zanimljivo je kako je teflonsko posuđe doživjelo svoj krah zbog velike štetnosti za zdravlje. Nekada super popularni PFC danas gotovo da više nije u upotrebi. Naravno, i ovaj spoj sadrži omraženi fluor.
 
(dnevno.hr/uredio: nsp)

Nepoznato većini potrošača, da se cijanid nalazi u širokom spektru, od vitamina i dodataka prehrani u obliku poznatom kao cijanokobalamin.

Srećom cijanid ima vrlo niski potencijal da bi napravio štetu jer je organski vezan za kobalamin (vitamin B12) – koji je, dok sve radi ispravno i da osoba nije već opterećena s ekološkim kemijskim izloženostima od strane cijanida i ksenobitičkih spojeva.

Cijanokobalamin se zapravo  nalazi u 99% vitamina na tržištu koji sadrže B12, što je relativno jeftino (dobiven od aktivnog otpadnog mulja ili proizveden ukupno kroz kemijsku sintezu), i stabilno (ne-pokvarljiv). Unatoč širokoj upotrebi, to nije idealan oblik vitamina B12, i cijanid mora biti uklonjen iz kobalamina prije nego što može obavljati svoje biološke neophodne uloge u tijelu. Iako postoji mnogo istraživanja o potencijalnoj vrijednosti cijanida vezanim  za vitamin B12, on ima potencijal za napraviti štetu.

U stvari, kada je osoba otrovana cijanidom, kao što se ponekad dogodi udisanjem dima, i požurili su prema hitnoj, što im tamo daju za uklanjanje cijanida? Hidroksikobalamin – prirodni oblik vitamina B12 – koji se lako povezuje s cijanidom i postaje cijanokobalmin (koji odvaja cijanid i stavlja ga u oblik idealan za detoksikaciju i eliminaciju), a zatim se brzo izlučuje iz organizma putem pluća i bubrega.

Oni s većom tjelesnom masom ili višom izloženošću cijanidu , kao što su pušači, manje vjerojatno da će biti u mogućnosti da učinkovito detoksificiraju dodatni cijanid kojeg uzimaju kroz dodatke prehrani ili vitamine.

Doista, ovo nije prvi put da u pitanje dovedena toksičnosti cijanokobalamina. Još davne 1992, objavljeno je izvješće u časopisu Journal of the Royal Society of Medicine tvrdeći da je za povlačenje iz uporabe u vitaminskim terapijama. ”Druga studija objavljena u 1997. godini u časopisu Blood, utvrdila je da cijanokobalamin “antagonizira vitamin B12 in vitro i uzrokuje smrt stanica iz nedostatka metionina.”

Cijanid u ne-vitaminskom obliku, naravno, iznimno je opasan među svim otrovima. Inače treba samo 6,44 mg po kilogramu, ili 1,61 mg/kg da bi se ubilo 50% populacije štakora prosječne veličine (500 grama) kroz oralnu izloženost. Granica sigurnosti (kao što je definirano od strane LD50) za cijanokobalamin, s druge strane, je oko 1000 puta viša.

Sasvim drugačiji pristup održavanju adekvatne razine vitamina B12 je kroz održavanje mikroflore u crijevima, kao što su ove korisne bakterije vješte u proizvodnji ovog prijeko vitamina. Lactobacillus reuteri, na primjer, je proučavana u sveti svojih proizvodnih svojstva vitamina B12.

Ostali prehrambeni izvori biološki aktivnih B12 uključuju bijele šampinjone, te mikroorganizme Spirulina i Chlorella. Idealni dopunski oblik dodatnog vitamina B12 je metilkobalamin, koji je skuplji, ali je u stanju se učinkovito apsorbirati i stanica je nakon toga spremna kao metil donor. Također treba napomenuti da je kategorija lijekova poznata kao inhibitora protonske pumpe (blokatori kiselina  za refluks) spriječavaju apsorpciju vitamina B12 i priprema hrane u mikrovalnoj pećnici deaktivira ovaj vitamin, isto tako.

O autoru

Sayer Ji je osnivač i direktor GreenMedInfo.com i koautor knjige The Cancer Killers: Njegovi spisi i istraživanja objavljuju se su u časopisu Wellbeing Journal, the Journal of Gluten Sensitivity, te su predstavljena na Mercola.com, NaturalNews.com, Reuters.com, GaryNull.com, Infowars.com i Care2.com.
 
(NoviSvjetskiPoredak.com)