U prvom važnom priopćenju o politici, novoizabrani predsjednik Kazahstana Kassym-Jomart Tokayev izjavio je kako će otpisati​loše kredite koje ima čak šestina stanovništva zemlje

Kao dio programa oprost duga nastoji okončati skupe sanacije privatnih banaka.

66-godišnjak je izabran za predsjednika 9. lipnja nakon što je dugogodišnji vođa Nursultan Nazarbajev odstupio s dužnosti šefa države u ožujku.

Srednjeazijska zemlja bori se s desetogodišnjom krizom koja je prisilila vladu da upumpa najmanje 18 milijardi dolara u banke dok se bankarski sektor urušavao pod teretom loših dugova.

Kazahstanska središnja banka provodi pregled kvalitete aktive, što je dovelo do nagađanja da bi mogao biti u tijeku novi krug spašavanja.

“Moj stav je da ne bi trebalo biti više spašavanja banaka od strane vlade” za zajmodavce, rekao je Tokayev u intervjuu za Bloomberg.

“Moja procjena ovog pitanja kao predsjednika je da se vlada više ne bi trebala uključivati​u spašavanje zajmova što se tiče privatnih banaka.”

Istaknuo je da, iako bi inicijativa za ublažavanje duga mogla pomoći zajmodavcima, ukupni trošak vjerojatno će biti “nešto manje od milijardu dolara”.

Prema kazahstanskom predsjedniku, više od tri milijuna ljudi u zemlji od 18 milijuna dobit će pomoć da se riješe dugova.

“Namijenjen je ljudima koji se nalaze u vrlo teškim životnim okolnostima” – rekao je Tokayev.

Predsjednička administracija procjenjuje da oko 500.000 ljudi nije u stanju upravljati svojim dugom. U 86 posto slučajeva krediti su manji od 1 milijun tenga (2.650 dolara), dok je prosječni dug oko 300.000 (788 dolara).

Govoreći o prošlim spašavanjima, Tokayev je odbacio bilo kakve političke veze, rekavši: “lekciju smo naučili”

“Uzet ćemo lekcije iz prošlosti, od onoga što se dogodilo u bankarskom sustavu, i mislim da ćete za nekoliko godina imati potpuno novu situaciju pitanja” – dodao je.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Predsjednik Kazahstana ovlastio je dužnosnike da želi kemijski kastrirati preko 2.000 osuđenih pedofila u pokušaju suzbijanja epidemije silovanja djece koja su zahvatila zemlju

Turkestanski silovatelj djece, čiji je identitet ostao anoniman, prvi će primiti injekciju pod nadzorom ministarstva zdravstva Kazahstana, izvještava Yahoo News.

Predsjednik zemlje Nursultan Nazarbajev izdvojio je 37.000 dolara (111.735 Kazahstanskih tengi) za financiranje oko 2000 kastracija.

“U ovom trenutku postoji jedan zahtjev za kemijskom kastracijom u skladu s sudskom odlukom” – izjavio je zamjenik ministra zdravstva Kazahstana Lyazat Aktayeva. “Sredstva su dodijeljena za više od 2000 injekcija.”

Ranije ove godine, zemlja je donijela novi zakon koji dopušta kemijske kastracije. U to je vrijeme senator Byranym Aitimova otkrio da će “privremena” kastracija doći u obliku “jednokratne injekcije”. Tretman je namijenjen sprečavanju počinjenja seksualnog nasilja.

Većina kemijskih kastracija ne traje cijeli život i smatraju se reverzibilnim. Lijek Cyproterone, je steroidni anti-androgen koji je izvorno stvoren za pacijente oboljele od raka.

Kada se daje putem injekcije, “lijek” dramatično smanjuje seksualni nagon i libido kod osobe, pa čak učinci suhoparnih seksualnih poriva može izblijediti s vremenom. Kritičari su upozorili da postupak neće zajamčeno spriječiti ponovljanja seksualna zlostavljanja.

Kastracije u Kazahstanu izvršit će se u regionalnim psihoneurološkim klinikama diljem zemlje.

#Kazahstan je navodno doživio dramatičan porast seksualnih zločina počinjenih nad djecom u posljednjih nekoliko godina. Između 2010. i 2014. godine, maloljetnička silovanja udvostručila su se na oko 1000 slučajeva godišnje.

Kemijske kastracije su korištene u nekoliko zemalja širom svijeta – uključujući Australiju, Južnu Koreju, Rusiju i Poljsku – za suzbijanje seksualnih prijestupnika. Obično se odobravaju u zamjenu za lakše zatvorske kazne.

Procjene koje navodi CIA za 2009. godinu govore o sljedećem vjerskom sastavu Kazahstana: muslimani 70.2% i kršćani 26,2% (uglavnom ruski pravoslavci).

Prije usvajanja zakona, dvije oporbene stranke su se usprotivile tijekom intenzivnih rasprava u parlamentu.

Skupine za ljudska prava također su otkazale postupak tvrdeći da to neće rezultirati namjeravanim učinkom.

“Druge zemlje koje imaju kemijsku kastraciju nisu zabilježile smanjenje seksualnih zločina nad djecom. Također je vrlo skupa procedura i ono na što bismo trebali trošiti i ulagati naš novac je podršku i pomoć žrtvama” – rekla je Azriana, šefica Nacionalnog povjerenstva za žene.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Osuđeni pedofili u Kazahstanu suočeni su s prisilnom kemijskom kastracijom nakon što je vlada odobrila sredstva za 2000 injekcija

Prvi zahtjev za kažnjavanjem već je odobren.

Neimenovani pedofil iz Turkestanske regije, osuđen za kazneno djelo seksualnog zlostavljanja djece u travnju 2016., i podvrgnut će se ubrizgavanju pod nadzorom Ministarstva zdravstva, navodi državni dužnosnik.

Čovjek će biti prvi građanin Kazahstana koji će primiti kaznu u skladu s novim zakonima koji su uvedeni početkom ove godine, dopuštajući kemijsku kastraciju u slučajevima kada je sudski nalog u dogovoru s medicinskim ovlastima.

Predsjednik Nursultan Nazarbayev dodijelio je oko 23.000 eura za tisuće procedura koje treba provesti, ali do sada je traženo samo jedno izvršenje.

“Trenutačno postoji jedan zahtjev za kemijskom kastracijom sukladno sudskoj presudi” – izjavio je zamjenik ministra zdravstva Lyazat Aktayeva. “Sredstva su namijenjena za kupnju više od 2000 injekcija.”

Kada je zakon prvotno usvojen 2016. godine, senator Byrganym Aitimova izjavio je da će kastracija biti “privremena” te će se sastojati od “jednokratne injekcije” temeljene na “nužnosti sprječavanja čovjeka od počinjenja seksualnog nasilja”.

Kemijska kastracija koristi anafrodijalne lijekove za smanjenje libida i seksualne aktivnosti pojedinca. Obično se smatra reverzibilnom kada se liječenje prekine.

Kazahstan će koristiti ‘ciproteron acetat’, steroidni anti-androgen razvijen za borbu protiv raka, koji se uobičajeno koristi u nekim europskim zemljama za liječenje.

Seksualni zločini nad djecom mogu dobiti kazne zatvora do 20 godina u Kazahstanu. Državni odvjetnik je u 2015. godini zabilježio vrhunac broja silovnja djece, čija se brojka udvostručila na oko 1000 godinu u razdoblju od 2010. do 2014. godine.

Niz zemalja, uključujući Rusiju, Južnu Koreju, Poljsku, Estoniju i dijelove SAD-a koriste kemijsku kastraciju kao kaznu za osuđene seksualne prijestupnike i pedofile – u mnogim drugim slučajevima ona se ponudi seksualnim prijestupnicima na dobrovoljnoj osnovi u zamjenu za smanjene zatvorske kazne.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U posljednjih šest mjeseci desetine samoubojstava i pokušaja samoubojstava u Rusiji, Ukrajini i Kazahstanu se povezuju s jezivim online “igrama smrti”

Sumnjivih slučajeva bilo je iu Bjelorusiji, Moldaviji i baltičkim zemljama. U Srbiji još nije zabilježen nijedan slučaj, ali MUP upozorava roditelje da razgovaraju sa djecom i da prate njihove aktivnosti

“Apeliramo na sve građane da ukoliko se sretnu sa igricom ‘plavi kit’ na društvenim mrežama u našoj zemlji, da to odmah prijave policiji. Odjel za visokotehnološkog kriminala MUP-a pojačat će aktivnosti ka smanjenju opasnosti od eventualne pojave te igrice”, navodi se u apelu Ministarstva unutarnjih poslova.

U Rusiji i još nekim postsovjetskim zemljama raste zabrinutost zbog jezivih online igara uslijed kojih je povećan broj samoubojstava maloljetnika. Riječ je o “igrama smrti”, koje se poput epidemije šire društvenim mrežama, počinju bezazleno, a završavaju se samoubojstvima.

Igra počinje naizgled bezazleno. Sudionici dobivaju korisničko ime i ispunjavaju zadatke organizatora. U početku su to lagani zadaci – primjerice, potrebno je nacrtati lijepog leptira ili kita na tijelu ili papiru. Potom zadaci postaju sve teži, i idu od samoozljeđivanja do samoubojstva.

Igračima se predlaže da izrežu žiletom ruku i pošalju fotografiju kao dokaz, da naprave selfie na litici ili nekom drugom opasnom mjestu, da snime inscenirano samoubojstvo. U završnici se daje glavni zadatak – izvršiti samoubojstvo i snimiti ga.

Većina grupa je “zatvorena” i u njih se ne može ući bez odobrenja administratora. Ulazi se na dva načina – dobivanjem pozivnice za “igru smrti” ili djeca sama iz znatiželje šalju zahtjeve, ne sluteći što ih tamo čeka.

Svaka skupina ima svoje hashagove poput “plavi kit”, “more kitova”, “leptir”, “u igri sam”, “probudi me u 4.20″, “F58″ i drugi.

Kada se uđe u igru, organizatori upozoravaju sudionika da igra mora biti tajna i da o njoj nitko ne smije ništa znati, a također i da je to “igra bez povratka”, te da se iz nje ne može izaći. Pokušaji da se igra napusti dovode do prijetnji od strane administratora, pa djeca iz straha nastavljaju igru ​​do “pobjede” tj. smrti.

Bivši igrači, koji su se uspjeli izvući iz vrtloga ove smrtonosne igre, kažu da se ona sastoji od 50 zadataka raspoređenih na 50 dana. Zadaci obično stižu noću ili pred zoru – u recimo, 4.20 sati, a posljednji dan je u stvari kraj igre.

“Ako umreš – pobjeđuješ. Ako ne, mi ćemo ti pomoći”, poručuju administratori sudionicima igre.

Međutim, ove smrtonosne igre nisu se pojavile jučer. One su prisutne već mjesecima, pa i u posljednjih nekoliko godina, ali je nakon uhićenja jednog od administratora grupe Filipa Budejkina (Filipa Lisa) u studenom prošle godine, nastupilo zatišje. Međutim, novi val je pokrenut od siječnja ove godine.

List “Nova gazzeta” navodi da je u Rusiji između studenog 2015. i travnja 2016. godine bilo oko 130 samoubojstava maloljetnika povezanih sa sa grupom “Plavi kit”.

Dosadašnji slučajevi pokazuju da su djeca “igru” završavala na najstravičnije načine – najčešće skokom sa višekatnice, ali i vješanjem, smrzavanjem u snijegu …

Tko stoji iza ovih opasnih igara, teško je utvrditi. Postoji više verzija. Jedna od njih je da su organizatori “skupina smrti” ukrajinski nacisti, dok se u Ukrajini govori da se glavni organizatori nalaze u Rusiji.

Psiholozi navode da iza ovakvih grupa stoje psihopate, dok politolozi ne isključuju mogućnost da iza njih stoje strane obavještajne službe ili predstavnici rusofobičnih organizacija, čiji je cilj destabilizacija ruskog društva. Spominje se i veza s terorističkim skupinama ili narko-mafijom, a također neki tvrde da iza “skupina smrti” stoji – novac.

“Samoubojstvo djece je udar na temelje državnosti. Vjerojatno bi trebalo tražiti vezu između tih suicidnih skupina i terorističkih skupina. Tu verziju bi pažljivo trebali istražiti nadležni organi. U ovom slučaju nisu dovoljni samo zakoni i restriktivne mjere. Međutim, ovdje postoji i drugi problem – nedostaju kompletne baze podataka o takvim smrtonosnim skupinama. U svakom slučaju, trebalo bi se maksimalno usredotočiti na ovaj problem, kako ne bismo dobili još jednu izgubljenu generaciju”, kaže za Sputnjik Vladimir Šapovalov, zamjenik direktora Instituta za povijest i politiku moskovskog Pedagoškog državnog Sveučilišta.

Procjenjuje se da je ova dobro osmišljena internet kampanja obuhvatila najmanje dva milijuna mladih.

Ruska Federalna služba sigurnosti (FSB) otvorila je novu bazu podataka o samoubojstvima maloljetnika. Prema podacima ruskih vlasti, ukupno 720 maloljetnika izvršio je samoubojstvo tijekom 2016. godine, dok statističkih podataka o pokušajima samoubojstva nema.

Kao razlozi zbog kojih se maloljetnici odlučuju na ovakav korak navode se obiteljski problemi, neuzvraćena ljubav, problemi s mentalnim zdravljem, korištenje narkotika ili konzumiranje alkohola, a dijelom samoubojstava imaju i neku vezu s internetom ili društvenim mrežama.

Zbog zabrinjavajućih dešavanja cjelokupna ruska javnost se podigla na noge, pa se ovom temom sada bave roditelji, psiholozi, sigurnosne službe i država.

Deputati predlažu da se unese izmjena u članak 110 kaznenog zakona o “navođenje na samoubojstvo” i da se dopiše točka o korisnicima interneta, koji potiče mlade na suicid. Oni traže da se uvede maksimalna kazna od 15 godina zatvora.

U zemljama koje su zahvatile “skupine smrti” poduzimaju se različite mjere i mogu se čuti različiti prijedlozi za borbu protiv njih – poziva se na blokiranje opasnih web-stranica, na stvaranje specijalne cyber-policije, formiranje baze podataka o korisnicima društvenih mreža … U Rusiji su već otvorene i “vruće linije”, kojima se djeca i roditelji mogu obratiti za pomoć, u školama se masovno drže lekcije o opasnostima koje vrebaju na internetu i “skupinama smrti” …

Ruska verzija Facebooka – Vkontakte već je blokirala neke od opasnih stranica, ali stručnjaci iz oblasti cyber-kriminala upozoravaju da su se “skupine smrti” već preselile i na druge društvene mreže, prije svega Instagram i Twitter.

“Kao što govore autori nacrta zakona o kaznenoj odgovornosti za poticanje djece na suicid, potrebno je da se doradi postojeći zakon o navođenju na samoubojstvo, i to tako da on obuhvati i one koji potiču i one koji ohrabruju samoubojstvo.

S druge strane, ne bi trebalo samo usvajati zakone, već i uvoditi specijalne programe škole. Usamljenost jedan od najčešćih razloga samoubojstva djece, pa bi roditelji i psiholozi trebali obratiti pažnju na to.

Šteta je što su živa komunikacija i knjige zamijenjene društvenim mrežama, gdje svatko svakog olako naziva prijateljem. Ako je dijete ostalo samo sa svojim problemima, ono će vrlo brzo postati taoc društvenih mreža ili ovih smrtonosnih skupina koje su spremne ubiti našu djecu.

Ne znam tko stoji iza tih skupina, jesu li to nekakve psihopate, koje na taj način pokušavaju dobiti značaj ili se to stvarno radi izvana i usmjereno je protiv vaše zemlje. Što god da je – nevažno je.

Nevažno je iz kojih pobuda se to radi, ali oni pokušavaju oteti od nas ono najvrednije i na to se mora hitno reagirati”, kaže za Sputnjik Svetlana Besarab, članica Odbora za rad, socijalnu politiku i pitanja veterana Državne dume.

Psiholozi i pedagozi upozoravaju roditelje da obrate pozornost na svoju djecu i da prate njihove aktivnosti na internetu, a također skreću pozornost i na znakove koji ukazuju na spremnost djeteta da izvrši samoubojstvo.

“Ako postoje suicidalne misli, dijete će neminovno početi govoriti o tome, govorit će o smrti, o tome što će biti kada njega ne bude bilo. Također, upozoravajući znak je svako pojavljivanje autoagresije, primjerice, pokušaj rezanja kože oko vena, nagle promjene raspoloženja, gubitak apetita, poremećaji sna.

U svakom slučaju, ovo što se događa je za svaku osudu. Za poticanje samoubojstva odraslog čovjeka dobiva se osam godina zatvora.

Meni je teško reći kolika bi trebala biti kazna za navođenje djeteta na samoubojstvo, to će riješiti nadležna tijela, ali nema nikakvog opravdanja za čovjeka koji to čini, jer je to zločin protiv čovječanstva”, zaključuje Larisa Ovčarenko, docent Moskovskog gradskog pedagoškog sveučilišta .
 
(sputniknews.com)

“U doba SSSR-a bili smo svjesni da nam nije dobro, ali nam je Partija govorila da će sutra sve biti bolje. Znali smo da postoji plan i da će za pet ili 10 godina doista biti bolje. Ali sad ne znamo što nam donosi sutra, izgubili smo tu nadu”

U gradu Komunizmu u Tadžikistanu živi oko 7000 stanovnika. Riječ je o gradiću na sjeveru te srednjoazijske zemlje do kojeg vodi neugledna cesta, gadno oštećenog asfalta i puna rupa i izbočina.

Tim putem prošao je Guardianov moskovski dopisnik Shaun Walker tijekom istraživanja za reportažu iz Tadžikistana, zemlje čije je stanovništvo nakon 25 godina neovisnosti prisiljeno priznati da je plansku ekonomiju iz sovjetskih vremena zamijenila čista kleptokracija, da je demokratski sustav hakiran i da, zapravo, dan-danas imaju jednopartijski sustav, samo drugačije prirode, takav koji stanovništvu nudi bitno gore uvjete života nego onda.

Gradić Komunizam smješten je pukih 80-ak kilometara sjevernog od afganistanskog Kunduza. Bivše kolektivno poljoprivredno dobro kod Komunizma Walker opisuje kao i danas mjesto boljševičke ikonografije; Marx, Lenjin, prikazi radničkih, seljačkih i vojnih heroja.

Zanimljivo je da se na mjestu gdje se nekoć u Palači mladosti, glavnoj gradskoj zgradi, nalazio portret Lenjina, danas nalazi portret nominalno demokratski izabranog predsjednika Emomalija Rahmona.

Ostalo, navodi Walker, odaje dojam sveopćeg raspada. U pet “stana” koji su se 1991. odvojili iz SSSR-a – Kazahstan, Uzbekistan, Turkmenistan, Kirgistan i Tadžikistan – nacionalni identitet obnovljen je relativno brzo i lako.

S ekonomijom je, međutim, išlo puno teže, u pravilu stvari stoje i gore nego “onda”, a prosječni standard građana, kao i građanske slobode, u svim tim zemljama su katastrofalni. A Zapad o tom području nema pojma, do te mjere da je jedan New York Times prošle godine imao katastrofalan gaf, spominjući državu “Kirzbekistan”.

Područje tih pet zemalja čini regiju brojnih moćnih, užasnih, veličanstvenih civilizacija izniklih na nevjerojatnom prometnom čvorištu između Kine na istoku, Rusije na sjeveru, Turske, Bliskog istoka i Mediterana na zapadu i Afganistana s Pakistanom na jugu. Od tog ogromnog povijesnog značaja i moći danas su ostali uglavnom tek arehološki spomenici.

“U doba SSSR-a bili smo svjesni da nam nije dobro, ali nam je Partija govorila da će sutra sve biti bolje. Znali smo da postoji plan i da će za pet ili 10 godina doista biti bolje.

Ali sad ne znamo što nam donosi sutra, izgubili smo tu nadu”, kazao je Walkeru Medetkhan Sherikkulov, koji je u SSR Kirgistanu bio glavni ideolog u 80-ima, a danas predaje političke znanosti na Sveučilištu Biškek.

On, međutim, za današnje stanje u tim zemljama nalazi opravdanje u tome što se “ne može preko noći očekivati uspješna tranzicija u demokraciju nakon 70 godina Sovjetskog Saveza. Inače bi nastao kaos”.

Ipak, 25 godina je četvrt stoljeća i nije baš vremenski razmak “preko noći”… U ranim 90-ima predsjednici komunističkih partija postali su nacionalni vođe najjačih stranaka, ispunjavajući odjednom nastali ideološki vakuum novim legendama i junacima, izgrađenih često s ne previše obaziranja na povijesne činjenice.

Od Astane i Ashgabata kazahstanska i turkmenistanska vodstva podigli su fantastične nove gradove skoro iz ničega.

Lenjinove slike zamijenili su slikama nacionalnih vođa. U glavnom gradu Tadžikistana Dušanbeu poveći je problem pronaći i jedan dio grada iz kojega se ne vidi neki veliki portret Rahmona. Turkmenistanski predsjednik Gurbanguly Berdymukhammedov da je da se podigne spomenik sa zlatnim kipom koji prikazuje njega na konju.

Astana je na pragu da ju se imenuje po Nursultanu Nazarbayevu, predsjedniku Kazahstana. Jer on ima naslov “vođe nacije”. Rahmon je “utemeljitelj mira i nacionalnog jedinstva”. Berdymukhammedov je “zaštitnik”. Saparmurat Niyazov do smrti 2006. bio je “Turkmenbashi”, “otac svih Turkmena”.

Svaka država ima svoga i u svakoj od njih obitelj vođe enormno se obogatila, ima imunitet pred zakonom, ali i pred opozicijom. Do promjene vlasti, osim smrću vođe, dolazilo je samo u Kirgistanu, i to nakon dviju revolucija u 25 godina kojima su se rušile korumpirane vlasti.

Jednom je tako bježao sam Kurmanbek Bakiyev, navodno sa stotinama milijuna dolara, u Minsk, s njegov sin Maxim u London, da bi sada bio na udobnom i sigurnom u SAD-u. Danas niti se ikoga od njih izručuje Kirgistanu, niti Kirgistan s Almazbekom Atambayevim ima posebno bolju vlast.

U svih pet bivših socijalističkih republika djedovi i bake bolje su obrazovani od svoje unučadi. Tko god je mogao, pobjegao je u Rusiju, u potrazi za boljim poslom, obrazovanjem, standardom, zdavstvenom skrbi…

Zemlje preživljavaju na oronuloj industriji i infrastrukturi sovjetskog doba, u Kirgistanu i Tadžikistanu skoro je i nemoguće naći muškarca u 20-im ili 30-im godinama tko nema iskustvo rada u Rusiji.

Biškek je izlijepljen plakatima koji reklamiraju autobusne veze s gradovima diljem Rusije, gdje samo čekaju poslovi u lošim uvjetima, s niskim plaćama, slabim radničkim pravima, da bi sve to skupa i dalje bilo bitno bolje od onoga što imaju u domovinama. Nacionalne granice posebna su priča.

Nastale su ne kako bi zadovoljile neke nacionalne razloge, jer tada nisu bili ni bitni, nego određene administrativne uvjetovanosti. Pa tako postoji niz enklava s isključivim nacionalnim manjinama, pri čemu se ističe onaj granični krkljanac Kirgistana, Tadžikistana i Uzbekistana.

A tek eksteritorijalna područja… Gradić Sokh je uzbekistansko eksteritorijalno područje, koji s okolicom ima oko 50.000 stanovnika i nebrojene stalne probleme s okolnim Kirgistanom. Pa onda sekularizam.

S jedne strane sve te zemlje naslijedile su ga iz SSSR-a, s druge nije baš ni tako iracionalno to što paranoično reagiraju na svaku naznaku političkog islama, u strahu da ih ne pregazi val radikalizacije. U Uzbekistanu su zato zabranjene brade, u Tadžikistanu policija vodi evidenciju žena pod velovima i bradatih muškaraca, u Kirgistanu su kampanje u kojima se uspoređuju manekeni u odijelima s onima u tradicionalnoj odjeći.

A, normalno, uvijek dođe i do zabuna. Tako je Shabnam Khudodoydov iz Tadžikistana, koja živi u Rusiji, došla u suludu situaciju da je morala bježati u Minsk zbog optužbi da je regrutirala ljude u ISIL.

U istražnom zatvoru u Minsku dobila je i neke batine prije nego što je uvjerilja ljude da to ni teoretski nije moguće jer je ona ateistkinja. Kao i milijuni ljudi koji žive u “stan-ovima”.

Ipak, činjenica je i to da su iz zemalja poput Uzbekistana i Turkmenistana mnogi radikali dospjeli do Sirije kako bi napadali vladu u Damasku, te da u se u tim zemljama povremeno bilježe teroristički napadi. Sve te zemlje danas su još stabilne, ali ako civilizacija građanima ne nudi barem određeni standard, pitanje je koliko će to dugo tako i ostati.
 
(express.hr)

Znanstvenici otkrili ostatke piramide koja je izgrađena 1.000 godina prije piramida u Egiptu, a pronađena je u Karaganda, udaljenoj regiji Kazahstana

Ranije nepoznata piramida u egipatskom stilu otkrivena je u udaljenoj regiji Kazahstana, oko 6.276 kilometara sjeveroistočno od Kaira. Struktura je trenutno u ruševinama, ali se smatra da je u pitanju dvojnik poznate Džozerove piramide u Egiptu, koja je sagrađena 1.000 godina ranije.

Arheolozi su je otkrili prije najmanje jedne godine, ali su do sada ovo otkriće držali u tajnosti, a ovih dana će istražiti neotvorene odaje kompleksa piramide, piše Daily Mail.

“Sagrađena je prije više od 3.000 godina u Saryarki za lokalnog faraona, lidera lokalnog moćnog plemena i datira iz kasnog brončanog doba”, kaže arheolog Viktor Novozhenov.

Slike ove piramide otkrivaju ono što Novozhenov naziva senzacionalnim otkrićem, a koje pokazuju već iskopane artefakte na nalazištu i raspored temelja piramide.

Ovo nevjerojatno otkriće je predvodio tim znanstvenika s Instituta za arheologiju Saryarkinsky u Karaganda pod vodstvom Igora Kukuškina.

“Oblik ove nevjerojatne konstrukcije nas je podsjetio na poznatu Džozerovu piramidu u Egiptu”, kaže Novozhenov.

U sovjetsko vrijeme, Karaganda je bio nadimak za nedođiju i destinaciju političke izgnanike iz mnogih dijelova bivšeg SSSR-a. Ipak, ovo otkriće pokazuje da je u pitanju mjesto bogate kulture.

Fotografije arheološkog nalazišta pojavila se danas ističući mauzolej koji je nazvan piramida Begazinskaja, izgrađena prije između 3.000 i 3.500 godina.

Arheolog Viktor Varfolomev je rekao da je mauzolej pronađen u distriktu Šet u regiji Karaganda, u središnjem Kazahstanu, na desnoj obali rijeke Taldi. Cijelo nalazište sadrži više od 27 konstrukcija koje datiraju iz različitih epoha, a najveća zgrada ima pet razina kamenja. Odaja ima sedam metara u promjeru.

Piramide postoje i na drugim mjestima poput Meksika i Kine, ali ovo bi mogla biti prva u Kazahstanu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(nationalgeographic.rs)

Rusija je podržala inicijativu Kazahstana da se islamske zemlje ujedine u borbi protiv terorizma

Tijekom sastanka s Putinom, predsjednik Kazahstana Nursultan Nazarbajev je iznio svoj recept za borbu poziv radikalnih islamista – da se formira i razvija Međunarodni forum “Islam protiv terorizma”. Putin je, bez dileme, podržao ovu ideju.

Nazarbajev je rekao da je ono što se događa u Siriji “prijetnja za sve nas, posebno za središnju Aziju” i istovremeno je podržao akcije Rusije u Siriji.

Putin dobiva sve više saveznika po pitanju Sirije u cijelom svijetu, a međunarodni stručnjaci ocjenjuju da je reakcija ruskog lidera na sirijsku krizu pozitivno utjecala i na njegovu reputaciju.

Istovremeno, istraživanja pokazuju da čak dvije trećine Britanaca, 71 posto njih, podržava djelovanje Rusije u Siriji, unatoč trenutnim tenzijama između Moskve i međunarodne koalicije na čelu sa SAD, kao i da većina Amerikanaca vjeruje da situaciju u Siriji više kontrolira Putin nego Obama.

Također, većina zapadnih stručnjaka je uvjereno da je Islamsku državu i druge terorističke skupine moguće uništiti samo ako Zapad koordinira svoje akcije i napore s Moskvom.

Putin po sirijskom pitanju uživa podršku i kod kuće. Ogromna većina Rusa (čak 90 posto njih) podržava napade ruskih snaga na položaje terorista Islamske države i borbu protiv međunarodnog terorizma.

Ruski predsjednik se nalazi u Kazahstanu, gdje se istodobno održavaju dva summita na kojima on sudjeluje – samit lidera Zajednice neovisnih država i Euroazijski ekonomski savjet. Ekonomska pitanja ostala su u sjeni rješavanja sigurnosnih problema i izazova s ​​kojima se suočava regiji.

“Bliski istok je glavni front borbe, a situacija u Afganistanu je gotovo kritična”, ocijenio je danas ruski predsjednik.

Putin je upozorio lidere centralno-azijskih zemalja na mogući upad militanata iz Afganistana i pozvao je svoje kolege da se pripreme i zajednički odbiju mogući napad.

“Situacija je tamo, zaista, blizu kritične točke. Teroristi različitih skupina dobivaju sve više utjecaja i ne kriju planove za daljnje širenje “, rekao je ruski lider, čija je izjava objavljena na sajtu Kremlj.

Ruski predsjednik je također ukazao na to da oko 7.000 militanata iz Rusije i ZND-a (Zajednica nezavisnih država) ratuje na strani Islamske države i da postoji opasnost da oni stečeno iskustvo u Siriji primjene u svojoj zemlji.

“Želim istaknuti povećanje suradnje u borbi protiv međunarodnog terorizma i unutar naše zajednice. Prema različitim procjenama, na strani Islamske države ratuje 5.000 do 7.000 ljudi iz Rusije i drugih zemalja ZND-a. Mi sigurno ne možemo dozvoliti da oni iskustvo dobiveno u Siriji kasnije koriste kod kuće “, rekao je Putin.

U ruskom Ministarstvu obrane ne isključuju mogućnost da Moskva može obnoviti zaštitu granice između Tadžikistana i Afganistana zbog terorističkih prijetnji.

Podsjetimo, ruski vojnici u Tadžikistanu su čuvali južne granice ZND-a od 1992. do 2005. godine, a nakon povlačenja ruskih graničara manji broj njih je ostao u statusu stranih savjetnika.

Prije četiri godine, sastav ruskog kontingenta treba biti smanjen sa 350 na 200 ljudi do 2016. godine.
 
(sputniknews.com/uredio:nsp)

Nakon desetaka napisa u izraelskim medijima o aktivnom uključivanju ruskih snaga u sirijski sukob, Times of Israel je prije dva dana objavio vijest kako bi, ako sirijski predsjednik Bashar Al-Assad to zatraži, Kina također mogla rasporediti svoje vojnike u Siriji. Vijest je objavila dr. Christina Lin, suradnica u Centru za transatlantske odnose sa Škole za međunarodne odnose na Sveučilištu Johns Hopkins iz Washingtona

Naime, budući da Turska aktivno podržava islamističke skupine kineskih Ujgura koje se bore u Siriji, Peking smatra da im je Sirija postala uporište za pokretanje napada na Kinu.

U najnovijem članku kojeg je objavila agencija Syria Now stoji da se oko 3 500 kineskih Ujgura nastanilo u selu blizu Jisr Al-Shagoura, sirijskog grada kojega je islamistička koalicija Jaysh Al-Fateh zauzela u proljeće ove godine. U redovima islamističke koalicije Jaysh Al-Fateh su se borili i spomenuti ujgurski militanti iz Turkestanske islamske stranke (TIP), odnosno Islamskog pokreta istočnog Turkestana (ETIM). Oni su navodno pod nadzorom turske obavještajne službe, koju se optužuje da im dobavlja lažne putovnice i tako kineskim Ujgurima omogućava da se odlaze boriti u Siriju.

Vijest dolazi nakon što su kineski islamisti zajedno sa svojom “braćom” u Siriji zauzeli sirijsku zrakoplovnu bazu u pokrajini Idlib, gdje su zarobilii nekoliko starih borbenih zrakoplova MiG, te drugo oružje.

Iako se po snimkama da zaključiti da su svi zarobljeni zrakoplovi i helikopteri u bazi Abu Ad-Duhor poptuno neupotrebljivi, analitičarka Christina Lin tvrdi da ova pobjeda islamista podsjeća na ISIL-ovo zarobljavanje naprednog američkog naoružanja od iračke vojske.

Vijest o navodnom pristanku Kine da pošalje svoju vojsku u Siriju također dolazi nakon bombaškog napada na svetište u Bangkoku kojeg posjećuju kineski turisti. Tajlandske vlasti su za napad optužile ujgurske ekstremiste, te da je to “ista skupina koja je napala tajlandski konzulat u Turskoj i povezana je s turskim Sivim vukovima”.

Uz potporu Turske je islamistička kolaicija Jaysh Al-Fateh u proljeće ove godine ostvarila značajne pobjede protiv sirijske vojske u pokrajini Idlib, ali su veliki doprinos dali i kineski islamisti iz Islamskog pokreta istočnog Turkestana (ETIM). Christina Lin tvrdi da su upravo kineski ekstremisti odigrali ključnu ulogu u pobjedi nad sirijskom vojskom u Jisr Al-Shughouru.

Najistaknutiji ujgurski borac među sirijskim islamsitima je Abu Al-Ridha, Turkistani, glasnogovornik “Sirijog ogranka ETIM-a” od 2014. godine. Na jednom od videa predvodi militante i penje se na toranj sa satom, te postavlja crno-bijelu zastavu Al-Nusra Fronta na kojoj na arapskom dodan natipis “Turkestanska islamska stranka” (TIP/ETIM).

Za ujgurske militante se tvrdi da su izveli niz većih terorističkih napada u Kini 2013. i 2014. godine, a neki Ujguri pozivaju za “intifadu” protiv kineske komunističke vladavine.

Sada kada su pripadnici ujgurskog islamističkog pokreta uspostavili bazu u Siriji i šire svoju prisutnost uz ljubaznost svojih turskih sponzora, Kina će morati postupati u skladu s preporukom iz 2013. godine, koja nalaže da “ETIM treba suzbiti prije nego prijetnja naraste, te rasporediti vojnike u Siriji”, tvrdi dr. Christina Lin.

Neuplitanje ne znači nedjelovanje u skladu s temeljnim nacionalnim interesima

Neki kritičari mogu ukazati na kinesku politiku nemiješanja koja blokira bilo kakvu akciju. Međutim, kinesko načelo neuplitanja se više odnosu na neuplitanje u unutarnju politiku drugih zemalja, jednako kao što su SAD i Zapad skloni intervencijama, kršenju suvereniteta drugih zemalja i svrgavanju “nepoćudnih autokratskih režima”. Politika nemiješanja ne znači nedjelovanje kad su ugroženi sigurnost i interesi Kine.

Dr. Lin tvrdi da Kini nije teško poduzeti mjere “kada se prijeti njenim temeljnim interesima i kada su joj ugroženi suverenitet, teritorijalna cjelovitosti, ekonomski razvoj i opstanak režima”.

2011. je na Azijskom summitu o sigurnosti kineski ministar obrane Liang Guanglie precizirao temeljne interese Kine i rekao sljedeće: “Temeljni interesi uključuju sve što se odnosi na suverenitet, stabilnost i oblik vlasti. Kina sada provodi socijalizam. Ako bude bilo kakvog pokušaja da se ugrozi ovaj put, time će se dirnuti u kineske temeljne interese. Ili, ako bude bilo kakvog pokušaja da se potakne bilo koji dio Kine na otcjepljenje, to će također dirnuti u temeljne interese naše zemlju na kopnu, moru ili u zraku. Zatim, sve što se odnosi na kineski nacionalni gospodarski i društveni razvoju, također se tiče temeljnih interesa Kine.”

Ako ETIM nastavi jačati unutar islamističke koalicije Jaysh Al-Fateh u Siriji, koja je sastavljena od raznih podružnica Al-Qaede i salafističkih ekstremista, kineska pokrajina Xinjiang može postati sljedeći Afganistan i slijediti uzorak Afganistan-Pakistan, Sirija-Irak, s lokalnim militantnim skupinama koje će prelaziti granice i u svojim utočištima regrutirati strane borace, dobivati materijalnu i diplomatsku potporu iz Turske i drugih vanjskih sila sa zajedničkom ideologijom i interesima.

Osim toga, vlada Bashar Al-Assad je trenutno još uvijek pravno priznata od Ujedinjenih naroda, unatoč činjenici da drži oko trećine sirijskog teritorija. Ako Assad traži i da dozvolu Rusiji, Kini i drugim članicama Šangajske organizacije za suradnju da mu vojno pomognu, to će biti u skladu s međunarodnim pravom, tvrdi dr. Christina Lin.

Te vojne aktivnosti će se razlikovati od sadašnjih koje s koalicijskim zračnim napadima u Siriji vodi SAD, što ne čini pod mandatom Ujedinjenih naroda, niti uz dopuštenje suverene vlade u Siriji, iako donekle ima dopuštenje Assadove vlade za borbu protiv Islamske države.

2014. je britanski premijer David Cameron oklijevao sudjelovati u zračnim napadima u Siriji upravo zbog straha od kršenja međunarodnog prava.

Turski posrednički rat protiv Kine

Zbog činjenice da Erdogan vodi islamističke posredničke ratove protiv Kine, Kurda, Assada, Sisija, Netanyahua, za što se služi podružnicama Al-Qaede, koalicijom Jaysh Al-Fateh, Muslimanskim bratstvom, Hamasom, ne čudi da su Sirija i Egipat podnijeli zahtjev za članstvo u SCO u lipnju ove godine.

Sada Sirija i Kina dijele zajedničku prijetnju koja im dolazi od strane koalicije Jaysh Al-Fateh, jer borci te skupine napadaju Assada i Kinu u Xinjiangu.

Kao što je primijetio Peter Lee, za Kineze je također bilo zabrinjavajuće kada je palestinski predsjednik Abbas posjetio Erdoganovu novu predsjedničku palaču u siječnju 2015. godine, tamo se nalazila počasna garda od 16 vojnika odjevenih u povijesne uniforme Osmanskog carstva, a među nji a je bio i jedan Ujgur.

Erdogan je na stepenicama svoje velebne palače predstavio 16 “velikih ili povijesnih turskih carstava”, a jedno od njih koje je imalo službeni pečat Turske je bio Ujgurski kanat, koji je formalno bio dio dinastije Tang, ali je u biti imao oblik državnosti u vrijeme kada je Kinesko carstvo bilo slabo. List Hurriyet je primijetio da je ujgurski ratnik bio šesti čovjek s vrha stuba na lijevoj strani.

Poznati su snovi Erdogana, koji želi ojačati utjecaj Turske u Siriji i ima ambicije da se rekonstituira “turski svijet od Jadrana do Kineskog zida”.

Sada je pitanje hoće li Sirija, zemlja koja je podnijela članstvo u Šangajsku organizaciju za suradnju, poslati zahtjev za pomoć i dozvoliti Kini da zaista umaršira sa svojim postrojbama putem svile i krene u borbu protiv ETIM-a prije nego prijetnja naraste?

Šangajska organizacija za suradnju je spremna za borbu protiv Islamske države

Gotovo istovremeno s člankom dr. Christine Lin, kojeg je objavio Times of Israel, agencija Sputnik piše kako će SCO specijalci krenuti u borbu protiv ISIL-a i da su se spremni udružiti s drugima.

Naime, Šangajska organizacija za suradnju razmatra mjere za daljnje intenziviranje borbe protiv terorista Islamske države.

Iz Taškenta Sputnik javlja da su specijalne snage Šangajske organizacije za suradnju odlučile potaknuti zajedničku borbu protiv terorističke organizacije Islamske države, što je u petak potvrdio prvi zamjenik ravnatelja ruske Federalne službe sigurnosti (FSB).

SCO je međunarodni savez koji obuhvaća Rusiju, Kinu, Kazahstan, Kirgistan, Tadžikistan i Uzbekistan.

“Ovo posao traje već dugo. Sve zemlje SCO razumiju opasnost, a mi razvijamo mjere za poticanje aktivnosti SCO u borbi protiv Islamske države”, novinarima je izjavio general Sergej Smirnov.

Međutim, dodao je da koalicija protiv Islamske države mora biti proširena pod koordinacijom Ujedinjenih naroda.

“Moramo privući što više zemalja je moguće i uspostaviti politički dijalog”, rekao je general Sergej Smirnov.

Smirnov je izjavio da specijalne jedinice iz Rusije, Šangajske organizacije za suradnju, Europe i Sjedinjenih Država pokušavaju surađivati ​​bez obzira na “vanjske čimbenike”.

Istog dana je glasnogovornik Kremlja, Dmitrij Peskov, izjavio da je Rusija spremna razmotriti zahtjev Sirije za vojnu intervenciju protiv ISIL-a.

General Smirnov je novinarima poručio: “Nikada nismo odbili surađivati, ali neke zemlje i danas pokušavaju odbaciti tu suradnju. Tema suradnje postoji, ali ne na potrebnoj razini, osobito sa Sjedinjenim Državama.”

Rusija je pozvala na suradnju sve zaraćene strane u Siriji kako bi spriječila regionalni kaos koji stvara prazninu koju brzo popunjava ISIL, ali sada na vidjelo izlazi istina da islamističku koaliciju za koju na Zapadu tvrde da je dio “umjerne oporbe” čine skupine stranih islamističkih militanata iz cijelog svijeta, pa i Kine. Pekingu je poznato sudjelovanje ujgurskih islamista u borbama i Siriji i drugim bojištima, ali ako je istina da u Jisr Al-Shagouru u blizini Idliba imaju bazu s 3 500 boraca, onda je za očekivati da će se Kina aktivnije uključiti u rješavanje sirijske krize.

Kina – Napadi u Xinjiangu su djelo islamističkih esktremista povratnika sa sirijskog bojišta

Još početkom rata u Siriji je Peking objavio izviješće u kojemu navodi kako se pripadnici dvije islamističke separatističke skupine iz redova ujgurske manjine iz pokrajine Xinjiang bore na strani sirijskih pobunjenika kao strani plaćenici. Riječ je o skupinama “Islamistički pokret istočnog Turkestana” (East Turkestan Islamic Movement/ETIM) koja u cilju ima stvaranje islamske republike na teritoriju kineske pokrajine Xinjiang i “Udruzi za solidarnost i obrazovanje Istočnog Turkestana” (East Turkistan Education and Solidarity Association/ETESA), koja se kao političko krilo nalazi i djeluje iz egzila u Turskoj. Kineske vlasti skupine ETIM i ETESA smatraju terorističkim skupinama ideološki bliskima Al-Qaedi i kao takve su van zakona. U nemirima

krajem lipnja 2013. u kojima je nekoliko stotina Ujgura napalo policijsku stanicu u Haneriku, u blizini Heitana na samom sjeverozapadu Kine, poginulo je 35 ljudi, preko 50 ih je teže ranjeno, a 200 ih je uhićeno. Napad je uslijedio nakon pritvaranja mladog lokalnog imama i zatvaranja njegove džamije. Kineske vlasti su napad okarakterizirale kao teroristički čin, a zbog napetosti i mogućih nemira na obljetnicu nereda u Xinjiangu, naime 5. srpnja 2009. je u gradu Urumqi u nemirima poginulo oko 200 ljudi, u cijeloj su pokrajini raspoređene jake vojne i policijske snage.

“Pojačati sve sigurnosne mjere kako bi nadzirali i iskorijenili terorističke skupine i esktremističke organizacije koje su aktivne u pokrajini Xinjiang“, za novinsku agenciju Xinhua je tada izjavio Yu Zheng Sheng, član Politbiroa KP Kine.

Povratnici iz Sirije odgovorni za eskalaciju nasilja u Xinjiangu

Napetosti između Han Kineza i muslimana Ujgura traju već dugi niz godina i to nije bilo prvi put da je došlo do sukoba u kojem ima i smrtno stradalih, no taj je događaj značajan zbog toga što su napad na vladine urede i policiju postaju izvršili pripadnici ujgurske manjine koji su se vratili iz sirijske ratne avanture.

Sirijski veleposlanik u Kini, Imad Moustapha, tada tvrdi kako se surađujući s kineskim vlastima došlo do saznanja da je ranije 2013. preko Pakistana u Kinu ušlo 30-ak mladih Ujgura koji su prošli obuku u Turskoj i koji su se odlučili sudjelovati u sukobima u Siriji.

Veza između Ujgura i Al-Qaede u Pakistanu za vlasti u Pekingu nije nikakva novost, budući da posjeduju brojne dokaze da su pripadnici ujgurske manjine u Afganistanu sudjelovali u borbama na strani talibana, a reportažu o tome je objavio i Middle East Media Research Institute. Kinezi vlastima u Islamabadu zamjeraju jer ekstremisti iz redova ujgurske manjine godinama nalaze utočište u pakistanskoj pokrajini Waziristan, gdje prolaze vojnu obuku i ideološku indoktrinaciju.

Ostale agencije su također prenijele vijest da su iza nemira 2013. bili separatisti iz islamskih ekstremističkih skupina ETIM i ETESA, koje su im organizirale odlazak i prihvat u Turskoj, te obuku, upućivanje Siriju, ali i povratak u domovinu.

Potvrda o sudjelovanju islamista koji su se vratili iz Sirije u nemirima u Kini stiže od strane Global Timesa koji tada prenosi priču mladog Ujgura kojega su uhitile kineske snage sigurnosti i koji je opisao cijeli tijek svoje avanture kao borca globalnog džihada.

Put borca globalnog džihada Memetia Ailia – Sa sveučilišta u Turskoj preko Sirije natrag u Kinu

Global Times navodi kako je 23-godišnji Memeti Aili, pripadnik ujgurske manjine iz Kine, sa sveučilišta u Turskoj završio kao borac globalnog džihada u Aleppu, potom se vratio u Kinu gdje je u autonomnoj ujgurskoj pokrajini svojim očima vidio kako se njegov san pretvara u noćnu moru. Memeti Aili je uhićen od strane kineskih sigurnosnih službi kada se vratio u Xinjiang kako bi priveo kraju svoju misiju. Uhićenje Ailia po povratku u Kinu na jednoj od svojih internetskih stranica spominje i sam teroristička skupina Al-Nusra Front.

Zadaća koju mu je povjerila ekstremistička skupina ETIM se sastojala u “vršenju terorističkih napada kako bi usavršio svoje borbene sposobnosti”.

ETIM je teroristička skupina koja surađujući s disidentima iz Udruge za obrazovanje i solidarnost Istočnog Turkestana (ETESA) za cilj ima stvaranje neovisne islamske države na teritoriju Xinjianga na sjeverozapadu Kine.

“Nakon što sam slušao njihova predavanja, jedino na što sam mislio je bio džihad. Zapostavio sam studije i obitelj. Sad kada razmislim, sve što sam činio mi liči na noćnu moru”, izjavio je kineskim istražiteljima Memeti Aili.

Djelatnik kineskog odjela za antiterorizam je za Global Times izjavio kako se otprilike stotinjak mladića poput Ailia tada nalazili u Siriji i tamo se u sukobima protiv sirijske vojske bore na strani pobunjenika.

“Njihov cilj je savladati unutarnje strahove, poboljšati borbenu gotovost i steći potrebna znanja za izvođenje terorističkih napada”, stoji u izjavi kineskog dužnosnika od prije dvije godine.

Na opasnost koju sa sobom nosi povezivanje kineskih državljana koji stupaju u kontakt s ekstremističkim ili disidentskim skupinama u inozemstvu, a posebno onima u Turskoj i Pakistanu, još je 2012. godine upozoravao glasnogovornik kineskog ministarstva vanjskih poslova Hong Lei.

Nakon što je 2011. završio srednju školu u Ururmqiu, Memeti Aili je odlučio kako će nastaviti školovanje na sveučilištu u Turskoj, jednako kao što to čine i brojni drugi studenti pripadnici muslimanske ujgurske manjine u Kini. Po dolasku u Istanbul je kontaktiran od pripadnika “Udruge za obrazovanje i solidarnost” (ETESA) koji su mu ponudili “pomoć”.

Godinu dana poslije, nakon što je dao prvu godinu fakulteta, Memeti Aili je obaviješten od strane ETESA-e i ETIM-a “kako je odabran da ide u Siriju kako bi se pridružio ostalima”, tj. stranim borcima koji se bore u redovima sirijskih islamističkih frakcija. Memeti Aili s još nekolicinom dolazi do Aleppa i pridružuje se pobunjenicima, kao što mu je naloženo. Već tada obavještajni podaci govore da je broj stranih boraca u redovima pobunjeničkih postrojbi u Siriji dosegao visokih 80%, te da ih ima iz cijelog svijeta, a tada je sa sigurnošću dokazano da dolaze čak i iz Kine.

Memeti Aili je izjavio kako prije dolaska u Siriju nikada nije dodirnuo oružje. Na periferiji Aleppa su imali sedam dana vojne obuke, koju su prošli bez pitke vode, struje i dovoljno hrane.

“Dnevno smo morali mijenjati svoj položaj i po četiri puta, a sve zbog straha od napada sirijske vojske. U tih sedam dana nismo naučili praktično ništa”, tvrdi Memeti Aili.

Tijekom obuke je isključivo gledao kako se rukuje vatrenim oružjem i kako se koriste ručne bombe, a rijetki su imali priliku da prođu praktičnu obuku. Po završetku tog “tečaja”. Memeti Aili je potom dodijeljen jednoj od postrojbi tada još formalno postojeće “Slobodne sirijske vojske” (FSA).

“Kretali smo se po Aleppu u svim smjerovima, samo kako bi izbjegli moguće bombardiranje i zračne napade. Nismo se nikada susreli s pripadnicima sirijske vojske, ali smo zato vidjeli mnoge od naših prijatelja kako ginu. Kada sam htio prevesti ranjene suborce u bolnucu rekli su mi da se bolnica često bombradira i da ih ostavim gdje jesu da umru”, rekao je u svojoj ispovjedi za Global Times mladi Ujgur.

Ono što je iznenadilo Memetia Ailia je činjenica da lokalno stanovništvo nerado gleda na strance u svojim selima i četvrtima i nastavlja: “Mislili smo da će nas zato što donosimo sveti rat u Siriju lokalno stanovništvo dočekati s dobrodošlicom, no kada su nam znali reći da nismo dobrodošli, shvatili smo da oni ne žele promijeniti svoj način života”.

Većina boraca bez iskustva je stradala zbog loše opreme i oružja. Srećom po njega, Memeti Aili je dobio zadaću da obavlja noćne patrole po četvrtima koje u Aleppu pod nadzorom drže islamisti i nije bio na prvoj crti bojišnice. Nakon što je 2012. dva mjeseca sudjelovao u borbama u Aleppu, vraća se u Istanbul. ETESA kao disidentska udruga je poricala da su Ujguri odlazili u Siriju kako bi sudjelovali u tamošnjim sukobima ili da su dio bilo koje terorističke skupine.

“Ujguri nisu sudjelovali ni u kakvim terorističkim aktivnostima i nikada se nisu uplitali u pobune protiv vlada i država u bilo kojem dijelu svijeta”, glasti pripoćenje ETESA-e, iako brojne snimke i medijska izvješća demantiraju njihove tvrdnje.

Ekstremizam u Xinjiangu ili “Istočnom Turkestanu”

Nakon atentata u travnju 2013. u gradu Bachu, u kojem je ubijena 21 osoba, zamjenik kineskog ministra za sigurnost Meng Hongwei je izjavio “kako su napadi u izravnoj vezi sa zbivanjima van kineskih granica”.

“Budući da je broj terorističkih napada u svijetu u porastu, mi moramo obratiti posebnu pozornost na mogućnost infiltracije subverzivnih skupina, kao i na separatističke aktivnosti određenih skupina u zemlji i inozemstvu“, izjavio je Meng za kinesku agenciju Xinhua.

2013. godine je Ahmatniyaz Sidiq, Ujgur koji je navodno povezan s ektremističkim organizacijama, sa skupinom islamisitčkih militanata je napao zgradu lokalnih vlasti i policijsku postaju u Turfanu. Prilikom terorističkog napada je život izgubilo 24 osobe, od čega su šesnaestorica bili napadači, a među osam ubijenih policajaca su bila i dva časnika, navodi kineska policija.

Kineska policija je proteklih nekoliko godina zadala teške udarce skupini ETIM, ali kako se čini ona je još uvijek u stanju među ujgurskom manjinom regrutirati u svoje redove pojedince koji će se žrtvovati za ostvarenje svojih separatističkih težnji kroz ekstremizam i terorističke aktivnosti.

Li Wei, ekspert za borbu protiv terorizma na kineskom Institutu za suvremene međunarodne odnose za Global Times je izjavio “kako teroristički napadi u Xinjiangu u proteklih nekoliko tjedana slijede inozemnu matricu, što je novost”.

“Na primjer, njima su sada pripadniici snaga sigurnosti glavna meta i posebno su aktivni u novačenju i obuci novih članova koji će kasnije promicati njihove vrijednosti. Teroristički napadi u Xinjiangu su pokazali sve manjkavosti sustava i strategije u borbi protiv terorizma, kao na primjer prevelik broj policijskih službenika u velikim gradovima, a zanemarena su sela. Ne teba posebno napominjati kako je policiji potreba nova i modernija oprema. Koliko god je potrebno pojačati provincijsku policiju, tako treba ohrabriti lokalno stanovniptvo da ukaže na sve sumnjive pokrete i aktivnosti unutar zajednice u kojoj žive”, izjavio je Li Wei.

Govoreći o globalnoj prijetnji koju sa sobom nosi islamski ekstremizam, zamjenik ministra vanjskih poslove Narodne Republike Kine, Cui Tiankai, još u siječnju 2013. je u Vijeću sigurnosti zatražio od međunarodne zajednice da se suoči s uzrocima tog fenomena.

“Ovi su teroristički napadi velika prijetnja ne samo za kinesku nacionalnu sigurnost, nego i za mir i stabilnost cijele regije. Međunarodna zajednica se mora suprotstaviti ovim skupinama odlučno i s jasnom strategijom”, izjavio je tada Cui Tiankai.

Na upozorenje Tiankaia se tada jedino nije oglušila Rusija, koja je u to vrijeme upravo zbog terorističke prijetnje na svojim južnim granicama učvrstila prijateljske odnose sa svim bivšim sovjetskim republikama u središnjoj Aziji, kao i sa samom Kinom. Tada se kineski veleposlanik vjerojatn obratio Turskoj, zemljama članicama EU, Sjedinjenim Državama, Kanadi, Japanu, odnosno svim zemljama koje pružaju punu podršku kineskim separatističkim disidentskim skupinama, među kojima je najvažniji Svjetski Ujgurski Kongres (World Uyghur Congress), organizacija koja okuplja sve disidentske skupine, pa i pripadnike udruge ETESA koja pod krinkom pomoći Ujgurima koji se školuju u inozemstvu regrutira mladiće poput Memetia Ailia, koji kasnije postaju borci globalnog džihada i kada se vrate u domovinu nastavljaju s aktivnostima za koje su obučeni.

Jedan od većih problema je upravo taj što tzv. “demokratka oporba u egzilu” i ujgurski disidenti, koji su uglavnom žive u razvijenim zapadnim zemljama i Japanu, ne vide nikakav problem u aktivnostima ekstremističkih skupina u domovini i smatraju ih “borcima za neovisnost”, iako je njihova vizija neovisnog Istočnog Turkestana slična onoj kakvu imaju sve slične skupine u svijetu, a to je da pokrajinu Xinjianga pretvore u islamski “emirat”.

Je li zaista stiglo vrijeme da se Peking s očiglednom prijetnjom nacionalnoj sigurnosti suoči van svojih granica, konkretno u Siriji, kao što tvrdi dr. Christina Lin, saznat će se uskoro. Ono što se sa sigurnošću može tvrditi jest činjenica da ako Kina, jednako kao i Rusija, pod hitno nešto ne poduzmu u Siriji i Iraku, uskoro će se s istim skupinama boriti na Kavkazu i u Xinjangu.
 
(altermainstreaminfo.com.hr/uredio:nsp)

Indija i Pakistan započele su u petak postupak pridruženja sigurnosnoj skupini koju predvode Kina i Rusija, nakon dvodnevnog summita koji je organizirao ruski predsjednik Vladimir Putin kako bi pokazao da Moskva nije izolirana u svijetu

Šangajska organizacija za suradnju (SCO) je na sastanku u ruskom gradu Ufi, nakon što je dan ranije tamo održan i summit zemalja rastućih ekonomija, Brazila, Rusije, Indije, Kine i Južnoafričke Republike (BRICS), priopćila da poziv na pridruženje Indiji i Pakistanu pokazuje da se rađa “multipolarni” svijet.

Te će riječi zasigurno biti glazba za uši Putinu koji tvrdi da SAD ima zastarjelu viziju “jednopolarnog” svijeta kojim dominira Washington te želi pokazati da zapadne sankcije, uvedene zbog pitanja Ukrajine, nisu oslabile Rusiju.

“Razvoj SCO-a se događa u složenoj fazi razvoja međunarodnih odnosa i usred rađanja multipolarnog svijeta. Ove procese prate sve veći sigurnosni izazovi i prijetnje koje uzrokuju nesigurnost i nestabilnost u raznim dijelovima svijeta”, stoji u priopćenju SCO-a.

SCO, koji također uključuje Kazahstan, Uzbekistan, Kirgistan i Tadžikistan, platforma je za Moskvu i Peking koja služi za širenje utjecaja u azijskoj regiji.

Dan ranije na VII summitu BRICS-a kao posebni gost je bio nazočan i predsjednik Irana.

“BRICS Post prenosi kako se čini da je Rusija postala raskrižje brojnih multilateralnih organizacija i integracijskih blokova u izgradnji koji su uspjeli pronaći konsenzus i dati zamah izgradnji zajednica koje su dizajnirane kao alternativa Europskoj uniji i Međunarodnom monetarnom fondu (MMF).”
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(jutarnji.hr,youtube/uredio:nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=22117"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

U sferi međunarodnih financija nedavno su se desila dva važna događaja, koja na prvi pogled izgledaju kao da nemaju apsolutno nikakve veze. To, međutim, tako izgleda samo na prvi pogled

Piše: Nikolaj Starikov

Za tjedan dana financijski svijet se promeniio. Bretton-Woodski svijet, koji su anglo-saksonci zasnovali na vlasti dolara, učiniio je još jedan, vrlo važan, korak ka prestanku svog postojanja.

Prije nego što nastavimo, neophodno je da se sjetimo i još jednog događaja, koji za ono što se dogodilo predstavlja vidljivu pozadinu. Naime, već nekoliko mjeseci unatrag, po medijima se spekulira o mogućem isključenju Rusije iz SWIFT-a, zapadnog bankarskog platežnog sustava. Danas se u svijetu kroz ovaj sustav obavlja najveći dio financijskih operacija. Glavni centar SWIFT-a je u Bruxellesu, a nalazi se pod izravnom kontrolom SAD-a.

Kao posljedica ovih tlaka Sjedinjenih Država na Rusiju, čime je SWIFT donekle izgubio na kredibilitetu, Kina je odlučila da do kraja 2015. godine ubrzano pustiti u rad sličan sustav plaćanja.

Kako izvještava Reuters, “… kineski međunarodni platežni sustav (CIPS) koji će služiti za obradu međunarodnih transakcija u juanima, već je spreman i može biti pušten u rad već u rujnu ili listopadu ove godine. Na ovaj način bit će uklonjena jedna od najvećih prepreka ka internacionalizaciji yuana. Ovime će se, uslijed smanjenja troškova i vremena potrebnog za obradu tranaskcija, značajno povećati međunarodno korištenje kineske valute”.

Iako je juan sve očiglednija alternativa dolaru, glavna posljedica stvaranja CIPS-a jeste postavljanje temelja za alternativni financijski sustav svjetskih razmjera, čime se staje na kraj svim pokušajima da se Rusija odstrani iz svijeta financija.

Ali ovdje se ne radi samo o Rusiji.

Riječ je prije svega o prestanku monopola Washingtona nad svjetskim financijskim sustavom.

Kina će do kraja 2015. postaviti alternativni sustav “krvotoka” plaćanja i trgovinskih transkacija. Radi toga je potrebno stvoriti emisijski centar koji treba izdavati novac – “krv ekonomije” – koji će teći novim platežnim sustavom.

Taj emisijski centar upravo je stvoren! Kineska alternativa Svjetskoj banci zove se Azijska infrastrukturna investicijska banka (AIIB). Kako izvještava RT, “unatoč protivljenju SAD-a, zapadno europske zemlje se učlanjuju u AIIB.”

Kako piše Financial Times, pozivajući se na vlastite izvore u diplomatskim krugovima, Francuska, Njemačka i Italija upravo su se složile da uđu u AIIB.

Ovo, po vijestima u američkim medijima, vrlo mijenja ravnotežu snaga u rastućoj sukobljenosti između SAD-a i Kine po pitanju tko će u Aziji diktirati ekonomska i trgovačka pravila. AIIB je osnovana u studenom 2014. godine na inicijativu Kine “radi financiranja infrastrukturnih projekata u azijsko-pacifičkoj regiji”. Nije prošlo ni četiri mjeseca, a ovom kineskom projektu pridružuju se Velika Britanija i druge zapadne zemlje.

Budući da ove događaje nije moguće ignorirati, onda je bolje u njima surađivati. Velika Britanija nije samo najbliži saveznik SAD-a. Ona je mozak – a SAD je tijelo. A mozak suvremenog financijskog sustava danas smatra da je danas veoma korisno pridružiti se ovom projektu, koji predstavlja njegovu vlastitu alternativu.

Da privremeno rezimiramo: Kina je povukla odlučujuće poteze u financijskoj sferi. Rusija u tom smislu Kinu podržava. Pošto nije našao način za oslabljivanje Kine, niti da Rusiju rasturi iznutra i destabilizira euroazijska prostranstvo, izazivajući rat u Ukrajini, Zapad je prinuđen da traži dogovor s Pekingom.

Da li ovo znači da je borba završena? Naravno da ne znači. Borba je vječita. Zapad će još mnogo puta pokušati zavadi Kinu i Rusiju. Za sada im to ne polazi za rukom i zato moraju da se dogovaraju s Pekingom.

A sad možemo vratiti onim dvjema promjenama, kojima smo započeli ovu analizu situacije. Prva novost je da su 20. ožujka 2015. godine predsjednici Rusije, Kazahstana i Bjelorusije razmatrili “kako prevladati krizne pojave u zemljama Carinskog saveza, kako unaprijediti međusobnu robnu razmjenu i kada prijeći na jedinstvenu valutu.”

Za sad se samo razmatra prijedlog uvođenja Altina, budući da nije usvojeno rješenje gdje će biti tiskan i kako će biti reguliran njegov opseg. Ali do prije samo nekoliko mjeseci govorilo se o sasvim drugim rokovima – razmatrala se godina 2025!

I sad se odjednom sve ubrzava za deset godina?! Kako sad to?! E, pa to je zato što se i financijski svijet mijenja vrlo brzo. Ono što je Euroazijski Savez planirao napraviti u vrlo udaljenoj perspektivi, sada je moguće (a i neophodno je) učiniti bez odlaganja. Kineski partneri postavili su emisijski centar i svakog časa trebaju pustiti i platežni sustav. U toj situaciji daleko je pogodnije u posao, po novim pravilima, ući s jedinstvenom valutom, nego li s tri ili više.

U vezi s ovim zanimljivo je i što se, uoči odlaska u Astanu i prije davanja izjava o jedinstvenom financijskom sustavu i jedinstenoj valuti Evroazijskog saveza, predsjednik Rusije u Moskvi sastao s visoko rangiranim kineskim funkcinerom, rukovoditeljem ureda Centralnog komiteta Komunističke partije Kine, Li Juan Suomi.

Druga novost je da je promijenjen i sustav određivanja svjetske cijene zlata.

Po pisanju West Financea, “Počevši od 1919. godine, pa sve do danas, na tržištu dragocjenih metala bio je u uporabi tzv. sustav Londonskog zlatnog fiksa (London gold fix) – sustav formiranja cijene, po kome se dvaput dnevno utvrđivala određena srednja cijena, pri čemu je postupak vodila tvrtka London gold market fiksing limited.

Stručnjaci smatraju da ovo neće biti tek bilo kakva banalna tehnička promjena, nego da će to biti prekretnica u povijesti zlata.

A evo i zašto: London gold fiks, koji će u uskoro prestati postojati, omogućavao je da cijenu zlata utvrđuju samo četiri igrača, što je, naravno, omogućavalo i vršenje mnogih manipulacija. Ovaj sustav biti će sad zamijenjen naročito razrađenim postupkom aukcije, koji će u najvećoj mogućoj mjeri biti transparentan i u kome će biti omogućeno sudjelovanje što je moguće većeg broja sudionika”

Zabavno, zar ne ?! Sustav po kome je cijenu zlata dvaput dnevno određivalo samo četvero ljudi funkcionirao je skoro 100 godina. I nitko nije primijetio nikakve “nedostatke”. Nitko nije ništa kritizirao. I “odjednom” svi su shvatili!

Mnogi primjećuju da je odluka o uvođenju novog načina formiranja cijene zlata bila donesena uslijed kritike od strane velikog broja ekonomista i burzovnih trgovaca, kao i zbog rezultata isljeđivanja makinacija koje su regulatori provodili po raznim burzama.

Kako namjeravaju promjeniti sustav? Razumije se da Anglo-Saksonci nemaju ni najmanju namjeru da ukinu vlastiti monopol. Neće biti nikakve “transparentne aukcije”, kao što je nije bilo ni tijekom proteklih sto godina do sada. Englezi će samo u sustav određivanja cijena zlata uključiti i kineske banke. A na račun čega? To će biti naknada za to da i Velika Britanija bude primljena u onu kinesku AIIB banku, a zatim, u perspektivi, i u kineski platežni sustav.

Kako piše Kevin Kerr, predsjednik Market watch-a i Kerr Tradinga international: “eksperti smatraju da će u novim uvjetima uloga Kine u formiranju cijene zlata značajno porasti. Ova novina otvara polje za igru ​​u trgovini zlatom i dodaje potpuno novi spektar mogućnosti i igrača, što se posebno tiče Kineza.”

Danas svi govore o ogromnoj potražnji za zlatom od strane Kine ali stvarne brojke nitko ne zna, budući da ih vlasti “Središnjeg carstva” brižljivo kriju.

Gospodin Kerr izgleda vjeruje da će u novim uvjetima veo tajne biti podignut. Londonsko udruženje burzovnih trgovaca na burzi dragocjenih metala (LBMA) obećala je da neće otkrivati ​​imena igrača sve dok novi sustav ne bude pušten, ali ukoliko kineske banke budu izravno uključene u postupak “fiksinga”, one će biti u stanju da vrše arbitražu na relaciji Šangaj – zlato, što će u suštini dovesti do toga da međunarodno tržište zlata radi dvadeset i četiri sata dnevno.

Ovakvo mišljenje zastupa Julian Phillips, osnivač Gold Forcastera. Kako se vidi, naročito mnogo nam toga i nisu u svim ovim vijestima rekli – ali sve to su jasni znaci ozbiljnog umanjenja dolarskog monopola, a time i u suštini i anglo-saksonskog monopola nad svjetskim financijskim sustavom.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)