Gradnja elektrana, autocesta i mostova u šest zemalja zapadnog Balkana financira se, po Hahnu, kineskim novcem

Kineski gospodarski angažman na prostoru Balkana izaziva sve veću zabrinutost Europske unije, po europskom povjereniku Johannesu Hahnu zaduženom za odnose Unije s jugoistokom Europe.

Kina se dugo predstavljala kao zemlja koja samo slijedi svoje poslovne interese, rekao je Hahn u četvrtak navečer na skupu vodećih poslovnih ljudi njemačkog govornog područja u austrijskom zimovalištu Lechu.

“Slučaj je suprotan”, rekao je povjerenik EU-a ustvrdivši da Peking želi izvoziti i svoj nacionalni model. Izbor je između europske demokracije i tržišnog kapitalizma, s jedne strane, i diktature i nesputanog kapitalizma, s druge, rekao je Hahn.

On je pozvao EU da nađe odgovarajući odgovor na izazove iz Kine.

“Mogli bi preispitati kinesku kupovinu strateški važnih tvrtki”, rekao je Hahn.

Gradnja elektrana, autocesta i mostova u šest zemalja zapadnog Balkana financira se, po Hahnu, kineskim novcem.

On je ponovio da vanjska politika EU-a treba postati brža i prilagodljivija tako umjesto jednoglasno odluke u pitanju vanjskih odnosa počne donositi većinom glasova članica.

“To je preduvjet za nadmetanje na globalnoj razini”, ustvrdio je član Komisije.

(vecernji.hr)

Njemačka i Francuska su naredile potpunu globalnu zabranu kriptvaluta uključujući i Bitcoin, kako bi se održala dugoročna financijska stabilnost

U pismu ministarima financija G20, koje je potpisao francuski ministar financija Bruno le Maire i njegov njemački kolega Peter Altmaier – izjavili su kako Bitcoin predstavlja “značajan rizik” najvećim svjetskim bankama, piše RT.

Pridružujući se skupini regulatora koja poziva na potiskivanje kriptovaluta, francuski i njemački ministri financija su kazali kako bi digitalni tokeni “mogli predstavljati značajan rizik za investitore” i potencijalno narušiti dugoročnu financijsku stabilnost.

“S obzirom na brzo povećanje kapitalizacije tokena i nastanak novih financijskih instrumenata” temeljenih na njima, taj se razvoj treba pomno pratiti” – kazali su ministri.

Kriptovalute su “trenutačno u velikoj mjeri pogrešno označene kao “valute” u medijima i na internetu”, rekli su, dodavši kako “nedostatak jasnoće” o prirodi tokena “može samo potaknuti špekulaciju”.

Također su pozvali na veću zaštitu malih špekulativnih ulagatelja u kriptovalute, rekavši kako “nakupljanje pojedinačnih izloženosti takvim volatilnim tokenima može imati štetne posljedice za pogrešno informirane ulagače koji ne razumiju rizike kojima se izlažu”.

Ovaj tjedan upozorenja su izrazili regulatori i nadzornici iz Banke za međunarodna poravnanja (BIS), Europske središnje banke (ECB) i Hong Kongove komisije za vrijednosne papire i futurese.

Članica Uprave ECB-a Yves Mersch izjavila je u četvrtak kako “kriptovaluta” nije “novac, niti će biti u doglednoj budućnosti”.

Bitcoin je “kombinacija mjehura, Ponzijeve sheme i katastrofe”, rekao je Agustin Carstens, šef BIS-a.

On je pozvao središnje banke da istisnu bitcoin i druge kriptovalute kako bi zaustavili izbjegavanje mainstream institucija, te nastanak “prijetnji financijskoj stabilnosti”.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Poljska vlada nakanila je od stranih ulagača otkupiti udjele u poljskim bankama kako bi osigurala nesmanjeno kreditiranje domaćih poduzeća u slučaju krize, dok neki upozoravaju na opasnost mogućeg kreditiranja gubitaških projekata

Prije sedam dana državne banke Alior Bank i PKO BP potvrdile su da pregovaraju o kupovinii Raiffaisenovih ogranaka za bankarsko poslovanje i leasing u Poljskoj.

Poljska vlada je ove godine već od američkog GE Money otkupila poljski ogranak, a namjerava također od UniCredita kupiti drugog po veličini zajmodavca u Poljskoj Pekao.

Država već vlasnik dviju banaka

Država je već sada vlasnik dvije banke, ima većinske udjele u još dvije i nešto više od 30 posto udjela u najvećem PKO-u.

Poljaci su osamdesetih godina odigrali vodeću ulogu u okončanju vladavine komunista u istočnoj Europi, piše Reuters, a neki sada strahuju da će banke u djelomičnom vlasništvu države pojačati kreditiranje velikih infrastrukturnih i projekata u sektoru vađenja ugljena, čime bi se možda otvorila nova radna mjesta ali se ne bi osigurala zarada.

“Nisam zagovornik toga da se povratak u poljske ruke pretvori u nacionalizaciju”, ističe izvršni direktor četvrte po veličini poljske banke mBank Cezary Stypulkowski. Umjesto toga, on zagovara imenovanje Poljaka u upravna tijela banaka u funkciji zajmova da će domaća poduzeća dobivati ​​kredite.

“Vrlo je lako upravljati bankovnim sektorom preko političkih struktura. U takvim slučajevima tendencija da se zaobilaze propisi obično završava katastrofom”, upozorava Stypulkowski.

Godine 2012. predsjednik konzervativne stranke Pravo i pravda (PiS) i bivši poljski premijer Jaroslaw Kaczynski kazao je Prislic: “Treba jasno dati do znanja … da je naš cilj povratak poljskih banaka u poljske ruke”.

PiS je prošle godine ponovno došao na vlast, obećavši nove poreze bankama i supermarketima, nižu dob za odlazak u mirovinu i veći dječji dodatak.

Također su najavili pomoć vlasnicima nekretnina koji su se u razdoblju povoljnih valutnih kredita zadužili u stranoj valuti kako bi ih kupili.

Ta je pomoć trebala biti pružena u obliku pretvorbe kredita u domaću valutu po tečaju u vrijeme njegova uzimanja ali država još nije u cijelosti ispunila to obećanje, napominje Reuters.

Najsporniji bi se ipak mogli pokazati planovi za banke.

‘Previše inozemnog kapitala’

“Postoji politička volja za njihov povratak u poljske ruke”, kazao je za Reuters neimenovani visoki poljski dužnosnik. “Donesena je politička odluka da je u bankovnom sektoru previše inozemnog kapitala”, dodao je.

Ako vlada uspije provesti svoju strategiju u djelo, država i ostali poljski ulagači, uključujući jednog od najbogatijih Poljaka Leszek Czarneckog, kontrolirat će banke na koje otpada 54 posto aktive u poljskom bankovnom sektoru, uključujući hipoteke i kredite.

Time bi se istisnuli strani ulagači koji trenutno kontroliraju većinu te aktive.

Upućeni dužnosnici kazali su za Reuters da vladu u tim nastojanjima vodi, pored ostalog, želja da bankama onemogući zatvaranje kreditne pipe poduzećima radi podebljanja dividendi.

“Cilj je pobrinuti se da nitko ne zatvori pipu u slučaju krize, kao što je bio slučaj 2009. godine”, kazao je jedan od tih izvora.

Neki su menadžeri javno poduprli takav stav. “Draže nam je kreditirati gospodarstvo nego isplaćivati ​​dividende”, izjavio je nedavno za državnu novinsku agenciju PAP izvršni direktor vodeće banke PKO BP Zbigniew Jagiello. Dodao je kako se nada da je moguće napraviti i jedno i drugo.

Vladin utjecaj ipak će biti poprilično malen

Poljska je vlada pak umanjila mogućnost upletanja politike u poslovne odluke. “Nakon mogućeg povratka u poljske ruke vladin utjecaj na banke bit će prilično malen”, ustvrdio je glasnogovornik vlade Rafal Bochenek.

Čelnik lobističke udruge poljskih banaka ZBP Krzysztof Pietraszkiewicz izrazio je potporu većem vlasničkom udjelu države u bankovnom sektoru, ali je također izrazio nadu da to neće rezultirati kreditiranjem gubitaških projekata ili velikodušnim restrukturiranjem kredita.

“Trebalo bi izbjeći situacije u kojima bi političari pod pritiskom javnog mnijenja povlačili poteze rizične po financijski sektor”, poručio je.
 
(vestinet.rs)

BLIŽI SE NOVI SREDNJI VIJEK KOJI NEĆE BITI TOLIKO STRAŠAN KOLIKO BESKRAJAN

Svijet nije sam sebe dostigao.

Dogodilo se tako da su procesi sekularizacije i tehničkog progresa prestigli kolektivnu svijest civilizacije.

Ljude su pozivali u svemir, obećali im sveopće blagostanje, svijet bez granica, jednakost spolova i još treći pol, a i četvrti i peti, pa i lubenicu s okusom rakuna, još samog rakuna s krznom poput kose sirena. A ljudi su poželjeli da se negdje nalakti, piti topli čaj, otići u selo – da se vide s rođacima.

Ispostavilo se da je ideju globalizacije privatizirao krupni kapital kojem treba tržište i od tristo milijuna potrošača, i od petsto i od milijardu.

A ljudima treba da od njih kupe repu, ništa drugo.

Ali, zahvaljujući globalizaciji svi se razvijaju – i mala gospodarstva, i individualni poduzetnici i nadničari.

Da, da. Lijepo. Mogu li još desetak minuta odspavati?

“Mi smo dužni otvoriti svoje granice za sve koji pate i za unesrećene. Mi smo se kao nacija formirali od onih koji su dolazili na ovaj kontinent iz najrazličitijih dijelova svijeta”.

Ovo je točno. A eto, onaj riđi kaže da treba izgraditi zid i živjeti iza njega. Bilo bi dobro. Iza zida je udobno živeti. Toplo i lijepo.

Otuda i uspjeh serije “Igra prijestolja”. Tamo postoji svijet koji se silovito mijenja unutar konstanti koje su uspostavljene jednom i zauvijek. U tom svijetu nema bogoborstva. Svijet je stvoren i sve se odvija u njegovim granicama.

U odnosu na čovjeka – naš suvremeni svijet se podlo mijenja. Čas će uvesti novi novac, čas će ukinuti mirovine.

Tamo neki ratovi – dobro, to se podrazumijeva.

Ali, na televiziji svaki dan iznova pričaju koga treba voljeti. Čas Njemačku, čas Novorusiju, čas Donalda Trumpa. A čovjek hoće voljeti sebe i one oko njega. Teret je nepodnošljiv.

Svijet koji se sastoji od ljudi ne izlazi na kraj s ovim postmodernizmom i tiho puzi u konzervativnu jazbinu.

Svi razumiju ideju o izgradnji zida. U redu – to je populistička sentimentalnost. Ali, ona je jasna, rečena ljudskim jezikom. A “futuresi i volatilnost” (operacije na burzi i nestabilnost financijskih tržišta i valuta) – to je kao tuča djetlića.

Ljude je teško obmanuti. Barem na duže staze. Ljudi osjećaju gdje je čovječnost, a gdje su naklapanja.

Čovječanstvo je sada – olovni zrakoplov s najmoćnijim motorima. Sve je pripremljeno, sve brižljivo očišćeno, uključen, ali su se motori odvojili i sami odletjeli na razne strane.

A avion se malo provozao po pisti, zaustavio se i legao spavati. I sanja nebo i visinu ptičje ljeta, i svijet bez granica, i bratstvo naroda i zajedničku valutu i druge stvari ugodne samo u snu.

Dolazi srednji vijek. Neće biti toliko strašan, koliko beskrajan.
 
(fakti.org)

ZAPRAVO: KLASIČNI KAPITALIZAM JE PRESTAO POSTOJATI JOŠ PRIJE DESETAK GODINA

Evo kako se to događa: bivši ministar financija Aleksej Kudrin svim silama predlaže Rusiji da se ugrađuje u zapadni ekonomski model, au isto to vrijeme Zapad je zamro u vrlo neudobnoj pozi u pokušaju da predvidi sljedeći korak američkih Federalnih rezervi.

Od toga kakvu će strategiju odabrati njihov šef, Janet Jelen, ovisi datum početka Druge Velike depresije. Ne u SAD, nego u čitavom svijetu. Ameriku će, najvjerojatnije, potpuno zbrisati.

Put u bezizlaznost postao je konačno bez alternative odmah nakon što su Federalne rezerve – od straha pred neizbježnim – uključile stroj za tiskanje novca radi spašavanja američkog gospodarstva od posljedica hipotekarne krize, čime su konačno slomile čitav socijalno-ekonomski model kapitalizma.

Ne treba smatrati da je taj sustav bio raj. Teško se živjelo i moralo je mnogo da se radi, ali je, ipak, blagostanje ljudi stabilno raslo. Primjerice, od 1860. do 1905. broj farmi u SAD trostruko je povećan, sa 2 na 6 milijuna, a broj farmera povećao se sa 10 milijuna 1860. do 31 milijun ljudi 1905., pri tom je ukupan broj stanovnika SAD tada iznosio 80 milijuna ljudi.

Odnosno, 38,7 posto američkog stanovništva bili su farmeri. Prema usporednim cijenama, ukupna vrijednost farmerskih gospodarstava bila je 3,75 puta veća 1906. od istog tog pokazatelja za 1860. i iznosila je 30 milijardi dolara.

Sve je tako funkcioniralo otprilike do početka XX stoljeća, dok bankari, nakon što su skupili snagu i pohlepu, nisu shvatili da se kod farmera nakupilo “veoma mnogo novca” i odlučili ih opljačkati. Prije svega, kao što to biva, putem “ukrupnjavanja fondova”, koje je izvođeno potpuno istim metodama kao što se to čini u naše vrijeme, odnosno, putem umjetnog bankrota.

Drugi instrument postala je ponuda, a često i nametanje “novih bankarskih proizvoda”: “Gospodine, na vašem računu u našoj banci prikupila se solidna suma novca. Zašto da ona leži besposlena? Vi možete kupiti dionice, a vaš novac će početi odmah vam donositi prihod! Ovo je odlična ponuda, gospodine! “

Na kraju se klasična shema kapitalizma slomila.

Pojavljivanje ogromne količine neočekivano slobodnog novca u optjecaju nije imalo, a nije moglo ni da ima adekvatne varijante ulaganja u projekte realnog sektora. Nastao je višak kapitala koji je odmah postao vrlo hranjiva sredina za špekulante na burzama.

Kapitalizacija burzovnih dionica u SAD od 1925. do 1929. povećana je s 27 na 89 milijardi dolara ili 3,3 puta za oko 4 godine! Inače, značenje ovih znamenki postat će očitije ako kažemo da je 1925. udio burzi iznosio 29,8 posto BDP SAD od 90,5 milijardi dolara, a četiri godine kasnije burzovne špekulacije formirale su 85,9 posto BDP od 103,6 milijardi. Počeli su prave novac izravno od novca.

Kakva roba i usluge! Kupuj dionice jeftino, prodaji skupo i obogatićeš se! U čitavoj Americi 1914. bilo je svega 4.500 milijunaša, 1926. njihov broj premašio je 11.000.

Kada je kod potrošača novac počeo nestajati banke su ponudile uzimanje kredita. Godine 1927. na kredit je prodano 85% namještaja, 80% fonografa (da, – i u to vrijeme također su postojali iPhoneovi), 75% perilica, 2/3 usisavača 62% pianina, 81% strojeva za šivanje i hladnjaka.

Također, postalo je obično kupiti automobil kao i štrucu kruha, mnoštvo banaka je bilo spremno s radošću dodjeli kredit. Prijevara – uzimaj sad, platit ćeš kasnije – postajao je sve brži.

Obujam prodaje na rate 1928. dosegnuo je 8 milijardi dolara, što je 12 puta premašilo isto takav pokazatelj iz 1918. Na kredit su se prodavale čak i dionice, budućem vlasniku bio je dovoljan prvi iznos od 10% njihove vrijednosti.

Iako se sljedeća, 1929. godina svuda naziva “zlatnom godinom” ekonomskog rasta, 80% stanovništva SAD više nije imalo nikakvih sredstava, a 60% obitelji nije zarađivalo čak ni 2.000 dolara godišnje, što je bio razinu za najneophodnije životne potrebe tog vremena.
 

 
Zato se od siječnja 1928. do rujna 1929. indeks DowJones povećao sa 190 do 382, a političari su jednoglasno govorili o neviđeno visokom tempu gospodarskog rasta Amerike.

Istina, Federalne rezerve, koje su već tada postojale, osjećale su neku nepravilnost onoga što se događa. Tamo nisu bile budale, budale ne bi mogle stvoriti takav sustav. Videći da ekonomija posustaje, Federalne rezerve su je pokušale ubrzati. A znate li kako? Povećanjem obujma novčane i kredite emisije!

U kolovozu 1927. Federalne rezerve su snizile diskontnu stopu do 3,5 posto i novac je krenuo u ekonomiju, samo ne u realnu, nego – špekulantima. U SAD se 1929. burzovnim špekulacijama već bavilo od 15-25. milijuna ljudi.

Posvuda su stvarani mjehuri i pravljene piramide. Kupljene dionice ulagane su u banke radi dobivanja novih kredita za koje su opet kupovane akcije da bi se koristile kao kaucija za nove špekulacije.

A onda je došao 24 listopada 1929., “Crni četvrtak”, kada je ta pomahnitala strojeva s bukom eksplodirala.

Jedan za drugim su pucali mjehuri i rušile se piramide.

Prvog listopada dionice koje kotiraju na Wall Streetu vrijede 87 milijardi dolara, samo mjesec dana kasnije, 1. studenog, za njih daju samo 55 milijardi, a do ožujka 1933. od njih ostaje samo 19 milijardi. Ispod ruševina burzi našli su se svi ostali sektori gospodarstva u kojima se “iznenada pojavljuje” hiperprodukcija. U industriji, u poljoprivredi, u području usluga, u bankarskom poslovanju. Svuda. Samo tijekom jedne, 1932. godine, bez krova nad glavom, u doslovnom smislu te riječi, ostalo je 273.000 obitelji.

Tijekom prve tri godine bankrotirale su dvije od pet banaka i trećina svih komercijalnih poduzeća. Proizvodnja čelika smanjena je 8 puta, proizvodnja automobila – 5 puta.

Od 1929. do 1933. “isparilo” je 85% ukupnog kapitala SAD. Više od 17 milijuna ljudi izgubilo je posao. Uzimajući u obzir da su u to vrijeme u većini obitelji radili samo muškarci, a prosječna obitelj, računajući djecu, brojila je 5-6 članova, može se sa sigurnošću reći daje bez sredstava za egzistenciju ostalo više od 70 milijuna ljudi.

Kada je početkom 30-ih sovjetski “Armtorg” objavio informaciju o slobodnim radnim mjestima za stručnjake za rad u SSSR-u, čak i za vrlo niske plaće, za jedan mjesec više od 100.000 prijava podnijeli su Amerikanci koji su željeli otići bilo gdje samo da imaju posao, zato što je u mnogim regijama SAD vladala prava glad.

Da bi se spasila i sačuvala Ameriku kao državu, njena elita morala je otpočeti Drugi svjetski rat.

Nakon što su se potpuno oporavile od posljedica Velike depresije, SAD su otprilike četvrt stoljeća opet slijedile klasični model kapitalizma. Treba istaknuti da, dok su to činili, da ih je i uspjeh pratio. Američka ekonomija nije samo brzo rasla, nego se i razvijala, prije svega na račun realnog sektora. Naravno, pojavljivali su se određeni problemi, ali u suštini, oni su predstavljali iste prirodne periodične potrese koji omogućuju da se odbace otpaci i s novom energijom nastavi razvoj. Ta koncepcija vječnog razvoja njih je i upropastila.

Razina ekonomske moći SAD tijekom osamdesetih lijepo je izgledao na reklamnim posterima, ali je već počeo dosezati do sve većih potreba svjetskog hegemona kojem je trebalo plaćati previše računa. I oporavljena Europa sa svojim projektom Zajednice Ugljen i Čelika ulazila je u direktnu konfrontaciju sa SAD.

Americi su bili hitno potrebni novi pokretači rasta, a burzovni bum obećao je, čak ne rast, nego raketno polijetanje prema zvijezdama. Jednom riječi, ispostavilo se da je sir suviše ukusan da bi se razmišljalo o mišolovku.

A kada je 2007. mjehur zagrmio, pogodio je američku elitu u živac. Ali, ona je također reagirala izričito na američki način. Političare je prije svega interesirao samo trenutni rezultat, a analitičari Federalnih rezervi shvatili su kakav će tsunami prekriti ekonomiju i koliko su iluzorne šanse da se u SAD to podnijeti. Najviše je plašila nespremnost državnog sustava olakšati posljedice socijalno-ekonomske kataklizme takvih razmjera. Početkom prošlog stoljeća bilo je mnogo jednostavnije.

Naravno, izgubiti 3 milijuna umrlih od gladi bilo je strašna, ali ne i suviše katastrofalna plaća tada, a danas je apsolutno nemoguć korak.

Amerikanci su veoma navikli živjeti dobro i sigurno. Trenutni rast nezaposlenosti do 50% stanovništva, opća glad, svaki treći građanin – beskućnik – takve potrese Amerika već nije mogla podnijeti. Užasnute, Federalne rezerve su pokrenule stroj za tiskanje i počele dolijevaju u motor kapitalizma po-američki, po 90 milijardi dolara godišnje.

Na što to podsjeća? – 1927. godina, anfas i profil. Samo, ovoga puta su Federalne rezerve same sebe uvjerile da su one sposobne uvjeriti čak i vraga. Vrag ga odnio, i klasični kapitalizam, glavno je – ne pustiti “napuhani” novac u realni sektor. I smislili su – kako.

Jednom rukom Federalne rezerve preko programa QE bogato su razdjelili stotine milijardi, otkupljujući “loš novac” od investitora, a drugom ih primoravali da taj novac odmah ulažu u federalne dužničke vrijednosnice, nazivajući taj proces “sterilizacijom”. Samo, nije slučajno što narodna mudrost uvjerljivo opominje da se s vragom ne smiju tikve saditi.

Da bi zainteresirale investitore za “sterilizaciju” Federalne rezerve su bile prisiljene im ponude nešto vrednije od “slobode poduzetništva”. Primjerice, najveće kamatne škare. Tržišna stopa na državne obligacije donosi 0,28 posto godišnje, a papiri Federalnih rezervi daju 0,5 posto. Glavno je što u tom slučaju Federalne rezerve otkupljuju još i loše, odavno nerentabilne aktive. Pravo zlatno dno. Investitori u pristali, a u Federalnim rezervama su veselo otvorili šampanjac i proces je krenuo …

Sve bi bilo dobro da nije matematike i već poznatog iskustva iz tridesetih. Možete ispisivati ​​nove dolare, čak i bilione, ništa ne smeta da se smanji stopa čak do nule, ali prije nego što se dospije do “sterilizacije” – jeftin novac uspijeva se bar jednom okrenuti na burzi – još više povećavajući financijski mjehur. Stvar se komplicira time što povećanje mjehura dovodi do ubrzanja isisavanja novca iz realnog sektora.

U listopadu 2015. obujam izdanih kredita dosegnuo je 60 bilijuna dolara i pet puta je premašio novčanu masu M2. Inače, trebalo je još 2008. razmišljati o tome kako se kumulativni obujam državnih obligacija i burzovnih dionica SAD može procijeniti na 38 bilijuna dolara, ako novčana masa M2 jedva doseže 12 bilijuna. Uz to, nulta stopa garantirano ubija američki mirovinski i zdravstveni sustav, to je sigurno kao pucanj u glavu.

Sa današnjim stavkama, opsluživanje čuvanja steriliziranog novca na računima Federalnih rezervi njih košta oko 12 milijardi dolara godišnje. Od onih 90 milijardi napuhanog novca, što je američko gospodarstvo još uvijek u stanju podnijeti svake godine, 78 milijardi dolara ostaje na raspolaganju državne blagajne SAD i odlazi na financiranje proračunskih potreba, naravno, sa sve većim deficitom, ali izbjegavanje bankrota za sada uspijeva. Ipak, u takvom režimu socijalni, i prije svega mirovinski sustav, neće izdržati više od 2-3 godine.

To je kolaps ekonomije i socijalna eksplozija jednaka erupciji Jeloustona. Radi spašavanja mirovinskog i zdravstvenog fonda neophodno je povećanje diskontne stope najmanje do 3%, ali će onda cijena opsluživanja “steriliziranog” novca porasti do 72 milijarde dolara i praktično neće imati što da se izdvoji za državnu kasu. Deficit državnog proračuna već za neku godinu dosegnut će kritičnu razinu neminovnog bankrota. A to je krah čitave dolarske ekonomije i vjerojatno krah samih SAD kao države u njihovom sadašnjem obliku i granicama. Kako god- kraj je isti.

A sve to je zbog toga što su Federalne rezerve vlastoručno uništile kapitalistički model ekonomije. Zbog pohlepe. Zbog oholosti. Zbog ograničenosti testiranja. Zbog populizma. Sad je sasvim svejedno koliko tih “zbog” ima na spisku uzroka. Važan je – rezultat.

Onaj kapitalizam koji je izložen u radovima klasičara i po inerciji se predaje u ekonomskim školama prestao je postojati još prije desetak godina. Njega su ubile banke, iz običnih novčanika za čuvanje novca, nakon što se uobrazio da je glavni mehanizam za upravljanje ekonomijom, izbrisao robu iz glavne formule i oduzeo novcu njegovu osnovnu – kumulativnu funkciju. Dakle, skinite kape – na sahrani smo američkog sustava kapitalizma.
 
(fakti.org)

Nakon silne propagande američkih rating agencija o financijskoj krizi Rusije, Kina je napokon stala lažima na kraj

Valutne rezerve Rusije i dalje su vrlo velike u usporedbi s njenim državnim dugom. Zapadne agencije za rejting su previše pesimistične prilikom sastavljanja rejtinga Rusije, izjavila je tehnička direktorica Akademije za prisvajanje kreditnog rejtinga pri kineskoj agenciji za rejting “Dagun” Du Minjang.

U agenciji “Dagun” smatraju da se prilikom sastavljanja rejtinga neke države treba uzeti u obzir njena platežna sposobnost (mogućnost vraćanja duga) i promjene faktora koji utječu na platežne sposobnosti. Smanjenje rejtinga zemlje u odsutnosti ovih faktora samo negativno utječe na tržište kapitala, dovodi do pokretanja kapitala u pogrešnom pravcu i sprječava oporavak svjetske ekonomije.

Na zahtjev novinara agencija Xinhua da prokomentira informacije o tome da je nedavno agencija za kreditni rejting “mudus” govorila o mogućem smanjenju suverenog rejtinga Rusije, Du Minjang je izjavila da je dug Vlade Rusije porastao neznatno.

“Državni dug Rusije ne prelazi 20 posto BDP-a i neznatan je u usporedbi s državnim dugom SAD, gdje je ovaj pokazatelj 106 posto. U posljednje dvije godine, Vlada Rusije je najviše koristila Rezervni fond i Fond nacionalnog blagostanja za popunjavanje proračunskog deficita, zato je njen dug porastao neznatno, dok visina valutnih rezervi ostaje visoka”, rekla je ona.

Du Minjang priznaje da se u ovom trenutku ruska ekonomija suočava s velikim teškoćama. Ipak, unutarnja politika Rusije nema većih problema, ocjena predsjednika Vladimir Putina ostaje na visokoj razini i čak raste. Vlada je odbijanjem intervenirati na tržištu kako bi sačuvala tečaj rublje očuvala stabilnost valutnih rezervi. Ovaj korak ruskog državnog vrha jamčio je platnu sposobnost.

“Ako se uzme u obzir niz gore navedenih faktora, platežna sposobnost ruske vlade se nije značajno promijenila, nema razloga za smanjenje suverenog rejtinga na razinu BB”, navela je ona.

Prema njenim riječima, nastavak smanjenja suverenog rejtinga Rusije od strane zapadnih agencija za kreditni rejting dovela je do daljnjeg pogoršanja platežne sposobnosti Rusije. Uz to, dotaknut je i privatni sektor, koji se nije našao pod sankcijama. Njegova platežna sposobnost i sposobnost da akumulira sredstva također su se našla pod negativnim utjecajem.

“Zato je pri sastavljanju suverenog rejtinga neke zemlje potrebno sve pažljivo izvagati”, naglasila je ona.

U agenciji “Dagun” smatraju da je dodjeljivanje rejtinga zapadnih agencija za kreditni rejting bazirano na ideološkim pogledima.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Može li nekretnina na američkom tlu biti u vlasništvu Kine i postaviti se kao “razvojna zona”, u kojem bi komunistička zemlja mogla uspostaviti tvrtke u kineskom vlasništvu i dovesti svoje građane u SAD na posao?

To je dio razvojnog prijedloga Peking koji se razvija tiho od 2009. godine, u planu u kojem bi se više od $ 1 trilijuna dolara američkog duga pretvorilo u nekretnine.

Prema planu, Kina bi posjedovala američke tvrtke, američku infrastrukturu, te američko zemljišta visoke vrijednosti, i sve uz jamstvo vlade SAD da neće biti gubitaka.

Yu Qiao, profesor ekonomije u Školi za javnu politiku i upravljanje na Sveučilištu Tsighua u Pekingu, predložio je u 2009. godini ovaj plan američkoj vladi kako bi se osigurala strana ulaganja SAD-a u svijetu.

Mediji imaju pouzdane informacije da je Bank of China, kineska središnja banka, nastavila razvijati plan da pretvori fundus američkog duga u kapital u vlasništvu Kine u SAD-u

Obamina administracija, prema planu, bi dala financijsko jamstvo kao poticaj za Kinu da pretvori američki dug u izravna vlasnička ulaganja Kine. Kina će preuzeti vlasništvo nad uspješniim američkim korporacijama, potencijalno profitabilnim projektima infrastrukture i visoko-vrijednim nekretninama u Americi.

Plan će biti tako dizajniran da Kina nastavi kreditiranje u SAD-a na osnovu gotovo nula posto kamata.

U studenom 2012. godine, Kina je u bila vlasništvu vrijednosnica vrijednih 1.170.000.000.000 $ dolara, prema izračunima US Department of Treasury i Federal Reserve Board objavljenih Jan. 16. 2012.

Zabrinuta zbog neobuzdanog rasta američkog duga pod Obaminom administracijom, Kina je smanjila za 97 posto svoje udjele u kratkoročnim trezorskim zapisima SAD_a.

Uz nacionalni dug veći od $ 18 trilijuna dolara, vlada SAD-a se u 2010. godini suočila sa više od 70 bilijuna dolara $ u nematerijalnih obveza, uključujući i Socijalno osiguranje i Medicinske beneficije (Medicare) koji bi trebali biti naplaćeni kada baby boomeri postanu umirovljenici u narednim desetljećima.

Yu Qiao je primijetio da ako se dolar sruši pod težinom predložene Obamine administracije teške trilijune dolara proračunskih deficita u doglednoj budućnosti, nositelji američkog duga će se suočiti značajnim gubicima koje bi, kako je Financial Times procjenio “devastirali Azijatsko ‘teško zarađeno bogatstvo i dovelo do raskida ekonomske globalizacije”.

“No, Azijati ne žele snositi rizik ove investicije zbog tržišne turbulencije i nedostatak znanja o kulturnim, pravnim i regulatornim pitanjima u američkim tvrtkama”, naglasio je on.

“Međutim, ako će biti stvoren program jamstava, azijski štediše bi mogli biti spremni ulagati izravno u kapital gladne američke industrije, na američkom tlu.”
 
(NSP)

Svaka se kriza može predvidjeti. Tvrdi to Michael Snyder, američki ekonomist koji piše The Economic Collapse Blog, iznoseći u zadnjem postu pokazatelje moguće nove krize. Kao primjer navodi pad cijena robe, uobičajen prije početka recesije

Stanje koje je u Americi prethodilo financijskom kolapsu 2008. slično je današnjemu. Autor bloga ne slaže se s onima koji misle kako se velike krize i kolapsi ne mogu predvidjeti jer je, proučavajući povijest takvih kriza, uočio pokazatelje koji se ponavljaju.

Prvi primjer navodi smanjenje cijene nafte, koja je samo dva puta u povijesti pala više od pedeset dolara u šest mjeseci.

Prvi takav pad prethodio je velikoj krizi 2008., što se događa i sada. Razlog tome zatvaranje je velikog broja platforma za podmorsko bušenje; u SAD-u ih je, primjerice, ugašeno pola.

Michael Snyder smatra da to najviše utječe na države koje ovise o energetskoj industriji, pa tako pad cijena nafte ozbiljno šteti teksaškoj ekonomiji.

Posljednjih godina banke na Wall Streetu zaradile su mnogo novca zaduživanjem energetske industrije, izdavanjem obveznica i transakcijama na investicijama, pa bloger zaključuje da će negativno stanje u energetici utjecati i na njih. Krediti koji su banke izdavale jednostavno su preveliki, što najboljeopisuje podatak da je zaduženje loše ocijenjenih tvrtki poraslo s četrdeset milijardi dolara 2009. na 210 milijardi dolara 2014.

Bloger smatra da ta situacija nalikuje na onu koja je prethodila krizi prouzročenoj izdavanjem drugorazrednih hipotekarnih kredita. Kao treći razlog za zabrinutost navodi usporavanje globalne trgovine, što se obično događa kad ekonomski uvjeti postanu nepovoljni i alarmantni.

Tyler Durden, autor Zero Hedgea, financijskog bloga koji obuhvaća novosti iz svijeta ekonomije i mišljenja iz različitih izvora, navodi da je globalni promet u siječnju 2015. pao za 1,4 posto u odnosu na prosinac 2014., što je najveći pad od 2011. Inače, Tyler Durden zapravo je ime glavnog junaka Fight Cluba, poznatog filma redatelja Davida Finchera, koje kao pseudonim koristi Daniel Ivandjiiski, pravi autor ovog bloga.

Charles Hugh Smith u svom blogu Of Two Minds, u kojem proučava financije azijskih zemalja, ekonomske trendove i društvene probleme, piše kako brojke pokazuju da su narudžbe robe široke potražnje pale do stope koja nije zabilježena od posljednje recesije.

Michael Snyder uvjeren je da euforija na Wall Streetu zbog dvjestotinjak dionica koje zasad dobro kotiraju neće dugo potrajati. Kaže da će stanje, kada korporativna zarada po dionici počne padati, sličiti onomu neposredno prije pada burze 2008.

Zahvaljujući brzim promjenama na tržištu izazvanima slabim ekonomskim pokazateljima, snažnim dolarom i postroženom monetarnom politikom izdaci iz sredstava temeljnoga kapitala fondova u 2015. dosegnuli su najvišu razinu, prije zabilježenu 2009. Iz fondova koji su uložili u dionice izvučene su 44 milijarde dolara u posljednjih godinu dana, a samo posljednjih tjedana zabilježen je odljev 6,1 milijarde dolara, kako navodi američka bankaMerrill Lynch.

Bloger misli kako je većina ljudi uljuljana u lažni osjećaj samoodrživosti velikog tržišta i navodne gospodarske stabilnosti. Smatra da se ispod naizgled mirne površine događa mnogo turbulencija. Onima koji ne traže znakove nove krize poručuje da bi trebali početi kako se ne bi šokirali onime što dolazi.
 
(liderpress,gradjanska-akcija/uredio:NSP)

Nova razvojna banka BRIKS-a potpisuje ugovor o uspostavljanju sjedišta u Šangaju, što je zadnji korak Penkinga u izmjeni globalne slike financijskih institucija

Direktor Nove razvojne banke, KVKamat, izjavio je u Šangaju da se odobravanje prvih projekata očekuje u travnju, i da će ove godine biti odobreno između 10 do 15 projekata, uglavnom u području obnovljivih izvora energije.

Banka će imati početni kapital od 50 milijardi dolara, ali je priopćeno da su članice uplatile tek milijardu dolara, prenosi agencija France Presse.

Ruski ministar financija i predsjedavajući Odborom guvernera u BRIKS banci, Anton Siluanov, rekao je u Šangaju, gdje se održava sastanak guvernera središnjih banaka i ministara financija iz Grupe 20 (G20), da zemlje BRIKS-a planiraju uložiti u infrastrukturne projekte i da razmatraju investicije u hidroenergiju i električnu energiju.

Siluanov je dodao da banka razmatra mogućnost uključivanja novih članica.

“Uglavnom ćemo investirati u infrastrukturne projekte, energetiku, a prioritet će biti razvoj ekoloških izvora energije”, kazao je on, dodajući da će izvjesna sredstva biti prikupljena “u nacionalnim valutama, na nacionalnim tržištima, za financiranje projekata u zemljama članicama”.

Banka BRIKS-a je dobila “AAA” vrhunski kreditni rejting od kineskih kreditnih agencija, navodi France Presse.

Nova razvojna banka, koju su osnovale članice BRIKS-a (Brazil, Rusija, Indija, Kina i Južnoafrička Republika), doživljava se kao rival financijskim institucijama u Washingtonu, Svjetskoj banci i Međunarodnom monetarnom fondu, a njen službeni sajt to i potvrđuje, budući da je opisana “kao alternativa” ovim institucijama koja će pomoći u pokrivanju potreba u infrastrukturi i održivom razvoju.
 
(Tanjug/uredio:NSP)

Uključivanje kineskog yuana u rezervne valute MMF-a dovest će do značajnih promjena u međunarodnom monetarnom sustavu, piše njemački list “Deutsche Wirtschafts Nachrichten”.

Ovaj potez može dovesti do ozbiljnih preokreta u financijskom sustavu, ističe se u članku .

Prema riječima predstavnika “Standad charted banke” Juke Pilmana, Kina će ostvariti priljev kapitala u iznosu od 1,1 milijardi dolara, kao rezultat uključivanja juana u košaricu valuta MMF-a.

Centralne banke, državni fondovi i multilateralne institucije će apsorbirati valutu u svojim rezervama .

Nakon uključivanja juana u rezervne valute MMF-a, valutna košarica će izgledati ovako:

Američki dolar 41.73% (ranije 41.9%)

Euro 30.93% (ranije 37.4%)

Kineski juan 10.92%

Japanski jen 8:33% (ranije 9,4 posto)

Funta 8,09% (ranije 11.3%)

Kina uspješno koristi dugoročnu, neupadljivu strategiju da postane velika sila u svjetskoj ekonomiji.

Činjenica da je MMF dodao juan, kinesku valutu, u košaricu rezervnih valuta više je nego dokaz uspješne kineske strategije.

Šest od deset najvećih središnjih banaka diljem svijeta su do sada odbijale investiraju na kineskom tržištu međubankovnih obveznica.

Međutim, kada juan bude čvrsto integriran u košaricu valuta, bankari centralnih banaka će preispitati svoju odluku u tom smislu, smatra Pilman.

Sa budućih 10,9 posto u košarici valuta MMF-a, juan će postati treća svjetska valuta u svijetu. Istovremeno, odnos eura će smanjiti sa 37,4 na 30 posto, što predstavlja stvarnu promjenu u valutnom tržištu, prvi put poslije 16 godina.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)