Kamate novaca na zamrznutim računima Muamera Gadafija u belgijskim bankama ne podliježu sankcijama UN-a i nisu zloupotrijebljene niti pronevjerene, izjavila je Libijska investicijska uprava (LIA)

Kamate na iznos od gotovo 5 milijardi eura (5,7 milijardi dolara) bile su transferirane na “račune posebnih klijenata u inozemstvu” sve do kraja listopada 2017., kada su plaćanja prestala, rekla je LIA, kako je citirala mreža Al-Arabiya u Saudijskom vlasništvu.

Računi se nalaze u Luksemburgu, Velikoj Britaniji i Bahreinu, napomenula je libijska agencija.

Gadafijeva imovina zamrznuta je 2011. godine, kada je NATO intervenirao u ime pobunjenika u Libiji radi svrgavanja dugogodišnjeg vođe.

Navodeći britanske i belgijske pravne dokumente, LIA je izjavila da kamate na podliježu sankcijama i redovito se isplaćuju na njihove račune. Međutim, gdje su točno sredstva otišla još uvijek se istražuje, navodi agencija u izjavi koju je dostavila RT-u.

“Uvjereni smo da je LIA ostala u potpunosti u skladu s režimom sankcija i da novac sa belgijskih računa nije zloupotrijebljen” ili se preselio od kraja listopada 2017. godine na neko drugo mjesto, priopćeno je. “Želimo osigurati svim Libijcima da je zamrznuta imovina LIA-e na sigurnom”.

Krajem listopada je bruxelleska javna medijska organizacija RTBF izvijestila kako su tužitelji Belgije pokrenuli istragu o tome jesu li belgijske banke isplaćivale kamate i dividende sa računa koji su zamrznuti pod sankcijama UN-a 2011. godine.

To se temeljilo na zahtjevu stručnjaka UN-a o Libiji početkom rujna, koji je kazao kako je plaćanje kamata prekršilo režim sankcija i “može dovesti do zloupotrebe sredstava”.

Reagirajući na izvješća u belgijskim medijima, LIA je rekla da informacije o povlačenju kamata sa zamrznutih libijskih računa predstavljaju „hipotetske tvrdnje” i „nema dokaza da su se sredstva koristila za financiranje oružanih skupina.”

Gotovo 70 milijardi dolara Libijske investicijske banke je zaplijenjeno diljem Europe i Sjeverne Amerike ubrzo nakon što je UN uveo sankcije. Međutim, europske vlasti su zabilježile zamrzavanje samo glavnice, no kamate i dividende su se isplaćivale uredno od 2011. godine.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Dužnik je sluga vjerovniku, a kroz mehanizam državnog duga gotovo cijeli planet je postao sluga globalnih mjenjačnica novca

Političari vole posuditi novac, ali s vremenom dug države polako ali sigurno osiromašuje narod. Kako elite pridobivaju vlade širom svijeta u povećanju količine duga, te vlade moraju podići poreze kako bi zadržali servisiranja tih dugova.

Na kraju, sve je u uzimanju novca od građana i prijenos u državne džepove, a zatim uzimanje novca iz državnih džepova i prijenos u rukama elite. To je igra koja traje već generacijama, a vrijeme je da čovječanstvo već jednom kaže da je dosta.

Prema Institutu za međunarodne financije, globalni dug je sada dosegao novi rekord svih vremena – 217 bilijuna dolara …

“Globalna razina duga je skočila na rekordnih 217 trilijuna dolara u prvom tromjesečju ove godine. To je 327 posto svjetskog godišnjeg bruto domaćeg proizvoda (BDP), objavio je Institut za Međunarodne financije (IIF).

Rast duga je bio potaknut rastućim gospodarstvima, koje su povećale zaduživanje 3 bilijuna do 56 bilijuna dolara. To iznosi 218 posto njihova ukupnog bruto domaćeg proizvoda, pet postotnih bodova više iz godine u godinu.”

Nikada prije u povijesti čovječanstva svijet nije bio tako zasićen dugom.

A što taj dug čini lijevku bogatstva na samom vrhu piramide svjetskog bogatstva. Drugim riječima, čini to da su globalne nejednakosti bogatstva mnogo veće nego prije, jer ovaj sustav je dizajniran kako bi bogati bili još bogatiji, a siromašni još siromašniji.

Svake godine jaz između bogatih i siromašnih raste, a to je došlo do točke kada osam ljudi ima toliko bogatstvo kao najsiromašnijih 3,6 milijardi ljudi na ovom planetu, zajedno u kombinaciji …

“Osam ljudi posjeduju istu količinu bogatstva kao i 3,6 milijardi ljudi koji čine najsiromašniji polovicu čovječanstva, navodi se u novom izvješću koje je objavio Oxfam povodom godišnjeg sastanka političkih i poslovnih lidera u Davosu.”

To se nije dogodilo slučajno. Nažalost, većina ljudi uopće ne razumije da je tako doslovno naš sustav dizajniran da radi.

Danas, više od 99 posto stanovništva planete živi u zemlji koja ima središnju banku. I dug baziran na centralnom bankarstvu je osmišljen kako bi nacionalne vlade bile zarobljene u beskrajne dužničke spirale iz koje se nikada ne može nikako pobjeći.

Na primjer, samo uzmite u obzir Federalne Rezerve. Tijekom četiri desetljeća prije nego su osnovane Federalne Rezerve, Amerika je uživala najbolje razdoblje gospodarskog rasta u povijesti SAD-a. No, od kada je FED osnovan 1913. godine, vrijednost američkog dolara je pala za oko 98 posto, a veličina američkog nacionalnog duga se povećala više od 5000 puta.

Nije slučajno da smo 20 bilijuna dolara u dugu. Istina je da dug na bazi Federalnih rezervi radi točno ono za što je izvorno dizajniran da radi. I bez obzira što će vam političari reći, nikada nećemo imati trajno rješenje za naš problem duga dok se ne oslobodimo Federalnih Rezervi.

U 2017, kamata na državni dug će biti gotovo pola bilijuna dolara.

To znači blizu 500 milijardi američkih poreznih dolara će proći kroz vrata prije nego što vlada potroši jedan cent na vojsku, na ceste, na zdravstvenu zaštitu ili na bilo što drugo.

A mi i dalje gomilamo dug po stopi od više od 100 milijuna dolara na sat. Prema Kongresnom uredu za proračun, savezna vlada će dodati više od bilijun dolara na državni dug ponovno u 2018. godini …

“Osim ako se trenutni zakoni ne promijene, savezni porez na dohodak će se povećat za 9,5 posto u fiskalnoj 2018., koja počinje 1. listopada, prema podacima objavljenim danas u Kongresnom uredu za proračun.”

U isto vrijeme, međutim, savezni dug će se povećati za više od 1 bilijun dolara.

Ne bi trebali ovo raditi, ali mi jednostavno ne može ništa učiniti da to zaustavmo.

Pokušat ću ovo staviti u perspektivu. Ako nekako mogu posuditi milijun dolara danas i obavezati svoju djecu da će ga isplatiti za vas, biste li vi to učinili?

Možda ako stvarno mrzim svoju djecu, ali većina roditelji nikada ne bi učinila tako nešto.

Ali to je upravo ono što sve vlade svijeta rade na nacionalnoj razini.

Thomas Jefferson je bio jako protiv državnog duga jer je vjerovao da je to način na koji jedna generacija krade od druge generacije. I on je zapravo želio dodati još jedan amandman američkog Ustava koji bi zabranio državne zajmove …

“Volio bih da je moguće uvesti jedan amandman na našem Ustavu. Ja bih bio spreman ovisiti o tome za smanjenje administracije naše vlade na izvornim načelima svog Ustava; Mislim dodatni članak, u kojem bi se federalnoj vladi oduzela moć zaduživanja.”

I zaista je velika tajna koju svatko od nas treba znati, a to je da li vlada zapravo mora posuditi novac.

Danas živimo u terminalnoj fazi balona najvećeg duga u povijesti planete. Svaki balon duga na kraju završava tragično, a tako će i ovaj.

Bill Gross je nedavno je istaknuo da je „naš vrlo nasilni financijski sustav kao kamion sa nitro glicerinom na neravnoj cesti”. Jedan krivi potez i cijela stvar bi mogla otići vrlo visoko u zrak.

Kada se desi pad sustava i velika kriza se dogodi, mi ćemo imati izbor.

Mogli bismo pokušati obnoviti fundamentalno pogrešan stari sustav, ili ga možemo odbaciti i početi ispočetka s nečim puno boljim.

Nadam se da ćemo konačno naučiti lekciju i odbaciti dug na bazi središnjeg bankovnog modela.

Razlog zašto pišem o tome toliko ispred vremena je da ljudi zaista shvate zašto dolazi kriza.

Ako možemo svakoga uvjeriti u istinu da su sustavno opljačkani i prevareni, možda će ljudi biti konačno ludi da učine nešto u svezi toga.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Vlada Hrvatske priprema pravni akt kao krajnju mjeru za slučaj dalje eskalacije krize u “Agrokoru”, koji će, ako bude potrebe, u Saboru biti donesen po hitnom postupku

Svrha ovog Zakona je, kako se navodi, zaštita poslovanja dužnika i zaposlenih i primjenjivat će se na tvrtke s više od 8.000 zaposlenih i obvezama većim od 7,5 milijardi kuna.

Kao posebno važan član tog zakona, izdvaja onaj koji određuje da od uvođenja izvanredne uprave nije dopušteno pokretanje predstečajnog i stečajnog postupka.

Podjednaku težinu ima član 7 koji govori “da se u postupku izvanredne uprave na odgovarajući način primjenjuju pravila stečajnog postupka”.

Drugim riječima, objašnjava list, vladina izvanredna uprava onemogućit negativne posljedice pokretanja stečaja, ali će se držati njegovih pravila – radit će se popis imovine i obveza.

Pozivajući se na svoje izvore bliske ministarstvu, “Jutarnji” piše da je vlada itekako svjesna težine “Agrokorovih” pet milijardi eura duga i činjenice da tvrtka stoga najveći dio zarade (EBITDA-a) mora trošiti na kamate, dok joj za sve druge troškove preostaje jedva 50-ak milijuna.

To je poslovna situacija u kojoj je, kako se navodi, nužno radikalno restrukturiranje.

Pritom vlada poštuje sva pravila tržišta, ne planira nikakvu nacionalizaciju, ali jednostavno želi spriječiti štetu za dobavljače i šire posljedice na gospodarski sustav, a nema milosti za dioničare niti pretjeranog obzira za dužnike.

Isto tako, po uzoru na “Parmalat” predvidjela je racionalni vremenski okvir izvanredne uprave od dvije godine.

Zakonom je, također, predviđeno da je sud taj koji tijekom izvanredne uprave poduzima sve radnje ovlašten donosi sve odluke ako nisu izričito date drugim tijelima, dok članak 10. tog akta propisuje da “izvanredni vjerovnik može biti svaka osoba koja ispunjava uvjete za člana uprave sukladno odredbama Zakona o trgovačkim društvima”, a za” štetu koja građaninu, pravnoj osobi ili drugoj stranci nastane nezakonitim ili nepravilnim radom izvanrednog povjerenika u povjerenim mu poslovima sukladno ovom Zakonu, nadoknađuje država Hrvatsk “, prenosi Jutarnji.

Ustavna zaštita tajkuna

No, postavlja se pitanje može li taj zakon biti održiv, odnosno ruši li taj zakon načelo ravnopravnosti u ovom slučaju poduzetnika.

“Teško mi je zamisliti da bi najavljeni zakon mogao biti suglasan s Ustavom RH i odredbom da je država dužna osigurati svim poduzetnicima jednak pravni položaj na tržištu. Spominje se da bi povjerenik otpisivao dugove što je u direktnoj suprotnosti s ustavnom zaštitom prava vlasništva”, kaže o toj temi sudac Kolakušić.

Za nas su katastrofalni zakoni su dobri, a za Todorića?

Pisanje posebnog zakona za “sistemske tvrtke” ujedno znači i konačno priznanje kako u Hrvatskoj ne postoji dobar stečajni zakon, a ni zakon koji uređuje predstečajne nagodbe. S tom tvrdnjom suglasan je i sudac Kolakušić.

“Upravo ove najave govore kako imamo katastrofalne i potpuno nepromišljene zakone, nakon 15 verzija stečajnog i predstečajnog zakona opet idemo u izmjene”, kaže Kolakušić.

Isto tako u slučaju Todorića radi se, kako je objasnila potpredsjednica Vlade Dalić “sistemskom riziku”, no zar nije “sistemski rizik” više od 300 tisuća blokiranih čiji dug se popeo na preko 40 milijardi kuna? Upitali smo Kolakušića zar ne bi upravo to trebao biti “sistemski rizik” koji iziskuje novo, pravično i provedivo zakonsko rješenje?

“Nećeš spašavati Agrokor mojim novcem”

“S jedne strane, imamo najavu nacionalizacije Ine, dakle, država će preuzeti naftnu industriju, dok, s druge strane, imamo najavu uvođenja prisilne uprave u Agrokor gdje će, ako je točno što pišu mediji, ministar gospodarstva imati ovlasti izravnog upliva na poslovne odluke tako postavljene prisilne uprave”, ustvrdio je Peđa Grbin.

Grbin upozorava da već i sam zakon spominje odgovornost države za štetu koja bi mogla nastati takvom prisilnom upravom te da na takvo što ne može pristati.

Kao političar i kao građanin ove zemlje poručujem: ‘Nećeš spašavati Agrokor mojim novcem’, rekao je.

Na pitanje kako vidi daljnji scenarij u slučaj Agrokor i tko bi po njemu trebao ponuditi rješenje, odlučno je istaknuo kako je rješenje za Agrokor dužan ponuditi onaj koji je stvorio problem, a to je uprava Agrokora.

Po njegovim riječima, ako uprava ne uspije ponuditi rješenje, vrlo je jasno u pravnom poretku svih modernih država koji počivaju na ne pretjeranom uplitanju države u gospodarstvo – rješenje nude vjerovnici.
 
(sputniknews.com,index.hr)

Ne treba zaboraviti ni da se nekretninski balon napuhao do pucanja, a tržište nikako da ga počne ispuhivati, pa su banke i pred problemom kamo s tim nekretninama. A deložirani nemaju kamo

U Slavoniji i Baranji su trenutno, prema podacima očevidnika Hrvatske gospodarske komore (HGK), određeni datumi javnih dražbi za 160 nekretnina od kojih se na kuće i stanove, nečiji dom, odnosi polovina, piše Glas Slavonije.

Svih tih 80 nečijih nekretnina koje su idućih tjedana na bubnju, u slučaju da ovršenici ne žele napustiti svoj dom, čine potencijalno poprište za deložacije.

Evidencija HGK pokazuje da još od 2005. godine kuće i stanovi prednjače među ovršenim nekretninama. Dok u posljednje vrijeme ljudi terete stavljaju na drugu imovinu poput oranica, livada i šuma, štiteći tako kuće, stan, dom, u Požeškoj županiji stanje je poražavajuće, od 16 nekretnina koje su pred dražbama njih 13 su kuće i stanovi.

“O deložacijama se ovih dana manje galami, no sve ide istim smjerom. Mislim da je trenutno na djelu neki prešutni dogovor da se o toj golemoj nevolji previše javno ne govori jer vodi u razočaranost u sustav”, kaže odvjetnik Ivan Rude, koji je i sam zastupao više ovršenika prilikom mučnih deložacija.

Do deložacije u pet godina

U stranci “Blokirani” procjenjuju da put od zaduženja, neservisiranja obveza, kredita, do deložacije traje četiri-pet godina. Dopredsjednik Blokiranih Mario Strinavić kaže kako je trenutni osjećaj da deložacija nema kao prije privid. Dapače, Blokirani prognoziraju da bi 2017. i 2018. mogle biti godine masovnih deložacija.

“Privid je da ih nema kao prije jer su banke nekim svojim PR-ovskim potezima odlučile skinuti stigmu socijalne neosjetljivosti, izbacivača ljudi iz njihovih domova”, smatra Strinavić.

Drugim riječima, rizična potraživanja prebacile su se na faktoring-tvrtke koje sada svakodnevno zovu dužnike i više puta dnevno i neumoljivo traže otplatu duga, pa i smanjenog. Strinavić kaže kako su banke faktoring-tvrtkama prodale oko 16 milijardi kuna dugova.

Ne treba zaboraviti ni da se nekretninski balon napuhao do pucanja, a tržište nikako da ga počne ispuhivati, pa su banke i pred problemom kamo s tim nekretninama. A deložirani nemaju kamo.

Strinavić kaže kako banke to ne mogu prodati, na moru još i da, no problem su kuće po Slavoniji, mahom u selima. Cijene su nikakve, no faktoring-tvrtkama odgovara da ih prodaju i ispod cijene jer su i one dug kupile po diskontu. No, samom prodajom nekretnine, upozorava Strinavić, dužnik se nije riješio duga – za preostalu razliku banka će ga i dalje teretiti i on će rasti.

Nove procjene nekretnina

“Dosad je praksa bila da se prodaju nenamjenski, potrošački krediti itd., a u posljednje vrijeme sve je veća pojava da su im prodale i hipotekarne kredite. Naši članovi javljaju da agencije na terenu rade nove procjene nekretnina, pa smatramo da će one znatno ubrzati naplatu tih potraživanja, samim time banke će tako “oprati ruke” da su izbacivači ljudi iz kuća”, kaže Strinavić.

Na upit traže li deložirani pomoć institucija, iz Ureda pučke pravobraniteljice Lore Vidović odgovaraju da su ti pozivi neznatni, uglavnom se odnose na novčane ovrhe.

“Najviše ih je vezano za dvostruke naplate ili dodatne troškove u ovrsi gdje se građani osjećaju nezaštićeno i neravnopravno. Potrebno je vratiti smisao ovrhe – da se dug vrati što prije, a ne da se optereti enormnim kamatama i dodatnim troškovima pa ljudi doslovno grcaju”, kažu u Uredu pučke pravobraniteljice i ističu kako je najveća grupa dužnika onih s dugom od 10.000 kuna.
 
(index.hr)

OVE JESENI SU SOROS, BAFET I OSTALI “CRVENI MRAVI” OSJETILI PODRHTAVANJE FINANCIJSKOG TLA

Što se događa u svjetskoj ekonomiji?

Na prvi pogled, ništa posebno. Nikakvog ekonomskog pada, o kojem iz nekog razloga nema ni na vidiku. Globalna ekonomija raste, mada sporije nego prije 10-15 godina, ali ipak raste. Prema podacima MMF-a, svjetski BDP porastao je za 3,1 posto u 2015. godini.

Fond predviđa sličan rast i za2016. godinu.

Međutim, idila je samo prividna: daleko od toga da je sve idealno u “kućanstvu” naše planete. Ja bih usporedio trenutnu situaciju u svjetskoj ekonomiji s razdobljem prije potresa, kada se javljaju čudne pojave u ionosferi, mijenja se razina podzemnih voda u bunarima i temperatura tla, povećava se koncentraciju radona i vodika, javlja se slabo podrhtavanje zemlje – ukazujući na Armagedon koji se priprema.

Isto je sada primjetno i u globalnoj ekonomiji. U njezinim različitim segmentima događa se mnogo šta neobično, čudno, moglo bi se reći i zastrašujuće. Prisutne su potpuno nove pojave, koje nemaju presedana u povijesti. Ali najstrašnija je kombinacija mnogobrojnih negativnih faktora – kako novih, tako i starih.

Oštro je usporen tempo rasta svjetske trgovine. Ako prije krize 2008-2009. ona rasla dva puta brže od globalnog BDP-a, sada, u posljednjih 6 godina, stopa rasta obujma izvozno-uvoznih operacija je čak pala niže od rasta BDP-a (oko 3% godišnje).

Osim toga, u 2015. godini, prema podacima WTO, međunarodna trgovina u dolarima smanjena je za 13% (u daljnjem tekstu je kvartalna dinamika svjetskog robnog izvoza u postocima).

U prvoj polovici 2016. godine taj trend je nastavljen. Prema podacima OECD , države iz “skupine dvadeset”, na koje otpada 80% svjetske proizvodnje, smanjile su izvoz za 4,2 posto, a uvoz – za 4,6 posto.

Istovremeno, u većini razvijenih zemalja postoji iznimno niska inflacija (u 2015. godini u prosjeku 0,5% godišnje), što ukazuje na slabu potražnju potrošača.

Unatoč sporom rastu BDP-a, postoji ubrzan rast stranih direktnih investicija (SDI). U izvještaju JUNKTAD “World investment report 2016.” Navodi se da su strane direktne investicije u 2015. povećane u odnosu na 2014. godinu za 38% – do 1.76 bilijuna dolara. Žestoko se promijenio geografski pravac investicija: ako je 2013. i 2014. godine više od polovice SDI odlazilo u zemlje u razvoju i njihove gospodarstva u tranziciji, onda 2015. godine glavni dio investicija završava na Zapadu.

Opseg SDI, koji je završio u razvijenim zemaljama je udvostručen – do 962 milijardi dolara (55% ukupnih globalnih investicija), a u zemljama u razvoju – porastao je samo 9% – do 765 milijardi dolara (43,5 posto svih SDI). Naročito značajno su porasle strane investicije u SAD (za 250%, do 380 milijardi dolara) i Europu (65%, do 504 milijardi dolara).

Međutim, ono što je zanimljivo: neki značajan pozitivan utjecaj na dinamiku BDP-a zapadnih zemalja ovaj ogroman priljev investicija nije imao. U SAD 2015. godine BDP je porastao za samo 2,6 posto, a u zemljama eurozone – 1,9 posto. 2016 godine također se prognozira spori rast – 1,4% u Sjedinjenim Američkim Državama, u eurozoni – 1,5 posto.

Smanjivanje međunarodne trgovine i masovni priljev na Zapad se događa u kontekstu oštrog pada profita državnih obveznica razvijenih zemalja.

Prema podacima istraživačkog centra BNY Mellon, prosječan prinos na osnovu obveznica SAD, Japana, Njemačke i Velike Britanije s rokom dospijeća od 10 godina pao je na povijesni minimum od 0,69%. Prinos na najpopularnije među investitorima desetogodišnje državne obveznice SAD (US Treasuries) u srpnju-rujnu kolebao se na najnižoj razini od od 2000. godine, 1,5-1,7%.

Samo od ožujka do rujna ove godine, prinos na 10-ogodišnje njemačke i američke obveznice pao je za 25-30 baznih bodova (0.2-0.3%), dok je prinos na iste obveznice Velike Britanije – pao za 90 baznih bodova (0,9 %).

Štoviše, pojavio se fenomen bez presedana – državne obveznice mnogih industrijski razvijenih zemljama su pale u zonu negativnih prinosa. Od rujna 2016. u ovu kategoriju su ušle državne obveznice 14 zapadnih zemalja, uključujući Njemačku, Dansku, Španjolsku, Italiju, Nizozemsku, Francusku, Švedsku, Švicarsku i Japan. Prema podacima OECD, sada skoro 35% državnih obveznica zemalja-članica ove organicije ukupne vrijednosti 14 bilijuna dolara imaju negativan prinos. Sljedeći državne obveznice – u zonu negativnog prinosa počele su ulaziti i korporativne obveznice zapadnih kompanija, kao što su Nestlé i Shell .

Pad prinosa je rezultat “super meke” monetarne politike središnjih banaka zapadnih zemalja, koje su kao rezultat globalne krize 2008-2009 počele kupuju “loše dugove” privatnih kompanija i banaka i da im dodjeljuju jeftine kredite, kako bi se spriječio kolaps bankarskog sustava i stimulirao gospodarski rast.

SAD su smanjile kamatnu stopu na nulu krajem 2008. godine, Japan – 2012. godine. Nakon njih 2015. godine, politiku “kvantitativnog popuštanja” usvojila je i Europska središnja banka. Nakon 2008. godine, središnje banke zapadnih zemalja skoro 650 puta su smanjile kamatne stope.

Politika “kvantitativnog popuštanja”, s druge strane, dovela je do neviđenog porasta javnog duga razvijenih zemalja. Po procjenama MMF-a, za posljednjih 6 godina on je udvostručen: 2008. godine, suvereni dug je iznosio 53% BDP-a, 2012. 80% BDP-a i, konačno, u sadašnje vrijeme iznosi 100% BDP-a – što je najvišu razinu od Drugog svjetskog rata.

Za 8 godina vladavine predsjednika Obame američki državni dug porastao za 8,7 bilijuna dolara ili 81% – sa 10,7 bilijuna dolara do 19,4 bilijuna, dok je u prethodnom desteljeću porastao – samo 4,1 bilijun (s 6,6 do 10,7 bilijuna dolara).

Po prvi put državni dug je premašio BDP države (17,95 bilijuna 2015. godine). Ukupni dugovi nefinancijskog sektora SAD dosegnuli su “rekordni” – razinu od 275% BDP-a. Ovaj razina duga (300% BDP-a) zabilježen je u SAD u mirnodopskim uvjetima samo jednom – 1929. godine, neposredno prije početka Velike depresije.

U cijelom svijetu dugovi nefinancijskog sektora su udvostručeni od početka stoljeća i dosegnuli su 152 bilijuna dolara. Po podacima konzultantske tvrtke McKinsey, od trenutka početka financijske krize 2007-2008. godine globalni dugovi (državni, korporativni i zaduženost kućanstava) porasli su na 200 bilijuna dolara ili 250% od svjetskog BDP-a (73,5 bilijuna dolara po tekućim procjenama Svjetske banke).

U nedavnom osvrtu OECD od lipnju 2016. godine “Economic Outlook of June 2016″ stručnjaci ove organizacije su upozorili, da globalna ekonomija može upasti u “zamku usporenog rasta”. U takvoj zamci se već četvrt stoljeća nalazi japanska ekonomija (BDP Japana u posljednjih 10 godina raste u prosjeku 0,5% godišnje), i nikakve vladine mjere još uvijek ne supevajuda izvuku Japan iz ove rupe.

Bivši američki ministar financija Lawrence Summers je čak iznio teoriju “vjekovne stagnacije”, o kojoj se aktivno raspravlja u američkim akademskim krugovima.

* * *

Sve ovo pokazuje da se u globalnoj ekonomija nakupila značajna količina disbalansa, deformacija i disproporcija. Ovo djeluje kao kretanje tektonskih ploča koje stvaraju stres u litosferi, što na kraju dovodi do pucanja zemljine kore, potresa i razaranja.

Svaki analitičar, koji pokušava pronaći glavni uzrok ovih problema u globalnoj ekonomiji, ne može a da ne dođe do jednostavnog zaključka: mnogobrojne i opasne strukturne disproporcije, koje ugrožavaju stabilnost globalne ekonomije, nastale su kao razultat brzog razvoja financijskog sektora na Zapadu.

Financijski sektor, koji samo predstavlja kanal preraspodjele materijalnih bogatstva, pretjerano se otuđio od proizvodnih sektora gospodarstva, koje ta dobra (robe i usluge) stvaraju – industrije, poljoprivrede, građevinarstva, transporta, itd. Ukupna aktiva globalnog financijskog sustava dostigla je gigantsku sumu od 306 bilijuna dolara, što je 4 puta više od svjetskog BDP-a.

Komercijalni financijski sektor na Zapadu vrtoglavo raste i diverzificirati se. Oštro je porastao broj i vrijednost trgovanja vrijednosnicama – akcijama, obveznicama, mjenicama, hipotekarnim i depozitnim potvrdama i njihovimproizvodima – derivatima, futuresima, opcijama i swapovima.

Po procjeni američkog analitičara financijskih tržišta J. Andersona, ukupan obim opticaja dionica i obveznica, nominiranih u četiri glavne zapadne valute (dolar, euro, funta i japanski jen) iznosio dolarskom ekvivalentu 111 bilijuna, što 3,3 puta nadilazi obim BDP navedene tri zemlje i EU (34.23 bilijuna dolara), i skoro 1,5 puta je viši od obujma svjetskog BDP-a. Prema ocjeni nekih analitičara, ovih derivata je izdano na više od 500 biliona dolara, što je sedam i kusur puta više od obujma svjetskog BDP-a.

U suštini, trenutno imamo posla sa sustavnom, dugoročnom, sporo krećućom krizom hiperprodukcije financijskih instrumenata.

Ali istovremeno na Zapadu je počeo naglo rasti novi segment komercijalnog financijskog sektora – takozvano “bankarstvo iz sjene” (ili sivo bankarstvo), koje uključuje mnogobrojne zapadne nebankarske financijske posrednike, koji ne potpadaju pod bankarsko zakonodavstvo, – fondovi tržišta novca, poverilačka tvrtke, otvoreni zajednički fondovi, tvrtke specijalizirane za investicije u nekretnine, hedge-fondovi i drugi. U utrci za profitom, mnogi investitori su ušli u strukture “bankarstva u sjeni”.

Od 306 bilijuna dolara ukupne aktive globalnog financijskog sustava, po podacima Vijeća za financijsku stabilnost, aktiva tradicionalnih banaka iznosi 140 bilijuna dolara, osiguravajućih društva i mirovinskih fondova – 55 bilijuna dolara, a “bankarstva u sjeni” iznosi 75 bilijuna dolalara. Više od 80% aktive “bankarstvau sjeni” otpada na SAD, EU i Veliku Britaniju.

Kao što je navedeno u posljednjem izvještaju Vijeća za financijsku stabilnost, na upravljanje privatnim financijsko-kreditnim organizacijamana bazi povjerenja data su sredstva institucionalnih i individualnih investitora u iznosu od 76 bilijuna dolara. Od tog broja, 37 bilijuna jeskoncentrisano u otvorene investicijske fondove i 3 bilijuna – uhedge-fondovima, koji pripadaju “bankarstvu iz sjene” i obavljaju poslove s vrijednosnim papirima u automatskom režimu uz pomoć posebnih računalnih programa. Ove strukture stvaraju efekt “stampeda”, paničnog ponašanja investitora i brzog premeštanja ogromnih masa kapitala iz jedne u drugu aktivu.

Upravo djelovanje financijskih špekulanata “ljulja” brod svjetske ekonomije. Oni napuhavaju mnogobrojne “mjehure” i stvaraju bezbrojne “piramide”, koje periodičnopucaju i ruše se. Najlukaviji, snalažljiviji i uspešaniji od njih, kao što su Soros i Buffett, uspijevaju iskoče u posljednjem trenutku uz dobro parče u džepu. A ostali … Kao što reče F. Niche “jao slabijem” i “zgazi onog tko je pao”.

* * *

Političko rukovodstvo zapadnih zemalja ne želi obuzdati privatne financijske špekulante. Ono nije izvuklo odgovarajuće zaključke iz onoga što se dogodilo 2008-2009. godine, pa samim tim, svjetsku ekonomiju očekuju novi potresi. Nitko ne zna kada – sutra ili za nekoliko godina – i na kojem tržištu će početi novi val globalne krize, ali nitko ne sumnja da će ona početi.

Globalna kriza, primjerice, mogla bi početi bankrotstvom jedne od glavnih međunarodnih financijskih institucija, kao što se dogodilo 2008. godine, kada je kolabirala američka investicijska banka Lehman Brothers. Trenutno, stručnjaci MMF-a smatraju “problematičnom” svaku četvrtu banku u razvijenim zemljama, s imovinom od oko 11,7 bilijuna dolara. Među najvećim (“sistemski važnim”) bankama, čiji kolaps “može izazovati znatnu štetu financijskom sustavu na globalnoj razini” spadaju – njemačka Deutsche Bank , engleska HSBC i švicarska Credit Suisse .

Posebno teška situacija je u Deutsche Bank, čije su dionice od početka 2016. pale 2 puta. Njezin američki ogranak dvije uzastopne godine ne prolazi stres-test američkih Federalnih rezervi, kojim se utvrđuje stupanj pouzdanosti financijskih institucija.

Američko ministarstvo pravde je podnijelo ovojbanci računna 14 milijardi dolara zbog manipulacija s hipotekarnim vrijednosnica prije krize 2008. godine. Prošlu 2015. godinubanka je završila s gubitkom od 6,8 milijardi dolara. Neto dobit za 2. kvartal pala je za 98% (do 20 milijuna eura). Primjetan je nagli porast razine dugova (dužničkog nagomilavanja) odnos aktive prema dioničarskom kapitalu dosegnuo je 40 (kod Lehman Brothers prije bankrota ovaj idikator je iznosio 30.7).

Većina financijskih analitičara objašnjava trenutnu situaciju time, da se banka “zaigrala” na tržištu izvedenih financijskih instrumenata: bruto pozicija Deutsche Bank u derivatima se procjenjuje na 42 bilijuna eura, što nadilazi BDP SAD i EU zajedno. Prema izvještajima njemačkih medija vlada Njemačke priprema plan za ozdravljenje banke, ali ako on ne da rezultata, nastupit “domino efekt”, jer jevećina europskih banaka tijesno povezana s Deutsche Bank .

U slučaju brankrota Deutsche Bank , krize će prije svega zahvatiti, prirodno, financijski sistem Grčke, ali ne samo njega. Prema podacima Europske središnje banke, “na rubu kolapsa” balansira bankarski sustav Italije, i treba mu vrlo malo pasti u provaliju.

“Problematični” dugovi u aktivi talijanskih banaka, po službenim procjenama, dosegnuli su 200 milijardi eura, što predstavlja 12% BDP-a ove zemlje, a prema procjenama neovisnih američkih financijskih analitičara, mnogo više – 360 milijardi eura (21% BDP-a Italije). Pri čemu su mogućnost talijanske vlade za financijsku podršku komercijalnim bankama vrlo ograničene: javni dug dosegnuo 133% BDP-a (u Europi veći razina duga ima samo Grčka).

Također ne treba isključiti mogućnost da globalna kriza ponovno počne s američkog financijskog tržišta, gdje su se špekulanti očito “zaigrali”.

Trenutno je primjetan novi nalet kapitalizacije: ako je u prvom kvartalu 2016. godine indeks iznosio 1:19, onda u drugom iznosi već – 1:20. Ove vrijednosti ukazuju na to, da se burza “pregrijava” i da se kolaps može dogoditi u svakom trenutku.

U principu, “mjehuri” se pojavljuju u skoro svim segmentima tržišta. Kada će pući, i povući sa sobom globalnu ekonomiju – pitanje je vremena.

Naravno, nadajmo se da će “velika dvadesetorka” uspjeti uskladiti nastali disbalans, smanjiti napetost i spriječiti nekontrolirani razvoj događaja, međutim niska učinkovitost djelatnosti ove grupe ne odiše optimizom.

Najuspješniji financijski špekulanti nekim životinjskim instinktom već osjećaju primicanje kolapsa i brže bolje su izašli iz rizičnih financijskih instrumenata i prešli u najpouzdanije, kojima se tradicionalno smatraju državne obveznice zapadnih zemalja. Upravo zato potražnja za državnim obveznicama Njemačke, Danske, Švicarske i drugih zapadnih zemalja s negativnim prinosom raste, unatoč činjenici da kupac ne samo da ne dobiva profit od svojih investicija, već naprotiv, plaća izdavatelju za samu mogućnost da posjeduje takve vrijednosnice.

* * *

Šezdesetih godina prošlog stoljeća, japanski znanstvenici-entomolozi primijetili su neobično ponašanje insekata prije potresa i vulkanskih erupcija.

U jesen 2016. godine, Soros, Buffett i ostali “crveni mravi” osjetili su podrhtavanje zemlje i brže bolje pobjegli s planine Fudžijama …
 
(fakti.org)

Skupina najboljih bankara u Velikoj Britaniji će ići na suđenje u Londonu kad pravosuđe pokrene proces uhićenja i procesuiranja odgovornih za financijski slom 2008. godine

Skupina bankara škotske banke HBOS su prvi koji će ići na suđenje optuženi za lažno trgovanje, pranje novca i urotu, te korupciju.

Sud Southwark Crown će održat povijesno suđenje, koje se očekuje da će otvoriti “branu” za slične slučajeve u narednim mjesecima.

Dvojica bivših visokih menadžera banke HBOS i šest drugih okrivljenika će se pojaviti na sudu ovog mjeseca.

Dugo odgođeno suđenje je prvobitno zakazano za početak ove godine. Optuženici su optuženi još davne 2013. godine.

Oni koji su bili na funkcijama su i bankari David Mills i Michael Bancroft, kao i njihove supruge, koji su optužene za davanje novca i “brojne visoko vrijedne darove” menadžerima HBOS-a zamjenu za usluge.

Navodna prijevara je bila razotkrivena od strane policije Thames Valley nakon dvije godine istrage pod kodnim nazivom Operacija Hornet.

HBOS škotska banka je propala u 2008. i kupljena je od britanske banke Lloyds TSB. Nihov voditelj kreditiranja poduzeća, Peter Cummings, kažnjen je sa 500.000 funti i bio je prognan iz svijeta bankarstva.

Britanska vlada je financijski poduprla banku Lloyds na vrhuncu financijske krize u 2008. po cijeni od nekih 20 milijardi funti, dobivši 43-postotni udio u banci.

Prema Wikipediji, HBOS banka ima 72.000 zaposlenih i ima trenutnu tržišnu kapitalizaciju od preko 30 milijardi dolara.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Irska prati u stopu Islandu i uskoro će utamničiti bankare odgovorne za financijski slom 2008. godine

Polazeći od prošlogodišnjeg masovnog zatvaranja 26 bankara na Islandu, Irska će goniti CEO menađera Anglo Irish Banke, David Drumma (2005-2008), za 33 kaznene prijave.

Ovo uključuje dvije dodatne optužbe za urotu i prijevaru, te lažnog knjigovodstva koje se odnosi na 7,2 milijarde eura depozita plasiranih na računima Anglo Irish Banke, između ožujka i rujna 2008. godine.

16 od 33 optužbi se odnose na nezakonito odobravanje milijarde kredita prema (koje će se vratiti u Anglo Irish Banku) bogatim investitorima (njih 16), u pokušaju da umjetno sruše cijene dionica anglo irske banke prije kolapsa u prosincu 2008. godine.

Svaka od 33 kaznena djela nosi kaznu od 5 ili 10 godina, osim jednog za zavjeru i prijevaru, koja ima “neograničenu kaznu zatvora”, pod irskom zakonu.

Prema Cape Cod Timesu, Anglo Irish Banka je nacionalizirana u siječnju 2009. godine, ali je financijska kriza prije i nakon nacionalizacije uništila gospodarstvo Irske, a građani su bili prisiljeni snositi troškove 32 milijarde dolara za pokrivanje duga i vraćanje depozita investitorima.

Slom gospodarstva prisilio je Irsku da zatraži od EU i MMF-a bailout kreditnog paketa u vrijednosti do 77 milijarde funti u studenom 2010. godine.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Mađarska postala prva europska država koja je službeno zabranila sve Rothschildaove banke koje djeluju u zemlji

U 2013. godini, Mađarska je započela proces izbacivanja Međunarodnog monetarnog fonda (MMF), i složila da isplati MMF-ov paket pomoći u cijelosti kako bi oslobodili zemlju bankarskih kartela Novog Svjetskog Poretka.

Ljubazno sročenim pismom Gyorgy Matolcsya, šefa mađarske središnja banke, zamolio je direktoricu MMF-a Christine Lagarde, da zatvori ured, jer nema više potrebe za njegovim održavanjem u Mađarskoj.

Premijer Viktor Orban je bio oštar prema mjerama štednje i dokazao da zemlja moće sama nastaviti dalje. Oni su zapravo izdali prvu obveznicu u 2011. godini, zadužujući se na svjetskim tržištima.

Mađarska je posudila 20 milijardi eura zajma kako bi izbjegla nesposobnost plaćanja u vrijeme ekonomske krize u 2008. ali odnos vjerovnika i dužnika nije bio tako gladak.

Mnogi su kritizirali premijera jer je donio tu odluku kako bi pobijedio na izborima, koja je dospjela u 2014. On je također želio smanjiti previše stranih oči u njihovoj ekonomskoj politici, kao što su mnoge reforme kritizirane kao nedemokratske.

Otplaćivanje kredita prije roka je značilo da je Mađarska spasila 11,7 milijuna eura vrijedne kamatne troškove, a Gordan Bajnai, voditelj izbornog saveza E14-PM, tvrdi da su oni zapravo izgubili 44,86 milijuna € do ožujka 2014., zbog prijevremene otplate kao i sve što su učinili da bi zamijenili dug Međunarodne mafije federacije (drugi nadimak, mi još uvijek govorimo o MMF-u) sa skupljim kreditom, označavajući taj potez kao propagandu.

Daljnja glupost koju su napravili je uzimanje još jednog kredita sa visokom kamatnom stopom za financiranje nuklearne nadogradnje, što je značilo ne samo veću otplatu, već i visoke troškove za struju. Ali oni sada imaju ekonomski suverenitet.

Mnogi tvrde da je MMF u vlasništvu Rothschilda grupe, najveće bankarske grupe u svijetu, i ima svoje prste u gotovo svim središnjim državnim bankama u svijetu.

To znači da ne samo da zarađuju profit od lihvarskih kamatnih stopa na nesreću ruševnih gospodarstava, oni doslovno posjeduju Vlade i ljude iz vlasti – tu se misli da oni imaju vrlo značajan utjecaj.

Bijeg bankarske omče je, u ovom slučaju – povijesni i kultni. Island se pridružio Mađarskoj u 2014. godini, kada je vraćen njen kredit od 400 milijuna dolara prije roka nakon sloma bankarskog sektora u 2008. i Rusija koja se naravno klanjala zapadnim lutkarima, koja se oslobodila istih u 2005.

Povratak tih triju zemalja financijskoj neovisnosti je prvi put u skorijoj povijesti i prvi put da je jedna europska država ustala protiv međunarodnog fonda, budući da je Njemačka to napravila još davne 1930. godine.

Grčka je zabrinuta za svoje otplaćivanje dugova, ali im nedostaje hrabrosti pokazati srednji prst Međunarodnom Monetarnom Fondu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Radi “svrgavanja režima u Rusiji” – dva prevaranta se zbližila. Obojica su avanturisti i obojica su spremni na zločin radi strasti povezane s mogućnošću gomilanja kapitala

A kada su kamate desetostruke – tu nikakve kočnice ne postoje

Soros je u Lndonu izjavio da predviđa pretvaranje Rusije u svjetsku silu. Istovremeno je predvidio i rušenje Europske unije.

Otkud ovakvi komplimenti od, do jučer još, vatrenog mrzitelja Rusije i “putinskog režima”? Odgovor je na površini.

George Soros je ponovno odlučio igrati na visoke uloge. A njegova nova igra je – Rusija.

Hodorkovski također igra izuzetno riskantno. Izgleda je krenuo – na sve ili ništa.

Jer, ako bude blefirao potencijalno uništenje države u Rusiji – po modelu iz 1917. i 1991. godine – to će vrlo brzo biti otkriveno, a tada će mu kućni pritvor u rodnom Krasnokamensku izgledati kao hotel na južnoj obali Francuske.

Jer Soros, prijevare ne prašta.

Za samim Georgeom Sorosem odavno “plače” američko ministarstvo pravosuđa. Međutim, za sada je Washingtonu stari prevarant potreban. Tko će inače za SAD odrađivati ​​prljave poslove?

Što je zajedničko “Otvorenoj Rusiji” Mihail Hodorkovskog s Georgeom Sorosem – poznatim međunarodnim financijskim špekulantima, multimilijarder, rođenim u predratnoj Mađarskoj i osnivačem fonda pod svojim imenom?

Na prvi pogled, čini se – ništa. Ali, pažljivije gledajući, vidjet ćemo vezu – jedva primjetnu, ali jaku kao kevlarska nit.

Hodorkovski po staroj navici svoj novac, koji mu je preostao poslije svih konfiskacija, ne voli trošiti. A u Londonu javno najavljeni projekt još jedne “ruske revolucije – 2017″ zahtjeva ozbiljna sredstva.

Soros, kao što je poznato, takve “političke” investicije realizira, i to vrlo rado.

Stvar je u tome što on nije samo međunarodni financijski špekulant, već i poznati inspirator obojenih revolucija.

Od 1989. godine, upravo se George Soros vodi kao jedan od glavnih sponzora “plišanih” “obojenih” tj. zapravo KRVAVIH revolucija u istočnoj Europi.

Soros je za svoj groš sproveo “ružičastu revoluciju” u Gruziji 2003. godine. Istina, 2004. godine, tijekom “narančaste revolucije” u Ukrajnini kontrolni paket nije uspio dobiti. Međutim, 2014. godine je sa zadovoljstvom kompenzirao neuspjeh od prije jednog desetljeća.

U svim slučajevima, rezultat je isti: uništenje državnih struktura i milijunska dobit struktura koje su pod kontrolom Soroša, ostvarena na račun pada valute.

U posljednje vrijeme u projektu pripreme “svrgavanja režima u Rusiji” – dva prevaranta su se zbližila. Obojica su avanturisti i obojica su spremni na zločin radi strasti povezane s mogućnošću gomilanja kapitala. A kada su kamate desetostruke, tu nikakve kočnice ne postoje.

Govoreći prije nekoliko dana kod svog prijatelja na manifestaciji “Otvorene Rusije”, starac Soros je izjavio da predviđa pretvaranje Rusije u svjetsku silu. Istovremeno je predvidio i rušenje Europske unije.

Otkud ovakvi komplimenti od, do jučer još, vatrenog mrzitelja Rusije i “putinskog režima”?

Odgovor je na površini. George Soros je ponovno odlučio igrati na visoke uloge. A njegova nova igra je – Rusija.

Treba napomenuti da prethodni projekt poznatog prevaranta u Ukrajini ubrzano propada. Pa, ne mogu sve prijevare da donesu hiperprofit.

Čak i kada se izvuče uloženo – i to je nešto.

Međutim, Georgea Sorosa ništa ne može poremetiti. Sigurno mu ne smetaju ni proturječnosti vlastitih izjava.

U svom nedavnom članku u britanskom listu The Guardian, on ležerno podiže histeriju u Londonu: navodno, “crni petak” će vam se dogoditi već sutradan nakon referenduma, ako izglasate izlazak Velike Britanije iz EU!

Stari lisac priprema financijsko tržište – “Britanci će izazvati pad funte na razinu eura, i većina stanovništva će jednostavno osiromašiti”.

Prije samo dva tjedna, isti taj Soros je javno govorio da će se “po svoj prilici, EU raspasti zbog migrantske krize, kontinurianih teškoća s Grčkom i potencijalnog izlaska Velike Britanije”.

I da izlazak Britanije može izazvati opći egzodus, i raspad Europske unije će u tom slučaju biti praktično neizbježan.

Na prvi pogled: dvije kontradiktorne rečenice. Netko će u njima vidjeti uobičajene igre jednog špekulanta. Međutim, Soros zna svoj posao.

U kontekstu izjava Georgea Sorosa o Rusiji i njegovih odnosa sa Hodorkovski, moguće je pretpostaviti da je Mihail Borisovič u svom karakterističnom maniru odlučio ne trošiti svoj “pošteno ukradeni” i jedva sačuvani novac na “revoluciju u Rusiji”. Po svemu sudeći, Hodorkovski radi ono što ona najbolje zna: navodi na plijen “masnog buržuja” Sorosa.

Očito, uspio je uvjeriti starca uložiti nekoliko stotina milijuna i da će revolucija u tom slučaju biti u njihovom džepu, a sa njom i sve ostalo, tako drago starčevom srcu: financijsko i burzovno tržište velike zemlje. I, kreditna linija je već otvorena.

Prvi korak, po zamisli koncesionara, treba se dogoditi na predstojećim parlamentarnim izborima u rujnu, na kojima će, kako se obojica nadaju, uspjeti uvesti dosta svojih kandidata u Državnu Dumu iz lagera “Otvorene Rusije” Mihaila Hodorkovskog.

U ovom kontekstu postaju jasni mnogi potezi odbjeglog prodavača i bivšeg oligarha na međunarodnoj areni, koji unutar ruskog političkog polja traže određene krivine.

Hodorkovski igra izuzetno riskantno i izgleda da je krenuo na sve ili ništa.

Ali, njegovo blefiranje s potencijalnim uništenjem države u Rusiji po modelu iz 1917. i 1991. godine vrlo će brzo biti otkriveno, a tada će mu kućni pritvor u bezmalo rodnom Krasnokamensku izgledati kao hotel na južnoj obali Francuske. Jer Soros, prijevare ne prašta.

Druga stvar je što za samim Georgeom Sorošem odavno “plače” američko ministarstvo pravosuđa. Međutim, za sada je Washingtonu stari prevarant potreban. Tko će inače za SAD odrađivati ​​prljave poslove?
 
(fakti.org)

Nakon 10 godina, Njemačka će svojim vjerovnicima platiti 0,004 posto manje nego što je sad posudila

Novu seriju desetogodišnjih državnih obveznica Njemačka je izdala uz kamatnu stopu koja je pala – ispod nule. Za one kojima još nije jasno, Njemačka se zapravo zadužila tako da će nakon 10 godina svojim vjerovnicima isplatiti 0,004 posto manje novca nego što je sada od njih dobila.

Još preciznije, Njemačka je dogurala dotle da, zadužujući se, zapravo zarađuje.

Za zemlju poput Hrvatske koja je priznanje statusa nefunkcionalne države zbog političke krize dobila kada su joj nedavno ponuđene zelenaške kamate, a s obrazloženjem da je politički nestabilna, status stabilne demokracije poput Njemačke u rangu je božanskog, praktično nikad dostupnog.

Božanski financijski status, a da nije riječ o tiskanju novca kojim se bavi SAD, ranije je već dosegnuo i Japan.

Početkom ožujka i on je izdao državne obveznice s negativnom kamatom, te je i u njegovom slučaju, ono što je posebno bio slučaj s Njemačkom, osim političke stabilnosti tih zemalja, jedan od odlučujućih faktora pri odluci financijaša da svoj novac na taj način osiguravaju, bio strah od ishoda britanskog referenduma o Brexitu.

Njemačka danas ima dugove u iznosu od 1080 milijardi eura, od čega se pola odnosi na ovakve državne obveznice. Njemačka, pritom, običava 20 posto svojih dugova refinancirati svake godine, a doba u kojem joj prolaze negativne kamate, za to je apsolutno savršeno.
 
(express.hr)