Sok nikada ne može biti zamjena za voće. Kad odbacite pulpu, gubite i mnoge dragocjene sastojke …

Kada popijete 250 mililitara nekog napitka, bilo da je riječ o voćnom soku bilo o gaziranom piću, u organizam ćete sigurno unijeti 30 grama ili dvije žlice šećera.

Kalorijska vrijednost ovih proizvoda, pa čak i piva, gotovo je ista i iznosi 42 do 49 kalorija na 100 mililitara, a pošto u ovim napicima nema ničega osim šećera (nema ni masti, ni proteina), lako je izračunati kakav efekt ovi proizvodi imaju na organizam i zdravlje građana, a posebno djece, kaže prof. Branko Jakovljević, specijalist prehrane na Institutu za higijenu Medicinskog fakulteta.

Iako trgovci, koristeći razne načine da privuku kupce, često ističu kako je neki proizvod “100 posto voće”, to je netočno.

Pravilnik pravi razliku u kvaliteti, pa u nekom soku ima više ili manje voćnog sadržaja, ali što se tiče efekta na zdravlje ja mislim da nijedan od tih sokova nije za preporuku – kaže naš sugovornik i naglašava da sok nikada ne može biti zamjena za voće.

Prof. Jakovljević ističe da je riječ o praznim kalorijama bez ikakve biološke uloge za organizam. Na nekim proizvodima je, kaže, istaknuto da sadrže vitamine, međutim, čak i da je tako (iako je pitanje koliko se takve tvrdnje i proizvodi kontroliraju), riječ je o minimalnim količinama čiji je učinak beznačajan.

Britanska grupa “Akcija protiv šećera” je ovih dana objavila zapanjujuće rezultate najnovije kampanje provedene u supermarketima. Ustanovljeno je, naime, da je od 203 vrste kontroliranih sokova, napitaka i frapea, četvrtina imala gotovo isto ili čak i više šećera nego Coca-Cola koja ima 10,6 grama na 100 mililitara napitka.

Uslijedila je i preporuka roditeljima da, zbog ovakvih podataka i porasta broja pretilih i oboljelih od dijabetesa tipa 2, djeci daju običnu vodu ili voćke umjesto sokova.

Naš sugovornik s Instituta za higijenu Medicinskog fakulteta napominje da postoji još jedan problem, a to je činjenica da djeca koja piju sokove ne piju mlijeko ili mliječne proizvode, što je dodatna šteta po zdravlje, jer su oni jedini pravi izvori kalcija i važni su za razvoj.

U nekim supermarketima čak se prodaju sokovi od izravno cijeđene naranče, međutim, ni to nije zamjena za voće, jer i pri tom cijeđenju dobar dio voća, čak onaj kvalitetniji, bacimo.

Napravi se samo koncentrat šećera iz te voćke, što je na neki način pokvari. Jer, glikemijski indeks soka je neusporedivo veći od glikemijskog indeksa cijelog ploda. Zato je moj savjet da se jede voće, kada je to god moguće, dakle, ne cijediti ga, jer se na taj način mnoge bitne tvari, kao što su pulpa i dijetalna vlakna, odbacuju.

Na pitanje kako komentira rezultate koje su objavili britanski stručnjaci i da li je zaista svejedno da li ćete popiti neki takozvani Cola napitak ili voćni sok, on je rekao da je svejedno, ukoliko pričamo o šećeru. Gazirani napici, dodaje, imaju još i druge štetne tvari, ali imaju istu količinu šećera koliko i svi drugi napici.

Uz konzumiranje ovih napitaka ruku pod ruku ide pretilost, dijabetes tipa 2 ili karijes. U tom smislu ne razumijem majke koje uspavljuju djecu s bočicom soka – kaže prof. Jakovljević.

U prilog ovoj priči nikako ne idu reklamne kampanje i dovijanja trgovaca da prodaju što više sokova. Zbog toga se vrlo često na deklaraciji neće naći informacije o kojoj količini šećera je riječ, ali, kako savjetuje naš sugovornik, svaki kupac to sam može izračunati.

Svaki od ovih proizvoda ima na deklaraciji izražen broj kalorija, i to na 100 mililitara. Pogledajte taj broj koji je obično od 42 do 49 i podijelite ga sa 4,1 kalorijom, jer je to ekvivalent energiji koju oslobađa gram šećera.

Time ćete odmah shvatiti koliko šećera ćete unijeti sa 100 mililitara soka, a koliko u čaši od dva decilitra koju obično popije svatko.
 
(politika.rs/uredio:nsp)

“Jedini razlog zašto kupujete kruh”, “Novcem ne možete kupiti sreću, ali možete kupiti Nutellu”, “Jedan griz i svi tvoji snovi će postati stvarnost” – ovo su samo od nekih reklamnih slogana koji se koriste u kampanji, no oni su daleko od istine

“SVI VOLE Nutellu. U stvari, toliko ljudi je voli, da jedenje Nutelle iz staklenke postalo supkulturni ritual. Postalo je fora. Ja sam jedan od tih ljudi. Volim Nutellu i zbog te ljubavi sam krenuo tamnom stranom i proveo najgori tjedan u životu”, započinje svoju priču za portal Vice, David Allegretti.

“Počelo je tako što sam tražio nešto o čemu bih mogao pisati. Kao mladom piscu, ljudi mi govore da pišem o onome što me uzbuđuje. Počeo sam razmišljati što bi to bilo. Nutella mi je prva pala na pamet. Stalno govorim ljudima da bih mogao jesti samo Nutellu, ali je li to točno? Što bi se dogodilo kad bih jeo samo Nutellu, i ništa osim Nutelle, jedno tjedan dana? Predložio sam priču uredniku. Mogu piti što god želim. Osim toga, ne jedem ništa osim smeđe kreme.

Urednik je bio malo nervozan zbog priče, ali i radoznao. Tako je sve počelo. Kupio sam dvije staklenke u supermarketu i odlučio početi u subotu. Sve je bilo spremno.

Dan 0: subota, 18h, težina: 66.2kg
Večer sam proveo u gradu s prijateljem. Osjećao sam se sjajno. Pojeo sam prvu teglu za nekoliko sati i osjećao se bolje nego ranije. Ovo će biti lagano.

Dan 1: nedjelja, težina: 66 kg
Nije ništa neobično da Nutellu jedem čim ujutro ustanem, tako da sam pojeo doručak s osmijehom. Razmišljao sam kako je divno biti odrasla osoba i uništavati svoj želudac jer jednostavno tako želiš. Nekoliko sati kasnije sam sjedio na terasi s cimerima – sunce sja, nebo je plavo. Pili smo viski i smijali se. Onda smo odlučili prošetati do parka.

Tamo smo slušali Jimmyja Hendrixa i Joeyja Badassa i popili još viskija. Viski je inače fantastična ideja kad vam je želudac pun Nutelle.

Negdje oko sedam popodne sam se jedva dovukao kući i ispovraćao smeđu smjesu u WC školjku. Prvi znakovi problema.

Dan 2: ponedjeljak, težina: 64.9 kg
Mamuran sam. Glava me ubija i želim pizzu. Oteturao sam od kreveta do kupaonice i otkrio da – imam proljev. Jedan od cimera je stajao u kuhinji, pogledao me i promumljao: “Još uvijek radiš ono s Nutellom”? Mračno sam mu potvrdio.

Izašli smo iz stana, cimer je nešto pričao, ali ga nisam slušao. Vrtjelo mi se u glavi i zujalo mi je u ušima. Nisam imao energije. Do kraja dana sam bio toliko gladan, a pomisao na Nutellu koja silazi niz moj jednjak me je tjerala da ispraznim crijeva na licu mjesta. Negdje oko osam navečer, namirisao sam da jedan od cimera grije pizzu. Sadistički kreten.

Dan 3: utorak, težina: 64.4kg
Dan mi je počeo tako što sam u vlaku gledao lika prekoputa mene kako klopa tost s maslacem od kikirikija. Nakon tri dana konzumiranja kreme od čokolade i lješnjaka, osjetilo mirisa mi se izoštrilo do posljednjih granica. Mogao sam namirisati svaki atom soli u kikiriki puteru. Taj tost me je dozivao. Želio sam kikiriki i želio sam cheeseburger – sirnu slaninastu monstruoznost. Molim te, bože.

Stigao sam na posao i odmah uletio u zahod. Još proljeva. Nakon toga sam pojeo “doručak”. Opet mi je šećer dao krila i narednih nekoliko sati sam bio na konju. Kasnije tog popodneva mi je netko rekao da izgledam kao da mi nije dobro. Priznao sam da se ne osjećam najbolje. Pokušao sam raditi, ali mi mozak nije funkcionirao. Izašao sam da udahnem svježeg zraka, ali mi je samo postalo hladno. Bio sam samljeven.

Na povratku kući, želudac mi je ispuštao čudne zvukove i bio sam siguran da svi u vlaku to mogu čuti. Svi su znali što radim. Kad je vlak stao, a ja izašao, i dalje sam bio uvjeren da su svi znali što mi se događa.

DAN 4, srijeda, težina 64.1 kg
Dan D. Bio sam u velikoj rupi. Iako sam trebao otići do fakulteta, nisam mogao. Jebote, čak je i izlazak iz kreveta bio težak. Bilo je rano podne kad mi je zazvonio telefon. Javio mi se urednik Julian.

“Mislimo da trebaš prestati s pričom o Nutelli. Iskreno, iznenađeni smo da već nisi prestao. Brinemo za tvoje zdravlje”, rekao mi je.

Iako sam bio u iskušenju, nisam mogao prestati. Ljudi ovo vjerojatno stalno rade. Nije ludo, čak je i zanimljivo. Odlučio sam nastaviti dalje.

Popodne sam proveo pokušavajući naći različite načine kako da Nutellu učinim ukusnijom. Zamrznuo sam je, da bih je mogao žvakati. Bilo je kul što sam morao koristiti vilicu, ali se okus nije popravio. Onda sam otopio malo Nutelle i stavio je u kavu. Ovo je ispalo baš ukusno, tako da vam definitivno preporučujem.

Dan 5: četvrtak, težina: 63.9
Četvrtak je bio baš mračan. Smeđe carstvo bez duše. Nevjerojatno je kako nešto toliko obično poput hrane može imati dramatičan učinak na mentalno zdravlje. Bio sam doslovno u stanju ludila. Ništa nije djelovalo stvarno, a koncentracija mi je bila razbijena na dijelove. Bio sam u stanju samo buljiti u prazno i misliti o tome koliko mi se spava.

Te večeri sam posjetio mamu koja mi je skuhala pastu. Zamalo sam popustio. Čim me je vidjela rekla mi je da prestanem. Rekla mi je da sam lud i da ne razumijem kako ovo utječe na moje zdravlje. Rekao sam joj da ne razumije što je kvalitetno novinarstvo.

Dan 6: petak, težina: 63,5 kg
Cijelog dana sam u sebi ponavljao mantru: “Sutra ću moći jesti. Sutra ću moći jesti. Sutra ću moći jesti”.

Dan sam proveo kod prijatelja. Sjedili smo vani, pored vatre i pričali o glupostima. Raspoloženje mi je bilo mješavina radosnog očekivanja sutrašnjeg dana i ozlojeđenosti. Uskoro ću moći jesti, ali još nisam počeo. Vatra u koju sam gledao mi je djelovala tako čarobno.

Dan 7: subota, težina: 63.1 kg
Nikada neću zaboraviti to jutro. Osjećao sam se kao osmogodišnje dijete koje se budi na Božićno jutro. Ustao sam iz kreveta i skoro se počeo smijati u deliriju. Uspio sam! Proslavio sam sendvičem s pečenom prasetinom. Bio je toliko velik da sam se mučio da zagrizem kako treba. Čista radost.

Jedem normalno već tri dana. Kada pogledam unazad, mislim da sam imao emotivno najnestabilniji tjedan u životu. Osjećao sam se tužno i ranjivo bez ikakvog razloga, a onda bih odjednom postajao sretan i hiperaktivan. Sve vrijem bio sam zbunjen. Ljudi su mi govorili nešto, a ja ih ništa nisam razumio. Bilo je trenutaka u kojima sam mislio da sam definitivno izgubio dodir sa stvarnošću. Nekoliko puta sam noću ustao iz kreveta, hodao po stanu i razmišljao je li bilo koja vrsta samoranjavanja, iz bilo kojeg razloga, vrijedna. Iz ogledala me je gledao zombi s crnim kolutovima ispod očiju. Urlao je na mene da pojedem neko povrće.

Trenutno vam mogu reći da ne volim Nutellu. Ali, pitajte me ponovo za mjesec dana.

Jeste li se ikad pitali koliko u Nutelli ima – šećera?

Volite Nutellu? Jeste li se ikad zapitali koliko šećera sadrži popularna slastica? Kako prenosi Business Insider, pozivajući se na nutricionistički blog Weighty Matters, dvije jušne žlice Nutelle sadrže šećera koliko i pet Oreo keksa!

Evo što zapravo, prema navedenom blogu, sadrži navedena količina Nutelle:

• Pet lješnjaka
• Obrano mlijeko u prahu i sirutka
• Pola čajne žličice palminog ulja (pogledajte video)
  
• Kakao prah
• Pet i pol čajnih žličica šećera.

Nutella na svom pakiranju službeno navodi kako dvije žlice Nutelle sadrže 200 kalorija, 12 grama masti te 21 gram šećera.

Athena Hohenberg prošle veljače tužila je tvrtku Ferrero nakon što je doživjela za nju šokantno saznanje da Nutella nije zdrava. Naime, žena iz San Diega odlučila je tužiti Ferrero zbog pogrešnog oglašavanja jer su u svojoj reklami za čokoladni namaz Nutella tvrdili kako je to zdrav doručak, a samo jedna žličica istog ima preko 200 kalorija, piše ABC News.

Ovog tjedna slučaj je zaključen na američkom sudu, a Athena je uspjela dobiti parnicu te odštetu od tri i pol milijuna dolara. Iako će od dva i pol milijuna dolara 4 dolara po teglici dobiti svi oni koji su kupili namaz od 1. siječnja 2008. godine do 3. veljače 2012. godine, Athena kaže kako je zadovoljna ishodom parnice te i ta 4 dolara čine neku moralnu zadovoljštinu. Također, Ferrero je dužan promijeniti svoju ambalažu, TV reklamu te internetsku stranicu.
 
VIDEO: “Nutelline prljave tajne”

 
(index, youtube.com/uredio:nsp)

“Surogat kruha – hrpa laži” – tako jedan autor poznatog bestsellera naziva današnji bijeli kruh. “To je bizarna kombinacija najmanje hranjivih dijelova pšeničnog zrna s nizom umjetnih kemikalija koje mogu biti čak i štetne.”

Što je loše u bijelom kruhu? Problem je u onome što se sa pšenicom događa tijekom procesa prerade. Pšenično zrno sastoji se od vanjskog omotača (mekinja), embrija (pšenične klice) i endosperma. Mekinje sadrže najviše vlakana, obilje vitamina i minerala i nešto bjelančevina. Klica je bogat izvor vitamina B skupine i vitamina E, kao i nekolicine minerala i vlakana.

Endosperm, na koji otpada oko četiri petine cijelog zrna, sadrži uglavnom samo škrob. A to je jedini dio koji se koristi za proizvodnju bijelog brašna. Najveća je ironija u tome što se hranjive mekinje i pšenične klice, koje se uklanjaju mljevenjem, prodaju kao hrana za stoku.

Prehrambena industrija, osim toga, povećava probleme s pitanjem hranjivosti bijelog kruha time što u njegovoj proizvodnji koristi nekoliko umjetnih kemikalija, poput:

# propilen glikol (inače antifriz) koji održava bijelu boju kruha;

# diacetil-vinske kiseline (emulgator) da bi se uštedjelo na masnoći;

# kalcijev sulfat (gips) da bi se olakšalo miješanje velikih komada tijesta.

Treba li izbjegavati bijeli kruh? Nijedan kruh nije u potpunosti loš. Ova bijela, mekana namirnica je čak bogata škrobom i siromašna masnoćama. Stvar je u tome što su neke vrste kruha mnogo kvalitetnije i bolje od drugih.

Razmislimo, na primjer, o vlaknima. Kriška bijelog kruha sadrži oko pola grama vlakana, dok se u istoj količini integralnog kruha nalazi najmanje dva grama vlakana. Neke vrste integralnog kruha mogu sadržavati čak i do četiri grama vlakana po kriški.

To, u suštini, znači da trebate pojesti osam kriški bijelog kruha da biste dobili jednaku količinu vlakana koja se nalazi u jednoj kriški integralnog kruha.

Što je s obogaćenim brašnom i obogaćenim kruhom? Tijekom obrade pšenice, iz brašna se uklanjaju 24 poznata minerala i vitamina.

Kada se shvatilo da su se, kao posljedica komercijalne proizvodnje, počele javljati bolesti povezane s nedostatkom tih hranjivih tvari, na tržištu su se pojavile i posebne smjese obogaćenog brašna.

U mnogim zemljama pekare još uvijek nisu obvezne koristiti takva brašna niti priložiti specifikaciju za taj kruh.

Međutim, čak i kada se koriste takva obogaćena brašna, u njima nisu nadomešteni svi nedostaci. Naime, dodaje se svega nekoliko izgubljenih sastojaka kao što su tiamin, riboflavin, niacin i željezo. Ali nijedan obogaćeni bijeli kruh nikada se ne može svojom vrijednošću uspoređivati ​​s integralnim kruhom.

Kakav je kruh najzdraviji? Istinski zdrav kruh sadrži u sebi sve dijelove pšeničnog zrna: mekinje, klice i endosperm. Takav kruh ima dvostruku, trostruku, a u nekim slučajevima čak i četverostruku prehrambenu vrijednost u usporedbi sa svojim rafiniranim imenjacima.

Ukoliko takav kruh jedemo uz svježe voće, povrće, krumpir ili mahunarke, dobićemo bogat i hranjiv obrok koji će učiniti da se osjećamo sitim, i koji doprinosi održavanju stalne razine energije kroz duže vremensko razdoblje.

Kupujte čvrst kruh koji nije napuhan zrakom. Koristite integralno i graham brašno. Odličan je i kruh od pšeničnih klica. Pronađite pouzdanu pekaru. Ili, još bolje, sami pecite kruh.

Izgleda da integralno brašno privlači žiške! Integralno brašno ima u sebi zdrav i uravnotežen odnos škroba, bjelančevina, prirodnih masnoća i vlakana, a bogato je i vitaminima i mineralima. Izgleda da insekti to jako dobro znaju.

Sa druge strane, bijelo brašno je tako male prehrambene vrijednosti da su insekti previše pametni da bi se oko njega previše trudili. Skladištite integralno brašno u hladnjak ili zamrzivač. Ili kupujte pšenicu koju ćete samljeti neposredno prije upotrebe.

Zar kruh, pa i onaj od čitavog zrna, ne deblja?

Ne, ne deblja sam kruh, već ono što s njime radimo.

Kriška integralnog kruha sadrži 70 kalorija – ne više od jedne jabuke. Ali ako je premažemo debelim slojem maslaca od kikirikija i džema, ona može sadržavati blizu 300 kalorija.

Nije problem u osnovnoj sirovini, već u njezinim dodacima koji tu niskokaloričnu, hranjivu, zdravu krišku dobrog kruha pretvaraju u kaloričnu katastrofu.

Kruh je tradicionalno, tijekom stoljeća, bio osnovna namirnica ljudske prehrane. Ukoliko vratimo kruhu počasno mjesto koje mu pripada, učinićemo veliki korak prema dobrom zdravlju.

Kada sljedeći put kupujete kruh, potražite onaj koji će stvarno moći biti osnova vašeg jelovnika i temelj vašeg zdravlja.
 

 

 
(preveo: mag. Alfred Bošković, youtube.com/uredio: nsp)