NASA je ovih dana raspisala natječaj za novo radno mjesto s najzanimljivijim nazivom i opisom posla ikada – upravitelj planetarne zaštite (planetary protection officer)

Plaća je izdašna – između 124.000 USD i 187.000 USD godišnje, a kandidat koji pobijedi narednih će tri do pet godina raditi s vrlo pametnim ljudima, kako se to obično kaže, ‘raketnim znanstvenicima’. Posebno je zanimljivo to što zapravo nikome neće morati biti upravitelj.

Prema opisu posla, upravitelj će, među ostalim, raditi na zaštiti Zemlje od moguće invazije vanzemaljaca ili pak od samih ljudi. On će voditi računa o tome da ljudi ne zagade druge planete tijekom svemirskih istraživanja, ali i da se vanzemaljci, koliko god bili jednostavni ili napredni, ne prošire Zemljom.

U cijelom svijetu postoji još samo jedno mjesto sa sličnim opisom posla – u Europskoj svemirskoj agenciji (ESA):

Ovu dužnost u NASA-i trenutno obnaša Catharine Conley koja je upraviteljica od 2014. Za sada nije poznato hoće li se ona ponovno prijaviti za posao.

Radno mjesto prvi je put otvoreno nakon što je SAD 1967. ratificirao sporazum Outer Space Treaty. Njime je ispunjen zahtjev iz članka IX toga dokumenta:

„Države sudionice sporazuma obavljat će istraživanja svemira, uključujući Mjesec i druga nebeska tijela, nastojeći izbjeći njihovu opasnu kontaminaciju, kao i neželjene promjene u okolišu Zemlje koje bi mogle biti posljedica uvođenja vanzemaljskih materijala, te će, kada to bude neophodno, u skladu s time poduzimati potrebne mjere.“

Sastavni dio međunarodnog sporazuma čini stavka prema kojoj bi vjerojatnost kontaminacije u svemirskim misijama morala biti manja od 1 : 10.000.

Conley je ranije za Bussines Insider izjavila da to nisu previše zahtjevne, ni previše labave mjere opreza.

U skladu s ovom obavezom, upravitelji planetarne zaštite povremeno moraju posjećivati druge svemirske centre kako bi provjerili koliko su sigurni robotizirani roveri, sonde i lenderi koji se šalju na druge planete i mjesece.

Trumpova misija

Novi američki predsjednik, Donald Trump smanjio je ukupna izdvajanja za NASA-in proračun, no međutim, izrazio je odlučnost da se ta agencija od istraživanja Zemlje više orijentira na letove do drugih planeta, osobito na Mars. Jedan od ambicioznijih projekata koje je odobrio svakako je putovanje na Jupiterov mjesec Europu na kojoj bi se, ispod debele ledene kore, mogao nalaziti veliki ocean u kojem bi moglo biti života.

Ta misija ne bi trebala sletjeti na površinu Europe već bi je trebala istraživati iz orbite, međutim, uvijek postoji opasnost da se sonda sruši. Posao upravitelja jest da osigura da se to ne dogodi, odnosno da, ako se i dogodi, Mjesec ne bude kontaminiran mikroorganizmima sa Zemlje.

S druge strane, pokretni laboratoriji na Marsu prikupljaju i analiziraju uzorke tla. Neki od njih bi s vremenom trebali stići u laboratorije na Zemlju. Mada se ne očekuje da će se u njima naći neki živi mikroorganizmi već prije njihovi mogući fosili, opasnost kontaminacije Zemlje ipak postoji.
 
(index.hr)

Znanstvenici NASA upozoravaju da će naša planeta pasti u mrak na najmanje dva tjedna u studenom 2017. godine, izjavio je direktor agencije Charles Bolden

Nadvijanje tame nad našom planetom biće izazvano paralelizmom dvije druge planete.

Radi se o prolasku Venere pored Jupitera, što će dovesti do izdvajanja velike količine vodika.

Površinu Sunca očekuje snažna eksplozija.

Kao rezultat toga, temperatura Zvijezde će naglo porasti, a zatim će se 15 narednih dana vraćati na prijašnji nivo.

Od 15. do 29. studenog stanovnici Zemlje će se morati oslanjati na umjetno osvjetljenje, ističu znanstvenici. Sunčeva svjetlost dobit će plavu nijansu.

Ranije su znanstvenici objasnili pojavu spikula na Suncu, ili stupova plazme. Njihovo formiranje ovisi od linija magnetskog polja.
 
(sputniknews.com)

Možda postoji izvanzemaljski život na jednom od Jupiterovih mjeseca, prema nedavnoj najavi od strane NASA-e koja će biti objavljena ovaj tjedan

Svemirska Agencija NASA će objaviti nova uzbudljiva saznanja o Jupiterovom mjesecu Europi na tiskovnoj konferenciji u ponedjeljak (26. rujna).

“Astronomi će predstaviti rezultate sa jedinstvene Europe u kampanji promatranja koja je rezultirala iznenađujućim dokazima koji bi mogli biti u vezi s prisutnošću podzemnog oceana na Europi”, rekli su NASA-ini dužnosnici u medijima (20. rujna).

Novi podaci dolaze ljubaznošću NASA-inog Hubble svemirskog teleskopa, rekli su dužnosnici agencije.

Astrobiolozi smatraju Europu jednom od najboljih planeta Sunčevog sustava koji bi mogao ugostiti izvanzemaljski život.

3.100 kilometara promjera Europe krije ogroman ocean tekuće vode ispod svoje ledene ljuske; osim toga, astronomi misle da je ovaj ocean u kontaktu s Europinim stjenovitim plaštom, čineći mogućim sve vrste zanimljivih kemijskih reakcija.

Mediji nisu ponudili nikakve daljnje pojedinosti o tome što će znanstvenici objaviti u ponedjeljak, ali sudjelovanje Hubblea otvara mogućnost da nedostižna Europa u oblacima konačno može biti ponovno viđena.

U prosincu 2012. godine, Hubble je otkrio ono što se činilo da su oblaci vodene pare koji se protežu oko 200 km u prostoru na Europinom južnom polu.

Ova vijest, koja je objavljena krajem 2013. godine, izazvala je veliko uzbuđenje u astrobiološkoj zajednici, jer se predložilo da robotska sonda može biti u mogućnosti uzeti uzorak ocena sa Europe bez slijetanja na površinu samog Mjeseca.

Tim za detekciju je detaljno promatrao Europa s Hubblea od tog inicijalnog promatranja, ali do danas nisu bili u mogućnosti potvrditi postojanje oblaka.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Povjesničari su nedavno dekodirali tajanstveni trapezoid drevne babilonske astronomske ploče

Nakon analize ploča, zaključeno je da su babilonski astronomi izračunali kretanje Jupitera koristeći drevni oblik geometrijskog računa.

Imajte na umu da je to oko 1500 godina prije nego što smo mislili da su ovu vrstu matematike izumili Europljani.

Ploča je prevedena od strane astroareheologa Matthieu Ossendrijvera sa Sveučilišta Humbolt u Berlinu.

“To znači da su ti drevni mezopotamski astronomi ne samo shvatili kako predvidjeti putanju Jupitera više od 1000 godina prije nego što je postojao prvi teleskop, već su su koristili matematičke tehnike koje će formirati temelje modernih kalkulacija kakve danas poznajemo.”

To je veliko otkriće, a ploča je jedna od stotinu koje su iskopane tijekom 19. stoljeća. Antropolozi i arheolozi su radili više od sto godina pokušavajući ih dekodirati. Njihovo porijeklo je 100 ili 200 godina prije Krista.

Ploče pokazuju da su drevni astronomi koristili vrijeme da izračunaju brzinu i udaljenost nebeskog objekta.

Ispostavilo se da su Babilonci pratili putanju Jupitera u određenom vremenskom razdoblju. To su učinili mjerenjem brzine svaki dan, a pomoću vrlo naprednog geometrijskog ‘prečaca’ koji im je omogućilo mjerenje brzine planeta na prvom i 60. danu ciklusa mjerenja, koji im je dao udaljenost koju je proputovao.

“Ovo će otvoriti nove načine računanja gibanja koji bi se mogli primijeniti i na druge planete, i na ostale dijelove Jupiterove putanje za koje nemamo informacije. Imamo samo ove četiri ploče i sve one opisuju Jupiter – i sve one se bave istim segmentom od 60 dana. To je prilično čudno.”

Izračunavanjem površine unutar trapeza, drevni astronomi su mogli saznati gdje će planet će biti na nebu. To je ista veza između brzine i pomaka koja se uči na uvodnim satovima matematke.

Popularni časopis New Scientist ističe da su znanstvenici na oxfordskom Merton Collegeu te u Parizu u 14. stoljeću “obično pripisivali isti uvid brzini i putanji. Oni su čak povezivali sa oblikom trapeza. Ove ideje su razvili preci matematike Newton i Leibniz  – ali Babilonci su imali to znanje mnogo ranije”.

Nevjerojatno je koliko malo zapravo znamo o drevnim civilizacijama koje su nekad lutale našim planetom.

Iz onoga što znamo do sada, bili su izuzetno napredni, možda čak i napredniji od modernih ljudi.

Što je još zanimljivije je da mnoge od tih starih kultura govore o ‘bogovima’ koji su došli iz svemira i dijelili tu vrstu informacija. Postoje čak i dokazi o visoko sofisticiranoj tehnologiji, no to je neka druga tema.

Uvijek je zanimljivo kada razmišljate o znanjima drevnih civilizacija, i otkrićima poput ovog koje uvijek odbacuje naše prijašnje pretpostavke o povijesti.

Jer, većina prapovijesti je nabacana gomila izmišljenih činjenica, koje se nikada neće moći dokazati.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ruski znanstvenici pripremaju projekt slanja ruskih kosmičkih aparata na Jupiter koji će biti realiziran uz pomoć novih nosača raketa

Sam projekt je dobio naziv “Laplace P1″. On uključuje izgradnju i lansiranje dva kozmička aparata – “Laplace P1″ i “Laplace P2″. Oni su predviđeni za istraživanje Jupitera i njegovog prirodnog satelita Ganimeda.

Prema riječima autor projekta, uređaj će se, između ostalog, baviti kartografiranjem površine, a pomoći će i da se izabere mesto za slijetanje modula.

Kosmički aparati će se slati u orbitu uz pomoć nosača raketa “Ankara A5″.

Jupiter ima 67 prirodnih satelita, od kojih je najveći Ganimed.

On posjeduje podzemni ocean i posjeduje vlastitu magnetosferu.
 
(sputniknews.co)

Na ruskom portalu za alternativnu medicinu pojavio se tekst doktora Borisa N. Holodenkova u kome on tvrdi da je izlječenje moguće, ako svoju bolest zasadite u lonac za cvijećem

Ukoliko želite isprobati ovu alternativnu metodu, pažljivo pročitajte tekst, a kontraindikacija nema

Procedura je jednostavna. Kod bolesne osobe treba uzeti manju količinu njegove tekućine: gnoja, urina, sline, znoja, sekreta. Pomiješati sa zemljom i staviti u običnu (manju) teglu za cvijeće.

Zatim u nju treba zasaditi 2-3 sjemena ili lukovicu biljke, planetarni znak koji se poklapa sa znakom bolesti, i sačekati dok se pojave izdanci visine nekoliko cantimetara.

Poslije, pažljivo, zajedno s korijenom izvaditi biljku, i spaliti je ako je bolest povezana s lučenjem krvi, gnoja, znoja ili sluzi. U svim ostalim slučajevima, biljka se baca u rijeku, niz vodu. Poslije toga, bolest prolazi.

Važno:

Zasaditi biljku treba u vrijeme kada je Mjesec u opadanju. To je razdoblje između punog i mladog Mjeseca. U prirodi i u ljudskom organizmu u ovom razdoblju, javlja se tendencija ka pročišćavanju.

Mjesec u opadanju isušuje, ispuhuje, smanjuje, potencira aktivnost i potrošnju energije. Biljka se ne sadi u subotu, nedjelju i rođendan bolesnika. Uništiti biljku također treba za vrijeme kada je Mjesec u opadanju.

Biljka se ne sadi u obliku pelcera ili korijena (osim hrena), jer tako biljka može uginuti, što nije dobro za bolesnika. Samo u obliku sjemena, ili lukovice. Ako sjeme ne proklija, nema nikakve opasnosti po bolesnika.

Da bi se izliječili od bolesti uz pomoć biljke uzgojene u teglici ili loncu, neophodno je poznavati planeta, koje vladaju bolešću, i pronaći odgovarajuću biljku.

Bolesti

Mjesec: reumatizam, giht, grčevi, gnojne rane, menstrualni poremećaji, buhe, svrbež, lišaj, epilepsija, mjesečarenje, depresija, melankolija, pijanstvo.

Mars: bolesti ušiju, pluća, jetre, prehlade, hemoroidi, išijas, migrena, nezarastajuće rane, unutarnja krvarenja, žutica, dizenterija, proljev, proljevi, zatvori, gangrena.

Merkur: bolesti mozga, nesvjestica, vrtoglavica, mucanje, nerazumni strahovi, stomatološki čirevi, čirevi na koži, akne, bubuljice, fistule.

Jupiter: kardiovaskularne, gastrointestinalne bolesti, bolesti gušterače, slezene, hipertenzija, angina, očne bolesti, trovanja, muskulatorne bolesti, bolesti lokomotornog sustava.

Venera: spolne bolesti, urinarne infekcije, seksualna perverznost.

Saturn: bolesti endokrinog i limfnog sustava, onkološka oboljenje, besplodnost, lupus, psorijaza, multipla skleroza, demencija, prijelomi, ekcem, nedijagnostikovane bolesti.

Sunce: opekline, ozebline, teške infekcije, gripu, teška oštećenja srca i očiju, paraliza (kao posljedica trauma i moždanog udara), toplinski i hladni neurodermatitisa, neuroza, toplinski udari, loš metabolizam (uključujući pretilost).

Biljke

Mjeseca: anemona, astra, veronika, iris, kamelija, kupus, mrkva, krastavac, fuksija.

Marsa: artičoka, bosiljak, kopriva, poriluk, rotkvica, rotkva, cikla, hren, češnjak.

Merkura: anis, valerijana, ladolež, dalija, grašak, djetelina, rajčica, cikorija.

Jupitera: suncokret, jasmin, kres-salata, sezam, limun, nana, maslačak, božur, ruža, ružmarin, pšenica.

Venere: begonija, karanfil, geranij, gladiola, lala, hajdučka trava, grah.

Saturna: ružmarin, krumpir, celer, kopar.

Sunca: vrbena, zumbul, kantarion, neven, suncokret, kukuruz, majčina dušica, kadulja.

Događa se da se bolest ne može definirati i pripisati jednoj ili drugoj planeti. Na primjer, virusni hepatitis s jedne strane je bolest jetre (Mars), a sa druge infektivna bolest (Sunce). U ovakvim slučajevima, treba koristiti obje biljke, ali saditi ih u različite tegle, ali obavezno u isti dan.
 
(Stil/uredio:NSP)

Misterije nas okružuju, željeli mi to ili ne, a radi li se samo o nedovoljnoj sposobnosti ljudi da shvate (i prihvate) svijet oko sebe ili nečem stvarno čudnom, prosudite sami

Misterije ne moramo tražiti na čudesnim mjestima, udaljenim planetama ili drugim svemirima, dovoljno je zaviriti u vlastito dvorište. U ovom je slučaju dvorište naš Sunčev sustav, a u njega su zavirili znalci s YouTube kanala Dark5 i napravili još jedan u nizu sjajnih videa, pa da vidimo što je to misteriozno u našem susjedstvu …

5. Objekt X – 6. siječnja 2010. NASA-in teleskop Hubble snimio je čudan objekt u obliku slova X koji se kretao Sunčevim sustavom s čudnovatim repom iza sebe. Pretpostavlja se da dolazi iz grupe asteroida Flora koja se kreće u asteroidnom pojasu između Marsa i Jupitera.

4. Tamni vitez – misteriozni satelit u polarnoj orbiti oko Zemlje, snimljen prvi puta još u šezdesetima, a najbolje je snimke napravio Space Shuttle Endeavour 1998. godine. O čemu se zapravo radi možemo samo nagađati …

3. Komet ISON – otkriven je 12. rujna 2012. i odmah povezan s Majanskim kalendarom i raznim teorijama o propasti svijeta, a cijeloj priči je šlag dana NASA svojim nemuštim priopćenjima, gašenjem teleskopa i sličnim igrarijama, tako da se i dalje ne zna što se zapravo dogodilo s njim.

2. Planet X – misteriozni planet poznat i kao Nibiru koji, ako vjerujete u teorije zavjere, predstavlja zlog blizanca naše Zemlje i svakog časa se može pojaviti na našem nebu i sve nas ubiti … ili odvesti u drugu dimenziju … ili ….

1. 1991 VG – objekt koji kruži oko Sunca u zanimljivoj putanji jako sličnoj Zemljinoj, veličine tek desetak metara, a kako se vraća u našu blizinu 2016., budite sigurni da ćete sljedeće godine slušati o njemu sa svih strana, zajedno s morem čudesnih teorija ….
 

 
(metro-portal.hr/uredio:NSP)

NASA je još u veljači najavila ulaganje 2 milijarde dolara u misiju na Europu. Otkuda prezaduženoj Americi novci? Ili je to zapravo 2 miliona dolara za kompjutorsku animaciju?

Sitni jupiterov mjesec za kojeg se smatra da je nebesko tijelo u Sunčevom sustavu s najvećom vjerojatnošću da na njemu postoji život. Ne računajući Zemlju, naravno

Njihova svemirska letjelica po imenu Europa Multi-Flyby Mission, trebala bi orbitirti oko Jupitera i često prolaziti pored Europe te ju pomno promatrati.

NASA tada nije spomenula nikakav plan o sletanju na potencijalno vrlo zanimljivi mjesec. Ali nedavno je Eric Borger, viši urednik za svemir portala Ars Tehnica, izjavio kako mu je američki kongresmen John Culberson rekao kako se upravo radi na jednom takvom planu.

Spuštanje landera na Europu moglo bi nam omogućiti uvid bez presedana na sastav leda na površini ovog jupiterovog mjeseca, ali što je još važnije, mogli bi proučavati molekule globalnog tekućeg oceana, u kojem možda postoji život.

Znanstvenici pretpostavljaju da Europa sadrži više vode nego svi zemljini oceani zajedno, ali ona se sva nalazi ispod ledenog pokrova koji ju štiti od površine. Zbog te ledene ljuske lander ne bi mogao zaroniti u vodu, ali bi mogao uzimati uzorke parkirajući se pored jedne od otvorenih pukotina u ledu koje povremeno izbacuju mlazove vodene pare.

NASA još nije objavila nikakve detalje o tome kako planiraju poslati sondu na površinu. I ako posjetite službenu stranicu NASA-ine europske misije, nećete pronaći nikakvo spominjanje landera.

Tijekom godina, bile su predložene brojne hipotetske misije za Europu, poput robota-lignje ili sitnih kriobota, ali niti jedna od njih nije bila uzeta u ozbiljno razmatranje za financiranje. Ali sada je Berger dobio podatke od Culbersona, koji je zadužen za financiranje te tajanstvene misije.

Culberson je predsjedatelj podkomiteta za dodjelu novčnih sredstava američkog Kongresa koji nadgleda i NASA-in proračun. I on želi znati ima li života na Europi isto toliko koliko i svaki znanstvenik uključen u Europa Multi-Flyby misiju.

Dodavanje landera u tu misiju znatno bi poboljšalo šanse otkrivanja prisutnosti, ili odsutnosti života, zbog čega Culberson potiče nužno financiranje kako bi se lander pridodao misiji.

“Iskreno, ako ćete već otići skroz tamo da vidite ima li života na drugome svijetu, ne biste li htjeli to detaljnije provjeriti?” rekao je Culberson Bergeru.

Ranije ovog mjeseca, tijekom culbersonovog redovitog kontakta sa znanstvenicima europske misije, kongresmen je saznao najnovije detalje o landeru, koje je podijelio s Bergerom:

– Dodavanje landera odužiti će početak misije za jednu godinu, sa 2022. na 2023.

– Kao i u slučaju slijetanja na komet (ovo nije mogao ni kapetan Jean-Luc Picard) prošle godine, mjesto slijetanja neće biti odabrano dok letjelica pažljivo ne prouči površinu mjeseca

– Lander bi trebao težiti oko 250 kilograma, a na površinu bi trebao biti spušten nebeskom dizalicom, slično kako je i Curiosity Mars rover postavljen na površinu Marsa

– Uključeno u limit od 250 kila, biti će mjesta za do 31 kilogram instrumenata za znanstvenu analizu, koji će uključiti uređaj za identificiranje kompleksnih bioloških molekula koje bi mogle značiti znakove života

– Lander će doći i s rukom za sakupljanje uzoraka opremljenom rotirajućim pilama za plitko bušenje ledene površine kako bi se sakupili uzorci leda

Znanstvenici žele dostaviti lander u blizinu pukotine na ledu koja izbacuje vodena isparavanja iz podzemnog oceana, rekao je Berger. Na taj bi način instrumenti mogli lakše otkriti postoje li znakovi života koji možda pliva ili pluta ispod leda.

NASA tek treba službeno najaviti da šalju lender na Europu.
 

 
(net.hr,youtube/uredio:nsp)

Nedavno objavljena priča NASA-e o Novoj Zemlji privukla je pažnju svih medija, ne samo onih koji redovno prate znanstvenu problematiku. Novo otkriće je svakako važno, ali iskreno govoreći – nije baš senzacionalno

Međutim, ova tiskovna konferencija dobar je povod da ispričamo priču o jednom od najzanimljivijih poslova kojima se čovječanstvo bavi zadnjih 20-tak godina: istraživanjem ekstrasolarnih planeta, ili kako se na engleskom kaže – exoplaneta.

Znanstvena revolucija u zadnjih 20-tak godina

Ideja o svjetovima koji postoje izvan Sunčevog sustava postoji već stoljećima – no donedavno nije bilo mogućnosti provjeriti što se nalazi oko zvijezda koje nas okružuju. O Sunčevom sustavu, u kojemu živimo, znamo dosta – međutim do prije 20-tak godina postojanje planeta oko drugih svjetova bila je samo ideja.

Da li postoje drugi planeti oko bliskih i dalekih zvijezda, koliki su, kakve su im orbite – bila je stvar teorije i pisaca SF-a. Tehnološki, znanost na to nije mogla dati odgovore. Teleskopi su jednostavno bili preslabi da bi uhvatili svjetlo planeta čak i oko najbližih zvijezda.

Početak naše priče ide u 1952. godinu, kada je Otto Struve iznio ideju da planeti mogu biti puno bliži matičnoj zvijezdi nego što je to slučaj u Sunčevom sustavu, te da se mogu detektirati posredno, pomoću Doplerovog efekta i tranzitne metode, naravno ako su dovoljno veliki (takve velike planete nazivamo super-Jupiteri, makar opsegom ne moraju biti puno veći od našeg Jupitera, već samo bitno veće mase).

Prvo priznato otkriće planeta izvan Sunčevog sustava (neka istraživanja su bila i prije, ali nisu mogla biti znanstveno potvrđena) dogodilo se 1992. godine, kada su radio-astronomi otkrili dva planeta oko pulsara  PSR 1257+12.

Tri godine kasnije, 6. listopada 1995. godine, Michel Mayor i Didier Queloz, obojica sa Sveučilišta u Ženevi, objavili su prvo otkriće planeta oko neke zvijezde, to zvijezde 51 Pegasi, kako ime kaže – u sazviježđu Pegaza. Ova zvijezda, veličine Sunca, nalazi se 50,9 svjetlosnih godina od Zemlje. Planet koji je otkriven ima masu negdje pola Jupitera i orbita mu je blizu njegovoj zvijezdi – stoga je temperatura na površini 1200 stupnjeva.

Ovo otkriće (a i kasnija, kada je otkriveno više tih „vrućih Jupitera“) uzdrmalo je dotadašnje izračune po kojima se takvi veliki planeti ne bi trebali nalaziti blizu svojoj zvijezdi – izgleda da su se znanstvenici previše ograničili na izgled našeg Sunčevog sustava, gdje veliki planeti imaju udaljene orbite. Ovakva kombinacija koju mi imamo u našem Sustavu je prilično zgodna za nastajanje života, jer veliki vanjski planeti svojom masom štite unutarnje planete od velikog broja asteroida i kometa koji bi mogli ugroziti život.

Do danas je potvrđeno ukupno 1935 ekstrasolarnih planeta, u ukupno 1225 planetarnih sustava, dakle neki od njih se sastoje od više planeta. Otkriveni su i planeti u (u našoj Galaksiji čestim) binarnim zvjezdanim sustavima.

Nastanjivo područje

Tražiti ekstrasolarne planete sa Zemlje je iznimno teško, čak i uz najsuvremeniju tehnologiju. Treperenje atmosfere ometa promatranja. Ono što je n početku nađeno – uglavnom su plinoviti divovi tipa Jupitera ili čak veći. Znanstvenike je naravno zanimalo traženje manjih planeta, posebno onih sličnih Zemlji. Jer, općenito nemamo pojma koliko je takvih sustava i koliko su česti.

Nakon što se ustvrdilo da postoje planete i oko drugih zvijezda (ne zaboravite, do 1995. nismo znali ni to!) željelo se dobiti nove odgovore – kako izgledaju cijeli planetarni sustavi, ali i da li ima i koliko planeta sličnih Zemlji, na kojima bi možda mogao postojati život.

Pretpostavke u životu u Svemiru, preciznije njegovoj gustoći, razvijene cijelo prošlo stoljeće pokazale su se – pogrešnima. Života izvan Zemlje, čini se ima bitno manje nego što smo mislili, a posebno života koji je dosegao neku tehnološku razinu. Mi već preko 100 godina radijski odašiljemo signale u Svemir, usputno i slušamo i to sve osjetljivijim uređajima – no nema naznake nekog vanzemaljskog života u smislu tehnološke civilizacije. Sada se počelo pratiti i šire od radijskih frekvencija, jer razvijena civilizacija ne mora koristiti radio, već komunicirati primjerice laserskim bljeskovima (kao što se uostalom jaki radijski signali i u našoj civilizaciji koriste manje nego prije 50 godina).

Naravno, civilizacija može postojati i da nije tehnološka – čak i ako je vrlo razvijena. Dosta je pogledati delfine i kitove – neosporno su razvili inteligenciju, imaju složenu zajednicu, imaju jezik koji čak i rudimentalno razumijemo, ali ne grade tehnologiju. Nemaju ni rakete ni odašiljače, a jezik im služi zašto im u moru treba: „Iza ono rta ima/nema srdela!“ Ako negdje postoji takva civilizacija – slušanjem ne možemo znati za nju.

Zato se u istraživanju ekstrasolarnih planeta počelo posebnu pažnju predavati nečemu što je nazvano „habitable zone“, dakle nastanjivo područje, područje u kojemu mogu postojati planeti s atmosferom i koji podržavaju tekuću vodu – jer bez tekuće vode nema života, barem ne onoga kakvoga mi možemo predočiti.

Gdje je nastanjivo područje? Pa, ovisi o samoj zvijezdi. Ako govorimo o našem sustavu, to je naravno udaljenost bliska udaljenost Sunca od Zemlje. Ako je u pitanju sustav koji se vrti oko crvenog patuljka, zvijezde koja je manja i hladnija od našeg Sunca, to može biti i upola manja udaljenost. Ako govorimo o velikoj i vrućoj zvijezdi – nastanjivo područje može biti iza udaljenosti Marsa.

Kako tražiti ekstrasolarne planete?

Nekoliko je modela traženja ekstrasolarnih planeta – naime, osim samo iznimno i one najveće i najvruće, ne mogu se izravno vidjeti teleskopom. Na enormnim svemirskim udaljenostima ta točkica dalekog planeta je premala da bi je teleskopi mogli uhvatiti uz sjajnu zvijezdu ili čak više zvijezda nekog sustava. Planeti se zato u pravilu otkrivaju posredno.

Jedna metoda je metoda tranzita. Ukoliko planet prolazi ispred svoje zvijezde, onda će za to vrijeme prolaza svjetlost te zvijezde biti nešto slabija. Ako znamo veličinu zvijezde i postotak koliko je slabija, možemo izračunati dosta toga – metoda je neprecizna, no za početak dosta dobra. Naravno, štos vrijedi samo ako je planet u nekoj ravnini između svoje zvijezde i nas koji ga gledamo, inače ne vidimo prijelaz ispred njegove zvijezde.

Druga metoda je korištenje Doplerovog efekta (sjećamo se iz škole: zašto sirena vlaka koji dolazi ili odlazi ima drugačiju frekvenciju) – kako se planet okreće oko zvijezde, tako i sama zvijezda mijenja položaj oko centra mase cijelog sustava. Ove kretanja naprijed-natrag mogu se detektirati spektralnim linijama i izračunati da li postoji planet u tom sustavu.

Postoje i druge metode – primjerice varijacije u tranzitu mogu pokazati da postoji i drugi planet, koji se sam ne može vidjeti metodom tranzita način. Ponekad pomaže i gravitacijska leća – gravitacijsko polje jedne zvijezde služi kao leća koja pomaže da se vidi druga udalje zvijezda. Osim što potvrđuje Einsteinovu teoriju, pomaže u traženju ekstrasolarnih planeta, naravno ako imamo sreće da s sustavi „poklope“ i da možemo dovoljno dugo pratiti.

U svim tim promatranjima veliki problem je upravo ono što omogućuje život na Zemlji – naša atmosfera. Zemljina atmosfera titra i traženja ovako malih objekata je vrlo teško odraditi sa Zemlje. NASA je zato poslala specijaliziranu letjelicu u Svemir.

Kepler svemirski teleskop

Ako ne ide sa Zemlje – idemo lansirati teleskop! NASA 2009. godine lansira svemirski teleskop Kepler, dosta zanimljivu letjelicu koja među ostalim sadrži 42 CCD senzora rezolucije 2200×1024 piksela. Kepler je u vlastitoj orbiti oko Sunca, kreće se nešto sporije od Zemlje, pa mu godina traje 372 dana i postavljen je tako da se otvor teleskopa nikada ne usmjeri u Sunce – osjetljivi sustav bi od toga izgorio. Nadalje, Kepler promatra uvijek isto područje naše Galaksije. Zanimljivost: trebalo bi ih ukupno 400 da bi obuhvatili cijelo nebo.

Kepler se pokazao izvrsnim – broj pronađenih planeta gotovo eksponencijalno raste! Predviđeno je da misija traje negdje tri i pol godine – i baš 2013. NASA objavljuje kako ima sve veće probleme sa žiroskopima na Kepleru.

Kod ovakvih letjelica, veliki žiroskopi (sjetim se: žiroskop je rotirajući predmet, najčešće disk, obješen u jednom ili dva okvira koji se nalaze u posebnom nosaču, a rotacija diska proizvodi inerciju koja os rotacije diska u nedostatku nekih vanjskih smetnji zadržava usmjerenu u fiksnom pravcu u prostor) služe preciznom usmjeravanju same letjelice. Dakle, ne za navigaciju, već za stvarno usmjeravanje i stabilizaciju – raketni motori za fina podešavanja nisu praktični. A keplerovi diskovi su doživjeli boljku koju često imaju pokretni dijelovi u svemiru – vrlo teško je podmazivati osovine tamo gdje nema gravitacije.

Unatoč problemu, Kepler je, iznimnim zalaganjem inženjera, koristeći čak i usmjeravanje pomoću Sunčevog vjetra, nastavio svoju funkciju do danas, u nešto smanjenom obimu. Antenski sustavi na Zemlju i dalje šalju podatke njegovih promatranja.

Planet Kepler-452b

NASA je 23. srpnja objavila kako je napokon, na 20-tu godišnjicu pronalaska prvog ekstrasolarnog planeta, napokon pronađen planet veličine Zemlje u „nastanjivom području“. Planet se kreće oko zvijezde veličine našeg Sunca u sazviježđu Labuda, nekih 1400 svjetlosnih godina od Zemlje. Dobio je ime Kepler-452b, prema njegovom zvjezdanom sustavu – Kepler-452.

Ovaj planet je nekih 60% veći od Zemlje, nekih 5% je udaljeniji od svoje zvijezde nego što je Zemlja od Sunca i godina mu traje 385 dana. Velika je mogućnost da je u pitanju stjenoviti planet. Definitivno je u pitanju planet koji je na neki način najsličniji Zemlji od svih do sada otkrivenih. Kako je zvijezda oko kojega se nalazi slična našem Suncu, vjerojatno su mnogi već posložili u glavi oblike života slične zemaljskima – osim što bi bili nešto niži i zdepastiji – gravitacija je dvostruko veća od Zemljine.

Međutim, nije sve tako sanjalački. Planetarni sustav Kepler-452 je star. Ima 6 milijardi godina, dakle milijardu i pol je starije od našeg. Rekli smo kako je zvijezda Kepler-452 bliska našem Suncu, jednake temperature, ali je 20% svjetlija i 10% većeg promjera od našeg Sunca. U pitanju je star zvjezdani sustav, u kojemu zvijezda već emitira jače, a voda s planeta je vrlo vjerojatno već nestala. Prije možemo reći da je Kepler-452b nekada mogao podržavati život.

U najboljem slučaju – možda ima atmosferu tipa Venere i snažno izražen efekt staklenika. Naš poznati astronom i edukator, Korado Korlević kaže: “To nikako nije ‘nova Zemlja’. To je, u najboljem slučaju, nova Venera. Naime, tamo je temperatura toliko velika, najvjerojatnije nije ispod 450 stupnjeva Celzijevih, tako da, ako je nešto i postojalo, to je sve mrtvo. Mi ustvari, kada pričamo o toj Zemlji 2.0, gledamo u budućnost našeg planeta. Tako će Zemlja izgledati za milijardu godina, povećat će se drastično temperatura, izgubit ćemo oceane…“

Dakle, ovo je optimistično predviđanje o Kepler-452b, jer još uopće nismo sigurni da je u pitanju stjenovit planet! Koliko je teško ovakva predviđanja raditi – pa vidimo uostalom po drugom iznimno važnom istraživanju ovog ljeta – prvim snimkama planeta Plutona u visokoj rezoluciji. Ni u najluđim snovima astronomi nisu sanjali tako geološki zanimljiv svijet. A Pluton je udaljen 4 i pol svjetlosna sata. Ovdje govorimo o planetu udaljenom 1400 svjetlosnih godina, do kojega bi sadašnjim letjelicama trebalo brat-bratu 25 milijuna godina leta…

Odrađen je velik posao

Posao koji je odrađen i koji je doveo do otkrića Planeta Kepler-452b je ogroman. Do prije par desetaka godina nitko nije ni sanjao da će tako nešto biti moguće (ako imate kakvu stariju knjigu o astronomiji – provjerite). Ovo otkriće govori da postoje planete slične Zemlji u naseljivom području, govori da je moguće da takve planete imaju tekuću vodu i da se na njima možda i razvio život.

Buduća istraživanja će zasigurno ići u smjeru pronalaženja novih sličnih planeta, a onda i prema tome da se pokušaju detektirati plinovi koji bi mogli značiti postojanje života. Planet, na kojem postoje živi organizmi, trebao bi imati u svojoj atmosferi specifične plinove i omjere plinova.

U nekoj dalekoj budućnosti, prema ovim planetima, barem onim bližim, poletjeti će robotske sonde – pogonjene novim pogonskim sustavima koje će im omogućiti dolazak do drugih planetarnih sustava u roku od par stotina godina. A ako naša civilizacija ne uništi samu sebe – jednom će tamo krenuti i višegeneracijski brodovi. Ljudska civilizacija, ako bude dovoljno pametna, prvo će se širiti unutar Sunčevog sustava, a onda i dalje – jer kao i svako dijete, civilizacija da bi opstala mora napustiti kolijevku i krenuti prema novim svjetovima.

No, to je već područje kojim se bave SF-pisci. A mi se vratimo – čemu tako dramatična tiskovna konferencija NASA-e 23. srpnja.

Važni su novci – zato je tu zvučna tiskovna

Ako ste u Americi i još naslonjeni na državni budžet – ne možete kao u Hrvatskoj očekivati da će vam novci beskonačno dolaziti. Za svoje projekte se morate izboriti, firme to rade lobiranjem, a državne agencije tako da uvjere Amerikance kako je njihov rad vrijedan i koristan. Svemirski teleskop Kepler je pri kraju korištenja, cijeli ovaj pogon traženja novih planeta treba lijepe novce kako bi nastavio raditi – stoga je potrebno uvjeriti Amerikance kako se radi velik i važan posao, kako bi Amerikanci tražili od svojih političara da taj posao podrže.

Ukratko – da biste uspješno radili svemirska istraživanja danas je potrebno znati i marketing, a najaviti usred ljeta, doba kada baš i nema vijesti Zemlju 2.0 je odličan marketinški potez. Koji bi na jesen, kada Kongres bude razgovarao o novcu za državne agencije za narednu godinu mogao donijeti koji milijunčić za ovaj projekt. Koji će možda zaista naći potencijalnu Zemlju 2.0, oko nekog drugog sunca.

Ukratko – otkriće je važno, iznimno će pomoći budućim istraživanjima, pomoći će razumijevanju razvijanja planetarnih sustava, ali nije previše spektakularno.
 
 
(index.hr/uredio:nsp)

Bolest može biti prenesena sa pacijenta na bilo koji drugi organizam, pa i na biljku, tvrdi ruski doktor koji svojim pacijentima predlaže jednu potpuno prirodnu metodu izlječenja za koju će vam biti potrebno jedino umijeće sadnje biljaka …

Na ruskom portalu za alternativnu medicinu pojavio se tekst doktora Borisa N. Holodenkova u kome on tvrdi da je izlječenje moguće, ako svoju bolest zasadite u teglu za cvijećem. Ukoliko želite isprobati ovu alternativnu metodu, pažljivo pročitajte tekst, a kontraindikacija nema.

Procedura je jednostavna. Kod bolesne osobe treba uzeti manju količinu njegove tekućine: gnoja, urina, sline, znoja, sekreta. Pomiješati sa zemljom i staviti u običnu (manju) teglu ili lončić za cvijeće.

Zatim u nju treba zasaditi 2-3 sjemena ili lukovicu biljke, planetarni znak koji se poklapa sa znakom bolesti, i sačekati dok se pojave izdanci visine nekoliko cantimetara. Poslije, pažljivo, zajedno s korijenom izvaditi biljku, i spaliti je ako je bolest povezana s lučenjem krvi, gnoja, znoja ili sluzi. U svim ostalim slučajevima, biljka se baca u rijeku, niz vodu.

Poslije toga, bolest prolazi.

Važno:

Zasaditi biljku treba u vrijeme kada je Mjesec u opadanju . To je razdoblje između punog i mladog Mjeseca. U prirodi i u ljudskom organizmu u ovom razdoblju, javlja se tendencija ka pročišćavanju. Mjesec u opadanju isušuje, ispuhuje, smanjuje, potencira aktivnost i potrošnju energije.

Biljka se ne sadi u subotu, nedjelju i rođendan bolesnika. Uništiti biljku također treba za vrijeme kada je Mjesec u opadanju.

Biljka se ne sadi u obliku pelcera ili korijena (osim hrena), jer tako biljka može uginuti, što nije dobro za bolesnika. Samo u obliku sjemena, ili lukovice. Ako sjeme ne proklija, nema nikakve opasnosti po bolesnika.

Da bi se izliječili od bolesti uz pomoć biljke uzgojene u tegli, neophodno je poznavati planete, koje vladaju bolešću, i pronaći odgovarajuću biljku.

Bolesti

Mjeseca: reumatizam, giht, grčevi, gnojne rane, menstrualni poremećaji, uši, svrbež, lišaj, epilepsija, mjesečarenje, depresija, melankolija, pijanstvo.

Marsa: bolesti ušiju, pluća, jetre, prehlade, hemoroidi, išijas, migrena, nezarastajuće rane, unutarnja krvarenja, žutica, dizenterija, proljev, proljevi, zatvori, gangrena.

Merkura: bolesti mozga, nesvjestica, vrtoglavica, mucanje, nerazumni strahovi, stomatološki čirevi, čirevi na koži, akne, bubuljice, fistule.

Jupitera: kardiovaskularne, gastrointestinalne bolesti, bolesti gušterače, slezene, hipertenzija, angina, očne bolesti, trovanja, muskulatorne bolesti, bolesti lokomotornog sustava.

Venere: spolne bolesti, urinarne infekcije, seksualna perverznost.

Saturna: bolesti endokrinog i limfnog sustava, onkološka oboljenje, besplodnost, lupus, psorijaza, multipla skleroza, demencija, prijelomi, ekcem, nedijagnostikovane bolesti.

Sunca: opekline, ozebline, teške infekcije, gripa, teška oštećenja srca i očiju, paraliza (kao posljedica trauma i moždanog udara), toplinski i hladni neurodermatitisa, neuroza, toplinski udari, loš metabolizam (uključujući pretilost).

Biljke

Mjeseca: anemona, astra, veronika, iris, kamelija, kupus, mrkva, krastavac, fuksija.

Marsa: artičoka, bosiljak, kopriva, poriluk, rotkvica, rotkva, cikla, hren, češnjak.

Merkura: anis, valerijana, ladolež, dalija, grašak, djetelina, rajčica, cikorija.

Jupitera: suncokret, jasmin, kres-salata, sezam, limun, nana, maslačak, božur, ruža, ružmarin, pšenica.

Venere: begonija, karanfil, geranij, gladiola, lala, hajdučka trava, grah.

Saturna: ružmarin, krumpir, celer, kopar.

Sunca: vrbena, zumbul, kantarion, neven, suncokret, kukuruz, majčina dušica, kadulja.

Događa se da se bolest ne može definirati i pripisati jednoj ili drugoj planeti. Na primjer, virusni hepatitis s jedne strane je bolest jetre (Mars), a sa druge infektivna bolest (Sunce). U ovakvim slučajevima, treba koristiti obje biljke , ali saditi ih u različite tegle ili lonca, ali obavezno u isti dan.

Pozabavite se malo cvijećem, jer odlazak liječniku je svaki put isti i donosi isti rezultat uz pomoć istih sredstava.
 
 
(uspesnazena.com/uredio:nsp)