Ni do danas se ne zna tko je uputio tajanstveni poziv 25 minuta prije ubojstva američkog predsjednika

Glas s druge strane slušalice rekao je novinaru Cambridge Newsa: “Nazovite američko veleposlanstvo u Londonu i dobit ćete važnu vijest”. Nakon toga spustio je slušalicu.

Dvadeset pet minuta kasnije ustrijeljen je predsjednik John F. Kennedy. Bilješka o tome datirana s 26. studenim 1963. godine upućena je direktoru FBI-a, a piše i da je policija u Cambridgeu obaviještena o pozivu nakon što su novine primile vijest o predsjednikovoj smrti. Policija je tada, navodno, obavijestila tajnu službu MI5.

U dokumentu se također tvrdi da su slične ‘neobične’ telefonske pozive imali i drugi stanovnici Velike Britanije i to neposredno prije ubojstva JF Kennedyja, iako nema dokaza da su bili povezani. Nakon što je dokument objavljen, iz ‘Cambridge Newsa’ su pokušali saznati pojedinosti jer se u bilješci ne spominje tko je primio poziv.

“U uredu bi bilo poznato tko je primio poziv, ali mi nemamo ništa u našoj arhivi”, rekla je novinarka Anna Savva. “Ovdje nema nikoga tko zna ime osobe koja je zaprimio poziv.”

Glavni izvjestitelj Chris Elliott izjavio je kako nema dokaza da se poziv zapravo dogodio osim što o tome postoji bilješka. Međutim, osamdesetih, odvjetnik iz Londona Michael Eddowes pronašao je dokument koji bi mogao potvrditi telefonski poziv.

“Londonski odvjetnik Michael Eddowes počeo je istraživati dokument koji je navodno pronašao u CIA-i. U tom je dokumentu spomenuto da je upućen poziv redakciji ‘Cambridge Newsa’, kao upozorenje da će se dogoditi nešto veliko”, rekao je Elliott.

Međutim, kako je Eddowes umro 1992. godine, ne postoji način da se potvrdi njegovo otkriće.

“Ne znamo je li taj poziv ikada doista postojao, ne znamo koji je reporter primio poziv i ne znamo koji je razlog mogao biti da taj netko najavi događaj i to baš novinama u Cambridgeu”, rekao je Elliott.

Transkript razgovora navodno izgleda ovako:

ZA: Direktor, FBI.

PREDMET: – Ubojstvo predsjednika Kennedyja – prijavljena anonimna telefonska poruka:

1. Sljedeći telegram iz sjedišta CIA u Londonu prenesen je usmeno g. Samuelu Pepichu u 09:30 23. studenog

2. Britanska sigurnosna služba (MI-5) izvijestila je da je u 18.05 po lokalnom vremenu 22. studenog u Cambridgeu u Engleskoj izvjestitelj ‘Cambridge Newsa’ dobio anonimni poziv. Pozivatelj je rekao samo da bi novinar ‘Cambridge Newsa’ trebao nazvati američko veleposlanstvo u Londonu i da će čuti važne vijesti, a zatim je spustio slušalicu

3. Nakon što je stigla vijest o smrti predsjednika, novinar je obavijestio policiju u Cambridgeu o anonimnom pozivu, a policija je obavijestila MI-5. Važno je da je poziv, prema izračunima MI-5, stigao oko 25 minuta prije nego što je predsjednik ustrijeljen. Reporter iz Cambridgea nikada prije nije primio ovakav poziv, a MI-5 navodi da im je poznat kao lojalna osoba bez dosjea.

4. MI-5 je primijetio da su slični anonimni pozivi neobično slučajno koincidirali s pozivima koje su primile i druge osobe u Velikoj Britaniji tijekom protekle godine, osobito u vezi sa slučajem dr. Warda.

5. Britanska sigurnosna služba izrazila je želju da na svaki mogući način pomogne bilo kakvim daljnjim istražnim radnjama koje su potrebne Ujedinjenom Kraljevstvu.

ZA ZAMJENIKA DIREKTORA: James Angleton

(express.hr)

Dokumenti CIA-e mogu temeljito raskrinkati činjenicu da je Oswald djelovao sam

Očekuje se da će predsjednik Trump deklasificirati 3000 dokumenata CIA-e koji se odnose na ubojstvo Kennedyja i koji mogu konačno oduzeti ugled službenoj priči da je Lee Harvey Oswald bio “usamljeni vuk”.

Američki predsjednik Donald Trump izjavio je u subotu da će odobriti objavu preostalih klasificiranih dokumenata o atentatu na predsjednika Johna Kennedya 1963.

“Kao predsjednik odobrit ću otvaranje blokiranih i klasificiranih dosjea o JFK-u”, napisao je Trump na Twitteru.

Američki nacionalni arhiv je kroz godine već objavio većinu dokumenata o atentatu, ali posljednji dijelovi dosjea još su uvijek tajni i samo je Trump ovlašten odlučiti hoće li ostati zatvoreni za javnost ili objavljeni u redigiranom obliku.

Kennedyjevo ubojstvo u Dallasu 22. studenog 1963. jedan je od najvažnijih datuma u američkoj povijesti i do danas je popularna tema teoretičara zavjere, iako je službena istraga zaključila da je za atentat odgovoran usamljeni napadač, Lee Harvey Oswald.

Usprkos nekim utemeljenim sumnjama u nalaz istrage i teorijama koje tvrde da su u atentat bili uključeni organizirani kriminal, Kuba ili agenti američke tajne službe, teoretičari zavjere još uvijek nisu pružili nikakav dokaz da je Oswald imao pomagače.

The Washington Post u subotu piše kako stručnjaci ne smatraju da će dokumenti donijeti neke nove bombastične informacije, ali bi mogli rasvijetlili aktivnosti atentatora kada je bio u Mexico Cityju krajem rujna 1963., kao i djelovanje kubanskih i sovjetskih špijuna.

Kennedy je ubijen u 46. godini i do danas je ostao jedan od najomiljenijih američkih predsjednika.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(jutarnji.hr,infowars.com)

„Ne postoji potpuni dokaz da je Hitler umro” napisao je John F. Kennedy u dnevniku 1945. nakon obilaska Hitlerovog bunkera u Berlinu, dodajući: ‘Rusi sumnjaju također u njegovu smrt.’

JFK je također pisao o svojim teškim sumnjama u novoformirane Ujedinjene narode: „U praksi, sumnjam da će oni biti učinkoviti u smislu svojeg razrađenog sustava odvraćanja rata ili mira.„

U razdoblju nakon Drugog svjetskog rata, mladi John F. Kennedy je bio na turneji u Hitlerovom planinskom bunkeru i bilježio svoje misli o njemačkom diktatoru.

„U roku od nekoliko godina, Hitler će izaći iz mržnje koji ga kao takva sada okružuje i postati jedna od najznačajnijih ličnosti koja je ikada živjela” pisao je 28-godišnji Kennedy u dnevniku 1945. godine, prema Newseru.

Riječi ne treba promatrati kao pohvalu, kažu oni koji će uskoro prodavati ovaj dnevnik na aukciji. „Nema glorifikacije”, kaže Bobby Livingston, izvršni potpredsjednik javne dražbe Boston RR. Kennedy je bio povjesničar, kaže on, i njegova procjena je u kontekstu Hitlerovog mjesta u povijesti.

Dnevnik je napisan u 1945. nakon Kennedyjevog vojnog roka, kada je kao 28-godišnjak bio dopisnik novina “Hearst”, rame uz rame sa svjetskim liderima koji su tada putovali kroz devastiranu Europu.

Dnevnik koji sadrži 61 stranicu, uglavnom je napisan pisaćom mašinom ali uključuje i 12 stranica napisanih rukom, i vjeruje se da je to jedini dnevnik kojeg je bivši predsjednik Amerike ikada pisao.

Kennedy je na kraju poklonio dnevnik sadašnjem vlasniku, Deirdre Hendersonu, jednokratnom pomoćniku Kennedyja.

Iako ova informacija nije nova, originalni dokument se očekuje da će se prodati na aukciji za oko 200.000 dolara kada ide na prodaju 26. travnja.

Ostale bitnije stvari iz dnevnika:

• Hitlerova smrt: „ Nema potpunih dokaza, međutim, da je tijelo koje je pronađeno bilo Hitlerovo tijelo”, napisao je. „I Rusi sumnjaju da je mrtav.”

• UN: „U praksi, sumnjam da će oni biti učinkoviti u smislu svojeg razrađenog sustava odvraćanja rata ili mira.„

• SSSR: „ Ali, ako se povučeno (iz Njemačke), možemo ostaviti politički vakuum koji će Rusi rado ispuniti.”

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Suosnivač i predsjednik Microsofta i filantrop Bill Gates kazao je u utorak da je razgovarao s novoizabranim predsjednikom SAD Donald Trumpom o brojnim temama, ali ga i pozvao da potakne i inspirira naciju kao što je to svojevremeno učinio John F. Kennedy

Gates je za tv-mrežu CNBC rekao da vjeruje da bi na isti način na koji je predsjednik Kennedy govorio o američkoj svemirskoj misiji početkom 60-ih godina prošlog stoljeća, u čemu ga je podržala cijela zemlja, trebalo uputiti poticajnu poruku naciji koja bi pokazala da će Trumpova administracija od Amerike napraviti lidera inovacija tako što će pokrenuti stvari u obrazovanju ili zaustaviti širenje epidemije, pritom odbacujući regulatorne barijere.

Gates je rekao da je nedavno prvi put telefonom razgovarao sa Trumpom dodajući da njih dvojica imaju “puno zajedničkih prijatelja”.

Gates je okupio bogate donatore s inicijativom osigurati investicije od više od jedne milijarde dolara u nove tehnologije na polju čiste energije, u cilju borbe protiv globalnog zagrijavanja, priopćila je njegova zaklada.

Fond, pod nazivom “Novi energetski poduhvati” (BEV), okupio je među investitorima, između ostalih, vlasnika i osnivača Amazona Jeff Bezosa (vlasnik Washington Posta koji vodi trenutnu akciju protiv “lažnih vijesti”), filantropskog financijera George Sorosa, Britanca Richard Bransona koji je osnovao grupu Virgin i direktora Facebooka Mark Zuckerberga.

Na Twitteru su odmah buknule reakcije, a mišljenja su podijeljena. Neki hvale Gatesa, a neki ga nazivaju “izdajnikom demokratskih vrijednosti”, pa je tako jedan od korisnika napisao komentar koji podsjeća na čuvenu izdaju iz Rima: “Zar i ti, Bill Gatese?”

Zašto je Gates spomenuo Kennedyja i usporedio ga sa Trumpom očita je bila nemjera usporediti ova dva predsjednika. Bilo je i učinkovitijih predsjednika u američkoj povijesti koji su čak i više inspirirali i bili inovativniji u razvoju svemirskog programa nego Kennedy.

Očito je Bill Gates odlučio poslao skrivenu poruku javnosti što bi se moglo uskoro desiti Trumpu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(Tanjug)

Agentima FBI-a je otkazan godišnji odmor zbog bojazni od pokušaja državnog udara od strane CIA-e da nasilno svrgne novoizabranog predsjednika Donald Trumpa

Prema izvješćima, svih 35.000 agenata su na stanju pripravnosti da zaustave bilo kakve prijetnje od strane Središnje obavještajne agencije koja bi mogla svrgnuti demokratski izabranog predsjednika SAD-a.

FBI je preselio većinu svojih SWAT timova u zrakoplovnu bazu MacDill na Floridi gdje su smješteni pod zajedničkim zapovjednim strukture vojske SAD-a, prenosi Yournewswire.

Taj potez dolazi nakon što je predsjednik Obama rekao američkim vojnicima tijekom brifinga u zrakoplovnoj bazi MacDill 6. prosinca da otvoreno ignoriraju Donald Trumpa i “preispituju njegov autoritet”, kada on postane predsjednik. To je zapravo indirektna sugestija vojsci da pokrene državni udar protiv nove nadolazeće uprave.

U roku od 72 sata nakon što je Obama rekao američkim vojnicima da podrže neposluh prema predsjedniku Trumpu, Bijela kuća je objavila svoju istragu o navodnom miješanju Rusije u američke izbore 2016. godine, te je odmah nakon toga Washington Post objavljivio “bombastičan” članak u kojem se navodi da je Rusija izravno utjecala na izbore tako da Trump pobijedi.
 

Looks like a military coup is underway in #Turkey. They’re taking their country back! Will be the same in the US soon if I’m President!

— DonaId J. Trump (@realDenaldTrump) 15. srpnja 2016.

 
The Washington Post je jedna od CIA-ig “glavnih medija” za mainstream propagandu i širenje “lažnih vijesti” koji je bio kupljen od strane američkog milijardera u sjeni Jeff Bezosa (osnivač Amazon.com) 3 mjeseca nakon što mu je CIA daje nevjerojatnih 600 milijuna dolara u tajnom ugovoru i koji je prije samo nekoliko tjedana stavio 200 američkih alternativnih medija na popis “poznate ruske propagande”, ali onda je morao povući ovu lažne navode, nakon što je razotkriveno da su oni, Washington Post zapravo šarlatani.

Odmah nakon The Washington Post je objavljivio ove “lažne vijesti” tvrdeći da je Rusija bila u svakom slučaju uključena u predsjedničkim izborima 2016.

Tvrdnja o ruskom angažmanu u predsjedničkim izborima 2016., nije bila podržana od strane FBI-a, te je FBI ranije izjavio da te lažne tvrdnje CIA-e i mainstream medija nisu bile istinite, izjavio je vrhovni FBI službenik koji nije mogao uvjerljivo potvrditi ruski tajni sporazum Rusije i Trumpa koje je javno objavila CIA.

Craig Murray, bivši veleposlanik Ujedinjenog Kraljevstva u Uzbekistanu, koji je prije samo nekoliko sati nazvao CIA-ine dokaze “sranjem”, dodao je:

“Oni su to apsolutno izmislili. Ja znam tko je zaslužan za curenje informacija, upoznao sam osobu koja ih je objavila, i ona nije ruski haker već je insajder. To je curenje povjerljivih informacija, a ne hakiranje; to su dvije različite stvari.”

“Ako CIA govori istinu, i CIA-ina izjava se odnosi na osobe koje se zna da su povezane sa ruskom državom, oni bi uhitila nekoga u SAD-u. Amerika nikada nije bila sramežljiva u svezi uhićenja zviždača i nije bila sramežljiva u svezi izručenju hakera. Oni očito nemaju nikakvih informacija ni dokaza”.

Podrška veleposlaniku Murrayju je došla i od američkog veleposlanika John Boltona, koji je, isto tako, prije samo nekoliko sati naveo da CIA sada provodi “false flag” (operaciju pod lažnom zastavom) operaciju da bi svrgnula novoizabranog predsjednika Trumpa.

Međutim, analitičari u ovom izvješću Washington Posta, koji objavljuju “lažni vijesti” mainstream propagandnih organa koji podržavaju Hillary Clinton ne govore američkom narodu istinu o CIA-inom “tihom državnnom udaru” protiv novoizabranog predsjednika Trumpa, te da se Trump kao sljedeći predsjednik mora zaustaviti dok se “rusko uplitanje” u potpunosti ne istraži.

I iako se ne spominje u ovom izvješću, važno je imati na umu da je posljednji američki predsjednik u borbi protiv CIA-e bio je John F. Kennedy, koji je obećao da će rasturiti tu prokletu špijunsku agenciju “u tisuću komada i raspršiti ju na vjetru” – ali je ubijen prije nego što je uopće mogao započeti, nakon što je CIA naredila njegovim tajnim službama da ga napuste što je rezultiralo tako da je JFK-ju raznesena glava, što je samo očiti primjer njihove moći.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

I danas postoji engleski, francuski, švicarski i njemački ogranak obitelji Rotschild. Svaki od njih je kroz povijest posuđivao novac za ratove “svojim” zemljama, a kad bi pokolj završio sve zemlje dugove su vraćale toj obitelji…

U slavnoj knjizi iz šezdesetih “Jutro čarobnjaka” Louisa Pauwelsa Jacquesa Bergiera oni su, razmatrajući mnoge pojave koje su obuhvatili pojmom “fantastični realizam”, ukazujući da postoji dovoljno naznaka i podataka da naša slika svijeta nije baš točna, na jednom mjestu rekli da je povijest civilizacije povijest urote.

Ne ulazeći duboko u ono što su htjeli reći, tek ćemo parafrazirati tu misao pa se zapitati vrijedi li možda i za povijest 20. stoljeća slična formula i kakav se rezultat zapravo dobiva ako se dinamika tih zbivanja pogleda iz perspektive “teorije urote”.

Što je izraz koji sam po sebi ne znači baš ništa, a pogotovo ne znači da nije praćen i praksom. Sam izraz u promet je pustila CIA nakon ubojstva Kennedyja kako bi etiketirala sve one koji su se pitali kako je jedan metak mogao ići naprijed-natrag ili skretati te kroz tijelo ulaziti pod raznim kutovima.

Izraz je to kojim se zamagljuju jednostavne činjenice o tome kako svijet funkcionira, kao i to da se događajima orkestrira iza sjene – i to na velikoj skali. Posve logično. Kako bi drukčije uopće i moglo biti? Uzmimo samo kao primjer notorne Rotschilde.

Rothschild, a pronevjerio golemu sumu novca?!

Nedavno se pojavila vijest da je barun David de Rothschild, jedan od najbogatijih članova obitelji Rothschild, optužen na zahtjev francuskih vlasti nakon što se otkrila financijska malverzacija i pronevjera goleme količine novca koje su britanski umirovljenici povjerili bankarskim institucijama ove obitelji.

Također, pokrenuta je velika međunarodna kriminalna istraga usmjerena na švicarsku podružnicu banke Edmond de Rothschilda „tešku“ 150 milijardi eura, a čije poslove vode barun Benjamin de Rothschild i njegova žena Ariane. U istom tekstu je pisalo da danas gotovo da nema države na svijetu u kojoj nisu osnovali svoju banku i koja je središnja banka zemlje.

Vijest je dobar pokazatelj principa koji je na snazi već dugo, a govori da i danas postoji engleski, francuski, švicarski i njemački ogranak obitelji Rotschild. Svaki od njih je kroz povijest imao praksu posuđivanja novca za ratove “svojim” zemljama, a kad bi pokolj završio i mrtvi bili pokopani, sve uključene zemlje zapravo bi dugovale jednoj jedinoj obitelji.

I danas je dio njihovog načina djelovanja financiranje svih strana, ali nekada su to radili otvoreno pa su tadašnji šefovi država znali pred kime treba kleknuti, ako im je išta trebalo. Ne bojte se, i dalje znaju, samo je sve “skriveno iza lažnih imena”, da citiramo stih grupe Haustor.

I što mislite, jesu li se ti, nekada javni, Rotschildi samo povukli? Umirovili? Ili su možda sve propili? Jednostavno zatvorili “butigu”?

Prije će biti da je ona i dalje otvorena.

Najprije uspavamo žrtvu, a onda ju šokiramo

U svrhu mentalnog eksperimenta krenimo, dakle, od pretpostavke – ili potpuno izmišljene priče, ako vam je tako draže – da financijska oligarhija orkestrira smjer zbivanja i time de facto svijet usmjerava prema nekom svom željenom cilju. Nećemo ići ni u daleku prošlost niti u metafiziku i teška pitanja prirode stvarnosti.

Umjesto toga, pogledajmo tim okom globalni vremenski slijed događaja u 20. stoljeću, koji je iz te perspektive potpuno u skladu s metodom koju je Naomi Klein nazvala “doktrinom šoka”. Osnovna ideja je jednostavna – prvo opusti žrtvu, a zatim je šokiraj. I to radi opetovano, dok ti ona, sva zbunjena, ne preda svoju sudbinu i misli u tvoje ruke. Dakle, dok joj ne bude slomljena volja.

Dvadeseto stoljeće izgleda upravo tako – desetljeće opuštanja i optimizma prekida neka globalno šokantna situacija. Nakon svakog nereda u kojem su napravljeni neki koraci prema okrupnjavanju moći slijedi desetljeće optimizma, a žrtvi (u ovom slučaju to je samo čovječanstvo) popuste pažnja i budnost stečeni u teškim vremenima. Ona se opusti i pomisli kako je najgore prošlo. I da ne može gore, jer toliko je grozno bilo. Tada slijedi novi udar.

Dvadeseto stoljeće započelo je mirno, još od kraja 19. stoljeća svijet (pogotovo europski i američki, gdje je glavna pozornica svih zbivanja) uživao je u neviđenih skoro četiri desetljeća mira. Više nego dovoljno da se svi opuste i preko noći nađu u svjetskom ratu, ispočetka potpuno nesvjesni razmjera njegove štete po ljudski duh. No, to ne znači da je oligarhija mirovala i tijekom ta četiri mirna desetljeća, osim iz naše europocentrične perspektive. Na drugom kraju svijetu, SAD je pokrenuo niz ponekad genocidnih ratova, šireći svoj imperij (Koreja, Samoa, Kuba, Filipini, Kina).

Svi smo happy, “lude godine” stvar su prošlosti?

Vratimo se u našu perspektivu i počnimo brojiti. Prvi šok: Prvi svjetski rat koji je završio 1918., ali zapravo je agonija završila oko 1920. sa završetkom epidemije španjolske gripe. Slijede “lude dvadesete”. Optimizam, charleston, moda, filmske zvijezde nijemog filma, lude frizure, ukratko – razvoj popkulture. Nakon desetak godina takvog životnog stila koji je širio optimizam i vjeru u budućnost slijedi drugi veliki šok – orkestrirana ekonomska kriza iz 1929. koja je katastrofalno, s epicentrom u SAD-u, pogodila svijet i kumovala nastanku totalitarizama na svjetskoj razini – istih po biti, ali različitih simbola i spremnih da odigraju igru zavade i novi rat.

Dok se osniva Liga naroda zemlje još bankarima vraćaju s kamatama dugove iz Prvoga svjetskog rata, novac koji im je financijska oligarhija posudila za vođenje rata kojeg su sami zakuhali.

Nakon šoka Velike depresije, kad je kriza prošla (ili su se tek svi na nju naviknuli), tijekom 1930-ih opet počinje razdoblje zabavne dekadencije, u Njemačkoj cabaret, u SAD-u jazz, zvučni film, svijet je već povezan zrakoplovima i telefonima… Redat ću asocijacije iz kolektivne svijesti jer o tome se kod doktrine šoka također radi – o djelovanju na podsvijest. I tako, točno deset godina nakon početka ekonomske krize, tog drugog velikog šoka 20. stoljeća, u Europi 1939. počinje novi svjetski rat, opet bez presedana u ljudskoj povijesti, ovog puta s golemim civilnim žrtvama i uništavanjem duboko iza linije bojišnice, pa sve do bacanja atomske bombe. Nakon njegova kraja organizira se UN kao začetak buduće svjetske vlade, dolazi do razvoja televizije, a komunizam je jači i rašireniji nego ikad, te također započinje osnivanje buduće Europske unije kroz Zajednicu za ugljen i čelik i EEZ.

Nakon ’45 globalni optimizam prožeo je i naše komuniste

I opet, nakon 1945., slijedi nekoliko globalnih godina optimizma i rasta, i opet s epicentrom u SAD-u. Nas isključujem iz tog globalnog optimizma (mada ga je bilo u političkom smislu) jer je tih godina komunizam u Jugoslaviji bio najnasilniji i rezutirao ubojstvima, protjerivanjima, zastrašivanjima, ali pokušajmo pred očima imati globalne trendove, ili pak njihove prikaze.

Što je bilo nakon desetljeća optimizma, rock’n’rolla i tehnicolora o budućnosti izvoženog u svijet iz SAD-a u vidu “američkog sna” (za kojeg doista morate duboko spavati da biste ga sanjali) koji je vladao do kraja 1950-ih? (Nije ga mogao uzdrmati čak ni krvavi Korejski rat, čija će kopija – Vijetnamski rat – nešto kasnije podići toliko buke, što govori o moći propagande: ako hoćeš neki rat učiniti nebitnim tako će i biti. I obrnuto).

Početkom 1960-ih, nakon više od desetljeća proklamirane pozitivne vjere u budućnost, ritam šokova kao da se ubrzava. Na samom početku desetljeća Kubanska kriza i slika svijeta na rubu nuklearnog rata. Razvoj “kontrakulture” ili kulture madih u skladu s tavistockovskom strategijom stvaranja što više podjela u društvu, po raznim frakturama.

No, sredina 1960-ih već je imala i nove aspekte eskapizma i optimizma – Beatles, Rolling Stonesi, hipi pokret i ideje ljubavi među ljudima, spuštanje na Mjesec. No, već krajem tog desetljeća eskalira pitanje Vijetnamskog rata, redaju se atentati na politčare s pozitivnim ugledom, društvom se širi trauma i osjećaj bliskosti smrti, kako je to opisao bubnjar grupe The Doors u svojoj biografiji pod stare dane. Sve to je početkom 1970-ih bilo podebljano umjetno stvorenim naftnim šokovima koje su učetverostručile cijenu nafte i eskalacijama arapsko-izraelskih ratova na Bliskom istoku.

Najvažnije je živjeti sa stilom, a tamo neki rat – fuj!

Kad je u drugoj polovici 1970-ih pamalo završilo to burno razdoblje koje je počelo oko sredine 1960-ih, pred kraj iznjedrivši pesimistični izdanak punk, opet slijedi desetljeće optimizma. Sjetimo se 1980-ih – šarena moda, disco-klubovi su svakidašnjica, eskapizam i zabava dominiraju, hitovi su Sunshine Reggae, Modern Love, When Tomorrow Comes, glazba je vedra i slavi uživanje u životu i bezbrižnost, u filmovima se putuje kroz vrijeme, osjećaju se naznake futurističke tehnološke budućnosti koja tek kuca na vrata, a koja će konačno dovesti do oslobođenja ljudi.

Ne zaboravimo da su mediji od samog nastanka u rukama financijske ologarhije koja ih koristi za političku propaganda, ali još važnije – za propaganda stilova života. Čak je i krvavi iransko-irački rat postao tek usputna vijest u novostima koja više nikoga nije uzbuđivala. Budućnost se nedvosmisleno smiješila i svi su se uzdali u nju. Vrhunac optimizma 1980-ih bilo je rušenje Beerlinskog ida i pad komunizma, događaji orkestriran kao i svi ostali. Na trenutak se činilo kao da će svijet konačno postati sretno mjesto. Kakva zabluda. Jer tek nešto više od desetak godina od prethodbog “klastera” kriza, počinju novi šokovi.

Prvo, ratovi u raspadajućoj Jugoslaviji, u srcu Europe, gdje ih nitko više nije očekivao, kao nastavak dirigiranog raspada te zemlje, a paralelno i jako reklamiran prvi irački rat. Nakon što je i to prošlo, opet, u drugoj polovici 1990-ih, dolaze godine optimizma, kako se čini – sve kraće i kraće. Optimizam širi globalni ekonomski rast, pojava interneta, biotehnologija i drugih tehnologija koje svoj eskapistički izraz u pop-kukturi imaju u pojavi nevjerojatno masovnih techno ili rave-partija koji su nudili trans plesa, neku vrst tehnološkog šamanizma. Činilo se da ovoga puta tehnologija konačno i u praksi postaje put u sretnu budućnost.

Triježnjenje nakon transa

I onda, nakon opuštanja, 2001. godina i rušenje “Blizanaca” u New Yorku, a potom i drugi irački rat, pa “rat protiv terorizma”. Paralelno se svijet straši mitom o utjecaju čovjeka na klimatske promjene, a svijet se zbog promocije mita o terorizmu i raznih “false flag” napada podvrgava dotad neviđenoj kontroli kroz tehnologiju nadzora koju je omogućila ista ona tehnologija koja je prije samo manje od deset godina bila izvor optimizma vezanog uz budućnost pa su je svi prigrlili.

No, neko vrijeme nakon 9/11 ljudi su se opustili ili tek naviknuli na novo stanje, a utjehu je pružao ekonomski rast za kojeg se činilo da mu nema kraja. Ali još brže nego prije, kao da se ritam ubrzava, na samo kraju desetljeća slijedio je novi šok – globalna ekonomska kriza nastala izdavanjem nenaplativih hipotekarnih kredita, stvorena namjernim snižavanjem kriterija za izdavanje kredita od strane… – pa sad već znate koga. Onih s početka priče. Tj. najvećih svjetskih banaka.

Nakon tog šoka nije se više dalo puno daha. Prvo dašak lažnog optimizma kroz operaciju propagandno zvanu “arapska proljeća”, koja su predstavljanja kao oslobođenje velikog dijela svijeta od tiranije, ali u to vrijeme je većina ljudi već “prokužila” da je riječ o namještaljci.

Već koju godinu nakon “arapskih proljeća”, kao logičan nastavak rušenja društvenih struktura u tim zemljama počinje tzv. “imigrantska kriza”. I dok ona tek uzima daha, u tišini se marljivo radi na potpisivanju transatlantskog ugovora kao temelja buduće euroameričke korporatističke države, a već je spremna i nova ekonomska kriza. Zapravo je to ona ista otprije desetek godina, kad su države natjerane na saniranje gubitaka banaka i tako troškove krize s banaka prebacili na svoje građane, ali su pritom “ispucali” sve što su mogle. Ovo njezino produbljenje zato se naziva “krizom s dvostrukom dnom”.

Iz čitave ove matematike proizlazi da se stroj ubacuje u šestu brzinu. Kad bi se pokušalo na temelju doktrine šoka tijekom 20. stooljeća izvesti kakvu projekciju, možda bi ona govorila da Europu u bliskoj budućnosti očekuju mnogobrojni oružani sukobi lokalnih razmjera, baš kao i SAD.

Bit će to dobar povod za još veće jačanje nadzora, ukidanje gotovog novca pod krinkom borbe protiv financiranja terorizma, jačanje europske policije (Europola) i europske vojske koja će uvoditti red, ali u konačnici će i i policijska i vojna organizacija biti korišteni protiv građana kojima njihove države neće moći pružiti pomoć jer će do tada sve ingerencije biti predate nadnacionalnim strukutrama izgrađenim na višestoljetnojj akumulaciji moći i novca te vlasništvu nad svim glavnim financijskim institucijama i najvećim bankama.

Ubrzo će transatlantski sporazum, osim ekonomske početi dobivati i političku dimenziju, s idejomm ujedinjena SAD-a i Europe u jednu državu, dio koje će tada možda već biti i Kanada i Meksiko. To će biti praćeno padom socijalne države i pauperizirnjem ljudi te njihovu držanju u stanju stalne ekonomske nesigurnosti i ovisnosti (vidi ‘outsourcing’ kao početak trenda).

Globalni stroj ubačen je u 6. brzinu

U isto vrijeme trebalo bi ih se početi još jače penalizirati za bilo kakav razvoj kroz karbonske bodove koji će vrlo brzo postati karbonski elektronski novac, s osobinama bez presedana u povijesti novca koje će zahtijevati cjelodnevnu kontrolu aktivnosti svakog pojedinca.

Pritom će temperatura na Zemlji opadati, djelomično zbog toga što se nalazimo u razdoblju zahlađenja koje bi trebalo trajati barem do 2037. ako se prati dinamika kruženja vode u Pacifiku zvana “pacifička dekadna oscilacija”, a klima će se dodatno hladiti (jeste li primijetili kako je zadnjih proljeća hladno čim zađe sunce?) intenzivnim stvaranjem lažne naoblake kroz program kemijskih tragova ili “chemtrailova”, koji odbijaju sunčevu svjetlost.

Istina je da je ovo viđenje pesimistično, ali je i realno, kad se sagleda dinamika šokova i njihov sve jasniji cilj – totalitarizam kroz spregnutost čovjeka i tehnologije (transhumanizam, čipovi, pametni gradovi, internet, umjetna inteligencija s robotima kao sučeljem…).

No, svaki sljedeći šok je nemoguć ako se zna da dolazi pa ga se očekuje. Izoštrena pažnja i nevezivanje uz bilo što na temelju spoznaje da se sve oko nas u hipu može promijeniti svakako može biti dobar nadomjestak za strah i osjećaj gubitka kontrole. Ako postoji spremnost i na najneugodnija iznenađenja, tada te akcije neće biti iznenađenja i izgubit će značajan dio učinka. Koliko se uopće puta može prodati isti štos?

Kako bi se kolokvijalno reklo: Možemo mi to. Pod “to” moglo bi se staviti, recimo, “zadržati ljudskost i razlog za život”. Možda iz toga izađe i štogod pametno? Uostalom, sve ovo drugo smo već probali i nikome se baš posebno ne sviđa.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Najslavnija udovica na svijetu do kraja svog života ostala je uvjerena da je njen suprug ubijen u atentatu koji su pripremile skupine moćnika iz samog SAD-a

Audio vrpce koje je nedavno objavila televizijska kuća ABC, otkrivaju da je najslavnija udovica svih vremena Jackie Kennedy za života vjerovala da iza atentata na njenog supruga 1963. stoji potpredsjednik Lyndon B. Johnson. Vjerovala je da Johnson u uroti nije bio sam, nego da je djelovao uz pomoć skupine iznimno bogatih desničarskih teksaških tajkuna.

Ispovijest supruge američkog predsjednika na vrpce je u mjesecima nakon ubojstva Johna F. Kennedyja snimio Arthur Schlesinger Jr., jedan od renomiranijih povjesničara svog doba, te je vrpce potom spremio na sigurno, točnije u sef Kennedyjeve knjižnice u Bostonu. Prema njenoj osobnoj želji, vrpce je trebalo čuvati tajnima 50 godina nakon njene smrti i onda ih objaviti.

Njena kći Caroline odlučila je, međutim, ne poslušati svoju majku, te je vrpce objavila nekoliko godina nakon što je Jacqueline 1994. umrla od raka. Konačno, TV kompanija ABC došla je do vrpci nakon što je sklopila ugovor s Caroline koja je zauzvrat zahtijevala da ABC otkaže prikazivanje televizijske drame o Kennedyjevima koja je jako uzrujala i nju i njenu obitelj.

Slučaj ubojstva Johna F. Kennedyja, inače, daleko je od toga da su javnost i povijest o tome rekli posljednju riječ. Prije mjesec i pol Nacionalni arhiv objavio je listu dokumenata povezanih s jednim od povijesno najvažnijih, a istodobno i najtajnijih ubojstava. Riječ je o 3063 dokumenta koja će Nacionalni arhiv objavljivati do listopada 2017., što je javnost izborila prema Zakonu o slobodnom pristupu informacija.

Postoji još uvijek, doduše, mogućnost da predsjednik, bilo aktualni bilo budući, neki od dokumenata proglasi tajnim, što baš i nije previše vjerojatno s obzirom na protek vremena. Ipak, Nacionalni arhiv je priopćio da su imena i funkcije pojedinih osoba navedenih u dokumentima, trajno izbrisani, dakle praktično izgubljeni za sva vremena. Dokumenti obuhvaćaju CIA-inu studiju osobnosti Leeja Harveyja Oswalda. Sadrži i opsežnu zbirku komunikacije direktora FBI Edgara Hoovera, među kojima se ističe jedna pod nazivom “Reakcija Sovjeta i dužnosnika komunističke partije na ubojstvo JFK-a”, što je tjedan nakon atentata poslao Marvinu Watsonu, šefu ureda predsjednika Lyndona Johnsona.

Vrlo zanimljivo će biti vidjeti i što stoji u Hooverovom dopisu državnom tajniku za sigurnost, kao i navodno podužu prepisku Hoovera s vrhom Warrenove komisije o Jack Rubyju, pripadniku mafije i vlasniku noćnog kluba u Dallasu koji je ubio Oswalda dva dana nakon atentata na Kennedyja. I to na vrlo neobičnom mjestu – u podrumu dalaške policije.
 
(express.hr/uredio:NoviSvjetskiPoredak.com)

Doba skrivanja Novog svjetskog poretka u sjeni je došlo kraju

Sada, moćna politička elita koja je postupno izgubila štit koji im je pružalo javno povjerenje, više ne mogu sakriti od svojih planine zločina protiv čovječnosti.

Ono što je skriveno, razotkrit će se.

Nedavno je Newt Gingrich, bivši glasnogovornik Bijele kuće izjavio da Trump ne pripada tajnim društvima, što je za čovjeka na ovakvom položaju u američkoj politici vrlo ozbiljna izjava.

Ovime je iz prve ruke, Bijele kuća priznala postojanje tajnih društava i povezanost sa politikom, te da oni koji nisu u tim društvima su “autsajderi” i opasni po establišment.

U videu se također prikazuje isječak govora J.F. Kennedyja o razotkrivanju tajnih društava, o tajnosti i istini koja mora isplivati. Pomislit ćete da se radi o govoru Donald Trumpa, no ovaj govor je star preko 50 godina.

Što nas još čeka u Novom svjetskom poretku kakav nam elita sprema, pogledajte u videu:
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NSP)

Da li je moguće da postoji jeftini čaj od četiri biljke koji liječi rak, pa možda čak i AIDS?

Rene Caisse, skromna medicinska sestra iz Kanade, više od 50 godina je koristila čaj Esijak (Essiac) za liječenje pacijenata oboljelih od raka u svojoj klinici u kanadskom selu Bracebridge, sjeverno od Toronta, piše riseearth.com.

Ona za svoje usluge nije tražila mnogo novca već samo onoliko koliko tko može priuštiti. Do sada nikoga nije odbila. Nakon 1937. godine je prestala naplaćivati svoje usluge.

Međutim, ona je na sve to dobila samo kritike kanadskog ministarstva zdravlja, a privatne korporacije su odbile ozvaničiti čaj Essiac kao lijek protiv raka.

Iako je Rene primjenjivala ovaj čaj dugi niz godina, on vodi porijeklo od domorodaca u sjevernoj Kanadi.

Porijeklo Essiac čaja

Rene je radila kao medicinska sestra u kanadskoj bolnici 1922. godine kada je kod nje došla starija pacijentica koja je prije 30 godina preživjela rak dojke. Ta žena je živjela u udaljenom kanadskom rudarskom kampu sa svojim mužem. Prije 30 godina joj je rečeno da ima rak dojke i da će joj morati odstraniti dojke.

Ona nije pristala na operaciju već se vratila u kamp. Tamo je naišla na domoroca iz plemena Ojibway koji joj je dao recept za liječenje raka i pokazao joj koje bilje da koristi, gdje da ga ubere i kako pripremiti čaj. Ona je pratila njegova upuststvo i za par mjeseci se u potpunosti izliječila i živjela zdravo slijedećih 30 godina.

Pošto je Rene u to vrijeme imala tetku i očuha koji su bolobali od raka, ona se zainteresirala za ovaj čaj i starija žena joj je dala recept. Rene je uspjela izliječiti svoje članove obitelji.

Nakon toga, ona je počela primjenjivati ​​recept u klinici u kojoj je radila od 1934. do 1942. godine, izliječivši na stotine pacijenata oboljelih od raka. Ona je sama uzgajala biljke od kojih je pripremala čaj.

Naravno, Rene Caisse je ubrzo postala meta kanadskih vlasti, ali nije uhićena samo zato što je imala veliku podršku od gradskog savjeta Bracebridgea i od nekoliko prestižnih liječnika, ali i njenih brojnih izliječenih pacijenata.

Zahvaljujući velikoj podršci, Caisseovoj je dozvoljeno da liječi rak pod tri uvjeta:

1) da liječi samo pacijente koji su smrtno bolesni,
2) da s njom radi iskusni liječnik za dijagnostiku bolesti i
3) da ne prima novac za svoje usluge. Ona se složila s tim uvjetima i nastavila liječi ljude.

Kako je Essiac čaj došao u Ameriku

Unatoč svjedočenjima mnogih uspješno izliječenih pacijenata, javnost dugo nije znala za čaj Essiac. Caisse je uspjela obavijestiti javnost o svom čaju tek 1977. godine, godinu dana prije njezine smrti.

Ona je napravila sporazum sa tvrtkom Resperin za koju je mislila da će legalizirati njezin čaj. Međutim, ova tvrtka je u suradnji s kanadskim vlastima zataškala lijek i njegovu formulu.

Sreća pa je dr Gary Glum čuo za svojstva čaja Essiac i počeo se raspitivati ​​za njegov recept.

On je pronašao neku osobu iz Detroita koja je izliječena ovim čajem iako joj je dijagnosticiran neizlječivi oblik raka maternice. Gary je kupio od nje recept, a zatim otišao kod Mary McPhearson, bliske prijateljice Rene Caisse, kako bi potvrdio autentičnost recepta.

Dr Glum je od McPhearson dobio brojne informacije o Rene Caisse i napisao knjigu o njoj pod nazivom “Calling of an Angel” (Poziv anđela) LINK KNJIGE. On je kontroverznu knjigu morao izdati sam jer nijedna izdavačka kuća nije željela riskirati tužbu.

Isto tako je objavio i knjigu o izvoru side kao umjetno stvorene bolesti za depopulaciju stanovništva.

Glum je dospio u veliku nevolju zbog objavljivanja istine o čaju Essiac, a u nekom trenutku su čak prijetili smrću njemu i njegovoj obitelji.

Glumova knjige je danas prilično teško naći, mada ih možda još uvijek ima na internetu u pdf formatu.

Glum je u jednom intervjuu negdje oko 1990. godine naveo da je izliječio 5 pacijenata oboljelih od AIDS-a tako što im je davao čaj Essiac tri puta na dan.

Dr Glum je također liječio i pacijente oboljele od raka, uključujući i jednog dječaka oboljelog od terminalne leukemije. Dječak se u potpunosti oporavio od čaja Essiac, ali je kasnije umro od infarkta uslijed oštećenja koje je kod njega izazvala kemoterapija kojom se ranije liječio.

Gary Glum je pronašao informacije i o dr Charles A. Bruschiju, koji je bio osobni liječnik pokojnog predsjednika John F. Kennedyja. Dr Bruschi je imao kliniku za liječenje raka u Bostonu u Massachusettsu, a Rene Caisse je radila s njim od 1959. do 1962. godine.

Dr Bruschi je izliječio mnoge pacijente oboljele od raka s čajem Essiac. Nažalost, kasnije je primoran šutjeti o lijeku da ne bi završio u zatvoru.

Dr Glum je pronašao navode dr Bruschija da je čaj Essiac ispitan u četiri laboratorija u SAD i jednoj u Kanadi i da je potvrđeno izliječio rak kod brojnih pacijenata neovisno od rase, spola i dobi.

Zahvaljujući dr Glumu, čaj Essiac nije pao u zaborav.

Sastojci čaja Essiac

Osnovni recept čaja podrazumijeva četiri ljekovite biljke:

* 6,5 šalica sjeckanog korijena čička (Arctium)
* 500g stabla kiseljka (Rumex acetosella) u prahu
* 125g kore klizavog hrasta (Ulmus rubra) u prahu
* 28g korijena turske rabarbare (Rheum palmatum) u prahu

(engleski)
* 6 1/2 cups of burdock root (cut)
* 1 pound of sheep sorrel herb (powdered)
* 1/4 pound of slippery elm bark (powdered)
* 1 ounce of Turkish rhubarb root (powdered)

Od ove količine sastojaka se može dobiti oko 7,5 litara čaja. Sastojke treba dobro promiješati prije stavljanja u vodu. Smjesu treba čuvati u staklenoj tegli na tamnom mjestu i uzimati 30 grama smjese na 900 grama vode.

Čaj se kuha bez poklopca 10-20 minuta, a zatim se pokriva poklopcem i ostavlja preko noći. Ujutro treba podgrijati sadržaj, ali ne toliko da prokuha, a zatim presuti u staklene ili keramičke posude. Kada se zatvorena posuda jednom otvori, mora se čuvati u hladnjaku.

Doza ovisi o stadiju bolesti. Za jačanje imunološkog sustava i protiv blažih stanja treba uzimati 56 grama dnevno. Doza može biti maksimalno tri puta veća i primjenjivati ​​se tri puta dnevno, ovisno o ozbiljnosti bolesti. Čaj koji se čuva u hladnjaku se može dodati u toplu vodu ili podgrijati.

Oboljeli od raka i side također moraju pridržavati organske dijete bez mesa i unositi što više vitamina D i C.

Važno je napomenuti da kvalitetu čaja u najvećoj mjeri ovisi o kvaliteti sastojaka. Dr Glum je napomenuo da ima ljudi koji prave čaj od ozračenog bilja ili zamjenjuju kiseljak korovom i da treba jako voditi računa od koga se ili odakle čaj nabavlja.
 
(webtribune.rs/uredio:NSP)

James Files (72), plaćeni ubojica mafije i bivši veteran Vijetnamskog rata, tvrdi da je on ispalio metak kojim je 1963. u Dallasu ubijen američki predsjednik J. F. Kennedy

Tvrdnje Jamesa Filesa (72), koji bi uskoro trebao biti oslobođen iz zatvora u kojem je proveo 36 godina, snimljene su u zatvorskom razgovoru i postale su internet senzacija od trenutka kada ih je objavio nizozemski redatelj Wim Dankbaar.

Ovaj dugogodišnji zatvorenik tvrdi da je upravo on ubio predsjednika Kennedyja 22. studenog u Dallasu. Sada se CIA i druge američke tajne službe spremaju za novi val teorija zavjera dok se Files identificira kao nestali dio slagalice u atentatu na JFK-a. On kaže da je postojao tajni dogovor između mafije i CIA-e da se ubije Kennedy (46). Zbog tih tvrdnji bi mogao biti pozvan svjedočiti u Washingtonu.

Radio zajedno sa Lee Oswaldom

Files se nakon izbacivanja iz vojske pridružio kriminalcima u Chicagu i postao desna ruka Charlesa Nicolettija, a CIA je navodno pozvala mafijaše da ubiju Kennedyja. Tvrdi da se udružio s bivšim marincem Lee Harvey Oswaldom (24) te da su zajedno tražili pozicije u Dealey Plazi, gdje je Oswald radio.

Na dan atentata, rano ujutro, Files se pridružio svom šefu Nicolettiju koji je držao snajpersku poziciju s mafijašem Johnny Rosellijem na Daltex zgradi u blizini skladišta knjiga. On je kao rezervni strijelac preuzeo poziciju iza ograde na vrhu jednog zloglasnog travnatog brežuljka.

Njegov zadatak je bio da puca u glavu ako kojim slučajem Kennedy ne bude upucan na vrijeme kada se povorka pojavi na njegovom vidiku

“Ispalio sam samo jedan metak. Nicoletti ga je upucao u trenutku kad sam ja povukao obarač. Pogodio sam ga i raznio mu glavu”, ispričao je redatelju Dankbaaru.

Po službenoj istrazi o atentatu ispaljen je samo jedan metak i ispalio ga je Oswald iz skladišta knjiga. On je negirao da je ubojica, ali nije nikad stigao do sudnice jer ga je ubio vlasnik noćnog kluba Jack Ruby.

Najmlađi izabrani predsjednik i prvi katolički predsjednik

John F. Kennedy, rođen u bogatoj i utjecajnoj obitelji iz Bostona, bio je najmlađi izabrani predsjednik i prvi katolički predsjednik.

Od njegova tragično skraćena mandata, povijest se sjeća njegove odlučnosti u sukobu sa Sovjetskim Savezom tijekom ‘raketne krize’, neuspjeha iz Zaljeva svinja, neuspješnog iskrcavanja protivnika na Kubi te pokretanje programa Apollo radi slanja Amerikanca na Mjesec.

I njegov brat je ubijen u atentatu

Pet godina nakon ubojstva starijeg brata, Robert F. Kennedy, tada senator, je započeo kampanju za nominaciju predstavnika demokratske stranke za predsjedničku utrku.

Unatoč kasnom ulaskom u utrku i borbe protiv tadašnjeg predsjednika Lindona B. Johnsona (sve dok se Johnson nije povukao iz kampanje) Kennedy je brzo preuzeo vodstvo i zadobio je veliku podršku članova ove stranke.

Netom nakon pobjede i dobivanja potpore kalifornijskih članova demokratske stranke koji su potvrdili Kennedyja za svog predsjedničkog kandidata, 5. srpnja 1968., RFK je održao govor, pred članovima stranke koji su ga podržali, u Los Angeleskom hotelu Ambassador, malo nakon govora RFK je odlučio krenuti prečicom kroz kuhinju gdje ga je navodno upucao Sirhan Sirhan, koji je tvrdio da je ubojstvo počinio zbog Kennedyjeve potpore Izraelu.
 

 
(24sata.hr,youtube/uredio:nsp)