Panel Ujedinjenih naroda napokon priznao da Chemtrailsi postoje i da nam mogu pomoći!

Međuvladin panel o klimatskim promjenama (IPCC) navodno poziva narode svijeta da „bez presedana” poduzmu korake za rješavanje globalnog zatopljenja, uključujući i “zaštitu” neba uz pomoć kemijskih aerosola.

Poznat među tražiteljima istine kao “chemtrails”, rasprišivanje aerosola navodno ima potencijal da stvori masivni “toplinski štit” za zaštitu planete od sunčevih ultraljubičastih zraka, što će zauzvrat pomoći da se Zemlja “ohladi”, prema Međuvladinom panelu za klimatske promjene (IPCC).

IPCC je nazvao taj koncept – “solarni geoinženjering”, a NBC News ga opisuje kao nastojanje da se “ponovno obnovi Zemljina stratosfera”, s ciljem dupliciranja sumpornih oblaka koji nastaju nakon velike vulkanske erupcije.

Ukratko rečeno, oni žele simulirati uz pomoć kemikalija vulkanski oblak na nabu koji će smanjiti utjecaj sunčeve svjetlosti.

Znanstvenici iz IPCC-a su došli na tu ideju nakon nedavnog uragana Michael na Floridi. Klimatski glasnogovornici su ubrzo nakon uragana i ovog masivanog vremenskog događaja okrivili “globalno zatopljenje”, što je navelo IPCC da utvrdi da bi bilo moguće spriječiti buduće uragane – raspršivanjem kemijskih čestica po nebu.

“Politika je onemogućavala ovo prije nekoliko godina, ali sada toliko ne” – izjavio je Rafe Pomerance, predsjednik skupine za zaštitu okoliša Arctic 21 i 40-godišnji veteranski aktivist koji već dugo vremena zagovara djelovanje na globalno zatopljenje, piše NBCNews.com.

“Ako mislimo da je problem klimatskih promjena katastrofalan, kako možemo reći da ovo nije barem jedan od opcija?”

Klimatsko ludilo sugerira da je miješanje u prirodu rješenje ljudskih induciranih klimatskih promjena

To je zanimljiva zamisao – takva ideja špricanja nepoznatih milijuna tona kemikalija u atmosferu koje će na neki način popraviti navodnu klimatsku katastrofu za koju nam je rečeno da je rezultat ljudskog djelovanja koje je na neki drugi način djelovalo na prirodu.

Dvije pogreške ne mogu ispraviti stvari, ali čini se da je to pristup klimatskih fanatika koji inzistiraju na iskorištavanju našeg planeta u političke svrhe.

Racionalnije rješenje klimatskih promjena uzrokovanih čovjekom, pod pretpostavkom da postoji, je da se stvari ostave na miru – ali to nije pristup koji se poduzima u klimatskoj zajednici.

Njihov plan je poslati zrakoplove 20.000 metara u zrak kako bi ispustili oblake sumpora koji će prema NBC News “izbjeliti​plavo nebo prema svjetlijoj boji i zalaske sunca učiniti živopisnijima, dok će Zemlju zaštititi od opasnih sunčevih zraka”.

Ovaj aerosolni “kišobran”, kako god bio nazvan, navodno “odražava” sunčeve zrake daleko od Zemlje i stvara klimatski raj – kažu nam znanstvenici.

Naravno, nitko se ne spominje kako bi blokiranje ultraljubičastog zračenja od Sunca moglo negativno utjecati na zdravlje ljudi, biljaka i drugih životnih oblika koji zahtijevaju sunčevu svjetlost, umjesto da budu poslane natrag u svemir.

Također se zanemaruje kako ove aerosolne kemikalije mogu negativno utjecati na planet.

Umjesto toga, čini se da je vrlo uskoumna ideja “sunca koje proizvodi loše zagrijavanje” predstavlja vodeću ulogu iza ove najnovije klimatske agende, koja je prije samo nekoliko godina nazvana “teorija zavjere” od strane istih klimatskih luđaka koji sada guraju široku uporabu chemtrailsa.

Srećom se javljaju i glasovi razuma. Wallace Broecker, profesor geologije na općem opservatoriju Lamont-Doherty na Sveučilištu Columbia, koji se često naziva “djedom” istraživanja klimatskih promjena, kaže da možda nije najbolja ideja da se u pokuša neovlašteno protiviti Zemljinoj klimi da biste “popravili” ranije greške.

NoviSvjetskiPoredak.com

Nekoliko elementarnih podataka i fizikalnih zakona stoji nasuprot piramidi propagande, središta moći, obrazovanja i drugih alata za manipuliranje i nametanje ideje o nepostojećem globalnom zatopljenju, koje vrijedi ponekad ponoviti.

Kad se hlade, oceani asporbiraju CO2 iz atmosfere, a kad se zagrijavaju, tada ga ispuštaju. Drugim riječima – povećanje CO2 u atmosferi jest posljedica globalnog zatopljenja (u razdobljima kad se ono uopće događa), a ne uzrok. (Jedan od glavnih pokretača zagrijavanja ili hlađenja jest dinamika Sunca).

Udio CO2 u atmosferi je tek oko 0,037- 0,039 posto. Količina CO2 koju je je prouzročio čovjek sagorijevanjem fosilnih goriva iznosi tek 4 posto od te količine, što znači da je čovjekov utjecaj na klimatske promjene toliko malen da ga se ne može izmjeriti.

Najprisutniji staklenički plin u našoj atmosferi je vodena para, koja pak čini oko 96,5 posto atmosfere. Dok CO2 apsorbira dva vrlo uska dijela spektra infracrvenih frekvencija, od 4,2 mikrona te 14 do 16 mikrona, vodena para apsorbira vrlo široki pojas širom spektra. Količina vodene pare u atmosferi jest 30.000 dijelova na milijun, a količina CO2 samo oko 395 dijelova na milijun, dakle, u atmosferi ima gotovo sto puta više vodene pare, a usto ona ima jaču moć apsorpcije. Učinak staklenika najvećim dijelom stvara vodena para.

Kad bi se udvostručila današnju količinu CO2 u atmosferi – što fizički nije moguće jer nemamo dovoljno ugljena i nafte da to učinimo – većina CO2 bi ionako otišla u oceane, a povećanje temperature bio bi možda 0,1 ili 0,2 stupnja Celzijusovih, zato što smo dosegli gotovo maksimalnu razinu zasićenosti ugljičnog dioksida. Tu činjenicu političko tijelo IPCC (Intergovernmental Panel on Climate Change) potpuno ignorira.

Struje Tihog oceana i debljina leda na Arktiku

Nadalje, U Tihom oceanu postoji šezdesetogodišnji ciklus morske struje zvan pacifička dekadna oscilacija ili PDO. Trideset godina cirkulacija Tihog oceana na sjevernoj polovici kreće se u smjeru kazaljki na satu, a zatim u suprotnom smjeru. Od 1977. do 2008. godine u Arktički ocean dopirala je topla voda kroz Beringov prolaz pa se led polako smanjio. U travnju 2008. PDO se ponovo okrenuo i godinu dana kasnije cijeli Arktički ocean imao je led deblji za jedan metar nego što je to bilo u 2007. godini. No, kad se iz satelita promatra led, vidi se što zauzima njegova površina, ali ne i njegova debljina. Recimo, 2007. su snažni vjetrovi i struje pogurali led prema Kanadi i Grenlandu pa se stvorilo više otvorenog mora, ali led je bio dvostruko deblji nego što je to bilo prije.

Sve navedeno vodi nas do Sunca, koje upravlja klimom. U zadnjih stotinu godina, zbog povećane aktivnosti Sunca, temperatura oceana se povisila za jedan stupanj. Zbog te je povišene temperature dio CO2 iz oceana otišao u atmosferu i povećao razinu CO2 u atmosferi od 290 (prije sto godina) na 395 dijelova na milijun. To se nije zbilo zbog djelovanja čovjeka, nego zbog povećane temperature oceana. Sunce danas pokazuje nizak intenzitet aktivnosti, pa je situacija slična onoj u drugoj polovici 17. stoljeća kada se zbilo malo ledeno doba. U sljedećih 25-30 godina bit ćemo u vrlo hladnom razdoblju, iz dva razloga: zbog smanjenje aktivnosti Sunca i promjene toka oceanska struja u Tihom oceanu, pa će se na Arktiku povećati količina leda.

Više je razloga za agresivnu propagandu ideje da je čovjek odgovoran za fluktuacije temperature na Zemlji, a jedna od njih (niže kategorije, jer se “globalno zatopljenje” koristi na više razina) jest, kao i uvijek – novac.

Al Goreove laži uz podršku David Mayer de Rothschilda

Novac i moć idu ruku pod ruku, pa ne čudi da i u priči o globalnom zatopljenju stalno iskače isti krug imena. Recimo, jedan od najpoznatijih promotora te ideje, Al Gore, pohađao je Sveučilište Vanderbilt sa stipendijom Rockefellerove zaklade, a njegova kći se udala u bankarsku obitelj Schiff, bliske Rothschildove suradnike koji stoje iza ratova i revolucija posredstvom poduzeća Kuhn, Loeb & Co. Veliku podršku Alu Goreu u njegovoj prodaji laži o ugljikom uzrokovanom globalnom zatopljenju davao je David Mayer de Rothschild, autor popratnog vodiča uz koncerte “Live Earth” koje je Gore svojedobno organizirao.

Rothschildova je knjiga naslovljena “Priručnik za preživljavanje globalnog zatopljenja na Zemlji: 77 najvažnijih vještina za zaustavljanje klimatskih promjena ili za preživljavanje tijekom njih”. Taj sin Sir Evelyina de Rothschilda, stupa obitelji, u radio-emisiji Alex Jonesa bio je upoznat s činjenicom da su se istovremeno sa zagrijavanjem Zemlje (koje je trajalo do oko 2002., a tada je počelo hlađenje) zagrijavali i drugi planeti i mjeseci, uključujući i Mars (zajednički je nazivnik trebalo biti Sunce, što ono, dakako, i jest) Rothschild je odgovorio da je očito zašto se Mars zagrijava: bliže je Suncu negoli Zemlji. Odmah se vidjelo, sve je detaljno istražio.

Al Gore je postao zaštitno lice borbe protiv globalnog zatopljenja nakon što je njegov film “Neugodna istina” iz 2006. godine u produkciji Paramounta postao treći najuspješniji dokumentarac u američkoj povijesti gledanosti kino-predstava te je, predvidivo, dobio Oskara za najbolji dokumentarni film. Za to su se pobrinuli oni koji nadgledaju i posjeduju Hollywood, ništa ne brinite za to. Goreova knjiga, također nazvana “Neugodna istina”, zasjela je na prvo mjesto New York Timesovog popisa uspješnica te je, opet predvidivo, dobio i Nobelovu nagradu za mir za svoju gomilu laži i smiješnih pretjerivanja.

Varka s globalnim zatopljenjem svijetu nametnuta preko IPCC-a

Nagradu je Gore podijelio s UN-ovim Međunarodnim panelom o klimatskim promjenama (IPCC), organizacijom preko koje je varka s globalnim zatopljenjem nametnuta svijetu. Indijski geolog sa Sveučilišta Punjab, dr. Arun D. Ahluwalia, član odbora Međunarodne godine planeta (poduprte od strane UN-a), upozorio je na manipuliranje Nobelovom nagradom za mir i IPCC-em rekavši: “IPCC je zapravo postao zatvoreni krug, on druge ne sluša. U njemu nema otvorenih umova … doista me čudi da su Nobelovu nagradu za mir dali na osnovi znanstveno pogrešnih zaključaka, ljudi koji nisu geolozi.”

Koliko je uopće poznato da je još 2007. odluka Vlade Velike Britanije da film Ala Gorea “Neugodna istina” distribuira školama postala predmet tužbe člana Nove stranke Stewarta Dimmocka? Sud je utvrdio da film navodi na zabludu u devet elemenata i da Prijedlog smjernica, koji su pripremili savjetnici ministra obrazovanja, služi samo pojačavanju političke propagande filma. Stoga, da bi se film mogao prikazivati, Vlada Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je sud, najprije mora izmijeniti svoje Smjernice za učitelje kako bi bilo jasno sljedeće:

1) Film je politički materijal i promiče argumente samo jedne strane;

2) Ako učitelji prikazuju ovaj film a da to jasno ne istaknu, moguće je da krše članak 406 Zakona o obrazovanju iz 1996. i da su krivi za političku indoktrinaciju;

3) Školskoj djeci posebno treba skrenuti pozornost na devet netočnosti.

Netočnosti su sljedeće: film tvrdi da je otapanje snijega na Kilimandžaru dokaz globalnog zatopljenja, ali vladin stručnjak bio je prisiljen priznati da to nije točno; što sugerira da dokazi iz ledenjaka pokazuju da je porast CO2 uzrokovao povišenja temperature tijekom 650.000 godina. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu jer su u tom razdoblju porasti CO2 kasnili 800 do 2000 godina za porastima temperature; što koristi potresne slike uragana Katrina i sugerira da je tomu bilo uzrok globalno zatopljenje. Vladin stručnjak morao je priznati da pojedinačne događaje “nije moguće” pripisati globalnom zatopljavanju; što prikazuje presušivanje jezera Čad i tvrdi da je to izazvano globalnim zatopljavanjem. Vladin stručnjak morao je priznati da to nije slučaj; što tvrdi da je jedna studija pokazala da su se polarni medvjedi utopili zbog nestanka arktičkog leda.

Pokazalo se da je Gore “krivo razumio studiju” jer su se četiri polarna medvjeda zapravo utopila zbog posebno žestoke oluje; što prijeti da bi globalno zatopljavanje moglo zaustaviti Golfsku struju i gurnuti Europu u ledeno doba. Tužiteljev dokaz pokazuje da je to znanstveno nemoguće; što optužuje globalno zatopljenje za nestanak vrsta, uključujući bijeljenje koraljnih grebena. Vlada nije mogla naći nijedan dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju; što sugerira da bi razine mora mogle porasti sedam metara, uzrokujući raseljavanje milijuna ljudi. Ustvari, dokazi pokazuju da se očekuje povišenje razine mora od 40 centimetara tijekom sljedećih 100 godina i da ne postoji takva opasnost od masovnih migracija; što tvrdi da su rastuće razine mora uzrokovale evakuaciju stanovnika nekih pacifičkih otoka na Novi Zeland. Vlada nije u stanju to potkrijepiti dokazima, a sud je primijetio da se čini kako je to lažna tvrdnja.

Al Gore na mitu zaradio milijune dolara

Je li Al Gore vratio Nobelovu nagradu uz ispriku? Ili? Ali tako je to – predviđanja o katastrofalnim klimatskim promjenama potječu u potpunosti od namještenih kompjuterskih modela.

Što se samog Al Gorea tiče, nije on tu bio zabadava. Obogatio se na rasprostranjenom i izmanipuliranom vjerovanju u smiješni scenarij klimatskih promjena. U Londonu je 2004. osnovao kompaniju s Davidom Bloodom, bivšim članom Uprave Goldman-Sachsa. Njihovo poduzeće Generation Investment Management posebno je usmjereno ka iskorištavanju financijskih prilika, poput sustava “cap and trade” (ograničavanje emisija i trgovanja kvotama emisija ugljičnog dioksida). Takve i slične stvari potiče mit o “globalnom zatopljenju” koji propagira Gore. Na taj je način dosad zaradio desetke milijuna dolara.

Kada se zbroje sve posljedice, sustav “cap and trade”, koji tako silno voli Obama i koji je tako profitabilan za Al Gorea, koštat će američke obitelji tisuće dolara, dok će se arhitekti tog sustava i dalje bogatiti. To se opisivalo kao najveće povećanje poreza u američkoj povijesti. Jedan od glavnih zadataka koje je Obami dala ta klika jest prodavanje magle o “klimatskim promjenama”, pa se tu mogu naći razlozi za njegov bizarni govor u UN-u 2009. u kojem je tele-predsjednik sipao laž za laži o suočavanju s “nepovratnom katastrofom”. Podsjetimo se što je tada rekao taj tip: “Niti jedna nacija, velika ili mala, bogata ili siromašna, ne može izbjeći utjecaj klimatskih promjena.

Rastuće razine mora prijete svakoj morskoj obali. Sve snažnije oluje i poplave prijete svim kontinentima. Sve češće suše i slaba ljetina rezultiraju glađu i sukobima u područjima gdje glad i sukobi već postoje. Na sve manjim otocima obitelji su već prisiljene bježati iz svojih domova kao ‘klimatske’ izbjeglice. Sigurnost i stabilnost svake nacije i svih naroda – naš napredak, zdravlje, sigurnost – u nemaloj su opasnosti. A vrijeme koje nam je preostalo da situaciju preokrenemo sve brže curi.”

Obama ministarstva popunio Goreovim obožavateljima!

Svoja ministarstva energije i znanosti Obama je popunio Goreovim obožavateljima, uključujući i svog “dirigenta znanosti” John Holdrena koji je tijekom 1970-ih zahtijevao drastične poteze, uključujući eugeničku kontrolu stanovništva, kako bi se svijet spasio od globalnog hlađenja i novog ledenog doba. Holdren je predviđao “ekocid” ili “uništenje cjelokupnog života na ovom planetu” zbog sve nižih temperatura.

“Iznenadno urušavanje arktičkih ledenjaka, izazvano dodatnom težinom, moglo bi uzrokovati plimni val nezapamćenih razmjera u zabilježenoj povijesti”, napisali su tada on i njegov suautor. Sada pak “znanstvenik” Holdren traži ekstremne poteze vlade i cap and trade kako bismo izbjegli globalno zatopljenje i topljenje leda. Priznao je da će to dovesti do „nužnog i enormnog povećanja“ cijena električne energije. Ali, ništa vi ne brinite, korporacije koje se bave opskrbom električnom energijom ne žele time još više zarađivati, samo spašavaju naš planet.

Porezi i trgovina pravima na emisije ugljika

Cap and trade je sustav u kojem države određuju granice emisija ugljika i izdaju kompanijama dozvole za njihova prava na emisije ugljika ili “kredite”, ali ako trebaju više proizvoditi tada mogu ta prava emisija ugljika otkupiti od drugih kompanija koje proizvode manje od njihova maksimuma. Samo još jedan od načina da nekolicina zaradi još novca i nametne državnu kontrolu ekonomskih aktivnosti. Bivši francuski predsjednik, Nicolas Sarkozy, uveo je porez na ugljik koji je povećao troškove električne energije u Francuskoj i pritom rekao da je to “pitanje opstanka ljudske rase”. Zapravo je riječ o opstanku i širenju plana kojeg je i on dio.

Porezi na emisije ugljika uvodit će se u jednoj zemlji za drugom, u to nema sumnje. Kompanija Rothschild-Australija pokrenula je “Carbon Ring Consortium” koji će eksploatirati tržište kupoprodaje emisija ugljika u Azijsko-pacifičkom području. Richard Martin, izvršni direktor Rothschild-Australije je tada rekao: “S obzirom na noviji razvoj događaja u međunarodnoj politici glede klimatskih promjena, više se ne postavlja pitanje hoće li, nego kada će se pojaviti svjetsko tržište kupoprodaje emisija ugljika. Rothschild-Australia, preko Carbon Ringa, namjerava predvoditi to tržište, pružajući sredstva za privatno investiranje kompanijama koje žele kompenzirati svoja dugovanja u vezi emisije stakleničkih plinova.”

Joachim Schellnhuber, vodeći klimatski ekstremist i savjetnik njemačke vlade, rekao je da bi svatko na svijetu trebao dobiti “ugljični proračun” te da bi, u slučaju da ga premaši, trebao biti oporezovan. Kako bi se to uopće moglo izvesti bez zgodne pojedinosti – podvrgavanja svačijeg života nadzoru? Češki fizičar dr. Luboš Motl tu je zamisao nazvao “zaprepašćujućom” te je rekao da mu je Schellnhuberov prijedlog pomogao da “konačno shvati kako je bilo moguće da oni ludi politički pokreti poput nacističkog ili komunističkog tako lako uzmu maha u tako razumnoj zemlji poput Njemačke”.

Nešto vrlo slično Schellnhuberovim smjernicama predloženo je u Velikoj Britaniji. Kalifornijski odbor za energiju čak planira uvesti radio-kontrolirane termostate kojima bi vlasti upravljale po volji, a stanovnici to ne bi mogli zaustaviti. Sve to nema veze sa zaštitom Planeta već s kontrolom i centralizacijom moći, što oni nameću ljudima na najperfidnije načine.

Simon Linnett, izvršni potpredsjednik Rothschild Bank, bio je vidovit kada je pozivao na osnivanje novog međunarodnog tijela, “Svjetske agencije za zaštitu okoliša”, koja bi uvela reda u trgovinu emisijama ugljika. Ona bi se pridružila Svjetskoj banci, Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji, Svjetskoj trgovinskoj organizaciji itd., itd. – sve odreda instrumentima globalne kontrole.

Linnett je ustvrdio da su ljudski uzroci klimatskih promjena sada potvrđena činjenica (notorna laž) te da “međunarodni problem klimatskih promjena zahtijeva međunarodno rješenje”. Ako vlade ne ustupe određeni dio svog suvereniteta jednom novom svjetskom tijelu, kaže on, globalna shema trgovanja emisijama ugljika ne može se provesti niti regulirati. Eto još jednog pravog razloga u pozadini isplanirane halabuke o globalnom zatopljenju/klimatskim promjenama.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Sramotno! Gotovo da nisam pročitao vijest ili čuo nekog stručnjaka koji bi objašnjavao klimatske promjene kao posljedicu čovjekova djelovanja, a da nije kao referencu spomenuo IPCC (Međuvladin panel o klimatskim promjenama) kao glavni referentni izvor

Hej, 2500 vrhunskih znanstvenika okupljenih pod kapom UN-a! Tko to može osporiti? Pa možda… oni sami. Ili barem neki od njih

Kad igrate šah, obično je ključ prozreti krajnje namjere protivnika. Potom je lako spriječiti ih. No, ako ih niste prozreli, tada ćete promatrati niz protivnikovih naizgled nepovezanih poteza, pokušavajući parirati nekima od njih sve dok, poput groma iz vedra neba, ne dobijete mat, pitajući se otkuda je to stiglo.

Slično je to situaciji u kojoj se danas nalazimo – protiv ljudi se igra šahovska partija u koju, kao početak problema, mnogi uopće ne vjeruju. Ako uspiju probiti taj zid preduvjerenja, naći će se pred novim izazovom – izazovom sagledavanja šahovske partije u cjelini. Nekim potezima bit će lako shvatiti smisao i namjeru, jer im je cilj bliži. Recimo, uz malo strategijskog ili ekonomskog razmišljanja, bit će lako dokučiti barem neke ciljeve iza manipulacija tzv. “narodnim revolucijama”, naftnim šokovima ili tzv. “ratom protiv terorizma”.

No, ti potezi, kao i drugi naizgled nepovezani s njima, dio su iste šahovske partije kojoj ciljevi nadilaze tek prevlast profita ili prevlast SAD-a na Zemlji. Moguće je da je i jedno i drugo tek potrošna roba i alat za neki veći cilj kojega se u nekoliko riječi može opisati kao svjetsku centraliziranu, elektronski nadziranu državu s jednom vladom, jednom svjetskom vojskom i čipiranim stanovništvom bez privatnog vlasništva, podvrgnutom neprekidnoj agresiji na sva osjetila u maniri jako unaprijeđenih “starih” totalitarizama.

Čvrste veze između naizgled nepovezanih područja

Da bi stigao do tako, kako nam se danas, možda, čini – dalekog cilja, šahist s druge strane ploče mora odigrati razne naizgled nepovezane poteze. No, ako zaključite koji bi cilj mogao biti, možda ćete između tih poteza vidjeti vezu ili onu točku u kojoj će se svi ti potezi spojiti. Za takvo dekodiranje stvarnosti potrebno je razmaknuti mnoge velove uvjetovanja.

Potrebno se prvo odučiti od onoga što “znaš”, da bi se moglo početi – učiti. Tada će se ispred očiju jasno ukazati veza između naizgled nepovezanih područja: “rat protiv terorizma” biti će u vezi s promicanjem kulta globalnog zatopljenja, koji će pak biti u vezi s uvođenjem elektroničkog novca (koji će biti tzv. “karbonski” novac, ali o tome jednom drugom prilikom), koji će pak biti u vezi s mikročipiranjem, koje će pak biti u vezi s Codexom Alimentariusom, koji će pak biti u vezi s lažnim epidemijama i cijepljenjima, koje će pak biti u vezi drugim vidovima promjene kemijske ravnoteže naših organizama kroz razne aditive u hrani, što će opet imati veze i s prisilom uvođenja iznimno biohazardnog proizvoda zvanog “štedne žarulje”, što opet ima veze s kultom globalnog zatopljenja koji pak, gledan iz tog kuta, ima veze s brojnim istraživanjima tzv. “kontrole uma”, koja pak imaju veze s korporatističkim masovnim medijima i sveopćim društvenim inženjeringom, koji pak ima veze s inzistiranjem na paradama ponosa, koje pak imaju veze s atomizacijom društva pa i filozofijom transhumanizma, koja pak ima veze s kiborgizacijom, koja pak ima veze s elektronskim umrežavanjem i pojmovima kojima su se bavili tipovi poput Brzezinskog a glase “postindustrijsko drušvo” i “postdemokratsko društvo”, što pak ima veze s osnivanjem super-država poput Europske unije i tako dalje i tako dalje…

Tema doista ne nedostaje, ključno je kako ih sve povezati, ali prije toga – kako svaku pojedinu ogoliti ili barem uočiti radi li se o manipulaciji? Ako Elita (da je tako pogrešno nazovemo jer je, u stvari, rriječ o najniže rangiranim pripadnicima ljudske vrste, kad bi se mjerilo prema pravim ljudskim vrijednostima) na nečemu inzistira do razine autizma, u potpunosti se oglušujući na egzaktne podatke, to je dobar znak da je riječ o važnom dijelu agende.

Strahovanja zbog zatopljenja najgori su znanstveni skandal u znanstvenoj povijesti

Stotine znanstvenika potpisali su tzv. Menhetensku deklaraciju koja proturiječi službenoj priči. U izdvojenom mišljenju 650-orice znanstvenika iz jednog izvještaja američkog Senata 2008., pobija se navodni “konsenzus” o tome da globalno zatopljenje uzrokuju emisije ugljika nastale ljudskim djelovanjem. Suprotno tome, samo su 52 znanstvenika, zajedno s diplomatima i političarima, podupirali IPCC-ov Sažetak za kreatore politike iz 2007., koji je postao biblija ugljičnog kulta. Mnogi od “stotina znanstvenika” za koje se tvrdi da su povezani s IPCC-om, u stvari sumnjaju u službenu bajku ili je odbacuju.

Među 650 znanstvenika citiranih u senatskom izvještaju nalaze se vodeći stručnjaci u područjima kojima se bave i mnogi koji su povezani s IPCC-om, ali se ne slažu s njegovim službenim zaključcima. Evo nekoliko njihovih mišljenja navedenih u izvještaju:
“Strahovanja glede zatopljenja najgori su znanstveni skandal u znanstvenoj povijesti… Kada ljudi naposljetku saznaju istinu, osjećat će da su ih znanost i znanstvenici obmanuli.” (IPCV-ov japanski znanstvenik dr. Kiminori Itoh, nagrađivani doktor znanosti i fizikalni kemičar na polju zaštite okoliša).

“Modeli i predviđanja IPCC-a netočni su, jer se zasnivaju samo na matematičkim modelima i iznijetim rezultatima u vidu scenarija koji ne uključuju, primjerice, solarnu aktivnost.” (Victor Manuel Velasco Herrera, istraživač na Institutu geofizike pri Autonomnom meksičkom nacionalnom sveučilištu). (Ne uključuju solarnu aktivnost – nema li Sunce barem neke veze s temperaturom Zemlje?).

“Teoretičari u pozadini Deklaracije iz Kyota pobrkali su uzrok i posljedicu. Globalno zatopljenje je ono koje izaziva više razine ugljičnog dioksida u atmosferi, a ne obrnuto… Velik broj ključnih dokumenata predočenih na UN-ovoj konferenciji 1995. u Madridu, bez traga je nestao. Zbog toga je rasprava bila jednostrana i krajnje neobjektivna, a globalno zatopljenje UN je proglasio znanstvenom činjenicom.” (Andrei Kapitsa, ruski geograf i istraživač uzoraka antarktičkog leda).

“Količina CO2 koju stvaramo, beznačajna je u smislu prirodne cirkulacije u odnosu zraka, vode i tla… Trenutno se bavim detaljnom procjenom IPCC-evih izvještaja i Sažetaka za kreatora politike, te utvrđujem na koji su način Sažeci iskrivili znanost.” (južnoafrički nuklearni fizičar i kemijski inženjer dr. Philip Lloyd, jedan od IPCC-evih koordinatora i vodećih autora).

“Stvaranje ideologije prikovane uz ugljični dioksid opasna je besmislica… Sadašnja uzbuna oko klimatskih promjena, instrument je društvene kontrole, izgovor za velike poslovne i političke bitke. To je postala ideologija, što bi nas trebalo ozbiljno zabrinuti.” (znanstvenik na području proučavanja okoliša, profesor Delgado Domingos iz Portugala, osnivač Numeričke skupine za predviđanje vremena).

Nepostojeće globalno zatopljenje i čovjek

Takav je primjer ideja da je za (nepostojeće) globalno zatopljenje (zato danas često zvano tek “klimatskim promjenama”!), odgovorno – čovjekovo ponašanje. E, pa čovjek je doista odgovoran za mnogo toga – i za deforestaciju Amazone i za više od tisuću atomskih bombi koje je detonirao u zadnjih pedeset godina i druge slične pothvate, ali s bilo kakvim klimatskim promjenama kao uzročnik – nema puno veze.

No, i sama je ta tema obimna i nije od jučer. Teren za nju dugo je i postupno pripreman, kroz prokušane recepte. Prvo neki “trustovi mozgova” (think-tankova) – u slučaju kulta globalnog zatopljenja riječ je o Rimskom klubu – pripreme teren uvodeći (u ovom slučaju) ekologiju i pokret Zelenih na velika vrata, po ne-znam-koji-put koristeći pozitivne emocije ljudi (u ovom slučaju – ljubav prema prirodi) kao energiju za vlastita kola. Potom tu ideju, kroz nekoliko odabranih akademskih institucija i nekoliko glavnih plaćenika-znanstvenika, tijekom nekoliko desetljeća “spuštaju” prema dolje – prvo do drugih sveučilišta. pa onda do školskih programa, sve dok ona ne postane neosporna činjenica već i za djecu u prvom razredu osnovne škole, kao i za njihove učitelje.

A oni naivno vjeruju da je svijet doista onakav kakvim si ga zamišljaju i da nije moguće da toliko znanstvenika na svijetu pogriješi. I da bi netko već objavio da to nije tako (što se i dogodilo), a potom da bi mediji to prenijeli jednakom intenzitetom kao i sve ovo prije (što se nije dogodilo). Zbog važnosti kulta globalnog zatopljenja u korporatističkoj nadnacionalnoj agendi, povremeno ćemo se toj temi vraćati u raznim vidovima. Ipak, treba nadoknaditi nekoliko desetljeća ispiranja mozgova.

Ovom prilikom tema će biti UN-ovo tijelo koje se zove IPCC (“Intergovernmental Panel on Climate Change” ili u prijevodu – Međunarodna komisija za klimatske promjene). Gotovo da nisam pročitao vijest ili čuo nekog stručnjaka koji bi objašnjavao klimatske promjene kao posljedicu čovjekova djelovanja, a da nije kao referencu spomenuo IPCC kao glavni referentni izvor. Hej, 2500 vrhunskih znanstvenika okupljenih pod kapom UN-a! Tko to može osporiti?

Znanstvenici protiv onih koji to nisu

Pa možda… oni sami. Ili barem neki od njih. Stoga vas danas pozivam da kroz izjave raznih znanstvenika koji jesu ili nisu bili dijelom IPCC-a, upoznamo malo bolje tu glavnu referentu točku svih uvjeravanja o krivnji čovjeka za klimatske promjene ili, uopće, problemitku globalnog zatopljenja (koje zapravo ima svoju prirodnu periodiku, ali to je druga priča).

IPCC – kojega se stalno spominje i citira, ali se rijetko kada, zapravo, koliko sam ja vidio – nikada ne govori ništa o njemu – smatra se znanstvenim tijelom, ali to nije točno. To je zapravo politička organizacija koja se izdaje za znanstvenu, a manipulira tako što citira znanstvenike koji pjevaju iz iste pjesmarice i ignorira one koji tvrde da su njihove tvrdnje o ugljičnom dioksidu ili CO2 – besmislica. Javnost tako stječe pogrešan dojam da se svi znanstvenici slažu po pitanju klimatskih promjena, iako to nema veze s istinom. Sukob interesa, kad je riječ o IPCC-u, pravilo je, a ne iznimka.

Dr. Rajendra Pachauri, predsjednik IPCC-a, željezničko-cestovni je inženjer koji poučava svijet o “znanosti” o klimatskim promjenama. U siječnju 2010. izašlo je na vidjelo da britanska vlada kroz Ministarstvo za međunarodni razvoj uplaćuje desetke milijune funti Institutu za energiju i resurse (TERI) smještenom u New Delhiju, čiji je generalni direktor Pachauri. To je najutjecajnije indijsko privatno tijelo uključeno u propagandu i biznis vezan uz klimatske promjene, a Pachauri uz to, obnaša više od dvadeset funkcija u bankama, na sveučilištima i u drugim ustanovama koje imaju koristi od svjetski raširene industrije, sada temeljene na nastojanjima da se “zaustave klimatske promjene”.

Češki predsjednik Vaclav Klaus bio je među rijetkim glasovima razuma po pitanju IPCC-a rekavši: “IPCC nije znanstvena ustanova nego političko tijelo, jedna vrsta nevladine organizacije zelene orijentacije. To nije ni forum neutralnih znanstvenika, ni skupina odabranih znanstvenika. To su ispolitizirani znanstvenici koji dolaze s pristranim mišljenjem i pristranim zadatkom.”

Christopher Landsea, voditelj Odjela za znanost i intervencije pri američkom Nacionalnom centru za uragane, dao je ostavku u IPCC-u u znak prosvjeda protiv te pristranosti i neuravnoteženosti, izjavivši: “Ja osobno ne mogu u dobroj vjeri nastaviti suradnju u procesu za kojeg smatram da je motiviran unaprijed smišljenim planovima i koji je znanstveno neutemeljen”.

Profesor Paul Reiter iz Odjela za entomologiju s Instituta Pasteur u Parizu, član IPCC-a, također je dao ostavku izjavivši kako tvrdnja, da iza toga stoji 2500 vodećih svjetskih znanstvenika jednostavno ne stoji: “Pogledajte popis radova tih ljudi i vidjet ćete da to nije točno. Velik broj njih nisu znanstvenici.”

Količine CO2 rastu, temperature padaju!

Dosad nesaslušani glasovi znanstvenika koji se suprotstavljaju agendi globalnog zatopljenja, sve su glasniji, ali i dalje dobivaju malo prostora u medijima. Međunarodni geološki kongres u Norveškoj opisuje se kao geološki ekvivalent Olimpijskih igara, a 2008. je okupio velik broj govornika koji su osporavali službeno stajalište. Međutim, mnogi znanstvenici koji su otvoreno progovorili izgubili su novčanu potporu, te su nailazili i na druge oblike zastrašivanja, uključujući i prijetnje smrću.

Dr. William M. Briggs, klimatski statističar iz Odbora o vjerojatnosti i statistici Američkog meteorološkog društva, rekao je da su njegovi kolege iznosili “prave priče strave o onom što im se događalo kada su pokušali objaviti svoje radove u kojima istražuju gledišta suprotna ‘konsenzusu’.” Dodao je kako je bio šokiran onime što je čuo. Jer, mnogi su bili izloženi pogrdama, gubitku poslovnih prilika ili su ih marginalizirali njihovi, službenoj-verziji-odani-kolege, samo zato što su govorili istinu.

Zanimljivo je da se u vrijeme kada ti znanstvenici odbijaju šutjeti, javlja još jedan ne mali problem za pobornike zatopljenja – temperature padaju! Količine ugljičnog dioksida nastavljaju rasti, no zagrijavanje koje bi one trebale izazvati, pokazuje se zapravo kao – stalno hlađenje! Geolog dr. David Gee, predsjednik znanstvenog odbora Međunarodnog geološkog kongresa iz 2008., stoga pita: “Koliko se godina Zemlja mora hladiti kako bismo počeli uviđati da se ne zagrijava? Koliko godina to hlađenje mora trajati?”

Valjda onoliko dugo koliko dovoljan broj ljudi vjeruje u politički motivirane laži i obmane.

Uklonili ključne stavke u znanstvenim poglavljima

Profesor Richard Lindzen iz IPCC-a i s Tehnološkog instituta Massachusetts (MIT) izjavio je da su, kako bi došli do brojke od 2500 znanstvenika, “morali uključiti recenzente, ljude iz vlade i – svakoga tko im se približio.” Značajno je, dodao je, da se nikoga od znanstvenika nije tražilo da potvrdi zaključke tog izvještaja, te kako se mnogi uglavnom ne slažu.

Profesor Paul Reiter, jedan od najpoznatijih svjetskih autoriteta za tropske bolesti, dao je primjer pristranosti i netočnosti u IPCC-ovom izvještaju iz svog područja. U izvještaju je rečeno kako bi se tropske bolesti poput malarije, mogle proširiti u hladnija područja u slučaju čak i manjeg porasta temperature, i to zbog – seobe insekata. “Vrste komaraca koji prenose malariju obično ne mogu preživjeti kada prosječna temperatura zimi padne ispod 16 do 18 stupnjeva Celzijusa”, rečeno je u “nespornom” izvještaju. Međutim, profesor Reiter ističe kako komarci opstaju i na vrlo niskim temperaturama, te da ih ima vrlo mnogo i na Sjevernom polu. Samo se u Rusiji bilježi trinaest milijuna slučajeva malarije godišnje, sve do polarnog pojasa.

Prof. Reiter je kazao i kako je bio “užasnut čitanjem druge i treće procjene izvještaja, zato što obiluju pogrešnim informacijama… bez ikakvih referenci na znanstvenu literaturu, pravu znanstvenu literaturu čiji su autori stručnjaci za svoja područja.” Podnijevši ostavku, zatražio je da se njegovo ime ukloni s popisa suradnika, no morao je zaprijetiti tužbom kako bi se ostavka i provela: “Mislim da ima mnoštvo takvih primjera: stručni ljudi koji se nisu složili nego su dali ostavku, a takvih je bio velik broj za koje ja znam, jednostavno su ostavljeni na popisu autora i tako su postali dijelom tih 2500 vodećih svjetskih znanstvenika.”

Profesor Frederick Seitz, bivši predsjednik Američke akademije znanosti, u pismu časopisu The Wall Street Journal rekao je da je IPCC cenzurirao komentare znanstvenika i uklonio petnaest ključnih stavki u znanstvenim poglavljima jer nisu u skladu s političkim planom da se klimatske promjene pripišu emisiji ugljika. Profesor Seitz dalje kaže: “…taj izvještaj nije onakav kakvim se čini i ne predstavlja verziju koju su odobrili znanstvenici koji su surađivali, a navedeni su na naslovnici.”

U dva uklonjena dijela stoji: “Niti jedna ranije citirana studija ne daje jasne dokaze prema kojima bismo mogli pripisati promatrane (klimatske) promjene specifičnom uzroku povećanja stakleničkih plinova. Niti jedna studija do danas nije pozitivno ocijenila u cijelosti ili djelomično (do sada promatrane klimatske promjene) da su izazvane antropogenički (ljudskim djelovanjem).”

Profesor Seitz kaže da nikada nije vidio “tako zabrinjavajuću korupciju u procesu kritičkog osvrta sustručnjaka (engl. – peer review) na znanstvene članke, kao u događajima koji su prethodili IPCC-ovom izvještaju.” IPCC-ov izvještaj je dokument sastavljen s ciljem da podrži unaprijed dogovoren ishod, praćen pompom koju će stvoriti krojači javnog mnijenja kako bi istaknuli ono što žele da ljudi vjeruju.

Profesor John Christy, koji je naveden kao vodeći autor tog izvještaja, kaže kako nije istina da se tisuće znanstvenika slažu u tvrdnji da ljudi izazivaju katastrofalne klimatske promjene: “Ja sam jedan od mnogobrojnih znanstvenika koji smatraju da to nije točno.”

Profesor Philip Scott s Odjela za biogeografiju pri Londonskom sveučilištu nastavlja na istu temu: “IPCC je kao i sva ostala UN-ova tijela – političko tijelo. Konačni zaključci su politički motivirani.”
 
(autor:Krešimir Mišak /uredio: nsp)

Prijevara oko globalnog zatopljenja lansirana je globalno upravo krajem 1980-tih i tijekom 1990-tih. Jedan od članova Rimskog kluba je i Al Gore, koji je postao  globalni frontmen pokreta koji upozorava na globalno zatopljenje prouzročenom ljudskom rukom stvorenim zagađenjem i snimio svoj presmiješni dokumentarni film pod naslovom „Nezgodna istina“ i napisao knjigu koja ga prati.

Globalno zatopljenje je mantra kojom tupe sa svih strana i u vezi svih mogućih tema, od novca, industrije, prehrane, trasporta, rasvjete. Međutim, laž o globalnom zatopljenju topi se brže od glečera na Himalajima. Tomu i naš doprinos u dva nastavka

Temelj ideje jest da čovjek svojom djelatnošću stvara uvjete globalnog zatopljenja te tako postaje neprijatelj životnim sustavima našeg planeta i samom sebi. Da bi ga se u tome spriječilo uvedeni su i uvode se najrazličitiji restriktivni zakoni i pravila.

No, ta kontroverzna tema u sebi sadrži dvije neistine. Prva je da se danas zbiva globalno zatopljenje, jer ustvari živimo u doba globalnog zahlađenja. Druga neistina jest da globalno zatopljenje – u onim razdobljima kad se doista zbiva – ima ikakve veze s djelovanjem čovjeka i njegovim emisijama ugljičnog dioksida.

Prije nego što se pozabavimo podacima koji pokazuju ili ne pokazuju globalno zatopljenje i navodnu vezu (ili njeno odsustvo) s utjecajem čovjeka, evo povijesnog i političkog konteksta, koji je prevelik da svi aspekti stanu u jedan tekst, ali ima još tjedana.

POVIJEST IDEJE

S uronjavanjem u prošlost mogli bismo recimo početi kod organizacije jednog tajnog društva pod nazivom „Okrugli stol“, koje je osnovano u Britaniji krajem 19. i početkom 20. stoljeća. Prvi predsjednik društva bio je Cecil Rhodes. Društvo Okruglog stola počelo je stvarati satelitske organizacije koje su provodile njegovu politiku. Sve te organizacije i dalje su primale upute i odgovarale, kao što i danas odgovaraju, središnjem tajnom društvu Okruglog stola.
Te su organizacije: Kraljevski institut za međunarodnu politiku, osnovan u Londonu 1920; američko Vijeće za međunarodne odnose, osnovano 1921; Bilderberška grupa, osnovana 1954.; Trilateralna komisija, osnovana 1973, i tako dalje.

Godine 1968. osnovana je još jedna takva satelitska organizacija, pod nazivom „Rimski klub“. Uloga Rimskog kluba u ovoj manipulaciji od samog je početka bila manipulacija okolišem i pokretom za okoliš – čijem je nastanku Rimski klub i kumovao – u skladu s društvenim promjenama koje su oni od početka željeli postići. Sve je započeo čovjek po imenu Peccei.

Godine 1991., u službenoj publikaciji  Rimskog kluba objavljen je Pecceijev govor u kojem on kaže da „traže razlog oko kojeg će ujediniti ljude“ , a tim je ujedinjenjem ljudi mislio na svrstavanje ljudi uz agendu koju su oni zastupali.

Peccei je rekao da su oni došli do zaključka da je globalno zatopljenje, zagađenje stvoreno ljudskom rukom i tako dalje, odličan povod da se ljudi ujedine u jedinstvenoj akciji. Bilo je to 1991.

LAŽLJIVI TIP IMENOM AL GORE

Prijevara oko globalnog zatopljenja lansirana je globalno upravo krajem 1980-tih i tijekom 1990-tih. Jedan od članova Rimskog kluba je i Al Gore, koji je postao  globalni frontmen pokreta koji upozorava na globalno zatopljenje prouzročenom ljudskom rukom stvorenim zagađenjem i snimio svoj presmiješni dokumentarni film pod naslovom „Nezgodna istina“ i napisao knjigu koja ga prati.

Dobio je Oscara i Nobelovu nagradu za mir, jer mreža kojoj on služi – mreža koja stoji iza teorije o globalnom zatopljenju, manipulirajući globalnim društvom u skladu sa svojim nastojanjem da stvori društvo koje će biti centralizirano i pod kontrolom – diktira i to tko će dobiti Oscara ili Nobelovu nagradu za mir. Uostalom, i jedan od najvećih ratnih zločinaca suvremenog doba Henry Kissinger dobitnik je Nobelove nagrade za mir.

Neki vrhunski svjetski znanstvenici, ljudi koji su na samom vrhu svoje struke, govore da je globalno zatopljenje glupost. Ali novine o njima ne pišu, prostor u novinama dobivaju samo oni koji će pjevati istu pjesmu. Štoviše, kad se neki takav znanstvenik eksponira pokušavajući ispričati i neku drugu verziju događaja, ubrzo ostaje bez sredstava za svoja znanstvena istraživanja koja dobiva od pokrovitelja, pa i sredstva iz državnih fondova.

Što se tiče Aleovog filmića, New Party News od 3. listopada 2007. objavio je da je odluka vlade Ujedinjenog Kraljevstva da film Ala Gorea „Neugodna istina“ distribuira školama postala predmet tužbe člana Nove stranke Stewarta Dimmocka. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu u devet elemenata i da prijedlog Smjernica, koji su pripremili savjetnici ministra obrazovanja, služi samo pojačavanju političke propagande filma.

Stoga, da bi se film mogao prikazivati, vlada Ujedinjenog Kraljevstva, rekao je sud, najprije mora izmijeniti svoje Smjernice za učitelje kako bi bilo jasno slijedeće: 1) Film je politički materijal i promiče argumente samo jedne strane; 2) Ako učitelji prikazuju ovaj film bez da to jasno istaknu, moguće je da krše članak 406 Zakona o obrazovanju iz 1996. i da su krivi za političku indoktrinaciju; 3) Školskoj djeci posebno treba skrenuti pozornost na devet netočnosti.

Netočnosti su u tome što:

1) film tvrdi da je otapanje snijega na Kilimandžaru dokaz globalnog zatopljenja, no vladin stručnjak bio je prisiljen priznati da to nije točno;

2) što sugerira da dokazi iz ledenjaka pokazuju da je porast CO2 uzrokovao povišenja temperature tijekom 650 000 godina. Sud je utvrdio da film navodi na zabludu jer su u tom razdoblju porasti CO2 kasnili  800 do 2000 godina za porastima temperature;

3) što koristi potresne slike uragana Katrina i sugerira da je tomu bilo uzrok globalno zatopljenje. Vladin stručnjak morao je priznati da pojedinačne događaje «nije moguće» pripisati globalnom zatopljivanju;

Katrina – zlouporaba nesreće

4) što prikazuje presušivanje jezera Čad i tvrdi da je to izazvano globalnim zatopljavanjem. Vladin stručnjak morao je priznati da to nije slučaj;

5) što tvrdi da je jedna studija pokazala da su se polarni medvjedi utopili zbog nestanka arktičkog leda. Pokazalo se da je  Gore ‘krivo razumio studiju’ jer su se četiri polarna medvjeda zapravo  utopila zbog posebno žestoke oluje;

6) što prijeti da bi globalno zatopljavanje moglo zaustaviti Golfsku struju i gurnuti Europu u ledeno doba. Tužiteljev dokaz pokazuje da je to znanstveno nemoguće;

7) što optužuje globalno zatopljenje za nestanak vrsta, uključujući bijeljenje koraljnih grebena. Vlada nije mogla naći nijedan dokaz koji bi potkrijepio tu tvrdnju;

8 ) što sugerira da bi razine mora mogle porasti sedam metara, uzrokujući raseljavanje milijuna ljudi. U stvari, dokazi pokazuju da se očekuje povišenje razine mora od 40 centimetara tijekom sljedećih 100 godina i da ne postoji takva opasnost od masovnih migracija;

9) što tvrdi da su rastuće razine mora uzrokovale evakuaciju stanovnika nekih pacifičkih otoka na Novi Zeland. Vlada nije u stanju to potkrijepiti dokazima, a sud je primijetio da se čini kako je to lažna tvrdnja.

Toliko o lažljivcu Al Goreu i njegovom filmu. Hoće li i on sad vratiti Nobelovu nagradu?

ISTINA NA KAPALJKU

Pomno tražeći među sitnim slovima i po rubovima novina, ponekad sam ipak mogao naići i na drugu stranu. Doduše, uz upotrebu povećala.

Jedna je novinska vijest, napravljena na temelju Izvještaja američkog senatskog odbora za okoliš i javne radove još od 20. prosinca 2007, imala slijedeći naslov: „Sve više znanstvenika osporava teoriju o ljudskim uzrocima globalnog zagrijavanja“. Pisalo je da je preko 400 uglednih znanstvenika iz više od 24 zemlje  podnijelo značajne prigovore na glavne aspekte takozvanog “konsenzusa” o ljudskim uzrocima globalnog zagrijavanja. Ti znanstvenici, od kojih su mnogi trenutačni i bivši sudionici u UN-ovom IPCC-u (Međuvladinom odboru za klimatske promjene), kritizirali su tvrdnje o klimatskim promjenama koje su iznijeli UN-ov IPCC i bivši američki potpredsjednik Al Gore.

U listopadu 2007. je stalna suradnica Washington Posta napisala da broj klimatskih skeptika «čini se, raste umjesto da se smanjuje». Taj je članak navodio znanstvenike po imenu, zemlji u kojoj žive i akademskoj/institucijskoj pripadnosti. Također je navodio njihove vlastite riječi, biografije, internetske adrese njihovih stručno recenziranih studija i izvorne materijale prikupljene 2007. iz javnih izjava, raznih medija i s web-lokacija. Mnogi od znanstvenika obuhvaćenih ovim izvještajem dosljedno su tvrdili da brojni kolege dijele njihovo mišljenje, ali ne žele javno govoriti zbog straha od osvete.

Stručnjak za atmosferu, dr. Nathan Paldor, profesor dinamičke meteorologije i fizikalne oceanografije na Hebrejskom sveučilištu u Jeruzalemu, autor 70-ak stručno recenziranih studija, objasnio je da su mnogi od njegovih kolega znanstvenika bili zastrašeni: «Mnogi od kolega s kojima sam razgovarao dijele ova gledišta i kažu da nisu bili u stanju objaviti svoj skepticizam u znanstvenim ili javnim medijima», napisao je Paldor.

Još pri samom kraju 2007. znanstvenici Američke administracije za oceanologiju i atmosferske prilike  ustvrdili su kako su tijekom 2007. pokazatelji globalne temperature bili isti kao i prethodne. Pridodali su i to kako je taj trend prisutan još od 2001, što je neumitno trebalo dovesti  do tvrdnje da je globalno zatopljenje privremeno ili stalno prestalo. Temperature su se širom svijeta prestale povećavati, što je u potpunoj suprotnosti s postojećom teorijom efekta staklenika.

U Sunday Timesu 24. siječnja 2010. naslov je bio: „UN-ov šef klime Rajendra Pachauri dobio  dotacije na temelju lažnih tvrdnji“ i tvrdilo se da je „predsjednik UN-ovog Međunarodnog panela za klimatske promjene (IPCC) koristio  lažne tvrdnje da se himalajski ledenjaci tope da bi dobio dotacije vrijedne stotine tisuća funti.“ Eh, kad bi samo to bilo posrijedi, oprostili bismo mu, jer sve što je ljudski nije nam strano. Ali to je vjerojatno bio tek usputni dobitak i mala nagrada za njegov trud. Potom su se nabrajale institucije koje su mu dale novac, između ostalog dobio je 2,5 milijuna eura od Europske unije, iz džepa europskih porezni obveznika, pisalo je.

Daily Mail Reporter je 11. siječnja imao slijedeći naslov: „Jesmo li na početku 30 godina globalnog HLAĐENJA?“   Pisalo je da je riječ o radu

uglednih klimatskih znanstvenika, a ne od ljudima koje zaštitari okoliša rutinski odbacuju kao „one koji niječu globalno zatopljenje“ (‘global warming deniers’.)

Science Daily je 31. prosinca 2009. objavio tekst pod naslovom: „Nema rasta udjela atmosferskog ugljičnog dioksida u zadnjih 160 godina, pokazuju nova istraživanja“. Pisalo je da većina ugljičnog dioksida koji stvara ljudska aktivnost ne ostaje u atmosferi, nego da ga asporbiraju oceani i zemaljski ekosustavi. Da bi ustanovio raste li zaista udio ugljičnog dioksida u zraku, Wolfgang Knorr s Department of Earth Sciences na sveučilištu Bristol ponovno je analizirao dostupne podatke o atmosferskom ugljičnom dioksidu i njegovim emisijama od 1850. U suprotnosti s nekim studijama, pisalo je, otkrio je  da udio ugljičnog dioksida u zarku nije rastao niti tijekom zadnjih 150 godina, niti u zadnjih pola desetljeća. Njegovo istraživanje objavljeno je u časopisu Geophysical Research Letters.

Naslov na web-lokaciji BBC-a ovako je to sažeo: „Što se to dogodilo s globalnim zagrijavanjem?“ Hudson je citirao profesora Dona Easterbrooka sa Sveučilišta Western Washington koji je rekao da nam padajuće temperature oceana praktično jamče da će Zemlja biti u fazi hlađenja sljedećih tridesetak godina.

No, očajničko nastojanje da se prikrije činjenica da temperature padaju dovelo je do toga da znanstvenici diljem svijeta falsificiraju brojke, uključujući neke s NASA-inog Instituta za svemirske studije Goddard. Na čelu toga je bliski suradnik Ala Gorea, dr. James Hansen kojega zovu ‘ocem klimatskih promjena’. Njemu zahvaljujemo za puno napuhanih podataka koji su raspirivali mit o klimatskim promjenama. NASA-in institut na čelu s Hansenom objavio je da je listopad 2008. bio najtopliji dosad zabilježeni, pa ipak su ljudi širom svijeta doživjeli vrlo hladno vrijeme i teške mećave. Kad je očigledna netočnost NASA-inih brojki dovedena u pitanje, pokazalo se da su koristili brojke iz toplijeg mjeseca rujna, a priopćili da su iz listopada. To nije prvi put da je Hansen uhvaćen u laži. Godine 2007. bio je prisiljen priznati da njegova tvrdnja da su 1990-e bile najtoplije desetljeće 20. stoljeća nije istinita. To su bile 1930-e kad se proizvodilo drastično manje ugljičnog dioksida.

A ako želite vidjeti izvorne zapise o globalnim temperaturama koje IPCC najviše citira kako biste provjerili podatke koje koristi klimatski kult – oni su nekako izgubljeni. To se pukom slučajnošću dogodilo kad se Odjel za klimatska istraživanja sa Sveučilišta East Anglia u Ujedinjenom Kraljevstvu, jedan od svjetskih centara klimatskog kulta, suočio sa zahtjevima da ih objavi prema Zakonu o slobodi informacija. Prije toga su odbijali objaviti neobrađene podatke s klimatskih postaja i pojedinosti o svojim metodama obrađivanja. Zašto bi uništili podatke koji bi, ako govore istinu, podržali njihove tvrdnje da klimatske promjene uzrokuje čovjek?Međunarodni izvršni direktor Greenpeacea Gerd Leipold morao je priznati da priopćenje za tisak u kojem se tvrdilo da će arktički led nestati do 2030. ne može potkrijepiti dokazima, ali je rekao da se ne ispričava što je ‘emocionalizirao problem’ kako bi pridobio javnost da vidi svijet na njegov način. „Mislim da hoće reći“, napisao je David Icke, „da je laganje u redu sve dok vam ljudi vjeruju.“ Ne samo što ledene kape ne nestaju nego se i debljaju kako temperature padaju. Izvještaj objavljen u listopadu kaže da je antarktičko ljetno ‘otapanje’ u 2008.-2009. bilo najslabije ikad zabilježeno od uvođenja satelitske tehnologije. Taj izvještaj, objavljen u časopisu Geophysical Research Letters, ignorirali su mediji glavne struje i skupine za zaštitu okoliša.

CLIMATEGATE 1.0

Podaci su  bili sustavno namještani, ali priča je krajem prve trećine 2010. dobila novi zamah kad je jedan haker pristupio tisućama e-mailova i dokumenata iz računala Odjela za klimatska istraživanja i razotkrio da su ‘klimatske promjene’ ‘znanstvenici’ krivotvorili. Bili su to e-mailovi koje su između istaknutih klimatskih znanstvenika, a koji su jasno ukazivali na to da je postojala  urota da se blokira zahtjev na temelju slobode informacija i da se skeptične znanstvenike zadrži izvan procesa stručnog recenziranja [peer-review] i znanstvenih publikacija.

Profesor Phil Jones, direktor ‘Istraživačkog’ odjela, zbog tog se skandala povukao se s položaja. U jednom od njegovih e-mailova pisalo je: „Upravo sam završio Mikeov trik s prirodom i dodao prave temperature svakoj seriji za posljednjih 20 godina kako bih sakrio pad“.

Dr. Tim Ball, koji je proveo 30 godina u klimatskoj znanosti i opovrgava službenu bajku, rekao je da je to na svjetskoj razini zastrašujuće, jer ta skupina znanstvenika ne samo što kontrolira Hadleyev centar Meteorolškog ureda UK, koji kontrolira podatke o temperaturi, nego također kontroliraju i IPCC. IPCC je pak tijelo koje upravlja vladinom klimatskom politikom u cijelom svijetu.

E-mailovi su pokazali da se „tim“, kako su se nazivali, uplitao u kompleksne, birokratske procese UN-ovog odbora za klimu, IPCC-a, kako bi se isključili nezgodni znanstveni rezultati iz njegova četiri Izvještaja o procjeni stanja, te kako bi utjecali na zaključke odbora iz političkih, a ne znanstvenih razloga. Također, određivao je što jest, a što nije stručno recenzirana znanost i isključivao rezultate koji se nisu podudarali s onim što su oni, i političari s kojima su bili blisko povezani, htjeli da UN-ov odbor za klimu objavi. Potom, namještali su vlastite podatke tako da prikriju nedosljednosti i greške. Izražavali su očaj zbog činjenice da, suprotno svim njihovim predviđanjima, globalne temperature nisu porasle u bilo kojem statistički značajnom smislu u posljednjih petnaest godina, i u padu su devet godina. Ta je unutarnja sumnja bila u opreci s njihovim javnim izjavama da je trenutno desetljeće najtoplije od kada se provodi mjerenje i da je znanost ‘globalnog zagrijavanja’ riješena.

Nadalje, ometali su sam proces stručnog recenziranja oslanjajući se na časopise koji su za recenzije njihovih radova birali njihove prijatelje, umjesto nezavisnih znanstvenika. Uspješno su se oslanjali na prijateljske urednike časopisa koji su odbacivali radove čiji rezultati nisu bili u skladu s njihovim političkim gledištem. Zalagali su se za smjenu stručnog urednika jednog časopisa, isključivo zato što nije dijelio njihovu spremnost za krivotvorenje i korumpiranje znanosti u političke svrhe. Pokrenuli su zlobnu javnu kampanju dezinformiranja i ocrnjivanja njihovih znanstvenih protivnika preko web-lokacije koju su pokrenuli uz velika sredstva.

U porukama se također spominju njihovi napori da ‘obuzdaju’ srednjovjekovno toplo razdoblje kad su temperature bile više nego što su danas bez ugljičnog dioksida industrijskog doba u atmosferi.

Ako je u pitanju plan, Elita neće prihvatiti ‘Ne’ kao odgovor. Samo će tjerati dalje, bez obzira što bilo tko rekao ili učinio. Tako su u isto vrijeme dok su internet i novine punile vijesti o otkrivenim e-mailovim koji su svjedočili o lažiranu podatata,  Barrack Obama i, prema procjenama, 16500 političara, izaslanika, aktivista i reportera, bili u Kopenhagenu na UN-ovoj Konferenciji o klimatskim promjenama. Raspravljali su o zahtjevima da se drastično smanje svjetske emisije ugljika i za to vrijeme proizveli 40 584 tone ugljičnog dioksida, što je otprilike bila količina ugljikovih emisija Maroka u 2006.

Evo jednog Obaminog govora koji je prethodio konferenciji, ono što je rekao u Ujedinjenim narodima u rujnu: “’Nijedna nacija, koliko god bila velika ili mala, bogata ili siromašna, ne može izbjeći utjecaj klimatskih promjena. Podizanje razina mora prijeti svim obalama. Snažnije oluje i poplave prijete svim kontinentima. Češće suše i propadanje usjeva stvaraju glad i sukobe na mjestima gdje već ima mnogo gladi i sukoba. Na otocima koji se smanjuju obitelji su već prisiljene napuštati svoje domove kao klimatske izbjeglice. Sigurnost i stabilnost svake nacije i svih naroda – naš prosperitet, naše zdravlje, naša sigurnost – ugroženi su. A vrijeme koje imamo da to spriječimo istječe.“ Same gluposti.

Na portalu http://news.oneindia.in  12. listopada 2010. osvanula je vijest pod naslovom “Globalno zatopljenje – najuspješnija pseudoznanstvena prijevara svih vremena”.

Potpis Rimskog kluba nepogrešiv je ako naučite čitati između redova. Evo vijesti iz travnja 2012. naslovljene: „Znanstvenici upozoravaju – Globalni kolaps, siromaštvo i glad počinju već 2015.“Američkog fizičara i professor Harold Lewis upravo je tako opisao ‘globalno zatopljenje’ – kao “najveću i najuspješniju pseudoznanstvenu prijevaru koju je ikada vidio”. Rekao je da ideja da su klimatskim promjenama uzrokovane djelovanjem čovjeka postala “muljaža” poticana “trilijunima dolara” koji su “podmitili” znanstvenike. Lewis je dao te procjene nakon što je službeno istupio iz Američkog fizikalnog društva (American Physical Society – APS).

Radilo se o nekoj novoj studiji „stručnjaka s MIT-a“ čiji su rezultati („ako hitno ne usporimo eksploataciju prirodnih resursa i ne prijeđemo na obnovljive, čovječanstvo će do 2030. doživjeti pravi Armagedon, a globalni gospodarski kolaps, nezaposlenost i glad započet će već oko 2015.“), rečeno je, u skladu s prognozama koje je još prije 40 godina u svojoj knjizi Granice rasta (izdavač Rimski klub)  predstavio australski fizičar Graham Turner. U nastavku teksta sve se razjasnilo:: „Američki su znanstvenici uz pomoć računalnih modela svoje izviješće sastavili za potrebe međunarodnog think-tanka tzv. Rimskog kluba.“ Ma ha’jte. Već se i previše puta do sad pokazalo – tko naručuje, taj i određuje rezultate. Ovdje se ne radi o „istraživanjima“ već o potrebi da se dobije neka vrst „znanstvene“ potvrde ideje zatopljenja.

I naravno: „Samo uz drastične mjere zaštite okoliša koje dokazano mogu promijeniti ponašanje ovih sustava, te jedino pod tim okolnostima, mogu se predvidjeti scenariji u kojima će i svjetska populacija i bogatstvo ostati na postojanoj razini. Međutim, za sada se potrebne političke mjere ne poduzimaju“, upozorio je Rimski klub koji je naručio studiju. Zato se najnovije analize u velikoj  mjeri i podudaraju s Turnerovim najavama, koje su također bila samo jedna od karata u špilu Rimskog kluba. Tim ljudima ne bih dao ni da mi operu šajbu.

 A ONDA …CLIMATEGATE 2.0

Daily Mail je u studenom 2011. objavio tekst o „drugom curenje klimatskih mejlova“ uz podnaslov: „Klimatski znanstvenici su doista u tajnom sporazumu sa službenicima vlada da sakriju istraživanja koja se ne uklapaju u njihovo apokaliptično globalno zatopljenje“.

Procurilo je novih 5000 dokumenata, tj. korespondencija klimatskih znanstvenika sa sveučilišta East Anglia, poznatog promicatelja globalnog zatopljenja, koji su pokazivali da su znanstvenici brisali dokaze koji bacaju sumnju na tezu da su klimatske promjene prouzročene djelovanjem čovjeka. Stručnjaci su primali naređenja od američkih i britanskih državnih službenika da izađu s „jakom porukom“. Na tragu izvornog ‘climategatea’ iz 2009. novi paket e-mailova pokazuje sistematsko potiskivanje dokaza i čak objavljivanje izvještaja za koje su znanstvenici znali da se temelje na pogrešnim pristupima.

Sadržaj jedne prepiske je glasio: „Ne mogu prenaglasiti ogromnu količinu političkog interesa u ovom projektu kao poruku koju vlada može dati klimatskim promjenama da im pomogne u njihovoj priči. Oni žele da njihova priča bude jaka i ne žele da izgleda budalasto.“ Profesor Phil Jones, direktor Odjela za istraživanje klime, koji radi u UN-ovom IPCC-u u porukama je pisao: „Bilo koji posao koji smo napravili u prošlosti napravljen je na leđima dotacija za istraživanje koja dobivamo i treba biti dobro skriven. Razgovarao sam s glavnim financijerom (američki Odjel za energiju) i oni su sretni u vezi toga da se ne objave izvorni podaci.“

Taj je skandal nazvan ‘Climategate 2.0′, a u tijeku je i policijska istraga, prenosio je Daily Mail. Pod naslovom „Climategate 2.0: Novi e-mailovi drmaju debatu o globalnom zatopljenju” pisalo je da tri teme izronjavaju iz novo objavljenih e-mailova. Prvo, da ugledni znanstvenici bitni za debatu o globalnom zatopljenju poduzimaju mjere za prikrivanje umjesto za širenjem podataka i rasprave. Drugo, ti znanstvenici vide globalno zatopljenje kao političko “pitanje”, a ne kao uravnoteženu znanstvenu istragu. Treće, mnogi od tih znanstvenika iskreno jedan drugom priznaju da je većina te znanosti slaba i ovisna o namjernom manipuliranju činjenicama i podacima.

Suprotno svemu navedenome bila je 2012. vijest iz NASA-e, pod naslovom „Uzrokuju li sunčeve pjege ‘globalno zahlađenje’“? NASA je u siječnju skupila i objavila podatke, „bez fanfara glavne UN-ove savjetničke organizacije za klimu, Odjela za istraživanje klime britanskog Sveučilišta East Anglia“, koji pokazuju da se naš planet nije zagrijao već 15 godina. U isto vrijeme, sunce, u skladu s ritmom pojave sunčevih pjega, isijava manje topline i uskoro bi moglo još manje. Iz toga slijedi da nas čeka „nešto strašnije od globalnog zatopljenja, malo ledeno doba, ne drugačije od onog iz 17. stoljeća kad se Temza svake zime smrzavala, a farme bile pokrivene snijegom sve do kasnog proljeća, zbog čega je dolazilo do pojava gladi i povećanja bolesti“. Prema NASA-inim ekspertima, sunce se sad približava „velikom minimumu“ emitiranju topline. Rezultat bi mogao biti hladnija ljeta i izuzetno hladne zime.

Znanstvenici koji se bave istraživanjem Sunca, poput Henrika Svensmarka, direktora Centra za istraživanje veze Sunca i klime na danskom Nacionalnom svemirskom institutu ukazuju da se argumenti zagovornika globalnog zatopljenja temelje na kompjutorskim modelima koji su već diskreditirani padom svijetskih temperatura od 1997, što je u potpunoj suprotnosti od očekivanja zagovornika zatopljenja. Dodaje da, u prošla tri stoljeća, suprotno mnogim mišljenjima o toj temi, nema korelacije između količine CO2 emitiranog djelovanjem čovjekove industrije i intenziteta globalnog hlađenja/grijanja na površini Zemlje. U ovom slučaju je jedina pozitivna veza ona između prosječne temperature na površini Zemlje i aktivnosti Sunca kroz promjenu prosječnog broja sunčevih pjega.

Toliko za danas, ostat ću kod ove teme i u slijedećem nastavku. Tada ću se pozabaviti mehanizmima atmosfere, mora  i ritma sunca koji diktiraju temperaturu na Zemlji, pitanjem stvarne količine CO2 u atmosferi i čovjekova doprinosa, pitanjem tzv. „hokejske palice“, falsificirane statističke krivulje kojom se, brišući neke podatke iz prošlost (poput srednjevjekovnog toplog razdoblja) pokušalo stvoriti privid naglog rasta temperature, a kasnije još, ako prostor dopusti, i pitanjem krajnje svrhe izmišljotine o globalnom zatopljenju i još nekim detaljima koji imaju neke veze s istinom.

Jer istina jest: istina će te osloboditi – ali prvo će te naljutiti…

Fred Goldberg – Iza Vela Globalnog Zatopljenja

 
(radioliberum.com,2012-transformacijasvijesti.com, youtube.com/uredio:nsp)

Da li vaša djeca (ili unuci) imaju noćne more o Zemlji koja se topi ili eksplodira zbog globalnog zatopljenja? Ovaj članak još jednom objašnjava kako je Globalno Zatopljenje još jedno od UN-ovih velikih “projekata” pranja mozga.

Da li oni vjeruju da oni nemaju budućnost jer naš planet umire, ledene kape i ledenjaci se tope, morska razine se diže, otoci i obalna područja nestaju, polarni medvjedi i njihova djeca se utapaju, biljne i životinjske vrsta brzo izumiru, a ekstremni vremenski uvjeti će uskoro ljudski život napraviti nepodnošljivim, ako ne i nemogućim?

Uplašeni, a ne Prosvjetljeni

Strah od prijeteće klimatske apokalipse očito pogađa milijune djece i adolescenata, u svijetu, prema vijestima u mainstream medijima proteklih nekoliko godina (vidjeti ovdje , ovdje , ovdje , i ovdje ).

Psiholozi, psihijatri, profesori i roditelji kažu da su mnoga djeca depresivna i uplašena, imaju poteškoće sa spavanjem, a vjerujem da je besmisleno učiti ili planirati karijeru, budući da ima malo nade za životnu budućnost. Kao rezultat toga, mnogi doživljavaju teške psihičke i fizičke zdravstvene probleme.

To ne bi trebalo iznenaditi nikoga, s obzirom da su stotine milijuna studenata bili zarobljenici kao publika za Al Gore-ov “dokumentarac” Neugodna istina, (a mnogi od njih se podvrgnuti višestrukim projekcijama u učionicama) i drugim sličnim zbivanjima. Nakon što su kontinuirano bombardirani podacima o klimatskim promjenama K-12 indoktrinacije u gotovo svakom školskom predmetnom području, nije ni čudo da mnoga djeca pate od depresije i tjeskobe.

Zlostavljanje djece u Učionicama za “Viši Cilj”

Međutim, mnoga djeca okreću strah od globalnog zatopljenja u aktivizam, postaju mali klimatski ratnici koji će neumorno rade kako bi preobratili svoje vršnjake, njihove roditelje i lokalne i nacionalne političke vođe u pristaše “održivog razvoja.”

Postalo je očito, što zagovornici “obrazovanja klimatskih promjena” namjeravaju. Obrazovanje o klimatskim promjenama, kažu, mora biti “transformativno”, te uključiti djecu i mlade u “planove klimatskih promjena”,

To je poruka koja se dostavljaju službenici UNICEF-a , UNESCO-a, i drugim UN agencija i nevladinih organizacija na UN-ovoj Konferenciji o klimatskom tijeku (26 studenog – 7 prosinca 2012.) u Dohi, Katar. Stephanie Hodge, specijalist obrazovnog programa za UNICEF, je dala intervju u Dohi, od strane TV-a Klimatskih Promjena – financirane televizijske mreže od strane UN-a posvećene isključivo propagandi o globalnom zagrijavanju i navodnim rješenjima za ove “krize” koja samo mogu postići kroz UN-usmjerene globalne akcije.

Prema Stephanie Hodge, obrazovanje o našim trenutnim klimatskim promjenama su “zastarjela” i nužne su potrebne obnove. Mi bi se trebali pitati, rekla je, “Što je to globalno državljanstvo?” (ona navodi pojam globalizacije kao dio plana NWO?)

Koje su neke od globalnih vrijednosti koje treba prenositi preko lokalnih sadržaja? “Obrazovanje o klimatskim promjenama, kaže UNICEF-ova Hodge, je “stvarno o procesu promjene, o pokretanju transformacije kroz obrazovanje. “

Da bi donijeli ove promjene i transformacije, UNICEF je uz pomoć svoje sestrinske “agencije”, UNESCO-a došao sa novim nastavnim školskim vodičima, naslovljenim Prilagodbe klimatskim promjenama i Smanjenje rizika od katastrofa u sektoru obrazovanja: Pomoćni priručnik, kojeg Hodge promovira..

Priručnik UNICEF-ovih resursa se otvara sa ovim paragrafom, koji će sigurno intenzivirati klimatskim stres kojeg već studenati osjećaju:

“Ja sam sadašnjost i budućnost. Žrtva klimatskih promjena, živim u regiji koja je stalno pod utjecajem katastrofa. Uragani i poplave su moja stvarnost “- Walter, 12-godišnji dječak iz Belizea

Naravno, “Walter, 12-godišnji dječak iz Belizea,” gotovo je sigurno izmišljotina nastavnog plana i stvaratelja UNICEF programa. Ili su mu riječi koje je izrekao, napisane od strane odraslih.

Koliko 12-godišnjih dječaka poznajte da govori tako? Ili 16-godišnjaka? Ali u UN-ovom materijalu, čak i 6-godišnjaci i nepismeni starosjedioci govore dubokoumno i dirljivo u savršenom poetskom ritmu.

Priručnik UNICEF-ovih resursa čini čestu i važnu referencu UN-ovog Međuvladinog panela o klimatskim promjenama (IPCC) kao autoritativni znanstveni izvor o svim stvarima vezanim za klimu, bez obzira na činjenicu da je IPCC pretrpio ponavljene skandale i afere, te je bio izložen kao temeljito politizirani alat koji je “zaklao” znanost u službi politički vođenog dnevnog reda.

Kao papagaj IPCC ponavlja – Priručnik poručuje:

Klimatske promjene će općenito povećati rizik od katastrofe – ne samo kroz povećanu učestalost i veličinu ekstremnih vremenskih događaja i porast razine mora. Kako voda postaje deficitarna, poljoprivreda opterećena, ekosustavi su degradirani, a društva će postati osjetljivija na opasnosti.

“Agenti Klimatskih promjena”

Glavna svrha Priručnika UNICEF-ovih resursa, kao što smo rekli, je “pomoći djeci da postanu agenti promjene”. Izraz “agenti promjene” se koristi pet puta u Priručniku. Osim toga, dva puta se odnosi na “mladež kao agenti klimatskih promjena” i opisuje “ulogu mladih kao pokretača promjena u održivom razvoju.”

Pojmovnik Priručnika daje UN-odobrenu definiciju održivog razvoja: “Razvoj koji zadovoljava potrebe današnjice bez ugrožavanja sposobnosti budućih generacija da zadovolje svoje potrebe”

Dužnosnici UN-a i birokrati će odrediti što “zadovoljava potrebe sadašnjice” i što predstavlja razinu  potrošnje. Oni su već naveli, u brojnim izjavama i publikacija, da američka potrošnja i načina života “ugrožava sposobnost budućih generacija.” - energija, automobili, obiteljske kuće, hrana, putovanja, itd. – su neodrživi.

Još ekstravagantniji stil života dužnosnika i njihovog zbora koji pohode ove raskalašene UN fešte – kao što je bila konferencija u Dohi 2012. – međutim, smatraju se “održivim”.  Naravno.

Priručnik izjavljuje:

Adaptacija Klimatskim Promjenama i smanjenje rizika katastrofa nastoje upravljati nesigurnošću, smanjiti ranjivosti i izgraditi otpornost ugroženih zajednica. Adaptacija će po definiciji, morati biti izvedena iz lokalnih rješenja.

Proces može biti sličan kroz sektor obrazovanja, ali rezultati moraju biti specifični, naglašavajući inkluzivni,  pristup “dno prema gore”. Adaptacija i smanjenje rizika spadaju u ukupni okvir održivog razvoja i treba imati holistički pogled kroz taj objektiv. [Naglasak u originalu.]

Ispunjena sa svim uobičajenim katastrofama, UNICEF publikacija nastavlja:

Kako bi se zadovoljila prava djece i postizanje održivog razvoja, trebamo sustave predvoditi mladim ljudima i odraslima koji misle i djeluju na održiv način.

Trebamo te sustave prožeti svim razinama politike i planiranja, a ne samo na nacionalnoj razini. Za kvalitetno obrazovanje stvoriti preobrazbe, moramo vidjeti promjene ugrađene u općine, sela i školske razvojne planove.

“Skaliranje i osviještavanje o klimatskim promjenama i smanjenjem rizika od katastrofa treba biti osigurano tijekom cijelog obrazovnog sektora” izjavljuje Priručnik UN-a. To će biti učinjeno, kaže, kroz:

• Sektor za planiranje i proračun

• Politiku i akte

• Upravljanje i vodstvo škole

• Procese učenja i poučavanje

• Infrastrukturu i objekte

• Jačanje kapaciteta učitelja i pedagoško osposobljavanje.

To je prilično sve-uračunato, zar ne? Međutim, ako su dobri ljudi u UNICEF-u ostavili nešto u što možemo budite uvjereni da je pokriveno drugdje u resursima priručnika i drugim materijalima proizvedenim od strane UNESCO-a.

No, vratimo se na UNICEF-ov Priručnik Resursa, koji nam govori:

Krajnji cilj resursa priručnika je osigurati da sva djeca ravnopravno mogu ostvariti svoje obrazovna i ekološka prava u cjelini, kao što je opisano u Konvenciji o pravima djeteta (CRC).

Ovaj cilj obuhvaća povećanje broja djece koja su dosegnula sektor obrazovanja i kultiviziranje znanja, vještina, vrijednosti i načina razmišljanja koje doprinose održivom i pravednom razvoju.

Konvencija o pravima djeteta Ujedinjenih naroda je naravno isti kontroverzni sporazum kojim su američki roditelji i američki Senat na suprotnim stranama desetljećima, ističući da prihvaćanje načela sadržanih u njoj će negirati roditeljska prava i ratificirati kolektivizaciju naše djece kao svojstvo globalne države.

Zanimljiv je i samo-optužujući stavak u Priručniku, koji, ako prihvaćen u bilo kojem razboritom čitanju teksta, bi zabranio same programe koje Priručnik predlaže. On navodi:

U zaštitnom okviru, priznaje da se dječji kapaciteti još uvijek razvijaju, oni imaju pravo na zaštitu od strane oba roditelja i države od izloženosti aktivnosti koje će im vjerojatno naškoditi. Ovaj okvir nameće obveze državnih stranaka kako bi zaštitili ta prava.

Vrlo jasno, indoktrinacija klimatskim promjenama  koje zagovara UNICEF radi ogromnu štetu djeci.

Veći broj psihologa, psihoterapeuta, i savjetnika, svjedoče o nezdravim mentalnim traumama djece koje se pojavljuju kao rezultat propagandnog preopterećenja globalnog zatopljenja.

Kako Priručnik piše, da djeca “imaju pravo na zaštitu u dijelu oba roditelja i države od izloženosti aktivnostima koje će im vjerojatno naškoditi.”

Ako su te riječi prazne od svih razumnih značenja i uvijene u potpunu laž, oni priznaju da djeca moraju biti zaštićena od samih aktivnosti koje Priručnik zagovara, jer je rekao da aktivnosti neće “izazvati im štetu”, ali, očito, već uzrokuje veliku štetu.

Bijes uzrokovan indoktrinacjom globalnog zagrijavanja u posljednjih nekoliko godina ne samo da je izazvao psihološku štetu, već je također negativno utjecao na akademski uspjeh, pljačkajući vrijeme studentima koje bi trebali trošiti posvećeni pravoj znanosti, kao što su matematika, čitanje, povijest, itd.

Sve to uzimajući u obzir, obrazovanje o klimatskima promjenama uzrokuje ozbiljnu štetu, a prema UNICEF-ovim vlastitim riječima, djeca imaju pravo na zaštitu od takvog zlostavljanja. No, ne očekujte od UN-a, UNICEF-a, ili bilo kojeg drugog klimatskog aktivistu u Dohi da izvuče bilo kakvo razborito značenje iz teksta, oni već prazne i uvijaju tekst Priručnika kako bi odgovarao predodređenoj Agendi.

UNICEF nije sam u ovom nastojanju, kao što je ranije spomenuto, UNESCO je viši partner na projektu. I UNESCO, kao vodeća agencija UN-a, nadgleda opširan program, koji uključuje Edukaciju Klimatskih Promjena (CCE)

CCE se sastoji od mnogih agencija UN-a, uključujući:

UN Protokol o klimatskim promjenama

UNDESA (United Nations Department of ekonomska i socijalna pitanja)

UNDP (Razvojni program Ujedinjenih naroda)

UNECE (Ekonomska komisija Ujedinjenih naroda za Europu)

UNEP (UN Program za Okoliš)

UNFCCC (Okvirna konvencija Ujedinjenih naroda o promjeni klime)? UN-prebivalište (UN  Program Ljudskih Naselja)

UNHCHR (Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava)

UNHCR (Ured Visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za izbjeglice)

UNICEF (Ujedinjeni Narodi Dječji fond)

UNITAR (Ujedinjeni narodi Institut za izobrazbu i istraživanje)

WHO (Svjetska zdravstvena organizacija)

WMO (Svjetska meteorološka organizacija)

Među američkim agencijama koje sudjeluju u UNESCO-ovom Obrazovanju o Klimatskim Promjenama  (CCE) su:

Agencija za zaštitu okoliša (EPA)

Mreža Klimatske Pismenosti

Državni ured za Oceane i Atmosferu (NOAA)

Nacionalna zaklada za znanost

Sjedinjene Države Globalni Program za Promjene

SAD Ministarstvo Energetike / ARM Istraživački Klimatski Objekti

SAD Geološla Anketa (USGS)

Jedan od UNESCO-ovih najnovijih napora je nedavno objavljen video, “Učenje za rješavanje klimatskih promjena,” lijep, profesionalno produciran, koji u 4 minute pokazuje “zašto je obrazovanje o klimatskim promjenama  važno za oblikovanje održivog razvoja, i kako se to radi u praksi.”

Školski vodič nas obavještava ujedno i o:

“Utjecaji globalnog zatopljenja su već očiti danas u otapanju ledenjaka, povećanoj učestalosti ekstremnih vremenskih događaja, kao što su suša, cikloni ili jake kiša, porast razine mora, i promjene u rastu biljaka koje utječu na poljoprivredu i proizvodnju hrane.

Te i druge uočene promjene se očekuju da će se intenzivirati i nanijeti značajan utjecaj na ljudsko društvo i okoliš diljem svijeta pogotovo ako se ne poduzmu drastični napori kako bi se smanjila emisija stakleničkih plinova u u atmosferu.”

Da, UNESCO, UNICEF i drugi koji bi htjeli biti spasitelji “drastične napora” Zemljine potražnje koja neminovno uključuje pojedinca.

Naravno, UN-a i njegove agencije su u stanju propagirati ovaj podugački skandal napastvovanja djece zahvaljujući masivnim sredstavima koje primaju svake godine od američkog Kongresa i izvršnih agencija pod vodstvom Bijele kuće.

“NEMA PRITISKA” – video o Aktivistima za zaštitu okoliša
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(theintelhub.com, youtube.com/ uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11847"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Tlo našeg planeta u posljednjih se 250 godina zagrijalo za 2,5 stupnjeva Fahrenheita, a ljudi su gotovo jedini uzrok ovog zatopljenja, pokazalo je novo znanstveno istraživanje koje je proveo tim klimatskih skeptika

Utemeljitelj projekta Berkeley Earth Surface Temperature (Best), profesor Richard Muller, ugledni fizičar koji donedavno nije vjerovao u globalno zatopljenje, kaže da su ga ovi rezultati iznenadili.

“Nismo to očekivali, međutim, kao znanstvenicima dužnost nam je da dozvolimo da nam podaci promijene mišljenje”, rekao je Muller i dodao kako se danas smatra preobraćenim skeptikom nakon što je za kratko vrijeme doživio potpuni zaokret u svojim uvjerenjima.

“Naši rezultati pokazuju da je prosječna temperatura tla Zemlje porasla za oko 2,5 stupnjeva u posljednjih 250 godina, od čega 1,5 u zadnjih 50. Štoviše, čini se da je sav taj porast rezultat ljudskih emisija stakleničkih plinova”, napisao je u svojem izvješću za New York Times američki fizičar.

Tim znanstvenika s University of California u Berkeleyju prikupio je podatke o temperaturama izmjerene od 1753. godine na 44.455 lokacija. U ovom istraživanju znanstvenici su, za razliku od prijašnjih, proveli automatiziranu obradu podataka kako bi izbjegli moguću ljudsku pristranost, koja je ranije bila temelj kritika klimatskih skeptika. Tim s Besta zaključio je da, unatoč detaljnim analizama, njihovi rezultati odgovaraju onima koji su dobiveni u ranijim studijama, samo što im je nesigurnost smanjena.
 
Isti je tim prošloga listopada objavio rezultate koji su pokazali da je prosječna temperatura tla od sredine 50-ih porasla za oko jedan stupanj, međutim, u toj studiji nije ispitan ključni krivac za zagrijavanje. U novom istraživanju ekipa je analizirala zagrijavanje koje su izazvale solarne aktivnosti koje su među klimatskim skepticima omiljeno obrazloženje za klimatske promjene. Pokazalo se da je doprinos Sunca zagrijavanju u posljednjih 250 godina bio praktički jednak nuli, dok su vulkanske erupcije izazvale manje padove temperature u razdoblju od 1750. do 1850.

Premda ovo još uvijek ne dokazuje definitivno da globalno zagrijavanje uzrokuju staklenički plinovi koje stvaraju ljudi, to je ipak najbolje objašnjenje koje smo našli’, rekao je Muller dodavši da su njihovi nalazi još snažniji od onih koje je utvrdio Međuvladin panel za klimatske promjene (IPCC).

No unatoč jakim argumentima i činjenici da su do njih došli sami klimatski skeptici, neki protivnici ideje o ljudskom utjecaju na zagrijavanje i dalje ostaju uporni. Tako prof. Judith Curry, klimatologinja na Georgia Institute of Technology i voditeljica popularnog bloga za klimatske skeptike, smatra da je metodologija kojom su dobiveni novi rezultati previše jednostavna.

‘Šlag na torti’ novog otkrića nedvojbeno predstavljaju još dvije nove studije. Prema prvoj, objavljenoj jučer u časopisu Nature Geoscience, kronična suša koja je pogodila Sjevernu Ameriku od 2000. do 2004. najveća je u posljednjih 800 godina. U njoj znanstvenici također najavljuju da će ovakvi sušni periodi u skoroj budućnosti postati uobičajeni. Druga je pak pokazala da se glečeri na Himalaji ipak otapaju. Prema njoj je od 70-ih do danas nestalo oko devet posto leda na Himalaji i Tibetanskoj visoravni. Podaci također pokazuju da se ovo otapanje posljednjih godina ubrzava. Podsjetimo, klimatski su skeptici oštro napali izvješće UN-a u kojem je pogrešno prognozirano da će ledenjaci Himalaje nestati do 2035.

Zanimljivo je također da je jedno nedavno provedeno ispitivanje pokazalo da su klimatski skeptici u većem postotku skloni raznim drugim teorijama urote, kao što je primjerice ona prema kojoj ljudi nikada nisu sletjeli na Mjesec.
 

 

BIT ĆE JOŠ GORE: Čovjek je odgovoran za barem 70 posto otapanja Arktika

Veliki gubitak leda u ljetnim mjesecima samo je 30 posto posljedica prirodnih varijacija u Atlantiku, a čini se da će se stvari samo pogoršavati, pokazalo je novo istraživanje
Za ostalih 70 posto, a možda čak i do 95 posto povlačenja ledenog pokrova odgovorni su ljudi. To je mnogo više nego što su znanstvenici do sada mislili.

Nestanak arktičkog leda ima loš utjecaj na biološku raznovrsnost, a također otvara nove brodske koridore i mogućnosti za eksploataciju nafte i plina. Otapanje se ubrzava od 1990-ih, a mnogi znanstvenici vjeruju da bi Arktik tijekom ljeta mogao ostati bez leda već krajem 2020-ih.

‘Od 1970-ih površina pod ledom tijekom ljeta smanjila se za oko 40 posto’, rekao je voditelj studije Jonny Day, klimatolog iz National Centre for Atmospheric Science na Sveučilištu Reading. ‘Pokušali smo utvrditi koliko je to posljedica prirodne varijabilnosti te koliko na otapanje utječu klimatske promjene koje izazivaju ljudi.’

U svojem istraživanju Day je pomoću računalnih simulacija istražio kako je mogla varirati klima oko Arktika bez ljudskih emisija stakleničkih plinova. Utvrdio je da je klimatski sustav poznat kao Atlantska višedesetljetna oscilacija (AMO) dominantan uzrok varijacija u površini leda. AMO je ciklus zagrijavanja i hlađenja u Sjevernom Atlantiku koji se ponavlja svakih 65 do 80 godina, a u fazi je zagrijavanja od sredine 1970-ih.

Usporedivši modele sa stvarnim promatranjima Day je utvrdio koliki je doprinos prirodnih sustava onome što su sateliti zabilježili. Rezultati su pokazali da je AMO u najboljem slučaju odgovoran za 30 posto otapanja, a u najgorem samo za pet posto.

‘Samo 30 posto mogli smo pripisati AMO-u’, rekao je. ‘To znači da je uzrok ostatku nešto drugo, najvjerojatnije ljudski utjecaj na klimu.’

U ranijim istraživanjima ljudski je utjecaj bio procijenjen na oko 50 posto.

Day smatra da ćemo u narednim godinama svjedočiti mnogim povratnim efektima klimatskih promjena.

‘Postoji nešto što se zove povratni refleks otapanja leda, a označava proces u kojem manje leda znači više otvorene vode koja upija više zračenja te se zagrijavanje ubrzava’, rekao je Day i dodao: ‘Nije jasno što će se dogoditi, no definitivno se čini da idemo u tom pravcu.’
 

 
 
(tportal.hr youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10014"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Početkom prosinca 2009. godine pozornost svjetske javnosti bila je usmjerena na Kopenhagen, gdje se očekivao početak povijesne Klimatske konferencije.

Oko 15.000 delegata, političara, biznismena, nevladinih aktivista i novinara iz 192 zemlje stigli su u glavni grad Danske kako bi iznjedrili novi klimatski sporazum koji je trebao naslijediti Protokol iz Kyota.

A onda je uslijedio šok: nekoliko dana prije početka konferencije u javnost je prodrlo više od 1000 e-mailova što su ih britanski znanstvenici pod vodstvom Philla Jonesa sa Sveučilišta East Anglia razmjenjivali s poznatim američkim klimatologom Michaelom E. Mannom s Državnog sveučilišta Pennsylvania i njegovim kolegama.

Neke od hakiranih poruka ili njihove dijelove klimatski su skeptici odmah u javnosti predstavili kao ključni dokaz da se manipuliralo s podacima i da znanstvenici nemaju dokaze o globalnom zagrijavanju, pogotovo ne da je ono prouzročeno ljudskom aktivnošću.

Bila sam tih dana u Kopenhagenu gdje se sjena hakiranih e-mailova opasno nadvila nad klimatske pregovore koji su naposljetku rezultirali fijaskom.

Obični ljudi, u posljednjih deset godina senzibilizirani za globalno zagrijavanje, postali su zbunjeni, što su jako dobro iskoristili klimatski negatori i skeptici “jašući” u stranim, ali i hrvatskim medijima na valu novoprobuđene sumnje.

Prijetnje smrću

Za Phila Jonesa i, posebice, Michaela Manna nastupili su teški dani. Dotad hvaljeni i nagrađivani klimatolog Michael Mann (46) odjednom je postao meta optužbi za znanstveno nepoštenje, a pokrenuta je i kampanja da ga se otpusti sa Sveučilišta Pennsylvania. Mann se suočio čak i s prijetnjama smrću.

Ipak, nekoliko neovisnih istraga ne samo da ga je oslobodilo optužbi za znanstveno nepoštenje nego i potvrdilo njegove radove o opasnostima globalnog zagrijavanja. Izašavši iz “klimatskog rata” kao pobjednik, Michael Mann o svemu tome napisao je knjigu “The Hockey Stick and the Climate Wars: Dispatches from the front lines”, koja upravo izlazi iz tiska.

- Mislim da javnost zaslužuje saznati istinu o napadima na klimatske znanstvenike koji se u Americi vode još od kraja devedesetih. Želio sam da američka javnost sazna kako je prekinut nacionalni dijalog o klimatskim promjenama i kako su iza toga stajali neki političari i korporacijski interesi – rekao mi je prof. Mann, direktor Znanstvenog centra za Zemlju na Državnom sveučilištu Pennsylvania. Naglasio je kako je ovih dana i tjedana jako zauzet putovanjima i intervjuima o svojoj knjizi.

Michael Mann diplomirao je fiziku i primijenjenu matematiku na Sveučilištu California u Berkeleyju, a doktorirao geologiju i geofiziku na Yaleu.

Podaci iz koralja

- Moj interes za velike znanstvene probleme doveo me do istraživanja klime na Zemlji. Većina mog istraživanja fokusirana je na klimatske promjene u prošlosti kako bismo mogli bolje razumjeti koji čimbenici utječu na klimu na Zemlji, uključujući i čovjekovo ispuštanje stakleničkih plinova – priča mi Mann.

On je postao poznat krajem devedesetih kada je u vodećim znanstvenim časopisima objavio dva zapažena rada o “hockey stick” grafu (taj slikoviti naziv upotrebljava se jer graf podsjeća na palicu za hokej).

- Moji kolege i ja analizirali smo podatke iz koralja i drugih izvora koji su nam omogućili da procijenimo kakve su bile temperature na Zemlji posljednjih stoljeća. Otkrili smo da su temperature danas više nego što su bile u posljednjih 1000 godina. Kasnija su istraživanja to potvrdila i mi znamo da je Zemlja danas najtoplija u posljednjem mileniju – pojasnio je Mann.

“Hockey stick” graf, koji pokazuje prilično stabilnu temperaturu na Zemlji gotovo 900 godina, a zatim njezin nagli rast, postao je ikona klimatskih promjena.

Napadi na istraživače

Međudržavni panel za klimatske promjene (IPCC), organizacija Ujedinjenih naroda koja okuplja 3000 klimatologa iz cijelog svijeta, uvrstio je “hockey stick” graf u svoj dramatični izvještaj iz 2001. godine.

Mann je dugo bio jedan od najvažnijih klimatologa u IPCC-u, koji je zajedno s Alom Goreom 2007. godine dobio Nobelovu nagradu za mir za doprinos podizanju svijesti o opasnostima globalnog zagrijavanja.

Istodobno, klimatski skeptici vodili su rat protiv Manna optužujući ga da “hockey stick” graf ništa ne govori o tome što je uzrokovalo rast temperature na Zemlji te da je koristio krivu metodologiju. No, kasnija su istraživanja potvrdila da je graf u osnovi točan.

- Godinama sam čuvao bilješke o tome što se meni i mojim kolegama događalo otkako smo 1998. godine objavili ‘hockey stick’ graf. No, nisam ni pomišljao da će napadi na naša istraživanja i napadi na klimatske znanstvenike u širem smislu od toga vremena samo ojačati – rekao je Mann.

Razgovor smo nastavili o Climategateu. Zanimalo me u kojoj je mjeri ta afera utjecala na neuspjeh klimatske konferencije u Kopenhagenu.

Propala konferencija

- Konferencija je uglavnom propala zbog političkih razloga. Po onome što smo doznali od sudionika konferencije, hakirani e-mailovi nisu bili glavni ulog u pregovorima iako je Saudijska Arabija bila prva zemlja koja ih je stavila na dnevni red. Ta je zemlja podmuklo tvrdila da su ukradeni e-mailovi potvrdili da je globalno zagrijavanje prijevara – rekao je Mann.

Znate li danas tko je hakirao e-mailove koje ste razmjenjivali s kolegama, upitala sam Manna.

- Još ne znamo koji su pojedinci ili organizacije odgovorni za krađu e-mailova. Britanska policija i američko ministarstvo pravosuđa i dalje provode istragu. Izvjesno je, međutim, da je onaj tko ih je ukrao e-mailove pažljivo proučio, zatim izvukao dijelove prepiske izvan konteksta te ih krivo interpretirao i objavio uoči velike UN-ove klimatske konferencije. To pokazuje jasnu političku motivaciju – rekao je Mann.

- Također, poznato je da skupine koje dobivaju dosta sredstava iz industrije foslinih goriva troše mnogo vremena i napora u promociji ukradenih e-mailova te u osobnim napadima na znanstvenike uključene u prepisku, među kojima sam i ja – dodao je Mann.

Je li istina da je dobivao prijetnje smrću, pitala sam Manna.

Oduzimanje titula

- Da, stizale su mi prijetnje smrću, baš kao i mnogim mojim kolegama klimatolozima. Političari i ideološke skupine koje šire laži o nama znanstvenicima trebaju imati na umu da oni implicitno ohrabruju takvu vrstu nasilja nad nama – naglasio je Mann, koji je vodio mučnu borbu s nekim američkim političarima.

Jedan od njih, republikanac Ken Cuccinelli, državni odvjetnik u američkoj saveznoj državi Virginia, zatražio je da se Mannu oduzmu sve znanstvene titule.

- Cuccinelli je želio politički poentirati napadajući me kao klimatologa još dok sam od 1999. do 2005. godine radio na Sveučilištu Virginia. Tražio je da mi se oduzmu e-mailovi i korespondencija koju sam u to doba vodio sa znanstvenicima.

Zahtijevao je da mi se oduzmu znanstvene titule, ali ni Sud ni Sveučilište nisu na to pristali. A on je pritom potrošio mnogo novca poreznih obveznika – ispričao je Mann.

Zanimalo me kako je afera Climategate promijenila njegov život.

Uzbuđeni znanstvenici

- Moji kolege i ja žestoko smo napadani u medijima, na internetu, ali i u osobnim kontaktima. Ukradeni e-mailovi osnažili su negatore klimatskih promjena i dali im novo oružje u napadu na klimatologe. Također, političarima, koji su već neprijateljski raspoloženi prema klimatolozima, to je otvorilo prostor za diskreditaciju cjelokupne klimatske znanosti – rekao je Mann i istaknuo da je žestoki marš negatora globalnog zagrijavanja donio i neke pozitivne promjene.

- Budući da su napadi na nas znanstvenike bili tako žučni, došlo je do buđenja u široj znanstvenoj zajednici, koja je postala svjesna važnosti komunikacije s javnošću kako bi ljudi shvatili što radimo – rekao je Mann, čiji je znanstveni opus nakon Climategatea provjeravalo nekoliko neovisnih znanstvenih povjerenstava.
 
- Svaki put kada su znanstvenici provjeravali naša više od desetljeća stara istraživanja, zaključili su da su naši originalni zaključci o globalnom zagrijavanju valjani. Od objave naših rezultata vođeni su deseci sličnih istraživanja i sva su završila ne samo reafirmacijom naših zaključaka nego i tvrdanjama da se sadašnje globalno zagrijavanje odvija tempom bez presedana – rekao je Mann.
 

 
 
(jutranji.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7780"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]