Korisnici interneta širom svijeta bi mogli doživjeti prekide na mreži u četvrtak budući da će se glavni poslužitelji domena i povezana infrastruktura koja upravlja mrežom neko vrijeme isključiti

Internet korporacija dodijeljenih imena i brojeva (The Internet Corporation of Assigned Names and Numbers ICANN), koja je odgovorna za održavanje registra naziva domena i IP adresa, mijenja kriptografski ključ koji pomaže u zaštiti DNS-a (Domain Name System) ili internetskom adreseru.

To je važna mjera za osiguranje sigurnih, stabilnih i otpornih DNS adresa, prema Regulacijskom tijelu za komunikacije (CRA).

“Da bi se dodatno pojasnilo, neki internetski korisnici mogu biti pogođeni ako njihovi mrežni operateri ili davatelji internetskih usluga (ISP-ovi) nisu spremni za tu promjenu. Međutim, ovaj se utjecaj može izbjeći omogućavanjem odgovarajućih sigurnosnih ekstenzija sustava” – istaknuto je.

Analitičar Mobile Research Group Eldar Murtazin objasnio je da korisnici interneta mogu biti suočeni sa nekim poteškoćama u roku od 48 sati.

Možda će postojati problemi s pristupom nekim resursima i sporim učitavanjem internetskih stranica.

Neki korisnici mogu imati problema s pristupom mreži ako koriste zastarjele davatelje usluga.

ICANN je već proveo neke preliminarne testove koji su pokazali da će ključni proces zamjene stvoriti minimalne probleme.

Arseny Shcheltsin, stručnjak za digitalnu ekonomiju, uvjerava ljude da se nemaju čega bojati, budući da je glavni softver već uspješno ažuriran.

Postupak promjene kriptografskih ključeva postao je neophodan kao posljedica rastućih prijetnji za internetsku infrastrukturu.

NoviSvjetskiPoredak.com

Globalne informacijska mreža, odnosno internet, sve više potpada pod kontrolu vlasti, prije svega na onom području na kojem je i stvoren, a to su Sjedinjene Države, upozorava ruski ministar za veze i masovne komunikacije Nikolaj Nikiforov

“U ovom trenutku internetom vlada zakonodavstvo jedne zemlje, zato što se korporacije koje upravljaju domenama i IP-adresama, koje nadgledaju baznu internet infrastrukturu i upravljaju njom, podčinjavaju upravo pravnim normama Sjedinjenih Američkih Država”, upozorio je ruski ministar u intervjuu za RT.

On, međutim, kaže da se nada da će “američke kolege ipak održati riječ i promijeniti model upravljanja, učiniti da ono bude transparentnije, kao i da će dozvoliti da u njemu sudjeluje međunarodna zajednica”.

“Rusija i druge države mnogo puta su pozivale da upravljanje internetom bude slobodno, legalno i transparentno. Ipak, nažalost, za sada SAD ne ispunjavaju obećanja”, rekao je Nikiforov.

Prema njegovim riječima, u Rusiji ne postoji državna kontrola interneta.

“Državu vidimo samo kao ključnog investitora u internet infrastrukturu. U Rusiji je to neophodno s obzirom na veličinu teritorija i složene klimatske uvjete “, istaknuo je Nikiforov.

On je, također, naveo da je uloga državne potpore posebno velika u razvoju komunikacija usmjerenih na uvođenje interneta u udaljenim regijama i područjima s malim brojem stanovnika.

“Predsjednik (Rusije Vladimir) Putin potpisao je naredbu federalnim vlastima, prema kojoj mjesta s više od 250 stanovnika moraju biti priključena na internet posredstvom optičkih vlakana.

Već smo postigli određene rezultate, priključivši već oko dvije tisuće sela. Za to se koristi infrastruktura nacionalne telekomunikacijske tvrtke ‘Rostelekom’ “, rekao je ministar.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Rusija je upravo poduzela značajne korake ka razbijanju trenutnog monopola cijenom nafte koji drži Wall Street

Ti koraci su dio dugoročne strategije raspodjele ruske ekonomije i njenog značajnog izvoza, nafte, od američkog dolara koji predstavlja Ahilovu petu ruske ekonomije.

Rusko ministarstvo energetike je krajem studenog izjavilo da će započeti test-trgovinu novog ruskog naftnog standarda. Iako se to možda ne čini kao velika stvar, može biti vrlo velika stvar ako bude uspješna, a nema razloga da ne bude.

Prema novom planu, ruska nafta će se prodavati za rublje a ne za dolare, što je dio procesa dedolarizacije koji su Rusija, Kina i još mnoge druge države započele.

Nafta je najveća roba na svijetu koja se prodaje u dolarima, a banke Wall Streeta upravo zahvaljujući tome uspijevaju kontrolirati svjetsku cijenu nafte.

Za SAD je ključno da se nafta prodaje za dolare kako bi se održavala potražnja za dolarom u svjetskim bankama. Status dolara kao svjetske rezervne valute jedan od dva stupa američke hegemonije. Drugi stup jeste vojna superiornost.

Pošto sve nacije moraju imati dolare da bi uvozile naftu i neku drugu robu, država poput Rusije ili Kine mora ulagati prihode u dolarima u vidu američkih obveznica pošto je euro suviše rizičan.

Vodeća uloga dolara kao rezervne valute još od kolovoza 1971. godine, kada se dolar prestao podržavati zlatom, omogućila je vladi SAD da vodi naizgled beskonačni deficit u proračunu bez potrebe da brine o kamatnim stopama i kreditima.

To je omogućilo Washingtonu da napravi rekordni federalni dug od 18,6 trilijuna dolara bez puno brige. Danas odnos duga vlade SAD i BDP-a iznosi 111%.

Kada je George Bush preuzeo ured, a prije nego što je velika količina novca potrošena na Afganistan i Irak, odnos duga vlade SAD i BDP-a je bio upola manji, odnosno 55%. Washington smatra da dug nije važan jer će države poput Rusije, Kine, Japana, Indije i Njemačke otkupiti američki dug svojim viškom prihoda u dolarima.

Dolar kao svjetska rezervna valuta predstavlja strateški prioritet za Washington i Wall Street i usko je povezan s određivanjem cijene nafte u svijetu.

Negdje do kraja osamdesetih godina prošlog stoljeća, svjetska cijena nafte je određivana pravom ponudom i potražnjom. Onda je Goldman Sachs odlučio otkupiti manje posredništvo G. Arona u Wall Streetu sa željom da transformira način trgovine naftom.

Zatim se pojavila “papirnata nafta”, odnosno ugovori o nafti nezavisni od fizički postojane nafte kojima su velike banke bolje manipulirale. Tada je započela transformacija trgovine naftom.

Nakon podizanja cijene nafte 1973. godine od strane OPEC-a za 400% u roku od nekoliko mjeseci i nakon Jom Kipur rata u listopadu iste godine, američka Riznica je poslala izaslanika u Rijad u Saudijskoj Arabiji.

Pomoćnik tajnika Riznice SAD, Jack F. Bennett, poslan je 1975. godine u Saudijsku Arabiju kako bi potpisao sporazum sa saudijskom monarhijom po kom će se sva nafta OPEC-a prodavati u dolarima, a ne u japanskim jenima ili njemačkim markama.

Saudijci su zauzvrat dobili vojne jamstva i opremu, a nafta se i dan-danas prodaje u dolarima dok Wall Street podešava cijenu nafte.

Danas se cijena ruskog izvoza nafte određuje prema standardu u Londonu i New Yorku. Međutim, to će se značajno promijeniti ako Rusija uvede novi standard koji će biti denomiran u rubljama.

Rusija je najveći proizvođač nafte na svijetu, te je uspostavljanje ruskog standarda neovisnog od dolara prilično značajno. Rusija je u 2013. godini proizvodila 10,5 milijuna barela nafte na dan, nešto više od Saudijske Arabije.

Pošto se u Rusiji uglavnom koristi prirodni plin, Rusija izvozi 75% svoje nafte. Europa je najveći kupac ruske nafte, kupujući 3,5 milijuna barela dnevno, što predstavlja 80% ukupnog ruskog izvoza.

Najveće mušterije su Njemačka, Nizozemska i Poljska. Pored Rusije, naftu u Europu izvoze Saudijska Arabija (890.000 barela na dan), Nigerija (810.000 barela na dan), Kazahstan (580.000 barela na dan) i Libija (560.000 barela na dan). Jasno je iz brojki da je Rusija najveći izvoznik nafte u Europu.

Ruski potez za prebacivanje valute za izvoz nafte iz dolara u rublju je značajan potez za smanjenje ovisnosti svih država od dolara. Kina, drugi najveći uvoznik nafte na svijetu, također planira uvođenje svog standarda koji će biti denominirane u kineskim juanima.

Rusija, Kina i druge ekonomije u razvoju poduzimaju mjere za smanjenje ovisnosti od američkog dolara, odnosno vrše dedolarizaciju. Pošto je nafta roba kojom se najviše trguje u svijetu, najbolje je početi odatle.

Ukoliko bi dedolarizacija bila uspješna, američki vojno-industrijski kompleks bi ostao bez sredstava za financiranje svojih pothvata., tj. ne bi se više toliko ratova moglo financirati.

Možda će tada konačno novac poreznika SAD početi se upotrebljava za nešto korisno, kao što je ponovna izgradnja osnovne ekonomske infrastrukture SAD. Oko trećina većih puteva u SAD je u lošem stanju.

Samo dvije od četrnaest većih luka na istočnoj strani može primiti ogromne tovarne brodove koji će uskoro početi pristizati proširenim Panamskim kanalom.

Trošenje na ovu osnovnu infrastrukturu bi bilo ekonomičan izvor poslova i pravih prihoda od poreza za SAD. Ulaganje u infrastrukturu ima znatan efekt za stvaranje novih tržišta.

Dramatičan odlazak dolara kao svjetske rezervne valute bi mogao znatno poremetiti ravnotežu u svijetu. Možda će to biti i dobro?
 
(William Engdahl (NEO),webtribune.rs/uredio:NSP)

Zbog kako oni kažu poteškoća u korištenju telekomunikacijskih usluga Hrvatskog Telekoma, do kojih je došlo u ranim jutarnjim satima u utorak 22. rujna 2015., nastao je pravi kaos, dosad neviđen u modernoj Hrvatskoj

Mediji su vrlomalo popratili ovu neobičnu pojavu. Državni mediji uopće nisu prenijeli ovaj kratkotrajni prekid koji da je potrajao, mogao se pretvoriti u kaos neviđenih razmjera. Internet portali su pisali, no u vrlo kratkim crtama.

Većina građana koji nemaju cash-a (gotovine), koji nemaju hrane u kući, koji trebaju hitnu medicinsku pomoć…itd. nemaju pojma koliko je ovaj događaj vrlo bitan, zbog toga što prikazuje raspad države i infrastrukture doslovno u par sekundi.

S obzirom da je većinski vlasnik HT-a zapravo Deutschen Telekom AG. koji ima 51% dionica, pitanje je dali se ovakve stvari događaju u Njemačkoj?

Budući da HT u Hrvatskoj ima oko 61 posto korisnika u fiksnoj i oko 47 posto u mobilnoj mreži, nastalu je kaotičnu situaciju možda najbolje opisao stalni sudski vještak za telekomunikacije, Đuro Lubura, koji je na Facebooku napisao:

“Kad stane mreža Hrvatskog Telekoma, stane država. Veliki broj ljudi ne može dobiti hitne službe, ne radi burza, ne rade mnogi bankomati ni POS terminali, puno ljudi ne može koristiti internet ni mobitele…”

POSLJEDICE PADA MREŽE:

• nisu radili bankomati
• trgovine nisu primale kartice, jer nisu radili POS uređaji
• fiksne i mobilne mreže nisu radile
• nije radila Zagrebačka burza
• broj za hitne slučajeve 112 je bio nedostupan
• policija, hitna pomoć i vatrogasci su bili nedostupni
• banke su bile zatvorene
  
• bolnice nisu mogle do podataka pacijenata
• prekinut promet na granici zbog sustava carinske kontrole
• pošte su prekinule s radom
• shopping centri su pretrpili velike gubitke..itd.

Odgođen je i početak trgovanja na Zagrebačkoj burzi, a zbog problema s hrvatskim računalnim sustavom na carini, jutros je bio prekinut i promet kamionima i tegljačima na graničnim prijelazima između BIH i Hrvatske.

Iako su iz HT-a poručili da će problem biti riješen već tijekom prijepodneva, agonija je potrajala sve do 14 sati kada je telekomunikacijski promet konačno u potpunosti normaliziran. Uzroci problema bit će poznati nakon detaljne analize stručnjaka HT-a i partnera, no u međuvremenu je odgovornost za rušenje HT-ove mreže preuzeo Twitter korisnik KuNaNeT. Uz komentar “Nevjerojatno! Kako je ovo bilo lagano”, poručio je da se radi o DDoS napadima te najavio i napade na druge telekomunikacijske operatere, VipNet i Bnet. No, zasad nije poznato radi li se zaista o DDoS napadu.

Jesu li, po pitanju sigurnosti, sustavi u Hrvatskoj dobrog imuniteta ili su pak potpuno ranjivi i neotporni, je li izvjesno da ćemo se s paralizom, kakva je danas pogodila Hrvatsku, ubuduće češće susretati, pitali smo mladog hrvatskog stručnjaka za informacijsku sigurnost, Dalibora Vlahu koji je testirao sustave vodećih svjetskih kompanija, pa čak i NASA-e, a koji je i osnivač i voditelj Centra za edukaciju i prevenciju nasilja

“Ako je riječ o hakerima, ovo je do sada najveći napad na ovim prostorima!”

“HT-ova mreža nije radila, a uzrok tomu nije otkrio ni sam Hrvatski Telekom. Kada je riječ o jednoj ozbiljnoj kompaniji, to svakako nije uobičajeno u ovakvim situacijama jer ostavlja prostor za sumnju i špekulacije. Hrvatskom, stoga, danas kruže dvije teorije – po jednoj, riječ je o hakerskim napadima, a prema drugoj po srijedi su interni problem HT-a.

Ukoliko se radi o hakerskom napadu na mrežu Hrvatskog Telekoma onda je to definitivno najveći hakerski napad koji je ikada izvršen na prostorima Hrvatske, pa i regije. DDOS ili Distributed Denail of Service napad, koji se spominje, u današnje se vrijeme od strane stručnjaka ne smatra sofisticiranim napadom jer ga može izvesti svatko tko za 20-ak dolara zakupi server te s 250 000 računala uputi napad prema nekom operateru, odnosno sustavu. FBI, CIA, eBey, Paypal, MasterCard, Yahoo i mnoge druge ogromne organizacije pretrpjele su upravo DDOS napade.

U svrhu testiranja i sam sam radio takve napade, ali pod ugovorom i, ponavljam, u svrhu testiranja. Za stručnjake, to je bockanje u prazno i ne predstavlja high-skill attack, nego se tretira kao “djeca se igraju”, kaže Vlaho.

Stručnjaci HT-a, poručuje on, ne samo da moraju štititi mrežu HT-a, nego trebaju svakodnevno istraživati i testirati slabosti te mreže jer najvažniji cilj je sigurnost na najvišoj mogućoj razini.

“Kada je riječ o informacijskoj sigurnosti treba uvijek postavljati pitanje “što bi bilo kada bi bilo”, odnosno gledati korak dalje. Pa kako uopće možemo štititi sustav, ako ne znamo njegove slabosti”, kaže Vlaho, dodajući da stvari nisu manje tragične ni ukoliko se radi o internom problemu Hrvatskog Telekoma.

“HT je svakako trebao s mnogo više odgovornosti prići problemu koji je zakočio cijelu državu te konkretnije pojasniti uzrok nastalog problema. Time bi se spriječilo da se satima šire priče o hakerskom napadu, što može izazvati vrlo ozbiljne reakcije HT-ovih korisnika jer je u današnje doba jednostavno nezamislivo i iznimno frustrirajuće biti bez pristupa internetu i komunikacijskim kanalima, a mnogima i posao ovisi o tome”, kaže Dalibor Vlaho iza kojeg je bogato iskustvo u radu na području Informacijske sigurnosti.

“Za upad u sustav treba nekada samo par minuta”

“Testirao sam sustave za mnoge kompanije širom svijeta, a mnogi od njih su bili toliko ogromni da sam morao sastavljati čitav tim stručnjaka iz nekoliko zemalja. Naš posao je tražiti ranjivosti te sam, kako bih pronašao propuste u sustavima, napadao tvrtke, posebno one koje se bave IT tehnologijom i sigurnosnim zaštitama.

Za upad u sustav trebalo mi je ponekad tek nekoliko minuta, a nekada i nekoliko dana. Čim bih otkrio slabe točke, e-mailom bih upozorio čelnike tvrtke na opasnosti koje im prijete od cyberkriminalaca koji se, ako ne poprave propuste u sustavu, mogu domoći podataka kao što su adrese, telefoni, računi korisnika i sl. Među tvrtkama u čijim sam sustavima pronašao “slabe točke” su Microsoft, Apple i najpoznatija svemirska agencija NASA”, kaže Vlaho.

Iako je kao stručnjak tražen u cijelom svijetu, iz HT-a ga, kako kaže, nikada nisu pitali za savjet.

“U Hrvatskoj je svijest o računalnoj sigurnosti vrlo niska te su sve hrvatske tvrtke, koje sam upozorio na propuste, ponuđenu pomoć odbile”, kaže Dalibor Vlaho koji je prije nekoliko godina dobio primamljivu poslovnu ponudu iz Dubaia te je radio kao konzultant za računalnu sigurnost u tvrtki Pal Group of Companies, a upravo mu je ovih dana, s Bliskog Istoka, stigla i nova poslovna ponuda.
 
(index.hr/uredio:nsp)

“Na desetu obljetnicu 11. rujna činilo se da je terorizam na koljenima; Osama bin Laden je ubijen, talibani su poraženi, a dužnosnici poput direktora CIA-e Leona Panette tvrdili su da je Al Kaida praktički uništena. Danas, kada smo obilježili 14. obljetnicu devastirajućeg napada na SAD, vrijeme je da priznamo da teroristi – ili barem jedna specifična teroristička grana – sada pobjeđuju. I vrijeme je da priznamo da je naš odgovor na tzv. Islamsku državu bio ponižavajuće promašen”

Ovim riječima je svoj osvrt za Politico, naslovljen “ISIS pobjeđuje”, započeo Bruce Hoffman, direktor Centra za sigurnosne studije Sveučilišta Georgetown i stariji stručni savjetnik Centra za borbu protiv terorizma na američkoj Vojnoj akademiji. Hoffman je također bio i član stručne komisije koju je administracija američkog predsjednika George W. Busha zadužila da sastavi izvještaj o napadima na njujorške Tornjeve blizance.

Hoffman podsjeća da je prošlo 15 mjeseci otkako su borci ISIS-a zauzeli pola Iraka i proglasili kalifat, te krenuli terorizirati lokalno stanovništvo. Otada se njihov utjecaj, ističe Hoffman, samo proširio, a svakog dana pridružuju im se novi džihadisti iz više od pedeset država diljem svijeta. Podsjeća to, piše Hoffman, na uspon Al Kaide osamdesetih i devedesetih godina prošlog stoljeća, što je i dovelo do terorističkog napada 11. rujna.

U čitavom 20. stoljeću 14 napada s više od sto mrtvih, a samo prošle godine duplo više

Jedan od boljih načina za mjerenje opasnosti od terorizma, prema Hoffmanu, je broj napada u kojima je ubijeno više od sto ljudi. Takvi se napadi, piše Hoffman, događaju iznenađujuće rijetko. “Kroz čitavo dvadeseto stoljeće bilo je samo 14 takvih terorističkih napada. Prošle godine ih je, međutim, bilo dvostruko više – a za većinu je odgovoran ISIS ili jedna od njegovih grana”, ističe Hoffman.

Neodgovorno bi bilo, smatra Hoffman, odbaciti ISIS kao lokalni fenomen, koji se zadržava samo na nestabilnom teritoriju Bliskog istoka. Prema Hoffmanu, ISIS već sada ima svoje baze u barem šest zemalja i pokrivaju teritorij koji se prostire od zapada i sjevera Afrike do Arapskog poluotoka, kao i od Sinaja do Južne Azije i Kavkaza. Samo u zadnjih godinu dana, podsjeća Hoffman, ISIS je inspirirao napade u SAD-u, Australiji, Kanadi, Francuskoj i Belgiji.

“Kada se suočavamo s geografski sve širom i demografski sve različitijom prijetnjom, jasno je da je naša trenutačna strategija promašena. Vrlo je to jasno ilustrirala anketa koja je prošlog proljeća provedena među sudionicima prestižne konferencije na američkoj Vojnoj akademiji. Među njima su bili najviši vojni zapovjednici, visoki vladini dužnosnici, priznati znanstvenici, humanitarci i novinari. Čak 97 posto ispitanika složilo se da SAD gubi u ratu protiv ISIS-a. A geopolitička situacija odonda se progresivno pogoršala”, tvrdi Hoffman.

Iako je ISIS izgubio komad teritorija na sjeveru Sirije, proširili su se na jugu i u središtu zemlje. Teroristička kampanja započela je i u Jemenu, gdje je ISIS do sada ubio i ranio više od 500 ljudi, prvenstveno u napadima na šijitske džamije.

“Jasno je zbog čega oni najbliži sukobu misle da gubimo: kroz zadnje četiri godine ustanovljen je deprimirajući uzorak, gdje im dekapitiramo vodstvo, a oni i dalje osvajaju sve više teritorija; gdje smanjujemo našu vojsku, dok se broj njihovih regruta povećava; gdje se naše mogućnosti prikupljanja informacija smanjuju, a oni sve efektnije koriste digitalne medije i društvene mreže kako bi osigurali nove izvore podrške i regrutiranja”, piše Hoffman.

Ovako nešto još nismo vidjeli

Prema Hoffmanu, prijetnju kakvu predstavlja ISIS svijet još nije vidio, a tu prijetnju su stvorili navodno amerikanci. Čak je i Hillary Clinton priznala da su oni stvorili Al Qaidu. Navodi primjer sukoba koji se dogodio tijekom ljeta 2014. godine, kada su ISIS-ovi džihadisti pobijedili 30.000 iračkih vojnika, koje je trenirala američka vojska, a koristili su i američku vojnu opremu. Tom prilikom je ISIS došao u posjed vojne opreme vrijedne desetke milijune dolara, a između ostalog su od Iračana oteli američke Humveeje i tenkove M1 Abrams.

“Veličina, naoružanje i taktika ISIS-ovih snaga, u kombinaciji s njihovom sposobnosti da osvajaju i zadržavaju teritorije, su vjerojatno jedinstveni u analima terorizma. U skladu s tim su ISIS-ove, pa čak i Al Kaidine, podružnice u Jemenu jednako sposobne kao nacionalna vojska, ako ne i sposobnije”, tvrdi Hoffman, te dodaje da je zbog toga ratu protiv terorizma hitno potrebna nova strategija koja mora započeti priznanjem da je ISIS ozbiljna prijetnja koja neće nestati sve dok džihadisti ne budu vojno poraženi.

Prema Hoffmanu, za početak je potrebno priznati da Irak kao država više ne postoji. Sve što je ostalo je teritorij podijeljen među Sunitima, Šijitima i Kurdima. U takvim okolnostima, tvrdi Hoffman, najbolja opcija je savezništvo s Kurdima, koji su vojno najsposobniji i najbolje opremljeni, a već su izvojevali i nekoliko važnih pobjeda u borbama protiv džihadista.

Druga stvar koji Amerika mora napraviti, prema Hoffmanu, je zapitati se zbog čega nakon 15 godina na terenu nema uspjeha u borbi protiv terorizma. Broj terorista, piše Hoffman, povećao se u Afganistanu, Iraku, Maliju i Jemenu “povećavao brže nego što smo mi uspjeli istrenirati lokalne snage sigurnosti da kontroliraju svoj teritorij”.

Udariti na financije

“I na kraju, da bi se potkopala logistička infrastruktura koja podržava i održava terorizam, potreban je zajednički, usklađeni trud. ISIS nikad ne bi mogao akumulirati moć kojom trenutno raspolaže da nisu imali kapacitet da neprestano osiguravaju nove regrute za svoju vojsku i novac za svoju blagajnu”, piše Hoffman, te naglašava da za razliku od većine terorističkih skupina ISIS zapravo ima vlastite načine ostvarivanja prihoda.

“ISIS kontrolira naftna polja u regiji kojom upravlja, a koja donose prihode od oko dva milijuna dolara dnevno. Zračni napadi navodno su smanjili njihove prihode od nafte, ali ne kritično. ISIS i dalje prodaje naftu, prirodni plin i struju na crnom i sivom tržištu, koristeći kompleksnu mrežu za krijumčarenje robe u susjedne države”, piše Hoffman pa ističe da je ISIS-ove financije najlakše odsjeći upravo tako da se udari na krijumčarsku mrežu koja im omogućava poslovanje.

“Kroz dvadeseto stoljeće vjerovali smo da je publicitet kisik koji daje život terorizmu. Danas je to pristup terorista fizičkim i virtualnim utočištima i sigurnim lukama – a ta razina zaštite za ISIS se nažalost povećava, a ne smanjuje. Izbacivanje ISIS-a iz Iraka je kritičan prvi korak prema preokretanju tog procesa i suprotstavljanju prijetnji koja se sve više ukopava i koju postaje sve teže kontrolirati”, zaključuje Hoffman.

Postavlja se na kraju pitanje, tko vodi ISIS. U povijesti svaka država ili teroristička grupa je imala svoje vodstvo ili vođu, pojedinca, ISIS ga nema! Zar nije to malo čudno?
 
(index.hr/uredio:nsp)

ZVUČI KAO ZNANSTVENA FANTASTIKA … ILI KAO NEKA ZAVJERA, ALI NIJE! Agenda 21 je shematski plan, akcijski plan za uspostavu apsolutne kontrole nad svom vodom, zemljom, svim biljkama, mineralima, infrastrukturom, sredstvima za proizvodnju, edukacijom, energijom, informacijama i svim ljudskim bićima na svijetu

Agenda 21 Ujedinjenih naroda predstavlja najveću PR strategiju – akcijski plan za preotimanje svega na planeti od strane globalnog korporativnog sustava, predvođenog svjetskom vladom. Ništa se neće odraziti na život svakog čovjeka na planeti u fizičkom i ekonomskom smislu više od Agende 21. Radi se o totalnom preuzimanju društva, država, ljudi i okoliša, koje ima za cilj uspostavljanje totalne i totalitarne kontrole, privatizaciju cjelokupne baštine čovječanstva i depopulaciju planeta.

Za Geopolitiku o Agendi 21 govori autor i vrhunski istraživač Agende 21, Rosa Koire, ekspert za potmulo preuzimanje gradova i država koje se provodi pod “Zelenom maskom”, i orvelijanskim konstruktom “održivog razvoja”.

U svojoj knjizi “Pod zelenom maskom” Roza Koire dekonstruira Agendu 21 i razvija strategije djelovanja aktivista diljem svijeta s ciljem razobličavanja i zaustavljanja realizacije ovog dijaboličnog plana. Roza Koire, je izvršni direktor “Post Sustainability Institute” i pokretač stranice Demokrati protiv Agende 21.

Kako ste počeli proučavati Agendu 21?

Profesionalno sam angažirana kao forenzički procjenitelj komercijalnih nekretnina, specijaliziran za procjenu domene od značaja (koje vlada ili općina otkupljuju uz naknadu od privatnih vlasnika). Bila sam načelnik Okružne Filijale kalifornijskog Odjela za promet. Tijekom trideset godina kao ekspert pružala sam podršku u parničnim postupcima koje su građani vodili protiv države u slučajevuma kada su smatrali da su oštećeni u postupku eksproprijacije.

Tijekom ovih sudskih postupaka razotkrila sam utjecaj koji je strategije tzv. “Održivog razvoja” imala na privatnu svojinu i individualne slobode. Vidjela sam da su 2002.godine počele provoditi revolucionarne promjene u uporabi zemlje. Postalo je vrlo teško utvrditi što ljudi mogu legalno napraviti sa svojom zemljom i koliko bi njihova zemlja mogla vrijediti. I to je nakon 2000.godine postalo vrlo veliki problem. Uneseno je mnogo promjena u pravilima koja su određivala što privatni vlasnici mogu raditi sa svojim imanjem.

Da li se radilo o promjeni zakona koji je to omogućlo ili o nečem drugom?

Radilo se o uvođenju sve većeg i većeg broja ograničenja: regulativa, restrikcija i zabrana koje je propisivala Vlada SAD. Ove zabrane su išle dotle da je ljudima zabranjeno da bilo što grade na svojoj zemlji, osobito ako se nalazila u poljoprivrednoj, ruralnoj ili prigradskoj oblasti. Ti ljudi više nisu mogli dobiti nikakve dozvole kako bi razvijali svoje imanje.

Počela sam istraživati ​​zbog čega je to počelo događa i pronašla sam da se to ne događa samo u području San Francisco Bay, gdje sam ja radila, već da se radilo o promjenama u čitavim SAD u doslovno svakom okrugu, gradi i državi u SAD. I kada sam istražila dalje pronašla sam da je izvor Agenda 21 UN o održivom razvoju.

Na temelju čega je izvršena transmisija direktiva? Kako je došlo do toga da agenda UN bude iznad pravnog sustava SAD?

To je vrlo važno pitanje zato što ukoliko čujete za Agendu 21 UN u diskursu mainstream medija o njoj će se govoriti kao o neobvezujućem dokumentu koji nema nikakv utjecaj na vlade država. To je laž. Način na koji ona radi je sljedeći: 1992. Plan 21 ili Agenda za 21. stoljeće prihvaćena je od 179 zemalja među kojima je bila i nova Jugoslavija – SR Jugoslavija. Plan je prihvaćen lipnja 1992.godine, a SR Jugoslavija je formirana 27. travnja 1992.

Ono što se tada događalo sa SAD i ostalim zemljama diljem svijeta je da su zemlje potpisnice sporazuma počele raiti na vlastitim, lokalnim planovima – vlastitim agenda 21. To je bio sljedeći dirigoani potez. Agenda 21 nije obvezujući sporazum. Ali, onda su sve zemlje načinile svoj lokalnu Agendu 21 plan. Šest mjeseci nakon što je postao predsjednik SAD, tijekom godišnjice usvajanja Agende 21, Bill Clinton je formirao “Predsjedničko vijeće za održivi razvoj”. I to je put kojim je ovaj neobvezujući dogovorni plan UN postao obvezujuća politika pravila i regulativa u SAD.

Predsjedničko vijeće za održivi razvoj je u vrijeme dok je postojalo (1993-1999) radilo na zadatku provedbe Agende 21 u SAD. Ljudi koji su radili u ovom Vijeću bili su tajnici Kabineta glavnih vladinih agencija uključujući Ministarstvo obrane, obrazovanja, poljoprivrede, agenciju za zaštitu okoliša – bilo ih je ukupno deset. Osim njih u sastav Predsjedničkog vijeća za održivi razvoj ušle su i nevladine organizacije (NVO).

Vladine i nevladine organizacije su se udružile s privatnim zakladama i korporacijama uključujući Enron, Dow Chemical i Sibu Gajgi (sada Novartis – farmaceutsku kompaniju). Ta družina je počela tragati za načinima da globalni plan UN realizira lokalno na prostoru SAD. I otpočeli su tako što su dali višemilijunski grant Američkoj asocijaciji za planiranje koja se bavi planiranjem zemljišta. Oni su obučili sve planere u SAD i dali im sredstva od više milijuna dolara kako bi promijenili regulative za korištenje zemljišta u SAD.

I asocijacija je to i napravila – napravila je plan pod nazivom: “pametni rast”. Na mojim stranicama možete naći brojne podatke o tome. Osim toga, Predsjedničko vijeće za održivi razvoj je prepoznalo da se narodu SAD neće dopasti saznanje da se njihova zemlja pretvorila u diktaturu i da žive pod totalitarnom vlašću, tako da je sljedeća stvar koju je Vijeće objavilo bila knjiga pod nazivom: “Održiva Amerika – novi konsenzus “. To je vrlo važna knjiga. U njoj se kaže da je Amerikancima neophodan novi konsenzus po kome ljudi moraju misliti kolektivistički, da ljudi moraju biti usmjeravani, i da se njima mora rukovoditi tako da misle da je čitav plan koji realiziraju – njihova ideja. Da bi se to postiglo koristi se metoda kontrole uma razvijen od strane REND korporacije odmah nakon Drugog svjetskog rata. Ovu tehniku ​​koristi vlada, a ona se koristi i na sponzoriranim sastancima građana.

Mislite na Delfi tehniku?

Da.

Da li to znači da se uvođenje Agende 21 odvija mimo bilo kakve javne rasprave?

Radi se o zaista briljantnoj metodologiji za realizaciju užasnog plana. Ona je dizajnirana tako da neutralizira oporbu. To je metodologija koja se ne temelji na pristanku ljudi već na iluziji da su je ljudi prihvatili, pa čak oni sami i stvorili tako što su stvorili asocijacije susjeda, organizacije i asocijacije u koje učlanjuju ljude voljne u tome sudjeluju i koji su čak misle da su važni, značajni, da kreiraju nešto dobro za zajednicu, dok su u stvari samo oruđe za provedbu ovog plana. Građanima se servira iluzija da je sve to njihova vlastita ideja. To je ono što se događa diljem u svim malim gradovima, područjima i državama SAD, Kanade, Australije, Britanije, Novog Zelanda i diljem svijeta.

Koji je ideološki koncept iza Agende 21?

Ideološki koncept je komunitarizam. Radi se o političkoj i socijalnoj filozofiji koja kaže da individualna i socijalna prava nisu aksiom i konstanta, već da ona moraju biti balansirana s pravima zajdenica a u slučaju Agende 21 radi se o globalnoj zajednici. U uvjetima u kojima se prava individue određuju od strane Svjetske vlade, pojedinac je uvijek na gubitku.

Ovakav koncept je u potpunoj suprotnosti s ustavom SAD koji kaže da se čovjek rađa s pravima i da mu ta prava ne može oduzeti vlada. Ono što vlada mora raditi je da ta prava podržava. I sada se zahtijeva od pojedinca da svoja prava preda Globalnoj zajednici. Da bi se to uradilo, koristi se kovanica: “nova svijest”. Da, Agenda 21 od nas zahtijeva da napustimo stari način razmišljanja o sebi, naciji, državi i svijetu i da počnemo misliti sasvim drugačije. Nova svijest. Da li vam to zvuči poznato? Nije li to san svakog totalitarnog projekta? A za promjenu svijesti koja se po planovima Agende 21 treba odigrati tijekom jedne do dvije generacije, obrazovanje je od najvećeg značaja.

Obrazovni sustav u SAD je od kraja 19. stoljeća osmišljen tako da zaglupi američku populaciju i stvori čovjeka koji će pristati na život u Novom svjetskom poretku. Taj proces je vrlo detaljno analiziran u radovima Sharlote Izerbit i Johna Taylora Gato.

Drago mi je da ste spomenuli ova dva izuzetna analitičara koji su omogućili da shvatimo šta se dešavalo s obrazovanjem. Svatko bi trebao pročita knjigu Sharlote Izerbit: “Namjerno zaglupljivanje Amerikanaca” koja je zapravo enciklopedija obrazovanja u SAD, kao i knjige Johna Taylora Gatoa.

Ovo što se danas odigrava u kontekstu obrazovanja predstavlja završnicu igre koja je pripremana od 1880.-tih Američki edukatori su slani u Njemačku gdje su trenirani na filozofiji i psihologiji koja je podučavala da ljudsko biće ne posjeduje dušu te da se može programirati, poput automata ili robota – biološkog androida, socijalni inženjering, manipulacija, razne tehnike kontrole, primijenjeni su kako bi pojedinac postao dio zupčanika sustava. Obrazovanje po UN Agendi 21 će se standandirzovati globalno po istim principima zaglupljivanja i modeliranja svijesti radi stvaranja “nova svijest”, “novi čovjek”, apsolutno nesvjestan sila koje njime upravljaju.

Agenda 21 je shematski plan, shematski plan za uspostavu apsolutne kontrole nad svom vodom, zemljom; svim biljkama, mineralima, infrastrukturom, sredstvima za proizvodnju, edukacijom, energijom, informacijama i svim ljudskim bićima na svijetu.

Ako želite preuzeti zemlju bez upotrebe vojske kako ćete to učiniti? Jasno – putem medija i obrazovnog sustava. I to je upravo ono što se događa. Ako to nije preuzimanje što je drugo? U SAD, odavno gledamo kako se šestogodišnjaci pretvaraju u žrtve propagandne mašinerije. Totalna manipulacija dječjih umova u učionicama; svaki magazin, film, televiziju, novina i udžbenik rade na djeci i nama ostalima po diktatu održivog razvoja; korištenje zemljišta planovi, planovi za upravljanje izvanrednim situacijama, planovi za provedbu zakona, propis hrane, ograničenja energije, zakonodavne i pravne odluke – sve nas usmjerava i formatira da bespogovorno prihvatimo Agendu za 21. stoljeće kao akcijski plan za egzistenciju unutar jedinstvene Svjetske fašističke držve .

Održivi razvoj ne tiče se recikliranja već se tiče promjene razmišljanja i kontrole smjera kojim će se čovječanstvo kretati u budućnosti. To je urađeno pomoću globalizacije koja u osnovi predstavlja standardizaciju svih sustava. Da bi kontrolirali svijet u eri elektronike, neophodno je sve standardizirati nakon čega možete vrlo jednostavno manipulirati. To je plan koji se sada realizira. Zbog toga imate regionalizaciju svuda u svijetu umjesto nacionalnih granica. Regionalizacija predstavlja temelj re-konfiguracije svijeta i idealan metoda za konačno uništenje nacionalnih država.

Uspostavljanje kontrole i dominacije nad društvom u Globalistanu, realizira se uporabom jezika, obrazovnog sustava i medija. Koje su ključne riječi orvelijnskog novogovora izmišljene kao okosnica Agende 21?

Na prvom mjestu – ključna riječ, broj za primjenu Agende 21 je “održivi razvoj”. Druga riječ je “pametni rast”, treća “divljina”.

Prije nego što je usvojena Agenda 21 UN, 1997. godine Brundtlandsko povjerenstvo (Brundtland Commission) – “Komisija za okoliš i razvoj” UN, definirala je ključan pojam: “svjetski održivi razvoj” u svojoj knjizi: “Naša zajednička budućnost” i kao našu obvezu istakla neophodnost da danas živimo i radimo pod imperativom da ne ugrozimo buduće generacije i da idemo u susret njihovim potrebama. Zvuči sjajno! Veličanstveno, zar ne? Jer, tko bi želio ugroziti budućnost svojim potomcima? Tom prilikom je iznijeta teza da sve što mi, ljudi, radimo danas na planeti, predstavlja otvorenu opasnost za buduće generacije. Da su ljudi najobičnije štetočine i da su svojim djelovanjem doveli život na planeti u pitanje.

I tada su ta komisija UN kao i Opća skupština UN zadale zadatak da se za pet godina izradi akcijski plan o održivom razvoju koji bi bio primijenjen na čitav svijet. Agenda 21 je taj akcijski plan održivog razvoja. Za impementaciju Agende 21 koriste se ključne riječi – kodovi. Naročito ih koristi nevladina organizacija koja je u tu svrhu formirana pod nazivom “Međunarodni savjet lokalnih ekoloških inicijativa (ICLEI)”. Ova organizacija ima za zadatak provedbu ciljeva Agende 21 diljem svijeta.

ICLEI zaobilazi vlade nacionalnih država i cilja izravno na gradove koje uvezuje u megagradovi orijentirane ne više prema državi već prema regijama. To je način da se zaobići pravne granice i poništi pravo pojedinca da pozove svoju vladu na odgovornost zbog onog što se događa u njihovom neposrednom okruženju. Ključne riječi u ovom procesu su, razumije se – “globalizacija”, “fleksibilnost”, “zeleno” i zapravo gotovo sve se plasira u formi brige za okoliš, i u tu svrhu se formiraju brojne lažne ekološke – “zelene” organizacije i skupine. I sve što se odigrava i što će se odigravati u okviru realizacije akcijskog plana – Agende 21 – biti će pokriveno zelenom maskom. Grupe se formiraju pod različitim nazivima poput “Zeleni savjet za unapređenje okoliša”; “Zelena inicijativa” i slično. Zapamtite: Agenda 21 / Održivi razvoj je globalni plan koji se provodi lokalno.

Kakva nas budućnost očekuje ukoliko ne uspijemo prepoznati strategiju Agende 21 i ne zaustavimo njenu realizaciju?

Plan sadrži dva bitna elementa: prvi je “pametni rast” i tiče se urbanih prostora na planeti. Ideja globalista je da izmjeste populaciju iz ruralnih, prigradskih područja i malih gradova u veoma napučene gradske centre. Da bi to učinili gradovi moraju ići u visinu i smanjivati ​​se po širini što znači da će se područja gradova smanjivati ​​po veličini ali će zgrade biti mnogo više. Drugi dio plana je – “divljina”. Što će se događati na prostoru gdje su nekada bila sela, predgrađa, šume i livade? Ljudima će pristup u ta područja biti strogo ograničen. Kako će se to realizirati?

Sada se govori da divlje životinje moraju imati životni prostor koji mi, ljudi bezobzirno uništavamo. Naravno, najbogatiji, oni koji su osmislili Agendu 21 su najviše pridonijeli uništavanju okoliša, biljnog i životinjskog svijeta kao i naroda koji su živjeli u skladu s prirodom, a sada će se teret tih zlodjela prevaliti na čovječanstvo. S jedne strane, dakle, ljudi će biti prinuđeni živjeti u ljudskim staništima koja se po Agendi 21 nazivaju “otoci za ljudsko stanovanje”. Reducirati se vlasništvo nad privatnim automobilima, privatne kuće neće postojati, sve što budemo radili biti će strogo nadzirano i kontrolirano, unos kalorija će biti propisan, izgubit kontrolu nad svojim tijelima.

Gradovi će biti prenaseljeni iu njima će živjeti frustrirani ljudi, i to će utjecati na porast nasilja. Ukoliko izgubite mogućnost da svoje nezadovoljstvo iskažete političarima, kroz pravni sustav ili medije, ta strašna frustracija kanalizira se kroz nasilje. U tom slučaju će vlada moći opravdano strpati vas u zatvor. Drugi način da se ispolji frustracija je pasivnost, povlačenje u sebe. U uvjetima monitoringa unutar školskog sustava i industrije zdravlja, procjena vašeg mentalnog zdravlja rezultirat će masovnim drogiranjem stanovništva.

Da li je redukcija stanovništva dio Agende 21?

Agenda 21 se fokusira na hranu, vodu, zemlju i populaciju. Kada čitate programe i tekstove o bioetici i tehnologiji jasno vidite da su ti sadržaji ispražnjeni od bilo kakvog etičkog stajališta i da dominira ideja o transformaciji živog svijeta i oživljavanju tehnologije.

Agenda 21 će se svakako odraziti na to što i koliko jedemo i tko će imati pristup hrani. U velikim megalopolisima totalno ćemo ovisiti od biotehnologije u proizvodnji hrane i vode i to je ono što izaziva najveću zabrinutost jer ovo jeste nastavak eugeničkih planova. Postoji izravna veza između korporacija koje provode Agendu 21 s Hitlerovom Njemačkom; Simens, ABM, General Electric … su tvrtke koje proizvode biometeriku, pametne mreže i provode manipulaciju stanovništva.

Plan je zamišljen da bude potpuno implementiran do 2050.godine. Godina s kojom se često susrećete u Agendi 21 je 2020. i tu godinu možemo vidjeti kao prijelomnu. Mi smo još uvijek u mogućnosti povratiti svoju slobodu, još uvijek smo u mogućnosti o ovome raspravljati. Ljudi mogu čitati moju knjigu, da me čuju i vide, mogu javno govoriti i djelovati u javnom prostoru. I, to je ključno. Ljudi ne mogu očekivati ​​spasioca na bijelom konju već su u obavezi da se educiraju, povezuju i djeluju.

Da li je moguće stvoriti međunarodnu koalicuju za borbu protiv Agende 21?

Postoji vrlo snažan otpor Agendi 21 diljem svijeta. Djeluje se lokalno. Vi u Hrvatskoj ste na početku borbe i neophodno je da odmah zahtijevate da se poništi vaš članstvo ICLEI kao i participacija u regionalnim strukturama vlasti. Vaš gubitak mogućnosti utjecati na ono što se događa s vašom zemljom je ono što mora odmah promijeniti. Morate se educirati prepoznati Agendu 21 i oštro joj se suprotstavite.

Roditelji treba da pogledaju što njihova djeca uče u školi i ne dozvole da se školski programi svedu na ispiranje mozga. Morate budno pratiti što se događa s vašom kulturom. Mi postižemo veliki uspjeh u SAD ali to nećete čuti u mainstream medijima. Ljudi koji se bore marginalizirani su i ismijavani i izrugivan u mainstream medijima. No, bez obzira na to milijuni ljudi diljem svijeta se bore i odbijaju Agendu 21. Ja sam prošlog mjeseca boravila u Mađarskoj i Njemačkoj, držala predavanja i edukovala ljude da se nauče prepoznati i da se suprotstave njenoj realizaciji.

Vjerujem da mali broj vas zna da je Agenda 21 vrlo široko primijenjena u Hrvatskoj na području Koprivnice.

“Održivi razvoj” u Hrvatskoj!

U Hrvatskoj je grad Koprivnica lider Hrvatske države u u člansvu ICLEI.”ICLEI Europa vodi iskusan konzorcij od 19 partnera iz 15 država iz cijele Europe. Svaki partner ima određenu ulogu, a detalji su navedeni dolje… “. “Međunarodni savjet lokalnih ekoloških inicijativa (ICLEI)”. Ova organizacija ima za zadatak provedbu ciljeva Agende 21 diljem svijeta.

UNDP Hrvatska partner je s nizom donatora koji osiguravaju većinu financijskih sredstava za naše programe: Lokalni razvoj, Energija i okoliš, Socijalno uključivanje i Pravosuđe i društvena sigurnost.

Hrvatska UN osnovna sredstva koriste se za pokrivanje troškova naše tehničke i upravljačke ekspertize, te za kreiranje programskog okvira gdje naši partneri ulažu u strateška područja podrške. Za Hrvatsku je za “održivi razvoj” omogućeno: 2013. Local Governments for Sustainability (ICLEI) $109,000.

Održivi razvoj u Hrvatskoj promovira stranka “ORAH”, tako i Agendu 21.

(Razgovor vodila: Biljana Đorović / Geopolitika / Borba za vjeru)
 
*stisnite “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(webtribune.rs,youtube.com/uredio:nsp)

Na današnji dan, prije devet godina mladi student Mark Zuckerberg je pokrenuo društvenu mrežu za koju nije ni sanjao da će promijeniti svijet i učiniti ju jednom od najvećih špijunskih mreža za nadgledanje u kojoj korisnici sami slažu svoje dosjee.

Facebook je startao 4.veljače 2004. godine u domu na Univerzitetu Harward. Zuckerbergu su pomogla tada četiri prijatelja Dustin Moskovitz, Eduardo Saverin, Andrew McCollum and Chris Hughes.

Najpopularnija svjetska društvena mreža, Facebook od 14. Rujna 2012. godine ima milijardu aktivnih korisnika, a taj broj se svakodnevno povećava.

Inače, Facebook je bio zamišljen samo kao interna mreža studenata na harvardskom sveučilištu, no vrlo brzo se proširila svijetom. Tijekom listopada 2007. godine, programski gigant Microsoft na čelu sa Bill Gates-om je kupio 1,6 % posto dionica za 240 miliona dolara. Pretraživački gigant Google je isto tako ponudio partnersku ponudu za udio u Facebook-u. No taj dogovor nikada nije realiziran.

Kasnije u svibnju 2012. godine, Facebook-ova tržišna vrijednost je dostigla 100 milijardi dolara nakon IPO ponude i stavljanje dionica na tržište.

Ako spomenemo termina brojke korisnika Facebook-a SAD, Brazil, Indija, Indonezija i Meksiko su zemlje sa najvećim brojem Facebook korisnika.

Od nedavno je američki Kongres izglasao dodatna sredstva CIA-u koja će se ulagati u infrastrukturu Facebook-a. Prema Ministarstvu domovinske sigurnosti, CIA je zamjenila FACEBOOK-om svaki program za praćenje i prikupljanje informacija , otkada je 2004. Facebook izašao u javnost.

Što se tiče Hrvatske, službeni podaci Facebook korisnika za  31-Prosinac-12 su: 

Hrvatska: 1,595,760
Srbija: 3,377,340
Slovenija: 730,160
Bosna: 1,345,020
Makedonija: 962,780

 

 
 
izvor: jutarnji.hr, internetworldstats.com, timesofindia.indiatimes.com/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12623"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Što bi učinili ako se sva svjetla ugase, i nikada se ne upale?

To je pitanje koja se nova NBC-serija “Revolucija” pita, ali većina ljudi pojma nemaju da bi se slična stvar mogla dogoditi u stvarnom životu, u svakom trenutku. Jedan gigantski elektromagnetski puls preko vaše zemlje mogao bi potencijalno spržiti većinu elektronike koje korisitite, ako bio bio dovoljno snažan.

To se može dogoditi na nekoliko različitih načina. Ako moćno nuklearno oružje eksplodira na dovoljno visokoj nadmorskoj visini, to bi moglo proizvesti elektromagnetski puls dovoljno snažan da nokautira elektroniku u čitavoj zemlji. Alternativno, masivna solarna oluja bi potencijalno moglo izazvati sličan fenomen koji bi se mogao dogoditi bilo gdje na planeti, bez puno upozorenja.

Naravno nisu svi EMP događaji stvoreni jednako. Elektromagnetska puls može biti u rasponu od manje neugodnosti do događaja koji bi mogao ubiti jednu čitavu civilizaciju. To samo ovisi o tome koliko je snažan. No, u najgorem slučaju, mogli bismo se naći u situaciji u kojoj je naša električna mreža spržena, nema topline za naše domove, naša računala ne rade, internet ne radi, naši mobiteli ne rade, ne postoje više bankarske evidencije, nitko više ne može koristiti kreditne kartice, bolnice ne mogu funkcionirati, nitko ne može pumpati benzin, a supermarketi ne mogu raditi jer nema struje i nema hlađenja. Uglavnom, mi bi svjedočili potpunom i totalnnom kolapsu gospodarstva.

Prema vladinom povjerenstvu koje je izrazilo mišljenje o tim stvarima, otprilike dvije trećine stanovništva zemlje bi umrlo umrijeti od gladi, bolesti i društvenog kaosa u roku od jedne godine od masivnog EMP napada. To bi bila katastrofa za razliku od svega što smo ikad prije vidjeli u povijesti svijeta.

Većina Amerikanaca su potpuno zbunjena o tome što bi EMP napad mogao učiniti ovom narodu, ali prijetnja je vrlo realna. Čak postoji i kongresno povjerenstvo koje je proučavalo potencijalne učinke EMP napada na SAD osam godina …

Američki Kongres u 2000. je osnovao Kongresnu Komisiju Procijene prijetnji Sjedinjenim Državama od napada elektromagnetskog impulsa (EMP). U 2004, komisija izradila sažetak o EMP prijetnji na 70-stranica , i o tome izdala završno izvješće po tom pitanju u 2008. Prema izvješću, “nekoliko potencijalnih protivnika imaju ili mogu steći sposobnost da napadnu Sjedinjene Države sa visinskim nuklearnim oružjem i generirati elektromagnetsi impuls (EMP). Protivnik može postići EMP sposobnost napada bez visoke razinu sofisticiranosti. ‘

Dr. William Graham koji je bio predsjednik tog povjerenstva, kaže da bi EMP napad mogao vratiti zemlju natrag u 1800. godinu u samo jednom trenutku …

EMP napad ne samo da bi mogao onemogućiti energetsku mrežu, koja je krhka ionako u ovoj zemlji i telekomunikacijske mreže, te financijske mreže, i prometnu kontrolu i mnoge druge stvari, još uz to, tu je vrlo blizak međuodnos među ovim nacionalnim infrastruktureama”, ističe Graham.

“Tako primjerice, trebamo telekomunikacije da bi ponovno uspostavili električnu mrežu, i trebamo električnu mrežu kako bi uspostavili telekomunikacije za više od nekoliko sati. I trebamo financijsku mrežu da nastavimo rad na održavanju gospodarstva, trebamo transportni sustav, ceste, uličnu rasvjetu, sustav kontrole, da rade samo da ljudi dođu do pokvarenih napajanja, telekomunikacija i drugih sustava”, dodaje on.

“Život nakon EMP napada ‘vjerojatno bi bio nešto što možete zamisliti kao život kakav je bio oko kasnih 1800-ih, ali s nekoliko puta manje stanovništva koje smo imali u tim danima, i bez sposobnosti zemlje za podršku i održavanje svih tih ljudi” kaže Graham. “Oni ne bi imali struje. Zalihe hrane uvelike bi se smanjile zbog nedostatka prijevoza, telekomunikacija, struje za hlađenje i tako dalje.”

Nažalost, vrlo malo od nas smo opremljeni za preživljavanje u takvom okruženju. Postali smo nevjerojatno ovisni o tehnologiji, a većina ljudi ne bi imala pojma kako napraviti nešto jednostavan kao uzgajanje vlastite hrane. Većina ljudi bi bila u vrlo ozbiljnoj količini problema u vrlo kratkom vremenskom razdoblju.

Ovdje su detaljno opisane neke od stvari koje smo mogli očekivati ​​nakon velikog elektromagnetskog pulsa …

Prvih 24 – 48 sati nakon takve pojave će dovesti do opće konfuzije među  populacijom kako neće biti nefunkcionalni tradicionalni izvori vijesti  poput televizije, radija i mobitela, neće biti funkcionalni.

U roku od nekoliko dana, kada ljudi shvate da se struja neće tako brzo vratiti, police u trgovinama će se početi prazniti, cijeli sustav će se početi zakopavati u kaos.

U roku od 30 dana će početi masovna umiranja kako zalihe hrane nestaju, pljačkaši i bande se okreću nasilnim krajnostima, medicina ne može biti uspostavljena, a pumpne stanice za vodu se ne uspjevaju pokrenuti.

Jeste li spremni za takav događaj ?

Ako ne, ZAŠTO NE?

Zapravo, nuklearna eksplozija na visokoj nadmorskoj visini  i solarne oluje nisu jedine stvari koje bi mogle proizvesti povelike EMP eksplozije.

Na primjer, američka vojska je razvila “Direktno EMP oružje” koji se može “pobrinuti” za svu elektroniku unutar ograničenog područja. Ova vrsta oružja može biti ispaljene iz zrakoplova, krstareće rakete ili čak drona.

Ostali narodi poput Rusije i Kine su razvoju sličnog oružja. Sposobnost da se odmah onesposobi elektronika neprijatelja će biti vrlo moćna prednost.

Čak je i Sjeverna Koreja radila na ovoj vrsti tehnologije. Prema Newsmax, vjeruje se da su možda testirali “super-EMP” oružje natrag u 2009 …

Posljednji krug testova Sjeverne Koreje, je provedeno u svibnju 2009, i čini se da je uključeno ‘”super-EMP” oružje, sposobno stvarati dovoljno gama zraka da onemogući električnu mrežu u preko 48 država

Kako ova tehnologija postaje sve više raširena, uskoro će biti dostupna skoro svima. Vi zapravo ne trebate nuklearno oružje da bi stvorili masivan elektromagnetski puls. Nuklearni generator impulsa može učiniti istu stvar. Ako postavte jedan generator impulsa pored elektrane, potencijalno bi mogao srušiti električnu mrežu za cijelu regiju. (U filmu “Oceans 11″ skupina ruši električnu mrežu u Las Vegasu uz pomoć EMP generatora zvanog Pinch)

Terorističke skupine i usamljeni luđaci čak bi mogli koristiti da prijenosno oružje radijskih frekvencija učiniti ogromnu količinu elektromagnetskog oštećenja širom ograničenog područja.

Izgradnja oružje radio frekvencije (RF) nije teško. U stvari, možete pronaći upute o tome kako ih graditi na Internetu .

Ljudi moraju shvatiti da živimo u svijetu u kojem je tehnologija apsolutno eksplodirala, i mi se bavimo prijetnjama o kakvima prethodne generacije nikada nisu ni sanjali. Kao što svijet postaje sve nestabilniji, neizbježno je da će se ove vrste oružja koristiti.

To je samo pitanje vremena.

Kako će život izgledati nakon korištenja EMP oružja?

To je nešto za razmišljanje……

Mi također trebamo promatrati sunce. Sunce bi moglo prouzročiti golemi elektromagnetski puls u doslovno svakom trenutku. Znanstvenici nam govore da je samo pitanje vremena prije nego nas pogodi solarna oluja koja će osakatiti super tehnologiju.

Većina ljudi uopće ne znaju da je masivna solarna oluja 1859. godine pržila telegrafske strojeve diljem Europe i Sjeverne Amerike. Ako nas takva oluja pogodi danas, šteta bi potencijalno bila u trilijunima dolara.

Usput, 2013. je na vrhuncu sadašnjeg solarnog ciklusa. Tako da se krećemo u vremenskom razdoblju kada  će uvjeti biti vrlo povoljni za solarne oluje.

Nadajmo se da nas nikada neće pogoditi s masivnim elektromagnetskim impulsom koji je dovoljno snažan da nam uništi svu našu elektroniku.

Ali ako se to desi, i sva se svjetla ugase zauvijek, što biste učinili?
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*
EMP oružje u praksi 1.dio

 
EMP oružje u praksi 2.dio

 
 
(activistpost.com, youtube.com/uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12285"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Kissinger i 16 američkih obavještajnih agencija smatraju da u bliskoj budućnosti država Izrael više neće postojati.

Dnevni list “New York Post” (The New York Post) vjerno prenosi riječi Henry Kissinger-a: “Kroz 10 godina, Izraela više neće biti”.

Kissinger-ova izjava je nedvosmislena. On ne nudi rješenje za očuvanje države Izrael. Za njega je nestanak Izraela 2022. godine svršena stvar.

Obavještajne agencije SAD, kojih ima 16, se slažu sa Kissinger-ovom izjavom, mada nisu precizirale točan datum kada će Izrael iščeznuti s lica zemlje.

Ovih 16 agencija, koje raspolažu s proračunom od preko 70 milijardi dolara, izdale su analitički izvještaj, na 82 strane, koja nosi naziv: “Priprema za Bliski Istok u post-izraelskom razdoblju”.

U izvješću se ocjenjuje da 700 tisuća izraelaskih naseljenika u Judeji i Samariji koje navodno pripadaju Palestincima, neće mirno napustiti istu. Pošto “svijet” neće tolerirati njihovo prisustvo na “okupiranim teritorijima” Izrael će biti uskoro tretiran kao Južnoafrička Republika 1980-ih godina zbog politike apartheida.

Sudeći po ovom izvještaju, Likud, vladajuća partija u Izraelu, navodno tolerira i podržava eskalaciju nasilja i bezakonje koje provode izraelski naseljenici u Judeji i Samariji.

U izvješću se dalje navodi da su “brutalnost i razbojništvo izraelskih naseljenika i administrativna infrastruktura, koja odiše duhom aparthejda, s obrambenim zidom u segregacionom stilu i drakonskim sustavom kontrolnih punktova, nedodbranjivi i u suprotnosti s demokratskim tekovinama američkog naroda”.

Obavještajne agencije SAD smatraju da će Izrael pokleknuti pred kombiniranim naletom Arapskog proljeća, buđenja islamske svijesti i rastuće moći Islamske republike Iran.

U izvještaju se svrgnuti šefovi islamskih zemalja koji su surađivali s Izraelom ili su bar tolerirali njegovo postojanje nazivaju diktatorima, a nova islamistička vlast u ovim zemljama se veliča kao izrazito prodemokratski nastrojena.

Također, u izvješću se kaže da, u svjetlu novih okolnosti, Vlada SAD više ne raspolaže vojnim i financijskim resursima kojima bi bila u stanju nastaviti sa pružanjem podrške Izraelu za opstanak u neprijateljskom okruženju koji broji preko milijardu stanovnika.

U izvješću se savjetuje da bi SAD trebale slijediti vlastite nacionalne interese, što znači normalizaciju odnosa sa 57 islamskih zemalja i povlačenje potpore Izraelu. Interesantno je da ni Henry Kissinger, koji je židovskog podrijetla i koji je do sada prikazivan kao prijatelj Izraela, ni Amerikanci, koji su navodno uvijek bili pod utjecajem pro-izraelskih medija, ni jednim gestom ne pokazuju da će žaliti zbog nestanka Izraela.

Otkuda ovakav preokret?

Ključni razlog ovog preokreta leži u Kissinger-ovoj tvrdnji i tvrdnji američkih obavještajnih agencija, prije svega CIA, da raspolažu informacijama kako Izrael i njegove pristaše stoje iza napada na Svjetski trgovački centar 11.rujna 2001. godine.

Alan Sabrosky, bivši direktor departmana za Strateške studije na Vojnom koledžu SAD (US Army War Colledge), je izjavio da je “100 posto” siguran da Izrael i njegove pristaše stoje iza napada na Blizance WTC-a.

Alan Hart, bivši glavni dopisnik BBC za područje Bliskog Istoka i navodni prijatelj Golde Meir, bivše premijerke Izraela, i Jaser Arafat-a, se složio s Sabroskim. Također, Merlin Miller, treći predsjednički kandidat na predsjedničkim izborima u SAD, otvoreno zastupa tezu da je pod pokroviteljstvom Izraela izveden napad na tornjeve WTC-a.

Navodno, glavni razlog koji leži iza rušenja tornjeva Blizanaca je da se “krvlju zapečati” snažna, neraskidiva veza između SAD i Izraela, da se protivnici židovske države prikažu i kao američki rivali, a sve u očajničkom pokušaju da se osigura opstanak Izraela na taj način što bi SAD pokrenule dugoročni rat protiv njegovih neprijatelja.

Sve veći broj Amerikanaca napokon “shvaća” da neprijatelji Izraela (cjelokupan islamski svijet s preko 1,5 milijardi stanovnika, skupa s većinom neeuropskih zemalja) ne moraju biti i neprijatelji SAD. SAD navodno troši ogromna financijska sredstva i žrtvuju na tisuće života zbog sukoba u Izraelu – sukoba koji donose više štete nego koristi strateškim interesima Amerike (razumije se da je jedan od ovih interesa kupovina nafte i plina od zemalja koje posjeduju “stabilnu” vladu, poslušnu kada je suradnja sa SAD u pitanju).

Kako sve veći broj Amerikanaca postaje uvjeren da rušenje tornjeva WTC-a predstavlja čin drske, krvave izdaje koji su navodno počinile pristaše Izraela, kreatorima politike SAD će biti lakše uvjeriti svoje građane da je židovskoj državi konačno “odzvonilo”.

Razjedinjenost židovske zajednice u SAD i neki nesmotreni potezi izraelskog predsjednika Benjamin Netanyahu-a su također pridonijeli promjeni raspoloženja Amerikanaca prema Izraelu.

Jaz koji vlada u židovskoj zajednici u SAD kada je u pitanju podrška Izraelu, a koji se javio uslijed razmirica koje su nastale u rukovodstvu predstavništva stranke Likud u ovoj zemlji, je sve dublji.

Kao posljedica ovih previranja u židovskoj zajednici, sve manjem broju mladih američkih Židova je stalo do države Izrael.

Prognoze predsjedničkih izbora u SAD pokazuju da i će pored Netanijahu-ovog truda pridobiti židovske glasače da pruže potporu predsjedničkom kandidatu Mitt Romney-u, Obama, koji javno izjavio da “mrzi lažova” Netanyahua, ipak dobiti većinu glasova Židova.

Također, Netanijahu-ov neobičan nastup s karikaturom bombe za govornicom Ujedinjenih Naroda, koji je izvrgnut podsmjehu, je dao povoda dobrom dijelu svjetske javnosti da ga okarakterizira kao “ludog cionistu”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs, youtube.com /uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11381"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]