Građani nizozemske su ogorčeni nakon što su saznali da je nekoliko gradova ponudilo imigrantima 10.000 eura za kupnju namještaja i ostalih potrepština, izvijestili su lokalni mediji

Tražitelji azila koji su locirani u pojedinim gradovima u Nizozemskoj sada mogu dobiti 10.000 € kako bi kupili namještaj za svoj dom, prema istraživanju koje provodi dnevne novine Brabants Dagblad.

U razgovoru s lokalnim vlastima, dnevnik Brabants Dagblad je pronašao da suma novca varira u različitim općinama.

Dok Oisterwijk u Južnoj Nizozemskoj nudi čak 10.602 € za obitelj s dvoje djece, u drugim gradovima, kao što je Bernheze, Schijndel veghel i Sint-Michielsgestel ista obitelj može primiti oko 3500 €. Boekel nudi najmanji iznos od 2200 €.

Dnevnik je također rekao da su neki gradovi zahtijevali da migranti vrate taj iznos nazad ako ga ne potroše, dok u najizdašnijem gradu Oisterwijku gledaju na taj novac kao “poklon”.

Vođa desničarske populističke Stranke za slobodu (PVV) Geert Wilders izjavio da je cijela situacija “diskriminirajuća” protiv nizozemskih stanovnika, pozivajući nizozemskog zamjenika premijera Lodewijk Asschera i državnog odvjetnika za rješavanje problema.

“Hej Asscher i državni odvjetniče, zašto ne riješite ovu diskriminaciju? Za “izbjeglice”, ali ne i za Nizozemce?” twittao je Geert Wilders.

Na društvenim medijima mnogi su udarili po vladi nazivajući njihovu odluku “smiješnom” i “glupom”.

“Kakva strašna poruka tim ljudima … besplatno ovo, besplatno ono”, rekao je na Twitteru jedan korisnik.

Grad Oisterwijk je posebno na meti kritike za “igranje Djeda Mraza” sa “izbjeglicama”, dok neki od njegovih stanovnika žive ispod granice siromaštva, u skladu s komentarima.

U izvješću je navedeno da bi dobrotvorna svota od 2000 € bila razumna svota za obitelj da se “digne na noge” u Nizozemskoj.

Glasnogovornik IKEA-e procjenjuje da bi sa € 10.000 eura mogli kupiti dosta lijepog namještaja u trgovini.
 

He Asscher en OM, waarom pakken jullie deze DISCRIMINATIE niet aan?

Wel voor “vluchtelingen” maar niet voor NL-ers? pic.twitter.com/qGMggo3Lvl

— Geert Wilders (@geertwilderspvv) 27. svibnja 2016.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

U Rusiji se bilježi nezapamćeni pad rublje, inflacija galopira, a stanovništvo se u panici ubrzano snabdeva i pravi zalihe hrane. Domaći novac vade iz banaka i kupuju sve u trgovinama, a neki su dizali kredite u rubljima

U Rusiji nikad nije dosadno. Pa, mi smo na ovakve krize, udarce i kaos već navikli. Nije ovo prvi put. Naravno da su se ljudi uznemirili, ali ne toliko koliko bi se možda očekivalo – kaže kolega novinar Maksim Jusin iz Moskve.

Mnogo se ljudi, naglašava Jusin, pripremilo za ovakvu situaciju jer se već prije najmanje mjesec, dva mogao iščitati ovakav ishod. Rusi su snalažljivi pa je većina podigla svoje dolare i eure u strahu da se ne zabrani njihovo podizanje s računa, kao što je to u Ukrajini. Jusin napominje da je posljednjih tjedana zabilježen i povećan broj nenamjenskih kredita koji su podizani u rubljima. Neki snalažljiviji su podizali kredite i od deset tisuća dolara u rubljima – za taj iznos kupili bi dolare ili eure i sada bez panike vraćaju te kredite koji su se obezvrijedili. Neki su, pak, kupovali automobile i stanove na kredit u rubljima.

No, Jusin napominje kako sada svi čekaju da se tečaj stabilizira. Čini se da oni koji sada mahnito kupuju dolare i eure možda griješe jer se čeka da država ubrizga svoje devizne rezerve kako bi stabilizirala tečaj na razumnoj mjeri.

Krim je koštao

Kriza i ova situacija s Ukrajinom odavno su natjerale Ruse da se snalaze i vrte, pa je samo naivne romantičare dočekala nespremne – dodaje Jusin. Napominje da sada mnogi oporbenjaci likuju i kažu kako “Krim ipak nije pao – besplatno”.

Vraćamo se u 90-e. Konačno smo postali banana-republika – komentira, pak, stanovnik Moskve Jevgenij kojega smo dobili na mobitel dok je nervozno stajao u redu pred mjenjačnicom na Trgu Majakovskog u središtu ruske metropole.

Jevgenij je pokupio sve rublje koje je imao kod kuće – od žene, brata, šogora i bake koju je trebalo nagovarati da podigne s računa “ono nešto umirovljeničke ušteđevine koju ima” – i sada ih želi promijeniti u dolare ili eure kako bi “spasio što se spasiti dade”. U redu, otkriva, nema velike gužve, ali pred svim moskovskim mjenjačnicama i bankama ljudi čekaju. – Odvikli smo se od redova, ali sada nas ponovno vraćaju u prošlost – ljuti se Jevgenij. Dodaje kako je, srećom, uplatio doček Nove godine u Španjolskoj, u Barceloni, po starim, prihvatljivim cijenama pa je barem za to miran, “ali ako sada ne kupim eure, ne znam kako ću se tamo provesti”.

Velika zbrka

Priča nam kako mnogi njegovi prijatelji žele otkazati putovanja pa od agencija traže povrat u eurima, no one im nude rublje, i to po “ondašnjem tečaju”. – Vlada velika zbrka – priča nam dok se red relativno brzo pomiče, te dodaje kako se neki pribojavaju da bi, kad oni dođu do šaltera, moglo nestati eura i dolara.

Pad cijena nafte i sankcije, koje su uvedene Rusiji zbog ukrajinske krize, doveli su do neviđene inflacije. Rubalj nezadrživo pada. Još početkom rujna euro je bio 40 rubalja, a sada je već prešao granicu od 100 rubalja, iako je tijekom jučerašnjeg dana tečaj bio 84 rublja za euro.

Moskvom je zavladala blaga panika – kaže Jevgenij, a Jusin napominje da su najveći udarac doživjeli turistički operateri jer će se ove godine osjetiti veliki pad broja ruskih turista u Europi.

Ove će godine svjetske metropole prvi put nakon 2000. ostati bez rastrošnih Rusa koji će 2015. dočekati skromnije u ruskim destinacijama. Moskovski restorani trljaju ruke kao nikada dosad – objašnjava Jusin.

Dokad će ovo, kakav užas – gotovo na rubu plača govori žena u redu pred mjenjačnicom, piše portal Medialeaks. – Dok im ne damo Krim – dešperatno joj odgovara mladić koji s prijateljem preko mobitela pokušava doznati koja mjenjačnica u blizini daje najbolji tečaj za otkup.

Rusi su se bacili i na trošenje. – U IKEA-i i trgovinama bijele tehnike stvaraju se redovi. Ljudi kupuju sve što stignu, trebalo im to ili ne – priča nam Galina Kandaurova koja se također rastrčala po velikim moskovskim šoping-centrima. Prodavači spadaju s nogu, a skladišta se prazne brzinom svjetlosti. – Neki kupe dva-tri televizora ili dvije-tri perilice – prenosi gradski moskovski portal riječi prodavačice Nadje, dok njen kolega Dima, koji prodaje aparate za kavu, nemoćno gleda jer kod njega nema reda. Malo tko hoće male jeftine aparate.

Sada se sve prodaje po starim cijenama, a kad se one usklade s dolarom, to će biti kao ljubav u doba kolere – tvrdi Moskovljanka koja je produljenu pauzu za ručak iskoristila da dođe do šoping-centra i potroši “nepotrebni višak obezvrijeđenih rubalja”.

Potrošiti rublje

No, nisu svi u groznici – priča nam Jevgenij. Oni koji nemaju nikakvu ušteđevinu, samo dolaze pred mjenjačnice i sprdaju se s onima u redu. – Neki za ovu situaciju psuju Putina, a neki Obamu – smije se Jevgenij te dodaje kako se prvi put nakon sovjetskih vremena pojavljuju i redovi pred restoranima. – Ljudi žele potrošiti rublje pa ako ne mogu ni na što drugo, onda si makar priušte neku zabavu.

“U bankama uglavnom umirovljenici, kao da smo došli u ambulantu, a ne u banku”, piše na portalu Moskovskog komsomolca. “Oni još uvijek više vjeruju bankama, a svi bankovni šalteri su u pogonu”, prenose ruski portali i napominju da je ovo prednovogodišnje blagdansko vrijeme ipak unijelo određenu uznemirenost i neizvjesnost u napaćene ruske duše.

Ovako nije bilo od 90-tih

Cijene hrane su skočile za 25 posto u 2014. godini, a vjera stanovništva u stabilnost države ozbiljno je poljuljana, navodi “Business Insider”. Neimenovani stanovnik Moskve izjavio je za BI da su police u samoposlugama glavnog grada Rusije sve češće prazne, jer se stanovnici trude nabaviti što više hrane prije novog pada rublje.

On tvrdi da ovako nije bilo ni u vrijeme krize koja se dogodila prije pet godina. Samo cijene svinjenitine i šećera porasle su za 25 posto, a cijene ribe i morskih plodova za 15 posto, navodi “Nezavisnaja gazeta”. Izvješće državnog zavoda za statistiku također pokazuje da su cijene u prosincu nastavile rasti.

Samo za sedam dana cijene heljde, koja se u velikoj mjeri koristi u Rusiji, porasle su za 5,7 posto, dok su cijene jaja, krastavca i kupusa skočile između 4,3 i 6,2 posto. Prema podacima Ruske središnje banke, zbog skoka cijena hrane inflacija je prošlog mjeseca dosegnula 9,4 posto. Razloge ovakve krize valja tražiti u činjenici da Rusija veći dio hrane uvozi iz inozemstva, što u kombinaciji naglog pada rublje u odnosu na dolar i sankcija koje joj je uvela EU, dovodi do inflacije.

Deset razloga zašto je slabljenje valute put u katastrofu

Deprecijacijom bi najviše bili pogođeni građani jer bi im poskupjeli krediti, a inflacija bi im povećala troškove života.

Slabljenje kune, prevalilo bi se prije svega na teret građana. Većina ih je u kreditima vezanima za euro, pa bi slabljenje kune značilo i istodobno veći iznos kredita koji bi trebali otplaćivati. Isto bi značilo i za državu i njezin dug koji bi se također povisio, što bi pak moglo dovesti do nemogućnosti njegova servisiranja.

I inflacija kao jedna od posljedica također bi se prebacila ponajprije na teret građana. Zato se i druga skupina ekonomista, koji podržavaju politiku HNB-a, pita kome je i zašto u interesu slabljenje kune i preokret u monetarnoj politici koja je jedina godinama ekonomiju održavala stabilnom s obzirom na to da fiskalna politika svoju restriktivnost kroz smanjenje državnih rashoda i štednju nije provodila.

Zalaganjem za deprecijaciju mogla bi se nepotrebno stvoriti panika među građanima koji bi mogli pohitati u mjenjačnice da pretvore kune u eure, što bi dodatno oslabilo kunu. Takav scenarij već je viđen. Zasad panike nema, tečaj je upravo na razini od 7,7 kune za euro, no i to je najveća razine eura naspram kune u zadnjih 10 godina.

Mnogo je negativnih učinaka dvoznamenkaste ubrzane deprecijacije sa 7,7 na 8 i više kuna za euro u kratkom razdoblju za Hrvatsku kao malu i otvorenu ekonomiju. Evo najvažnijih deset razloga protiv:

1. Povećava otplatu kredita stanovništva i poduzeća

Ovaj razlog osjećaju svi oni građani i poduzeća koji su podigli kredit uz valutnu klauzulu (u velikoj su većini) kojima iz mjeseca u mjesec raste vrijednost anuiteta koji otplaćuju. Primjerice, mlada obitelj koja je podigla dugoročni stambeni kredit s mjesečnim anuitetom od 500 eura morala bi zbog deprecijacije od 10% platiti 380 kuna više za ratu stambenog kredita.

2. Povećava uvozne cijene, što uzrokuje inflaciju i povećanje troškova poduzeća

Slabljenje domaće valute izravno utječe na porast uvoznih cijena jer je Hrvatska uvozno ovisna (pokrivenost je robnog uvoza izvozom samo 46 %). To znači više cijene na policama trgovina, više troškove repromaterijala za proizvođače, više cijene benzina… scenarij koji nas vodi u spiralu inflacije iz koje je Hrvatska izišla prije 15 godina.

3. Smanjuje 
štednju u kunama

Kuna je u kratkom razdoblju ponovno neatraktivna valuta. Samo je posljednja deprecijacija od 5% u posljednja tri mjeseca donijela ogromnu konverziju štednje stanovništva iz kune u euro. Jedno je od važnih svojstava novca da ga se koristi kao sredstvo štednje, u ovom slučaju kuna je to prestala biti, a pri još bržoj deprecijaciji ponovno bi trebalo čekati deset godina da se vrati povjerenje u kunu (do tada ćemo vjerojatno već uvesti euro).

5. Povećava porezni teret i vodi u inflacijski porez

Kroz povećanu vrijednost uvoza zbog višeg tečaja eura PDV koji se obračunava pri uvozu automatski je veći pa prema tome deprecijacija oporezivanjem dodatno povećava cijene i ubrzava inflacijsku spiralu.

4. Deprecijacija smanjuje realni dohodak stanovništva jer je većina troškova i obveza indeksirana u stranoj valuti

Stanovništvo ima ugovorenu plaću u kunama (najčešće nije indeksirana na promjenu tečaja), a automatski je posljedica manja količina robe i usluga koja se može kupiti zbog deprecijacije jer će većina trgovaca povećati svoje cijene – raste im uvozna cijena. Smanjivanje realnog dohotka znači smanjenje standarda i siromašnije građane.

6. Utječe na neatraktivnost kunskih vrijednosnih papira (dionice/obveznice/komercijalni zapisi) i usporava oporavak burze

Svi vrijednosni papiri koji kotiraju na burzi denominirani su u kunama. Uza znatan pad cijene dionica u posljednjih godinu dana njihova bi vrijednost bila još manja zbog deprecijacije kune.

7. Povećava kunsku protuvrijednost vanjskog duga kao udjela u BDP-u

Vanjski je dug dosegnuo 45 milijardi eura, što bi uz deprecijaciju na 8 kuna pridonijelo povećanju za 31,4 milijarde kuna. Kada se to podijeli s BDP-om, dobivamo vanjski dug veći 9,4%, mjereno udjelom u BDP-u.

8. Deprecijacija smanjuje vrijednost potraživanja poduzeća

Poduzeće koje izda račun u kunama, a neka mu velika kompanija jednostavno ne želi platiti ili ugovori valutu plaćanja za šest mjeseci, ima sve manju realnu vrijednost potraživanja zbog deprecijacije i posljedično inflacije. To se posebno odnosi na mala i srednja poduzeća koja imaju potraživanja od velikih tvrtki i koja sebi zbog svog snažnijeg tržišnog položaja mogu priuštiti da ne plate na vrijeme, odnosno da ugovore valutu plaćanja od šest mjeseci i dulje.

9. Pridonosi nepovjerenju investitora u sposobnost otplate dugova

Inozemni investitori i vjerovnici zbog smanjenja realne vrijednosti domaćeg proizvoda povećat će nepovjerenje u domaću ekonomiju jer je realni domaći proizvod nužan za otplatu dugova.

10. Deprecijacijom svi u konačnici gube i ona vodi u još dublju recesiju

Deprecijacijom se otvara spirala međuovisnosti inflacije, troškova i tečaja, što prema hrvatskom višegodišnjem iskustvu iz 80-ih i 90-ih vodi u recesiju koja bi u ovim međunarodnim okolnostima bila najdublja dosad, a to u konačnici vodi u neželjenu višegodišnju depresiju.
 

 
 
(jutarnji,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=19501"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Ako nestrpljivo iščekujete dolazak “ekonomskog kolapsa”, samo otvorite oči i pogledajte na ono što se događa u Europi. Cijeli kontinent je upravo sada jedan divovski gospodarski nered, a nezaposlenost srlja u rekorde.

Nezaposlenost i siromaštvo postavljaju rekordne razine, prodaja automobila postavlja rekordno niske razine, i tu je još more loših kredita. Tijekom proteklih nekoliko godina, najviše pozornosti je bilo usmjereno ka ekonomskim borbama Grčke, Španjolske i Portugala, i bez sumnje stvari i dalje postaju ​​još gore u tim zemljama. No, u 2014. i 2015., Italija i Francuska će se početi pojavljivati u središtu pozornosti što se ti če raspada ekonomije.

Francuska ima peto po veličini gospodarstvo na svijetu, a Italija deveto po veličini gospodarstvo na svijetu, i u ovom trenutku ta gospodarstava se rapidno padaju na komadiće. Očekujte da Francuska i Italija ispunjavaju velike naslove u novinama tijekom ostatka 2014.

Uvijek sam tvrdio da će sljedeći veliki val ekonomskog kolapsa početi u Europi, a to je upravo ono što se događa. Slijede samo neke od statističkih podataka koji pokazuju da je “gospodarski kolaps” ono što se događa u Europi upravo sada ….

# Stopa nezaposlenosti u eurozoni u cjelini još uvijek stagnira na rekordnoj razini svih vremena od 12,1% posto.

# Italija, stopa nezaposlenosti je skočila na potpuno novu rekordu razinu svih vremena od 12,7% posto.

# Stopa nezaposlenosti mladih u Italiji je skočila na 41,6% posto.

# Razina siromaštva u Italiji je sada najviša ikada zabilježena.

# Mnogi analitičari očekuju velike ekonomske probleme u Italiji tijekom sljedećih nekoliko godina. Predsjednik Italije otvoreno upozorava na “raširenu društvenu napetost i nemire” u svojoj zemlji u 2014.

# Citigroup projicira da će dug Italije u BDP-u premašiti 140% posto do 2016.

# Citigroup projicira da će dug Grčke BDP-u premašiti 200% posto do 2016.

# Citigroup projicira da će stopa nezaposlenosti u Grčkoj doći do 32% posto u 2015.

# Stopa nezaposlenosti u Španjolskoj još uvijek stagnira na rekordnoj razinu svih vremena od 26,7% posto.

# Stopa nezaposlenosti mladih u Španjolskoj je sada na 57,7% posto – čak veća nego u Grčkoj.

# Postotak loših kredita u Španjolskoj raste već osam uzastopnih mjeseci, a nedavno je postigao rekordu razinu svih vremena od 13% posto .

# Broj hipotekarnih prijava za kredit u Španjolskoj je pao za 90% posto, od razine vrhunca stambenog “boom”-a.

# Stopa nezaposlenosti u Francuskoj raste već 3 godine za redom, a nedavno je skočila na novu najveću razinu u zadnjih 16 godina.

# Za 2013, prodaja automobila u Europi je išla tempom najniže godišnje razine ikada zabilježene.

# Deutsche Bank, vjerojatno najvažnija banka u Njemačkoj, najprofitabilnija u Europi (poluga do 60:1), a to je oko 70 trilijuna dolara u vrijednosti izloženih derivata.

Europa doista doživljava ekonomsku noćnu moru, a još će se pogoršati.

Teško je u riječi pretvoriti ovakav ekstremni očaj kojeg nezaposleni radnici diljem Europe osjećaju upravo sada. Kada ne mogu hraniti svoju obitelj, i ne mogu pronaći posao bez obzira koliko se trudili, to može biti apsolutno pogubno za svak dušu.

Da bi dobili spoznaju o razini očaja u Španjolskoj, pročitajte sljedeću anegdotu iz nedavnog novinskog članka …

Imate li poteškoća u shvaćanju nevjerojatnih problema nezaposlenosti južne Europe?

Ne gledate dalje od jednog dučana Ikea namještaja koji se nalazi na španjolskoj mediteranskoj obali.

Planovi za otvaranje novog Megastorea sljedećeg ljeta u blizini Valencije. U ponedjeljak, Ikea je počela uzimati zamolbe za posao, za novih 400 radnih mjesta u novoj trgovini.

Tvrtka nije bila pripremljena za ono što je slijedilo.

U roku od 48 sati, više od 20.000 ljudi se prijavilo za tih 400 radnih mjesta. Volumen prijave je srušio IKEA-in računalni poslužitelj u Španjolskoj.

Kao se globalni ekonomski uvjeti i dalje pogoršavaju, stvari će biti još teže za one koji su na donjoj granici gospodarskog hranidbenog lanca. Stope siromaštva će se vinuti, čak i na područjima gdje se ne bi moglo očekivati ​​da se to dogodi. U stvari, jedan novi izvještaj je otkrio da je siromaštvo već u stalnom porastu, u Njemačkoj, koja je trebala biti najjača ekonomska sila u cijeloj eurozoni …

Nekoliko dana prije božićnih blagdana, Udruga Zajednički skrbi objavila je izvješće o regionalnom razvoju siromaštva u Njemačkoj u 2013. pod nazivom “Između prosperiteta i siromaštvu – test točke sloma”. Izvješće pobija službenu propagandu da je Njemačka još uvijek uglavnom nazahvaćena krizom, te da je utočište prosperiteta u Europi.

Prema izvješću, siromaštvo u Njemačkoj je “doseglo rekordnu razinu”. Cijeli gradovi i regije su umočen u sve dublju ekonomsku i socijalnu krizu. “Socijalne i regionalne centrifugalne sile, kroz mjerenja primanja, dramatično su porasle u Njemačkoj od 2006″. Njemačka se suočava sa “testom točke sloma”.

Naravno, siromaštvo i dalje eksplodirava s ove strane Atlantika, također. U Sjedinjenim Američkim Državama, stopa siromaštva je na 15% posto ili najviše već tri godine za redom. To je prvi put da se to dogodilo od 1960.

A to je tek početak. Ekstremna nesmotrenost europskih banaka, kao što su Deutsche Bank i američkih banaka, kao što su JP Morgan Chase, Citibank i Goldman Sachs na kraju će izazvati financijsku katastrofu daleko goru nego što smo doživjeli 2008. godine.

Kad stigne prava kriza, protok kredita će se zamrznuti dramatično i gospodarska aktivnost će se samljeti do zastoja. Nezaposlenost, siromaštvo i sve naši sadašnje gospodarski problemi će postati mnogo, mnogo gori.

Pa iako mislite da su problemi upravo sada veliki, istina je da je to ništa u odnosu na ono što dolazi. Nadam se da se pripremate za nadolazeću oluju dok još možete. Živjela nezaposlenost, ne očajavajte!
 
 
(preveo: mag.Alfred Bošković/uredio: nsp)
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=16421"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Sukladno Europi koja sve više tone u depresiju, Hrvatska još ne zna koliko je duboko u gov…. ! Negiranje krize nas je dovelo tu di smo danas.

Nedavno je Slavko Kulić izjavio da je Grčka zapravo u boljoj poziciji od Hrvatske, po tome što ona zna brojke na papiru. … zaduženost, inflaciju, nezaposlenost, tj. zapravo ono što Hrvatska uporno skriva i maskira, da bi se dobio socijalni mir.

INVESTITORI BJEŽE Propale su sve strane investicije u Hrvatsku! Ulaganja su na razini 1996. godine

Ovakvih ljudi nema kod nas, oni su nešto posebno, tako je zaposlenica istarska tvrtke Crimppi Oy iz Pićana opisala svoje vlasnike iz Finske koji su prije dvije godine došli u Hrvatsku proizvoditi izoliranu žicu i kabele. Zadovoljstvo je, čini se, obostrano. Vlasnik iz Finske, kažu u toj istarskoj tvrtki koja zapošljava oko 45 ljudi, dosta vremena provodi u Hrvatskoj – “ali bit će odsutan idućih mjesec dana”.

Čačić: ‘Za pad investicija nismo krivi mi, nego bivša Vlada! I klima je problematična, stvara se atmosfera: spriječi i ne daj!’

Što je tu finsku tvrtku, specijaliziranu za elektromehaničke aplikacije, elektroniku i kućanske aparate, koja ima podružnice u Kini i Estoniji, privuklo u Hrvatskoj.

Jedan dobar primjer

Prema riječima onih koji su imali uvid u razmišljanje jednog od suvlasnika tvrtke, Seppoa Hujamena, kao velikom ljubitelju jedrenja, svidila mu se pozicija. Želio je spojiti ugodno s korisnim, raditi i jedriti. Premda se i u njegovom slučaju Hrvatska pokazala kao komplicirana destinacija, domaćin je ispoštovao njihove zahtjeve i ulaganje je realizirano. S približavanjem ulaska Hrvatske u EU, mnogi su vjerovali da će ovakvih priča biti više, da će ulagači naći više interesa za dolazak u buduću članicu EU, uključujući i njenu poziciju.

Bečki institut za međunarodne ekonomske studije, primjerice, očekivao da će Hrvatska ove godine biti jedna od rijetkih zemlja u regiji koja će imati veći priljev izravnih stranih ulaganja.

Nakon što je prošle godine uloženo oko milijardu eura, procijenili su da će ove godine biti dosegnuta brojka od 1,5 milijardi eura. Međutim, posljednje brojke HNB-a govore da su u prvom dijelu godine strane investicije iznosile tek 154 milijuna eura.

Očito je da su procjene zakazale, a očekivanja iznevjerena. Razlog tako razočaravajućim brojkama, Branko Grčić, potpredsjednik Vlade i ministar regionalnog razvoja, vidi u krizi.

Opravdavanja

- Tokovi kapitala su zaustavljeni na svim tržištima, prije svega u Europi, a posljedica toga su i smanjenja ulaganja u Hrvatsku. Sam ulazak u EU, rješavanje problema birokracije i drugih prepreka, te izlazak iz krize, bit će moment koji će odrediti oporavak ulaganja, kaže Grčić. Prema njegovoj procjeni, to bi moglo biti potkraj iduće godine.

Problem Vlade

Globalne okolnosti svakako Hrvatskoj ne idu u prilog. Ulagači su u krizi slabo zainteresirani za izgradnju novih pogona ili preuzimanje neke tvrtke. Međutim, to sigurno ne može biti jedino objašnenje za tako mala ulaganja. Branko Vukmir, specijalni savjetnik UNCTAD-a koji je godinama prezentirao Svjetsko izvješće o ulaganjima te institucije, kaže da nije iznenađen niti s niskom razinom ulaganja, a niti s nepovoljnom strukturom tih ulaganja.

- Današnje je stanje posljedica dugogodišnjeg zanemarivanja i nebrige oko stvaranja povoljnog ozračja za strana ulaganja. Stvorena se klima teško mijenja, a i uklanjanje administrativnih barijera putem izmjena zakona o podzakonskih akata, dugo traje, kaže Vukmir. On smatra da je Vlada učinila barem dva korisna koraka, u pravcu otvaranja mogućnosti za strana ulaganja. S jedne strane, osnovala je novu agenciju za strana ulaganja pod vodstvom iskusnog stručnjaka, što će sigurno biti od pomoći stranim ulagačima.

S druge strane, izmijenila je Zakon o javno-privatnom partnerstvu budući da su raniji propisi bili dobar primjer kako administrativne barijere mogu onemogući svako ulaganje. Prema njegovom mišljenju, stranim ulaganjima treba posebno otvoriti malo poduzetništvo i poljoprivredu te naći modalitete kako to postići.

-Vlada treba i nadalje energično raditi na pojednostavljenju propisa kako bi se olakšalo obavljanje privrednih djelatnosti i svoje napore u tom pravcu popularizirati, kaže Vukmir. Većina prepreka koje je naslijedila ova Vlada i dalje su tu: Birokracija je i dalje spora, a parafiskalni nameti još su i veći, kaže jedan ekonomist koji je želio ostati anoniman. Ono što je posebno veliki problem je pristup problemima.

Većina zemalja koje su postale šampioni u privlačenju investitora do sada su izgradile zavidnu infrastrukturu. Imaju stotine profesionalaca koji prate i obrađuju pojedina tržišta i ulagače. Hrvatska je sve ove godine, osnivala i ukidala agencije u koje su uvijek pristizali neki ‘početnici’, a posao često počinje i završava s ministrima. Stephen Leeds, američki konzultant koji je prije nekoliko godina radio za Vladu, upravo je to izdvojio kao glavni problem: minstar može reći da je sve u najboljem redu, ali ako posao nepreuzmu profesionalci, on se negdje izgubi.

Loš rezultat

Upravo je tu ulogu sebi namijenio prvi potpredsjednik Vlade i ministar gospodarstva Radimir Čačić. Proteklih mjeseci primio je mnoge delegacije i obišao brojne destinacije po svijetu, među ostalim i Tursku. Prema pričanju jednog od turskih ulagača, to je bio prilično neuspješan sastanak. Sve što su uspjeli je – posvađati se.

Ministar Grčić je svojedobno ugostio grupu japanskih ulaganja, ali nema povratnu informaciju što je bilo dalje. Možda bi ministri veći dio energije ipak trebali usmjeriti u sistematičnije otklanjanje boljki koje smetaju potencijalnim ulagačima. ƒ

Slučaj IKEA: Na jedan potpis čekali smo puna četiri mjeseca!?

Čak 78 posto od oko 700 austrijskih tvrtki koje posluju kod nas kao prepreku ulaganju u Hrvatsku navodi preveliku birokraciju i administraciju.

Više od pola ih smatra da su najveći problemi neučinkovito i sporo pravosuđe te neusklađeni zakoni. Muči ih i korupcija.

Ova anketa provedena je prije dvije godine. Austrijska ambasada tada je pokušala upozoriti da je takvo stanje neodrživo i da će najveću štetu imati Hrvatska. I – bili su u pravu.

Otada se gotovo ništa nije poduzelo da se olakša investiranje. Jedino što se dogodilo je – novi dramatični pad investicija u Hrvatsku!

A, Austrijanci su odlučili preusmjeriti svoje investicije u Rumunjsku i Srbiju.

- Problemi s kojima se austrijski investitori susreću u Hrvatskoj još uvijek postoje! Situacija se nije promijenila – rekao nam je Roman Rauch, direktor austrijskog Ureda za vanjsku trgovinu u Hrvatskoj.

Mladen Štahan, direktor tvrtke za poslovno savjetovanje TEB, koja svakodnevno komunicira s domaćim i stranim investitorima, ovako je počeo razgovor: ‘Imate li doista dovoljno vremena da vam nabrojim sve probleme i apsurde na koje nam se investitori žale?’

Prvo problem za strane investitore, kažu u TEB-u, to što vam treba dugo dok saznate koje su vam uopće sve dozvole potrebne, zatim to što je podijeljena nadležnost među državom, županijom, gradom ili općinom u izdavanju različitih odobrenja pa se stranka često šeće od ureda do ureda.

- O istoj činjenici morate kao investitor ponekad i više puta prilagati dokaz o vlasništvu. To opterećuje jer u svakom novom koraku morate dokazivati osnovni korak. Investitore u startu odbijaju i nedorečenost i česta promjena propisa zbog čega nema pravne sigurnosti. Zbog neusklađenih propisa dolazi i do problema kad sama administracija ne zna što da radi. Osim toga, veliki su problemi s prostornim planovima, neriješenim imovinsko-pravnim odnosima… Osobe se teško odlučuju uložiti 10 milijuna eura u nešto, a pritom veliki dio vremena utrošiti u pribavljanje potrebne dokumentacije – tvrdi Štahan, ističući kako se ti problemi odnose na sve sektore gospodarstva.

Rekorder među investitorima u Hrvatskoj – po uloženom trudu i vremenu – je švedski proizvođač namještaja Ikea. Njima je ovo dvadeseta jubilarna godina otkako su krenuli u izgradnju shoping centra. Ako zanemarimo rat, njihov pokušaj realizacije investicije traje 16 godina.

- Bilo je tu svega – priča nam direktor za Hrvatsku Branko Mihajlov i nastavlja:

- Imali su problem sa zemljištem, lokacijskim dozvolama, nerazumnim zakonima, ali Šveđane je najviše začudilo to što su na samo jedan potpis od Hrvatskih autocesta morali čekati više od četiri mjeseca!

Stanje hrvatske ekonomije moglo bi uskoro postati slučaj za udžbenike ekonomije jer trenutno je u knjigama teško pronaći naziv koji prikladno opisuje situaciju u kojoj grca gospodarstvo.

Prema opisu stanja koje su poznati ekonomski analitičari dali za novi broj Lidera, Hrvatska je trenutno u inflaciji, deflaciji, stagflaciji, agflaciji, recesiji i depresiji. Prema jednoj tvrdnji svjetska inflacija se prelijeva k nama, a prema drugoj je rast cijene jednokratna pojava koja neće potaknuti inflaciju. Teško je reći tko je u pravu jer istina je da se prosječna inflacija vrti oko dva-tri posto, ali u praksi je vidljivo da rast nekih cijena proizvoda snižava deflacija nekih drugih poput cijene stanova, automobila, namještaja i odjeće. Nažalost među proizvode kojima cijena raste ubrajaju se oni iz kategorije svakodnevnih proizvoda poput hrane i energije.

Ono što pak najviše zabrinjava poslovni sektor je inflacija troškova, tj. rast cijena proizvođačkih cijena što smanjuje konkurentnost domaćih proizvođača. Snažniji rast proizvođačkih cijena u odnosu na potrošačke upućuje i na pad marže proizvođača, što izaziva pad njihove profitabilnosti.

Dodatni udar ne proizvođače je rast porezne presije i mjere za punjenje državne blagajne što poveća jedinični trošak proizvodnje. Među Liderovim sugovornicima nema složnih rješenja kako riješiti opisanu situaciju. Sigurno je jedino da dobrog rješenja nema bez razumijevanja ukupne slike i cjelovite strategije koja bi mogla biti i nekonvencionalna. Možda je najbolji naziv za opis situacije dao bivši premijer Sanader – ‘mi smo u banani’.

HRVATI U STRAHU OD SVEGA U većoj smo recesiji nego Grčka, imamo manje novca nego Afrikanci

Ništa ne kupujemo, samo plaćamo dugove i štedimo, pokazuje istraživanje Nielsena, svjetskog lidera u istraživanju tržišta.

Doista mi nije jasno zašto ste u tolikom strahu? Imam pred sobom istraživanje koje pokazuje da su Hrvati među najpesimističnijim potrošačima na svijetu. Ovo mjerenje je barometar straha u zemlji, ja sam danas ovdje i ne razumijem zašto je razina pesimizma tako velika, čudio se Jean-Jacques Vandenheede, vodeći konzultant Nielsena, najznačajnije svjetske agencije za istraživanje tržišta, komentirajući novu studiju koja pokazuje da su Hrvati, uz Korejce i Mađare, najpesimističniji narod na svijetu.

Optimističniji od nas su čak i Grci, čija je zemlja na rubu bankrota.

Naime, 10 posto Grka, koji valjda na nekom otoku daleko od stvarnosti love ribu, uvjereno je da im zemlja nije u recesiji. U raskoraku sa stvarnošću samo je četiri posto Hrvata koji su uvjereni da je naša ekonomija još u plusu.

Ljudi ne vide promjene

- Doista me iznenadila pozicija Hrvatske. Ne živim u Hrvatskoj i ne mogu odgovoriti na pitanje zašto je to tako, ali mogu zaključiti da je generalno razina straha na ulici ogromna. Pitanje zašto je to tako za sve je one koji utječu na javno mišljenje – političare, vlasnike tvrtki, novinare. Ovo se nije dogodilo preko noći i želite li da ljudi promijene mišljenje, moraju vidjeti promjene – rekao je Jean-Jacques Vandenheede.

Da su Hrvati pesimisti, bilo da je riječ o osobnim ili državnim financijama, pokazala je globalna studija agencije za istraživanje tržišta i javnog mnijenja Nielsen iz trećeg kvartala ove godine. Studija koja mjeri indeks povjerenja potrošača provedena je na više od 29.000 interenetskih korisnika i predstavlja populaciju od oko milijardu potrošača u 58 zemalja svijeta.

Indeks 100 je balans između pesimizma i optimizma, a Hrvatska je na nevjerojatno pesimističnom 41 bodu.

Pokazatelj stanja uma

Indeks pesimizma glavni je pokazatelj “uma” potrošača u 58 zemalja svijeta. Logika je vrlo jednostavna: što su potrošači pesimističniji, to više zatvaraju svoje novčanike i još više režu potrošnju. Stanovnici Indonezije, Indije i Filipina, pokazuje Nielsenovo istraživanje, najoptimističniji su potrošači na svijetu.

Europa je negdje između i čini se kako je značajan dio potrošača realan, što znači da su pesimisti “gornje kategorije”. Drugim riječima, svjesni su ekonomske situacije i pesimistično ocjenjuju sadašnjost i blisku budućnost, no ne tako crno kao, primjerice, Hrvati.

Već se pokazalo kako je kriza Hrvate naučila pameti i prekinula praksu potrošnje bez pokrića. Od sumanutih kupaca zakopanih u minuse i kredite postali smo umjereni potrošači koji paze što kupuju i pokušavaju uštedjeti gdje god mogu.

Galopirajući rast cijena

Potvrđuje to i istraživanje Nielsena u kojem je 78 posto hrvatskih ispitanika reklo da je promijenilo navike potrošnje. Svaki drugi ispitanik tvrdi kako troši manje na odjeću ili telefoniranje, a traži i jeftinije proizvode za istu cijenu.

- Premda su potrošači promijenili svoje navike, i dalje je ogromna razlika između onoga što ljudi kažu i u konačnici naprave. To je tako u svim zemljama – ističe Nielsenov konzultant Jean-Jacques Vandenheede.

Pesimistične Hrvate trenutno najviše brine sigurnost posla i rastuće cijene režijskih troškova, dakle računa za struju, plin i grijanje te galopirajući rast cijena hrane.

- Samo dva posto ispitanika u Hrvatskoj kaže da je tržište rada dobro ili vrlo dobro, što je nevjerojatno nizak postotak. U Estoniji tako misli 32 posto ispitanika, u Rusiji 30, a u Grčkoj 18 – čudi se konzultant Nielsena.

Ekonomija je postala glavna briga za svakog petog Hrvata, a kriza uobičajeni dio rječnika u svakodnevnoj komunikaciji.

Unatoč najavama ministra financija Slavka Linića da će naša ekonomija biti iduće godine u plusu od 1,7 posto, čak 86 posto Hrvata mu ne vjeruje i uvjereno je da će se recesija nastaviti i sljedećih 12 mjeseci.

Psihološki doprinos

Iste recesijske misli Hrvati prelijevaju i na osobne financije pa ih samo 20 posto ocjenjuje da će u idućih 12 mjeseci imati dobre ili odlične osobne financije.

Češka je, primjerice, gotovo na razini Njemačke i Nizozemske u kojoj više od 45 posto građana pozitivno ocjenjuje osobne financije u sljedećem razdoblju.

- Siguran sam da će za pet godina netko napraviti akademsko istraživanje o ponašanju potrošača i uvjeren sam da će se pokazati da je način na koji smo govorili o krizi još pogoršao situaciju i više nego što ona doista jest ozbiljna. Mislim da smo pretjerivali s negativnostima. To psihološki pridonosi povećanju straha potrošača – ocijenio je Vandenheede.

Kriza kao izgovor

S druge strane, Vandenheede ističe još jedan fenomen, a to je globalna kriza kao masovni izgovor za baš sve negativno što se događa u svim sferama života.

- Mi danas sve loše možemo pripisati krizi. Primjerice, ako je zatvoren neki restoran, njegov će vlasnik reći da je to zbog krize. Ma nije kriza, nego vam je hrana loša. Ima mnogo restorana koji rade i u krizi, ali kriza je krasan izgovor za sve – zaključio je Jean-Jacques Vandenheede.

Nemojte da vam se dogodi Estonija: Štednja dovela do rasta BDP-a od 8 posto, a svi bježe glavom bez obzira

ESTONIJA na prvi pogled izgleda kao zemlja kakvu bi mnogi poželjeli. Gospodarska kriza jedva da ju je i dotakla, a BDP je na visokih osam posto, no nešto u toj zemlji gospodarskog čuda ipak ne štima. Naime, radna snaga masovno je napušta, a mnogi više ne žele živjeti u Estoniji posebice ne u Talinnu. Zašto? Analiza koju je napravio Deutsche Welle daje odgovore na mnoga pitanja, a njihov zaključak dostatan je i da se Hrvatska zapita idemo li u željenom pravcu.

Nastavnici jedva sastavljaju kraj s krajem

“Gospodarski rast od osam posto se međutim između ostalog može zahvaliti padu plaća i mirovina. Osim toga, od gospodarskog uzleta profitiraju uglavnom bolje obrazovani u većim gradovima poput metropole Tallinna. Izvan većih urbanih središta stanovništvo jedva sastavlja kraj s krajem”, navodi DW u svojoj analizi Estonije dodajući da situacija nije bolja ni za zaposlene u javnim službama jer primjerice nastavnici u prosjeku zarađuju oko 500 eura mjesečno što je nedostatno za život u Tallinnu gdje su stanarine ali i cijene hrane dosegnule zapadnoeuropsku razinu.

Rezultat svega je da se mnogi odlučuju za odlazak u obližnju Finsku pa samo Helsinkiju živi i radi preko 40.000 Estonaca.

Uzorno gospodarstvo s nevjerojatnim padom standarda

“Problem s iseljavanjem je vidljiv i iz statističkih podataka zbog kojih vlasti zvone na uzbunu. Po prvi put od osamostaljenja, broj stanovnika Estonije pao je ispod granice od 1,3 milijuna. U posljednja dva desetljeća Estonija je izgubila 18 posto stanovništva.”, stoji u analizi DW-a u kojoj se naglašava kako problem nije samo ekonomske prirode već i natalitet.

Estonski ministar financija Jürgen Ligi svjestan je problema odnosno da je iseljavanje posljedica čeličnih gospodarskih reformi koje su baltičku zemlje doduše učinile “uzornim učenikom” unutar EU-a ali su prouzročile i pad standarda.

Kupovna moć sve niža

“Pozitivni gospodarski pokazatelji i niska nezaposlenost ne mogu sakriti činjenicu da je kupovna moć građana sve niža. Već i oni koji dobivaju prosječnu plaću od oko 800 eura jedva sastavljaju kraj s krajem. Situacija s umirovljenicima, zbog prosječne mirovine od 320 eura, još je gora”, stoji u analizi DW-a.

Napokon smo stigli na Zapad: Depresija i stres sve veći javnozdravstveni problem u Hrvata!

NEIZVJESNOST  i stres sve su prisutniji okidač lošijeg fizičkog, ali i duševnog zdravlja. Dok stručnjaci upozoravaju na negativne trendove, posebice depresije i alkoholizma, ususret Svjetskom danu mentalnog zdravlja provjerili smo je li stanje doista alarmantno.

Porazni podaci Zavoda za javno zdravstvo

Nezaposlenost ili strah od gubitka posla, financijski ili problemi druge prirode. Niz je rizičnih faktora koji mogu izazvati neko od mentalnih oboljenja. Da su ona u Hrvatskoj u porastu i postaju sve učestaliji javnozdravstveni problem, pokazuju još aktualni podaci Zavoda za javno zdravstvo iz 2010. godine.
“Duševni ili mentalni poremećaj u bolničkom pobolu godinama već sudjeluju sa negdje oko sedam posto, međutim ako se gleda dob od 20 do 59 godina ili radno aktivno stanovništvo, onda ipak taj problem pobola zbog mentalnih poremećaja predstavlja jedan od vodećih problema”, otkriva doktorica Maja Silobrčić Radić, voditeljica Odjela mentalnog zdravlja Zavoda za javno zdravstvo.

Priličan broj slučajeva dijagnosticira se i u ambulantama. Iako su poremećaji uzrokovani alkoholom i shizofrenija češći, sve je više hospitalizacija zbog depresije i stresa, različitih ovisno o spolu.

Ljudi su ili potpuno divlji ili potpuno depresivni
“Tako da muškarci više obolijevaju, odnosno, više se liječe od poremećaja uzrokovanih alkoholom ili posttraumatskog stresnog poremećaja. Kod žena, depresije su bile vodeće 2010. i 2009. godine vezano za hospitaliziranja”, ističe doktorica Silobrčić Radić.

Već i letimičan pogled na turobne novinske naslove, psihologinji i sociologinji Mirjani Krizmanić dovoljan je za zabrinutost duševnim stanjem društva u cjelini.

“Ja bih rekla da više nasilja ima sustavno iz godine i godinu jer ima sve manjeg dobrog odgoja. Ljudi nisu odgojeni da kontroliraju svoje emocije, oni su divlji. S jedne strane su potpuno pasivni, ništa se ne bune, nitko ne demonstrira”, pojašnjava Krizmanić.

Svi su bolesni

Protiv apatije u koju, podsjeća Krizmanić, nismo dovedeni preko noći, već to traje godinama, najviše pomaže udruživanje s drugim ljudima, jer depresija ne krije uvijek socioekonomsko naličje.

“Da se čovjek ne osjeća osamljen i prepušten na milost i nemilost onima koji su gore. Ljudi su katkad depresivni. Ne zbog situacije oko njih, nego zbog situacije u kući. Žena postane depresivna jer je muž vara ili djeca neće učiti ili djeca idu od kuće, i tako, ima puno drugih razloga. Tako da, nekako bih rekla da se ljudi, što se mentalnog zdravlja tiče, relativno dobro drže, osim što raste kriminal”, kaže Krizmanić.

A što kažu građani, osjećaju li depresiju oko sebe i utječe li to na njih.

“Naravno da jesu. Depresija i apatija. Još uvijek imam radno mjesto, u obitelji mi je sve u redu, pa to onda nema utjecaja na moje zdravlje. Ne žalim se jer dok sam radio sam dobro radio i sada mi ništa ne nedostaje. 80 posto penzionera je bolesno, mala je mirovina, prema tome, dok platiš režije i više se nema s čim niti kruha kupiti”, ističu građani.

Postanite plavuša

Drugi, pak, teškim vremenima unatoč, čuvaju zdravlje provjereno korisnim lijekom – humorom.

“Plavušama je dobro, mi niti ne shvatimo da je loše. Tako da je poruka svima, svi se obijite u plavo”, kaže jedna građanka.

BROJKE RAZDORA Granica probijena u 2012.: Više od 3000 rastava, svaki 3. brak se razvodi!

Naš brak nije bio osobito dobar, ni ja ni žena nismo bili sretni, ali smo tehnički funkcionirali. Kao roditelji dvoje djece bili smo funkcionalna obitelj, bez svađa, bez scena.

Odlučila je da je dosta!

Obaveze su nas nosile, djeca su nas držala. A onda je došla kriza. Imali smo dobar standard i htjeli smo ga održati. Umjesto da sam rekao: ‘Dosta, neke su druge stvari važnije’, sve svoje snage uložio sam u materijalno osiguravanje obitelji. Počeo sam raditi puno više, bilo mi je puno teže, dolazio sam kući sve kasnije, u cijelu se obitelj uvukla nervoza, frustracija je bila sve veća. Moja supruga od mene nije imala ništa, imao sam osjećaj da radim i spavam, da sam zgažen. Životi su nam se razišli i ona je jednostavno odlučila da je dosta – priča Ivan, 40-godišnji vlasnik jedne manje tvrtke, koji se proljetos, nakon sedam godina braka, rastao. Bi li njihov brak opstao da nije došlo do velike krize, srozavanja standarda na koji su bili navikli i njegova sve većeg izbivanja od kuće zbog posla, ne može reći. – Naš brak nije bio dobar, ali je opstajao. Možda bi preživio da nije došlo i do te financijske frustracije, a možda ne bi – kaže Ivan.

Dramatičnih 15 posto!

On i njegova bivša žena jedan su od više od 3000 bračnih parova koji su se, prema prvim podacima Državnog zavoda za statistiku, ove godine rastali. Broj razvoda u tom razdoblju, u odnosu na isto razdoblje lani, porastao je za dramatičnih 15 posto! Ta je brojka u promatranom razdoblju prvi put, otkad se statistički prati, veća od 3000, dok je istovremeno broj sklopljenih brakova praktički ostao na lanjskoj razini, odnosno povećao se za zanemariva tri posto. – Podaci su očekivani jer u doba krize broj razvoda uvijek dramatično raste. Nezaposlenost, ekonomska nesigurnost i financijski problemi ‘pogoduju’ razvodima. U takvim se uvjetima raspadaju nestabilniji, već načeti brakovi, iako je sasvim sigurno da bi dio njih ozdravio i preživio u drugačijim, boljim ekonomskim okolnostima. Dakle, brakovi u kojima već postoje problemi u krizi, kad se dodatno opterete ozbiljnim financijskim poteškoćama, ne uspiju opstati – kaže dr. Anđelko Akrap, ugledni demograf s Katedre za demografiju zagrebačkog Ekonomskog fakulteta.

Osim što se sve više rastaju, ljudi su sve manje spremni i za ulazak u brak. U odnosu na pretkriznu 2007., u Hrvatskoj je u prvih sedam mjeseci ove godine broj sklopljenih brakova bio manji čak 25 posto, a broj razvoda veći 17 posto. Najveći “potop” Hrvatska je zabilježila lani, kad se tijekom cijele godine vjenčalo tek nešto više od 20.000 parova, što je najmanja brojka ikad, manja i od broja onih koji su sudbonosno “da” odlučili reći najgore ratne 1991.

Katastrofalan omjer

- Podaci za 2012. tek su preliminarni i do kraja godine moglo bi doći do promjene, ali trend se aposlutno neće promijeniti. Činjenica je da je broj sklopljenih brakova strelovito pao i u odnosu na rastuće razvode doveo je do krajnje zabrinjavajuće situacije za cijelo društvo. Tijekom 2007. godine bilježili smo 19 razvoda na svakih 100 sklopljenih brakova, a ove godine skočili smo na čak 28 razvoda na 100 novih brakova – objašnjava dr. Josip Obradović, sveučilišni profesor i autor knjige “Psihologija braka i obitelji”.

Drugim riječima, dok je jednostavna metoda podjele novih brakova s brojem razvoda pokazivala da se 2007. raspadao svaki peti brak, ove se godine raspadao gotovo svaki treći.
 
ČITAJ VIŠE:

Kod nas kao da nema krize: HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 7.dio
MMF ulazi u HR: HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 6.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 5.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 4.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI !
 
izvor: index.hr, jutarnji.hr, liderpress.hr, dw.de
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11067"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]