Iako je osiguranika sve manje, zdravstveni su troškovi sve veći zbog starenja stanovništva i rasta cijena lijekova i tehnologije

Posljednje tri godine u hrvatskom je zdravstvu 157 tisuća građana manje sa zdravstvenom iskaznicom HZZO-a, a u istom razdoblju zdravstveni sustav potrošio je 692 milijuna kuna više!

Broj osiguranika kontinuirano pada, a usporedo zdravstveni troškovi iz godine u godinu rastu.

Podaci su to koji potvrđuju ranije najave i upozorenja europskih institucija da je takvo zdravstvo neodrživo – starenje stanovništva, iseljavanje, sve manje radno aktivnih koji financiraju isti taj sustav, a istovremeno rast troškova zbog duljeg životnog vijeka i naprosto skuplje medicine.

Podaci iz izvještaja Hrvatskog zavoda za zdravstveno osiguranje jasno pokazuju da istim smjerom u hrvatskom zdravstvu neće biti moguće; 1. ožujka ove godine HZZO je imao 4,168 milijuna osiguranika, dok je 2017. godinu završio sa 76 tisuća osiguranika više. Dakle, 76 tisuća manje ljudi s hrvatskom zdravstvenom iskaznicom u samo tri mjeseca!

Pad broja osiguranika HZZO-a uzrokovan je prvenstveno povećanim iseljavanjem stanovništva proteklih godina, a zatim i negativnim prirodnim prirastom. A s druge strane, na rast troškova zdravstva također utječe demografija, konkretno – starenje stanovništva, zbog čega dolazi do povećane potrebe za zdravstvenim uslugama.

Drugi najveći razlog rasta troškova u zdravstvu kontinuirani je rast cijena moderne medicinske tehnologije (lijekova, novih uređaja i metoda itd.), za koje se na svjetskoj razini procjenjuje da rastu po stopi od 5 do 8 posto godišnje – komentira dr. Dražen Jurković, direktor Udruge poslodavaca u zdravstvu Hrvatske.

Kako kaže dr. Jurković, HZZO stalnim natječajima i referiranjem cijena prema drugim državama pokušava i uspijeva usporiti utjecaj neminovnog rasta troškova, prvenstveno cijena lijekova na recept.

“Ali u proteklih nekoliko godina došlo je i do značajnog povećanja broja tzv. posebno skupih lijekova koje financira HZZO” – dodaje direktor UPUZ-a.
 
(vecernji.hr)

Nakon brutalnog poreza na nekretnine koji će se početi provoditi 1. siječnja 2018. godine, državni “režim” priprema i novosti vezane za obvezno zdravstveno osiguranje

Izvan sustava dopunskog osiguranja HZZO-a nalazi se oko 700.000 građana, i to mahom radno aktivnih (kako nezaposleni mogu plaćati dopunsko, a zaposleni ne???), koji procjenjuju da im takvo osiguranje nije potrebno ili su sklopili police privatnog zdravstvenog osiguranja.

Suočen s dugom koji mjesečno raste za novih 50-tak milijuna kuna i bez ideja kako ga smanjiti, ministar zdravstva Milan Kujundžić opet je poručio da treba povećati prihodovnu stranu zdravstvenog proračuna, i to na teret građana.

U protivnom, ponavlja Kujundžić već neko vrijeme, zdravstvu prijeti urušavanje. Jedna od mogućih opcija za krpanje zdravstvenih rupa, otkrio je ministar, jest i uvođenje obveznog dopunskog zdravstvenog osiguranja, i to po uzoru na susjednu Sloveniju.

Moramo otvoriti dijalog tko bi sve trebao plaćati, odnosno gdje namaknuti još novca. To je tema koju se mora što prije otvoriti, jer će tim prije narod izaći iz rizika da se zdravstveni sustav vrlo ozbiljno, bojim se i nepopravljivo, uruši – poručio je Kujundžić.

Pedeset milijuna

Po svemu sudeći, na udaru će se naći dopunsko zdravstveno osiguranje, koje sada stoji 70 kuna mjesečno, a tim iznosom pokriva kompletnu participaciju za zdravstvene usluge, osim B-liste lijekova. Kujundžić s konkretnim idejama o tome koliko bi trebao rasti trošak zdravstvenih usluga za građane zasad ne izlazi, ali navodi primjer Slovenije, gdje je dopunsko osiguranje pretvoreno u obavezno.

Tamo su obvezu plaćanja dopunskog osiguranja dobili svi, i to prema sedam dohodovnih razreda. Tako oni s minimalnom plaćom za dopunsko zdravstveno osiguranje izdvajaju 20 eura mjesečno, građani s prosječnom plaćom 29 eura, otprilike isto kao i dosad, a oni čije plaće pet puta premašuju državni prosjek mjesečno za dopunsko osiguranje dvajaju 75 eura. Slovenska polica dopunskog osiguranja imala je prije reforme jedinstvenu cijenu za sve osiguranike od oko 200 kuna.

Policu dopunskog zdravstvenog osiguranja HZZO-a, prema službenim podacima, danas ima oko 2,5 milijuna građana. Plaća je, kažu podaci HZZO-a s kraja veljače, 1.634.850 osiguranika, dok je za njih 819.226 trošak dužna pokriti država. Ako izuzmemo djecu do 18 godina, za koju su zdravstvene usluge besplatne, izvan sustava dopunskog osiguranja HZZO-a nalazi se oko 700.000 građana, i to mahom radno aktivnih, koji procjenjuju da im takvo osiguranje nije potrebno ili su sklopili police privatnog zdravstvenog osiguranja.

Njihovim uvođenjem u sustav dopunskog osiguranja kao obveznog, na mjesečnoj bi se razini uz postojeću cijenu police dobilo oko 50 milijuna kuna, što je jednako mjesečnom rastu novog duga. Taj bi prihod, dakle, donio samo toliko da se dug zaustavi na postojećoj razini.

Druga opcija

Postoji i druga opcija, delimitiranja participacije u zdravstvu. Participacija danas iznosi 20 posto cijene zdravstvene usluge, a zaustavljena je na maksimalnih 2.000 kuna, koliko u slučaju kompleksnijeg liječenja mora platiti pacijent bez police dopunskog osiguranja.

Rastom participacije povećali bi se prihodi zdravstvenih ustanova, a i broj osiguranika koji bi, da izbjegnu rizik plaćanja visokih participacija, u puno većoj mjeri ugovarali police dopunskog osiguranja.

Dražen Jurković, predsjednik Udruge poslodavaca u zdravstvu, smatra da je to optimalan način povećanja prihoda bolnica, jer bi bolnica za postupak koji stoji 100.000 kuna, na račun participacije dobila 20.000 kuna, umjesto maksimalnih 2.000 kuna koliko dobije danas.

Delimitiranje participacije natjeralo bi privatne osiguravatelje na povećanje polica dopunskog osiguranja, a to bi opet dovelo do rasta cijene HZZO-ove dopunske police. Za koliko, odredilo bi tržište.

Opće bolnice su i dalje, uoči turističke sezone, pod stalnom prijetnjom da ostanu bez lijekova, upozoravaju iz veledrogerija. Od Vlade, naime, nisu dobili ni upola od onog što su naznačili kao minimum održanja stabilnosti isporuke lijekova do jeseni.
 

(novilist.hr)

Kriza već skoro traje 8 godina u Hrvatskoj, od 2008. kada je pogodila čitav svijet. Burza, gospodarstvo, poljoprivreda i otvaranje radnih mjesta se nikako ne oporavlja. Na redu je zdravstvo. Uskoro će se liječiti samo bogati ljudi…

Ministar zdravlja Dario Nakić u emisiji Veto na Jabuci TV ponovio je kako Vlada ne odustaje od povećanja dopunskog te najavio nova poskupljenja.

Najavio je kako planira svima onima koji ne plaćaju to dopunsko osiguranje povećati limit participacije za 1000 kuna. Dakle, svi koji završe u bolnici bez dopunskog osiguranja plaćat će maksimalni iznos računa za uslugu od 3000 kuna, a ne 2000 kuna koliko je sada bilo.

“Naš prijedlog ide da povisimo limit na 3000 kuna. Ranije je isto bio takav iznos. Kada pogledate koliko iznosi račun nakon bolničkog liječenja, tek tada vidite koliko to košta u bolnici. Vaš izbor je hoćete li plaćati dopunsko ili ne. Ovo nije elitizacija zdravstva, upravo suprotno, sve što radimo, radimo na tome da zdravstvo ostane javno i socijalna kategorija”, rekao je Nakić.

Onima koji plaćaju dopunsko osiguranje, povećanje od 19 kuna neće slijediti od 1. svibnja, već početkom lipnja, najavljuje Nakić.

“Odluka na HZZO-u”

“Najavio sam da ćemo povećati i poslao prijedlog, ali to odlučuje HZZO. Kroz sve to mora proći javna rasprava. Moj prijedlog je bio da krenemo od svibnja, ali nećemo stići. Cilj nam je da krenemo početkom lipnja”, rekao je Nakić koji tvrdi da od svog prijedloga ne odustaje, pa bez obzira što je na temelju te najave 1000 ljudi otkazalo policu dopunskog osiguranja u HZZO-u.

Potvrdio je kako povećanje od 19 kuna neće povećati kvalitetu zdravstvenog sustava, već da se s njom pokušava zadržati ova razina.

“Prošle je godine kada nije bilo takvih najava od police odustalo njih 150 000. Tako je, dajemo sve od sebe da održimo sadašnji socijalni sustav zaštite. Nitko ne mora plaćati dopunsko zdravstveno osiguranje, to je mogućnost koju plaća 1,6 milijuna ljudi da bi učenici, studenti, dobrovoljni darivatelji krvi, organa, oboljeli od malignih bolesti, transplantirani, invalidi i ostali ne bi morali plaćati dopunsko. Ostavio bih da redoviti studenti i učenici i dalje ne plaćaju, jer to su budućnost ove zemlje”, branio je Nakić svoju odluku.

Priznao je da 300 milijuna koliko planira ovim povećanjem dopunskog uprihoditi nije dovoljno da pokriva cijeli sustav dopunskog osiguranja. Na pitanje je li to onda gašenje požara kantom vode odgovorio je da je to jedan dio priče.

“Tih 300 milijuna kuna, to je nešto da se popravi situacija. Mi moramo napraviti bolje i značajne uštede i racionalizaciju da sustav bude potpuno stabilan”, rekao je Nakić.

I dok on tvrdi da mu je cilj da zdravstvo ostane javno, predsjednik SDP-a Zoran Milanović danas je rekao da sve što se događa nije čak niti sistemska privatizacija zdravstva protiv koje bi on isto bio, nego kaotična privatizacija zdravstva.

“Zoran Milanović je najbolji primjer kako treba kako voditi zemlju i zadužiti za dodatnih 100 milijardi kuna pokrivati troškove uzimajući nove zajmove. Mogu ja nastaviti ovako svakih dvije godine uzimati novih 3,5 milijuna kuna novih zaduženja. Je li to odgovorno ponašanje?”, rekao je Nakić.

Tijekom emisije ministar Nakić najavio je kako je krenuo u potragu za lokacijom na kojoj će se izgraditi nova dječja bolnica koja se danas nalazi u neadekvatnom prostoru Klaićeve. Otkrio je kako su tri lokacije stavljene u uži izbor i da sada se mora pronaći adekvatan način financiranja izgradnje bolnica.

“Upravo danas sam bio u obilasku potencijalnih terena za novu bolnicu koja će imati nacionalnu razinu liječenja. Sadašnja bolnica u Klaićevoj ne zadovoljava kvalitetan standard za liječenje najmlađih bolesnika. Imamo nekoliko lokacija, ali prostor Srebrnjaka, nije gdje nije baš adekvatan prostor, stoga smo se koncentrirali na lokacije KBC Rebra, KB Dubrave i jedan prostor koji je neovisan u Novom Zagrebu koji se nalazi u blizini Velesajma.

Za izgradnju takve bolnice stoji nam na raspolaganju dio sredstava iz EU fondova za posebno ranjive skupine kao djeca, te prodaja zgrade u Klaićevoj da se što bolje zatvori financijska konstrukcija”, rekao je Nakić koji nije želio davati rokove kada će početi izgradnja te bolnice.

Jedan od najnepopularnijih ministara

Na opasku kako je u manje od 100 dana otkako je postao ministar od politički nepoznate osobe postao jedan od najnepopularnijih ministara, Nakić je rekao da se on svojom nepopularnošću ne zamara i ne gleda rejting. Na pitanje je li spreman ostati omražen i nepopularan i provesti svoj plan, nije dao jasan odgovor već je rekao da će pustiti javnost da o njemu sudi.

“Nisam došao sam da se nekome dodvoravam, nego da naš sustav učinimo kvalitetnim, da uvedemo red, održimo financijski održivim. Ne razmišljam o sljedećim izborima, ja sam ovdje sad i spreman sam napraviti sve najbolje što mogu, uvažavajući sve primjedbe i sugestije ako netko ima bolje ideje. Ali nitko nije predložio ništa bolje. Spreman sam provesti program koji će stabilizirati naš zdravstveni sustav. O vama će uvijek govoriti vaša djela”, rekao je Nakić.

Na opasku kako je to očito dolina suza o kojoj je Karamarko pričao u kampanji Nakić je rekao da je on spreman biti uz Karamarka najnepopularniji.

“Tomislav Karamarko je dugo vremena najnepopularniji političar u Hrvatskoj. To je predsjednik moje stranke i čovjek koji ima viziju, ideju i upornost da ova zemlja stane na noge. Ako se s njim borim za to, nemam nikakav problem oko popularnosti”, rekao je Nakić
 
(index.hr/uredio:NSP)

“Povećanje dopunskog osiguranja na 150 kuna, povećanje svih zdravstvenih usluga kako bi se smanjile liste čekanja i zadržali najbolji liječnici, povećanje cijene participacije s 10 na 15 kuna, izbacivanje države i prepuštanje dopunskog zdravstvenog osiguranja privatnicima”

…samo su neke od osnovnih smjernica ove Vlade koje se nalaze u dokumentu “Zdravstvena reforma” s oznakom “strogo povjerljivo”.

Zdravstvena reforma samo za neke članove Vlade

U reformama je vidljiva apsolutna liberalizacija zdravstvenih usluga, pretvaranje HZZO-a u tvrtku koja će poslovati s dobiti većom od milijardi kuna, odbacivanje socijalnih kategorija, izlazak države i potpuno ustupanje dopunskog zdravstvenog osiguranja privatnim tvrtkama! Odnosno, kako kažu, zakonima tržišta, piše Index.

Dokument “Zdravstvena reforma” nastao je krajem prosinca i početkom siječnja ove godine, a kreiran je u središtu jedne privatne osiguravateljske kuće. Sudeći prema najavama Ministarstva zdravlja i prema dosadašnjim izjavama resornog ministra Darka Nakića i premijera Tihomira Oreškovića, riječ je o temeljnom dokumentu po kojem radi ova Vlada u sektoru zdravstva.

“Zdravstvena reforma” predstavljen je kao strogo povjerljiv dokument i prema zamisli vrha države nije predviđen da ga vidi šira hrvatska javnost. Isto tako, dokument je podijeljen i predstavljen većini članova Vlade te svim važnijim i utjecajnijim političarima vladajuće Domoljubne koalicije i MOST-a.

Realne tržišne cijene

Među osnovnim smjernicama zdravstvene reforme je poskupljenje premije dopunskog HZZO-a na 150 kuna mjesečno te bavljenje HZZO-a isključivo obveznim zdravstvenim osiguranjem.

“Zadržati ista prava pacijenata u osnovnom zdravstvenom osiguranju uz realnu cijenu dopunskog zdravstvenog osiguranja”, stoji u dokumentu. Procjena realne cijene je 19,50 eura, što bi bilo 150 kuna. Naglašeno je kako je u Sloveniji dopunsko osiguranje 28 eura, a da je po paritetu kupovne moći na istoj strani.

“Usmjeriti poslovanje HZZO-a samo na obvezno zdravstveno osiguranje uz odvajanje socijalnih transfera na teret državnog proračuna, te prepuštanje ostalih vrsta zdravstvenog osiguranja tržištu”, stoji u osnovnim smjernicama Zdravstvene reforme, koje predviđaju reviziju naknada i prebacivanje socijalnih naknada HZZO-a u sustav socijalne skrbi.

Posebno se obrazlaže i povećanje cijena zdravstvenih usluga koje će dovesti, kako misle kreatori reforme, do modernizacije bolnica i ustanova, ostanka liječnika u Hrvatskoj te će “smanjiti liste čekanja”.

Sada smo u prvoj fazi privatizacije zdravstva

Valja naglasiti kako je sadašnji prijedlog ministra Nakića o povećanju mjesečne premije osiguranja HZZO-a sa 70 kuna na 89 kuna tek prva faza privatizacije zdravstva.

S druge strane, HZZO s dopunskim osiguranjem već godinama ostvaruje konstantan rast broja osiguranika, premije osiguranja i visoku razinu naplate premije pa i nije čudo da privatne osiguravateljske kuće žele izbaciti državu iz ovog posla te taj javni novac prebaciti u privatne džepove. Ovog puta uz svesrdnu pomoć vlasti.

Tako je, prema dostupnim podacima, HZZO u 2013. godini i 2014. godini na temelju dopunskog osiguranja ostvario dobit veću od 400 milijuna kuna. Prošle godine ostvaren je minus od 41 milijun kuna, samo zato jer Država nije još platila za kategorije osigurane na teret Državnog proračuna. Tako je do sada uplaćeno 365 milijuna kuna, umjesto 818 milijuna kuna, što je 452 milijuna kuna manje od predviđenog.

U Banskim dvorima procijenili su kako se država previše zadužila kada su se  davala velika prava, odnosno beneficije braniteljima i nekim siromašnim skupinama. Od toga ne žele odustati, odnosno izbjegavaju se bolni rezovi, a prema ovoj “reformi”, to bi se izbjeglo.

Umjesto rezova i nepopularnih revizija beneficija, Vlada je odlučila da je lakše sve privatizirati i prebaciti na teret građana.

Politolog i tata dvije kćeri iz Slavonskog Broda piše o stravičnom iskustvu

Bio je sasvim lijep zimski dan 2009. godine. Toga dana mi se nenormalno jela jabuka i osjećao sam se dobro. Već je pao mrak i vani je počinjala mećava: “Tata, hoćeš li me odvesti kod prijatelja?”, upitala me kći Hana. Odjenuli smo se toplo, već sam pri stavljanju kape osjetio neku nelagodu. Krenuli smo dolje do automobila. Vani je snijeg nemilice padao.

I onda, nekih 50 metara od ulaznih vrata, skužio sam da nerazgovjetno govorim. “Hana, idemo kući!” Ona je jadna skužila da nešto ne valja i gledala me uplašeno. Govorio sam joj nešto, a kao da sam bio u nekom klancu, čuo sam odjeke. Nekako smo se dovukli gore. Supruga, čim me je vidjela, pozvala je hitnu pomoć. U tim trenucima postavljao sam samo jedno pitanje: Hoću li umrijeti? Ni od djece se nisam oprostio.

Hitna je došla za nekoliko minuta. Doktorica, kolegica iz srednje, rekla mi je da me voze u bolnicu. Mogao sam hodati, ruke i noge su funkcionirale. Ušao sam u kola hitne s upitnikom – što mi je? Pomislio sam na moždani. O njemu znam ponešto, baka mi je imala moždani, ali bilo mi je čudno što nisam oduzet.

Stopostotni sam invalid

Tada sam imao 29 godina. Danas imam 35, živim u Slavonskom Brodu, 100-postotni sam invalid i život mi se te zimske večeri okrenuo naglavačke. Preživio sam dva moždana udara, bakterijski endokarditis, ugradnju mehaničkog zaliska. Prvi moždani udar doživio sam te večeri (hemoragijski), a drugi nekoliko tjedana poslije (teški ishemijski).

Kako je to doživjeti moždani udar u godinama kada biste trebali biti u naponu snage? Osjećaj je grozan, pogotovo gubitak kontrole nad tijelom. Zdravom i pokretnom čovjeku je strašno odjednom nekontrolirati govor i fiziološke potrebe. Opisao bih to kao gašenje ili resetiranje sustava. Bljeskovi, pa mrak (kod mene bez tunela). Osjetio sam strašnu slabost i strah.

Nisam bio svjestan što mi se događa te večeri. Kola hitne bila su totalno neudobna i drndava. Odvezli su me direktno u brodsku bolnicu, na neurologiju. Već je dobrano napadao snijeg. Primio me doktor Bojan, tad mislim specijalizant. “Sjedni, Vanja, prati pogledom moje ruke”. Sve sam naredbe obavljao, ali glas mi je stalno frfljao. Nakon pregleda rekli su mi da odmah idem na CT mozga.

Nisam mogao gutati

Na ulazu u prostoriju gdje snimaju CT, pogledao sam se u zrcalo. Izgledao sam kao da sam se potukao, cijela lijeva strana lica mi je visjela. “Ma nema šanse, odapet ću, a ni oporuku nisam napisao. Tek mi je 29 godina, pa zar još nije malo rano?”, pomislio sam. Nakon petnaestak minuta CT-a u prostoriju je ušla mama sretno rekavši: nije moždani.

Bit ću još živ, ja bih soka ili vode! Totalno sam dehidrirao od straha. Otišli su po ledeni čaj. Pohlepno sam nagnuo. Prvi, pokušaj, pa drugi. Ne mogu gutati, što se događa?!

Ostavit ćemo te večeras na promatranju, rekao mi je doktor Bojan. Na povratku u tu neurološku šok sobu, počeo sam jako štucati. Tada su donijeli sondu. Namazali su je kao s nekim vazelinom i počeli gurati u nos. Sonda je prošla kroz grlo do želuca. Onda stetoskop i opet injekcija. Upumpaju ti zrak u to kinesko sranje. Na stetoskopu su čuli da je zrak prdnuo u želucu. One silne jabuke s početka priče su me potjerale na pišanje. “Donijet ćemo ti gusku”, odmah su mi rekli. Tada sam upoznao gusku, a kasnije i patku. Tako je prošao 14. prosinca, prvi dan bolnice.

Dijagnoza tuberkoloznog meningitisa

Došao je sljedeći dan. Negdje oko 10 sati ujutro dolazi šef brodske infektologije. Odmah mi je rekao da sumnja na pravu dijagnozu, ali da će me premjestiti na zaraznu. Već tada sam se otežano kretao, pa su me po snijegu u invalidskim kolicima prevezli na zaraznu, u sobu br. 4. Moramo ti napraviti punkciju likvora, da potvrdimo dijagnozu. Čuo sam jedino da je likvor zamućen.

“Ti boluješ od tuberkoloznog meningitisa i promijenit ćemo ti terapiju. Tvoja tuberkuloza nije zarazna, ali liječenje će biti dugotrajno dok ti se moždane ovojnice ne oporave”, rekli su mi.

Sljedeće jutro je došla glavna sestra Marijana s novom terapijom, tuberkulostaticima koje sam povraćao svaki dan. Zaboravio sam napisati da nisam mogao gutati ni slinu. Pokraj mene je bio bubrežnjak, koji nema veze s bubrezima, limena posuda u koju pljuješ do mile volje.
U viziti sam se svako jutro kada bi došao šef infektologije morao mrštiti i kesiti, ali on mi nikada nije poslušao srce, a cijelo vrijeme je znao da sam kardiološki bolesnik i da sam 1989. operirao stenozu aorte. Nije me poslao ni logopedu za gutanje. Konstatacija je bila, manja faciopareza (paraliza lica).

Šok u ogledalu

Tata mi je svako jutro oko 6 donosio šatirana jaja. Samo sam ih liznuo, volio sam taj okus u ustima. Svaki dan je dolazila i supruga, pa bismo išli u šetnju po odjelu. Jednog dana dok smo šetali vrata lifta su se otvorila. U njemu je bilo veliko zrcalo. Kad sam vidio svoj odraz, hodajućeg skeleta sa surlom koja visi, zaprepastio sam se. Ali meni je bolje, još malo pa ću kući, tješio sam se. Svakog dana su mi te šetnje bile sve napornije, kao da idem na Mont Everest, a zapravo sam hodao 30 metara.

U bolnici sam posebno zapamtio strah u očima svoje osmogodišnje kćeri Hane. Bilo je i mene strah. Svaki tren s vlastitim djetetom pokušavaš upiti kao da je zadnji. Bio sam spreman na borbu zbog svojih cura, neprijatelj mi je, bio sam uvjeren, tuberkoloza. Bio sam opet u krivu.

U bolnici sam proslavio i Božić i novu godinu, samo su se cimeri mijenjali, a ja bih ostajao. U međuvremenu je moj liječnik otišao na skijanje, pa me preuzeo drugi. U to vrijeme sam opet postajao febrilan. Naime, prije prvog moždanog osim što sam gubio kilograme, bio sam i povremeno febrilan. No, ovaj doktor sad je tvrdio da ne treba mijenjati terapiju, da moje liječenje ide prema planu. U međuvremenu mi je liječnik s neurologije dao preporuku da odem na pregled internistu i na magnetsku rezonancu koja je zakazana za 26. siječnja.

Drugi moždani

Tog je jutra dan započeo kao i svaki drugi. Oko 6 sati čuo sam kucanje na prozoru. Bio je to moj tata koji mi je kao i svako jutro donio šato od jaja. I tada počinje moj pakao. Oko 7 sati je trebala doći hitna po mene, da me s mamom u pratnji vozi na Medikol. Tata je dosta kucao na prozor i primijetio da se ne dižem i otišao to reći mami. Supruga mi je poslala poruku da pita što se događa. Kasnije sam doznao da sam joj odgovorio praznom porukom.

Onda je uslijedilo ustajanje i moj pokušaj da dođem do šatoa. Sjeo sam na krevet, pokušao se dići a onda mrak, koji je trajao sekundu, dvije. Mrak kao da te netko ugasi. Taj mrak nije bio smrt već početak drugog moždanog. Dovukao sam se do kreveta i legao.

Tad dolazi moja mama i viče: Vanja, Vanja što se događa? “O čemu ona priča”, pomislio sam, ali ona je već otrčala po doktora. Tad opet dolazi moj doktor. Pokušao sam ustati, no počeo sam padati, a cimer je pritrčao da me pomogne držati. Tijelo mi otkazuje, samo sam pomislio. Doktor je, pak, zaključio: “On je razmažen, dajte mu apaurin”. Tada sam doslovno počeo umirati.

Agonija u kolima hitne pomoći

On me odlučio takvog poslati u Zagreb s mamom. Pred mene su stavili kolica, ne znam kako sam se dovukao do njih. Takvog me poslao na Medikol, s jednim apaurinom. Samo sam jednom upitao mamu što se događalo u kolima hitne. Pred Zagrebom sam ostao oduzet i počeo mokriti u gaće. Ustvari sam se pred očima vlastite mame gasio, gasio se moj život. Samo sam je ispitivao: “Hoću li ostati živ?”

Ni sam ne znam o čemu sam tad mislio, nisam ni bio svjestan da sam oduzet, kao ni da umirem. Tako smo došli do Medikola. Doduše, bio sam neproketan, ali nesvjestan toga. Na Medikolu su me stavili u kolica, već mi je tada bila oduzeta lijeva strana. Doslovno su me unijeli u prostoriju. Nakon toga slijede bljeskovi u sjećanju. Napravljen je MR i tu večer sam vraćen u brodsku bolnicu. Magnetska rezonanca je pokazala da je ono prvo bio blaži hemoragijski moždani udar, a upravo tad sam doživio teški ishemijski.

Pogrešno liječenje

Moždane udare dijagnosticirali su mi nakon mjesec i pol dana pogrešnog liječenja tuberkulostaticima u bolnici u Slavonskom Brodu, gdje su, a to sam kasnije doznao, nalazi na TBC bili negativni već 15. prosinca, na dan kada su mi odredili terapiju tuberkulostaticima. U Fran Mihaljeviću su mi isti dan ustanovili ispravnu dijagnozu pomoću vađenja hemokulture koja je bila pozitivna na streptokok (infektivni endokarditis).

Da su mi odmah postavili pravu dijagnozu danas bih bio zdrav čovjek s umjetnim zaliskom, samo da mi je izvađena hemokultura ili napravljen ultrazvuk srca kao primarno kardiološkom bolesniku.
Nakon svega, tužio sam bolnicu, utvrđena je pogreška u liječenju, a sada se vode vještačenja oko visine odštete.

Odlazak supruge

Supruga me ostavila. Svaki gubitak je težak, pa tako i supruge, koja mi je puno pomogla, ali svatko ima svoj put. Najteže od svega je biti sam i napušten, pogotovo kad si bolestan. Moji roditelji i prijatelji su od početka uz mene.

Mogu reći da sam imao sreće u nesreći i da sam sada dosta samostalan. Imao sam fizikalnu terapiju u kući tri puta tjedno. Prvi cilj bio mi je spustiti se i popesti na četvrti kat gdje živim. Uspio sam. Nakon toga krenuo sam pješke na fizikalnu terapiju s bivšom suprugom. Od 2010. do danas HZZO mi nijednom nije odobrio toplice. Nažalost, za sustav nisam akutan a sustav je naravno rob birokratskih pravilnika.

Što se tiče moga života, relativno sam se socijalizirao. Postoji naravno strah od odbijanja okoline, koji je uzrokovan mojom bolešću. U matičnoj bolnici su mi rekli da s obzirom na dijagnoze više neću moći gutati. S 30 godina to mi je bilo neprihvatljivo.

Najljepši osjećaj nositi kćer

Zahvaljujući upornosti logopedice Tamare Živković (KBC Rebro) nakon dvije godine negutanja danas mogu jesti sve. Ljudi pokraj mene trebaju ponekad uložiti malo i truda i volje da bi me mogli razumjeti; imao sam i traheotomiju zbog koje doslovno nisam mogao ništa govoriti.

Starija kći je jako teško ispočetka prihvaćala moju bolest. Mlađa, Tea, me i poznaje kao tatu s invaliditetom. Nevjerojatan uspjeh i najljepši osjećaj bio mi je nositi vlastitu kćer prvi put nakon njene četiri godine.

Zadajem si male ciljeve koji me vode naprijed. Prihvatio sam sebe i to je vrlo važno. Sretan sam jer sam dobio priliku za novi život i zato uživam u svakom danu. Pišem dnevnik bolesnika, urednik sam časopisa za invalide Zvjezdica, član sam šahovskog kluba invalida Kralj, šahovski sam sudac.

Žalim li za nečim? Vjerujte mi ne, jer život treba voljeti kakav jest. Jedino mi je žao što nikada neću doživjeti ispriku od liječnika koji je pogriješio.
 
(vtelegram.hr/uredio:nsp)

Moja iskustva s privatnicima su dobra. Nažalost imao sam priliku naobilaziti ih se i doista su uvijek bili vrlo susretljivi i profesionalni. Sasvim druga priča u odnosu na javno zdravstvo. Čini mi se da strahove koje je u naše kosti utjeralo javno zdravsvto tek reflektiramo na privatno

Zašto su moja iskustva s privatnicima dobra? Kao osoba relativno dobro upućena u ekonomsku teoriju i prakseologiju evo adekvatnog objašnjenja: Kako bi privatnik mogao naplatiti svoju uslugu on mora učiniti mjerljivo dobro za pacijenta koji mu pokuca na vrata.

Vrlo rašireno uvjerenje koje kaže kako je privatnicima važan samo novac, a ne da pacijentu pruže kvalitetnu uslugu, je potpuno promašeno. Ono što privatnike tjera da budu korektni i profesionalni prema pacijentu jest činjenica da na tržištu (kakvom-takvom) postoji konkurencija privatnih liječnika.

Dakle ako nisi korektan, profesionalan i istovremeno jeftin, pacijent će pokucati na vrata tvojem konkurentu, a ti ćeš svojom nekorektnošću, neprofesionalnošću i skupoćom sam sebe eliminirati s tržišta. Vi svakodnevno, kako u slučaju privatnih zdravstvenih usluga tako i u svakom drugom slučaju imate priliku testirati kvalitetu te svojim odabirom ili ne odabirom odlučivati o uspjehu dobrih i neuspjehu loših. Tako to ide u teoriji, ali i u praksi.

Liječenje ovisi o vezama, mitu i korupciji

U javnom zdravstvu sve je suprotno. Dok sam svoje probleme rješavao po privatnim ordinacijama, tijekom 2013. godine, istovremeno sam bio prisiljen platiti gotovo istu cijenu za javno zdravstvo bez da sam koristio ikakvu uslugu u okviru istog osim konzultacija s doktoricom obiteljske medicine.

U tom smislu jedna napomena; kada bismo imali otvoreno tržište zdravstvenih usluga umjesto javnog monopola ja bih ponovno odabrao svoju doktoricu obiteljske medicine za svojeg osobnog doktora i prvu crtu obrane od bolesti. Jer je odlična. Da nastavim.

Ugrubo, za financiranje javnog zdravstva država mi je tijekom 2013. s plaće skinula više od 30.000 HRK, što je iznos koji sam u istom periodu dodatno izdvojio za privatne preglede i liječenje. Šteta, ako se mene pita, da novac koji mi je država beskompromisno otimala iz mjeseca u mjesec na plaći nisam mogao koristiti kada mi je zatrebalo (opća inercija u sustavu, liste čekanja itd.) i da, sretan sam da sam si mogao priuštiti još jednom tu cifru za privatne usluge jer u suprotnom ne znam bismo li danas ovdje ovako razgovarali. Oni koji si ne mogu priuštiti dodatan trošak na privatno liječenje taoci su javnog zdravstvenog monopola. Hoće li se uspjeti izliječiti ovisi o brojnim netržišnim faktorima poput veza, mita i korupcije, prijetnji iz očaja itd.

Dodatna dimenzija problema je cijena specijalističkih pregleda. Ona je nažalost određena političkim metodama te Hrvatska liječnička komora (HLK), kao nadležna institucija (u praktičnom smislu ona djeluje poput ceha), propisuje cjenik. Taj cjenik je nametnut i privatnicima kojima se na taj način brani da zdravstvenu uslugu pruže pacijentu po cijeni ispod propisane. Propisana minimalna cijena većine specijalističkih pregleda je oko 275 HRK s PDV-om.

U praksi se može uočiti kako je većina privatnika svoje cijene usluga spustila do razine minimalnih dozvoljenih cijena. To se desilo zbog činjenice da postoji kakva-takva konkurencija među privatnicima koji se bore za pacijente. U trenutku kada su njihove cijene dostigle propisani minimum one su prestale biti dominantan faktor.

Pacijente se danas pridobija isključivo zahvaljujući profesionalizmu i smanjenjem nelagode za pacijenta na najmanju moguću mjeru. Ovdje i sam mogu potvrditi da su me u svakoj od privatnih ordinacija nosili na dlanu kao pahulju snijega, od prijema do pregleda te u konačnici detaljnog tumačenja zdravstvenog stanja i opcija.

Da minimalne cijene zdravstvenih usluga nisu propisane cjenikom HLK one bi bile još niže. Ponovno zbog činjenice da postoji konkurencija. No pitate se zašto su minimalne cijene zdravstvenih usluga uopće propisane? Pa razlog je vrlo jednostavan – cijene su propisane zbog interesa javnog monopola u zdravstu. Ne zbog zdravlja građana, već zbog interesa monopola kao organizacije.

Prema HLK-ovom cjeniku planira se budžet monopolista. Njegov budžet je “nabrijan do daske”, rekli bismo. Interesne skupine koje sjede za kormilom javnog monopola na taj način su se izborile za povlaštenu cijenu, cijenu u svakom pogledu bitno višu od tržišne, što se dokazuje kroz promatranje njegovog outputa:
1. zbog iluzije “besplatnosti” stvoren je enorman pritisak na njegove kapacitete,
2. zbog previsoke jedinične cijene usluge njihova količina je ograničena
3. posljedično imamo goleme liste čekanja
4. paradoksalno medicinske kapacitete koji velik dio vremena stoje neiskorišteni
5. gomilu nezaposlenog liječničkog kadra kojem se brani ulazak na tržište rada jer sindikati štite već zaposlene i njihove dohotke.

Već kada bi HLK cjenikom odredio nižu cijenu od trenutne vidjeli bismo momentalno povećanje iskorištenosti postojećih kapaciteta i smanjenje listi čekanja na preglede. Ali to se neće desiti. Prva linija obrane je sama organizacija sustava, koji je monopol, a druga linija su sindikati radnika u zdravstvu čiji je interes, pokazalo se u praksi, da zadrže visoku cijenu svojih usluga te istovremeno rade manje.

Zašto bi pobogu radili više za manje novca? Međutim takvu ideju oni mogu ostvariti jedino u okviru “javnog” monopola koji se financira prisilnim ustezanjem doprinosa sa plaća malobrojnih radnika. “Javnog” sam namjerno stavio u navodnike. Nadam se da shvaćate poantu. Što bi se desilo na tržištu? Tržište bi ih prisililo da snize cijenu i da rade više – za dobrobit pacijenata. No u praksi, iz navedenih motiva, vidimo da je interes pacijenata javnom monopolu tek sporedna stvar, te se sustav održava zbog vlastitog sebe.

Liječnici u javnom zdravstvu su dobri i ne trebaju se bojati tržišta

Da ovu kritiku ne biste shvatili površno, primjerice prigovorili mi da govoreći ovo što govorim zapravo tvrdim da liječnici u javnom sustavu nisu dobri (a imamo gomilu primjera koji dokazuju suprotno, npr. vrhunske transplantacijske kirurge, kardiologe, neurologe itd.), prisjetite se što sam rekao za svoju doktoricu obiteljske medicine. Na tržištu se dobar doktor nema čega bojati.

Štoviše, njegova stručnost bila bi nagrađena znatno bolje nego u okviru javnog monopola gdje je sindikalnom politikom određeno kako takvome pripada plaća usporediva sa nekime tko nema niti približne kvalitete. Dobrim doktorima u izravnom je interesu da djeluju izvan okvira javnog monopola, a isto je u interesu i pacijentima koji za novac koji izdvajaju u zdravstveno osiguranje (HZZO također ne mora biti monopol, no to bi se trebalo obraditi kao zasebna tema, iako usko povezana) zaslužuju dobiti profesionalnu uslugu i time veće šanse za vlastito ozdravljenje.

Ovim tekstom nisam dotaknuo brojne druge aspekte zdravstva gdje bi mnogi također mogli dati konkretne prigovore. Primjerice, pitanje zdravstvene zaštite onih koji nemaju novca da plate zdravstveno osiguranje. Tek kratko ću odgovoriti, iako bi i na to mogao odgovoriti opsežno u zasebnom tekstu, socijalna komponenta zdravstva je pitanje solidarnosti između građana na koje se ne mora odgovarati monopolizacijom.

Solidarnost podrazumijeva empatiju, a kako evidentno postoji gomila ljudi koja zagovara solidarnost i empatiju (prije svega oni koji tržište kritiziraju iz tog kuta) mogu zaključiti kako bi upravo ta komponenta postala jak tržišni faktor u okviru privatnih zdravstvenih osiguranja koja bi djelovala pod konkurencijom. Što to znači?

Svi vi koji se želite solidarizirati, te ponavljam zaključujem da vas je većina takvih u populaciji, dobili biste mogućnost u okviru vlastite police zdravstvenog osiguranja (koju biste izabrali između više privatnih ponuđača) platiti dodatnu premiju kojom bi se pokrivalo troškove liječenja onih koji si ne mogu sami priuštiti policu zdravstvenog osiguranja i liječenje.

Recimo ako bi polica koštala 500 HRK mjesečno osiguravatelj bi vam ponudio dodatnu premiju za solidarnost u određenom iznosu koji bi se slijevao u poseban fond osiguranja iz kojega bi se podmirivali troškovi liječenja socijalno ugroženih članova društva. Ja bih također plaćao tu dodatnu premiju za solidarnost. Postoje i mnogi drugi načini solidarnog pomaganja, poput karitativnog ili volonterskog, te je svaki superioran u odnosu na organizaciju istog pitanja u okviru javnog monopola.

U izravnom je interesu svima, liječnicima, bolesnima i siromašnima da se javni monopol u zdravstvu čim prije ukine. Nažalost, reforme koje se predlažu nisu na tragu tog prijedloga, a kritike koje su u tom smislu upućene su najblaže rečeno promašene.
 
(index.hr,youtube/uredio:nsp)

Koliko puta ste se razočarali u državu i njezine institucije? Nedavne poplave su najbolji primjer nedjelotvornosti. Došlo je vrijeme kada mali čovjek treba poduzeti nešto za sebe, ne očekivati ništa, i postati neovisan od države

Vjerujem da je mnogima u Hrvatskoj jasno da od (ove) države gotovo da ne možemo očekivati ništa pozitivno. Vlada nam je takva kakva je, a nikakve bolje alternative nema. Po svoj prilici, idući izbori mogu rezultirati ili time da na vlast dođe suprotna koalicija.

Bitne razlike nema, jer i jedna i druga opcija zastupaju trashkejnsijanizam na granici s marksizmom. To u prijevodu znači da će se ekonomski pad nastaviti, da će ljudi živjeti sve teže, da će se nezaposlenost povećavati. Nema ni jednog razloga za očekivati nekakvo poboljšanje standarda ili oporavak gospodarstva.

Jedino što može prekinuti kejnsijansku spiralu zaduženja i potrošnje je rat, nakon čega stvar kreće iz nova. Tako je do sada bilo u povijesti i tako će se nastaviti sve dok ne dođe do radikalnog zaokreta u ekonomskoj paradigmi. I što nam onda preostaje?

Etatizam – teorija i praksa što većeg udjela ili potpune vladavine države u ekonomskim i društvenim odnosima, vlast državnog birokratiziranog aparata.

8 MITOVA O DRŽAVI:

Prije nego što napišemo što mislim da bismo trebali u ovoj situaciji učiniti, nužno je razbiti nekoliko uvriježenih mitova o tome što možemo, a što ne možemo očekivati od države. Tek kada shvatimo da država nije dobra majka koja će se pobrinuti za sve naše potrebe možemo početi razmišljati o tome kako se možemo pobrinuti za sebe i svoje obitelji.

1. Država nam pruža fizičku zaštitu. Ovaj mit je samo djelomično točan. Svatko štiti interese onoga tko ga plaća. Policiju plaćaju političari (vlast), pa je samo iz toga jasno da su oni tu da služe političarima na vlasti, a ne građanima. Zadatak policije je, kako je to objasnio von Mises, osigurati i sačuvati državni monopol nad uporabom sile. To dakako ne znači da nije moguće da se će interesi građana u nekim slučajevima podudarati s interesima političara na vlasti, ali to ne vrijedi općenito.

2. Država nam pruža pravnu zaštitu. Sa državnim sudstvom slično je kao i sa policijom – svatko služi interesima svog poslodavca. I u ovom slučaju to su političari na vlasti. Ako se dogodi da vaši interesi koincidiraju s njihovim interesima, imate sreće. U protivnom, ne piše vam se dobro.

3. Država će nas zaštititi od vanjskog agresora. Možda hoće, možda neće. Ovisi tko je agresor, tko ima veći top i koji su partikularni interesi osoba koje su trenutno na položaju zapovijedne odgovornosti. Tko je zaštitio građane Sarajeva ili Srebrenice?

4. Država će nam osigurati zdravstvenu zaštitu. Neće. HZZO je pred raspadom i pitanje je dana kada će se raspasti kao stara kanta. U mnogim segmenitma javno zdravstvo već i sada ne funkcionira, jer gotovo za svaku ozbiljniju situaciju ljudi odlaze u privatne klinike ili se snalaze “preko veze”.

5. Država će nam osigurati mirovine. Nema šanse. Prvi stup je Ponzijeva shema koja se održava samo zahvaljujući tome što još uvijek postoje investitori zainteresirani za kupnju hrvatskih državnih obveznica. To neće još dugo trajati i Ponzijeva shema će se raspasti bez ikakve nade u oporavak. Drugi stup većinom sadrži državne obveznice koje se po svojoj prilici nikada neće unovčiti. A to je ionako pre malen iznos da biste od toga mogli živjeti u starosti.

6. Država će nam obrazovati djecu. Najšire govoreći, državni obrazovni sustav ispunjava samo jednu svrhu – indoktrinacija djece u uvjerenju da ne mogu živjeti bez države i da sve što imaju i što su postigli imaju zahvaliti samo mudrosti političara na vlasti. Državne škole neće vam pomoći u odgoju, neće u djeci razviti osnovne ljudske kreposti, neće ih naučiti misliti i neće im dati nikakva znanja s kojima bi mogli postati produktivni članovi društva. Ukoliko je uspješno, državno školstvo stvorit će poslušnika ovisnog o državi, koji ne postavlja puno pitanja jer zna da mu egzistencija ovisi o tome da bude u dobrim odnosima s “onima gore”.

7. Država će nam omogućiti školovanje i usavršavanje. Najvjerojatnije neće. Tzv. “besplatno” visoko obrazovanje najčešće rezultira diplomama koje na slobodnom tržištu imaju jako malu vrijednost. Diplome hrvatskih sveučilišta uglavnom služe kao ulaznica za zaposlenje u državnoj službi. Većina studijskih programa u Hrvatskoj je larpurlartizam koji će vam možda pomoći da se uhljebite, ali gotovo sigurno vas neće učiniti produktivnim članovima društva. Keramičar koji zna postavljati pločice u kuhinji i kupaoni ima puno veće šanse opstanka na slobodnom tržištu nego netko s doktoratom na PMF-u. O humanističkim i društvenim diplomama suvišno je i govoriti.

8. Država će nas zaposliti. Možda i hoće, ako imate dobru vezu. Ali i to je daleko od sigurnosti koju uglavnom vežemo uz “državnu službu”. Država je pred bankrotom i vrlo brzo će uslijediti val otkaza državnih ugovora o radu. Svatko tko radi u državnoj službi danas ima vrlo nesiguran posao i postoji vrlo realna šansa da će se u dogledno vrijeme naći na listi nezaposlenih i ovisnih o državnoj pomoći (koja će i sama biti terminirana jednom kad država proglasi bankrot).

8 SAVJETA ZA GRAĐANE:

Dobro, i što sad mi tu možemo učiniti? Sigurno ne sjediti doma i očajavati – svaka od ovih spoznaja može nam pomoći da formiramo konkretne odluke i poduzmemo konkretne mjere kako bismo se sami pobrinuli za sebe i svoje obitelji. Evo i kako:

1. Zaštitite se sami. Ukoliko imate neku vrijednu imovinu ili se iz bilo kojeg razloga bojite za svoju fizičku sigurnost, nastojte se što manje oslanjati na policiju. Imovinu osigurajte kod renomiranog privatnog osiguravatelja, a za fizičku zaštitu unajmite zaštitare ili se sami naoružajte. Policija vam mora biti “last resort”, pomoć koja može dobro doći, ali na koju ne smijete računati.

2. Izbjegavajte sporove pred državom. Svaki spor nastojte rješiti mirnim putem i dogovorom. Iznenadili biste koliko su ljudi spremni na suradnju ako im se pristupi ljudski i kada shvate da ne mislite koristiti državni pendrek kao posrednika za postizanje rješenja na obostranu korist. “Nagodi se brzo s protivnikom dok si još s njim na putu, da te protivnik ne preda sucu, a sudac tamničaru, pa da te ne bace u tamnicu” (Mt 5,25). Prilkom sklapanaj ugovora nastojte imenovati arbitra koji ne dobiva plaću iz državnog proračuna.

3. Osigurajte si izlaz u slučaju rata. Bez obzira je li riječ o vanjskom agresoru ili huliganima, morate imati osiguran izlaz za sebe i svoju obitelj. Razmislite gdje se možete skloniti ako zagusti (prijatelji/rodbina u inozemstvu) i imajte u kući određenu količinu zlata (najbolje kovanice) s kojom možete zbrisati preko granice.

4. Za zdravlje se također morate pobrinuti sami. Razmislite o privatnoj osiguravajućoj kući ili naprosto imajte neku štednju s kojom ćete moći platiti zdravstvene usluge u slučaju potrebe. Što god da radili, ne računajte na besplatni državni servis, jer ga uskoro više neće biti.

5. Počnite štedjeti za mirovinu. Zaboravite na prvi i drugi stup, smatrajte ga tek jednom vrstom poreza. A ako kojim slučajem dobijete i kunu iz tih fondova, smatrajte to dobitkom na lutriji. U međuvremenu počnite štedjeti. Štednja mora biti dugoročna, što znači ulaganje u kvalitetne dionice (tzv. blue-chip kompanije), kupnja udjela u fondovima renomiranih financijskih institucija, životno osiguranje u respektabilnoj osiguravajućoj kući, i sl. Nije loše ni razmisliti o sustavnom ulaganju u fizičko zlato i srebro, iz razloga koji su već navedeni u točki #3. Što god da radili, ne ulažite novce u nekretnine i ne držite ih u hrvatskim bankama!

6. Provodite više vremena s djecom. Ako želite da vam djeca izrastu u odgovorne, slobodne, misleće i produktivne članove društva, budite sigurni da vam državno školstvo u tome neće pomoći. Štoviše, budite spremni da ispravljate zablude koje će se sve više gomilati kako djeca budu duže u sustavu. Možda ćete imati sreću pa naći privatnu školu koja će štetu državnog kurikuluma svesti na minimum, ali u principu morate shvatiti da je istinsko obrazovanje djece vaša odgovornost i zadaća.

7. Razvijte svoj ljudski kapital. Dobivate li plaću iz državnog proračuna, razmislite o tome koja znanja imate, a koja bi ljudi bili spremni dragovoljno platiti (bez da im netko otima novac iz novčanika). Ako nemate takva znanja, a sama diploma nekog hrvatskog sveučilišta i rad u državnoj službi vjerojatno neće rezultirati istima, počnite raditi na tome da ih steknete. Upišite tečaj knjigovodstva, naučite postavljati knauf zidove, savladajte neki računalni alat šire uporabe… bilo što. Ako imate viška vremena, otvorite obrt i pokušajte savladati osnove samostalne djelatnosti. Trebat će vam.

8. Ne očekujte zaposlenje od države. Nakon što država efektivno ili formalno proglasi bankrot, mnogi zaposleni u državnoj službi ostat će bez posla i bit će izloženi tržištu i tržišnim procesima. Da bi zaradili za život, morat će biti u stanju ponuditi proizvode i usluge koje netko želi kupiti i za koje je netko voljan platiti. To je moguće samo na dva načina. Ili da posjedujete stvarne vještine koje poslodavci traže, ili da sami postanete poduzetnik (organizirate proizvodnju dobara ili usluga koje ljudi žele kupiti). Ako to shvatite na vrijeme, možete se na vrijeme i pripremiti.

Zaključak

Bez obzira hoće li se moje crne slutnje vezane za budućnost ovog dijela svijeta ostvariti ili ne, vjerujem da nećete požaliti ako počnete primjenjivati savjete iz ovog teksta. Čak i da sve u budućnosti bude divno i krasno, primjena ovih savjeta učinit će vas samostalnijim i manje ovisnim o državi. Bit ćete slobodniji, a samim time sretniji i ispunjeniji.
 
(index.hr/uredio: nsp)

Dok se u Hrvatskoj za sve zlo koje nas je snašlo posljednjih godina krivi neoliberalni kapitalizam, sve glasniji libertarijanci i liberali smatraju da nam treba još više kapitalizma ako želimo opstati

‘Neoliberalna doktrina je potpuno izvlačenje države iz ekonomije i što manja uloga države smanjivanjem bespotrebne birokracije. Kod nas je situacija potpuno drugačija jer je država vlasnik kompanija, intervenira na tržištu opraštajući jednima dugove a drugima ne i masovno subvencionira u gospodarstvu’, naglašava poduzetnik Davor Huić, jedan od predstavnika liberalno / libertarijanskog pokreta u Hrvatskoj koji nastoji podići glas o nužnosti promjena i transformaciji Hrvatske prema slobodnotržišnoj ekonomiji.

Tko su libertarijanci?

Riječ je o pokretu kojemu je individualna sloboda ključna vrijednost u političkom životu. Prevedeno na današnje prilike u Hrvatskoj, to bi značilo što manju državu, lišenu nepotrebne birokracije, koja se miješa u odnose na tržištu. Huić navodi da postoje razne varijante libertarijanaca, od anarhokapitalista koji smatraju da je moguće društvo bez države do institucionalista koji podržavaju minimalnu državu koja bi zadržala monopol nad upotrebom sile i sudskim aparatom, a sve ostale funkcije trebale bi se rješavati tržišnim odnosima.

U praksi, libertarijanci bi željeli privatizaciju svega, od školstva do zdravstva. Također žele i oštar obračun s nabujalom birokracijom.

‘Od početka krize 2008. godine izgubili smo 200 tisuća mjesta u ekonomiji, ali je javni sektor ostao na istoj razini ili je jačao. Imamo prevelik, preskup, nereformiran i neefikasan javni sektor da bi ga naša ekonomija mogla podržati i to je ključni problem’, smatra Huić.

… a u Hrvatskoj?

U Hrvatskoj je libertarijanska scena sve življa. Mala skupina blogera, ekonomista, filozofa, novinara, sveučilišnih profesora i znanstvenika svakodnevno širi glas o tome da ono što imamo u Hrvatskoj nije kapitalizam, već beskrajna tranzicija. Huić objašnjava da ima sve više libertarijanskih blogera i autora koji pišu i javljaju se u javnosti i zastupaju stavove o nužnosti što manje države kao otpor jednoj etatizaciji (vlast državnog birokratiziranog aparata) društva.

‘Ima dosta ekonomista koji su dugi niz godina aktivni na sceni – i ne samo njih. Stvar je u tome da se u posljednje vrijeme počelo prepoznavati da pitanje tržišne ekonomije nije samo ekonomsko pitanje, nego i ideološko. Onda su se počeli uključivati i filozofi i ljudi iz javnog života, novinari, blogeri, poduzetnici…’

Sve skupa, nastavlja, riječ je o dvadesetak ljudi koji su aktivni, koji pišu, objavljuju, koji su na Facebooku. ‘Poduzetnici Saša Cvetojević i Nenad Bakić, bloger i aktivist Marko Rakar, sveučilišni profesor Darko Polšek, Borislav Ristić i ekonomisti poput Velimira Šonje i Vuka Vukovića neki su od njih, a taj milje se sada proširuje’, kaže.

Libertarijanac je i Krunoslav Gašparić, autor bloga Kapitalac, koji objašnjava da je scena započela od blogova. Među predvodnicima je bio Nenad Bakić sa svojom Eklektikom, ali on je orijentiran prema investicijama i strogo na ekonomiju. ‘Tu je kao političko-ekonomski blog najjači Nedjeljni komentar, koji godinama piše autor u sjeni – ne znamo tko je, pa Usporedbe, Monopolizam, među zadnjima je stigao KatKapital koji je konzervativac, ali mi smo svi isprepleteni u našim blog rolovima i pratimo tko što piše. Tako da je sva ta scena i sve te ideje dolaze u javnost kroz blogove’, objasnio je Gašparić.

Socijalizam u venama

‘Razlika između nas i drugih bivših socijalističkih zemalja, to sada i strani komentatori vide, jest da smo mi zaglibili u tranziciji. Mi nismo napravili tranziciju iz socijalizma u kapitalizam, nismo je proveli na isti način kao druge zemlje – Češka, Poljska, Slovačka – kojima je socijalizam bio uvezen izvana pa su ga odbacile s ruskom čizmom’, kaže Davor Huić. Mi smo, objašnjava, imali nekoliko procesa paralelno i tranziciju iz socijalizma u kapitalizam zajedno s ratom. ‘Bit je u tome da mi nismo s tim socijalističkim naslijeđem u potpunosti raskrstili, s obzirom na to da je antifašistički pokret autohton i Komunistička partija bila nezavisna od Moskve. Mi socijalizam smatramo svojim autohtonim proizvodom’, smatra Huić. I drugi narodi bivše Jugoslavije, dodaje, imaju slične probleme. ‘Nismo se oslobodili tog jednog mišljenja da je država odgovorna osigurati ti posao, a za sve što nemaš ideš na ulicu i tražiš da ti vlada osigura; Englezi to zovu ‘nanny state’, govori Huić i zaključuje da je samo pitanje vremena kad će cijela stvar ‘puknuti’ jer 800 tisuća ljudi koji rade ne mogu izdržavati taj sustav.

Neformalno, na Facebooku postoji velika grupa ‘Libertarijanci koji govore naški’, nisu svi libertarijanci jer je grupa otvorena, ali se tu nalazi mnogo libertarijanaca i mnogo onih koji žele čuti što to jest. Unutar grupe objašnjavaju što je libertarijanstvo i zainteresiranima daju linkove. ‘Teži se da se kroz današnje vijesti ljudima najavi neželjena posljedica. Jer to što kolektivističke glave uvijek previđaju, posljedica je nekog događaja, oni u startu žele dobro, ali u konačnici to ne ispadne dobro i onda se zaboravi to dvoje povezati – uzrok i posljedicu’, oštar je Gašparić. Ima među libertarijancima raznih struja.

Stjepo Bartulica i Vice Batarelo, predvodnici nove hrvatske konzervativne desnice, u potpunosti se slažu s libertarijancima i liberalima kada je ekonomija u pitanju, ali svjetonazorski, po pitanjima vjere, zastupaju konzervativna stajališta. Oni su predstavnici konzervativno libertarijanske struje. ‘Oko ekonomskih stvari, fundamenata, pogledi su nam vrlo slični, a po pitanjima vjere se razlikujemo’, navodi Huić. Njegov načelni stav jest da je to individualna stvar svakoga čovjeka. ‘Budući da živimo u demokratskom sustavu i nekome se mora dati glas jer nema drugog izbora, izglednije je da će libertarijanac dati glas nekome takvome nego nekome tko je u potpunosti antitržišno orijentiran’, rezonira Gašparić.

U Hrvatskoj postoji strah od kapitala i prihvaćanja ideja slobodnog tržišta

A kakav je taj današnji hrvatski kapitalizam? Libertarijanski bloger smatra da u Hrvatskoj danas nemamo kapitalizam, nego ‘kumski kapitalizam’. ‘Za to postoji odvojeni pojam – ‘kronizam’ koji određuje stjecanje dobiti ili koristi vis a vis ugovora s državom. To su javno-privatna partnerstva i ne samo to, nego i cijeli sustav poticaja i zakona poput Zakona o strateškim investicijama, koji je također kronistički zakon’, objašnjava Gašparić. Huić navodi da 52 posto zaposlenog stanovništva ne može izdržavati ostalih 48 posto koji ne rade: ‘To je nemoguće! Jedino zbog čega još nismo bankrotirali jest to što je jeftin novac na tržištima kapitala pa se možemo jeftino zaduživati. Idući financijski poremećaj, ako bude, uništit će nas.’ Gašparić ide i korak dalje i iz skupine koja radi izdvaja sve zaposlene u državnim i javnim službama jer njihove plaće dolaze iz proračuna.

Libertarijanski lijek za krizu

Što napraviti da bi se živjelo bolje? ‘Rješenje je manja, jeftinija država, niži porezi, više prostora za privatnu inicijativu i jednostavniji birokratski aparat’, navodi Huić. Prema njegovu mišljenju, efikasnija država je nužna u sferama u kojima je potrebna, da osigura pravednu tržišnu utakmicu i provođenje ugovora. Nužno je, kaže, smanjiti opterećenje, posebno opterećenje rada: ’200 tisuća ljudi u realnom sektoru izgubili smo zbog visoke porezne presije, nefleksibilnog radnog zakonodavstva i birokratskih barijera.’ S druge strane, Gašparić predlaže da se razmisli o jednom tranzicijskom razdoblju za sve servise koji se danas ostvaruju putem državnog proračuna i kroz državne monopole. A država ima monopole nad mnogim stvarima: zdravstvom, školstvom, energetikom…

‘Zdravstvo je veliki potrošač i nema razloga da država ne dozvoli otvaranje nezavisnih bolnica i da ljudi ako već imaju obavezu da plaćaju sustav zdravstvene skrbi, mogu odlučiti hoće li to biti HZZO ili netko drugi’, poručuje Gašparić. Smatra da ljudima treba dati izbor ako već postoji prisila odvajanja za zdravstveno osiguranje.

‘Bila je tu nekada Addenda, osnovno zdravstveno osiguranje, pa su je pokopali. Kada je to krenulo dobro, onda su je odlučili presjeći. Tu bi se smanjio trošak’, objašnjava bloger Gašparić. Također bi privatizirao i školstvo i dao priliku ljudima da odaberu škole u koje će djecu slati. Sada su uglavnom osuđeni na učitelje koje dobiju, bez obzira na njihovu kvalitetu.

‘Učitelji se ne nagrađuju po kvaliteti rada, nego po stažu. Znači, može biti neki mladi nadobudan profesor koji će imati manju plaću od nekoga staroga učitelja koji je shvatio kako sustav funkcionira, a koji tamo sjedi sa 30 godina staža i baš ga briga za dobrobit djece i za njihovo znanje. Jedino što može prepoznati i nagraditi trud i znanje i angažman profesora jest liberalizacija. Privatne škole i vaučeri’, smatra Gašparić. Tako bi se smanjili ogromni izdaci koje država ima u zdravstvu i školstvu

Libertarijanac zastupa mišljenje da treba uvesti konkurenciju gdje se to može kako bi se smanjili nominalni troškovi države. Tako bi se, priča, smanjio državni proračun i dobili bismo rasterećenje novčanika građana. ‘Ako se smanji državni proračun i administracija, ljudi će polako prelaziti iz državnog u privatne sektore, ovisno o tome koliko će biti kvalitetni. Ni oni koju zagovaraju da to bude pod kapom države, nemaju se što buniti jer ako je stvarno javno zdravstvo dominantno i bolje, onda će to dokazati istog trena jer mu konkurencija neće učiniti ništa’, pojasnio je Gašparić.

Libertarijanci / liberali na političkoj sceni?

Problem s kojim se susreću libertarijanci i liberali u Hrvatskoj jest taj što, kako kaže Huić, u Hrvatskoj nema ni jedne stranke za koju bi pošteni liberal mogao glasati. Iako nominalno imamo stranke koje i u svom imenu imaju naziv ‘liberalna’, protržišno orijentirani ljudi u Hrvatskoj, tvrdi Huić, ne prepoznaju te stranke kao liberalne. ‘Ne postoji ni jedna stranka koja kao svoj cilj građanima nudi manje poreze. To je pravi test liberalizma. Neka ponude manje poreze, za tim u Hrvatskoj postoji potražnja’, poručuje Huić. Gašparić je prepoznao jedino ‘Hrvatsku 21. stoljeća’ Nataše Srdoč kao stranku koja je najbliža njihovim pogledima, ali je opet je bliže konzervativnim pogledima, nego klasičnim liberalnim, odnosno, libertarijanskim. ‘Možete čuti naznake onih elemenata koje mi zastupamo, u zadnje vrijeme Martina Dalić dosta o tome progovara, iako je meni sve to skupa dosta licemjerno jer ona je bila na vlasti pa onda nije znala ništa ili možemo reći da doživljava nekakvu katarzu za koju ne znamo u kojem će pravcu ići’, naglasio je Gašparić.

U kapitalizmu je spas

Zaključno, Huić smatra da se Hrvatska kao relativno nerazvijena zemlja koja guši poduzetnički instinkt brojnim zakonima, a s ‘trešmarksističkog’ dijela scene dolazi taj jedan antipoduzetnički duh, mora hitno mijenjati. ‘Imamo državu upetljanu u apsolutno sve i dok to ne riješimo, neće nam biti bolje’, rezonira Huić te dodaje da zbog toga nismo interesantni ni stranim niti domaćim investitorima. ‘Nitko neće doći u nestabilnu zemlju koja je na granici bankrota’, zloslutan je Huić. A Gašparić smatra da kada govorimo o odgovornosti kapitalizma za situaciju u državi, moramo znati da on ipak djeluje unatoč svemu što čini država. ‘Bez obzira na političke, ekonomske i ideološke poglede, potrebno je uz znatno više kritike pristupati razmatranju prijedloga koji dolaze od države, odnosno vlasti i institucija. Samo tako možemo razviti spoznaju o uzrocima i posljedicama politika koje predlaže i provodi vlast. Taj pristup kroz izvjesno vrijeme dovest će do uspostave vladavine prava kao osnove za slobodno i prosperitetno drustvo’, poručio je libertarijanac.
 

 
(tportal, youtube.com/uredio: nsp)

Novartis je u Hrvatskoj na djeci u dobi od tri do sedamnaest godina prije nekoliko godina testirao svoje novo cjepivo protiv gripe, a tu uznemirujuću informaciju, koju su objavili strani stručni časopisi, hrvatske institucije pokušavale su godinama sakriti, kao što pokušavaju skriti i zdravstvene tegobe nastale kao posljedice cijepljenja kod sve više hrvatskih građana.

Novartisovo cjepivo protiv gripe Aggripal i Fluad, čijim su se podvarijantama godinama cijepili i građani Hrvatske, zabranjeno je ovih dana u Italiji, Švicarskoj i Austriji. Na stotine tisuća neiskorištenih doza spalit će u posebnim spalionicama jer ‘vakcine pokazuju manjkove kvalitete koji su potencijalno opasni po javno zdravlje“, ističe talijansko Ministarstvo zdravstva.

Hrvatske institucije taje informacije o posljedicama cijepljenja

Ta vijest svojevrsna je satisfakcija godinama ‘gaženom’ imunologu dr. sc. Srećko Sladoljevu i novinarki Nataša Škaričić koji su još 2009. godine upozoravali na moguće opasnosti od nedovoljno provjerenog Novartisovog cjepiva protiv gripe, koje je Hrvatska kupila i za njega preuzela svu odgovornost, premda je bilo jasno da je nedovoljno provjereno i potencijalno opasno.

U međuvremenu, HZZO je odabrao novog proizvođača cjepiva, što znači da Novartisove doze ove sezone neće u Hrvatskoj biti u upotrebi. No, problem je negdje drugdje. Novartis je u Hrvatskoj na djeci u dobi od tri do sedamnaest godina prije nekoliko godina testirao svoje novo cjepivo protiv gripe, a tu uznemirujuću informaciju, koju su objavili strani stručni časopisi, hrvatske institucije pokušavale su godinama sakriti, kao što pokušavaju skriti i zdravstvene tegobe nastale kao posljedice cijepljenja kod sve više hrvatskih građana.

Tisuće beba u BiH umrlo zbog cjepiva, a Hrvatska taji da ga ispituje na vlastitoj djeci!

Škaričić: Bivši ministar Milinović morao je odgovarati za skandal

- Vijest o povlačenju cjepiva Novartisa u susjednim zemljama zatekla me nakon što sam izašla iz studija HTV-a gdje se snimala emisija 8. kat posvećena cjepivu protiv gripe. Predstavnik Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode u toj je emisiji ponovio kako je HALMED istražio pet slučajeva teške nuspojave koja se zove Guillain Barreov sindrom, od kojeg je u Hrvatskoj nakon ovog cjepiva oboljelo osmero ljudi. HALMED je, međutim, unatoč toj uznemirujućoj činjenici zaključio da je cjepivo sigurno za uporabu. Vijest iz Italije zvuči sasvim drugačije i daje nadu da regulatorna tijela u nekim državama ipak rade svoj posao.

Očito je da je uz ovo cjepivo vezano previše ozbiljnih problema. U povodu vijesti iz Italije, ponavljam ono što sam sto puta kazala – činjenica da je Imunološki zavod u Zagrebu, dakle država Hrvatska, 2009. godine potpisala ugovor kojim je suspendirana pravna odgovornost Novartisa u slučaju nuspojava i neučinkovitosti cjepiva, trebala je biti predmet daleko veće rasprave nego smo je imali i ozbiljne istrage DORH-a. Također, radi zataškavanja te vijesti u javnosti, istog je trena trebala doći u pitanje politička sudbina tadašnjeg ministra Darka Milinovića, jer je osobno, u najmanju ruku, prekršio Zakon o zaštiti prava pacijenata koji kaže da pacijent treba primiti punu informaciju o svim postupcima liječenja – napominje Nataša Škaričić, novinarka koja je prva 2009. godine otkrila tu aferu, te koja ističe da je u tom slučaju cijeloj hrvatskoj javnosti uskraćena užasno važna informacija.

I hrvatski liječnici bi morali prijavljivati svaki poklon, kao što to rade u SAD-u!

- Zamislite neki banalniji slučaj, da Hrvatska uveze kontingent automobila za svoje građane i potpiše ugovor s Mercedesom u kojemu stoji da Mercedes neće pravno odgovarati ako automobili nemaju kočnice! Potpisujem da je ugovor s Novartisom nezapamćen primjer izigravanja interesa javnosti u korist jedne korporacije i da je nevjerojatno da zbog toga nitko nije odgovarao – dodaje Škaričić, te primjećuje da su Amerikanci izglasali Physician Payment Sunshine Act po kojemu će svi liječnici od iduće godine morati na internetu objaviti svaki poklon ili honorar kojeg će im uplatiti farmaceutska industrija, a koji je veći od 100 dolara, dok bi se takav zakon kod nas, kako reče, proglasio udarcem na privatnost.

- Nema te dosjetke koja im neće sinuti u trenutku kada se pokuša riješiti kriminal ili pitanje sukoba interesa, kao što je to u slučaju suradnje s farmaceutima – zaključuje Škaričić.

Slično razmišlja i dr. sc. Srećko Sladoljev, godinama proganjani hrvatski imunolog, čiji je jedini grijeh to što je ustrajno govorio istinu ne razmišljajući o tome hoće li ta istina biti po volji onima koji su, glumeći da vode brigu o zdravlju hrvatskih građana, ‘lovili u mutnom’.

Sladoljev: Za razliku od talijanskih institucija, HALMED se nije proslavio

- Ispada da smo Nataša Škaričić i ja bili brži od javnih servisa Italije i Švicarske. No, oni su ipak nešto učinili za svoje građane usprkos, figurativno rečeno, ‘sukobu interesa’. Naime, proizvodni pogoni spomenutih cjepiva su u Italiji, a Novartis je švicarska tvrtka! Naš javni servis (HALMED) financiran javnim novcem za zdravstvo, nije se proslavio. O teškim nuspojavama cjepiva doznali su iz novina, a zatim tvrdo branili stav kako je ‘omjer dobrog i lošeg kod cjepiva ipak prevladao u korist dobrog’ – napominje Srećko Sladoljev, koji na pitanje ‘Je li moguće da su i prijašnja cjepiva bila štetna’, odgovara pozitivno.

- Agripal i Fluad su tradicionalna sezonska cjepiva proizvedena po strogo normiranoj recepturi. U cjepivima se smio promijeniti jedino koktel cijepnih sojeva prema očekivanjima za ovogodišnju sezonu gripe. Sve drugo pretpostavljalo je izradu nove kliničke studije za što nije bilo vremena. Dvojim da bi u tom slučaju cjepiva mogla zadržati isto komercijalno ime – kaže Sladoljev, kojemu je država Hrvatska na vrlo zanimljiv način zahvalila što je svojim upozorenjima velik broj građana spasio od ozbiljnih zdravstvenih problema.

Zahvalili mu novim upozorenjem pred izvanredni otkaz?!

- Kako su mi zahvalili? Nakon pravomoćne presude i povratka na posao, nakon što se pokazalo da sam u većini stvari imao pravo, ‘zaradio’ sam novo upozorenje pred izvanredni otkaz. Optužbe Uprave da se lažno predstavljam, krivo tituliram, neovlašteno govorim u ime Zavoda, Novi sindikat je odbacio. Jedini sam zaposlenik Zavoda kome je Uprava smanjila plaću, umjesto ureda kako pristoji šefu odjela, dobio sam prolaznu sobu koju dijelim s još dvojicom, umjesto garderobnog ormarića imam zajedničku vješalicu, nisu mi isplaćene zaostale plaće… U usporedbi s drugim prijavljivačima korupcije, mogu reći da sam jako dobro prošao. Ne žalim se – ističe dr. Sladoljev, te ponavlja da je Novartisovo pokusno cjepivo ispitivano u Hrvatskoj na uzrastu do 16 godina, što je dobna skupina koja se inače ne cijepi.

- Testiranje lijekova i cjepiva uvijek je opasno. Da nije, ne bi se ni testirali – zaključuje Sladoljev. Zanimljivo je da njegove tvrdnje danas potvrđuje i bivši HDZ-ov ministar zdravstva dr. Andrija Herbang.

Hebrang: Zarede na cjepivima su enormne, pa je nužan oprez

- Svako cijepljenje je zadiranje u imunološki sustav, o kojem mi ne znamo ništa! Velika je to svinjarija. Svako novo cjepivo, naime, zahtjeva mnogo godina testiranja, kako bi sa sigurnošću znali da nema štetnih nuspojava. No, budući da je u igri enormna zarada, farmaceutske industrije sve češće u uporabu guraju nedovoljno provjerena i potencijalno opasna cjepiva. Bolje da vam ni ne pričam što su Hrvatskoj sve u ratu nudili. Bili smo siromašni, pa su nam dječja cjepiva nudili upola cijene. Nismo to htjeli prihvatiti, no vlasti u susjednoj Bosni i Hercegovini su se, moguće je, uhvatile na tu udicu – kaže Herbrang, osvrćući se na zabranu Novartisova cjepiva protiv gripe, ali i na informaciju da je mnogo djece u Bosni i Hercegovini u prošlom desetljeću najvjerojatnije umrlo od posljedica nedovoljno ispitanog cjepiva protiv Hepatitisa B.

- Toliko je danas cjepiva koja nisu dovoljno isprobana i kojima se ne znaju moguće posljedice, da je nužno biti vrlo oprezan. Zarade na cjepivima su enormne, zbog čega je potencijalna opasnost od neželjenih štetnih posljedica još i veća – zaključuje dr. Andrija Hebrang.

Ministarstvo zdravlja: Novartis nam je platio ispitivanje cjepiva na djeci

Na pitanja: ‘Tko je dozvolio Novartisu da radi ispitivanje cjepiva na hrvatskoj djeci ako se zna da se toj populaciji cijepljenje protiv gripe ne preporuča’, ‘Tko će biti odgovoran ako djeca budu imale štetne posljedice’, ‘Koji su stručnjaci od strane hrvatskih institucija sudjelovali u u ispitivanju cjepiva Novartisa na djeci’, te ‘Kome je i koliko Novartis platio da provodi studiju novog cjepiva na djevojčicama i dječacima, odgovorni u Ministarstvu zdravlja odgovorili su priopćenjem u kojem se više bave spornim tekstom o bebama u BiH u kojem smo problematizirali tragediju s cjepivom u susjednoj BiH, nego pitanjima koja smo im postavili.

Priopćenje Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske objavljujemo u cijelosti:

Ministarstvo zdravlja najoštrije osuđuje neistinite tvrdnje iznesene tih dana na portalu Dnevno.hr putem senzacionalističkog naslova: ‘Tisuće beba u BiH umrlo zbog cjepiva, a Hrvatska taji da ga ispituje na vlastitoj djeci!’

Naslov sugerira da se u dvije države radi o istovjetnom cjepivu, koje navodno uzrokuje smrt tisuće novorođenčadi u Bosni i Hercegovini, a nedavno se ispitivalo na djeci u Republici Hrvatskoj.

Slijedom navedenog, smatramo potrebnim razjasniti činjenice vezane uz iznesene tvrdnje te pojasniti da se radi o dvije različite indikacije i o dva različita cjepiva, protiv hepatitisa B i protiv gripe, kao i o njihovoj primjeni u dva različita konteksta, u sklopu redovnog programa cijepljenja u Bosni i Hercegovini i u sklopu kliničkog ispitivanja cjepiva u Republici Hrvatskoj. Jedina poveznica dvije različite priče je isti proizvođač cjepiva, tvrtka Novartis.

U Republici Hrvatskoj nisu provođena niti su u tijeku klinička ispitivanja cjepiva protiv hepatitisa B.

U listopadu 2007. godine u Republici Hrvatskoj je od strane Ministarstva zdravlja, uz prethodno pozitivno mišljenje Središnjeg etičkog povjerenstva, odobreno kliničko ispitivanje kojim se uspoređivala učinkovitost trovalentnog pojedinačnog cjepiva protiv gripe proizvedenog na staničnoj kulturi u usporedbi sa cjepivom koje je proizvedeno na bazi jaja (Fluvirin®), proizvođača Novartis), u zdrave djece i adolescenata starosti 3 do 17 godina, s ciljem razvoja učinkovitog cjepiva za populaciju koja je alergična na jaja. Predmetno kliničko ispitivanje provodilo se u više centara u SAD-u, Finskoj, Mađarskoj, Italiji, Litvi i Rumunjskoj. Kliničko ispitivanje u Hrvatskoj se provodilo u razdoblju od listopada 2007. do srpnja 2008. godine.

Obavijest o završetku ispitivanja zaprimljena je u siječnju 2009. godine, bez prijavljenog ijednog ozbiljnog neželjenog događaja tijekom ispitivanja, niti naknadno. Naime, tijekom i nakon provođenja kliničkog ispitivanja provodi se intenzivan nadzor nad svim nuspojavama u ispitivanju, a takvo praćenje provodi hrvatska Agencija za lijekove i medicinske proizvode. Do sada nisu dojavljeni niti zabilježeni nikakvi problemi u pogledu sigurnosti primijenjenog cjepiva u ovom ispitivanju.

Odgovornost za potencijalne štetne učinke lijeka, odnosno cjepiva, ukoliko do njih dođe, snosi proizvođač lijeka, naručitelj ispitivanja, odnosno, kada je lijek (cjepivo) registrirano, nositelj odobrenja za stavljanje lijeka (cjepiva) u promet, u konkretnom slučaju tvrtka Novartis.

U navedenom kliničkom ispitivanju sudjelovali su liječnici Zavoda za javno zdravstvo grada Zagreba kao i liječnici više specijalističkih pedijatrijskih ordinacija u Republici Hrvatskoj. Kliničko ispitivanje je provedeno sukladno pravilima dobre kliničke prakse, pri čemu je plaćanje naknade zdravstvenim ustanovama u kojima se ispitivanje provodilo regulirano ugovorom između naručitelja ispitivanja, zdravstvene ustanove i glavnog ispitivača, sukladno uobičajenoj praksi u ostalim državama.

Temeljem informacije o povlačenju cjepiva Agrippal (Fluimun) i Fluad, proizvođača Novartis, s tržišta Italije i Švicarske, ispitali smo navedeno i ustanovili da nijedna doza spornih cjepiva ove godine nije , niti će biti uvezena i distribuirana u Republici Hrvatskoj. Cjepiva koja su ispitivana u kliničkom ispitivanju koje se provodilo prije pet godina u Hrvatskoj također nisu bila predmet povlačenja. Slijedom navedenog nema razloga za zabrinutost građana naše zemlje.’, stoji u priopćenju Ministarstva zdravlja Republike Hrvatske.
 
 
izvor: dnevno.hr/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13515"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Dr. J. Josip Kim, osnivač i direktor „Inovio Pharmaceuticals“, nedavno je izjavio da je globalna pandemija neizbježna u sljedećih nekoliko godina.

Dr. Kim iznio je mišljenje da bi globalna pandemija ptičje gripe mogla rezultirati značajnom stopom mortaliteta, rekavši:

“Ja stvarno vjerujem da smo imali sreće 2009. kada je na snazi bio virus svinjske gripe. Ptičja gripa ubija više od 60 posto ljudi koji se zaraze, bez obzira na zdravlje ili dob. Ona je fenomenalan stroj za ubijanje – nas jedino spašava to što dosad virus nije skočio na ljude.”, izjavio je za američke vijesti.

Kroz njegove izjave o neposrednoj prirodi pandemije, Kim dodaje svoje ime na rastući popis upućenih osoba koje navode da ćemo se ubrzo morati  suočiti s bolešću globalnog razmjera. Izvršni direktor centra Oružja za masovno uništenje Randall Larsen, bivši senatori Bob Graham i Jim Talent i dr. Daniel Gersteink iz Odjela domovinske sigurnosti također su izvijestili o izradi ovih predviđanja. Uzročnik ostaje istaknut kroz mogućnost korištenja vodnog sustava kao sustava za isporuku tipa pandemije. Nedavno je objavljena vijest kako postoje uljezi među lijekovima koji također mogu izazvati bolest i smrt, zajedno s dokumentacijom koja upućuje  na opasnosti koje proizlaze iz cjepiva koji također dovode do smanjenja stanovništva.

Iskreno, volim koristiti riječ “genocid” za smanjenje populacije. Dajući selektivnu prirodu sustavima za isporuku, vrlo je vjerojatno da projektirani tip pandemije može utjecati samo na određene vrste ljudi. To nije izvan granica mogućnosti da će u vrijeme implementacije, naši javni zdravstveni dužnosnici proglasiti da su određene rase sve više osjetljive na otrovne prijenosnike koje su u stvari izložene samo unaprijed određenim skupinama. Ovo je način kako radi selektivnost u smislu isporuke sustava, rekao je dr. Kim.

Dr. J. Josip Kim pokrenuo je „Inovio“ nakon što je radio za „Merck i Co“, gdje je bio viši razvojni programer za cjepiva koji je predvodio napore u proizvodnju i proces razvoja za nekoliko proizvoda i razvoja terapija. Ti novi proizvodi su cjepiva za hepatitis, terapijska sredstva za HIV / AIDS-a i cjepiva u razvoju. Merck je bio pod istragom niz godina zbog problema sa svojim proizvodima, uključujući i lijekove poput Temodar, PegIntron, i Intron A. Također su postavljena pitanja o sigurnosti nekih od Merck cjepiva.

Slijede neki od nedavnih problema:

- 2008 godine, Administracija za hranu i lijekove izdala je upozoravajuće pismo za proizvodnju cjepiva “Merck” u Pennsylvaniji nakon citiranja kršenja pravila proizvodnje.

- 2011 godine, 13 bočica cjepiva Merck Gardasil, iz šest različitih zemalja je bilo testirano od strane SANE VAX, koji su utvrdili da su zaraženi sa genetski modificiranim HPV DNA. Umetnuta ambalaža je  utvrdila u posljednjih pet godina da cjepivo ne sadrži virusni DNA.

- U 2011 godini, Merck je opozvao više od milijun doza HIB i HIB / Hep B cjepiva zbog mogućeg onečišćenja.

- Opet u 2011 godini, podignuta je zabrinutost kada je kod Merck cjepiva utvrđeno da su zaraženi sa plastikom.

- Merck je opet bio u vijestima i 2012 godine kada su naslovi objavili da se njegovo cjepivo protiv HIV zapravo pojavilo da bi olakšalo početak bolesti.

Dr. Kim je napustio Merck i osnovao „VGX Pharmaceuticals“ 2000. godine.  Imenovao se direktorom i izvršnim direktorom „Inovio“ u 2009. godini. Te godine, kombinacijom VGX sa Inovio Biomedical formirao se Inovio Pharmaceuticals. Prema Inovio web stranici, Inovio nastavlja partnerstvo sa Merckom. Inovio radi na univerzalnom cjepivu protiv gripe. Također se nalazi u početku korištenja elektroporacija u svojim sustavima isporuke cjepiva. Koristi male impulse za otvaranje stanične membrane za milisekundu, čime virusi slomljenog DNK ulaze u ćeliju.

Inovio je dobio 28 milijardi dolara za financiranje tijekom proteklih 24 mjeseci iz Nacionalnog instituta za zdravlje, od kojih je većina bila dodijeljena na HIV cjepiva. Izvijestio je da komunicira s Odjelom domovinske sigurnosti i američkom vojskom. Dr. Kim je član Globalnog vijeća za dnevni red Svjetskog gospodarskog foruma.

Dr. Kim ne reagira na pozive  novinara.

Cjepila se i ostala nepokretna!

Prigovori na cjepiva koja stižu od građana i aktivista, ali sve češće i struke, nailaze na velike otpore farmaceutske industrije.

Usprkos glasnom otporu mnogih, 2009. širom svijeta preporučalo se cijepljenje po svaku cijenu. Pogotovo onima zaposlenim u zdravstvenim ustanovama. Takvoj kampanji priklonila se i Đurđica Ratkajec. Zaposlena u administraciji osječke bolnice smatrala je pametnim zaštiti se od moguće zaraze.

‘Nakon par dana već nakon cijepljenja osjećala sam trnjenje u lijevoj nozi, sumnjali su da je lumboishijalgija, međutim to je bilo tako progresivno da već nakon par dana nisam uopće mogla stati na tu nogu’, prisjeća se Đurđica prvih tjedana nakon što je primila cjepivo protiv tzv. pandemijske gripe.
Uslijedili su i epileptični napadaji. Bilo joj je sve gore. U godinu dana je prikovana uz krevet.

‘U Osječkoj bolnici imunolog je postavio sumnju da se radi o reakciji na cjepivo influence’, kaže Đurđica kako joj je tada prvi put sinulo o čemu se radi.

Ipak, radilo se samo o sumnji. Nakon što joj nije bilo bolje iz Osijeka je otišla u Zagreb. HZZO nije snosio troškove. Liječenje u Zagrebu računalo se kao traženje drugog mišljenja. Nitko joj nije želio službeno potvrditi da se radi o posljedici cijepljenja.

‘Onaj tko ne priznaje vjerovatno zna zašto ne priznaje, mislim znamo što sve te farmacutske kuće, kakav utjecaj imaju. O tom cjepivu Novartisu tek sam kasnije saznala, sad se dosta toga saznaje. Ne znam zašto se to cjepivo uopće uvelo ako se proizvođač ogradio od svih posljedica’, čudi se Đurđica ne shvaćajući nemaran odnos države u ovom slučaju.

Novinarka Nataša Škaričić prva je pisala o Đurđičićinom slučaju i sličnima, ponukana upravo otkrićem kakav je to ugovor sklopio Imunološki zavod iz Zagreba s proizvođačem cjepiva Novartisom.

‘U tom ugovoru se proizvođač tvrtka Novartis odrekao odgovornosti, pravne odgovornosti u slučaju nuspojava i neučinkovitosti tog cjepiva. Država Hrvatska je to, ne samo prihvatila, nego o sadržaju tog ugovora nije obavjestila javnost’, komentira Škaričić držeći takav potez skandaloznim.

Priču o tome kako su stvoreni uvjeti za takvo sklapanje posla, objavilo je i Provjereno još 2009. Objavom pandemije svinjske gripe farmaceutima je odobrena masovna proizvodnja cjepiva pod posebnim poslovnim uvjetima.

Dramatičnom objavom pandemije gripe Svjetska zdravstvena organizacija obvezala je 194 zemlje svijeta s kojima je imala ugovor da aktiviraju mjere zaštite protiv pandemije, tj. počnu kupovati cjepiva.

Američka federalna agrencija za lijekove (FDA), odobrila je ubrzanu proizvodnju cjepiva od strane 4 proizvođača.
Jedan od ta 4 bila je i tvrtka Novartis. Upravo njihova cjepiva protiv gripe proteklih tjedana povučena su iz uporabe u Italiji, Njemačkoj, Švicarskoj a preventivno i u Kanadi. I Hrvatska je tada bila među zemljama koje su kupile. U tim, kako je proglašeno od strane Svjetske zdravstvene organizacije, hitnim uvjetima, ugovori sa farmaceutima su sklapani u njihovu korist. Zbog proglašene hitnosti sve se odvijalo brzo, a u javnost su informacije izlazile na kapaljku.

‘Ako vi ili vaše dijete budete imali posljedica od cijepljenja protiv svinjske gripe, prepušteni ste sami sebi, jer je kongres zaštitio proizvođače cjepiva od pravnih tužbi u slučaju da ljudi budu oštećeni’, upozoravala je Barbara Lou Fisher, predsjednica Nacionalnog centra za informiranje o cijepljenju, jedne od rijetkih nevladinih udruga koje su uopće govorile Amerikancima što se događa.

Zašto, najbolje je na svojoj koži osjetila Đurđica. Naime, njezina dijagnoza jest podvrsta tzv. Guillain Barreovog sindroma. Vrlo rijetke bolesti koja se veze uz posljedice cijepljenja, tvrdi imunolog Srećko Sladoljev. No, Đurđica nikako ne uspijeva izboriti pravo na odštetu. Sladoljev tvrdi, u Hrvatskoj je već sada puno više slučajeva oboljelih nego što se službeno priznaje.

‘Znači na 8 tisuća imate već 8 prijavljenih slučajeva pojavnosti Guillain Barreova sindroma, a trebalo bi ih biti 5 na čitavu Hrvatsku’, naglašava Sladoljev objašnjavajući kako mu s eljudi i danas javljaju sa simptomima poput Đurđičinih..
Iz državne agencije za lijekove pak, govore sasvim nešto drugo. Tijekom 2012. kažu zaprimili su tek tri prijave, te za dvije saznali iz medija.

‘Očito se ne bave na ispravan način ako to saznaju iz novina. Znači zakonski je to vrlo dobro uređeno i jasno. Liječnik mora prijaviti nuspojavu, čak i ako se ne slaže s pacijentom da je to nuspojava, ali ako pacijent tako misli onda on to mora i prijaviti, a ne odmahnut rukom’, vrlo je jasan Sladoljev.

Iz Hrvatske agencije za lijekove i medicinske proizvode, na naš upit o cjepivima, odgovorili su kako su u razdoblju od 2008. do 2011. godine zaprimili sveukupno 1565 prijava nuspojava na sva cjepiva dostupna na našem tržištu.
Nakon što je od dvoje liječnika dobila potvrdu o sumnji da se radi o posljedici cjepiva Đurđica je pisala Imunološkom zavodu i Zavodu za javno zdravstvo želeći ih izvjestiti o svom slučaju.

‘Evo, dobila sam odgovor da se ne može niti potvrditi niti opovrgnuti da je od cjepiva’, razočarano Đurđica komentira odgovore nadležnih.

Ona je jedan od dva slučaja za koji su u HALMED-u doznali iz medija. Pa su oni zvali nju, obećavši joj istragu.
Naime, zaključak HALMED-ove istrage jest da korist od cjepiva daleko premašuje moguću štetu, te se u većini bolesničkih pritužbi odbacuje povezanost simptoma sa cijepivima.

‘Mi imamo sustav praćenja tih nuspojava, postoje zakoni, insitucije, međutim ono što je veliki nedostatak i problem svugdje u svijetu, liječnici koji su prečesto u sukobu interesa na način da surađuju s farmaceutskom industrijom. Oni prečesto ne obavljaju svoju dužnost da savjesno prijavljuju nuspojave lijekova i cjepiva na način koji to propisuje zakon’, kaže Nataša Škaričić.

Pripišemo li tome činjenicu da je cijela histerija oko panedmijske gripe 2009. osuđena od Vijeća Europe kao najveći skandal u medicinskoj povijesti, nije čudo da građani gube povjerenje u zdravstveni sustav općenito.

I dok formalna medicinska zajednica sve glasnije kontroverze oko cjepljenja pripisuje histeriji i dezinformacijama, doktor Sladoljev smatra kako nije stvar u cjepivima. Nitko ne želi reći da su ona nepotrebna te da se stanovništvo treba prestati cijepiti. Problem je tehničke prirode, tvrdi, većina nuspojava nastaje zbog načina na koji se cjepivo unosi u organizam.
‘Dobre stvari u medicini su započinjale kao hereze, a medicina se često branila dogmama, cjepivo u špricama su jedna dogma i mora se riješiti, kaže imunolog, pojašnjavajući stanje.

Vratimo li se na enormne zarade koje se vrte u farmaceutskoj industriji, nije teško zaključiti da prigovorima protiv postojećih cijepiva i uvođenju novih načina primjene postoje veliki otpori. Novartis je, primjerice, u trećem tromjesečju ove godine zabilježio neto profit od 2,48 milijardi dolara i promet od 13,81 milijardu dolara. Proizvodnja potpuno novog načina primjene cjepiva ili temeljito ukazivanje na eventualne nuspojave, zasigurno bi ozbiljno umanjili takav godišnji profit.
 
 
izvor: politika.hr, dnevno.hr/uredio:nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=12280"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]