Lezbijski par, roditelji dječaka, dobili su pravo da ga registriraju u Poljskoj kao svoje dijete, odlučio je visoki sud donijevši odluku bez presedana u toj katoličkoj zemlji gdje je istospolni brak ilegalan

Taj je slučaj prvo došao pred lokalnu administraciju 2015. kada je jedna Poljakinja zatražila registraciju svog sina, rođenog u Londonu 2014., kako bi dobio poljski rodni list, objavio je list Rzeczpospolita.

Poljakinja i njezina partnerica registrirane su kao roditelji dječaka u Britaniji, ali je lokalna administracija u Poljskoj odbacila njihov zahtjev.

Dužnosnik Vrhovnog administrativnog suda u četvrtak je potvrdio za Reuters da je sud odlučio u korist lezbijskog para. Pisana izjava bit će izdana kasnije u četvrtak.

Poljski mediji su objavili da je ta presuda prva takve vrste u Poljskoj gdje je istospolni brak ilegalan i homoseksualci imaju manja prava nego u mnogim drugim europskim zemljama.

“Ova odluka će otvoriti nove pravne mogućnosti za homoseksualne roditelje… Ona povećava sigurnost obitelji koje odaberu živjeti dijelom u Poljskoj a dijelom u inozemstvu”, rekao je Pawel Knut, odvjetnik poljske organizacije za prava homoseksualaca – Kampanje protiv homofobije.

(dnevno.hr)

Elton John i princ Harry najavili su novu međunarodnu financijsku pomoć vrijednu 1,2 milijarde dolara kako bi se “zaustavio ciklus” prenošenja HIV-a dok znanstvenici govore o slabim rezultatima u pronalaženju lijeka

Britanski pjevač Elton John u utorak je napao Rusiju i istočnu Europu optuživši ih za “diskriminaciju homoseksualaca”, drugog dana međunarodne konferencije o AIDS-u u Amsterdamu.

Elton John i princ Harry najavili su novu međunarodnu financijsku pomoć vrijednu 1,2 milijarde dolara kako bi se “zaustavio ciklus” prenošenja HIV-a dok znanstvenici govore o slabim rezultatima u pronalaženju lijeka.

Na tiskovnoj konferenciji nakon objave te informacije pjevač je upro prstom u Rusiju i u istočnoeuropske zemlje.

“Te zemlje provode politiku velike diskriminacije pripadnika LGBT zajednice”, požalio se Elton John. “Moramo se boriti protiv toga”, rekao je.

Premda je britanska pjevačka zvijezda istaknula da se diskriminacija “ne događa samo u istočnoj Europi”, ona je ipak veoma česta u tom dijelu svijeta, ocijenio je.

“Istočna Europa je jako homofobna i LGBT zajednica ondje veoma teško živi”, dodao je pjevač u razgovoru za agenciju France Presse.

Elton John je ocijenio da je nužno “surađivati s vladama” u vezi s tim pitanjem.

“Politike moraju biti na visini tako važnog pitanja. One mogu brzo iskorijeniti tu epidemiju. Molim vas, sjetite se da su svi ljudi jednako vrijedni”, istaknuo je.

“Ja nisam predsjednik Putin ni predsjednik Trump. Nisam predsjednik neke države. Političari moraju biti bolji ljudi”, poručio je u oštrom govoru. “Da nema nesnošljivosti i mržnje, ta bi se bolest mogla iskorijeniti brže nego što se misli”, rekao je na kraju.
 
(vecernji.hr)

Građani Europe koji krše novi zakon o “govoru mržnje” na internetu, uključujući i one koji kritiziraju Vladu i njezine poteze, bit će prisiljeni prisustvovati ‘logorima za reedukaciju”

Prema članku 7. Europske okvirnog nacionalnog zakon za promicanje tolerancije :

Maloljetnici koji suosuđeni za zločine navedene u stavku (a) će morati proći rehabilitacijski program osmišljen kako bi se u njih ubacila kultura tolerancije.

Puni presjek zakona glasi:

Odjeljak 7. Kaznene sankcije

(a) Sljedeći akti će se smatrati kažnjivim kaznenim djelima kroz zločine:

(i) Zločini iz mržnje prema definiciji iz točke 1. (c).

(ii) Poticanje na nasilje nad grupom kao što je definirano u točki 1. (a).

(Iii) Grupna kleveta kao što je definirano u točki 1. (b).

(Iv) Očigledno odobrenje totalitarne ideologije, ksenofobije ili antisemitizma.

(V) Javno odobravanje ili negiranje holokausta.

(Vi) Javno odobravanje ili uskraćivanja bilo kojeg drugog djela genocida čije je postojanje određeno međunarodnim kaznenim sudom ili tribunalom.

(b) Maloljetnici osuđeni za zločine navedene u stavku (a) će morati proći rehabilitacijski program osmišljen kako bi se u njih ubacila kultura tolerancije.

(Iv) Očigledno odobrenje totalitarne ideologije, ksenofobije ili antisemitizma.

(v) Javno odobravanje ili negiranje holokausta.

Vijesti o kampovima za edukaciju dolazi nakon što su američki internet giganti Facebook, Twitter, Google i Microsoft obećali da će se boriti protiv online kritičara i govora mržnje kao dio zajedničke opredijeljenosti s Europskom komisijom.

Bloomberg.com izvještava:

Iznad nacionalnih zakona koji kriminaliziraju govor mržnje, postoji potreba da se osigura takvu aktivnost kod korisnika Interneta “koja bi se žurno pregledala preko platforme online posrednika i društvenih medija, nakon primitka valjane obavijesti, u odgovarajućem vremenskom okviru”, ove kompanije zajedno sa Europskom komisijom su priopćile u objavljenom zajedničkom priopćenju.

Francuski židovska grupa mladih, UEJF, tužila je Twitter, Facebook i Google u Parizu ovog mjeseca oko toga kako oni prate govor mržnje na webu.

U toku oko šest tjedana u travnju i svibnju, pripadnici francuskih antidiskriminacijskih skupina označili su nedvosmisleni govor mržnje koji, kako oni kažu, promovira rasizam, homofobiju ili antisemitizam.

Više od 90 posto postova na koje su ukazali na Twitteru i YouTubeu ostaje online u prosjeku od 15 dana nakon zahtjeva za uklanjanjem, prema studiji organizacija UEJF, SOS Racism i SOS Homophobia. (izvor)
 
NoviSvjetskiPoredak.com

“Bio je to barbarski čin, to što su učinili. Oni su barbari!”, rekla je jedna od žrtava. Osumnjičeni su rekli policiji da “takve osobe moraju biti kamenovane do smrti”

Tri mladića iz Sjeverne Afrike kamenovali su dvije transrodne žene u zapadnom njemačkom gradu Dortmundu u nedjelju.

Prema izvješću u petak na televizijskoj postaji SAT1.NRW, muškarci su napali Yasmine i Elisu, dvije transrodne žene, u neposrednoj blizini glavnog gradskog željezničkog kolodvora, piše jpost.com.

“U roku od sekunde su nas bacili na pod … i počeli bacati kamenje”, rekla je Elisa.

Policijski automobil na željezničkoj stanici pojavio kada se napad kamenovanja odvijao i uhitili su muškarce.

Njemački mediji u pravilu ne objavljuju prezimena žrtava kako bi zaštitili njihovu privatnost.

Trojica muškaraca su bili u dobi između 16 i 18 godina i poznati vlastima zbog krađe i napada.

Načelnik policije u Dortmundu Kim-Ben Freigang je rekao da su osumnjičeni policiji rekli da “takve osobe moraju biti kamenovane”.

Njemački mediji su izvijestili da je jedan osumnjičeni rekao: “Vi kurve morate biti kamenovane (ubijene)”.

“To je bio barbarski što su učinili. Oni su barbari “, rekla je jedna od napadnutih žena.

Dodala je da ne može vjerovati da se dogodio tako sraman čin.

“U 2016., u Njemačkoj se dogodilo kamenovanje!”, rekla je druga.

Prema izvješću SATI.NRW, Yasmina je rekla da je to prvi put u 30 godina da se ona osjeća nesigurno kao transrodna žena.

Trojica muškaraca, su iz prvo zaustavili i priupitali, dali hoće s njima raditi, “nešto”.

Nakon što su imigranti shvatili da su Yasmina i Elisa transrodne žene, muškarci su počeli kamenovati.

Kamenovanje ljudi na smrt je kazna koja se koristi u većinski muslimanskim zemaljama.

Smrtonosno homofobija je rasprostranjena u arapskom svijetu i Iranu. 2008. godine, britanski WikiLeaks je napomenuo da je Islamska Republika Iran pogubila “između 4.000 i 6.000 homoseksualaca i lezbijki” od Islamske revolucije 1979.

Islamska država u Siriji i Iraku ubila je nekoliko desetaka homoseksualaca bacanjem ljudi sa krova najviših zgrada. Saudijska Arabija, Sudan, Jemen i Katar, su samo neke od največih anti-gay zemalja, progoneći LGBT članove smrtnom kaznom i zatvorom.
 

 
(preveo:NSP)

I. Europski izbori potvrdili su tendenciju koja se već godinama uočava diljem kontinenta: spektakularni uspon ekstremne desnice. Riječ je o pojavi nezapamćenoj još od 1930-ih.

U mnogim zemljama ovaj pokret je dobio između 10% i 20% posto glasova; danas je u tri zemlje (Francuskoj, Britaniji, Danskoj) već dostigao 25% do 30% posto. Štoviše, utjecaj krajnje desnice je veći od njenog biračkog tijela: njene ideje kontaminiraju i “klasičnu” desnicu, pa čak i dio socijalno neoliberalne ljevice.

Francuski slučaj je najozbiljniji, jer je uspjeh Nacionalnog fronta nadmašio čak i najpesimističnija predviđanja. Kako je nedavno napisano u uvodniku na sajtu Mediapart, “pet minuta je do dvanaest”.

II. Krajnja desnica je vrlo raznolika i kreće se od otvoreno nacističkih stranaka poput “Zlatne zore” u Grčkoj do buržoaskih sila koje su savršeno integrirane u institucionalnu političku igru, poput UDC u Švicarskoj.

Zajednički su im šovinistički nacionalizam, ksenofobija, rasizam, mržnja prema imigrantima – naročito “neevropljanima” – i Romima (najstarijem narodu ovog kontinenta), islamofobija i antikomunizam.

Tome se u mnogim slučajevima mogu dodati antisemitizam, homofobija, mizoginija, autoritarnost, preziranje demokracije i eurofobija. Što se tiče drugih pitanja – na primjer, stavova za ili protiv neoliberalizma i sekularizma – ovaj pokret je podijeljen.

III. Bilo bi pogrešno vjerovati da su fašizam i antifašizam pojave koje pripadaju prošlosti. Naravno, danas nemamo masovne fašističke stranke koje se mogu usporediti s NSDAP u Njemačkoj 1930-ih, ali ni tada se fašizam nije ograničavao samo na ovaj model: španjolski frankizam i portugalski salazarizam veoma su se razlikovali od talijanskog i njemačkog modela.

Veliki dio današnje Europske krajnje desnice djeluje u izravno fašističkom i / ili neo-nacističkom okviru: to vrijedi za grčku “Zlatnu zoru”, mađarski Jobbik i ukrajinske stranke Svoboda i Desna sektor; ali i nešto drugačije, za francuski Nacionalni front, austrijski FPO, i belgijski Vlaams Belang, čiji su osnivači održavali bliske veze s povijesnim fašizmom i snagama koje su kolaborirali s Trećim rajhom.

U drugim zemljama poput Nizozemske, Švicarske, Britanije i Danske – krajnje desničarske stranke nemaju fašističko porijeklo, ali s fašizmom dijele rasizam, ksenofobiju i islamofobiju. Jedan od argumenata kojim se često dokazuje da se krajnja desnica promijenila i da više nema mnogo veze s fašizmom jeste njeno prihvaćanje parlamentarne demokracije i izbornog puta do vlasti.

Prisjetit se da je izvjesni Adolf Hitler postao kancelar Njemačke legalnim glasanjem u Reichstagu, i da je maršala Petena za šefa države izabrao francuski parlament. Kad bi Nacionalni front došao na vlast izbornim putem – što nažalost više nije hipoteza koja se može odbaciti – što bi ostalo od demokracije u Francuskoj?

IV. Ekonomska kriza koja razdire Europu od 2008. gotovo svugdje (osim u Grčkoj) više je pomogla krajnjoj desnici nego radikalnoj ljevici.

Ove dvije sile su neusporedive, za razliku od europske situacije tridesetih, kada je u mnogim zemljama antifašistička ljevica rasla usporedo s fašizmom. Današnja krajnja desnica je nesumnjivo profitirala od krize, iako ona ne objašnjava sve: u Španjolskoj i Portugalu, dvjema državama najteže pogođenim krizom, krajnja desnica je ostala marginalna.

I u Grčkoj, iako je “Zlatna zora” eksponencijalno rasla, to se odvijalo u sjeni uspona Sirize, koalicije radikalne ljevice. U Švicarskoj i Austriji, zemljama koje je u velikoj mjeri kriza zaobišla, rasistička krajnja desnica često dobiva preko 20% posto glasova. Tako da se treba čuvati ekonomističkih objašnjenja koja često daje ljevica.

V. Povijesni čimbenici su nesporno odigrali neku ulogu: duga antisemitska tradicija rasprostranjena u nekim zemljama; izdržljivost kolaboracionističkih struja iz Drugog svjetskog rata; i kolonijalna kultura koja prožima stavove i ponašanje dugo nakon dekolonizacije – ne samo u bivšim imperijama, nego u skoro svim europskim državama. Svi ovi faktori djeluju u Francuskoj i pomažu da se objasni uspjeh stranke Marin Le Pen.

VI. Koncept “populizma” koji koriste neki politolozi, mediji, pa čak i dio ljevice, potpuno je neadekvatan za objašnjavanje ove pojave i služi samo širenju konfuzije.

Ako se u Latinskoj Americi od 30-ih do 60-tih termin populizam upotrebljavao da definira nešto sasvim konkretno – vargasizam, peronizam itd. – Njegova europska upotreba od 90-ih do danas sve je manje jasna i precizna. Populizam se definira kao “politička pozicija koja se svrstava uz narod protiv elite”, što važi za skoro svaku političku stranku ili pokret.

Kada se upotrebljava za stranke krajnje desnice, ovaj pseudokoncept ih – svjesno ili nesvjesno – legitimira, čini prihvatljivim, ili čak primamljivim – jer tko još nije za narod protiv elite? – Pažljivo izbjegavajući uznemiravajuće izraze: rasizam, ksenofobija, fašizam i ekstremna desnica. Neoliberalni ideolozi također svjesno mistifikatorski koriste “populizam” da spoje krajnju desnicu i radikalnu ljevicu, pa ih označavaju kao “desničarski populizam” i “ljevičarski populizam”, budući da su i jedni i drugi protiv neoliberalnih mjera, “Europe” itd.

VII. Ljevica u cjelini, s rijetkim izuzecima, ozbiljno je potcijenila ovu opasnost. Nije vidjela podizanje smeđeg vala, pa tako nije vidjela ni potrebu da preuzme inicijativu u antifašističkoj mobilizaciji. Za određene struje na ljevici, koje krajnju desnicu tumače kao puki nusprodukt krize i nezaposlenosti, moraju se napasti uzroci, a ne sama fašistička pojava. Takvo tipično ekonomističko rezoniranje razoružalo je ljevicu pred desničarskom rasističkom, ksenofobičnom i nacionalističkom ideološkom ofenzivom.

VIII. Nijedna društvena skupina nije imuna na smeđu kugu. Ideje krajnje desnice, naročito rasizam, zagadile su veliki dio ne samo sitne buržoazije i nezaposlenih, nego i radničke klase i mladih ljudi. Ovo je naročito primjetno u slučaju Francuske.

Ove ideje nemaju veze s realnošću imigracije: podrška nacionalnom frontu, na primjer, bila je osobito visoka u nekim ruralnim područjima koje nikad nisu vidjele nijednog imigranta. A Roma imigranata, koji su nedavno bili predmet histerične rasističke kampanje – uz nesebično sudjelovanje tadašnjeg “socijalističkog” ministra unutarnjih poslova Manuela Valsa – ima manje od dvadeset tisuća u čitavoj Francuskoj.

IX. Druga “klasična” ljevičarska analiza fašizma jeste da se u suštini radi o instrumentu krupnog kapitala za gušenje revolucije i radničkog pokreta. Budući da je radnički pokret danas vrlo oslabljen i da revolucionarna prijetnja ne postoji, krupni kapital nema interes da podrži desničarske pokrete, pa tako rizik od smeđe ofanzive nema.

To je još jedno ekonomističko tumačenje koja ne uzima u obzir autonomiju nekog političkog fenomena – birači zaista mogu izabrati stranku koja nema potporu krupne buržoazije – i po svemu sudeći zanemaruje činjenicu da krupni kapital može prilagoditi na najrazličitije političke režime bez mnogo predomišljanja.

X. Ne postoji čarobna formula za borbu protiv krajnje desnice. Moramo biti inspirirani – uz odgovarajuću kritičku distancu – antifašističkim tradicijama iz prošlosti, ali moramo i biti kreativni kako bismo reagirali na nove oblike ove pojave.

Moramo znati da kombiniramo lokalne inicijative s dobro organiziranim i strukturiranim unitarnim sociopolitičkim i kulturnim pokretima, i na nacionalnoj i na kontinentalnom planu. Ponekad je moguće udružiti se s duhovima “republikanizma”, ali organizirani antifašistički pokret može biti učinkovit i vjerodostojan samo ako ga predvode snage izvan dominantnog neoliberalnog konsenzusa.

To podrazumijeva borbu koja se ne može ograničiti samo na jednu zemlju, već se mora organizirati na razini Europe u cjelini. Borba protiv rasizma, kao i solidarnost s njegovim žrtvama, jedna je od osnovnih komponenti ovog otpora.
 

 
(pescanik, youtube.com/uredio: nsp)

EUROSONG 2014.!

POBJEDNIK POD IMENOM – Conchita Wurst (conchita španj. “mala concha” ili mala vulva – vagina, wurst njem. kobasica), pravim imenom Thomas Tom Neuwirth, 25- godišnji je transvestit iz Austrije i pobjednik Eurosonga 2014. godine.

Tko je žena s bradom, Conchita Wurst?

“Možda jednom i skinem periku i ostavim je kući, ali to neće biti tako brzo. Moja misija bit će završena kada prestanu polemike oko toga koga smijemo voljeti, a koga ne”

Rođen u Austriji, Tomas je od malena bio suočen s diskriminacijom okoline te se stoga odlučio na ovaj imidž žene s bradom.

“Možda jednom i skinem periku i ostavim je kući, ali to neće biti tako brzo. Moja misija bit će završena kada prestanu polemike oko toga koga smijemo voljeti, a koga ne”.

Thomas je još prije dvije godine pokušao izboriti visok plasman na Eurosongu, ali nije uspio. Prvi put se pojavio na TV ekranima 2006. godine u showu na kojem je osvojio drugo mjesto. Uskoro postaje članom boy benda koji se brzo raspao, a nakon završetka školovanja za modnog dizajnera, 2011. godine ulazi u dva reality showa od kojih je jedan bio preživljavanje u pustiji s plemenima. Te se godine i prvi put pojavio u javnosti kao Conchita Wurst.

Prije odlaska u Dansku Thomas je najavio da se neće odreći svog imidža Conchite usprkos svim kontroverzama. Tvrdi da je izabrao ovo umjetničko ime jer u prijevodu znači “svejedno”, što je naravno laž.

Nitko nas ne može zaustaviti, rekao je Thomas nakon pobjede na Eurosongu. Očito je da Europska Unija podržava ovakav nastup i da je to dio Agende koja se provodi. EU podržava tekst pjesme, i nastup transvestita, i trebamo se zapitati gdje sve to vodi. Očito je da homoseksualni brakovi dolaze na velika vrata, a Agenda za uništenje obitelji se provodi sve jače i više.

Austrijska javnost podijeljena je oko Conchite. Neki su umjetnici i političari tvrdili kako je sramota da “takva osoba” predstavlja Austriju.

Mnogi su predvidjeli, a i pobjeda Conchite Wurst je bila najavljena!

Conchitu Wurst, nažalost, gledale su mnoge obitelji, velik broje djece i mladih za koje se iskreno nadamo da neće imati traume.

U snažnoj konkurenciji teletabisa u duginim bojama, ušminkanih boy bendova, engleskih okultista, erotskih Poljaka, pobijedio/la je, baš kao što smo neki dan i sami predvidjeli Conchita Wurst.

Conchitu Wurst nisu birali građani Austrije. Dapače, mnogi su bili revoltirani činjenicom da će njihovu zemlju predstavljati čovjek u tijelu žene s bradom na licu, a koji je po svemu sudeći trebao podsjetiti svijet da je Europa “tolerantna”.

Europa je tako morala na brzinu smisliti kako ispraviti pogreške tih netolerantnih i neposlušnih država članica pa je osmislila nešto što nitko nije; neka pobjedi transeksualac i neka cijeli svijet vidi što je Europa. Conchita Wurst nije ništa drugo nego odraz europske istine, odraz plana i svijeta u kojemu živimo. Ona je dobro režirani, pomno osmišljeni, projekt mašinerije u kojem su na silu morali sudjelovati svi građani Europe. Pa tako i mi, iako nismo sudjelovali u ovogodišnjem Eurosongu.

O čemu je pjevala Conchita Worst? Pobijedio/la je s pjesmom koja govori o transformaciji, promjeni, uspoređujući sebe, nezadovoljnu vlastitim tijelom, s mitskom pticom Fenix koja se uzdiže iz pepela.

RIJEČI POBJEDNIČKE PJESME

Riječi pjesme slijede u nastavku, a na vama je da se odlučite da li on pjeva o miru u svijetu ili o nečemu intimnijem.
***********************************************
Uzdignut kao Feniks

Buđenje u ruševinama
Hodanje preko stakla
Susjedi kažu da smo nevolja
Pa to je vrijeme prošlo

Viri iz ogledala
Ne, to nisam ja
Stranac je sve bliže
Tko može ta osoba biti

Ti me ne bi znao uopće danas
Iz blijeda svjetla sam poletio

Uzdignuti kao feniks
Iz pepela
Tražim umjesto osvete
Odmazdu
Ti su upozorio
Jednom kad sam transformirao
Jednom kad sam se preporodio
Znaš da ću ustati kao feniks
No, ti si moj plamen

Idi svojim poslom
Ponašaj se kao da si slobodan
Nitko ne može svjedočiti
Ono što si učinio za mene

Jer ne bi me znao danas
I vi me morate vidjeti
I vjerovati
Iz blijeda svjetla sam uzletio

Uzdignut kao feniks
Iz pepela
Tražim umjesto osvete
Odmazdu
Ti si bio upozoren
Jednom kad sam se transformirao
Jednom kad sam se preporodio

Ustajem do neba
Bacio si me, ali
Ja ću letjeti

I uzdignuti kao feniks
Iz pepela
Tražim umjesto osvete
Odmazdu
Ti si bio upozoren
Jednom kad sam se transformirao
Jednom kad sam se preporodi
Znaš da ću ustati kao feniks
No, ti si moj plamen
 

 
 
uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=17498"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Iskreno, oni koji se daju u rasizam i predrasude mogu jednostavno biti prilično neinteligentni.

Istraživanje je pokazalo da oni koji gravitiraju prema društveno konzervativnim ideologijama su skloniji formiranju i držanju rasističkih stavova i predrasude, jer konzervativne ideologije naglašavaju hijerarhiju i “otpor promjenama”. No, svi znamo da je napredak upravo zbog “napretka” jednako besmislen.

Moguće je da oni koji imaju duboko ukorijenjene predrasude i rasističke stavove, možda zapravo jednostavno ne znaju za bolje, ili su kognitivno osakaćeni da bi bili bez predrasuda. Nekoliko studija ukazalo je na to da postoji jaka veza između netolerancije, rasizma i predrasuda u cjelini, sa smanjenim kognitivnim sposobnostima, i nižom integrativnom složenošću (stavljajući različite, zasebne ideje zajedno).

U analizi dvaju skupova podataka velikih razmjera, utvrđeno je da je niža inteligencija u djetinjstvu predviđa veći rasizam u odrasloj dobi. Sekundarna analiza skupine podataka, također je potvrdila prediktivni utjecaj loših vještina apstraktnog razmišljanja o anti-homoseksualnim predrasudama. Osobe s nižim kognitivnim sposobnostima su razotkriveni da su manje u interakciji sa pojedincima drugih rasa.

Isto tako vrijedan, taj podatak ne treba značiti da su svi rasisti niske inteligencije: vrlo je vjerojatno da su neki samo manipulativni psihopati.

No, otkriće sugerira da su ta djeca s manje inteligencije imaju veću vjerojatnost da će uspostaviti i održati rasističkih, homofobni i drugi “maloumni” pogled predrasuda.

U jednom istraživanju provedenom u SAD-u, znanstvenici Hodson i Busseri su usporedili 254 ljudi s istom količinom obrazovanja, ali koji imaju različite razine sposobnosti u apstraktnom razmišljanju. Oni su otkrili da ljudi koji su bili lošiji u apstraktnom razmišljanju su češće pokazivali ​​predrasude protiv homoseksualaca. To zapravo ne čudi da oni koji su manje tolerantni će se prikloniti strani koja ima “zatvoreni mozak”, jer im možda nedostaje sposobnost da apstraktno ili kritički razmišljaju o informacijama.

RASIZAM > IQ

Razumijevanje korijena rasizma i predrasuda moglo pomoći da ih se eliminira (predrasuda). Programi protiv predrasuda mogu potaknuti sudionike da vide stvari iz gledišta druge grupe, ali te mentalne vježbe bi mogle biti previše naporne za osobe s niskim kvocijentom inteligencije, rekao je Hodson .

Umirovljeni američki državnik dr. Ron Paul, je izjavio da je slobodarski pokret neprijatelj svim rasizma:

“Rasizam, jednostavno govoreći, je ružan oblik kolektivizma, razmišljanje koje ljude strogo vidi kao ČLANOVE GRUPA umjesto kao POJEDINCE”

Dokazano: Evo zašto rasisti i konzervativci imaju niži IQ!

Zašto su manje inteligentni ljudi skloniji konzervativizmu? ‘Jedna od glavnih značajki konzervativizma su struktura i red, formirani kako bi se lakše shvatio kompliciran svijet’, rekao je Hodson.

Dr. Brian Nosek, psiholog sa Sveučilišta Virginia, dodao je kako je ‘stvaran svijet kompliciran i neuredan’. ‘Ideologije žele riješiti nered pa nameću jednostavno rješenje, prema tome ne iznenađuje da ljude sa slabijim kognitivnim sposobnostima privlače pojednostavljene ideologije.

Ekstremni Desničari od malih nogu

Profesor Briain Nosek koji je, također, sudjelovao u navedenoj studiji, istaknuo je da su rezultati studije pokazali kako nemogućnost djece s nižom inteligencijom da shvate i prihvate mišljenja drugih, posebno osoba koje pripadaju drugoj naciji ili klasi, jasno pokazuju da će se u jednom trenutku tijekom života prikloniti desničarskim ideologijama.

Kako bi utvrdili moguću povezanost između visine inteligencije i političke orijentacije, kanadski profesori su ispitanike, između ostalog, pitali o njihovom mišljenju o ulozi žena u društvu i utjecaju ustanova na promociju autoriteta.

Također, ponašanje prema drugim rasama i nacijama, profesori sa sveučilišta Brock u Kanadi mjerili su na temelju odgovora ispitanika na pitanje “protive li se raditi s osobama drugih rasa i nacija” i njihovog stupnja opće inteligencije.

Istraživanje je izazvalo oluju na internetu: liberali kažu kako ono potvrđuje njihove sumnje o konzervativcima, a konzervativci tvrde da je istraživanje krivo protumačeno. Što vi mislite? Jesu li konzervativni ljudi zaista manje inteligentni ili je to samo političko mišljenje zamaskirano u znanost?
 
(preveo: mag. Alfred Bošković / uredio: nsp)