Novi Svjetski Poredak » hipotekarni krediti

POZNATI FINANCIJSKI ANALITIČAR PETER SCHIFF: Niste naučili lekciju! Sljedeća financijska kriza će biti još gora zbog propasti dolara

adminitrix — Sat, 15 Sep 2018 15:42:48 +0000

Desetljeće nakon globalne financijske krize, svijet se suočava sa još jednom velikom krizom još većom od one u 2008. godine

Veteranski financijski analitičar Peter Schiff, predsjednik Uprave Euro Pacific Capital, izjavio je:

“Banke ‘prevelike da propadnu’ sada su veće nego ikada, i više su izložene rastu stopa i recesiji. Sustavni rizici za gospodarstvo su puno veći nego što su bili 2008. godine” – rekao je Schiff.

Takvim bankama je trebalo biti dopušteno da propadnu prije više od deset godina, kaže on.

“Moralna opasnost povezana s vladom koja je napravila pogrešku u spašavanju banaka kojima je trebalo biti dopušteno da propadnu. Na žalost, iz prošle krize se nije naučila lekcija. Ponovili smo i proširili sve pogreške koje su prouzročile posljednju krizu, osiguravajući da će sljedeća biti mnogo gora” – rekao je.

Prema ovom analitičaru i investitoru, svi problemi koji su prouzročili financijsku krizu 2008. su sada još veći.

“Još lošija monetarna i fiskalna politika od posljednje krize jamči da će sljedeća kriza biti mnogo gora. Kriza će biti slična, a vlada će biti uzrok. Svatko će biti uhvaćen u iznenađenju, a kapitalizam će biti žrtvenik, i ta kriza će biti puno drugačija jer će biti puno gora” – rekao je Schiff.

Međutim, priroda sljedeće krize bi bila drugačija, predviđa Schiff.

Dok je kriza 2008. bila usredotočena na hipotekarne kredite, porast dolara i pada cijene zlata bi uzrokovali novu krizu koje će imati temelj u dugu američkog trezora.

“Državni dug će biti središte sljedeće krize, a dolar će se srušiti, a cijene zlata će porasti. Slijedit će recesija koja će biti puno gora, jer će i potrošačke cijene također oštro narasti.”

NoviSvjetskiPoredak.com

Godišnjica propasti Lehman Brothersa: Je li svijet išta pametniji?

adminitrix — Sat, 19 Sep 2015 11:34:51 +0000

Ponedjeljak, 15. rujna 2008. – ako se sagledaju posljedice koje je imao za cijeli svijet, možda bi se trebao obilježavati kao i onaj puno zloglasniji 11. rujna

Nakon tog neizvjesnog vikenda koji je protekao u pregovorima, američke monetarne vlasti odbile su spasiti investicijsku banku Lehman Brothers te su čelnici te banke rano ujutro objavili bankrot koji je i dan danas na samom vrhu ljestvice najvećih svjetskih bankrota

U tom trenutku Lehman Brothers je bila četvrta po veličini američka investicijska banka s imovinom od 639 milijardi dolara, deset puta većom od one koju je imao energetski div Enron kad je završio u bankrotu sedam godina ranije. Čak je i najveći američki proizvođač automobila General Motors, koji je bio prisiljen proglasiti bankrot nekoliko mjeseci nakon Lehman Brothersa baš zbog oluje koju je izazvala propast te banke, imao imovinu sedam puta manju od Lehmana.

Iznenađenje: Da ili ne?

Propast Lehman Brothersa i jest i nije bila iznenađenje. Stvari su se ozbiljno zakuhale još početkom tog rujna, no mnogi su očekivali da će američke vlasti pružiti spasonosni kredit nalik onom koji je u ožujku iste godine spriječio propast investicijske banke Bear Stearns koja se našla u sličnoj situaciji kao i Lehman. No njujorška banka američkih saveznih rezervi, kojoj je tada na čelu bio budući američki ministar financija Timothy Geithner, odbila je čelnike Lehmana i oni nisu imali drugog izlaza.

Uzroci koji su doveli do kraha i Lehman Brothersa i Bearn Stearnsa su poznati. Velike američke banke su u utrci za zaradom pokrenule ciklus koji je u konačnici doveo do toga da su se hipotekarni krediti godinama odobravali ljudima koji ih nisu mogli vraćati. Kako je broj tih ljudi rastao i kako su rasli iznosi financijskih instrumenata koji su bili vezani uz te kredite, rizik se s godinama povećavao, da bi njegovi pravi razmjeri postali poznati tek 2007. i 2008. godine.

Pahuljica koja je zakotrljala lavinu

No bankrot Lehman Brothersa, koji je u svojoj imovini imao značajan dio financijskih instrumenata vezanih uz te tzv. ‘drugorazredne hipotekarne kredite’, bio je ona pahuljica koja je zakotrljala financijsku lavinu. Zbog međusobne povezanosti sofisticiranim financijskim instrumentima i ulaganjima, uslijedio je niz bankrota drugih financijskih institucija. Kolaps financijskog sustava doveo je, pak, i do kraha gospodarstva razvijenih zemalja.

Posljedice propasti Lehmana možda su i najbolje vidljive u Hrvatskoj. Dok su se gotovo sva svjetska gospodarstva od prvotnog šoka barem donekle oporavila u roku od dvije do tri godine, nama je za to trebalo čak šest godina. A budući izgledi gospodarskog rasta nam i dalje ne ulijevaju optimizam.

Što rade regulatori

U svemu tome postavlja se pitanje jesmo li na slučaju Lehman Brothersa naučili ikakve lekcije? Odgovor je opet dvoznačan. Neke jesmo, neke nismo. Uz pohlepu bankara za financijsku krizu često su okrivljavani i regulatori koje se optuživalo da nisu dovoljno pažljivo pratili rast rizika prouzročenog olakim kreditiranjem. Kriza je tako dovela do novih zakona, pravila i strožih zahtjeva posebno što se tiče kapitala koji moraju imati banke kako bi pokrile svoju rizičnost.

Uvedeni stres testovi

Prema podacima Baselskog odbora za nadzor banaka (udruženje nacionalnih institucija koje nadziru poslovanje banaka) najvećim svjetskim bankama je 2011. godine nedostajalo čak 500 milijardi eura kapitala kako bi adekvatno pokrivale svoju rizičnost. Do kraja prošle godine taj se iznos smanjio na samo 6,5 milijardi eura što je u svjetskim razmjerima gotovo zanemariv iznos. Uz to, u međuvremenu su stvorena neka nova regulatorna tijela, a i praksa provođenja tzv. stres testova u bankama kojima se procjenjuju posljedice vanjskih šokova na poslovanje najvećih banaka, je postala uobičajena.

Jeftino kreditiranje

S druge strane, gospodarska kriza koja je uslijedila nakon financijskog šoka u rujnu 2008. natjerala je niz središnjih banaka iz razvijenih država da stvore najbolje moguće uvjete za jeftino kreditiranje kako bi se potaknuo gospodarski rast. Tako jeftino kreditiranje dovelo je u međuvremenu do zaduživanja preko svake mjere zbog čega su dugovanja na svjetskoj razini dosegnula rekordne razine. Prijetnja koja već nekoliko godina dolazi samo iz Grčke pokazuje koliko neizvjesnosti u gospodarstvo mogu donijeti problemi samo jedne države, a Lehman Brothers je više nego itko pokazao da smo već dugo u poziciji u kojoj je dovoljno da samo jedan veliki igrač na svjetskom financijskom tržištu zakašlje i da cijeli svijet dobije gripu.

Bivši američki ministar financija Lawrence Summers je početkom ljeta sažeo posljedice propasti Lehmana objasnivši da rast BDP-a nije sporiji jer središnje banke vode pogrešnu monetarnu politiku nego zato što je kriza otkrila, prouzročila ili pojačala mnoge ekonomske probleme.

Centralne banke izgubljene u vremenu i prostoru

Za početak, reputacija financijske industrije ozbiljno je narušena i to ne može popraviti nikakva monetarna politika. Do sredine dvijetisućitih političari i ekonomisti su brzi razvoj financija smatrali znakom zdravog gospodarstva. Financijska industrija je sada osramoćena, a to zasluženo nepovjerenje onemogućava je u tome da obavlja svoju osnovnu funkciju prikupljanja štednje i alociranja investicija uz minimizaciju rizika.

Uz to, i središnje banke koje su nekad u razvijenom svijetu imale status zaštitnika niske inflacije i niske nezaposlenosti te stabilizatora postojanog gospodarskog rasta danas više izgledaju kao izgubljene institucije koje nemaju nikakvog utjecaja na gospodarstvo.

Posljedice u realnoj ekonomiji najviše su vidljive kroz manjak investicija u infrastrukturi na što se vlade danas teško odlučuju zbog straha od starenja stanovništva i nedovoljnog kreiranja novih radnih mjesta. I u SAD-u i Europi nezaposlenost mladih je postala vrlo ozbiljan problem, a sve to utječe na cjelokupno društvo.

Razlike između siromašnih i najbogatijih se i dalje povećavaju, a dugovanja i neizvjestan gospodarski rast nastavljaju otežavati poziciju većine stanovništva. Pojedine države su se zbog manjka novca odlučile i na rezanje troškova u zdravstvenoj i socijalnoj skrbi kao i u obrazovanju.

Da nije Lehman, bio bi netko drugi

Nije lako prihvatiti činjenicu da je za sve ove posljedice kriva propast tek jedne banke ma kako ona velika bila. No, da se nije ‘desio’ Lehman Brothers, vjerojatno bi do rušenja domina doveo neki drugi bankrot jer su uvjeti za to svakako postojali. Povijest dosadašnjih svjetskih kriza, što god im bio uzročnik i povod, nam pokazuje da se svjetsko gospodarstvo dosad uvijek oporavljalo na ovaj ili onaj način. No, povijest nam pokazuje i to da se krize ponavljaju. Na nama, izgleda, ostaje samo da se što bolje pripremimo na njih.

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

(tportal.hr/uredio:nsp)

NAJVIŠA NEZAPOSLENOST SVIH VREMENA: Ekonomska kriza u Europi postaje sve dublja

adminitrix — Mon, 04 Nov 2013 10:30:15 +0000

Dakle, svatko tko vjeruje da “stvari idu na bolje” u Europi, je dakako u iluziji. Naime, gospodarska kriza u Europi postaje sve dublja.

Stopa nezaposlenosti u eurozoni je veća nego što je ikada prije bila. Nedavno smo saznali da je nezaposlenost eurozone došla na najvišu razinu ikada od 12,2% posto za rujan. Povratak u siječnj 2012., nezaposlenost je sjedila na samo 10,4% posto.

Smiješno je da će mainstream mediji jedva nazvati ono što se događa u Europi “recesijom”, iako su stope nezaposlenosti u obje, Španjolskoj i Grčkoj, sada mnogo veće nego nezaposlenost u Sjedinjenim Državama za vrijeme “Velike depresije” iz 1930.

Nije bilo onoliko naslova o financijskoj krizi u Europi u zadnje vrijeme, jer je ECB zataškavao probleme dugova tijekom dužničke krize u rubnim dijelovima Europske unije (barem za sada), ali ekonomskih uvjeti na terenu za prosječnog Europljana i dalje bivaju sve gore i gore.

Kasnije u ovom članku ćete pročitati o 25-godišnjem španjolcu sa tri fakulteta koji je preselio u London u očajničkoj potrazi za poslom koji sada čisti kakicu da bi zaradio za život. Ekonomski kolaps u Europi i dalje maršira, i nema kraja na vidiku.

Sve što morate učiniti je pogledati najnovije brojeve nezaposlenosti i shvatiti da se stvari pogoršavaju u Europi.

U Italiji, stopa nezaposlenosti je 12,5% posto.

U siječnju 2012, manje nego prije dvije godine, nezaposlenost je bila na samo 8,9% posto .

U Grčkoj, stopa nezaposlenosti je nevjerojatnih 27,6% posto.

U siječnju 2012, nezaposlenost u Grčkoj je bila na samo 21,4% posto .

U Španjolskoj, stopa nezaposlenosti je 26,6% posto.

U siječnju 2012, stopa nezaposlenosti u španjolskoj je bila na samo 22,8 posto, a nazad u siječnju 2008. ona je bila samo 8,6 posto.

A statistike nezaposlenosti mladih u eurozoni još su zastrašujuće …

Nezaposlenost među mladima u Eurozoni ispod 25 godina starosti je nedavno porasla na 24,1%. U Francuskoj, stopa nezaposlenosti mladih je skočila sa 25,6% na 26,1%, dok je u Italiji porasla sa 40,2% na 40,4%.

No, koliko loši bili ovi brojevi, oni nisu ništa u odnosu na ono što se događa u Španjolskoj i Grčkoj. (a prema podacima Hrvatska ih slijedi na 3. mjestu). U Španjolskoj stopa nezaposlenosti mladih iznosi do 56,5% posto, a u Grčkoj je stopa nezaposlenosti mladih dosegla 57,3% posto. (Hrvatska slijedi sa 55%, izvor jutarnji.hr)

I, naravno, nezaposlenost nije jedini problem kojim se Europsko gospodarstvo bavi upravo sada. Sljede nekeoliko činjenica o europskom gospodarstvu koje pokazuju da gospodarska kriza u Europi postaje sve dublja …

Europska prodaja automobila u 2013. je na korak do najniže razine u zadnje 23 godine.

Postotak “loših kredita” u Španjolskoj je skočio na novi rekord svih vremena.

Broj hipotekarnih zahtjeva u Španjolskoj je pao 90% posto od vrhunca tržišta.

Citigroup je napravio projekciju da će stopa nezaposlenosti u Grčkoj dosegnuti 32% posto u 2015.

Tijekom posljednjih nekoliko godina, Italija je doživjela najveći kolaps u rastu BDP-a koje je ikad viđen. Sveukupno, BDP Italije se smanjio za oko 8% posto od 2008.

Broj nezaposlenih na Cipru je sada pet puta veći nego što je bio prije financijske krize 2008.

Predviđa da će španjolski duga u BDP-u porasti za gotovo 100% posto do kraja iduće godine 2014..

Dug BDP-a Portugala je sada već 123% posto .

Dug BDP-a Italije je sada već 127% posto .

Iako je Grčka provodi cijeli niz “mjera štednje”, dug BDP-a Grčke je sada već na 156% posto .

No, ono što ti nam ti brojevi ne mogu reći je ogromna količina boli i očaja koje milijuni i milijuni Europljana doživljavaju upravo sada.

Na primjer, razmislite o priči Benjamina Serra Bosch, 25-godišnji španjolca koji je preselio u London u očajničkoj potrazi za poslom. On ima tri diplome fakulteta, uključujući i magisterij iz poslovne škole IEBS u Barceloni. Slijedi ugrubo prijevod poruke koja je nedavno objavljena na Facebooku …

Moje ime je Benjamín Serra, imam dvije diplome i ima magisterij, i ja sam čistim zahode.

Ne, to nije vic. Činim to da bi platio stanarinu za moju sobu u Londonu.

“Ja sam radio u poznatom lancu kafića u Velikoj Britaniji od svibnja, a po prvi put je danas, nakon 5 mjeseci rada tamo, ja jasno vidim. Ja sam čistio zahode. Moja misao bila je: “Primjetio sam razliku u moja dva fakultetska obrazovanja, a ja čistim tuđu kakicu u zemlji koja nije moja”. Pa, ja također pravim kavu, čistim stolove i perem šalice.

I ne stidim se to raditi. Čišćenje je vrlo pristojan posao. Što me je sram je to što mi nitko niej dao priliku u Španjolskoj. Slično kao i ja, postoje mnogi Španjolci, posebno u Londonu. “Vi ste kuga”, rečeno mi je jednom ovdje u Londonu. I nemojmo se zavaravati. Mi nismo mladi ljudi koji žele avanturu da nauče jezik i imaju nova iskustva. Mi smo imigranti.

Uvijek sam bio vrlo ponosan, neću poreći. Oni koji me znaju, isto to znaju. I moram glumiti osmijeh kupcima koji me gledaju preko ramena zato što sam ja jednostavno “barista” (kako nas nazivaju ovdje). Šteta.

Mislio sam da sam zaslužio nešto bolje nakon ostavljanja toliko truda u moj akademski životi. Čini se da sam bio u krivu.”

Kako ekonomski uvjeti i dalje padaju diljem Europe, ljutnja i frustracija zajedno sa “europskim eksperimentom” i dalje raste.

UKIP-ov Nigel Farage je izrazio osjećaje vrlo rječito u govoru na 23. listopada, kada je izjavio da:

“ono što mi govore, veliki broj nas iz svake pojedine države članice EU je: ne želimo tu zastavu, mi ne želimo tu himnu koju za koju ste svi stajali tako uspravno jučer, ne želimo EU putovnice, ne želimo političku uniju.”

Nažalost, elita Europe, tako je opsjednuta svojim malim eksperimentom da su jedima “rješenja” ovih ekonomskim problema čak spremna uzeti u obzir uključenje još više europskih integracija.

I Amerikanci sigurno ne bi trebali gurati noseve u ono što se događa u Europi.
Ono što se događa u Italiji, Francuskoj, Španjolskoj i Grčkoj će doći i u Ameriku uskoro, ako već i nije. U stvari, čak i za vrijeme usred ovog tzv. “gospodarskog oporavka”, siromaštvo i dalje apsolutno eksplodira u Sjedinjenim Američkim Državama.

Gospodarski uvjeti u obje, Sjedinjenim Državama i Europi nikada nisu bili ni blizu mjestu gdje su bili prije 2008., a sada se sljedeći veliki val gospodarskog kolapsa ubrzano približava.

Ovo je tek početak. Stvari će biti puno gore u godinama koje dolaze.

ČITAJ VIŠE:

MASOVNI MEDIJI I VLADA su Negirali Depresiju 1933, to isto rade i Danas

adminitrix — Fri, 13 Sep 2013 13:25:47 +0000

Što se više stvari mijenjaju, to više ostaju iste. Velika Depresija je započela u 1929., ali kao što ćete vidjeti u nastavku, tek 1933. Associated Press je još uvijek pumpao puno vijesti s optimističnim gospodarskim naslovima i mnogi Amerikanci još uvijek nisu vjerovali da su zapravo bili u depresiji.

I naravno da se danas suočavaju ljudi po čitavom svijetu sa vrlo sličnom stvari. Sjedinjene Države su u najgorem financijskom stanju ikada, njihova gospodarska infrastruktura je sustavno izgorjela, a siromaštvo je apsolutno eksplodiralo.

Od pada burze 2008, FED je mahnito tiskao novac, a savezna vlada je ostvarila bilijune dolara deficita u očajničkom pokušaju da stabilizira stvari, ali u tom procesu oni su napravili naše dugoročne ekonomske probleme daleko gorima.

Bilo bi teško opisati koliko je strašna situacija, a ipak nas mainstream mediji i dalje uvjeravaju da je sve sasvim u redu i da su sretni dani opet ovdje.

Kao što smo već napomenuli, da su mainstream mediji rade točno istu stvar kao i u danima Velike depresije.

Navest ćemo stvarne naslove Associated Press-a iz 1933 godine …

” Odlučna Pauza od Panike Prikazana u poslovnim brojkama “

” Tržište leti na nove visine “

” Ovi zakon o gospodarstvu označava kraj depresije “

A sljedeći članak je otkriće iz 1933 napravljenog od strane Linde Goin …

Pregledavao sam stare novine neki dan, i otkrio ispunjenu stranicu s vijestima o burzi i bankama u listu Daily Capital News iz grada Jefferson, Missouri. Datum je 15. ožujka 1933, duboko u Velikoj depresiji, a vijest je bila slavljenička sa naslovom, “Doba Straha je Proglašeno Završenim.”

Klasična pjesma pod nazivom “Happy Days Are Here Again” iz ere depresije se pjevala na nacionalnoj konvenciji Demokratske stranke u 1932 i predstavljena od strane demokrata još mnogo godina nakon toga. Slijedi izvadak iz Wikipedije o toj pjesmi …

Danas, pjesma se vjerojatno najbolje pamti kao pjesma za predsjedničku kampanju Franklin Delano Roosevelt-a 1932. godine. Prema magazinu Time, je dobio istaknuto da je pjesma proglašena nakon spontane odluke Rooseveltovog savjetnika “neslužbenom pjesmom u godinama koje dolaze”.

Postoji samo jedan veliki problem.

Izbor Roosevelt-a nije okončao depresiju. Godina gorke ekonomske patnje i pješčanih olujasu još uvijek ispred nas. Velika depresija se nastavila sve do početka Drugog svjetskog rata, i te ratne godine svakako nisu bile piknik za prosječne ljude.

Ali barem vesele naslovi novina mogu ljude potaknuti da se osjećaju bolje, zar ne?

To je ono što neki vjeruju.

Drugi vjeruju da je davanje ljudima lažne nade vrlo okrutno i da postavlja ljude za neuspjeh.

Slijede neki stvarni naslovi koji su se mogli naći na mainstream medijima danas …

CNBC: “Rizik od recesije u Sjedinjenim Američkim Državama je gotov, ali jedan: Moody analiza “

CNN: “Kriza Nekretnina je pri kraju “

NBC News: “Dionice blizu nedavno najviših razina, S & P 7-dnevni porast”

Wow, ti naslovi zvuče sjajno!

Sretni dani su opet ovdje?

Ne baš.

U stvari, situacija je sve gora i gora na cijeli niz načina. Samo razmotrite sljedeće statistike …

Prema novoj Gallup anketi koja je upravo objavljena, 20% svih Amerikanaca nema dovoljno novca za kupnju hrane, koja je potrebna njima ili njihovim obiteljima u nekom trenutku tijekom protekle godine. To je samo malo ispod rekorda od 20,4% koji je postavljen unatrag u studenom 2008.

Gallup je također otkrio da je sposobnost američke obitelji za zadovolji neke od svojih drugih osnovnih potreba je blizu niskih vrijednosti svih vremena …

Osnovni Access Index, koji uključuje 13 pitanja o temama, uključujući i Američku ‘sposobnost priuštiti si hranu, stanovanje i zdravstvenu zaštitu, je bio 81,4 u kolovozu, u rangu sa najnižim vrijednostimasvih vremena od 81,2 zabilježenih u listopadu 2011.

- Više od 90 milijuna radno sposobnih Amerikanaca smatra da “nije u radnom odnosu”.

- Stopa sudjelovanja u radnom odnosu je najniža u zadnjih 35 godina .

- 516.000 Amerikanaca je “napustilo radnu snagu” prošli mjesec. To je potpuno novi rekord svih vremena.

- Broj radnih mjesta u privatnom sektoru je smanjen za 278.000 prošlog mjeseca.

- 77% posto od poslova koji su bili “stvoreni” do sada ove godine su bili poslovi bez punog radnog vremena.

- Otprilike jedan na svaka četiri honorarnih radnika u Americi živi ispod granice siromaštva.

- Upravo sada, 40% posto svih američkih radnika zarađuju manje od onoga što su sa punim radnim vremenom i minimalne plaće zaradili radnici još 1968 .

- Trgovinski deficit SAD-u sa Kinom je postavio novu rekordnu razinu.

- Trgovinski deficit SAD sa EU je postavio novu rekordnu razinu.

- Broj američkih kućanstava na bonovima za hranu je postavio novu rekordnu razinu.

- Jedan od najvećih proizvođača namještaja u Americi jednostavno bio prisiljen na stečaj …

- Ukupno hipotekarna aktivnost je pala na najnižu razinu koju nismo vidjeli još od listopada 2008 .

Da, oni u prvih 1% posto rade jako dobro za trenutak zahvaljujući osvrće novca tiskanje da Fed je bio događaj.

No, za većinu Amerikanaca, u posljednjih nekoliko godina su kontinuirana borba.

Slijedi popis koji dolazi iz jednog od naših prethodnih članaka pod naslovom “44 Činjenice o smrti srednje klase koji bi svaki Amerikanac trebao znati “…

1. Prema jednom nedavnom istraživanju, “četiri od pet odrasla Amerikanaca bore se sa nezaposlenošću, siromaštvom ili se oslanjanjaju na socijalnu skrb barem jedan dio svog života”.

2. Stopa rasta realnog raspoloživog dohotka je najniža da je u posljednjih nekoliko desetljeća.

3. Medijan dohotka kućanstva (prilagođen za inflaciju) je pao za 7,8 posto od 2000.

4. Prema popisu SAD Uredu, srednja klasa odvaja za kućne potrebe manji udio u ukupnom dohotku nego ikad prije.

5. Stopa vlasništva kuća u Sjedinjenim Američkim Državama je najniža u zadnjih 18 godina .

6. Najam kuća u Americi je skuplji nego ikada prije. U stvari, medijan potraživanja za najam kuća je postavio novi rekord svih vremena.

7. Prema jednom nedavnom istraživanju, 76% posto svih Amerikanaca živi od plaće do plaće.

8. Američko gospodarstvo je zapravo izgubilo 240.000 radnih mjesta s punim radnim vremenom prošlog mjeseca, a broj stalno zaposlenih djelatnika u SAD-u je sada oko 6 milijuna ispod starog rekorda koji je postavljen još 2007.

9. Najveći poslodavac u Sjedinjenim Državama upravo sada je Wal-Mart. Drugi po veličini poslodavac u Sjedinjenim Državama upravo sada je temp (privremena radna) agencija (Kelly Services).

10. Jedno od svakih deset radnih mjesta u SAD-u je sada puna kroz temp (privremene radne) agencije.

11. Prema Social Security Administration, 40% posto svih radnika u Sjedinjenim Državama zarađuju manje od 20.000 dolara godišnje.

12. Omjer plaća u BDP-u je u neposrednoj blizini najnižih razina svih vremena.

13. Američko gospodarstvo i dalje mijenja dobro plaćena radnih mjesta za nisko plaćena radnih mjesta. 60% posto radnih mjesta izgubljenih tijekom prošle recesije su srednje plaćena radnih mjesta, a 58% posto radnih mjesta stvorenih od tada su bili slabo plaćeni poslovi.

14. Natrag u 1980, manje od 30% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su s niskim primanjima. Danas, više od 40% svih radnih mjesta u Sjedinjenim Državama su s niskim primanjima.

15. U ovom trenutku, jedan na svaka četiri američka radnika ima posao na kojem zarađuje 10 dolara na sat ili manje .

16. Prema jednoj studiji, između 1969. i 2009. medijan plaće zarađene od strane američkih muškaraca u dobi između 30 i 50 godina su pale za 27% posto nakon što se uključila inflacija.

17. Godine 2000., oko 17 milijuna Amerikanaca su bili zaposleni u proizvodnji. Danas, samo oko 12 milijuna Amerikanaca su zaposleni u proizvodnji.

18. Sjedinjene Države su izgubile više od 56.000 proizvodnih pogona od 2001. godine

19. Prosječni broj radnih sati po zaposlenom po godini je pao za oko 100 sati od 2000 godine.

20. Natrag u 2000, više od 64% posto svih radno sposobnih Amerikanaca je imalo posao. Danas, samo 58,7% posto od svih radno sposobnih Amerikanaca ima posao.

21. Kada se zbroji ukupno radno sposobni Amerikanaci koji nemaju posao, to prelazi više od 100 milijuna.

22. Prosječno trajanje nezaposlenosti u SAD-u je gotovo tri puta duže nego što je bilo u 2000. godini

23. Postotak Amerikanaca koji su samozaposleni stalno pada u posljednjih deset godina, a sada je na najnižim vrijednostima svih vremena.

24. Trenutno postoji 20,2 milijuna Amerikanaca koji troše više od polovice svojih prihoda na stanovanje. To predstavlja 46% postotno povećanje od 2001. godine.

25. Godine 1989., omjer duga na dohodak prosječne američke obitelji je bio oko 58% posto. Danas je do 154% posto.

26. Ukupni američki dug kućanstava porastao je od samo 1,4 trilijuna dolara u 1980. do nevjerojatnih 13,7 biliona dolara u 2007. To je odigralo veliku ulogu u financijskoj krizi 2008, a problem još uvijek nije riješen.

27. Ukupan iznos studentskih kredita duga u SAD-u nedavno je premašio bilion dolara.

28. Ukupni hipotekarni dug u SAD-u je sada oko 5 puta veća nego što je bilo prije samo 20 godina.

29. Natrag u 2000, stopa loših hipoteka je bila oko 2% posto. Danas, to je gotovo 10% posto .

30. Potrošački dug u Sjedinjenim Državama porastao je za nevjerojatnih 1700% od 1971. godine, a 46% svih Amerikanaca prenosi stanje sa kreditne kartice na karticu iz mjeseca u mjesec.

31. Godine 1999., 64,1% posto svih Amerikanaca su bili pokriveni zdravstvenim osiguranjem na temelju zapošljavanja. Danas, samo 55,1% posto je pokriveno zdravstvenim osiguranjem na temelju zapošljavanja.

32. Jedna studija je otkrila da je oko 41% posto svih radno sposobnih Amerikanaca ili imaju probleme naplate zdravstvene zaštite ili trenutno otplaćuju dug liječničku, a prema izvješću koje je objavljeno u časopisu American Journal of Medicine dug zdravstvu je glavni čimbenik u više od 60% posto svih osobnih stečajeva u Sjedinjenim Američkim Državama.

33. Svake godine, prosječni Amerikanac mora raditi 107 dana samo da bi imao dovoljno novca da plati lokalne, državne i savezne poreze.

34. Danas, oko 46,2 milijuna Amerikanaca živi u siromaštvu.

35. Broj Amerikanaca koji žive u siromaštvu se povećao za više od 15 milijuna od 2000. godine.

36. Obitelji koje imaju glavu kućanstva starosti ispod 30 godina imaju stopu siromaštva iznosi 37 posto .

37. U ovom trenutku, oko 25 milijuna odraslih Amerikanaca žive s roditeljima.

38. U godini 2000, bilo je samo 17 milijuna Amerikanaca na bonovima za hranu. Danas više od 47 milijuna Amerikanaca je na bonovima za hranu.

39. Natrag u 1970, oko jedan na svakih 50 Amerikanaca bio na bonovima za hranu. Danas, jedan na svakih 6,5 Amerikance je na bonovima za hranu.

40. Upravo sada, broj Amerikanaca koji su na bonovima za hranu prelazi cijelu populaciju nacije Španjolske .

41. Prema jednom izračunu, broj Amerikanaca na bonovima za hranu sada prelazi u kombinaciji populaciju država “Aljaska, Arkansas, Connecticut, Delaware, District of Columbia, Hawaii, Idahu, Iowa, Kansas, Maine, Michigan, Montana, Nebraska, Nevada, New Hampshire, New Mexico, Sjeverna Dakota, Oklahoma, Ohio, Rhode Island, Južna Dakota, Utah, Vermont, West Virginia, i Wyoming.”

42. U ovom trenutku, više od milijun učenika u školama u SAD-u su bez krova nad glavom. Ovo je prvi put da se tako nešto ikada dogodilo u našoj povijesti. Taj broj je porastao za 57 posto od školske godine 2006-2007.

43. Prema popisu stanovništva SAD-a, 57% posto američkih djece živi u kućanstvu koje se smatra da je “siromašno” ili sa “niskim prihodima”.

44. U godini 2000, omjer socijalnih davanja na plaće i naknade plaća je iznosio oko 21% posto. Danas, omjer socijalnih davanja na plaće i naknade plaća iznosi oko 35 posto .

No, ne postoji način da smo zapravo u drugoj ekonomskoj depresiji, zar ne?

Ako je to ipak slučaj, da li bi nam mainstream mediji to sigurno rekli, zar ne?

Ja ne znam za vas, ali to zvuči poput sigurne depresije ….

Drugim riječima, vlada i masovni mediji lažu svoje građane i negiraju stvarne podatke. Budimo pametni, osluškujmo i čitajmo između redova. Samo tako može nam biti bolje i na taj način biti jedan korak ispred vlade i medija.

(autor i urednik: mag. Alfred Bošković)

[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15109"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]