Ujedinjeni narodi su objavili novo izvješće koje se usredotočuje na vodu, sanitaciju i higijenu širom svijeta

Utvrđeno je da otprilike 2,2 milijarde ljudi širom svijeta nema pristup pitkoj vodi, 4,2 milijarde nema sigurne sanitarne uvjete, a 3 milijarde nemaju osnovne objekte za pranje ruku.

Izvješće je također ispitalo stanje vršenja nužde na otvorenom i napredak u eliminaciji te prakse.

Kako izvještava Statallin Niall McCarthy, sve do 2015. godine, blizu milijardu ljudi je još uvijek vršilo i malu i veliku nuždu na otvorenom, što je rezultiralo raširenim bolestima i milijunima smrtnih slučajeva.

To je natjeralo UN da pozove na zaustavljanje prakse vršenja nužde na otvorenom, a neki dijelovi svijeta pokazali su se iznimno uspješnima u iskorjenjivanju takve prakse.

Primjerice, 2000. godine stopa otvorenog pražnjenja bila je još gora sa 21 posto svjetske populacije – 1,3 milijarde ljudi – koju su praktilicirali “kakanje” na otvorenom.

Utjecaj poziva UN-a na akciju je bio dojmljiv i do 2017. godine, globalni udio ljudi koji prakticiraju defekaciju na otvorenom pao je za čak 9 posto – na samo 673 milijuna ljudi.

Etiopija je zabilježila najveći pad u tom razdoblju od 57 posto. Kambodža i Indija također su iskusile pad od 53 i 47 posto. Potonja je posebno ambiciozna u izgradnji odgovarajućih WC-a.

Prije nego što je na vlast došao premijer Narendra Modi, nešto manje od 40 posto indijskog stanovništva imalo je pristup WC-ima u svojim domovima.

On je obećao da će to promijeniti, a milijarde dolara je uloženo u sklopu kampanje Swachh Bharat Abhiyan (“Čista Indija”) koja je započela u listopadu 2014. godine.

Indijsko ministarstvo za pitku vodu i sanitacije navodi da je pokrivenost WC-ima danas impresivnih 99,22 posto.

Sveukupno, 91 zemlja je smanjila nuždu na otvorenom kod ukupno 696 milijuna ljudi u razdoblju od 2000. do 2017. godine, pri čemu su središnja i južna Azija činile tri četvrtine tog broja.

To naravno znači da još uvijek treba obaviti puno posla, ali kako je Indija pokazala svojim maratonskim mjerama za izgradnju WC-a, napredak može biti brz.

Novi-Svjetski-Poredak.com

Sjećate li se kada ste zadnji put očistili zaslon pametnog telefona?

Prema studiji provedenoj u Velikoj Britaniji, više od trećine korisnika nikada nije očistilo svoje telefone, što znači da su njihovi uređaji prljaviji od WC školjke.

Istraživanje je provela britanska osiguravajuća tvrtka Insurance2go.

Aerobne bakterije, plijesan i kvasac su pronađeni na pametnom telefonu, i to u većim količinama.

Studija je utvrdila da najmanje 35 posto korisnika “nikada nije očistilo svoj telefon maramicama, sredstvom za čišćenje ili sličnim proizvodom”. Istraživači su primijetili da samo jedan na 20 korisnika pametnih telefona čisti svoj telefon svakih šest mjeseci ili manje.

Insurance2go je analizirao tri popularna pametna telefona – Google Pixel, iPhone 6 i Samsung Galaxy 8 – i pronašao aerobne bakterije, plijesan i kvasac. Šokantni rezultati pokazali su da sva ključna područja triju telefona sadrže barem neku količinu bakterija i plijesni.

Istraživači su mjerili najprljavije dijelove pametnih telefona brojanjem količinu jedinica kolonija mikroorganizama po kvadratnom centimetru (cm2). Jedinice se koriste za mjerenje broja živih bakterija ili gljivica u uzorku.

Podaci su otkrili da su ekrani ta tri telefona imali je ukupno 254.9 jedinica mikroorganizama koje stvaraju kolonije po cm2. Zasloni telefona bili su najprljaviji dijelovi testiranih uređaja. Istraživači su dodali da u prosjeku zasloni svih telefona imaju 84,9 jedinica kolonija mikroorganizama.

U međuvremenu, rezultati testa potvrdili su da je WC školjka imala samo 24 jedinice, dok su uredska tipkovnica i miš imali samo pet.

Rezultati ispitivanja također su pokazali da je:

- Na stražnjoj strani telefona je izmjereno 30 jedinica
– Tipka za zaključavanje imala je u prosjeku 23,8 jedinica
– “Home” gumb imao je prosječno 10,6 jedinica

Dr. Shirin Lakhani, iz klinike za kožu Elite Aesthetics, upozorila je da su pametni telefoni glavni izvor kontaminacije kože i problema s kožom, osobito kod problema sa aknama. Trenje kože, toplina i pritisak na kožu povezani su s problemima kože uzrokovanim pametnim telefonima.

Lakhani je preporučila korištenje alkoholnih maramica za dezinfekciju telefona.

Gary Beeston, voditelj prodaje i marketinga u tvrtki Insurance2go, objasnio je da su korisnici stalno na svojim telefonima, zbog čega je neizbježno da će pokupiti i klice.

Zaključio je: “Tri mobilna zaslona koje smo testirali imala su gotovo 4x više klica od stražnjeg dijela telefona.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Vaša četkica za zube mogla bi biti prljavija od vaše WC školjke

Infografika kupaonskih dizajera kupaonice navodi da WC školjka može sadržavati više od pola milijuna bakterija po kvadratnom centimetru.

Međutim, četkica za zube može sadržavati 50.000 bakterija po kvadratnom centimetru, izvještava DailyMail.co.uk.

Četka jedne četkice za zube mogu sadržavati milijune mikroorganizama. Neki su bezopasni, ali drugi mogu biti štetni za vaše zdravlje.

Prema istraživanju iz 2012. godine koju je objavio časopis Nursing Research and Practice, držanje zubnih četkica ključno je za preživljavanje bakterija.

Većina kupaonice dizajnirana je na takav način da je WC blizu umivaonika, gdje se većina četkica za zube čuva. Svaki put kad se WC otvori otvorenog poklopca, bakterije se oslobađaju u zrak.

Bakterije iz fekalne materije mogu uključivati Escherichiu coli ili E. coli, bakterija koja je najčešće povezana s gastrointestinalnim bolestima.

Bakterije odgovorne za propadanje zubi, Streptococcus mutans, također mogu živjeti na zubnoj četkici, kaže Erin McCarthy sa portala MentalFloss.com.

Ostale značajne bakterije koje bi mogle živjeti na vašoj četkici za zube uključuju one povezane s propadanjem zuba i karijesom, a to su Lactobacillusom i Pseudomonasom, bakterije koje uzrokuju infekcije oka.

Vaša četkica za zube čak može imati viruse, kao što je tipa herpes simplex kojeg su nekada nazivali “oralnim herpesom”.

Drugi virus, Human papillomavirus (HPV), povezan je s oralnim karcinomom, rakom grlića maternice i rakom jednjaka. Svaki put kad perete zube, možete riskirati da raširite oko usta i na zubno meso.

Unatoč svim tim potencijalnim zdravstvenim opasnostima na vašoj četkici za zube, jednostavna higijenska praksa i navike mogu smanjiti vaše šanse za prijenos tih mikroorganizama sa četkice u vaše tijelo.

Četkica za zube koja je pretjerano istrošena bi se trebala baciti i zamijeniti. American Dental Association (ADA) preporučuje zamjenu četkice svaka tri ili četiri mjeseca, ali možete to učiniti i prije, ako četkica počinje pokazivati znakove trošenja.

Čuvanje četkice također igra veliku ulogu u održavanju vaše četkice za zube sigurnom za upotrebu. Trebali biste držati četkicu za zube daleko od WC-a i održavati čistim držač za četkicu, onaj koja drži vašu četkicu za zube uspravnom umjesto da ona leži.

Vlažna četkica za zube potiču rast bakterija. OnHealth.com navodi da biste trebali dopustiti da se četkica za zube temeljito osuši između četkanja. Ako više četkica za zube zauzima isti držač četkica za zube, pazite da se četkice drže odvojeno kako bi se spriječile šanse za unakrsno onečiste.

Nikad ne posuđujte četkice za zube jer to može rezultirati razmjenom tjelesnih tekućina i mikroorganizama, stavljajući vas pod rizik od infekcije.

Zatvaranje poklopca WC-a prije ispiranja je jedan od načina za smanjenje šansi da vaša četkice za zube dobije E. coli. Pranje ruku prije ispiranja WC-a i prije korištenja četkice je još jedna dobra praksa. Pažljivo ispiranje četkice za zube nakon upotrebe uklanja sve preostale ostatke hrane i paste za zube.

Zapamtite koju vrstu četkice za zube koristite. Dr. Maria Geisinger, pomoćnica profesora i parodontologinja na Sveučilištu Alabama u Birminghamu, kaže da su četkice za zube s čistim ili lakšim vlaknima bolje od onih u boji.

Zubne četkice sa čistim vlaknima zadržavaju do 50 posto manje bakterija. Geisinger također preporučuje upotrebu četkica za zube sa čvrstim plastičnim ručkama, budući da imaju manje prostora za bakterije.

Izvrsna oralna njega također pomaže. “Bakterije uzrokuju bolesti desni, propadanje i loš zadah”, napominje Kimberly Harms, stomatolog i potrošački savjetnik za ADA. Ispiranje usta prirodnom antiseptičkom otopinom prije nego što četkate zube može eliminirati većinu bakterija koja ostaju u ustima prije nego što dođu do vaše četkice za zube.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Fekalne bakterije su pronađene u pićima najvećih britanskih “fast drink” lanaca pića

U ledu tri najveća britanska lanca pića kave su pronađene bakterije iz fekalija.

Prema istrazi koju je proveo BBC-jev novinar, pića sa ledom koja se piju u restoranima Starbucks, Caffe Nero i Costa su imala tragove fekalnih patogena.

Sedam od 10 uzoraka iz restorana Costa, koji je prema anketama britanskog naroda najomiljeniji restoran-kafić kafić već treću godinu za redom, je sadržavalo patogene bakterije.

Tri od 10 uzoraka iz Starbucksa i Caffe Nero je sadržavalo bakterije, poznate kao fekalni koliformi.

Tony Lewis iz instituta za okoliš Chartered, rekao je da su rezultati „zabrinjavajući”.

„To ne bi trebalo biti prisutno na niti jednoj razini – nije važno koji su reultati istraživanja”, rekao je on.

Lewis je upozorio da su takvi „oportunistički patogeni” uzrok „ljudske bolesti.”

Sva tri lanca su izjavila da sada istražuju problem.

Costa, gdje kupci mogu izabrati ledeni napitak u nizu od šest različitih okusa, rekao je da je ažurirao svoju opremu za led i da se pridržava smjernica za pripremu leda.

Starbucks je rekao da provodi vlastitu istragu navoda, dodajući je potrebno shvatiti higijenu „krajnje ozbiljno.”

Isto tako, Caffe Nero, još jedan nagrađivani i multinacionalni lanac kave, rekao je da „temeljito” istražuje tvrdnje i da će djelovati prema nalazima.
 

https://t.co/dgKkXgHuBK I’m surprised they don’t just charge extra for it and call it ‘organic’.

— MikeyMcMikeface (@MikeRossP) 28. lipnja 2017.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ljudi su po svojoj anatomiji predodređeni za čučanje i tako bi trebalo vršiti veliku nuždu

Čučanje opušta mišiće pa je tako tijelu potrebno manje truda i naprezanja, a i manje vremena da obavi nuždu, objavili su znanstvenici

Brojna istraživanja pokazala su da se crijeva mnogo učinkovitije prazne kada čučimo. Debelo crijevo jednostavno ne može se otvoriti kako treba u sjedećem ili stojećem položaju. Nužditi u čučećem položaju, kada se noge nalaze pod kutom od 35 stupnjeva, mnogo je prirodnije nego u sjedećem položaju.

Oko 1.2 milijarde ljudi na svijetu, čuči dok obavlja veliku nuždu i oni gotovo da nemaju nikakve simptome divertikuloze, niti imaju problema s pražnjenjem crijeva. Mi na Zapadu, jako grčimo trbuh dok tovar ne izađe – rekla je Giulia Enders, znanstvenik iz Njemačke i ekspert za peristaltiku.

Njezina prva knjiga “Šarmantna crijeva” prodana je u Njemačkoj u više od 200.000 primareka, a njezini dijagrami i upute kako treba kakiti, oduševili su čitatelje.

Stavaljanje male stolice, dok sjedimo na školjci, može biti od pomoći, al nije dovoljno. Naše tijelo se navikavalo na čučeći položaj tisućama godina, zato je to ipak jedini pravi položaj za pražnjenje crijeva.

Crijeva imaju kompleksnu mikrofloru, u slučaju da je sve u redu, odnos bakterija bi trebalo biti u ravnoteži. Nepravilan položaj tijekom obavljanja nužde može narušiti tu ravnotežu, što može dovesti do raznih problema s crijevima – popručiila je Ayesha Akbar, gastroenterolog iz Londona.
 

 
(telegraf.rs)

Osvijestite se dok nije kasno!

Ovaj tekst namijenjen je ljudima koji otvorenih očiju promatraju svijet. Ljudima koji vide da globalna elita mukotrpno i sa svih strana udara na čovjeka.

Ljudima koji vide da je u tijeku masovni genocid čovječanstva nazvan – depopulacija, kao i ljudima koji shvaćaju da smo trenutno u ratu, ratu protiv čistoga zla s kojim se moramo boriti, ne oružjem i sukobima, već mudrošću i širom otvorenim očima.

Psihopatska i posve dijabolična vrhuška svijeta stvorila je svoju mrežu moći nad čovječanstvom. Oni drže sve u svojim rukama, sve vodeće osobe, političare, tajkune, znanstvenike i bankare, pa čak i zvjezdice s crvenog tepiha.

Oni čovjeka opsjedaju sa svih strana, a cilj je izobličenje ljudskoga roda i potpuna ovisnost ljudi o vlastodršcima! Cilj je robovlasništvo i duše i tijela, i to više nije tajna.

To je već i sada golim okom vidljivo, onome tko gleda. Njihovo zlo u ovome svijetu glatko prolazi upravo zbog toga što ljudi objeručke prihvaćaju svu njihovu zabavu, svu propagandu zabavljajući se poput male djece s nevažnim stvarima, dok se temelj i struktura društva urušava pred našim očima.

Novi svjetski poredak je stvoren, a pitanje je dana kada će se zlo u potpunosti manifestirati, a onda, tko živ tko mrtav.

Evo što biste trebali činiti kako bi donekle zaštitili svoje obitelji od vladavine novog svjetskog poretka.

1. MOLITVA – Koliko vam god to ludo zvučalo, zlo ne može prići onima koji mole, koji se uzdaju u vječni život u Kristu! Zlo je nemoćno pred dobrim, stoga je najvažnije da se uzdate u Gospodina jer Isus kaže: ‘Vjera te tvoja spasila’!

2. MEDIJI – Smanjite ili u potpunosti prestanite pratiti masovne medije. Naime, svi masovni, korporativni mediji i velike medijske kuće pod kontrolom su gore navedene vrhuške. Njima su mediji glavni instrument kontrole i manipulacije nad ljudima.

Ono što oni puste u javnost, to je ono što oni žele da znate, stoga su te informacije i vjerovanje u njih način na koji vas uvlače u svoju matricu, svoj svijet koji je često poguban za čovjeka, jer tako čovjek ima potpuno iskrivljenu viziju istine. Ako želite istinu, okrenite se neovisnim, alternativnim medijima i na taj način naučite razlikovati informaciju od dezinformacije. No, općenito, čovjeku televizor nije ni potreban, to ćete shvatiti tek kada ga jednom isključite.

3. IZBORI– Nemojte glasati za vodeće političke struje, pogotovo ako u njima vidite da nema istine. Nemojte nasjedati niti na licimjere, a to su na primjer stranke koje se s jedne strane bore protiv banaka i globalizma, a s druge strane podržavaju abortus, ubijanje djece, jer i globalisti i bankari i aborteri dolaze iz istog zla. Svi ubijaju, svako u svojoj domeni.

Zapravo, nemojte uopće izlaziti na izbore, pustite ‘elitu’ da se sama zabavlja. Pogotovo, ne nasjedajte na predizbornu euforiju, jer i tako, vjerojatno se sve odlučilo još na posljednjim skupu Bilderberga ili Trilaterale.

4. ZADUŽIVANJE – Teško je, ali pokušajte živjeti bez dugova bankama, točnije, trošite onoliko koliko imate! Ne želite da vam zbog nemogućnosti otplate kredita, banke postanu vlasnik vaše sadašnjosti i budućnosti, vaše kuće i života!

5. DETOKSIKACIJA – Nažalost, čovjek danas zaista mora paziti na sebe u svakom smislu, jer hrana nije hrana. Toliko ‘ smeća’ čovjek unese u svoj organizam da nije ni čudo da je toliko bolesti na ovome svijetu, toliko smrti. Naime, ljudi većinom nisu niti svjesni koliko je hrana, voda ali i zrak otrovan. Flouridi, kloridi, bromidi, teški metali, aluminij, živa, zračenja i razni drugi toksini, sastavni su dio naše svakodnevice. Cjepiva ne moramo ni spominjati!

Zbog toga je iznimno bitno da s vremena na vrijeme očistite svoj organizam, izvršite detoksikaciju, ali i da se držite podalje od hrane koja ubija, da čitate etikete i osvijestite ono što stavljate u svoje tijelo. Elita ne želi da čovjek bude zdrav, jer bolest je ta na kojoj se gradi carstvo novca i ovisnosti čovjeka o sustavu.

6. ORGANSKO – Probajte sami uzgajati svoju organsku hranu, to je najsigurnije za vaš i svoju obitelj! Izbjegavajte GMO proizvode, kao i meso kupljeno u velikim trgovačkim lancima!

7. HIGIJENA – Proizvodi za osobnu higijenu, šamponi, gelovi za tuširanje, kreme za tijelo, lice i kožu, u sebi sadrže jako puno toksina koji su označeni na proizvodima. Ti toksini vrlo su opasni jer preko kože vrlo brzo ulaze u krvotok!

Zbog toga je bitno da što više proizvoda možete napravite sami. Pokušajte prestati s korištenjem nepotrebnih stvari, poput npr. mlijeka za tijelo, bez kojeg su ljudi živjeli, i živjet će, dakle proizvoda koji su u potpunosti nepotrebni ljudskom biću, a izazivaju razne bolesti, neplodnost ali i ovisnost.

8. ZRAČENJE – Jedan ste od onih kojemu ruter stoji u spavaćoj sobi, koristite bežičnu mrežu u malom prostoru u kojemu spavate, provodite mnogo vremena s djecom? Koristite mikrovalnu pećnicu svaki dan? Nemojte to činiti jer u pitanju je opasno zračenje od kojeg trebate zaštiti svoju obitelj.

Pokušajte imati što manje doticaja sa stvarima koje zrače, ali i izbjegavajte sistematske preglede na kojima ste prisiljeni zračiti se bez potrebe. Svi ovi izvori zračenja uzročnici su raka, neplodnosti i raznih hormonskih poremećaja!

9. CIJEPLJENJE – O cijepljenju se puno pričalo i pisalo! Najjači je tu Bill Gates koji otvoreno govori kako će cjepiva služiti depopulaciji (ubijanju) jer je ljudi na zemlji previše. Trebamo li išta drugo dodati?

10. OBITELJ – Novi svjetski poredak i elita danas pokušavaju uništiti obitelj! To će činiti sa svih strana! Obitelj je temelj čitavog društva i zbog toga je apsolutno sve okrenuto  protiv nje. Djecu se indoktrinira još u vrtićima, roditelje se zapošljava (ako ih se zapošljava) na način da nemaju vremena za svoju djecu pa su djeca u potpunosti prepuštena sustavu, sustavu koji onda od djece kroji ljude po svojoj volji.

Savršeno ovisne i savršeno bolesne, ljude NSP-a! Što god da se dogodi, čuvajte svoju obitelj, brinite o njoj, pričajte sa svojom djecom i ne dopustite da nametnuti stres uništava vaš suživot. Stavite obitelj uvijek na prvo mjesto i zaštićeni ste!

Iako vam se sada čini da je puno toga na što trebate misliti, stvar je zapravo vrlo jednostavna! Kontrolirajte sami sebe i sve što činite. Osvijestite svoje postupke i ne dopustite da nitko ugrozi ono što ste si zacrtali! Promišljajte!
 
(dnevno.hr)

Jedno od najvećih postignuća u stomatologiji jest izum plombe, no čini se da ona nije tako savršena kao što se mislilo

Norveški znanstvenici otkrili su da bi nam plombe mogle donositi više štete nego koristi.

Naime, tijekom petogodišnjeg istraživanja u kojem je sudjelovalo više od 700 ljudi koji su trebali plombe, liječnici su pratili druge zube ispitanika. Ono što su otkrili jest da su kod čak 60 posto njih počeli propadati zubi smješteni uz onaj koji je trebao plombu.

“Ova otkrića su ustvari prilično logična, jer ako imate šupljinu na prvom kutnjaku, koji je sljubljen sa zubom ispred njega, ono zbog čega je vaš zub bio toliko osjetljiv da je počeo propadati, vjerojatno je već i na drugom zubu”, objašnjava Mark S. Wolff, profesor s njujorškog stomatološkog fakulteta.

Ali ipak, nemojte se odmah riješiti zubara. “Ono što smo vidjeli iz ovog istraživanja jest da su stomatolozi liječili samo rupu – šupljinu u zubu, a ne i rizično stanje koje je to uzrokovalo. Naime, prema ovom istraživanju ispada da ljudi koji stavljaju plombe imaju veće šanse da će im i drugi zubi uskoro propasti. Ali to se ne događa zbog same plombe, nego zato što bolest zuba nije izliječena prije postavljanja plombe.”

“Istraživanjem se pratio rizik nastanka naknadnog karijesa, koji je veći kod osoba sa slabijom ili umjerenom oralnom higijenom. Važno je zapamtiti da zub treba plombu zbog toga što propada. Da nije stavljena plomba, on bi samo nastavio propadati, što bi uzrokovalo daljnje oralne ili zdravstvene probleme, te bi na kraju mogli ostati bez zuba”, izjavili su iz američke stomatološke organizacije.

Dakle, kako biste uopće spriječili propadanje zuba i pojavu karijesa, trebali biste:

• Četkati zube dva puta dnevno s pastom (najbolje je prirodna bez fluora)
  

• Koristiti zubni konac jednom dnevno

• Imati uravnoteženu prehranu i ograničiti unos šećera i zaslađenih pića

• Redovito posjećivati stomatologa

Najčešće greška koji svi rade jest da ne četkaju zube dovoljno dugo. Obavezno biste zube trebali prati barem dvije minute, kako bi zubi postali otporniji na propadanje.
 
(express.hr/uredio:nsp)

Imao sam 25 godina kada sam se prvi put stvarno zaljubio. U toj sam vezi, nažalost, bio samo ljubavnik. Bila mi je kolegica s posla, znali smo se nekoliko godina i počeli smo se intenzivnije viđati

Tada je nastupila jedna od mojih povišenih faza. Znao sam sjesti u automobil i juriti Zagrebom 150 na sat da što prije dođem do nje. Ona je živjela na drugom kraju grada i kada bi me nazvala, došao bih za pet do deset minuta. Neki bi rekli da je to zaljubljenost. I ja sam to tada mislio. Danas znam da je to bio početak mog poremećaja.

Danas imam 41 godinu i bipolaran sam. Dijagnozu sam dobio prije dvije godine, ali kada pogledam unazad zapravo shvaćam da oduvijek imam velike promjene raspoloženja. No, one koje sam imao tijekom djetinjstva i puberteta nisu bile toliko velike da bi vodile psihozama. A one sa psihozama su najgore.

Kad sam bio s tom kolegicom s posla, trošio sam nekontrolirano puno na izlaske; znao sam u jednoj večeri u toj povišenoj fazi potrošiti nekoliko tisuća kuna. I mada je ona govorila da će prekinuti s dečkom, znao sam da se to neće dogoditi. Nakon šest mjeseci me ostavila.

Sve teže sam obavljao higijenu

Pao sam u depresiju koja je trajala godinu dana. Zatvorio sam se u sebe, odvojio od prijatelja, odbijao kontakte i sve teže funkcionirao. Jedina nužna konverzacija bila je ona s roditeljima; doslovno sam odgovarao samo s da ili ne, vukao sam se na posao. I higijenu samo obavljao jako teško. Sve mi je predstavljalo priličan napor. Kao da mi je netko stavio 100 kilograma na leđa s kojima sam morao svakodnevno funkcionirati.

Nikad nisam razmišljao o samoubojstvu, osjećao sam da će ta faza proći, ali nisam znao kada i kako. Uvijek sam pokušavao naći svjetlo na kraju tunela. Tada sam imao 26 godina i nekako sam se, ne znam ni sam kako, uspio izvući iz te loše faze i ušao sam u normalnu. Naravno, tada još nisam znao da se faze mijenjaju i s godišnijm dobima.

Pao sam u depresiju koja je trajala godinu dana. Zatvorio sam se u sebe, odvojio od prijatelja, odbijao kontakte i sve teže funkcionirao. Jedina nužna konverzacija bila je ona s roditeljima; doslovno sam odgovarao samo s da ili ne, vukao sam se na posao

Tada sam upoznao djevojku koju sam oženio. U tu vezu sam već ušao s velikim minusom i kreditom. Zaljubio sam se, opet me pukla povišena faza i kupio sam automobil. Nisam ga uopće planirao kupiti, on je jednostavno bio rezultat povišene faze, mjesečno sam sedam godina plaćao 1700 kuna. Automobil je najskuplja stvar koju sam kupio u tim povišenim fazama, ali ne i jedina. Servisirao sam ga u najskupljim servisima u gradu, odlazio sam u najskuplje restorane, kupovao luksuzne stvari, trošio na internetu velike količine novca.

Povišene faze su fenomenalne

Jednostavno sam se u tim povišenim fazama u početku osjećao fenomenalno. Bio sam pun samopouzdanja, imao sam gomilu ideja, ništa mi nije bilo nemoguće i neostvarivo. Nema stvari koju nisam mogao napraviti ili problema koji nisam mogao riješiti. Imao sam izuzetno povišenu energiju. Dobro sam se osjećao i prštao od zadovoljstva.

U depresivnoj fazi povlačio sam se u sebe, nisam izražavao emocije i manje sam govorio. No, te te oscilacije u raspoloženju još nisu dotakle one krajnje granice. To se dogodilo nekoliko godina kasnije.

Bio sam pun samopouzdanja, imao sam gomilu ideja, ništa mi nije bilo nemoguće i neostvarivo. Nema stvari koju nisam mogao napraviti ili problema koji nisam mogao riješiti. Imao sam izuzetno povišenu energiju.

Djevojka i ja smo bili četiri godine u vezi i odlučili smo se vjenčati. Bila je 2006. godina i ona se preselila k meni. U sljedeće tri godine oboje smo iskusili kako je to živjeti s nekim. A ona je doživjela sve moje blaže faze – povišene i snižene, koje su polagano uzimale maha. Nikada to nisu bile nagle promjene raspoloženja. Obično se jednom godišnje događa povišena faza, a ostatak godine je normalna ili spuštena faza.

Svađali smo se sve češće, ja nisam izražavao osjećaje, zatvarao sam se sve više u sebe. Razveli smo se u 2009. i to ljeto sam proveo utapajući se u alkoholu. Osjećao sam totalnu grižnju savjesti. Smatrao sam da sam prvenstveno ja kriv. Bio sam razočaran u sebe i u brak, suprugu nikada nisam krivio, ali sam bio jako ljut na nju. Tada sam mislio da je olako dignula ruke od nas. Danas znam da nismo mogli spasiti brak, jednostavno nismo odgovarali jedno drugome.

Dijagnosticiranje i hospitalizacija

To tada nisam vidio. Prvo sam pao u depresiju, nekoliko mjeseci se nisam trijeznio, otišao sam na godišnji na more s ljudima koje zapravo nisam ni poznavao. U Zagreb sam se vratio u totalno povišenoj fazi u kojoj sam upoznao djevojku. Bilo je to iste godine i opet sam se zaljubio. Ona je kasnije sa mnom prošla sve najgore faze mog bipolarnog poremećaja, dijagnosticiranje i hospitalizaciju.

Upoznali smo se u gradu u jednom kafiću. Kako sam bio u povišenoj fazi, nije mi bilo problem nikome prići. Bio sam izuzetno elokventan, prilagodljiv, otvoren, vrlo dobronamjeran. Počeli smo izlaziti. I sve je bilo super, čak sam tu povišenu fazu uspio prenijeti preko zime, a to je vrlo rijetko. Promjene u bipolarnom poremećaju povezane su i s godišnjim dobima. Tijekom ljeta svi se osjećamo mnogo bolje, a dolaskom zime padamo u sniženu fazu. No ja sam bio zaljubljen i ovoga puta dolazak jeseni nije utjecao na mene.

Naučio sam da je kod mene jedan od okidača bipolarnog poremećaja zaljubljivanje, ono je povezano s pojačanom fazom. Svaki put kad bih se zaljubio nastupila bi povišena faza.

Je li me danas strah zaljubiti se? Nije, strah me je samo kako će se to odraziti na moje zdravlje, odnosno život. Jer u toj povišenoj fazi sve je u početku divno i super. Vjerujte mi, svijet je ljepši, barem u početku.

Kao da ti netko da tableticu koju popiješ i sve vidiš, čuješ, pojmiš i osjećaš se ljepše. Vidiš žarulju i osjećaš njenu toplinu koja te grije. Sve je puno opipljivije i uzbudljivije. Boje su jasnije i toplije, ljudi su jednostavniji. Cijeli svijet je ljepši. I nema tog problema koji ne mogu riješiti. U glavi se sve misli povezuju na tisuće raznih načina i sve ima smisla. I najmanje sitnice se uklapaju u veliki mozaik svijeta.

Nevjerojatan nalet energije

Međutim, kada krene ta progresivna faza to bih opisao kao nevjerojatan nalet energije. Osjećaj euforije koji se penje od kralježnice prema glavi i zalijeva mozak valom energije. Kao da te netko zalije vodom i da ti energiju, međutim toliko te zalijeva vodom da se topiš u njoj. Nalaziš se u oblaku energije i ne znaš što bi prije izabrao, gdje god se okreneš sve je lijepo. Čista euforija. U povišenim fazama uvijek sam pio. U krajnjim fazama znao bih popiti nekoliko piva i dosta žestica. Drugi bi padali na pod, ja bih ostajao na nogama. S tim da u tim krajnjim fazama skoro ništa nisam jeo.

No, vratimo se na vezu. Već na samom početku, djevojka je primijetila da imam nekih problema i da se povlačim u sebe. Pokušavala je doprijeti do mene na sve moguće načine, ali ja nisam razgovarao. Nakon nekog vremena je i uspjela, otvorio sam se i rekao joj sve što me muči. I dalje sam imao osjećaje prema bivšoj supruzi, što je moju djevojku povrijedilo, ali tada sam napokon zaključio da se supruga neće vratiti, da moram zatvoriti ta vrata i krenuti dalje.

Kao da te netko zalije vodom i da ti energiju, međutim toliko te zalijeva vodom da se topiš u njoj. Nalaziš se u oblaku energije i ne znaš što bi prije izabrao, gdje god se okreneš sve je lijepo. Čista euforija.

Nekoliko mjeseci kasnije počeli smo živjeti zajedno, a ja sam krenuo psihologu zbog problema s izražavanjem osjećaja. Kada se danas osvrnem unazad za kraj svih mojih veza problem je bilo moje zatvaranje i neizražavanje emocija, ni lijepih ni ružnih, u kombinaciji s bipolarnim poremećajem.

Djevojci nisam govorio da je lijepa, da mi je super s njom. Sve one emocije koje grade vezu ja nisam izražavao i još sam se mučio s osjećajem manjka samopouzdanja. Dugo vremena sam išao psihologici, ali ona nije primijetila da imam bipolarni poremećaj. No, u tih nekoliko godina mi je pomogla.

Početak halucinacija

Onda sam se u ljeto 2013. ponovo više okrenuo alkoholu. Dogodila se velika tragedija u mome životu, ocu moje djevojke dijagnosticiran je rak pluća. Tada sam već bio u povišenoj fazi, želio sam mu pomoći, ali nisam znao kako.

Krenule su i prve halucinacije potaknute alkoholom i bipolarnim poremećajem, zapravo alkohol je bio samo okidač.

Zamišljao sam da ja imam rak, da sam bolestan, da će doktori mene izliječiti, a ja onda njega. Bilo je to iznimno turbulentno razdoblje koje je završilo mojom halucinacijom susreta s Bogom. Najgoru halucinaciju sam doživio na poslu gdje su svi oko mene bili totalno drukčiji, izobličenih lica i mislio sam da mogu upravljati sa svima. Više nisam razlikovao realnost od halucinacije i odjurio sam kući. Kada je došla djevojka inzistirao sam na razgovor sa svećenikom i roditelji su mi dogovorili susret. Naravno da je svećenik zaključio da najprije riješim zdravstveno stanje. Halucinacije bih opisao kao paralelnu stvarnost, gledaš realan svijet oko sebe i u glavi vrtiš film koji nadograđuješ irealnim svijetom.

U bolnici su mi odmah dijagnosticirali bipolaran poremećaj. Znao sam o čemu je riječ, ali nisam znao na koji će se način ta dijagnoza odraziti na moj život.

Nisam spavao tjedan dana, dali su mi nešto za smirenje i prospavao sam cijeli sljedeći dan. Kada sam se probudio, bio sam i dalje u povišenoj fazi, ali smirenijoj. U bolnici sam proveo mjesec dana u zaštićenoj okolini okružen ljudima sa sličnim problemima, koji su se došli liječiti i nemaju predrasude.

Vrijeme u bolnici

U sobi sam bio s dvojicom muškaraca, jedan je bio na odvikavanju od droga, a drugi se borio s depresijom. Ja sam tada još bio u povišenoj fazi i uporno sam pokušavao riješiti njihove probleme. Bio sam pun ideja i rješenja za druge. Ali ne za sebe. Meni pomoć nije bila potrebna, mislio sam, bilo mi je super.

Privremena dijagnoza bipolarnog poremećaja postavljena mi je čim sam došao u bolnicu, a obrada je počela nakon nekoliko dana. Razgovarao sam s psihijatrom, prošao brojna testiranja. Morao sam rješavati test od 500 pitanja, tijekom kojeg sam zaspao. Bio samo toliko omamljen tabletama za smirenje. Cijelo vrijeme vam daju lijekove. Prijem u bolnicu je uvijek isti, ili vas spuštaju ili podižu i tek onda mogu raditi s vama. Posjećivali su me djevojka i roditelji, koji su se također tada prvi puta suočili s mojoj dijagnozom. Rekao im je liječnik.

Cijelo to vrijeme, u toj povišenoj fazi, i dalje nisam doživljavao svoju dijagnozu. Za mene je sve to bio dio nekakve scenografije koja se odvija oko mene, vjerovao sam da će se to razriješiti, da ću izaći iz bolnice i nastaviti živjeti svoj život.

I izašao sam iz bolnice nakon mjesec dana i započeo je taj moj stvaran život. Vratio sam se na posao. Poslali su me na zdravstveni pregled gdje zbog dijagnoze bipolarnog poremećaja nisam mogao nastaviti raditi posao koji sam radio 20 godina.

To je bilo prvo suočavanje s osuđujućom stvarnošću.
Dva desetljeća sam radio na održavanju i popravljanju strojeva, a sada to nisam smio.

Šok od gubitka posla

Doktorica mi je rekla da se za posao traži psihofizički stabilna osoba, a ja sam po njezinim rječima labilna osoba i tko zna što bih napravio u blizini 400 volti. Bih li ubio sebe ili nekog drugog.

Nikada nisam, kako sam već rekao, razmišljao o samoubojstvu. Kao što nikada nisam bio fizički agresivan. Nisam takva osoba.

Za mene je to bio strašan šok i prva osuda koju sam doživio, još u fazi kad sam svježe dijagnosticiran izašao iz bolnice. Tada sam prvi put shvatio što znači kada kažete da ste psihički bolesna osoba i koliko je to osuđujuće od društva. Započeo sam borbu sa sustavom i samim sobom, na kraju sam shvatio da mi je bitno da ostanem u firmi. Pogazio sam svoj ponos i potražio bilo koji drugi posao i odlučio ostati u firmi.

U međuvremenu mi je umro svekar. Sve je to rezultiralo ponovnim padom u depresivnu fazu. Osam mjeseci trajala je njegova bolest. Pred kraj odustao je od svega, nije se želio liječiti, prepustio se bolesti i to me je dotuklo.

Novi pad

Stres zbog posla i svekrova smrt rezultirali su time da sam ponovo počeo piti. Bio sam na terapiji, ali lijekovi djelomično djeluju. Danas znam da su oni samo dio procesa te da, kako bi osoba s bipolarnim poremećajem bila u normalnoj fazi, treba obuhvatiti cjelokupni život. Treba paziti na ritam spavanja, izlagati se suncu, održavati kontakte s prijateljima, redovito se hraniti. Tek kada je sve to u ravnoteži, lijekovi djeluju.

Tih godinu dana koliko nisam radio, vrijeme sam provodio ispred kompjutora i televizora, sa smanjenim higijenskim navikama. Djevojka me trpila takvog, i ona je pala u depresivnu fazu. Bila je u žalosti zbog svog oca i zbog mene. U jednom trenutku posjećivala je oca u jednoj bolnici, a mene u drugoj. Osjećao sam neopisivu grižnju savjesti jer joj nisam bio podrška, ali nisam mogao pomoći ni sebi, a kamoli drugima.

Počeo sam razmišljati o vanzemaljcima koji nama upravljaju i napajuju se našom energijom. Zamišljao sam kako iznad svakog od nas stoji avet koja nas vodi. Za bilo kakav grafit na zidu bio sam uvjeren da je namijenjen baš meni. Slušao bih radio i mislio da se netko direktno obraća meni.

U 2014. vratio sam se na posao, na novo radno mjesto. Kako je riječ o većoj firmi, na novom mjestu nitko nije znao za moju borbu s bipolarnim poremećajem. Bivši kolege iz drugog odjela su znale. Većina me prihvatila takvim kakav jesam i dan danas se družimo.

Počeo sam raditi na novom poslu, stres zbog nove sredine, novog posla i alkohol u velikim količinama rezultirali su da situacija opet izmakne kontroli. Došle su iluzije.

Tu zadnju večer prije odlaska u bolnicu razmontirao sam lavabo i kadu u kupaonici, skinuo sve kupaonske elemente. Zamislio sam da ću svoju djevojku iznenaditi ujutro s posve novom kupaonicom.

Ona je prespavala tu moju histeriju. Kad sam je probudio, u tri sata ujutro me odvezla u Vinogradsku.

Morao sam potražiti pomoć

Znao sam da to nije u redu. Ili ću poludjeti do kraja ili ću potražiti pomoć. Više nisam znao što se događa, nisam razlikovao realno od irealnog.
Bio je to jedan veliki košmar, u kojem sam ponovno završio na hitnoj.

Završio sam u izolaciji, u tih sedam dana doživio sam vrhunac svog bipolarnog poremaćaja. Demolirao sam im cijelu sobu, rastavio sve što se dalo rastaviti. Bio sam opsjednut vodokotlićem, osam do deset puta na dan sam ga rastavljao i sastavljao. Rastavio sam sve lampe u sobi. Podizao i spuštao uzglavlja kreveta na određene razine. Imao sam opsesiju da sve rastavim u sastavne dijelove, što sam zbog svojeg iskustva većinom i napravio.

U sobi sam bio s dvojicom muškaraca. Jednim starijim gospodinom koji je bio u deperesivnoj fazi pa se jako teško nosio s mojom energijom. Molio je da ga maknu iz sobe. Drugi gospodin je isto bio u depresivnoj fazi, ali ne toliko. S njime sam vodio baš lijepe razgovore, pričali smo o zdravoj prehrani i životu, kako treba jesti med. Zaključio sam da je on došao u bolnicu jer su u njegovoj firmi svi klimatizacijski uređaji zagađeni, te da ima legionarsku bolest. Svima sam ponovo htio pomoći i dijelio savjete. Doživljavao sam da svi oko mene imaju problema, pogotovo oni koji su depresivni, samo ja nemam.

Opet sam prošao cijeli proces liječenja, nakon mjesec i pol dana provedenih u bolnici zatražio sam drugo mišljenje. Ne zato što sam se nadao drugačijoj dijagnozi, nego sam želio liječnika koji je specijaliziran za bipolarni poremećaj.

Došao sam do liječnice Slađane Štrkalj Ivezić iz Klinike za psihijatriju Vrapče i kod nje sam krenuo u dnevnu bonicu. U ta dva mjeseca liječenja u dnevnoj bolnici pomogla mi je mnogo više nego svi ranije. Tamo sam napokon prihvatio sebe kao osobu koja boluje od bipolarnog poremećaja. A to je ono najteže.

Prihvaćanje bolesti

Pravi prijatelji su ostali uz mene, ali svaki put kad sam to nekome dragome trebao otkriti bilo mi je užasno teško. Osjećao sam trnce u nogama, znojio sam se, glas mi je podrhtavao. Ali shvatio sam da iz svoje kože ne mogu pobjeći. Svaki susret s nekim kome sam htio objasniti bipolarni poremećaj je bio susret sa samim sobom i svojim slabostima.

Jako mi se promijenio pogled na život. Još 2013. godine krenuo sam u udrugu Putokaz, na nagovor sestre iz Vinogradske. U početku mi je to bilo jako teško, ne znaš na što dolaziš, ali ubrzo shvatiš da te grupa prihvaća i dođe trenutak kada i sam poželiš nešto reći.

Trebalo mi je dva, tri mjeseca, ali još tada nisam prihvaćao sebe kao nekog tko će morati piti lijekove do kraja života. Još sam uvijek te 2013. vjerovao da ću se na neki način izliječiti, da mora postojati neka alternativa i da će to jednog dana biti samo mala mrlja u mojoj prošlosti.

Kada sam drugi put završio u bolnici, shvatio sam da to neće biti tako. Shvatio sam da ću morati naučiti živjeti s time i krenuo sam na još jednu grupu u sklopu udruge Svitanje, koja okuplja ljude oboljele od bipolarnog poremećaja. Tamo sam doživio taj klik i stvarno postao svjestan da sam osoba s bipolarnim poremećajem i da tamo pripadam.

Te grupe su jako intenzivne, svi smo preživjeli iste ili slične faze. Jako sam mnogo naučio o sebi, otkrio koji su mi okidači, jedan od njih je alkohol. Sad već godinu dana ne pijem. Naravno, neke druge okidače ne možeš ukloniti iz života, poput stresa na poslu, ali trudim se držati ga pod kotrolom i neutralizirati ga zdravim životom, jogom, vježbanjem i druženjem s prijateljima.

Nedavno sam završio i fakultet koji sam upisao 2005. godine, smjer računarstvo. Tada sam ga upisao jer sam želio napredovati na poslu. Do 2008. sam dao sve ispite, ali tada je krenula faza razvoda s bivšom ženom i sve veće promjene raspoloženja pa se do ove godine nisam stigao time baviti. Ali sad sam diplomirao. Pao mi je golemi kamen sa srca i vjerujem da će mi to otvoriti nove mogućnosti na poslu.

Posebno me razveselilo kad sam došao na zdravstveni pregled koji svake godine organizira moja firma. Liječnica koja me proglasila nesposobnim za prijašnji posao me pitala što je s fakultetom. Rekao sam joj da sam diplomirao. Ostala je zatečena, a ja sretan jer sam na neki način pokazao zube, da ja to mogu.

Kraj veze

A veza? Okončana je u svibnju. Sve je to još jako svježe. Ona je danas moj najbolji prijatelj i sa mnom je prošla one najteže faze, ali zaključili smo da više ne možemo pomoći jedno drugome. Početak kraja naše priče započeo je u ljeto 2013. godine kada sam prvi put izašao iz bolnice. To ljeto nismo išli na more, ostali smo u Zagrebu i u jednom trentku sam joj rekao – što misliš je li ovo kraj ili nije. Ona se rasplakala i prešli smo preko toga. Ona me uvijek podržavala, ali mi nije mogla pomoći drugačije, nego samo da me podupire, a sve ostalo je bilo na meni. Ja sam se zatvorio, veza je bila na izdisaju i nakon druge hospitalizacije zajedno smo došli do zaključka da je kraj.

Teško mi je bilo zbog toga, ne samo zbog prekida nego sam se i bojao kako će se to odraziti na moje zdravlje. Hoće li to biti triger koji će me odvesti u neku novu lošu fazu. Za sada se dobro držim, iako su opet počele noćne more. Ponovo sanjam vanzemaljce. No, trudim se da sve ostalo držim pod kontrolom. I lakše mi je otkad sam na grupnoj potpori vidio da postoji osoba koja već nekoliko desetaka godina nije imala ni jedan okidač, a prije toga je bila pet puta hospitalizirana. Ta osoba je dokaz da se može kontrolirati bipolarni poremećaj.

Bojao sam se kako će se novi prekid odraziti na moje zdravlje. Hoće li to biti triger koji će me odvesti u neku novu lošu fazu. Za sada se dobro držim, iako su opet počele noćne more. Ponovo sanjam vanzemaljce. No, trudim se da sve ostalo držim pod kontrolom.

Za pet godina volio bih da se mogu osloboditi. Sada sam jako sputan, sve radim u rukavicama. Jako sam oprezan. Nadam se da ću za pet godina moći skinuti tu masku i otvoreno razgovarati sa svima. Znam da nikad neću svima moći objasniti sve o mom poremećaju, ali volio bih, onako kako to može osoba koja boluje od šećerne bolesti, pričati o bipolarnom bez da me ljudi osuđuju. Volio bih da se skine stigma s mog poremećaja. On nije zarazan, ja nikoga ne mogu razboliti, niti ga mogu dovesti do ludila.

Jednom prilikom smo u udruzi Svitanje razgovarali o tome bismo li, kada bismo se mogli vratiti u prošlost i nešto promijeniti, odabrali bipolarni i opet proživjeli svoj život s njim ili bez njega. Bili smo podijeljeni, a ja sam rekao da bih izabrao bipolarni. Zato što jednostavno ne znam kako je živjeti bez njega.
 
(telegram.hr/uredio:nsp)

Ostati hidratizirani je bitno za dobro zdravlje. Veliki postotak našeg tijela sastoji se od vode, tako da je održavanje opskrbom vodom od bitnog značaja

Čini se lako ostati hidratiziran, ali možete u tom slučaju raditi greške i pogrešno opskrbljivati vaš organizam vodom.

Ovdje su četiri pogrešna načina hidratizacije tijela:

1. Ne piti vodu prije treninga

Kada vježbamo mi se znojimo i gubimo vodu, te se borimo protiv toga na taj način da pijemo za vrijeme treninga. Ali, ako se niste hidratizirali prije treninga, vaš unos vode je POGREŠAN.

Izostanak pijenja vode prije treninga može dovesti do glavobolje. Vi stavljate rizik dehidracije tijela na taj način da ćete izgubiti više vode nego što imate u svom sustavu. Najmanje 30 minuta prije vježbe bi se trebala piti voda da se osigura hidratacija!

2. Preskakanje kave ili čaja

Vi vjerojatno znate da kad pijete kavu ili čaj imaju tendenciju posjetiti WC puno češće. Ovi napitci su poznati kao diuretici i zbog toga ih ljudi mogu izbjegavati jer oni misle da će preko njih gubiti vodu.

Kroz mokrenje vi gubite tekućinu, ali kava i čaj uvijek sadržavati vodu za hidrataciju, tako da ih ne morate preskočiti.

3. Neredeovito pijenje vode

Kada smo žedni pijemo, ili kada vježbamo i radimo pijemo, ali ne morate odgovarati na pozive tijela kada je potreba za vodom. Čak i ako ste na kauču i gledate TV ili radite za vašim stolom je još uvijek važno da ostanete hidratizirani.

Ostati hidratizirani drži nas na oprezu, pa ako ste na poslu dobra je navika ostati hidratiziran, jer vas to može probuditi, dati vam energiju tijekom dana.

4. Piti samo 8 čaša dnevno

Ponovo opet i opet se ponavlja da morate piti osam čaša dnevno. Nova istraživanja iz Instituta za medicinu zapravo preporučaju 11,4 šalica dnevno – ali čak i to se razlikuje između pojedinaca.

Umjesto da pokušavate slijediti generičko pravilo, idite za svojim tijelom i potrebana. Pojedinci različitog uzrasta, razine aktivnosti i metabolizma zahtijevaju različite količine hidratacije. Dok osam čaša dnevno je dobar početak, slobodno povećajte broj čaša vode u skladu s vašim osobnim potrebama.

Osim toga, u redu je “varati” u obliku namirnica punih vode poput voća i povrća, kojima se možete zadržati hidratiziranim bez da pijete vodu.

Voda je neophodna za život i tjelesne funkcije. Provjerite jeste li ispravno hidratantni i dobiti ćete najviše koristi.

CIJELI ŽIVOT KRIVO PIJETE VODU: Znate li za ovu metodu?

Super fora, ako imate hrabrosti i volje probati je.

Japanski stručnjaci smatraju kako ujutro, na prazan želudac valja popiti četiri čaše po 150 ml vode, odnosno ukupno 600 ml vode, jer ta metoda može vam koristiti. Naime, premda već svi znaju da valja piti dvije litre vode dnevno, malo je onih koji znaju kada je trebamo piti. Japanski stručnjaci stoga napominju da s pijenjem treba započeti odmah ujutro, a dan po njima treba početi s četiri čaše.

Voda će tako pročistiti vaš želudac, ali i smanjiti rizik od niza bolesti jer ona pročišćava crijeva povećavajući sposobnost želuca da apsorbira nutritijente iz hrane koju jedete.

Nakon što ste ujutro prije uobičajene higijene i doručka popili četiri čaše vode, narednih dva sata savjetuju Japanci nije dobro konzumirati baš ništa. Voda će tako pomoći oslobađanju toksina iz tijela što ćete prvo zamijetiti na licu i tijelu, odnosno koži. A vaše lice postati će svježije i čistije. Ispijanjem vode popraviti ćete stanje mišića te smanjiti rizik od raznih bolesti koje vrebaju na svakom koraku.
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Romantične večere u skupim restoranima ili studentski doručci u pekarama bi vam se nakon ovog teksta mogli opasno zgaditi, s obzirom da je izvjesna Milanka otkrila zastrašujuću istinu koja se događa u kuhinjama ovih objekata

Naime, Milanaka i njezin bivši dečko su dugo vremena radili kao kuhari, odnosno pekari u restoranima po Beogradu i Pančevu, gdje su zatekli nevjerojatne uvjete u kojima se specijaliteti prave.

Ona je rekla kako nije neobično da se redovito bore s žoharima i štakorima na mjestima gdje se sprema hrana, te da gazde ovih objekata ne mare za higijenske uvjete dok god im dobro ide prodaja.

Milanka je svoje iskustvo prenijela i studentima svih beogradskih sveučilišta, koji su se bunili na kvalitetu hrane u menzama, te je htjela približiti zbog čega je to tako.

Strpljivo sam šutjela do sada, ali ne mogu, moram prokomentiram nešto u svezi s ovom kritikom na račun menze. Imala sam to zadovoljstvo da jedan period života radim u pekarama, a otprilike u isto vrijeme (sve je to bilo prije 3-4-5 godina) moj bivši dečko je radio u nekoliko restorana kao kuhar. Pobjegli smo iz te industrije i on i ja glavom bez obzira, a evo i zašto:

Ti bureci od 100 dinara (6.3 kune) i pice od 120 dinara (7.6 kuna) koje kupujete u pekari uglavnom se proizvode u prostorijama po kojima žohari gamižu doslovno u rojevima, a protrči tu i tamo neki miš, pa i štakor.

Radila sam u pekari u kojoj počneš praviti sendviče (oni fini “posni” i slični sendviči u celofanu koji koštaju preko 100 dinara (6 kuna) i ako ti uđe mušterija i moraš te napola spremljene sendviče ostaviti na 5 minuta, kada se vratiš, po njima gmiže 10-ak žohara – priča ona.

Ono što se napravi u takvoj situaciji je da rukom rastjeraš žohare, završiš sendvič i fino ga uviješ u celofan. Svaki kruh/kifla itd. koji padne na pod uredno se vraća na policu. One gljive na pici se nikada ne peru prije upotrebe (a ja se pitala zašto sve djevojke koje rade u pekari imaju crne nokte – ne, ta prljavština se ne može sprati).

Radila sam u četiri pekare u Pančevu, u tri je situacija bila ovakva, samo su u jednoj bili pristojni higijenski uvjeti. A znate zašto? Zato što su imali malu proizvodnju, samo nekoliko vreća s brašnom. Tamo gdje ima puno brašna ima i žohara i štakora, te dezinsekcija i deratizacija ne pomažu puno.

(Uvijek se sjetim jednog starijeg pekara iz Leskovca kada je pričao kako je ujutro zatekao “štakora kako hoda po tijestu kao čovjek”. Kada sam ga pitala je li svuda tako rekao je “da, apsolutno, na 100% mjesta gdje sam radio” , a čovjek je bio pred mirovinom).

Mislila sam da je u restoranima bolje, naročito po Beogradu-u, ali ne. Moj dečko je radio u jednom ekskluzivnom restoranu i sjećam se kada sam ga zvala i kada je on sav rastrojen rekao kako je sjeo da zapali cigaretu jer ga je mnogo uznemirio prizor tri štakora koja su odjednom protrčala kroz kuhinju. (Do tada su se pojavljali individualno).

Radio je u još nekim restoranima, od kojih je jedan bio sa tradicijom od 30-ak godina. Savjetovao me je od srca da nikada ne jedem tamo, jer se namirnice čuvaju na neadekvatan način (stoji oguljeni krumpir u vodi u hladnjaku po 2 dana, domaćice znaju kako to onda može izgledati, ništa se smije se baciti da se gazda ne baci u trošak), služe suhomesnate proizvode s isteklim rokom itd.

Dakle, mislim da sam bila dovoljno slikovita. Nisam radila u kuhinji studentske menze niti poznajem nekoga tko jest, ali taj moj bivši je bio kratko na zamjeni u kuhinji “Dječja radost” (predškolske ustanove) i tamo je stvarno sve po ps-u.

E sad, kada vi odete u restoran i kuhar spremi jelo za vas dvoje-troje, naravno da će zakamuflirati sve, spakirati u porculanski tanjur i uzeti vam 40 eura (30,20 – koliko već, nisam dugo jela u restoranu). Pomislite za koliko učenika se kuha u menzi, pa sljedeći put kada naiđete na jabuku koja je prezrela ili trula IZNUTRA, razmislite je li racionalno očekivati ​​da se to ne događa.

Također sjetite se priče o sendviču i bubašvabi kad vam dođe da uđete u pekaru. Uštedjet ćete novac i popraviti liniju.”

Ako mislite da je u drugim zemljama Balkana bolje, možda se i varate. No bilo kako bilo, najbolja kuhinja će uvijek biti i ostati, bakina kuhinja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(vestinet.rs)