“Ovo je gore od grčke tragedije! Kaj ste stigli i do Irske? Zbog vas su ljudi morali u Irsku, a vi im ni tamo ne date mira! Fuj!” – kaže jedna iseljenica na društvenim mrežama

Vaše traženje potpore među irskim prognanicima koje ste sami tamo otjerali je kao da obiteljski nasilnik žica glasove u sigurnoj kući. Nema tog kruga pakla koji bi adekvatno kaznio nakaradne spodobe poput vas, stoji u jednom komentaru

Kao što vjerojatno znate, bili smo prisiljeni otkazati druženje zakazano za ovaj vikend. Razlog je niz ozbiljnih prijetnji koje smo primili u naš inbox. U našim objavama nikad nismo poticali nasilje, cilj nam je bio i biti će druženje Hrvata u Dublinu. Sretni vam nadolazeći blagdani”, piše u posljednjem postu na Facebook profilu HDZ-a Irska, koji pokušava okupljati političke simpatizere iz redova onih koji su Hrvatsku napustili trbuhom za kruhom.

Već nakon što su objavili da žele organizirati okupljanje u dublinskom pubu uslijedila je prva lavina negativnih reakcija hrvatskih iseljenika i salva uvreda na Facebooku.

Odlučili smo organizirati zadnje okupljanje prije nego će većina nas ići na zaslužene zimske praznike. Znači, 15. prosinca (subota) imat ćemo popodnevno druženje kao i do sada, u jednom od Dublinskih pubova. Točnu lokaciju javimo naknadno, objavili su na Facebooku.

No, dočekalo ih je gomilu komentara, uglavnom uvreda, a oni tvrde i kako su im ljudi prijetili.

“Irski hrvati i Hrvatice” u svojim komentarima nisu krili kakve osjećaje iz domovine nose prema HDZ-u.

“Bagro partijska. Vi zlotvori nemate ni truna obraza. Vaše traženje potpore među irskim prognanicima koje ste sami tamo otjerali je kao da obiteljski nasilnik žica glasove u sigurnoj kući. Nema tog kruga pakla koji bi adekvatno kaznio nakaradne spodobe poput vas, stoji u jednom takvom komentaru, a ni drugi nisu ništa bolji za irski HDZ.”, napisao je jedan korisnik.

Tako u jednom komentaru stoji: “Ajde objavite koji pub pa da znamo gdje molotovljeva poslat. On je čovjek za vas gori od želje da vas vidi.”

“Ovo je gore od grčke tragedije! Kaj ste stigli i do Irske? Zbog vas su ljudi morali u Irsku a vi im ni tamo ne date mira! Fuj!”.

“Molim vas javite što prije kako bi Klub ljubitelja i simpatizera HDZ-a Brodsko-posavske županije mogao organizirati čarter let. Čekamo ko zapete puške.”

“Stoko lopovska. Mrs iz postene drzave van! Svi kaj su u irskoj su tu zbog vaseg lopovluka, pobjegli su od vas!!! Koj vrag se vi nadate postic u irskoj? Idioti retardirani”.

Naveli smo samo neke od komentara, i to one pristojnije.

(net.hr, novilist.hr)

Kakve bi mogle biti posljedice principijelnog zauzimanja hrvatskog premijera Andreja Plenkovića u ukrajinsko-ruskom sukobu? Čini se da je ponajviše zanemarena gospodarska važnost tog poteza

Rusija je na petom mjestu najvažnijih gospodarskih partnera Hrvatske, i svaki potez hrvatske vanjske politike glede te države događa se pod budnim okom Moskve.

Nakon Plenkovićeva posjeta Ukrajini, gdje se zalagao za “mirnu reintegraciju okupiranih dijelova”, rusko-hrvatski odnosi su, naravno, pod dodatnim povećalom Moskve.

Ured za informiranje ruskog Ministarstva vanjskih poslova izrazio je ozbiljnu zabrinutost zbog takve izjave, na što premijer nije odgovorio. Plenković je za svog mandata u Europskom parlamentu bio predsjednik Odbora za pridruživanje Ukrajine Europskoj uniji, što je oblikovalo njegov stav glede tog pitanja.

Novi odnosi

Rusija ovime pokazuje svoju odlučnost prema maloj zemlji poput Hrvatske, i dala je do znanja kako neće popuštati oko svojih interesa – izjavio je za Jutarnji list Davor Boban s Fakulteta političkih znanosti. I dok Plenković vodi borbe s nižim razinama ruskog MVP-a, čelnici zemalja zapadnih demokracija počinju biti sve naklonjeniji Ruskoj Federaciji.

Nakon bipolarne podjele tijekom hladnog rata, svijet se približava multipolarnosti, u kojoj je važno odabrati kakvu ulogu igrati. Hrvatska zbog tradicionalnih slavenskih veza s Rusijom ima priliku biti most između Zapada i Istoka, a ako nije spremna za taj teret, čekanje da vidi kako će se odvijati situacija na globalnoj pozornici također nije naodmet, smatraju stručnjaci.

Iako je to do sada bilo nezamislivo, budući američki predsjednik Donald Trump tijekom svoje kampanje karakteriziran je kao proputinski kandidat te je nazivao ruskog predsjednika “jakim i snažnim vođom”. Trump je procijenio kako je u globalnim političkim igrama korisnije imati Putina kao saveznika, nego oponenta. On je nedavno imenovao predsjednika ExxonMobila, Rexa Tillersona, za šefa američke diplomacije. Tillerson održava bliske odnose s Rusijom i protivio se sankcijama. Putin mu je 2013. uručio i orden prijateljstva.

S ukidanjem sankcija složio bi se i francuski predsjednički kandidat François Fillon, inače gorljivi gaullist, a blizu toga da postane proklamirani putinofil. Naime, Fillon je nebrojeno puta pozivao na dijalog s Moskvom glede strateških i ekonomskih pitanja. Tijekom predsjedničke debate izjavio je kako se treba pokušati izgraditi, ako ne povjerenje, onda nešto čime bi se Rusiju približilo Europi. Prijateljstvo Fillona i Putina traje od vremena kad su obojica bili premijeri, a njegova namjera je da Francuska bude što manje ovisna o SAD-u i okrene se Moskvi.

U utrci da postane predsjednica Francuske je i ultradesničarka Marine Le Pen,koja za Rusku Federaciju kaže kako je europska zemlja s kojom se mora pregovarati ako želimo jaku Europu.

Sankcije

Njemačka kancelarka Angela Merkel u kolovozu je dala do znanja kako je spremna zagovarati olakšanje sankcija EU prema Rusiji ako bi se poštovao Sporazum iz Minska.

Sa 145 milijuna ljudi, Rusija je jedno od najvećih svjetskih gospodarstava, zbog čega je važna kvalitetna i promišljena strategija prema Moskvi.

Rusija je zainteresirana za razvoj plodne suradnje s Hrvatskom na svim područjima – političkom, kulturnom, znanstveno-tehničkom i drugima. Uskoro će se održati međuvladina komisija, koja će još više pridonijeti razvoju odnosa među našim tradicionalno prijateljskim državama – komentirali su iz ruskog veleposlanstva u Hrvatskoj.

Predsjednica Kolinda Grabar-Kitarović također je izazvala reakcije u Moskvi nedavnom izjavom o mogućem vojnom sukobu na Balkanu zbog aktivnog utjecaja Rusije u regiji.

U vezi s pitanjem budućih rusko-hrvatskih odnosa pokušali smo kontaktirati i ministra vanjskih poslova Davora Ivu Stiera, međutim nismo dobili odgovor.

Odnosima male države poput Hrvatske i Ruske Federacije mora se pristupiti pažljivo, posebice ako se pokuša biti medijator u važnim političkim pitanjima poput Ukrajine – komentirao je za Jutarnji list Radovan Vukadinović, stručnjak za međunarodne odnose.

Podaci govore kako su za vrijeme Putina investicije u inozemstvu narasle gotovo 1000 posto. Rusija opskrbljuje Hrvatsku s više od milijun tona plina, a ambicija jeAnvara Sarvaroviča Azimova, veleposlanika Ruske Federacije u Hrvatskoj, dovesti Gazprom i druge velike kompanije u Hrvatsku. Hrvatsko-ruski gospodarski forum, koji se trebao održati lani u studenom, otkazan je jer ruski poduzetnici nisu bili zainteresirani doći u Hrvatsku, a situaciju otežava i činjenica da Hrvatska već dvije godine nema veleposlanika u Moskvi. Ruska robna razmjena s Hrvatskom smanjena je gotovo 50 posto, a kompanije nestrpljivo očekuju razvitak političke situacije.

Veliko ulaganje

Investicije u Hrvatskoj i inače nailaze na teškoće, a svakako da čvrsti stavovi u vanjskoj politici neće tome pridonijeti – izjavio je Radovan Vukadinović za Jutarnji list. U Srbiji, BiH i Sloveniji Rusi ulažu novac u poduzeća koja investitorima prije nisu bila primamljiva. Primjer koliko su nam važni dobri rusko-hrvatski odnosi nedavna je vijest o planovima za ulaganje ruskog poduzetnika Alekseja Frolova,vlasnika tvrtke Agua Relaxio, koji želi uložiti 105 milijuna eura u mjesto Tisno na Murteru.

Velika Putinova pobjeda na Zapadu nedavna je prodaja gotovo 20 posto dionica najvećeg proizvođača nafte Rosnjefta švicarskom Glencoreu i Katarskoj investicijskoj upravi. Takvim poslovima Rusima se otvara put prema Europi, a one države koje drže svoja vrata zaključanima mogle bi propustiti velike šanse za ruske investicije i sudjelovanje u kreiranju globalne politike.

(jutarnji.hr)

Svjetski poznati magazin The Economist u današnjem članku “Vapaj za partizanima – Gdje je politika ostala u 80-ima, ako ne i u 40-ima” analizira hrvatsku političku scenu

Nije ni čudo da se obje stranke bave ideološkim pitanjima jer ako bi se bavile ekonomskim dostignućima, obje bi imale jako velik problem – zaključuje The Economist koji ističe kako političku situaciju u mnogočemu ilustrira papagaj Koki.

“Papagaj koki je mudra stara ptica. Pripadao je maršalu Josipu Brozu Titu, dogogodišnjem komunističkom vođi Jugoslavije, koji je umro 1980. godine. Koki živi na Brijunima, gdje je Tito provodio šest mjeseci u godini i gdje su vile i dalje rezervirane za hrvatske političare. Ako imaju sreće, turisti mogu čuti Kokija kako psuje na njih i uzvikuje “Tito, Tito, Tito”, a da ima širi vokabular, sigurno bi uživao u otkrivanju najvećih državnih tajni, koji je zasigurno čuo”, piše The Economist te dodaje kako je u Hrvatskoj 16. kolovoza započela nova predizborna kampanja koja najbolje pokazuje koliko je politika u Hrvatskoj ostala zamrznuta.

“Ključna pitanja u kampanji vrte se oko razgovora koje je prije par desetljeća slušao Koki”, piše The Economist.

Kao primjer navode ubojstvo Stjepana Đurekovića i presudu Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču za njegovo ubojstvo.

SDP i HDZ – nema velike razlike

“Glavne hrvatske stranke, SDP i HDZ, žestoko se ne slažu oko toga što ova presuda znači. Zoran Milanović, šef SDP-a koji je do prošle godine bio premijer, žestoko se borio protiv izručenja dvojice sada osuđenih muškaraca, pa HDZ-ovi pristaše tvrde kako je štitio ljude koji su ubijali hrvatske nacionaliste. SDP-ovci uzvraćaju kako su ubojice bili tijesno povezani s Franjom Tuđmanom, prvim hrvatskim predsjednikom”, stoji u članku.

The Economist napominje kako se sadašnje platforme tih dvaju stranaka ne razlikuju toliko koliko se razlikuje njihova povijest.

“SDP se poziva na antifašizam Titovih komunističkih partizana koji su se borili protiv nacista. U kontrastu, mnogi u HDZ-u se dive ustašama, nacističkom kvislinškom pokretu. Presuda u Njemačkoj dala je samo novi sloj njihovim sukobima oko povijesti. Još jedna točka sukoba je posjet HDZ-ovog ministra otkrivanju spomenika hrvatskom nacionalistu čije je dostignuće ubojstvo jugoslavenskog veleposlanika u Švedskoj 1971.”, analizira The Economist.

“Sav taj folklor odvlači pozornost od važnih pitanja. Hrvatska politička scena mjesecima je u rasulu. Prošli izbori bili su u studenom no nastala koalicija predvođena HDZ-om pala je u lipnju zbog korupcijskog skandala oko nacionalne naftne kompanije. HDZ je tada smijenio svog vođu, koji je pustio ustašofilne elemente u središte stranke”, piše Economist.

Novog šefa HDZ-a Andreja Plenkovića nazivaju umjerenim europarlamentarcem.
“Stranku želi odvući u centar i kaže kako ne voli populizam koji se širi Europom. Kada su u pitanju povijesna pitanja, kaže da Hrvatska treba trezvenu debatu oko zločina i ustaša i komunista”.

Drže se prošlosti zbog groznih rezultata u sadašnjosti

“Jedan od razloga zbog kojeg se obje stranke drže prošlosti su njihovi poražavajući rezultati u sadašnjosti. SDP prate katastrofalni gospodarski rezultati dok su bili na vlasti, ekonomija se smanjivala četiri od pet godina. U godinama koje su prethodile, HDZ se proslavio korupcijom, a najnoviji skandal nije tu sliku nimalo popravio.

HDZ puzi za SDP-om i nijedna stranka neće osvojiti dovoljno mandata da samostalno formiraju većinu. Neki analitičari predviđaju veliku koaliciju iako Plenković ističe da ona nije opcija. Opsjednutost prošlošću možda objašnjava to što je u TV debati Milanović pokušao pridobiti HDZ-ove glasače ponosno otkrivajući da je njegov djed bio ustaša.

Takve taktike mnoge zgražaju. Boris Miletić je na čelu regionalne stranke koja vodi Istru, područja u kojem živi Koki. Turizam je glavna grana gospodarstva; za ovu godinu Miletić kaže kako je fantastična, možda i najbolja od rata. No tada se smrknuo. Govoreći o ustašama i prošlosti koja je uistinu sramotna, kaže: “Trebamo govoriti o budućnosti”, i nabraja reforme koje su HDZ i SDP obećavali godinama: decentralizacija, racionalizaciju regija.

Nažalost, u Hrvatskoj glavne političke stranke nesposobne su napraviti išta osim papagajski ponavljati jedne te iste parole”, zaključuje The Economist.
 
(index.hr)

GONG, platforma 112, i maligni Teršelićkin “Centar za mirovne studije” se izrijekom spominju u papirima koji su hakirani iz Sorosevih arhiva, a uz njih se spominju, kao “dokazani saveznici” Soroseve fundacije, Biljana Borzan, Tonino Picula, Jozo Radoš, Ivan Jakovčić, i Davor Škrlec

Od 750 eurparlamentaraca, 226 je na tom popisu ljudi koje Soros očito smatra lojalnima sebi, a ne svojim nacionalnim državama i biračima. Dakle, praktički je jedna zavjerenička organizacija, koja zagovara “transparentnost” u politici, ali sama djeluje vrlo netransparentno i služi se zavjereničkim i zaplotnjačkim metodama da bi na vlast dovela svoje ljude posvuda, blizu preuzimanja vlasti u EU, na koju ima ogroman utjecaj.

Veći od birača, svakako, jer i njih kontrolira preko medija u kojima je još više njih lojalno Sorosu nego u politici. U pravilu, svaka inicijativa koja dolazi od Sorosevih ljudi i udruga, ma kako bile marginalne, dobiva ogroman i pozitivan publicitet, dok oni koje on smatra neprijateljima uvijek dobivaju ogroman negativni publicitet.

Od onih koji nisu iz Hrvatske, valja s popisa “Sorosevih ljudi” u europarlamentu zabilježiti Ollie Rehna, a posebno je zanimljivo da među “njegovim ljudima” ima i članova Europske pučke stranke, i to ne tako malo: njih tridestak, iako većina dolazi iz redova zelenih i socijaldemokrata, te liberala. Kako god, Soros ima svoje ljude svugdje, u svim strankama, i svim državama.

Kad se pogleda koliko je projekata Soros organizirao samo na razini EU, i koliko je potrošio na to, može se tek pretpostaviti koliko je potrošio na projekte u pojedinim nacionalnim državama. I koliko je onih u samom hrvatskom parlamentu koje smatra “svojim ljudima”.

U papirima je procurilo i izvješće GONG-a koje su nakon izbora za europarlament 2014. poslali krovnoj organizaciji “Otvoreno društvo”, gdje oni pišu da su zadovoljni, i otvoreno navode koje kandidate podržavaju, a koje ne, te daju kratak pregled životopisa svih koji su ušli, i daju procjene. Naročito su se obrušili na Marijanu Petir i Ružu Tomašić.

O Plenkoviću nisu rekli ništa – reklo bi se, nit’ smrdi nit’ miriše, što se Sorosa tiče, tek su stavili njegov životopis. GONG se, međutim, uvijek predstavljao kao “neutralan” nadgledatelj izbora, a ovi papiri dokazuju da je i te kako pristran, i ne samo to – već da se u osnovi radi o izdajničkoj organizaciji čija lojalnost nije spram Hrvatske već vanjskog centra moći, koji preko njih ostvaruje svoje interese u Hrvatskoj, preko korumpiranja demokratskih procesa u korist onih koji su bliži idejama koje zastupa Soros.

To bi, u normalnim okolnostima zdrave demokracije, koja ne dozvoljava vanjskim čimbenicima sumnjivih motiva da utječu na rezultate izbora i kroje ih po svojoj volji, trebalo voditi ili do zabrane djelovanja GONG-u, naročito zabrane nadgledanja izbora – jer su oni tu očito u sukobu interesa – ili do zabrane financiranja nevladinih organizacija novcem stranih veleposlanstava i međunarodnih organizacija kojima sama RH nije odobrila takvo djelovanje i financiranje, svakoj ponaosob.

Naime, netko tko se bavi “nadgledanjem izbora” ne može istovremeno podržavati “stranke lijevog centra”, što je navedeno kao jedna od osnovnih zadaća organizacija koje djeluju pod Sorosevom kapom.

HDZ nije među favoritima Sorosa, što nije niti čudno, ali valja napomenuti da je tvorac ekonomskog programa HDZ-a, Hans Werner Sinn, jedan od najboljih i najutjecajnih europskih ekonomskih stručnjaka, često ulazio u polemike sa Sorosem – na stranicama project-syndicate.org, gdje ima redovitu kolumnu, a koji financira upravo Soros.

To bi moglo upućivati na vezu između njih, no izgleda da je ipak nema, jer se Soros i Sinn razilaze u gotovo svim ključnim političkim i ekonomskim pitanjima. Naročito oko toga bi li Njemačka trebala zadržati euro, oko pitanja migracije, i oko pitanja integracije EU te brexita. Dok je Soros bio veliki protivnik Brexita, Sinn je ukazivao da su britanski zahtjevi, upravo zbog imigracije, legitimni.

Dok Soros otvoreno zagovara maksimalna socijalna prava za imigrante, dotle Sinn upozorava da će to nužno dovesti do erozije “države blagostanja” koja djeluje kao magnet za imigrante – ne samo izvana, nego i one unutar EU, gdje spadaju i Hrvati, upravo u bogatim zemljama zapada koje moraju, kaže, naći ravnotežu između slobode kretanja, koja je temeljni princip EU i ne smije se ograničavati, kvalitete “države blagostanja” koja će nužno erodirati pod pritiskom ne samo izbjeglica nego i migranata unutar same EU – a godišnje deseci tisuća Hrvata odlaze u Njemačku – i “uključivanja”.

Što to znači za Hrvate? Sinn kaže da danas imigranti iz EU, ako ne pronađu posao unutar 6 mjeseci, imaju pravo na program Hartz IV koji im omogućuje da praktički doživotno parazitiraju na njemačkoj socijali, uz dječji doplatak za “obitelji s pet djece od 1,335 dolara mjesečno – “više nego dvostruka mjesečna plaća u Bugarskoj ili Rumunjskoj”, kaže Sinn koji to pravo želi ukinuti.

Sorosev cilj je pak što više migranata iz siromašnih država kako EU tako i izvan nje u bogatim zapadnim državama, kako bi se promijenio tamošnji politički krajolik – u konačnici, svi oni s dobivanjem državljanstva postaju birači ljevice, koja će im osigurati nastavak života na socijali.

Dokumenti koji su nedavno procurili iz Sorosevih prepiski i arhiva, afera “dc leaks” nisu privukli ni blizu toliko pažnje kao nedavno “Panama leaks” – iako je ovime dokazano ono o čemu sam svojevremeno pisao, da iza “Panama leaksa” stoji osobno Soros, odnosno organizacija “slobodnih novinara” koju on osobno kontrolira i financira gotovo u cijelosti, te kontrolira sve dokumente koji su procurili.

Tako su “selektivno” procurili dokumenti koji “ukazuju” na Putina, iako se on osobno čak ni u tim dokumentima ne spominje, što je posve u skladu sa Sorosevom agendom da treba ukloniti i njega, i sve one za koje on smatra da su “prijetnja” demokraciji kako je on vidi, dok je s druge strane pranje novca od strane Rotschilda i ostalih ostalo negdje u arhivama koje nisu dostupne javnosti. Ukratko, ovo dokazuje da se radilo upravo o onom o čem sam pisao, da je “Panama leaks” obavještajna operacija CIA-e i Sorosa.

Kao što je i “Soros leaks” obajveštajna operacija Putina, ni to nije sporno, kao odgovor na to. Prije nego Putina proglasite jednostrano negativcem, čisto zbog diktatorskog stila vladanja Rusijom (koja nikakav drugi stil ni ne želi) i pravoslavnih veza Rusije i Srbije – razmislite o ovom: Putin je, kao i Erdogan u Turskoj, demokratski izabrani, iako ne baš liberalan, predsjednik.

Soros djeluje zaplotnjački, kao i Gülen u Turskoj, koristeći međusobno povezane klanove u obavještajnim službama “suverenih” država, medije, i NVO-kler koji kontrolira kako bi kontrolirao i usmjeravao ishode izbora. Turci imaju izraz “deep state” za takav klan kod sebe, a mi to obično zovemo “udbaškim strukturama”, više zbog načina djelovanja u tajnosti i mimo zakona i demokratskih procedura, nego zbog izravne veze tih struktura sa starom Titovom udbom, iako ta veza svakako postoji.

On i ne skriva previše da to radi, ali to objašnjava “većim dobrom”. Uklanjanjem “antiliberalnih” režima poput ne samo Putinovog, nego i Orbanovog, a do nedavno i vlade u Hrvatskoj – one Karamarkove (“spriječili smo orbanizaciju Hrvatske”, rekoše tada, iako Karamarko, na žalost, nije bio kalibar jednog Orbana).

No, naravno, kad bilo tko pravda svoje postupke koji idu protiv demokracije ili bilo čega legitimnog “većim dobrom” može se slobodno reći da se radi o sociopatu koji na taj način zapravo samo pravda, pred samim sobom ili javnošću, svoju megalomaniju i želju za prekrajanjem svijeta prema svojim idejama “dobra”, a protivno željama onih koji će po zakonima koje njihova vlada donese morati i živjeti.

Zapravo, sve što je vidljivo iz tih papira upućuje da je Soros ne samo “krojač Hrvatske”, nego i “krojač EU”. Činjenica da je star, ne treba nikog tješiti. Njegov sin Alex, koji dijeli njegova uvjerenja proizašla iz filozofije Karla Poppera, njemačkog filozofa koji je Sorosu bio profesor na fakultetu, se već slikao s Hillary Clinton i sve upućuje da ćemo u njemu imati novu verziju Ernst Stavro Blofelda iz Bonda, što je lik koji je najbliži onom što Soros stvarno jest.

A Popperova filozofija je da treba “uništavati netolerantne društvene skupine”, zanemarujući da takve u stvarnosti ne postoje – svaka je, sociološki i znanstveno a ne filozofski gledano, upravo onoliko netolerantna koliko joj prilike u danom trenutku dozvoljavaju već i zbog svoje neizbježne unutarnje dinamike, neovisno o tome koje ideje zastupala.

Pa tako danas osjetno više netolerancije i isključivosti dolazi upravo od masovnih pokreta koje podržava Soros, od ekoloških i feminističkih do gay i proimigracijskih.

U svakom slučaju, utjecaj Sorosa i njegovih ideja je veći nego što većina ljudi želi priznati. Taj utjecaj je u svakom slučaju antidemokratski, jer ide za nametanjem jednog stava kao jedinog ispravnog, jedne političke opcije kao jedine ispravne, i u konačnici za jednoumljem oko svih bitnih društvenih pitanja, s demokracijom kao fasadom.

Politika koju on svojim milijardama gura ide na štetu masa, a u korist isključivo elita. Imigranti će, u konačnici, od tih politika isto imati tek štetu, jer ta politika siromašne, ali manje-više časne seljake koji skromno žive od skromog znanja u svojim zemljama pretvara u društvene parazite s društvenog dna u bogatim zemljama zapada.

No, iako nisu privukli preveliku pažnju medija, Sorosevi papiri pokazuju da ono što su do nedavno brojni analitičari nazivali “teorijama zavjera” nisu nikakve teorije zavjera, već jednostavno – realna politika.
 
(dnevno.hr)

Otkrivamo dramatične poteze Crkve, koja nikako nije htjela smjenu Oreškovića, a za to su bili spremni žrtvovati Tomislava Karamarka

Dio uglednih hrvatskih akademika, ali i vrh Katoličke crkve s Kaptola, intezivno je prije dva tjedna radio na spašavanju Oreškovićeve Vlade.

“Ako netko može pomiriti MOST i HDZ te Oreškovića i HDZ, to je isključivo Kaptol, a vjerujte mi kad je situacija došla do vrhunca krenula su lobiranja iz crkvenih krugova kako bi se spasila ova Vlada. S obzirom da su Orešković i Petrov pod velikim utjecajem Crkve, ali i neki utjecajni HDZ-ovci, najvjerojatniji scenarij je da Vlada neće pasti i da će Crkva, baš kao i prilikom pregovora nakon parlamentarnih izbora uspjeti u svom naumu– a to je blokirati SDP u povratku na vlast.”

To su riječi koje je za Express rekao utjecajni sugovornik iz vrha Crkve prije desetak dana, kada pad Oreškovića i njegove Vlade nije još bio na pomolu. No, i tada je prema scenariju s Kaptola Tomislav Karamarko mora odstupit s mjesta prvog potpredsjednika Vlade, s tim da nakon toga aktivira svoj saborski mandat.

Navodno se o ovome intenzivno razgovaralo između vrha MOST-a i vrha HDZ-a, Crkva je bila veza između te dvije strane, a u tome je imala i podršku dijela vrlo uglednih hrvatskih akademika.

“Crkvi je najvažnije da se spasi suradnja ili savez MOST-a i HDZ-a, ali i da se spasi premijer Tihomir Orešković”, rekao je prije desetak dana sugovornik Expressa.

Crkva je naime imala isti cilj kao i jedan dio HDZ-a kojemu je plan bio održati Oreškovićevu Vladu. Taj dio čini grupacija oko Milijana Brkića, zamjenika lidera HDZ-a, koja smatra da stranka definitivno ne bi postigla uspjeh na prijevremenim izborima te da bi nakon mogućeg debakla najvjerojatnije došlo do neviđenog nezadovoljstva među članovima.

HDZ bi tada, sasvim je sigurno, proživljavao možda najgore dane od osnutka države, a to nikome nije u interesu. Hoće li tako biti, mogli bismo vidjeti već u rujnu za kada se spekulira da bi mogli biti novi izbori.

Tomislav Karamarko apsolutno je ‘kamenčić’ koji je u posljednje vrijeme žuljao veliki dio svoje stranke, MOST, Oreškovića, ali i Kaptol. Rješenje koje se nametnulo navedenim akterima pa i dijelu akademika, ali je propalo bilo je – Oreškovića spasiti, Karamarka maknuti, a na čelo HDZ-a dovesti dr. Miroslava Tuđmana. Prva dva rješenja su propala, ali čeka se što će biti s idejom da HDZ preuzme Tuđman.

Upravo je on bio prvi od HDZ-ovaca koji nije htio potpisati zahtjev za opozivom premijera Tihomira Oreškovića, a potom je dan kasnije kazao kako ne zna hoće li u Saboru uopće doći do glasanja.

Naime, kako saznaje Express od izvora bliskog obitelji Tuđman, Miroslav Tuđman smatra da se rušenjem Oreškovića pogoduje SDP-u i Zoranu Milanoviću. Dakle, isto ono što misli Kaptol te sve veći dio HDZ-ovaca okupljenih oko Brkića.

“Miro je jedan razuman i realan čovjek. Jasno mu je da novi izbori HDZ-u nikako ne odgovaraju, baš kao što ne odgovaraju ni Kaptolu”, kaže nam čovjek iz njegova najbližeg kruga te dodaje da se u stranci, odnosno HDZ-u ponovno počelo spominjati njegovo ime kao mogućeg lidera stranke.

Doduše, paralelno s njegovim spominje se i Andrej Plenković, no da bi ili jedan ili drugi zasjeli na čelno mjesto HDZ-a (možda tek privremeno) prvo treba pasti Karamarko.

Taj se proces sasvim sigurno, ako do njega na kraju i dođe, nipošto neće odvijati brzo jer postoje procesi koji se trebaju poštivati prema statutu stranke. Ali, procesi su pokrenuti i teško ih se više može zaustaviti.

Naime, Karamarkovo rušenje može pokrenuti ili više od pedeset posto županijskih organizacija, ali i više od pedeset posto članova Predsjedništva nakon čega idu novi izbori za predsjednika, po načelu jedan čovjek- jedan glas.

“Što se tiče kandidature dr. Tuđmana, ako i dođe do spomenutih procesa u HDZ-u, on za sada smatra da nije lider poput oca, dr. Franje Tuđmana, već da je više znanstvenik i politički analitičar, ali dalo bi ga se nagovoriti. Upravo na tome i radi jedan dio hrvatskih akademika”, otkrio nam je naš sugovornik.

Jedan od njih je akademik i bivši saborski zastupnik Ivan Aralica. Priznao je za Express kako bi se jako radovao ako bi dr. Miroslav Tuđman prihvatio želju jednog dijela HDZ-a da se kandidira na izborima te da se na kraju stranka odluči za njega.

Smatra da je takav scenarij i moguć. Aralica je također bio među onima koji su kao rješenje krize Vlade vidjeli Oreškovićev ostanak te dolazak dr. Miroslava Tuđmana na čelo HDZ-a.

“Znate kako Osman počinje… Lako se dogodi zgoda iz koje se rodi povijesni događaj”,, znakovito parafrazira Gundulićev ep Aralica, koji ne želi javno reći je li se Tomislav Karamarko imao pravo uopće pozivati na Tuđmanizam, kao kad je prije dvije godine rekao da će pojam tuđmanizma uvesti u Ustav.

“Još je prerano govoriti o tome, no ta inicijativa je bila vrijedna pažnje. Kad se završi Karamarkov politički vijek onda će se moći prosuditi je li bio pozvan da to kaže”, kaže Aralica.

No obitelj Tuđman, kako saznajemo do sugovornika bliskog njima, smatra da Karamarko nije razumio ključ pojma ‘tuđmanizacije’ na koju se tako rado pozivao.

Jednostavno, to je pomirenje sinova ustaša i partizana i bez tog zajedništva nema hrvatskog prosperiteta. Karamarko je, po njima, uz Milanovića, najodgovorniji za veliku bipolarizaciju društva.

Zanimljivo je da Aralica rad Oreškovićeve Vlade ocjenjuje s odličnim jer, kaže, ‘nikada nije bilo vlade koja je pokretala toliko sadržaja kao ta vlada’.

Žalostilo bi ga kada bi Vlada otišla jer bi ti sadržaji ostali na početku. Aralica pri tome misli na ideološke sadržaje, ali još i više na ‘ono što ekonomski nikada nismo u Hrvatskoj imali’.

“Zamisao da se u okolnostima kad je pokrenut postupak za opozivom potpredsjednika vlade pokrene i postupak za opozivom premijera Oreškovića je u osnovi tupa i glupa. A iz tupih i glupih zamisli mogu proizaći neočekivanja rješenja”, kaže Aralica.

Smatra da premijer mora biti 70 posto dobar financijaš jer se u miru i financijama nalazi i politika te bi dr. Miro Tuđman bio najbolje rješenje za HDZ. I naš izvor iz crkvenih krugova smatra da bi dr. Miroslav Tuđman bio dobar šef HDZ-a, ali da to nije realno jer nema neku jaku podršku unutar stranke.

“Zapravo, ni SDP, ni HDZ, nemaju pravog čovjeka koji bi mogao voditi stranku”, kaže nam naš sugovornik iz vrha Crkve.

Napominje, pak, da Crkvi, ali ni jednoj stranci u zemlji, pa ni SDP-u, ne odgovaraju novi izbori jer time gubimo još godinu dana prilikom čega bi država sve dublje i dublje tonula.

“Međunarodna zajednica, baš kao i Crkva, žestoko je protiv novih izbora. Iako svi zazivaju nove izbore, kažem vam, nitko ih ne želi. Puštaju se spinovi, poput onog da bismo izgubili milijardu, dvije eura”, zaključuje naš sugovornik.

Veze premijera Oreškovića i Crkve već su poznate, kao i da je njegov savjetnik za vanjsku politiku Stjepo Bartulica član Opusa Dei.

Nagađa se i da je supruga premijera Sanja Dujmović Orešković supernumerarija, dakle članica zajednice za koju posvećenje obiteljskih potreba čini najvažniji dio njihova kršćanskog života.

Ova spekulacija nije potvrđena, makar se o njoj naveliko govori u određenim političkim i crkvenim krugovima. No, ono što je defitivno točno, a što nam je potvrdio i naš sugovornik s Kaptola, jest da je ona doista velika vjernica te da je svako jutro na misi kod franjevaca na Kaptolu te potom na kavi u ‘Kapucineru’.

Da je obitelj Orešković izuzetno religiozna dao je naslutiti još krajem prosinca premijer Orešković koji je tada u zagrebačkoj prvostolnici čekao red za ispovijed.

Iako taj događaj nije sam po sebi ništa posebno, kad je u pitanju premijer Hrvatske onda dobiva sasvim nove dimenzije.

Jer, niti jedan premijer do sada, uključujući i predsjednika Franju Tuđman (koji je u predsjedničkom sustavu imao sve ovlasti premijera), nije viđen jedne obične nedjelje na ispovijedi, misi i potom na pričesti.

Crkva, osobito Kaptol i HBK otpočetka nisu skrivali oduševljenje novim premijerom, a jedan dio tih krugova spreman je bio i priznati da je vrh Kaptola u finišu maratonskih pregovora o formiranju Vlade bio značajno uključen.

Jedna verzija neočekivanog raspleta pregovora – ona koja je krenula iz krugova bliskih MOST-u i Crkvi – govorila je tada da je i sam kardinal Josip Bozanić toliko bio okupiran pregovorima te da je zadnje parlamentarne izbore, a potom i pregovore, pratio budno kao ni jedne do sada.

Ne zaboravimo da je i predsjednika HDZ-a Tomislava Karamarka primio samo dan nakon izbora, očito htijući poslati poruku građanima, ali i izabranim zastupnicima MOST-a.

‘Ta verzija obrata koja se prepričava u crkvenim krugovima kaže da je vrh Kaptola kontaktirao preko posrednika Petrova i rekao mu da koaliraju s HDZ-om, a ne s SDP-om’.

“Tada je nekako u isto vrijeme i predsjednik HBK Vlado Košić poslao onu famoznu poruku da je razočaran MOST-om i da je Milanović Petrova odveo u komunističke ralje. Petrova je to jako pogodilo, a malo kasnije do njega je došla preporuka iz Crkve da koalira s HDZ-om”, rekao nam je prije nekoliko mjeseci sugovornik blizak Kaptolu, ali i HDZ-u.

Istaknuo je tada kako sam kardinal Bozanić nije Zoranu Milanoviću mogao oprostiti uvođenje modula četiri programa zdravstvenog odgoja kao ni onu rečenicu ‘Nije dobro da Kaptol dijeli savjete hrvatskoj Vladi. To je nepametno’.

Danas je upravo Kaptol taj koji je intezivno pokušavao spasiti saveza kojeg je navodno i stvorio (odnosno, ako ne stvorio onda barem pomogao da se sklopi). Oreškovića su definitivno i dalje htjeli kao predsjednika Vlade, ali i koaliciju MOST- HDZ. Ako treba i bez Tomislava Karamarka.

Iste te riječi, ponovili su nam hrvatski akademici koji, pak, spas za HDZ vide, kako smo već ranije rekli, u dr. Miroslavu Tuđmanu. Njihova vizija novog HDZ-a jest idealistička, čini se za sada posve nerealnom, ali oni kažu da nije nemoguća.

Novi HDZ bio bi moderni demokršćanski, a veliki značaj u njemu imali bi današnji europarlamentarci – Davor Stier, Andrej Plenković i Ivana Maletić. I s istinskom provedbom tuđmanizacizacije, odnosno pomirbe. Premda stalno nosi Tuđmanovu bistu, Karamarko je jednu za drugom u paramparčad razbio sve njegove ključne postavke.

Pomirbu je zamijenio lustracijom – od koje neće biti ništa, jer ju je zaboravio; integraciju triju struja, starčevićanaca, radićevaca i komunista u jednu stranku zamijenio je starčevićansko-frankovačkim koktelom, pozitivni, pa i idolopoklonički odnos Tuđmana prema Titu zamijenio je demonizacijom Josipa Broza.

Moglo bi se, radeći inventuru tuđmanizma pod Karamarkom, citirati naslov knjige Nenada Ivankovića – Predsjedniče, što je ostalo? Samo ime stranke, čini se. Karamarko se nije trudio sakriti činjenicu da razbija Tuđmanovo naslijeđe pozivajući se na njega.

‘Pomirba, općehrvatska pomirba, koja se nalazila u središtu Tuđmanova programa, bila je jedna velika dobronamjernost s njegove strane, a što su oni od te njegove dobronamjernosti napravili? Njima je to bio jedini način da prežive. A kad prežive, da krenu u napad protiv svih tih istinskih hrvatskih vrijednosti. I svaki put kad dođu na vlasti, oni pokažu svoje pravo lice… Njega ( Tuđmana) je dobronamjernost i političko-povijesni trenutak potaknuo da ide u pomirbu jer se spremao rat. Ali vidite i sami u što se sve to, s vremenom, izrodilo’, rekao je Karamarko, objašnjavajući svoj antikomunistički manifest, prošle godine:

‘Toj komunističkoj indoktrinaciji, tom pogrešnom i nakaradnom tumačenju novije povijesti i općih društvenih vrijednosti morat ćemo se suprostaviti kudikamo osmišljenije, na više razina ili fronti. Svjestan sam da će to biti vrlo teški, najteži procesi u našem društvu… To će biti cjelovita društvena reforma u kojoj bi svoj maksimalni udio trebali dati i naši vodeći intelektualci. Da sam ja bio na Tuđmanovu mjestu, 1990. i u godinama neposredno poslije, i ja bih vjerojatno postupio kao i on. Ali da je danas Tuđman na mome mjestu, on bi vjerojatno postupio jednako kao i ja’…
 
(express.hr)

Tim Orešković izabran je da zada zadnji udarac Hrvatskoj?! Nekada moramo dotaknuti dno i rasprodati sve ono što su Hrvatski građani stvorili u Jugoslaviji

‘Postupak javne nabave usluga savjetnika za početnu i neovisnu ocjenu portfelja trgovačkih društava u vlasništvu Republike Hrvatske prije donošenja odluke o privatizaciji trgovačkih društava u vlasništvu RH’- naziv je javnog natječaja objavljenog na službenim stranicama, što u prijevodu znači da se traže radnici koji će procijeniti državnu imovinu, prije nego ju predaju u privatne ruke.

Na popisu su čak 54 tvrtke koje su u hrvatskom vlasništvu a koje bi uskoro mogle biti vlasništvo privatne klike. Među tvrtkama koje se procjenjuju su u Hrvatske šume, Hrvatske autoceste, HEP, Plinacro, Hrvatska lutrija, ACI, Jadrolinija, Zračne luke, Hrvatska pošta, Petrokemija i Brijuni Rivijera.

Drugim riječima apsolutno sve što je danas hrvatsko, uskoro bi moglo biti privatno, što je samo korak do potpunog rastakanja države. Odnosno do nestanka države koja će se pretvoriti u niz sestrinskih tvrtki korporacije RH d. o. o.

Vode su nam privatizirane što znači da ‘privatnik’ može zavrnuti pipu kad bud želio, šume će nam biti privatizirane što znači da možda više nećemo moću šetati šumom bez dozvole. (S tim su već počeli).

I autoceste će privatizirati što znači da ako netko odluči, više ih nećemo moći koristiti, i žalosno je da Hrvatska šuti na apsolutnu raspodjelu hrvatske zemlje u privatne ruke, odnosno u ruke elitnih glavešina o čijoj ćemo milosti ili nemilosti i ucjenama na kraju ovisiti – svi.

Kao što smo u startu pisali Tihomir Orešković je lik koji je kao zagovornik globalizma, i korporatizma radio dugi niz godina prije nego li je neizabrano, i po nama nedemokratski došao na čelu države kojom sada upravlja kao da je najobičnija tvrtka, a hrvatski ljudi njezini zaposlenici – bez ičega svojega.

To je zapravo i krajnji cilj, te samo jedan korak do apsolutne kontrole stanovništva koje ne smije ništa posjedovati – po nalogu vrhuške koja zapravo vlada. I čini nam se kako je Tim Orešković u Hrvatsku poslan samo zbog toga – U ime novog svjetskog poretka Hrvatskoj zadati posljednji udarac. No, tko vidi, vidi, a tko ne….

Mislite da vam u krajnjem slučaju ostaju vaše kuće i zemljište? Grdno se varate, i njih vam mogu oduzeti.
 
(dnevno.hr/uredio:NSP)

Vlada Tihomira Oreškovića i formalno je u krenula u privatizaciju preostalih državnih tvrtki. Kreće kraj svega što znamo kao normalno

Naime, Državni ured za upravljanje državnom imovinom objavio je natječaj u kojem se traže savjetnici za “početnu i neovisnu ocjenu portfelja trgovačkih društava u vlasništvu RH prije donošenja odluka o privatizaciji”.

Na listi se nalazi 54 tvrtki među kojima su Hrvatske autoceste, Janaf, HEP, Plinacro, Hrvatske šume, Hrvatska lutrija, ACI, Jadrolinija, Zračne luke, Hrvatska pošta, Petrokemija i Brijuni Rivijera.

Natječaj je otvoren do 3. svibnja ove godine, a traže se ocjene stanja za “prodaju trgovačkih društava bez prethodno obavljenog restrukturiranja” i “prodaju trgovačkih društva uz prethodno obavljeno restrukturiranje”. Postoji i treća opcija. To je zadržavanje u vlasništvu s ili bez restrukturiranja trgovačkog društva.

“Sve što nije strateško treba privatizirati da bi se kapital investirao za investicije koje će dovesti do smanjenja duga i bolje i uspješnije Hrvatske”, rekao je premijer Orešković 15. siječnja ove godine kada se vratio iz austrijskog Kitzbühela gdje je razgovarao s financijašima i kupcima državnog duga na neformalnom druženju u organizaciji bankarske grupacije UniCredit.

U natječajnoj dokumentaciji navedene su i tvrtke koje su od strateškog i nacionalnog značaja pa je nejasno zašto nisu izuzete, odnosno zašto raditi ocjene portfelja prije odluke o privatizaciji ako ih se na kraju zaista ne misli i prodati.
 

 
(index.hr/uredio:NSP)

Nakon što je ministarstvo zdravlja potvrdilo kako će od 1. svibnja povećati cijenu dopunskog osiguranja sa 70 na 89 kuna, Živi zid je tu novost iskomentirao na svojem Facebook profilu

Amerikanizacija Hrvatske je počela otkada je premijer postao korporativni lutak, sa američkim načinom pupravljanja države. Hrvatska će uskoro promjeniti zdravstveni sustav sukladno “Obamacare” Zdravstvene zaštite u Americi, samo će se on kod nas zvati OREŠKOVICCARE.

Obamacare, koji je službeno poznat pod nazivom Zakon o zaštiti i pristupačnoj skrbi pacijenata, program je zdravstvenog osiguranja koji su uz jednoglasno protivljenje republikanaca u Kongresu izglasali američki predsjednik Barack Obama i kongresni demokrati.

“DOPUNSKO ZDRAVSTVENO OSIGURANJE POSKUPIT ĆE 30%!

Zdravstvena usluga vam neće biti 30% bolja. Unatoč poskupljenju, imat ćete puno manja prava, a za bolju zdravstvenu zaštitu ćete morati još ekstra uzeti privatno zdravstveno osiguranje.

Naravno da će privatnik uvijek naći neku stavku u ugovoru zašto vam ne bi trebali platiti troškove liječenja ukoliko oni budu previsoki.

Živi Zid je jedina stranka koja se borila protiv privatizacije zdravstva, al’ nas su nazivali populistima i anarhistima.

Sada će nažalost siromašni ljudi umirati jer neće moći plaćati troškove liječenja.

Sada će Hrvati vidjeti kako je to živjeti u Americi. Tko nema novaca, taj umire”, objavio je Živi zid.

 
(index.hr/uredio:NSP)

Deutsche Bank izgubio je pola svoje vrijednosti, kao i Unicredit

Premijer Ivo Sanader 23. listopada 2007. pokušao je otkloniti prve znakove zabrinutosti u hrvatskoj javnosti nakon komentara MMF-a da Hrvatskoj prijeti financijska kriza izjavom: “Nema nikakve šanse da upadnemo u financijsku krizu! Isti taj MMF, koji uopće ne želim komentirati, prije godinu dana dao je Hrvatskoj pohvale pri zaključenju stand-by aranžmana i ocijenio kako Hrvatska može potpuno samostalno voditi svoju monetarnu politiku. Uspjeli smo smanjiti proračunski deficit, a ako HDZ ostane na vlasti, do 2010. dovest ćemo deficit na nulu.”

Godinu dana kasnije, kada je financijska kriza već poharala svijet i pretvorila se u Veliku globalnu recesiju, premijer Sanader je na sastanku s predstavnicima sindikalnih središnjica izgovorio neke od svojih antologijskih rečenica: “Bez dramatike, visimo o niti. Kolokvijalno rečeno, u banani smo.”

Što se događalo za vrijeme postizbornih političkih manevara?

Hrvatski parlamentarni izbori održani su prije tri mjeseca. Od tada se prepolovila tržišna vrijednost Deutsche Banka, osme najveće banke na svijetu, a DAX, njemački dionički indeks, izgubio je četvrtinu svoje vrijednosti. Ista sudbina zadesila je i banke vlasnice najvećih hrvatskih banaka.

Tako se tržišna vrijednost Unicredita, vlasnika Zagrebačke banke, u prošla tri mjeseca prepolovila, a tržišne vrijednosti Bance Intese San Paolo, vlasnice PBZ-a i Erste Banke, smanjile su se za četvrtinu. STOXX Europe 600 Banks, dionički indeks europskog bankarskog sektora, izgubio je trećinu svoje vrijednosti za vrijeme hrvatskih postizbornih političkih manevara.

Lloyd Blankfein, predsjednik Uprave najveće američke investicijske banke Goldman Sachs, osjetio je potrebu da u utorak smiruje uspaničene investitore rečenicom: “Europa ima na raspolaganju cijeli niz mehanizama koji omogućuju bankama osiguranje odgovarajuće likvidnosti i mi ćemo nastaviti poslovati s našim europskim partnerima kao i do sada.” Naime, u ponedjeljak i utorak dionice Deutsche Banka izgubile su šestinu svoje dotadašnje vrijednosti.

Financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije

Neposredni uzrok za ovakvu masovnu rasprodaju dionica bankarskog sektora početkom ovog tjedna bio je uzrokovan gubitkom povjerenja u CoCos, Contingent Convertible Bonds. Nakon što je svijet zahvaljujući popularnim knjigama i filmovima naučio što su CDO i CDS, čije je vrijednosno ispuhivanje bilo stvarni okidač krize iz 2008., na europsko tržište stigao je novi tip CoCosa, konvertibilnih obveznica koje su u proteklih tri godine izdavale samo neke europske banke kako bi zadovoljile obveze regulatora o visini vlastitog kapitala.

Novi instrument obvezuje kupce obveznica da ih u određenim slučajevima moraju pretvoriti u dionice izdavatelja, znači samih banaka. Većina europskih država zabranila je prodaju CoCosa individualnim ulagačima, ali su institucionalni investitori pohrlili u kupnju, prvenstveno privučeni iznimno visokim prinosima.

Naime, financijski svijet je do prosinca 2015. živio u uvjerenju da će nakon prvog dizanja kamatne stope od strane američke središnje banke u proteklih deset godina postupno doći do povećanja cijene novca i stvaranja potrebnog “kamatnog jastuka” za amortiziranje nove moguće recesije.

Panične reakcije vezane uz CoCos

Od održavanja hrvatskih parlamentarnih izbora cijena sirove nafte se prepolovila. I dalje je izražena nesposobnost kineskih vlasti da bez obzira na enormna uložena sredstva održe povjerenje investitora u vrijednosti dionica i nekretnina te posljedično i u naplativost danih kredita. Čekao se samo novi okidač za paničnu rasprodaju, a ovaj put ga je dala japanska središnja banka uvođenjem negativne kamatne stope 29. siječnja 2016.

Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok

Budući da je isto značilo samo daljnje produbljenje već postojećeg svjetskog valutnog rata te zadržavanje nulte ili negativne kamatne stope kod većine važnijih središnjih banaka na neodređeno vrijeme, postalo je jasno da su ugroženi postojeći poslovni modeli većine poslovnih banaka.

Europske banke koje nikada nisu do kraja očistile svoje bilance od svih loših i nenaplativih kredita iz Velike recesije našle su se prve na udaru, a panične reakcije vezane uz CoCos samo su oslikale svu krhkost povjerenja investitora i veliku trenutačnu nestabilnost tržišta.

Matematički modeli kretanja prinosa na prvoklasne državne obveznice u odnosu na njihove visokorizične pandane počeli su pokazivati vrijednosti koje obično prethode recesiji. Povećava se broj financijskih analitičara koji vjeruju da je recesija na nekoliko ključnih tržišta izgledna prije kraja 2016., a povećanje kamatnih stopa odgođeno na duži rok.

Kaotičan početak mandata nove Vlade

Sve navedeno vjerojatno je zapaženo na Trgu burze i u Katančićevoj ulici, ali HNB i Ministarstvo financija ne mogu ništa sami učiniti bez Banskih dvora. A tamo je upravo u tijeku kratki tečaj iz bavljenja visokom politikom. Premijer Orešković očito nije očekivao da su boravište i krediti Crnoje, Mamić i Lozančić, igre na Pantovčaku i Kaptolu, stranački izbori u HDZ-u, Hasanbegovićeve mladenačke frustracije i neoprostive političke ljubavi te svakodnevno testiranje “točke loma” sporazuma koji nije koalicija, važniji za spread i yield hrvatskih državnih obveznica od svog njegovog financijskog umijeća.

Za nevjerojatno kaotičan početak mandata nove Vlade zaslužni su svi njeni akteri, a razlozi su višestruki. Predsjednik HDZ-a ima pred sobom unutarstranačke izbore i njegova kadrovska križaljka pri formiranju Vlade te osporavanje prava Ranku Ostojiću da preuzme mjesto čelnika Odbora za kontrolu sigurnosnih službi motivirani su jedino željom osiguranja novog mandata. Predsjednica je napokon dočekala preuzimanje kontrole nad vanjskom politikom i obranom, a SOA se pokazala samo kao ostavljeni trag nepotrebnih i za vlastiti ego teško probavljivih trenutaka slabosti. Umjesto da pokaže strpljenje u za sebe win-win situaciji, ponižavajući premijera svojim preranim potpisom na dokumentu razrješenja čelnika SOA-e, predsjednica skreće na sebe odium mislećeg dijela javnosti. Ako sve završi saborskim povjerenstvom dobit će vrlo ozbiljan politički udarac.

U međuvremenu, Božo Petrov je bez ikakva okolišanja na službenoj Facebook stranici Mosta objavio namjeru da njegov politički projekt treba postati najjača politička opcija u Hrvatskoj. Taj cilj sigurno ne može postići prihvaćanjem pozicije podređenog partnera u ovom braku iz čistog interesa, a bez trunke ljubavi i što je najgore, usuglašenog predbračnog ugovora.

Njegov vremenski horizont su lokalni izbori u svibnju 2017. na kojima mora pokazati barem djelić ostvarenja svojih obećanja, a krivnju za sve promašaje i lažne nade prebaciti na većinskog partnera. Zbog toga će javnost stalno biti zabavljana prijetnjom napuštanja broda, ali do kraja ove godine sve će vjerojatno ostati samo na verbalnom junaštvu. Premijer Orešković je u nekoliko javnih nastupa uspio objasniti da kao prvi cilj svog mandata vidi podizanje kreditnog rejtinga za hrvatske državne obveznice i posljedično smanjenje troška kamata te proračunskog deficita u 2017. U privatnim razgovorima nije prikrivao svoju namjeru da će biti na čelu ovakve kompozicije barem do kraja ove godine, ali ako ne uspije ostvariti navedeno, njegovo povlačenje je više nego izvjesno.

Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže.

U ovakvoj konstelaciji odnosa teško je očekivati racionalniji prijedlog proračuna. Tim više što sve dosadašnje najave pojedinih ministara oslikavaju samo isključive i partikularne interese, a sve bez ikakva sagledavanja cjeline. Ova Vlada je prva vlada u hrvatskoj povijesti koja nema potpredsjednika za gospodarstvo. Ako su dva potpredsjednika stvarno mislila da će tu funkciju obavljati premijer, posljednja tri tjedna pokazala su da je to jednostavno nemoguće. Tektonska promjena situacije na globalnim financijskim tržištima, zadržavanje nultih i negativnih kamatnih stopa te recesijska očekivanja dovode u pitanje sve do sada predložene scenarije za rješavanje proračunske neravnoteže. Isto tako projicirane stope gospodarskog rasta više ne izgledaju tako lako ostvarive.

Svako smanjenje proračunskih rashoda koje će izravno utjecati na potrošnju građana uzrokovat će recesiju, tim više što izvoz roba zbog svega navedenog više neće moći rasti po prošlogodišnjim stopama. Ostaje samo turizam koji će i ove godine imati rast zbog loše sigurnosne situacije u konkurentskim zemljama: Turskoj, Grčkoj, Egiptu i Tunisu, ali oslanjanje na njega kao jedinu polugu razvoja je na srednji i dugi rok više nego pogubno. Prijedlog proračuna za 2016. pokazat će svu nemoć i neuvjerljivost vladajuće ekipe.

Ako i krenu s rezanjem dijela troškova sukladno dosadašnjim najavama izazvat će lavinu otpora, nove nepravde i sigurnu recesiju, a za razbijanje snažnih partikularnih interesa na prihodovnoj i rashodovnoj strani nema ni volje ni hrabrosti. Nažalost, mnogo je lakše umanjiti prava pacijenata, plaće zaposlenih u državnoj upravi i javnom sektoru, socijalne transfere ili mirovine nego staviti pod lupu snižene stope PDV-a i provesti politiku ujednačavanja mirovina po različitim osnovama.
 
(telegram.hr/uredio:NSP)

Prosvjed se održava protiv postupaka nove Vlade, a počinje u 18.30

Sutra će se na Trgu svetog Marka održati prosvjed protiv postupaka i izjava nove Vlade i njenih članova. Prosvjed formalno organizira Radnička fronta, a planirani početak je u 18.30 sati.

“Svi imamo zajednički cilj – da izrazimo svoje neslaganje s onim što nova vlast radi, govori i smjera i tko se u njoj nalazi! Sve ostalo je puno manje bitno. Ako se slažete bar s dijelom rečenoga i ako niste oduševljeni onime što govori nova vlast, fašistoidnim listama i mjerenjem ‘domoljublja’, dođite u ponedjeljak 1. veljače u 18.30h na Markov trg na protest!”, navedeno je u pozivu na prosvjed.

Razlozi prosvjeda

Objašnjenje organizatora zašto organiziraju ovaj prosvjed prenosimo u cijelosti i bez intervencija.

U ponedjeljak će se održati Prosvjed “izdajnika” na Markovu trgu. S obzirom na buru reakcija koje su nastale, jasno je čemu prosvjed, ali ponovit ćemo još jednom zašto se smatramo “izdajnicima” i zašto i sve ostale “izdajice” zovemo da nam se pridruže. “Izdajice”“ smo:

• jer ne želimo živjeti u državi gdje profesionalni “domoljubi” sastavljaju liste nepoćudnih, ukidaju životno partnerstvo, ograničavaju umjetnu oplodnju, uništavaju kulturu i (i dosad jedva postojeće) medijske slobode, dok istodobno po tko zna koji put pljačkaju čitavo društvo, krešu radnička prava, smanjuju plaće i pogoduju korporacijama
• jer ne želimo da nam Karamarko određuje što smijemo govoriti u javnosti
• jer ne smatramo da su profesionalni “branitelji” (a u stvarnosti fašistoidna bojna plaćenika koja štiti HDZ-ovu kleptokraciju) uzor i mjerilo svega u ovoj zemlji
• jer mislimo da HDZ nije “stvorio Hrvatsku” (“slučajno” baš u isto vrijeme kad su se raspali i SSSR i Čehoslovačka) nego opljačkao Hrvatsku
• jer držimo da Franjo Tuđman nije bio “otac domovine” nego autokrat, ksenofob i rodonačelnik ideje o “200 bogatih obitelji”
• jer ne smatramo da, nažalost, imamo puno toga čime se možemo ponositi u ovoj uništenoj, osiromašenoj i opljačkanoj zemlji
• jer ne mislimo da vikanje “Hrvatska, Hrvatska…” i držanje ruke na srcu za vrijeme himne može zamijeniti sram koji osjećamo dok moramo kopati po smeću ili gledati druge kako su prisiljeni da to čine, dok pobjednici privatizacije uživaju u svojim dvorcima i na jahtama
• jer se ne slažemo da su mržnja prema drugima i drugačijima nešto pozitivno
• jer ne mislimo da je različitost loša niti ikoga mrzimo zato što je stranac, Srbin, musliman, LGBT, ljevičar, Jugoslaven/“Jugoslaven“, ateist…
• jer ne želimo da simpatizeri NDH budu ministri kulture
• jer želimo društvo solidarnosti, jednakosti, socijalne pravde i tolerancije a ne društvo mržnje, eksploatacije i netolerancije

Mjerenje domoljublja

Inicijativu za ovaj prosvjed je pokrenula i organizira Radnička fronta, kao progresivna politička organizacija koja se zalaže ne samo za radnička prava, nego i za ljudska, manjinska, seksualna i sva ostala prava. Međutim, to ne znači da Radnička fronta na bilo koji način ovaj protest prisvaja niti da je on otvoren samo onima koji se s RF-om i inače slažu u svemu – na njega su potpuno dobrodošli svi koji imaju nešto reći po pitanju nove vlade, bilo da se slažu s našim razlozima, bilo da se slažu samo s nekima od njih ili da imaju neke treće razloge.

Svi imamo zajednički cilj – da izrazimo svoje neslaganje s onim što nova vlast radi, govori i smjera i tko se u njoj nalazi! Sve ostalo je puno manje bitno. Ako se slažete bar s dijelom rečenoga i ako niste oduševljeni onime što govori nova vlast, fašistoidnim listama i mjerenjem “domoljublja”, dođite u ponedjeljak 1. veljače u 18:30h na Markov trg na protest!
 
(telegram.hr/uredio:NSP)