Hrvatska politička elita je naklona međunarodnim institucijama koje propagiraju politiku štednje i deregulacije, tvrde kritičari. Jesu li te institucije „vođene“ interesima kapitala ili djeluju u interesu građana?

Hrvatskim političarima, kao i većini medija te dijelu javnosti, općenito glavni autoritet ne predstavljaju nikakve domaće društvene strukture, nego međunarodne institucije. To je tvrdnja koju često iznose kritičari aktualne i bivših vlada Republike Hrvatske. Kritičari preciziraju kako se ne radi samo o onim institucijama koje su u formalnoj poziciji političke vlasti, kao što je npr. Europska komisija, nego i druge, a koje ipak posjeduju izuzetnu ekonomsko-političku moć. Bilo da je riječ o Svjetskoj banci (SB), agencijama za kreditni rejting ili Međunarodnom monetarnom fondu (MMF), dakle, s tih se adresa redovito Hrvatskoj upućuju razne primjedbe i zahtjevi..

Samo rijetko se čuju izolirani službeni glasovi, kao što je pretprošli tjedan bio onaj Ivana Grdešića, hrvatskog veleposlanika u Škotskoj, koji te „preporuke“ kritički analiziraju. U kontekstu rasprave u parlamentu Škotske, o odcjepljenju od Velike Britanije i samostalnom pripajanju Europskoj uniji, taj profesor politologije spomenuo je da pregovori s Bruxellesom danas nipošto nisu to što im naziv sugerira. Više-manje, smatra Grdešić i više se ne ustručava to kazati, riječ je o prihvaćanju nametnutih okvira, često štetnih. Tako će i Hrvatska, po njegovu mišljenju, tek shvatiti „na što se brzopleto obavezala pristupanjem Uniji“.

Pritisak izvana? – “Trojka” u Portugalu

Značenje njegovih riječi u interpretaciji Ministarstva vanjskih i europskih poslova RH, čije smo mišljenje zatražili, ipak je unekoliko blaže, mada nam se suština čini istom: „Rekao je da država koja pregovara nije u poziciji promjene pravila već mora pronaći način njihove primjene i usvajanja te ako se traži previše izuzeća vjerojatno nisi spreman. Također je rekao, da kad bi mogli promijeniti neke stvari koje su dogovorene vjerojatno bi to pokušali i napraviti“. A budući da veleposlanikov cjelovit govor još nje objavljen na stranicama škotskog parlamenta , poručeno nam je da se tu više nema što komentirati.

Više osviještenih nakon krize

Grdešićeva šefica, aktualna ministrica vanjskih poslova RH Vesna Pusić, pak, godinama je vodila taj proces, inzistirajući da je svejedno riječ o partnerskom odnosu. No, stvari se pomalo ipak kreću nabolje, sudeći po učestalosti reakcija na problematičan odnos međunarodnih institucija, posebice onih usko ekonomskog profila. „Prije 2008. i globalne krize, tek pojedinci kao što su Ljubo Jurčić ili Zvonimir Baletić prozivali su te ustanove zbog nekih sumnjivih namjera. Sad je to ipak u većoj mjeri dešifrirano. Socijalno senzibilizirani društveni krugovi već uspješnije iščitavaju logiku strukturiranja političkih ishoda koja upravlja ukupnim procesom“, rekao nam je Tonči Kursar, politolog s Fakulteta političkih znanosti u Zagrebu.

Ali, o kakvim je namjerama konkretno riječ? Primjerice, u nedavnoj „Doing business“ analizi SB-a, negativnoj po Hrvatsku, ili u najnovijim preporukama MMF-a. Mislav Žitko, koji se na zagrebačkom Filozofskom fakultetu bavi i političkom ekonomijom, upozorio nas je da se ovdje nekritički prihvaćaju i ocjene aktera bez stvarne moći, za razliku od navedenih institucija. „Takve ekonomske i druge stručnjake, s tim međunarodnim ustanovama spaja pogled na ekonomiju i društvo“, smatra on, „temeljen na konceptima i predstavama koje podržavaju tržišna rješenja i prosperitet institucionalnih struktura potrebnih za jačanje pozicije kapitala nasuprot pozicije rada.“

Nezavisni analitičari koji su za DW prokomentirali dotične institucije i odnos Hrvatske prema njima, zapravo su se nadovezali na standardne prigovore MMF-u i Svjetskoj banci, primjerice. Te institucije se u dijelu javnih i stručnih krugovima u svijetu već desetljećima tereti da umjesto deklarativno isticane borbe protiv siromaštva, razvojnim zajmovima poput SB-a ili usklađivanjem monetarnih politika poput MMF-a, radi čega su formalno osnovane, pogoduju okolnostima u korist privatnih novčarskih kuća i transnacionalnih multikorporacija. Najjačom uporišnom točkom te politike u novije doba smatra se međunarodni Washingtonski sporazum iz 1990., a za koji su se upravo one izborile.

Ekonomski fatalizam

I dok su nekoć, u vrijeme tranzicije i prije krize, neke zemlje – Slovenija, recimo – imale širi manevarski prostor za izbjegavanje prevelikog utjecaja MMF-a ili akademskih neoliberalnih ekonomista, te šansu za blaži prijelaz na novi privredni sustav, danas je sve drukčije. Žitko primjećuje kako politika štednje i povlačenja države ima već značajnu formalnu, međunarodno-institucionalno ovjerenu pozadinu: „Pogledajmo samo evoluciju mehanizama fiskalnog nadzora unutar EU-a. Neprihvatljivo vođena politika makroekonomskog stabiliziranja, krizu je iskoristila za razvoj efektivnih instrumenata za kontrolu i sankcioniranje nediscipliranih.“

Ako bi takva orijentacija smjerala na izjednačavanje razlika između centra i periferije EU-a, ne bi joj se moglo prigovoriti. Mislav Žitko nalazi da ona umjesto toga intenzivira polarizaciju, jer ista pravila ne vrijede za sve, kao što je naznačio i Grdešić. Ali, institucionalne strukture već su okoštale. „Čak i kad retoriku možemo dovesti u pitanje, formalizirane norme ekonomskog ponašanja smanjuju manevarski prostor države i naturaliziraju jedan oblik ekonomskog fatalizma“, zaključuje ovaj naš sugovornik.

Sjedište MMF-a u Washingtonu

Iz hrvatskog ureda Svjetske banke nisu željeli komentirati gore navedene kritike, dok su nam iz glasnogovorništva MMF-a u Washingtonu odgovorili da ta ustanova unapređuje međunarodnu financijsku stabilnost i monetarnu suradnju, olakšava trgovinu i promiče visoku zaposlenost te održivi ekonomski rast, a sve uz procjenjivanje državnih politika kroz tzv. sistem prismotre. „U istom okviru MMF omogućuje savjetovanje i Hrvatskoj, kao i za ostalih njegovih 187 zemalja-članica“, poručuju iz Washingtona, podsjećajući da je njihov tim pod vođenjem Johannesa Wieganda prošli tjedan bio u posjeti Zagrebu, na sastanku s nizom ministara i predstavnika poslovne i međunarodne zajednice, kao i sindikata, o čemu je objavljeno i stajalište MMF-a, s poticanjem na daljnje reforme.

Tragična rasprodaja banaka?

Hrvatska, odnosno njezina politička elita, međutim, bila je i dugo prije krize, te ulaska u EU, sklona prilagođavati svoju ekonomsku politiku interesima krupnog transnacionalnog kapitala. Nije se zgorega podsjetiti da je državno vodstvo – prvo HDZ, zatim koalicija lijevog centra – prije nepunog desetljeća i pol jeftino privatiziralo faktički kompletan financijski sektor, a nakon što su banke skupo sanirane javnim novcem. I to je izvršeno uz načelnu preporuku krugova u koje spadaju Svjetska banka ili MMF. Takva politika, često se naglašavalo, trebala bi omogućiti viši standard najširim slojevima.

Ekonomski analitičar Guste Santini drži kako porijeklo nekritičkog prihvaćanja kojekakvih političkih i financijskih autoriteta, pa i onih kojim se uopće nismo obvezali, leži u činjenici gubitka subjektiviteta. „Prodaja banaka bila je tragična, što sam u ono vrijeme i pisao javno, ali sve je izvedeno bez suvislih kriterija. Tako se prestaje biti političkim subjektom koji ima odabrani cilj, što također nije slučajno“, rekao je Santini za DW. A danas, dometnut će on, ista elita koja je Hrvatsku dovela na rub propasti, sugerira kako narod i radništvo trebaju postupati ubuduće.

Ekonomist Guste Santini

Ukupna elita, stranačka i šire, povela je svojedobno ovo društvo u tržišnu ekonomiju bez ograničenja, mišljenja je Santini, a na to nismo bili pripremljeni. Na isti način ušli smo u EU, gdje po njemu zauzimamo ekonomski beznadno inferioran položaj. „Neselektivno pričamo o restrukturiranju i reformama“, tumači ovaj analitičar, „i žalosno kompleksaški uzimamo sve pritiske izvana kao a priori korisne za nas. Izgubili smo tako već 20 godina, mada sve resurse još nismo, ali to bi nam se uskoro moglo dogoditi u cijelosti“.

Podrška jakima na štetu slabijih

Iz glasnogovorništva Hrvatske gospodarske komore dobili smo za ovu priliku komentar da su prozvane međunarodne ustanove „nesporno u svom djelovanju primarno usmjerene u zaštitu interesa krupnog kapitala i vodećih svjetskih ekonomija s jasnim opredjeljenjem na liberalizaciju, deregulaciju i privatizaciju kao glavne temelje ubrzanja svjetske trgovine i gospodarskog rasta“. HGK je takvu politiku redovito i sama zagovarala, a sada nam iz domaće krovne privredne komore poručuju da bi za Hrvatsku bilo najbolje da sama kreira svoju ekonomsku politiku, uz „one strukturne reforme koje bi nam ionako nametnuo MMF“. Tome dodaju: „Teško je teoretski suditi da li je neoliberalna politika dobra ili loša, no primjer najrazvijenijih gospodarstava svijeta govori sam za sebe“.

Druga strana iste medalje jesu kronično nerazvijeni, pa se i u znatnom dijelu hrvatske javnosti neoliberalizam i politika pobrojanih institucija već neko vrijeme prepoznaje kao podrška jakima na štetu slabijih.
 
 
(dw.de/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=15918"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Samo u dvije vodeće irske banke, AngloIrish bank i Bank of Ireland, podignuto je tijekom prošlog tjedna čak 23 milijarde eura! Za jednu zemlju veličine Irske, koja broji oko 5 milijuna stanovnika, riječ je o zaista astronomskoj svoti. Nedavno su se otvorile banke na Cipru gdje se očekuje isti scenarij.

Europska Unija navodno je prije nekoliko dana uputila poruku na adresu velikih medijskih kuća, u kojem se urednike ‘mainstream medija’ moli da ne izvještavaju stanovništvo, jer bi se u svim zemljama eurozone moglo dogoditi ono što se proteklog tjedna dešavalo u Irskoj.

Tamo je naime zabilježen pravi ‘stampedo’ na bankomate i šaltere tamošnjih banaka. Samo u dvije vodeće irske banke, ‘AngloIrish bank’ i ‘Bank of Ireland‘, podignuto je tijekom prošlog tjedna čak 23 milijarde eura! Za jednu zemlju veličine Irske, koja broji oko 5 milijuna stanovnika, riječ je o zaista astronomskoj svoti novca. Vodeće novine i televizijske kuće o tome ne izvješćuju javnost, jer se EU diplomacija boji slične reakcije i u drugim zemljama eurozone.

Građani europskih zemalja sve više gube povjerenje u transparentno poslovanje svojih matičnih banaka, a sve više jača svijest o pravoj prirodi novca, koji realno više ne postoji, već je pretvoren u raznorazne vrijednosne papire, hipoteke i zajmove. Ljudi polako shvaćaju da njihov novac ne leži u bankovnom trezoru te da bi cjelokupan bankarski sustav propao, u slučaju da svi ljudi u kratkom roku zatraže novac koji im pripada – izvijestili su iz pokreta Occupy Croatia.

Ciparski će štediše izgubiti sav novac

Stampedo na banke očekuje se i u Cipru nakon što su one otvorile vrata. Tamošnji je parlament  u utorak je odbio prijedlog eurozone i MMF-a Cipru da uvede do 10 posto poreza na štedne uloge građana u svojim bankama ako želi dobiti europsku pomoć za spas od bankrota vrijednu 10 milijuna eura, javile su agencije. U želji da spase uložen novac, štediše su tijekom vikenda ispraznile bankomate ciparskih banaka. Nakon što u ponedjeljak nisu radile zbog blagdana, ciparske banke ostale su zatvorene i u utorak, a tako je bilo i u srijedu te su obustavljene i sve internetske bankovne transakcije. I ciparska burza obustavila je trgovanje u utorak i srijedu.

Dramatičan razvoj događaja na Cipru glavna je tema svih njemačkih medija, koji pišu kako se ova država ‘kocka sa cijelom Europom’, te Bruxelles ne bi smio odustati od svojih zahtjeva inače će donekle smirena kriza eura opet eksplodirati punom snagom. Dopisnik njemačke javne televizije ARD iz Bruxellesa Rolf-Dieter Krause objavio je analizu u kojoj konstatira da je ‘paket pomoći Cipru bio diletantski predstavljen u javnosti’, te je ‘jedino izazvao paniku’. ‘Bez pomoći izvana je vrlo vjerojatno da će ciparske štediše izgubiti sav novac koji imaju na računima tamošnjih banaka, dok bi se s ovim paketom pomoći spasilo najmanje 90 posto štednje u ciparskim bankama’., konstatira ARD u komentaru u povodu ciparske drame.

Reakcije na Josipovićeve preporuke: “Poslovne banke boje se socijalne bombe!”

NAKON jučerašnjih preporuka predsjednika Ive Josipovića koje bi trebale smanjiti dužničku krizu građana, iz Hrvatske udruge banaka tvrde da dužničke krize nema, kao i da banke ionako provode mnoge od predloženih mjera. Otpis dijela duga, povoljniji reprogram kredita, moratorij na otplatu, opravdanost promjene kamatne stope, drugačije definiranje zatezne kamate – neke su od dvadeset predsjedsjednikovih mjera za smanjenje dužničke krize građana. Što je novu u preporukama s Pantovčaka, pita se predsjednik Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček.

“Ne vidim uopće da je napad na banke. To su stvari koje banke ionako rade i mi to s te strane potpuno podržavamo. Mislimo da je malo dramatizirano jer dužničke krize u Hrvatskoj nema. 95 posto kredita se vraća u redu i uredno, a samo pet posto stambenih i osam posto ukupno stanovništva ima problema u vraćanju kredita. Pogledajmo ovih 92 ili 95 posto koji redovno vraćaju, pa onda sigurno ne možemo govoriti o krizi “,ističe Bohaček.

Što se tiče dijela u kojem se od HNB-a očekuje da preuzme nadzor nad kamatnim stopama, tu je već sve poznato i strogo regulirano, podsjeća Bohaček, dodajući da su kamatne stope tržišne veličine koje se ne mogu propisati nekakvim apsolutnim razinama.

“Što se reguliranja kamatnih stopa tiče, u Ministarstvu financija radi se na tome da se postavi na tržišne osnove, da se više ne veže u eskontnu stopu, što je totalno pogrešno i to je nešto za što se banke zalažu jer će na taj način za razne kreditne proizvode, postojati razne stope koje su maksimalne da bi se spriječilo lihvarenje”, kaže Bohaček. Bohaček se slaže s tim da treba izaći ususret zaduženim građanima, no nije mu jasan prijedlog u kojem se od banaka traži da otpišu dio duga.

“Zašto da ne otpišu cijeli dug. Neto kamatni prihod banaka stalno pada, bez obzira kako kamate rastu. Povećanje kamata ne povećava bankama niti prihod, niti dobit, tako da su to krivo postavljene stvari”, naglašava Bohaček.  Ekonomski analitičar Guste Santini tvrdi da se poslovne banke boje ‘socijalne bombe’ i da im je u interesu da nastave poslovati, makar i s manjom dobiti. Navodi i primjer Cipra. Nekad je to bila oaza kapitala, dok ju je štitila Europska unija. Danas tamo banka ne vrijedi ništa, a Santini pretpostavlja i zašto.

“Mislim da je to čak i pilot projekt da se vidi što bi se dogodilo ako dođe do drame u nekoj od članica eurozone. To je mali ukomponirani slučaj”, kazao je Santini.

U Hrvatskoj je poznato da odavno nemamo niti jednu banku u vlasništvu države. Čak i one koje se slove kao državne. No, hrvatski štediše su sigurni za svoje, barem ih je tako ohrabrivao dr. Ivo sanader 2008. godine kad se “preko bare” odigravala prava bankarska predstava u scenariju BANK RUN-a (bježanje iz banaka). Hrvatska prema podacima ima jednu od navećih štednih masa u europskim zemljama, po stanovniku. Pitanje je, i da prosječan hrvat, ako poželi dizati novac, da li će ga moći dići (razna ograničenja koja će banka nametnuti) i postavlja se pitanje da li ima dovoljno papirnatog novca, jer se zna da su velike sume papirnatog novca odlepršale u inozemstvo u banke matice. Hrvatski štediše su bili već opljačkani nekoliko puta još od doba rata 1991. godine, ali oni nikako da nauče. (Ljubljanska banka, Promdei banka, Credo banka…). Valjda su im draži Sanaderovi govori o sigurnosti depozita, garancija banaka i visoke kamate koje se po potrebi spuštaju ispod razine godišnje inflacije. U Hrvatskoj kuca bomba kao i u cijeloj europi.  Bankarska bomba. Predsjednik Hrvatske udruge banaka Zoran Bohaček se oglasio u javnosti, ali ne po pitanju Cipra i sigurnosti štednje. Dovoljan znak koji nam govori da su banke u Hrvatskoj u strahu od prevelikog dizanja depozita!? SAPIENTI SAT.
 

 

 
 
izvor: dnevno.hr, index.hr, youtube.com/uredio: nsp
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=13201"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Iako su Hrvati čak i u goroj situaciji nego Grčka, zabilježen je veliki pad auto-kredita, ali se i dalje, kupuju stanovi na dug. Scenario kakav je bio u Grčkoj prije par godina se preslikava na hrvatsku ekonomiju, no građani se zadužuju sve više, kao da nema krize.

Kreditna zaduženost stanovništva u Hrvatskoj ove je godine neznatno smanjena, pa su Hrvati krajem svibnja, kako pokazuju podaci Hrvatske narodne banke (HNB), dugovali bankama ukupno nešto manje od 117,7 milijardi kuna.

Popularni krediti

Hrvati, kako potvrđuju podaci središnje banke, najviše traže stambene kredite na koje otpada nešto manje od polovice svih kredita koje su građanima odobrile banke ili oko 53,3 milijarde kuna. Stambeni su krediti, tvrde analitičari, popularni i u vrijeme krize jer se radi o kreditima s dugim rokom povrata, kojima se rješava stambeno pitanje.

Financijska infuzija

S druge strane, krediti za kupnju automobila u prvih su pet mjeseci ove godine zabilježili velik pad. Naime, dok je krajem prošle godine vrijednost kredita za aute iznosila nešto više od 7,6 milijardi kuna, krajem svibnja ove godine smanjila se na 6,9 milijardi. U padu su, premda znatno manjem, i obveze građana po ostalim kreditima, uključujući i kredite po kreditnim karticama na ime kojih je građanima do kraja svibnja plasirano nešto više od 4,5 milijardi kuna ili oko 400 milijuna kuna manje nego krajem prošle godine.

Unatoč tome, kreditna omča i dalje snažno steže građane oko vrata. Statistički gledano, svaki Hrvat bankama u prosjeku duguje oko 26.700 kuna ili 3700 eura, što naše stanovništvo svrstava među najzaduženije iza nekadašnje željezne zavjese. Doduše, recesija i gašenje desetaka tisuća radnih mjesta smanjuju potražnju za kreditima, ali visok iznos odobrenih kredita pokazuje da i dalje, baš kao i država, živimo iznad mogućnosti – na financijskoj infuziji.

Depresija se širi masovno: U Hrvatskoj 300.000 depresivnih, ne čini se da će biti bolje

SVE VIŠE je novih pacijenata u psihijatrijskoj bolnici Vrapče, započela je svoj prilog novinarka u središnjem Dnevniku HTV-a. Tema je bila depresija, opća društvena i socijalna kriza unose u ljude nemir i strah od budućnosti. Stoga je sve više oboljelih od depresije, ne samo u Hrvatskoj već u cijelom svijetu. Stručnjaci smatraju kako će uskoro izbiti na drugo mjesto popisa svih oboljenja na svijetu.

“Ljudi su bespomoćni, ne mogu zbrinuti obitelji”

U dnevnu bolnicu svaki dan dolazi čak 40-ak pacijenata. “Ljudi se osjećaju bespomoćno, osjećaju krivnju, ne mogu zbrinuti djecu kako bi htjeli, ne mogu im kupiti knjige…” ispričao je za HTV Vlado Jukić iz bolnice  u Vrapču.

Njegov kolega s Rebra Miro Jakovljević iz Centra za krizna stanja kazao je kako ima mnogo onih koji su ostali bez posla ali i onih koji se štite bolovanjem da ne dobiju otkaz.

Telefon u Centru za krizna stanja na Rebru zvoni 24 sata, a tridesetak psihijatara je premalo za brojne pozive.

Samo 2012. je potrošeno oko 90 milijuna kuna na antidepresive, a sudeći prema trenutnoj situaciji, trošit će se još i više.

Prema podacima Centra za istraživanje tržišta, više od 80 posto građana smatra da iz krize nećemo izaći još najmanje tri godine. Što znači da će novih pokrivača u Vrapču biti – još više.

Recesiji nema kraja! Pad BDP-a će će biti najveći u zadnje dvije godine ?!

Kada Državni zavod za statistiku idućeg tjedna objavi kako se kretao BDP u drugom kvartalu 2012. godine, smjer kretanja hrvatskog gospodarstva postat će puno jasniji. Nema sumnje da će Hrvatska ove godine zabilježiti gospodarski pad – pitanje je samo koliko će taj pad iznositi.

Da nemamo šanse za gospodarski rast, nedavno su priznali i vodeći ljudi aktualne vlade – Zoran Milanović i Slavko Linić. Međutim, ekipa iz Banskih dvora i dalje je relativno optimistična. Nadaju se da BDP ove godine neće pasti za više od 0,5 posto.

Hrvatsko gospodarstvo tone

Nažalost, predviđanja makroekonomskih stručnjaka znatno su lošija. Prema procjenama osam makroekonomista koji su sudjelovali u anketi agencije Hina, BDP će ove godine pasti za 1,4 posto. Još veći pad očekuje Hrvatska narodna banka (HNB), koja vjeruje da možemo očekivati 1,6 posto pada.

To je okvir u kojem se kreću i ostale relevantne prognoze: Ekonomski institut vjeruje da će BDP pasti za 1,3 posto, a EBRD i Europska komisija očekuju 1,2 posto pada.

Čeka nas najveći pad u zadnje dvije godine?

Koliko su nadanja aktualne vlasti da će pad biti umjeren, pokazat će rezultati drugog kvartala. Prema ranije spomenutoj anketi hrvatske novinske agencije, moguće je da nas čeka najgori pad u zadnje dvije godine, još od drugog kvartala 2010. godine.

Anketirani makroekonomisti smatraju da će pad iznositi između 2 i 2,9 posto. U prosjeku, očekuju 2,3 posto pada. U drugom kvartalu 2010. godine BDP je pao za 2,5 posto. Podsjećamo, u prvom kvartalu ove godine BDP je pao za 1,3 posto, a Hrvatska je i službeno opet upala u recesiju. Već tada je bilo jasno da je Vladina prognoza o rastu od 0,8 posto, na kojoj je utemeljen i državni proračun za ovu godinu, pala u vodu.

Krađa i razbojstava sve više zbog moralne krize, a ne neimaštine

Potkraj svibnja u trgovačkom centru u Šibeniku žena je napunila kolica hranom i ne plativši ništa napustila trgovinu. Nikada prije nije učinila takvo što. Očajna, policiji je priznala da ju je na krađu natjerala neimaština i da nije imala izbora. Ako uopće dođe do suđenja, prijeti joj uvjetna kazna ili oslobađajuća presuda jer je počinila bagatelno djelo.

U Zagrebu je u svibnju uhićen obiteljski čovjek koji je, pritisnut dugovima kamatarima, tri puta opljačkao poslovnice Splitske banke. Do tada nije imao dosje. Prema podacima MUP-a, broj razbojstava i teških krađa raste! Tako je prvih sedam mjeseci 2012. bilo 818 razbojstava, dok su lani u istom razdoblju bila 723. Zabilježene su i 12.394 teške krađe, dok ih je 2011. bilo gotovo tristo manje, 12.102. Koliko moralna i ekonomska kriza utječu na rast krađa, razbojstava?

Strah za život

Koliko je bilo pojedinaca koji su prvi put u životu nešto opljačkali iz očaja, ne zna se. Korupcijskih kaznenih djela ove godine, barem prijavljenih, kojih je bilo 349, manje nego lani (431).

Kudikamo više na porast kriminala, krađa, razbojstava utječe moralna kriza koja potresa hrvatsko društvo već desetljeće nego ekonomska, koja je u nas više posljedica toga da smo pokradeno društvo. Moralna kriza je dovela do toga da su razlike između dobra i zla danas katkad nevidljive. Mlade generacije gledaju kako se bogate oni koji nisu ništa drugo nego zločinci i kriminalci iako nemaju takav status u društvu. Mlađi naraštaji, koji odrastaju bez osjećaja nade, ušli su u sustav vjerovanja da se marljivost i poštenje na isplati, za razliku od korupcije i nepoštenja, pa ne iznenađuje kad pojedinci na neprihvatljiv način pokušaju doći do onog što misle da im je potrebno. Iskustvo življenja u hrvatskom društvu ohrabruje porast kriminala, jer sve dok ne pokaže da se kriminal ne isplati, možemo očekivati sve više razbojstava i različitih oblika kriminala – smatra sociolog Renato Matić.

Objašnjava i slučajeve u kojima su pojedinci ukrali hranu jer je nisu imali čime kupiti ili u kojima su neki zbog duga počinili razbojstvo.

Neimaština može potaknuti ljude koji prije nisu činili kaznena djela da posegnu za neprihvatljivim načinom u stanju očaja, ali pojedinci koji su ukrali zbog neimaštine istodobno su žrtve zločina ekonomskih i političkih moćnika, koji su dopustili da im se oduzme pravo na rad i da budu bačeni na cestu. Ljude koji su se zadužili kod kamatara, pa opljačkali trgovinu ili banku, nije na pljačku natjerala ekonomska kriza, nego prije strah za život, jer su znali da kriminalci dug ne opraštaju. Ne postoje relevantna istraživanja da siromašni i oni koji žive u neimaštini imaju veću sklonost kriminalu nego bogati i tako zaključivati značilo bi nasjesti na raširenu podvalu kako su siromašni skloniji kriminalu nego bogati. Ne zaboravimo da su najveći zločini posljedica sklonosti nekritičkog gomilanja kapitala i da to ne čine oni koji nemaju, nego oni koji imaju previše – kaže Matić.

Zločin bijelih ovratnika

To što je korupcijskih nedjela manje objašnjava:

Korupcija je povezana s političkim kadroviranjem, sa zločinom tzv. bijelih ovratnika. Represivni organi dobili su odrješenije ruke i sve je manje nedodirljivih i dužnosnika koji će biti amnestirani za takva djela i ako se nešto pomaknulo nabolje, onda je to borba protiv korupcije.

Intervju tjedna – Guste Santini

Gost ovotjednog Intervjua tjedna bio je porezni ekspert, dr. Guste Santini. Govorio je o uvođenju poreza na imovinu, da li je realno njegovo provođenje i pravednost, ukupnoj poreznoj opterećenosti građana, privatizaciji, reformi poreznog sustava, oporezivanju financijskog sektora i drugim temama.

[mp3player width=300 height=120 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=intervju-tjedna-guste-santini.xml]

Santini je rekao kako je točno da sve države Europe imaju neki oblik poreza na imovinu, ali kako je ta Linićeva izjava zapravo “izraz bez sadržaja”. Smatra da se radi o potrebi vlasti za dodatnim izvorom prihoda, te da je to jedino što preostaje, dodaje kako Hrvatska ima i vrlo veliku poreznu presiju, a da se ukupni porezni prihodi moraju smanjivati ako želimo izaći iz ove užasne krize. Što se tiče etapnog uvođenja poreza te da će on prvo vrijeme biti gotovo identičan sadašnjoj komunalnoj naknadi, Santini kaže kako to nije ista stvar, te da tu postoje velike razlike. Komunalna naknada je naknada za komunalije i može se koristiti samo u te svrhe, dok je porez obveza poreznog obveznika i institucije koje donose proračun odlučuju  za što će se koristiti ta sredstva. Ističe kako poistovjećivanje tih pojmova nije stručno točno. S druge strane smatra kako se mora izbjeći dvostruko oporezivanje, te da se mora postaviti pitanje pravednosti jer se neke stvari u tom sustavu neće oporezivati, a imaju vrijednost te kaže kako bi se trebalo govoriti o oporezivanju bogatstva.

Santini misli kako bi se trebalo pristupiti razmjernom oporezivanju, jer na ovaj način će doći do drastičnog pada vrijednosti te oporezovane imovine, a s druge strane će ljudi prebaciti tu imovinu u neke druge stvari koje se neće oporezivati, a to se slanjem ovakvih signala vidi i danas jer su ljudi već počeli rasprodavati svoju imovinu. Posebno ističe kako primjerice SAD imaju manju poreznu opterećenost građana po jedinici BDP-a od Hrvatske.

Osim u Hrvatskoj, porez na imovinu se uvodi i u Sloveniji. Tamo će porez plaćati samo oni koji imaju imovinu vrjedniju od milijun Eura, po stopi od 0,5%, i oni koji imaju više od dva milijuna Eura po stopi od 1%. Santini misli kako bi takav sistem bio uredu, ali i da Slovenija ima i manje porezno opterećenje, a da će se ovaj porez u Hrvatskoj samo povećavati i da je ovo gora priča od tzv. harača jer je on bio vremenski ograničen.

Smatra kako se ne govori o restrukturiranju države, a o tome bi se svakako trebalo. Osim toga drži da smo već prešli određenu granicu koju država može podnijeti, što se tiče poreznog opterećenja, a da se ta situacija najbolje može vidjeti u gospodarstvu. Ističe kako nije protiv poreza na imovinu, već da se zalaže za oporezivanje netto bogatstva. Ovako, misli da ulazimo u vrlo ozbiljno područje s nepoznatim posljedicama. Ističe kako se u RH imovina već oporezuje, npr. kuće za odmor koje se plaćaju 12-15kn po kvadratnom metru, porez na nasljedstvo, porez na kapitalne dobitke itd.

Na pitanje o oporezivanju financijskog sektora, Santini odgovara kako je takvih ideja već bilo. Smatra da je problem u tome što se zemlje ne mogu tek tako uspoređivati, pa da se onda ne mogu niti uvoditi isti porezi kao npr. u Mađarskoj. Dodaje kako Hrvatska ima negativnu štednju, što se vidi na deficitu platne bilance. Taj deficit znači uvoz štednje iz inozemstva, a ako se stvari ne promjene vrlo je izgledan grčki scenarij. Ističe kako je potreban rast od 7% BDP-a godišnje kako bi se servisirala samo kamata!

Santini je također govorio o mogućnosti uvođenja državnih obveznica koje bi bile dostupne građanima, bankarskom sustavu za koji kaže da je oligopolni i odgovarao na pitanja slušatelja.

Vrativši se na temu poreza na imovinu i njegove moguće stope (za koju se ne zna koliko će iznositi) gdje procjene variraju, Santini smatra kako bi stopa od 1% značila pad od otprilike 15% vrijednosti,  a to bi značilo ukupni pad od oko 25%. Dodajući tome da nam je građevinarstvo u velikim problemima, smatra da se građevinska grana mora kompletno restrukturirati i reformirati. Također je veliko pitanje tko će procjenjivati vrijednost nekretnina, smatra da je problem u toj tzv. “tržišnoj vrijednosti” koja ne odgovara situaciji.

Na kraju intervjua govorio je o neuspjeloj privatizaciji, lošim zakonima koje je donosio Sabor, da li postoje pretpostavke za uvođenje poreza s obzirom na stanje u katastrima, te o tome kako će o pokretanju gospodarskog razvoja ovisiti oporavak tržišta nekretnina, a da ovaj porez tome zasigurno neće pomoći jer će se usporiti oporavak građevinske industrije. Dodaje kako će država iz svega izaći u minusu, te da to cost-benefit analiza jasno pokazuje jer ljudi jednostavno više nemaju novca.

Na samom kraju ističe kako će se uspješnost ove vlasti ocjenjivati prema tome koliko su smanjili, a ne povećali poreznu presiju.

I Hrvatska može poput Ekvadora prestati vraćati dugove i ništa joj se neće dogoditi!

Ako nam MMF kao jedini spas bude nametao ‘vladu stručnjaka’, to će značiti da nam suspendiraju demokraciju. Isto su učinili Grčkoj i Italiji, gdje su bez pitanja naroda postavili svoje premijere koji sada služe isključivo njima – upozorava geopolitičar Davor Domazet Lošo.

U dane kada nas televizija i novine neprestano ‘napadaju’ crnim Linićevim prijetnjama i najavama još bešćutnijeg poreznog cijeđenja te sve katastrofičnijim prognozama gladne hrvatske jeseni, kroz rijetke neovisne portale i do Hrvatske se nekako probijaju informacije o zemljama koje su, unatoč krizi i zloslutnim prognozama MMF-a, hrabro krenule svojim putem, a potom financijski potpuno ozdravile.

Od potpuno slomljene zemlje, Ekvador se pretvorio u ‘svjetskog frajera’

Jedna od takvih zemalja je i Ekvador, koji se ovih dana, osim kao država koja se uspjela izvući iz dužničkog ropstva, potvrđuje i kao jak i odvažan politički igrač. Već danima, naime, ustrajno prkosi administracijama najmoćnijih zemalja svijeta, odbijajući izručiti najpoznatijeg svjetskog ‘zviždača’ Juliana Assangea koji je utočište, nimalo slučajno, potražio upravo u veleposlanstvu Ekvadora u Londonu.

Manje je, međutim, poznato da je Ekvador prije nekoliko godina jednako odvažno i samosvjesno na vlastitu ruku suspendirao povrat trećine vlastitog vanjskog duga (odlučili su prestati vraćati lihvarske kredite), nakon što je Predsjednička komisija za reviziju kredita napravila reviziju javnog duga te utvrdila da je ogroman dio ustvari ilegalan.

Odlučili da neće vraćati ilegalne dugove i – nikome ništa!

I kada su, nakon Vladine odluke da neće vratiti milijarde duga, mnogi očekivali neizdržive pritiske međunarodne javnosti, kreditora i MMF-a, odmazda je, baš kao i u slučaju Argentine i Islanda, gotovo posve izostala, pa se Ekvador relativno brzo izvukao iz krize.

Može li i Hrvatska učiniti što i Ekvador, te dijelu svojih kreditora i MMF-u kazati: ‘Dosta ste nas pljačkali, ne damo vam novac!’, upitali smo poznatog hrvatskog geostratega i geopolitičara, koji, između ostalog, istražuje i metode financijskog porobljavanja u svijetu.

Domazet: U Hrvatskoj tek treba sazrjeti svijest za slične odluke

- Naravno da i Hrvatska može učiniti isto što i Ekvador, Argentina ili Island, no proći će najvjerojatnije još mnogo godina dok se to ne dogodi, odnosno dok narod ne shvati da Međunarodni monetarni fond nije spasitelj, već da provodi politiku suvremenog robovlasništva. Pogledajte, primjerice, tko je nadzirao Argentinu, Ekvador i Island prije njihovog ekonomskog sloma? Činio je to upravo Međunarodni monetarni fond.

I u tim zemljama provodili su šok terapiju da bi izvukli preostali kapital, ali samo do trenutka dok ta priča nije pukla. Kad je puklo i kad su narodi i vlade tih zemalja shvatile da ih MMF pljačka, krenuo je oporavak tih država. Međunarodni monetarni fond, naime, u pravilu na vlast dovodi ljude koji provode njihovu ‘Dokrinu šoka’, osmišljenu u poznatoj ‘Čikaškoj školi‘. Ta dokrina već desetljećima omogućava predstavnicima međunarodnog kapitala da vrlo jeftino kupuju sve što vrijedi u nekoj zemlji, te da se, uza sve to, još predstavljaju i kao svojevrsni spasitelji! I Slavko Linić itekako govori jezikom MMF-a, iako Međunarodni monetarni fond formalno još nije stigao u Hrvatsku – napominje Davor Domazet Lošo, poznati hrvatski geostrateg i geopolitičar, koji potom primjećuje da su se MMF-u najprije suprotstavile zemlje Latinske Amerike, dakle upravo one zemlje u kojima se najduže provodi izrabljivanje od strane međunarodne financijske oligarhije.

‘Ako nam budu nametali tehničku vladu, loše nam se piše!’

Tridesetak godina tim je zemljama trebalo da se osvijeste, nakon čega su neke od njih krenule svojim putem. Slijedeći tu logiku, za očekivati je da će slična svijest u Hrvatskoj sazrjeti tek za desetak godina, osim ako politika suprotstavljanja MMF-u i prije toga ne postane dominantna u Europi i u svijetu – procjenjuje Davor Domazet, pa upozorava na ono što bi se Hrvatskoj uskoro moglo nuditi kao spasonosno rješenje.

Ako nam uskoro, kao jedini spas, budu nudili tehničku vladu tobožnjih stručnjaka, to će značiti da nam suspendiraju demokraciju. Isto su već učinili u Grčkoj i Italiji, gdje su bez ikakve provjere volje naroda, postavili svoje vlade i svoje premijere. To bi se kod nas, kroz neolibaralne medije, moglo gurati po principu: ‘HDZ je sve pokrao, SDP se pokazao nesposobnim, dajte nam bilo koga drugoga’. Takvoj politici Hrvatska se svakako treba suprotstaviti, te se ugledati na samosvjesne zemlje poput Ekvadora, Islanda i Argentine. Budemo li slijedili njihov put, i mi bi se mogli iznenaditi činjenicom da se, uz hrabro i samosvjesno političko vodstvo, sva vrata najednom otvaraju – zaključuje Davor Domazet Lošo

Da li ima krize u regiji ? – “Tabletomanija” u Srbiji

Kafetini, bensedini, bromazepami – čak milijun Srba svakodnevno pije neke lijekove. Prema procjenama stručnjaka, gotovo polovica njih čini to – bespotrebno. Građani lijekove uzimaju sami, a i liječnici su široke ruke.

Sredstva za smirenje, sedativi ili benzodiazepini, pripadaju grupi lijekova koji se najviše koriste u Srbiji. Vrhunac njihove “popularnosti” zabilježen je tijekom ratnih devedesetih godina, iako ih i danas veliki broj ljudi uzima i to bez konzultacija s liječnikom. Procjenjuje se da godišnje u Srbiji milijun ljudi podigne gotovo jedanaest milijuna kutija ovih lijekova, što na račun Republičkog fonda za zdravstveno osiguranje, što bez liječničkog recepta.

Lijekovi poput hrane

Unatoč upozorenjima stručnjaka da uporaba lijekova na vlastitu ruku može izazvati nesagledive posljedice za zdravlje, veliki broj pacijenata u Srbiji određuje si sam terapiju lijekovima koji se u mnogim privatnim apotekama mogu nabaviti bez recepta. Osim antibiotika, čija svojstva mnogi pacijenti dobro poznaju, sedativi također relativno lako pronalaze put do ionako bogatih kućnih apoteka.

Kragujevčanka A. S. tako do lorazepama i antibiotika dolazi u privatnim apotekama bez liječničkog recepta. “Iako je trenutno nestašica lorazepama, u nekim apotekama može se pronaći još poneka kutija. Moj prijatelj je specijalist opće medicine i često mi ovjeri papir s kojim odem u apoteku po lijek. Mislim da će mi on prvi reći kad budem pretjerala i prestati mi izlaziti u susret, pa ne vidim ništa loše u tome što na ovaj način nabavljam lijekove”, kaže.

Poslije treba liječiti - ovisnost

Liječnici pak načelno savjetuju da bi stres i probleme trebalo rješavati bez lijekova za smirenje. Poslije duže uporabe sedativa ili hipnotika za rješavanje problema nesanice, lako može doći do krize koja donosi uznemirenost, što je potpuno suprotan efekat od željenog: “Pacijenti tu vrstu lijekova najčešće uzimaju dugo, po nekoliko mjeseci, pa čak i godinama. To, naravno, može izazvati određene ozbiljne probleme kao što je ovisnost od ove grupe lijekova koju kasnije treba liječiti“, kaže za DW Goran Mihajlović, direktor Psihijatrijske klinike u Kragujevcu.

U Republičkom zavodu za zdravstveno osiguranje smatraju da trenutna potrošnja lijekova za smirenje nema opravdanje. Direktor Zavoda Aleksandar Vuksanović upozorava da prekomjerno uzimanje sedativa poslije kratkog vremenskog perioda dovodi do stvaranja osjećaja ovisnosti kod pacijenata, a Zavod u situaciju da sve više financira tabletomaniju umjesto liječenja.

Polovina lijekova nepotrebno se uzima

Prema procjenama stručnjaka, preko pedeset posto lijekova koji se danas uzimaju bez recepta nema medicinsko opravdanje. Dodatni problem predstavlja veliki broj novih lijekova na tržištu o kojima često ni sami liječnici nisu točno i pravovremeno informirani. “Na tržištu je u opticaju preko tri tisuće lijekova, tako da se ni zdravstvenim radnicima često nije lako snaći u toj šumi, bez obzira što postoji puno informacija o njima. Sve informacije o lijekovima često, međutim, nisu potpuno točne, pa ih je potrebno dobro probrati kako bi se došlo do pravih podataka“, kaže za DW Slobodan Janković, klinički farmakolog i profesor na kragujevačkom medicinskom fakultetu.

Prošle godine, prema podacima Republičkog zavoda za zdravstveno osiguranje, najveći skok u potrošnji zabilježen je u grupi H gdje su lijekovi protiv gljivičnih oboljenja. Na drugom mjestu su lijekovi za kardiovaskularne bolesti, za kojima slijede medikamenti iz grupe A, gdje su sredstva za poremećaje metabolizma i inzulin.

U Kragujevcu je nedavno zabilježen i najdrastičniji primjer zlouporabe prilikom propisivanja lijekova. Naime, liječnik zaposlen u jednoj od ustanova primarne zdravstvene zaštite u tom gradu, pacijentu je za samo dva mjeseca propisao preko tisuću lijekova, između ostalog 27 kutija ranisana, 26 kutija sedativa bromazepama, 17 kutija lorazepama, 29 kutija različitih antibiotika, 24 kutije diklofena, čak osam kutija trodona, 18 kutija dovicina, 16 kutija eritromicina i 9 kutija raptena. Utvrđeno je da je ovaj liječnik propisivao i lijekove iz oblasti psihijatrije, bez specijalističkog izvještaja..
 
ČITAJ VIŠE:

MMF ulazi u HR: HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 6.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 5.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 4.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI !
 
izvor: hrt.hr, jutarnji.hr, index.hr, dnevno.hr, dw.de, vecernji.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10414"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Gospodarske crne brojke iz dana u dan preplavljuju Hrvatsku. Najnovija – 229 tisuća građana s 30. lipnja bilo je u blokadi. Istodobno pao je broj zaposlenih u industriji ali i potrošnja. Ima li nade za nas? Hrvatska zaduženost je u samo mjesec dana porasla 7.000.000.000 kuna !

 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=radui-101-treba-li-hrvatskoj-pomoc-mmf-a.xml]
 
“Ako se ovako nastavi, to bi značilo kolaps”

“Ako bi se ove crne brojke ovako slagale do kraja ljeta ili ne daj Bože do kraja godine, onda bi to značilo kolaps”, kaže nam ekonomski analitičar Žarko Primorac.

Iako smatra da je Vlada puno odgovornija od bivše i poduzima mjere, Primorac, barem za sada, ne vidi ogroman napredak pogotovo u investicijama.

“Ako se radi o tome da će najesen pokrenuti ove velike energetske objekte, kao što je Plomin ili Ombla ili nešto treće, ja još uvijek nisam siguran zato jer je stupanj pripremljenosti projekata vrlo nizak”, ističe Primorac.
 
[mp3player width=300 height=50 config=fmp_jw_widget_config.xml playlist=intervju-tjedna-nikica-gabric-radio-101.xml]
 
Santini: Sve ukazuje da će rejting pasti

Još slikovitije nam je to objasnio ekonomski analitičar Guste Santini.

“Kada kupujete auto razmišljate tjedan dana, kad kupujete kuću, razmišljate mjesec dana, kada se udajete morate promijeniti deset dečki da vidite koja vam je prava investicija, ne ide to baš tako”, kaže Santini.

Padu potrošnje, zaposlenih u industriji Santini dodaje i za njega ključnu brojku – pad produktivnosti rada za 2,7 posto. To nitko nije identificirao, a znači da se za toliko u prosjeku smanjila konkurentnost hrvatske države, objašnjava Santini i naglašava: nema nikakvih naznaka da se crne brojke neće nastaviti.

“Padne li nam rejting u devetom mjesecu, a sve pokazuje i ukazuje da će rejting pasti, drama je tu, ne treba je zvati i to je najgora priča u cijeloj priči”, zaključuje Santini.

Kupovna moć upola manja, a imamo duplo više kvadrata shopping centara po stanovniku nego Švicarska i Njemačka

Prema novom istraživanju GfK Centra za istraživanje tržišta i u razdoblju gospodarske krize skoro tri milijuna građana u Hrvatskoj redovito posjećuje shopping centre. Ako ste mlađi od 40 i živite u većem gradu gotovo sigurno pripadate u tu skupinu. Barem jednom mjesečno sjednete u auto i odvezete se tih desetak minuta do vašeg omiljenog shopping centra kako bi u miru birali u širokoj ponudi odjeće i obuće te usput obavili kupovinu svakodnevnih potrepština, a najčešće se nađe vremena barem još i za obaveznu kavicu.

Trgovački centri, “shopping“ centri, uobičajeni su u razvijenom svijetu i jasno je da ni Hrvatska nije iznimka. Takvi centri imaju bogatu tradiciju u SAD-u (dulju od 80 godina) dok u Hrvatskoj predstavljaju relativno novi, ali dobro prihvaćen, fenomen star svega oko desetak godina.

Kada su ti centri planirani sukladno ekonomskim, sociokulturnim i ekološkim parametrima oni investitorima zasigurno donose dobar profit, a potrošačima zadovoljstvo pruženom ponudom roba, usluga i zabavom. Kupcima naravno odgovara što veća konkurencija zbog nižih cijena i većeg prodajnog potencijala. Spoznaje se i da su upravo trgovački centri danas promijenili kupovne navike, pa čak i način korištenja slobodnog vremena kupaca. To nisu samo mjesta namijenjena kupovini, oni su postali javna okupljališta na kojima se isprepleće mnogo raznih sadržaja.

Kriza usporila izgradnju u Hrvatskoj, koja je ionako već blizu EU prosjeka

Kriza je ipak usporila iznimno velike planove izgradnje novih centara u Hrvatskoj, ali i sada smo već nadomak prosjeka EU po pokazatelju prodajne površine trgovačkih centara – oko 260 metara kvadratnih na 1000 stanovnika (što je 17. mjesto u Europi). Zagreb i okolica su prema koncentraciji trgovačkih centara daleko iznad tog prosjeka.

Podaci za 2011. godinu pokazuju da se Hrvatska nalazi u sredini (oko 260 metra kvadratnih) europske ljestvice i ima sličan broj četvornih metara prodajnog prostora trgovačkih centara kao Španjolska ili Italija, zemlje koje imaju veću kupovnu moć po stanovniku od Hrvatske. Prosječna kupovna moć građanina EU je 12.000 eura, dok ona u Hrvatskoj iznosi oko 5.000 eura.

Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske

S druge strane, na primjer, jedna Švicarska, Češka, Slovačka, Poljska, Njemačka imaju manje kvadrata trgovačkih centara na tisuću stanovnika od Hrvatske. Površina trgovačkih centara na tisuću stanovnika daleko je najveća u Norveškoj (gotovo 700 kvadrata), zatim u Švedskoj (blizu 400 kvadrata) te Estoniji i Islandu (oko 380 kvadrata). Visoko su pozicionirani i naši susjedi Slovenci i Austrijanci (preko 300 kvadrata). Na dnu ljestvice (ispod 100 kvadrata) nalaze se Rusija, Turska, Bugarska, Ukrajina, Grčka, Srbija i BiH.

90 posto kućanstava s visokim prihodima svakodnevno u je u shopping centrima

No, kako kriza/recesija i dalje ozbiljno kreše krila našoj potrošnji to se lako može dogoditi da će trgovački centri ostati stvarno dostupni i povoljni samo bogatijoj klijenteli.

Ostali će preživljavati uz ograničenu ponudu s povoljnijim cijenama u manje reprezentativnim trgovinama bliže mjestu stanovanja. Na to svakako ukazuje činjenica da je u Hrvatskoj kupovna moć na razini od svega 41 posto one u EU. Dalje, visina prihoda potrošača znatno utječe na posjet trgovačkom centru.

Tako, oko 60 posto kupaca iz kućanstva s prihodima ispod prosjeka za Hrvatsku (do 5.500 kuna) odlaze do trgovačkih centara dok to redovito čini preko 90 posto potrošača iz kućanstava s  višim i visokim primanjima.

Zbog čega se obično najčešće odlazi u posjet trgovačkom centru? Na prvom je mjestu kupovina odjeće (za oko 70 posto posjetitelja), slijede supermarketi (za oko 65 posto posjetitelja),  te obuća (za oko 60 posto posjetitelja). Osim toga, izbor određenog trgovačkog centra najčešće određuje njegova blizina te ponuđeni asortiman trgovina/proizvoda (za približno oko 50 posto posjetitelja) a tek na trećem su mjestu akcije. Način plaćanja se svodi na tri uobičajena: prvenstveno je to gotovina  (oko 90 posto) ili u kombinaciji s debitnim i kreditnim karticama (preko 50 posto, odnosno oko 20 posto).

Hrvatski građani uporno prodaju zlato i ne dižu štednju iz stranih banaka u Hrvatskoj. Tko ih je to naučio?

Talijanske banke u Hrvatskoj, vječno pitanje propasti ! Italija friško u dubokoj recesiji.

Talijanska ekonomija je u drugom tromjesečju pala za 0,7 posto što će povećati pritisak na vladu Maria Montija da počne bolje balansirati između mjera štednje i onih za rast u trenucima dok je država skliznula duboko u recesiju.

Loši rezultati će vjerojatno dovesti u pitanje može li Monti vratiti na pravi put Italiju sa ruba dužničke krize. “Unicredit je očekivao pad od 0,5 posto u prvom tromjesečju”, kazala je Chiara Corsa iz Unicredita te dodala da su očekivali “jasnije usporavanje recesije”.

U prva tri mjeseca ove godine talijanski BDP je pao za 0,8 posto, a današnji rezultati pokazuju da se država još uvijek bori za spas. Uspoređujući sa drugim tromjesečjem 2011. godine talijanska ekonomija je pala za 2,5 posto, objavio je Nacionalni institut za statistiku.

U borbi za spas talijanske ekonomija Montijeva tehnokratska vlada je već uvela niz paketa mjera štednje, povećala poreze i uvela reforme, no očito one još ne pokazuju rezultate. Dok vlada procjenjuje da će ekonomija ove godine pasti za 1,2 posto, Bank of Italy smatra da će to biti 2 posto, a udruga poslodavaca Confindustrija čak 2,4 posto.

[highlight color="yellow"] Sve je više depozita što se tiče štednje u bankama u Hrvatskoj! To je vječna LAŽ! Vaši depoziti su već transportirani u obliku papira, u svoje matične banke u Italiji. Vaši depoziti su sada  samo brojke na ekranu. [/highlight]

Rohatinski koji je donedavno bio najpopularniji političar, radi u službi krupnog kapitala i masonerije, te je sa fiksnim tečajem kune podržao početak kraja hrvatske ekonomije.

“Slavko Kulić upozorava već 12 godina i više ne vidi problem u Rohatisnskom koji je direktni pijun politike bankarske obitelji Rothschild. Hrvatska Narodna Banka nije niti hrvatska, niti središnja, ali problem ne leži u Rohatisnom, već u Saboru i Vladi koji su prihvaćali lažna izvješća.

Hrvatska je vlast prodala banke, a i s njom predala HRVATSKU AKUMULACIJU (čitaj štednju)  koja danas doseže i do 330 milijardi kuna. Strane banke raspolažu našim novcem u smislu da mogu činiti što hoće, davali su skupe kredite hrvatskim gospodarstvenicima i na taj način uništavali hrvatsko gospodarstvo, i preferirali konzumerizam.

Narodna banka je mogla i trebao oduzeti davno licencu bankama koje su vodile takvu politiku.

Sasvim je sigurno da će nam se u toku jedne noći priopćiti da te talijanske banke, koje čine većina banaka u Hrvatskoj, ne mogu više obavljati onu ulogu koju su do sada imale, i pratiti potreba hrvatskog gospodarstva i hrvatskog društva. I to nije daleko, brzo će doći.

U Hrvatsku ne treba dolaziti MMF, jer se on već nalazi u Hrvatskoj od 1947. godine. On je tu već, u Narodnoj Banci.  Novi guverner Narodne Banke ne misli ništa napraviti što se tiče mjenjanje politike.”

Hrvatskoj ekonomiji ne piše se dobro. Zaključak!

Uza sve ambiciozne poduhvate nove Vlade, prije svega financijskog ministra Linića, nešto manje najprvog Čačića, trendovi koji su započeli godinama prije, u mandatu HDZ-a, nemilosrdno sipaju crne brojke. Najnoviji podatak koji oslikava nemoć hrvatske ekonomije je onaj o porastu javnog duga, koji je u veljači narastao na 48 i pol posto bruto domaćeg proizvoda.

Iako je to još uvijek za 10-tak posto manje no što dopuštaju «Maastriški kriteriji», i značajno manje no što to bilježe zemlje eurozone, zabrinjava brzina njegova rasta; 7 milijardi kuna u samo mjesec dana. Na jesen, prognoziraju analitičari, mogao bi se popeti do razina koje se neće svidjeti, prije svega, agencijama za procjenu kreditnog rejtinga. A tada smo u prilično velikoj banani.

Financ ministar Linić netom prije operacije o svemu se oglasio, kako on to voli, u stranim medijima. Za američki Bloomberg izjavio je kako se država do kraja godine više neće zaduživati, ali je isto tako priznao da će, padne li nam na jesen kreditni rejting, u pomoć pozvati Međunarodni monetarni fond. To je već druga takva najava ministra Linića u samo mjesec dana, dana nekom američkom mediju.

Linić je Bloombergu priznao i da je najveći Vladin neuspjeh bio u poticanju javnih investicija u prvih 6 mjeseci, što govori nešto i o usmjerenju Vladine ekonomske politike, koja očito vidi državu kao pokretača uspavane ekonomije. Mnogi analitičari već godinama upozoravaju kako država na svojim leđima ne može nositi teret rasta BDP-a, nego da se u taj proces mora uključiti  privatni sektor, a to se, pak, neće dogoditi sve dok banke ne odustanu od previsokih kamata za poduzetničke kredite.

Drugi zabrinjavajući podatak je onaj o padu potrošnje. Prema Državnom zavodu za statistiku, građani u lipnju troše čak 5 posto manje nego godinu ranije, što se nije očekivalo, ako ništa, onda zbog dobrog starta turističke pred sezone i sezone. Iz istog razloga očekivao se i pad nezaposlenosti, no čini se da ove godine turizam nije uspio preuzeti značajniji broj ljudi sa burzi rada.

Sve je gore i u industrijskoj proizvodnji, koja bi trebala biti jedan od pokretača rasta pa i izvoza. Njen se pad bilježi već 5 mjeseci za redom, a na godišnjoj razini on iznosi 5 i pol posto, što je rezultiralo smanjenjem broja zaposlenih u tom sektoru od čak 4,6 posto.

Raste i broj dužnika, usprkos krajnje strogim mjerama naplate i sramoćenja koje će, uvjeren je Linić, u državnu kasu spremiti barem pola vrtoglavog poreznog duga od kojih 50 milijardi kuna. Naime, friški podaci Fine govore kako je do kraja lipnja bilo blokirano novih 230 tisuća građana, ili 2,3 posto više nego krajem svibnja.

Jedina svijetla točka domaće ekonomije je – još uvijek turizam – koji, prema danas iznesenim podacima, u prvih 5 mjeseci bilježi prihode od 6,1 milijardu kuna, što će, procjenjuju u ministarstvu turizma, biti 3 ili 5 posto više nego lani.
 
ČITAJ VIŠE:
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 5.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 4.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 3.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI ! – 2.dio
HRVATSKA = GRČKA, KAOS TEK SLIJEDI !
 
izvor: index.hr, radio 101.hr
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10077"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]