Predsjednik Duterte je suspendirao program cijepljenja na Filipinima zbog zabrinutosti da to predstavlja značajan javno zdravstveni rizik

Program cijepljenja protiv dengua groznice je utvrđeno da zapravo razboljeva ljude koji prethodno nisu zaraženi.

Virus Denga jedan je od najčešćih virusa kojeg prenose komarci, s teškim simptomima uključujući glavobolje, osipe i krvne žile koje cure.

Brojke slučajeva zaraze virusom Denge su 2016. godine mislili da bi mogli početi opadati, jer je država Filipini počela 2016. godine administrirati prvo svjetsko cjepivo protiv dengua gorznice na djeci pod visokim rizikom.

Odluka o suspenziji cjepiva je došla nakon objave francuskog proizvođača lijekova Sanofi da je njegovo cjepivo Dengvaxia učinkovito samo ako je subjekt prethodno bio zaražen.

Inače ukoliko se ljudi cijepe, može izbiti još više slučajeva ove teške bolesti.

„Ovi rezultati ukazuju na složenost denga infekcije.

Radimo sa zdravstvenim vlastima kako bi se osiguralo da se prepisuje lijek, cjepitelji i pacijenti su u potpunosti informirani o novim nalazima, s ciljem povećanja učinka Dengvaxia u denga-endemičnim zemljama„ – rekao je dr Su-Peing Ng, iz kompanije Sanofi Pasteur.

Ministar zdravstva, gospodin Francisco Duque, rekao je da suspenzija neće biti ukinuta dok vlada ne konzultira medicinske stručnjake i Svjetsku zdravstvenu organizaciju.

740.000 učenika je već primilo cjepivo kao dio nacionalnog programa cijepljenja, a oko 200.000 ljudi je zaraženo denga groznicom svake godine.

Gospodin Duque inzistira da je skala opasnost od ove groznice vrlo visoka što čini cijepljenje bitnim. Međutim, on nije mogao potvrditi da li će se ili ne program u sadašnjem obliku nastaviti.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Jedan je od najprepoznatljivijih proljetnih cvjetova jorgovan koji u svojim cvjetovima, listovima i stabljici skriva brojna ljekovita svojstva pa je vrlo popularna biljka u homeopatiji

Domovina jorgovana je Balkanski poluotok. Kao cvijet omiljen je u kršćanstvu u vrijeme Uskrsa. U svojim obredima koristi se u egzorcizmu, reinkarnaciji, gatanju, vidovitosti, a raširena je i uporaba jorgovana kao psihofizička zaštita, itd. Za liječenje se koristi cvijet, list, kora i kora ljuske sjemena.

Za liječenje reumatskih bolesti, i to naročito reume živaca te za liječenje navale krvi u jetru, što je jako bitno da ne dođe do nekroze stanica jetre. Za liječenje probavnih tegoba kao što je proljev, za liječenje to jest odstranjivanje glista iz crijeva.

Kora drveta i kora omotača ljuske sjemena koristi se za liječenje malarije, i to povratne malarije sa simptomima groznice praćeno sa drhtavicom i visokom temperaturom.

Listovi se koriste za liječenje groznice i bolesti usta kod djece, kongestije jetre (navala krvi u meko tkivo), tegobe probavnog sustava kao što su crijeva (slaba probava i pražnjenje crijeva, proljev), kod tegoba dišnih organa (kašalj, bronhitis), kod povišene temperature tijela, bubrežnih kamenaca, visokog krvnog tlaka.

Cvjetovi se koriste za liječenje kožnih bolesti kao što su osip, opekline (listove kuhamo dok voda ne pocrni te se infuzija čaja koristi za obloge), posjekotine, ogrebotine i razne kožne nečistoće naročito kod njege lica (cvjetove kuhamo u mlijeku te stavljamo obloge na lice ), kod tegoba probavnog sustava te tegoba dišnih organa (kašalj, bronhitis), kao što su zatvor ili nadutost, neuralgije, tegobe očiju (glaukoma – oblog za oči) itd.

U literaturi se spominju i uporaba cvjetova u magičnim obredima, i to za zaštitu, čišćenje – pročišćavanje kuće, soba – a koristili su se mirisni cvjetovi kako bi otjerali zle duhove te ujedno donosili pozitivnu energiju, blagoslov života kao vjesnik radosti i dara života itd.

Ulje cvjetova jorgovana poznato je kao narodno sredstvo za masažu i liječenje reume kao i neuralgije živaca.

U aromaterapiji koristi se za emocionalnu i duhovnu ravnotežu te za jačanje senzualnosti liječenja potištenosti.

Cvjetovi jorgovana se mogu jesti sirovi, u manjim količini jer jedenjem stežu i isušuju sluznicu usta. Najpoznatije jelo je kad se umoče u tijesto za palačinke i prže u ulju. Također su izvrstan dodatak proljetnim miješanim cvjetnim salatama od samoniklog jestivog bilja.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(web-tribune.com,youtube/uredio:nsp)

Internetom se poput virusa proširio savjet da krišku luka stavite na stopalo i navučete čarape te tako spavate

Jeste li i vi bili među onima kojima su mame i bake snižavale povišenu temperaturu čarapama namočenima u ocat? U zadnje vrijeme smo se udaljili od prave prirodne medicine koje su nam bake prenosile. Danas gutamo antibiotike i lijekove na kile, a niti malo nismo upućeni u njihove nuspojave.

Ako jeste, vjerojatno vam ni ideja da stavljate luk u čarapu i tako provedete noć neće biti nimalo primamljiva.

Ipak, vjerojatno ćete se predomisliti ili barem zamisliti nakon što doznate kako ta jednostavna metoda utječe na zdravlje.

Stopala i ruke ogledalo su zdravlja. Na njima se prvo primijete promjene koje upućuju na neke zdravstvene probleme.

Kineski liječnici izradili su precizne mape refleksnih zona na stopalima i na rukama još prije 5000 godina. Refleksologija je najprisutnija u istočnjačkim kulturama, ali popularna je i u Europi i Americi.

Spojiti refleksologiju s lukom, jednom od najzdravijih namirnica koje nam nudi priroda, čini se kao logičan izbor.

Internetom se poput virusa proširio savjet da krišku luka stavite na stopalo i navučete čarape te tako spavate.

Poznato nam je već blagotvorno djelovanje luka na naše zdravlje, a na ovaj način supstancije koje sadrži luk možete “prenijeti” i bez konzumacije. Ono što može iznenaditi jest to da će luk ukloniti i spriječiti neugodne mirise nogu, a istodobno pročistiti krv. S lukom na stopalu možete ublažiti simptome prehlade, gripe, groznice…

Ne možete ništa izgubiti ako se odlučite provjeriti ovu metodu, poručuje blogerica Jennifer Thompson koja je odlučila na stopalima iskusiti djelovanje luka na njezin organizam i koja se doslovno preko noći “riješila” 90 posto simptoma alergije.Tvrdi kako je i svom dečku dala luk da stavi na stopalo, a nakon tako provedene noći izmijenili su iskustva.

Thompson tvrdi da je osjetila djelovanje već nakon 20 minuta, u prsnom košu. “Zaradila je” i žgaravicu, a zatim je osjetila toplinu u glavi. Desetak minuta nakon toga počele su joj suziti oči kao da je upravo rezala luk za ručak, a njezin dečko osjetio je okus luka u ustima. Sve su to pokazatelji da se zaista nešto događa u organizmu i da su se različiti sastojci iz luka apsorbirali u organizam, tvrdi blogerica.

Ono što je nevjerojatno, tvrdi, jest to da se nakon jedne noći s lukom na stopalima riješila kašlja i kihanja od kojeg je, kaže, jedva dolazila do zraka taj dan. Iako je naumila ovo provoditi i ubuduće, nakon nekog vremena svojim čitateljima na blogu otkrila je da je to ponovila još samo jednom.

Ipak, tvrdi, simptomi alergije nisu se vratili.

Luk je bogat spojevima koji sadrže sumpor, a koji pomažu da se tijelo oslobodi toksina, teških metala, posebice iz jetara.

Sadrži snažne antioksidanse koji djeluju na kolesterol, sprečavaju krvne ugruške i simptome astme, kroničnog bronhitisa, pomaže u borbi protiv dijabetesa, ateroskleroze i infekcija, a sve se češće može čuti kako djeluje i antikancerogeno.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(vecernji.hr,youtube/uredio:nsp)

Na temelju ovih zaključaka dr Hamer je postavio svoju teoriju o Pet bioloških zakona Nove medicine, a sva njegova otkrića su u potpunom skladu sa prirodnim zakonima embriologije i sa logikom evolucije

PET BIOLOŠKIH ZAKONA DR HAMERA

PRVI ZAKON je takozvano “Željezno pravilo” i kaže: Sve ozbiljne bolesti potječu od šokantnog događaja koji je jedinka iskusila kao nešto vrlo teško, izrazito dramatično i izolirano. Sadržaj psihološkog konflikata određuje mjesto na kojoj se pojavljuje fokus konflikta i to je ono što se vidi na CT snimku kao niz koncentričnih prstenova nazvan HH. Ovo mjesto je uvijek u korelaciji s nekom lokacijom u organizmu i na tom mjestu u tom tkivu će se razviti simptomi bolesti. Daljnji razvoj konflikta određuje i daljnji razvoj lezije u mozgu (fokusa nazvanog Hermanov žarište) i razvoja bolesti u tkivu nekog organa.

DRUGI ZAKON (definira postojanje dvije faze bolesti) i kaže: Pacijent koji još nije riješio konflikt je u prvoj aktivnoj konfliktnoj fazi, gdje simpatički živčani sustav prevladava i učinak se očituje padom energije). Ako pacijent uspije riješiti ovaj konflikt, ulazi u drugu fazu – fazu liječenja (reparacije) u kojoj parasimpatički živčani sustav prevladava, i tada se manifestacija ove aktivnosti dijagnosticira kao “topla bolest” (to su reumatske, infektivne, alergijske i sl. bolesti) .Ova druga faza, zapravo faza liječenja, iziskuje mnogo više rizika, i pravo kompletno izlječenje nastaje tek na završetku ovog čitavog procesa. U određenim okolnostima, nerješavanja konfikt već samo njegovim snižavanjem na novo prihvatljiv za život, može često biti bolje nego suočaanje s drugom fazom, tj. potpunim izlječenjem. (Ovdje se vjerojatno radi o teškim upalni procesima ili često degenerativnim bolestima kada organizam “riješi” da neki organ potpuno izbaci iz upotrebe).

TREĆI ZAKON (ontogenetski sustav tumora i ekvivalentne bolesti) kaže: Napredak neke bolesti je prvenstveno kontroliran iz mozga i to ili iz “starog mozga” (produžena moždina i mali mozak “ili iz” novog mozga “(velikog mozga).

“Stari mozak” upravlja primitivnim procesima, a “novi mozak” se bavi društvenim i teritorijalnim pitanjima čitave jedinke u odnosu na vanjski svijet. Tako se određeni emocionalni konflikti, kao što je na primjer psihološki konflikt odvajanja, sukob identiteta ili teritorijalni sukob ili doživljaj obezvređivanja manifestiraju kao Hamerovo žarište u tom dijelu mozga i aktiviraju se onda signali koji se šalju u tkivo koje je vezano za tu moždanu regiju. Ovo su takozvane psihosomatske bolesti.

Primjerice psihološki profil ljudi koji su u dugom razdoblju nesposobni da pobjegnu od situacije koja ih psihički uznemirava i ne odgovara im, ili ne mogu održati ono što im odgovara ili se ne mogu zaustaviti u emotivnoj uzemirenosti kad je to poželjno, i jednostavno ne znaju što da rade i kako riješiti neki problem i donesu odluku, stvaraju energetski koflikt u organizmu koji se biološki može pojaviti sa simptomima multiple skleroze ili paralize.

Srčani infarkt je posljedica grozničave borbe za teritorijem ili nekim njenim sadržajem, kao i osjećanjem teritorijalne ugroženosti. Doktor Hamer je tako priložio čitavu listu raznih tipova emocionalnih konflikata i preciozno definirao koji simptomi bolesti od njih mogu nastati.

Sljedeći embriološki princip nastanka tkiva iz zametka dr Hamer je definirao i tijek napretka bolesti i vrstu tkiva na kome će se razviti tumor ili ulcer aktiviran iz regije gdje je uočena lezija HH u mozgu. Ovisno je li lezija nastala u ektodermu, endodermu ili mezodermu može se točno definirati tkivo koje će biti pogođeno bolešću.

Tako konflikt čiji se fokus u mozgu nalazi u poduženoj moždini (koja kontrolira tkiva koja nastaju iz endoderma) ili veliki mozak (koji kontrolira tkiva nastala iz mezoderma) pokazuju umnožavanje stanica u aktivnoj fazi konfikt (to je rast tumora), ali i destrukciju tako nastalog tumora u drugoj fazi – fazi liječenja.

Konflikti koji nastaju u velikom mozgu i pogađaju ostatak mezoderma i iz njega nastala tkiva i sva ona koji su nastala iz ektoderma) manifestirati će se kao stanično propadanje (nekroza i ulceri) ili će se manifestirati kao hipofunkcija u aktivnoj fazi, dok će u fazi liječenja doći do popravka i popunjavanja oštećenog tkiva (što također može biti dijagnoticirano od strane liječnika kao tumor).

Hamer je tako jednostavno, uvažavajući činjenicu da su psiha, tkivo i mozak jedinstven sustav, mogao na temelju samo jednog poznatog parametra, a to je CT snimak mozga, da dijagnosticira stanje čitavog organizma. Evo što je sam izjavio u jednom intervjuu: “Nakon jednog predavanja koje sam imao u Beču, svibnja 1991. kolega liječnik mi je dao snimku CT mozga jednog svog pacijenta i pitao me da otkrijem na temelju toga njegovo organsko stanje i koje konflikte ima. Bilo je tada prisutno dvadeset kolega od kojih su neki bili radiolozi, a neki CT specijalisti.

Od tri razine (koja simultano pogađa Dirk Hammer Sindrom), ja sam imao samo razina mozga. Od tog snimka bio sam u stanju dijagnosticirati karcinom u stanju krvarenja u mjehuru koji je bio u fazi zalječivanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i senzorsku paralizu jedne specifične regije u organizmu i naravno odgovarajuće konflikte. Kolega koji mi je da CT snimak je ustao i rekao: ‘Čestitam gospodine Hamer. Pet dijagnoza – pet pogodaka. To je točno ono što pacijent ima i vi ste točno ustanovili što on ima sada i što je imao prije. Fantastično! ‘Jedan radiolog mi je rekao:’ Od sada sam uvjeren u vašu metodu. Kako ste pogodili da ima krvarenje karcinoma u mjehuru? Nisam ništa našao na CT-u ‘.

Da iz CT snimka pogodi oštećenja u čitavom organizmu, doktor Hamer je bio u stanju jer je napravio kartu moždane mase i odgovarajućih organa i tkiva. Ovui kartu su, na žalost, neki naizgled sljedbenici Nove Mdeicine loše kopirali, pa se dr Hamer od mnogih ovakvih praktičara često ograđuje.

ČETVRTI ZAKON (ontogenetski sustav mikroba) kaže da: Mikorobi nisu uzročnici bolesti ali se koriste u organizmu i njihov rad koordinira također mozak kako bi optimizirao fazu liječenja, pod uvjetom da su određeni mikroorganizmi na raspolaganju kada je to potrebno.

Gljivice i mikobakterije rade na tkivima koji potječu od endoderma, kao i na nekima koji potječu od mezoderma. Bakterije rade na svim tkivima izvedenim iz mezoderma dok se virusi pojavljuju na onima izvedenim iz ektoderma. Dr Hamer smatra da mikrobi zapravo imaju vrlo važnu ulogu u liječenju, i ne misli da su oni štetni po organizam kao što to tvrdi pogrešna teorija Louisa Pasteura.

PETI ZAKON (“Suština”): Konfiktna aktivna faza i faza izlječenja nakon konflikta, kako je gore opisano, sačinjavaju “prirodne programe posebnog značaja” koji su razvijeni za vrijeme evolucije vrsta i bez prestanka funkcioniraju i u slučaju raznih stresova i posebno u slučaju kratkotrajnog prestanka energetskog napajanja.

NE PANIČITI ZBOG DIJAGNOZE TUMORA!

Tako po dr Hameru, bolesti u onom smislu kako ih tretira suvremena alopatska medicina zapravo i ne postoje već sve ove manifestacije koje su definirane kao “bolesti” predstavljaju prirodno programiranje organizma (sinvolles biologisches Sonderprogramm) s ciljem održavanja života. Tom programu pripadaju i tvorevine kao što su bakterije, gljivice i virusi. Dodajmo ovdje da su virusi samo dio genskog materijala koji se ne nalazi u dijelu stanice, kako to tvrdi i njemački virolog dr Stefan Lanka.

Sve razne vrste tvari za koje se tvrdi da izazivaju rak ispada da ga ne izazivaju, već ga kompliciraju, često vrlo teško, a to su po dr Hameru, prije svih kemijske tvari i postupci koji se koriste u liječenju raka. Najgore su upravo kemoterapija i X-zračenje. I to je težak paradoks suvremene medicine.

Što je još zanimljivije dr Hamer je otkrio da pojava metastaza u organizmu prethodi emocionalni stres koji dožive oni koji se suoče s dijagnozom raka kao vrlo “teške i smrtonosne bolesti”. To je trenutak kada kancerozne stanice počinju putovati preko arterija, a što se nikada ne događa odmah na početku stvaranja raka. Hamer tvrdi da životinje nikada ne dobivaju metastaze jer ne razumiju dijagnozu – “VI IMATE RAK!”

Zato za onoga kome je dijagnosticiran rak ništa nije gore od straha i panike koja ga u tom trenutku obuzme. A da strah i panika od otkrivanja raka budu prisutni kod ljudi diljem svijeta izgleda najviše doprinose mediji puni priča o borbi suvremene medicine s ovom “opakom bolešću”. Istodobno građani se neprekidno upozoravaju da je vrlo važno da redovito vrše preventivne preglede radi “ranog otkrivanja bolesti”.

Ali, prema doktoru Hameru formiranje tumora predstavlja prirodan proces reparacije tkiva i on se događa u životu svakog čovjeka i predstavlja urođen prirodni program samoodržavanja. Možete li zamisliti koliko ljudi na svijetu je u svom organizmu razvilo tumor, a da zato što nisu “na vrijeme “otišli kod liječnika na razne screeninge, nikada nisu ni saznali da ga imaju ili su ga imali.

“Što se tiče dijagnosticiranja raka, tvdi dr Hamer,” oko 40% posto rutinskih pregleda otkriva stare učaurene tumore, koje treba ostaviti i ne dirati ih. Ukoliko ovakva dijagnoza prouzokuje nove stresove, kao što je to stres izazvan strahom od bolesti ili smrti, treba se odmah usredotočiti na ove konflikte. U svakom slučaju, nikada ne treba paničariti ili strahovati od “metastaziranja kanceroznih stanica”.

Hamer također tvrdi da tumor mozga zapravo ne postoji jer se stanice u mozgu nakon rođenja više ne mogu umnožavati. Ono što se na skeneru vidi i što su liječnici ranije često otkrivali kao tumor zapravo je bezopasno vezivno moždano tkivo sačinjeno od glija stanica, koje se javljaju u drugoj fazi izlječenja na mjestu Hamarovog žarišta, kada koncetrični krugovi na CT snimku počinju blijediti i pretvaraju se u mrlju. Ovo vezivno moždano tkivo počinje ispunjavati prostor u kojem je nastala HH lezija. Na tom mjestu zato nastaje povećana krutost tkiva, i to ne izaziva tegobe sve dok organizam ne doživi novi konflikt na istom mjestu. To se na CT snimku može obojiti bijelom bojom i jasno se vidi. Na žalost, kirurzi su skloni to fizički uklanjati i pacijenta osloboditi bolova, ali time naprave nova oštećenja. Dakle, očito je da se u liječenju raka mora prvo poći od rješavanja energetskog konflikta. Zanimljivo je da se uglavnom sve alternativne terapije (o kojima smo ranije pisali) koje su se pokazale uspješnima u fizičkom smislu svode na ubacivanje elektrona u kancerozne stanice (koje rade anerobno) i to iz kisika.

PRVI KORAK U LIJEČENJU RAKA JE RJEŠAVANJE KONFLIKTA!

S obzirom da je liječenje simptoma uvijek razmjerno intenzitetu trajanja konflikta u aktivnoj konfliktnoj fazi, treba uvijek nastojati da se konfikt riješi što je prije moguće i organizam upravo to nastoji sam uraditi.

Ukoliko konflikt ne može se razriješiti zbog postojanja prisile, primjerice dugotrajne jake emocionalne nestabilnosti, umanjivanje njegovog intenziteta je najvažniji korak. Izrazito aktivan konfikt koji dugo traje – lišava tijelo energije do razine kada organizam propada i jedinka umire od onoga što se naziva kaheksija. Narod za mršave ljude u terminalnoj fazi bolesti jednostavno kaže – izjeo ga rak.

Za vrijeme aktivne konfliktne faze uglavnom se ne uočava nikakva fizička promjena u organizmu koja bi se mogla okarakterizirati kao simptom bolesti. Simptom se pojavljuje tek u drugoj fazi, u fazi zalječivanja.

Na primjer, tumori koji se razvijaju za vrijeme prve faze, kao rak pluća, žljezdani rak dojke, jetre, gušterače itd. obično detektiraju samo prilikom rutinskog pregleda (PSA test, mamogramu, Pap test) kroz takozvano “rano skeniranje” ili medicinskim pretragama koje imaju zadatak da nešto pronađu. Ali sva takva skeniranja, rendgenska snimanja i sve druge vrste pregleda (skopia) mogu u stvari biti okidač novog stresa, koji ima za posljedicu stvaranje novog konflikta, jer i samo suočavanje sa pregledima u emocionalnom smislu može izazvati konflikt zbog zabrinutosti, straha od mogućeg pozitivnog nalaza, straha od smrti i sl. Svi ovi stresovi tako vode stvaranju novih kancera.

Opći pad energije, umor, glavobolja, otok, zapaljenje, groznica, zagnojenost itd. su sve to naznake da je neki postojeći konflikt riješen i da je sada organizam u fazi izlječenja prirodnim procesom. Tako većina “bolesti” (kako to suvremene medicina tumači) uključujući intraduktalni rakdojke (na koji otpada oko 25 posto svih karcinoma dojke), maternice, rak bronha ili ne-Hodgkin limfom tretiraju se surovom alopatskim medicinom i medikamentima, kada su već u procesu samoizlječenja.

CITOSTATICI UBRZAVAJU RAST TUMORA

“Kemoterapija i radijacija su tako vrlo brutalni napadi na organizam koji sam nastoji se reparirati i zaliječi i on se tako emocionalno (energetski) batrga naprijed i natrag između nade i panike i to je najteža situacija za pacijenta i izaziva mnogo teže komplikacije”, trvrdi dr Hamer.

“Kirurško odstranjivanje tumora se preporuča samo ako vitalni živci, arterije ili drugi putevi za opskrbu ili eliminaciju otpadnih produkata su pogođeni, primjerice opstrukcija crijeva, žučnog mjehura ili dušnika. Ovo se događa u 15 do 20 posto slučajeva i to su i jedini slučajevi kada tumor vodi do komplikacija. Učaureni (inkapsulirani) tumori koji se ne mogu sami razgraditi zbog odsustva neophodnih mikroba, mogu biti uklonjeni kirurški, ukoliko pacijentu smetaju, savjetuje dr Hamer.

Što se tiče korištenja medikamenata doktor Hamer smatra da se moraju koristiti samo kada imaju učinak koji je u skladu s onim što organizam sam nastoji učiniti kako bi se izliječio. Davanje medikamenata sa simpatikotoničnim efektom koji tonus oganizmu ubrzavaju i podižu krvni tlak pojačavajući konfliktativne simptome (produžava konfliktu aktivnu fazu i čak je pojačava) dok medikamenti sa vagotoničnim efektoma čine suprotno. Dakle, očito je da “za vrijeme konfliktno aktin faze, pacijent treba dobiva samo” vagotonične “lijekove koji smanjuju stanje stresa.

Prema doktoru Hameru, antiobioticima ometaju ili potpuno prekidaju prirodnu reparaciju koju obavljaju neki mikrobi na određenom organu. Naime, svi antibiotici, kortizon, antihistaminici i antinflamatorni medikamenti su simpatikotonični medikamenti sa stimulativnim učinkom. Kad se koriste za vrijeme faze izlječenja (vagotonične) oni očito ometaju ili prekidaju prirodan proces izlječenja.

Simpatikotonični medikamenti su ipak preporučljivi u slučaju intenzivne faze liječenja s potencijalno ozbiljnim komplikacijama, posebno za vrijeme kriza nalik epileptičnim, naglašava dr Hamer.

Da dodamo i jednu zanimljivost koja nije vezana za dr Hamera, a to je da nikotin iz cigara djeluje protuupalno, i to čini upravo preko vagus živca. Zato nikotin i djeluje umirujuće kod nervoznih ljudi. Zašto je onda toliko važno zabraniti pušenje, koje mnoge pod stresom očito smiruje? Ne dovodi li ovo one koji su postali ovisnici o nikotinu u još jednu stresnu situaciju? Da li je to pravi razlog za opću hajku na pušače, pošto dokaza da cigarete izazivaju rak – nema?

Davanje medikamenata, kao i herbalnih dodataka ili hranjivih dodataka, prema dr Hameru, mora biti uvijek u skladu s time u kojoj je fazi organizam – da li aktivnoj konfliktnoj fazi (koju nastoji riješiti i) ili u fazi reparacije nakon oštećenja.

Sedativi i “omamljivači” koji se uzimaju u dugom razdoblju mogu postojeći aktivni konflikt premodelirati tako da on postane odgođen konflikt. Oni drastično umanjuju motivaciju i ukupnu energetsku snagu organizma neophodnu da se konflikt razriješi.

Svi citostatici su otrovni simpatikotonični agensi. Oni ubrzavaju rast tumora koji se razvija za vrijeme aktivne – konfliktne faze. Istovremeno oni umanjuju elastičnost moždanog tkiva koje je uključeno u proces liječenja i stvrdnjavaju ga. Preko hemo tretmana moždani otok se naizmjenično skuplja i širi i konačno, ovaj “harmonikaški” efekt može dovesti do cijepanja moždanog tkiva s ozbiljnim posljedicama.

Tretmani X-zračenjem također imaju citotoksičan efekt. Ukoliko se zračeni organizam uspije oporaviti od ovakvog tretmana vidjet ćemo u njemu leukemiju i to biološki izaziva efekt samosmanjivanja koji uključuje i kosti.

Jedna od najstrašnijih stvari u suvremenoj medicini kod oboljelih od raka je davanje morfija: “Samo jedna injekcija morfija data pacijentu u najdubljoj fazi vagotoniji može biti fatalna. On izaziva promjene u mozgu, paralizira crijeva i kompletno onemogćava funkciju reparacije tako što jednostavno onemogućava funkcioniranje čitavog organizma pošto slabi njegov životni nagon”.

“Bolovi u toj drugoj fazi reparacije su stvari dobar znak, znak oporavka, ali konvencionalna medicina to ne shvaća tako, već to vidi kao približavanje smrti. I pomoću mofijuma pomaže organizmu da umre. I zaista vrlo brzo, organizam tako tretiran umire, ali ne od raka već od “lijeka”, tvrdi doktor Ryke Geerd Hamer.

MEDICINSKI ESTABLIŠMENT NE PRIHVAĆA NOVU MEDICINU

Ovakvim svojim tvrdnjama i načinom tretmana pacijenata (kojih je kod doktora Hamera bilo sve više) on je zadao težak udarac farmakobiznisu koji na suvremenim bolestima zarađuje stotine milijardi dolara godišnje. Geerd Hamer je zapravo u potpunosti negirao samu suštinu liječenja kakvu spovodi već desetljećima alopatska medicina iza koje danas stoji Svjetska zdravstvena organizacija i čitav Međunarodna medicinski establišmment. I to moćni farmakobiznis nije mogao podnijeti.

Kada je dr Hamer 1982. htio na sveučilištu u Tübingenu (u Njemačkoj) predstaviti svoju znanstvenu teoriju (sa svim znanstvenim referencama i dokazima koje je prikupio) – odbijen je bez obrazloženja. O njegovim znanstvenim tezama nisu htjeli (nisu smjeli) dati nikakvu službenu ocjenu. Jedno vrijeme su šutili, a onda je sveučilišni odbor od doktora Hamera tražio da se odrekne svojih teza pod prijetnjom da će raskinuti s njim ugovor o radu. Ovakva ucjena je bila bez presedana u povijesti sveučilišta.

Hamerove teze nitko znanstveno nije opovrgao. Pošto se nije htio odreći svog rada, dobio je otkaz i ovorio je privatnu liječničku praksu. Mediji su ga onda napadali zbog nastojanja da liječi rak – “opaku bolest” za koju se podrazumijeva, valjda, da se ne može tako jednostavno liječiti. Posprdno su ga nazivali “doktorom za rak”, šarlatanom i kriminalcem koji naivne ljude zavitlava i odvlači ih od pravog medicinskog tretmana koji bi im spasio život.

Ozlojeđeni pacijenti, koji su u njegovoj klinici vidjeli jedini spas od smrti (nakon što su već prošli otrovne i invazivne tretmane alopatske medicine koja im nije pomogla), organizirali su se i pisali žalbu državnim tijelima zbog proganjanja doktora Hamera, ali je njihovo pismo vraćeno pošiljatelju sa naznakom – da ga je nemoguće uručiti !

Hamerova privatna klinika u Katzenelbogenu je tako 1985. odlukom suda zatvorena, a pacijentima koji nisu željeli je napustiti, zaprijećeno je uhićenjem.

Da bi mu oduzeli licencu i spriječili ga da dalje radi liječničku praksu, po zakonu Njemačke, morali su utvrditi da je mentalno nesposoban za rad, pa je dr Hamer pozvan na psihijatrijski pregled. Pošto je on to odbio, “ugledni” psihijatrijski savjet koji je bio sačinjen od “najistaknutijih njemačkih psihijatara” (kako ih je establišment rangirao) utvrdio je, bez pregleda, da je dr Hamer psihopat i da nije sposoban za racionalno rasuđivanje. Zaključak su izveli na temelju toga što nije htio odreći svoje teorije (koju su oni protumačili čistom uobraziljom) i nije htio prihvatiti načine liječenja raka koje je propisivala konvencionalna (alopatska) medicina.

Pošto je 1997. godine utvrđeno da je iako bez licence za rad dao trima osobama oboljelim od raka medicinski savjet, uhićen je i stavljen 19 mjeseci u zatvor.

I tužiteljstvo u Austriji je povelo spor protiv Hamera, ali je moralo uvaži činjenicu da je od 6500 pacijenata oboljelih od raka, njih 90 posto ostalo u životu i pet godina nakon njegovog liječenja iako su svi bili u teminalnoj fazi bolesti.

Pored dr Hamera, u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj i danas se vrši sudki progon svih zagovornika Nove Medicine, dok je samo sud u Španjolskoj zaključio da nije u mogućnosti da utvrđuje koja je medicinska teorija ispravna, a koja nije. Tako se dr Hamer jedno vrijeme preselio u Španjolsku.

Ali, 2001. istaknuti neurolog Dr. Tereza fon Schwarzenberg, koja i sama pripada nobl kruigovima javno se založila da se ova teorija ipak mora službeno vrlo ozbiljno preispitati, a samog dr Hamera u slučaju da se pokaže da je u pravu darivati ​​Nobelovom nagradom.

Ona je čak u svojoj knjizi i kemoterapiju u potpunosti osporila. Mediji su se tako našli u nedoumici kako da se posprdno odnose prema nekome iz vlaastelinskih struktura, pa su zašutjeli. Ali, ne lezi vraže jer sve je to samo dio perfidne igre da se Nova Medicina ipak kako tako kompromitira i prevali na svoj kolosijek.

Tako su počele preko noći nastajati brojne klinike koje prihvaćaju Hamerove teze i čak promoviraju Novu Germanskim Medicinu. Ali, samo dr Hamer zna da oni to rade na jedan pokvaren i iskrivljen način. Dr Hamer se zato od mnogih ograđuje različitih pismima preko Interneta, s obzirom da su mu glavni medicinski i populistički mediji nedostupni.
 
Kako kontrolirati vlastito zdravlje Novom medicinom saznajte u videu: 
 

 
(ivonazivkovic.net/uredio i preveo:nsp)

Od kolere do kuge, ebole i tuberkuloze do HIV-a, ove bolesti ne predstavljaju prijetnju cijelom svijetu, no u slučaju nekontroliranog širenja, pitanje je što bi bilo…

Neke od ovih bolesti u prošlosti su prijetile čovječanstvu i uzimale žrtve, dok se s nekima medicina upoznala nedavno. Postoje razne teorije zavjere prema kojima se pojedine bolesti povremeno puštaju kako bi time profitirala farmaceutska industrija, ali i ideje da su neke bolesti zamišljene kako bi se ograničila prenapučenost naše planete.

10. Dječja paraliza

Ta akutna i infektivna bolest uzrokovana je polio virusom, a cilja živčani sustav te uzrokuju paralizu kralježnice i dišnog sustava. Glavni put prijenosa je fekalno-oralni, a najčešće pogađa djecu.

Danas je rijetka zahvaljujući obveznom cijepljenju. Očituje se bolnom paralizom udova.

Vrlo djelotvorno cjepivo se daje djetetu u dobi od 3 mjeseca (zajedno s drugim cjepivom) u dvije, ili češće, tri injekcije u razmacima od jednog ili dva mjeseca. Ponovo se docjepljuje nakon jedne godine, a zatim svakih pet godina, sve do odrasle dobi.

Zaraziti se može uzimanjem vode zagađene virusom. Slijede poteškoće slične angini, rinofaringitisu ili gastroenteritisu.

U nekim nepredvidivim slučajevima virus ulazi u krv i napada živčani sustav. Neurološke posljedice mogu biti pogibeljne. Zahvaćenost kralješnične moždine uzrokuje bolnu paralizu koja se više ili manje očituje na udovima, ali može izazvati i teškoće pri gutanju ili disanju.

Nema uspješnoga liječenja dječje paralize. Zato je neobično važno provjeriti valjanost cjepiva ako se putuje u zemlje trećega svijeta u kojima je bolest češća, te se docijepiti ako je potrebno. Ako se bojite da ste zaraženi vi ili vaše dijete, a niste zaštićeni cjepivom, cijepljenje se mora izvršiti u vrijeme inkubacije.

9. Žuta groznica

Žuta groznica je virusna infekcija, koju prenose pojedine vrste komaraca koje obitavaju na područjima Afrike i Južne Amerike. Uzrokuje žutilo kože i otkazivanje organa. Svake godine u svijetu od nje oboli oko 200.000 ljudi, od kojih 30.000 umre.

U blagim slučajevima, žuta groznica uzrokuje groznicu, glavobolju, mučninu i povraćanje, no ona može postati i ozbiljna, uzrokujući probleme sa srcem, jetrom i bubrezima, kao i krvarenje. U otprilike 50% slučajeva, žuta groznica uzrokuje smrt.

Nema specifičnog lijeka za žutu groznicu, no uzimanje cjepiva prije putovanja u područja visokog rizika vas može zaštititi od ove bolesti.

8. SARS – nova bolest 21. stoljeća

Teška zarazna bolest koja se prvi put pojavila 2002.g., a ubija oko deset posto oboljelih. Osobito je opasan jer se širi kapljično, a izaziva začepljenje dišnih puteva te potom otkazivanja pluća.

Za razliku od bolesti koje su se pojavile koncem 20. stoljeća (AIDS-a i ebole) koronavirus koji uzrokuje atipičnu upalu pluća ili SARS, teški akutni respiratorni sindrom, zapravo je jako zarazan.

Istraživači još nisu sigurni imaju li posla sa “super uzročnicima zaraze” koji prenose velike količine virusa, ili su ovi nositelji modificiranog soja virusa koji je ubojitiji od drugih.

Usto, znanstvenici nisu u potpunosti sigurni da osoba bez simptoma bolesti ne može prenositi virus, kao što je nedavno upozorio David Heymann, izvršni direktor odjela Svjetske zdravstvene organizacije za zarazne bolesti. Isto tako ne znaju mijenja li se virus i postaje li sve otporniji prelazeći s jednog bolesnika na drugog.

SARS se većinom prenosi slinom i tjelesnim tekućinama bolesnika, a najbolji način za njegovo sprječavanje je pranje ruku.

Premda nema znanstvenih dokaza da se SARS prenosi krvlju, većina je zemalja odlučila zabraniti darivanje krvi osobama sa simptomima SARS-a (s kašljem i s povišenom temperaturom) koje bi mogle biti nositelji koronavirusa.

Zanimljivo je da je bolest kojoj su mediji posvetili veliku pozornost, puno manje zarazna od obične gripe koja svake godine u Francuskoj odnosi dvije tisuće života.

Epidemiolozi posebno strahuju od prenošenja SARS-a, za koji još nema cjepiva, na područje Afrike, gdje bi izazvao teške posljedice.

7. Španjolska gripa

Virus koji je 1918. g. odnio između 50 do 100 milijuna ljudi diljem svijeta, više nego što ih je umrlo u 1. svjetskom ratu. Najsmrtonosnija je pošast u ljudskoj povijesti.

Pandemija je tada zahvatila oko trećinu svih ljudi na zemlji, a umrlo je 10 posto oboljelih. Virus izaziva produkciju sluzi koja puni pluća, a pacijent se uguši.

Ime ‘španjolska’ dobila je zato jer je izbila dok je Prvi svjetski rat još trajao. Dok su britanski, francuski, američki i njemačkih mediji redovito cenzurirali i umanjivali vijesti, neutralna Španjolska nije imala ratnu cenzuru pa se iz njihovih novina sve saznavalo. Obolio je i kralj Alfonso XIII. pa se stvorio dojam da je Španjolska najteže pogođena.

Zanimljivo je da Španjolska gripa virološki spada u kategoriju H1N1 virusa, čija se druga pandemija dogodila 2009.

6. Kolera

Ova bolest uzrokuje povraćanje i proljev, koje zbog dehidracije dovode tijelo u stanje šoka. Širi se preko zaražene vode, a svake godine od kolere umre 120.000 ljudi.

Kolera je akutno oboljenje izazvano otrovima koje proizvodi bakterija Vibrio cholerae i koje se manifestira jakim proljevom.

Svaka osoba koja pojede hranu ili popije vodu zaraženu bakterijom. U visoku rizičnu grupu spadaju osobe koje putuju u krajeve u kojima je moguća zaraza kolerom i osobe oslabljenog imuniteta.

Virus kolere se obično prenosi konzumiranjem zaražene hrane ili vode (direktno ili indirektno), izmetom ili izbljuvkom od povraćanja zaraženih ljudi (kroz kanalizaciju, na primjer), ili konzumiranjem svježih ili nedovoljno kuhanih morskih plodova koji potiču iz zaraženih voda.

5. Malarija

Malarija se prenosi ugrizom komaraca, a izazivaju je četiri različita specijesa Plasmodia. Može se prenijeti i transfuzijom, transplantacijom organa te s majke na dijete. To je teška, a može biti i kobna bolest, ali je preventabilna.

Najčešće se javlja u središnjoj i južnoj Africi, Aziji i na Pacifiku te u Središnjoj i Južnoj Americi. Opasnost od zaraze ovisi o području, duljini boravka te o tome boravi li se u gradovima ili selima.

Bolest ima simptome slične gripi, a nastaju 7 dana nakon uboda zaraženog komarca i ciklički se pojavljuju, a između su razdoblja kad se bolesnik osjeća dobro. Kod malarije javlja se vrućica, glavobolja, zimica, anemija, žutica, povećana jetra i slezena.

Ne postoji cjepivo, ali postoje profilaktički lijekovi koji mogu spriječiti nastanak bolesti, no ni jedan potpuno.

Profilaktički lijek preporučit će liječnik jer se terapija razlikuje ovisno o području kamo se putuje, budući da su uzročnici često rezistentni na terapiju.

Ostale mjere prevencije su upotreba repelenata s DEET-om i odjeća dugih rukava i nogavica te spavanje ispod mreža koje su pošpricane repelentima koji sadržavaju piretroid.

Treba imati na umu da se najveći broj komaraca javlja u zoru i sumrak.

4. Kuga

Bolest koja se naziva još i crna smrt. Prenosi se s glodavaca na ljude ugrizom inficirane bube, a najpoznatija je po srednjovjekovnoj epidemiji u kojoj je ubila preko 75 milijuna ljudi. Izrazito je smrtonosna – od nje umire oko 70 posto žrtava.

Kuga je teška, zarazna bolest od koje je umrlo preko četvrtine europskog i svjetskog stanovništva, oko 75 milijuna ljudi.

Naravno, postotak smrti nije u svim dijelovima bio isti,jer se je kuga više širila u gradovima i mjestima gdje je bilo više ljudi. Bila je jedna od najgorih bolesti u povijesti čovječanstva.

Razvila se je u jugozapadnoj Aziji, a kasnih 1340-ih proširila se je u Europu gdje je prozvana imenom „Crna smrt“.

Smatra se da je prvi slučaj kuge bio 1347. godine, kada su se talijanski brodovi vratili u luku bez posade,tj. posada i putnici ležali su mrtvi na brodu. Tada se još nije znao uzrok bolesti, ali danas je sve jasno.

Uzrok bolesti je bio bacil koji se nalazio u krvi štakora. Budući da na tim brodovima nisu bili samo ljudi,već i štakori, koji su se zarazili kada su stigli u Aziju, nakon dolaska u luku štakori su migrirali na obalu, a budući da su nakon nekog vremena uginuli, bacili su našli zamjenu za krv štakora – ljude.

Simptomi su bili crnilo kože (zbog čega je kuga i prozvana imenom crna smrt), glavobolja, žeđ, temperatura i čirevi. Liječnici su kugu pokušavali liječiti rezanjem čireva, ali time bi samo pogoršavali stanje bolesti.

3. Ebola

Širi se prijenosom tjelesnih tekućina, a izaziva unutarnje krvarenje i postupnu smrt. Smrtonosna je čak u 90% posto slučajeva. Za nju ne postoji lijek, iako se kod posljednjih slučajeva pojavio eksperimentalni lijek koji navodno djeluje.

Naziv je dobio po rijeci Eboli u Demokratskoj Republici Kongo, gdje je bolest prvi put prepoznata 1976. u bolnici koju su vodile časne sestre flamanke. Prenosi se izravnim kontaktom s tijelom zaražene životinje ili osobe, odnosno s njihovim izlučevinama i izmetom.

Uobičajeno se ne prenosi zrakom, međutim, potvrđeno je da se može prenijeti u sitnim kapljicama koje je moguće udahnuti. Zbog svega ovoga klasificiran je u A kategoriju biološkog oružja. Sve dosadašnje epidemije izbile su u bolnicama s lošim higijenskim uvjetima, među ostalim, preko višekratne uporabe igala.

Prvi simptomi javljaju se vrlo brzo nakon što osoba postane zarazna. Zbog toga, kao i zbog činjenice da se ne širi zrakom, već izravnim kontaktom te zbog visoke stope smrtnosti i prometne izoliranosti uobičajenih žarišta, zasad nema potencijal da se pretvori u epidemiju velikih razmjera.

Simptomi bolesti su bolovi u mišićima, nagli rast temperature, pojačana slabost, grlobolja, glavobolja, proljev, povraćanje, groznica, a ponekad i koma. Još uvijek nije pronađeno nikakvo prikladno cjepivo ni način liječenja. Cjepivo je teško razviti jer postoji opasnost da se kroz rekombinaciju gena stvori još opasniji soj. No genetske promjene virusa stotinjak su puta sporije nego, primjerice, kod ljudske gripe tipa A, a slične kao kod hepatitisa B. Uobičajeni izvori bolesti su zaraženi primati poput gorila i čimpanzi te šišmiši.

Ebola se dosad gotovo isključivo javljala u Africi. Nekoliko slučajeva koji su zabilježeni u Rusiji, Švicarskoj i Velikoj Britaniji, svi su bili rezultat laboratorijske pogreške. Obje osobe zaražene u Rusiji su umrle, dok su druge dvije, u Velikoj Britaniji i Švicarskoj, ozdravile.

2. Tuberkuloza

Ova bolest napada pluća, kosti i živčani sustav. Prenosi se kapljičnim putem, a pretpostavlja se da oko trećine svjetske populacije ima pritajen, latentan oblik te bolesti.

Bacil tuberkuloze naziva se još i Kochov bacil prema znanstveniku koji je prvi otkrio i izolirao ovu bakteriju 1882. godine. U zemljama u razvoju predstavlja najčešći uzrok smrti. Danas je etiopatogeneza (uzrok i razvoj) bolesti dobro razjašnjena, iako su promjene u prevalenciji i osjetljivosti populacije u velikoj mjeri promijenile klasične oblike pojavnosti ove bolesti.

Tuberkuloza se obično razvija nakon udisanja sitnih kapljica, koje u zrak dospijevaju kašljanjem ili kihanjem osobe zaražene Mycobacterium tuberculosis. Udahnuti bacili tuberkuloze najčešće se smještaju u donjim dijelovima pluća, te je to uobičajeno mjesto primarne infekcije.

1. AIDS

Virus koji napada imunitet, pa se organizam nije u stanju braniti i od najmanjih infekcija. Pretpostavlja se da danas na svijetu s HIV-om živi oko 35 milijuna ljudi.

AIDS je kratica za sindrom stečene imunodeficijencije (eng. Acquired Immune Deficiency Syndrome), gdje riječ sindrom označava skupinu simptoma. SIDA je francuska kratica istoga značenja. Sindrom uzrokuje virus HIV-a koji izaziva imunodeficijenciju, odnosno slabljenje imunološkog sustava, često do te mjere da se organizam teško bori s najobičnijim infekcijama ili prehladom. AIDS mogu imati samo HIV-pozitivne osobe, tj. samo oni koji u sebi nose virus HIV-a.

80-ih i 90-ih godina prošlog stoljeća terapije nisu bile veoma uspješne, zbog čega je kod većine HIV-pozitivnih osoba naposljetku bio dijagnosticiran AIDS. Danas anti-HIV lijekovi mogu kontrolirati virus, ali ne i ukloniti ga. Ipak, time se smanjila učestalost zaraza kod kojih je došlo do oboljenja povezanih s virusom HIV-a.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(24sata, pliva,youtube.com/uredio:nsp)

Većina našeg društva živi s idejom da je zdravlje stanje kada se “osjećamo dobro” i “ne budemo bolesni ili zaraženi”

Bojimo se kontakta s bakterijama, virusima i drugih mikroorganizama. Koristimo antibakterijske sapune, sprejeve, tablete, napitke i losione. Mi smo konstantno u “pripremi” za sljedeću veliku pandemiju gripe, itd.

U tradicionalnim kulturama, groznice i gripe su se uvijek poštivale i razumjevale. Većina ljudi zna da će groznica ojačati i onda se slomiti, baš kao što se valja val u obalu. Danas, naše društvo pokušava suzbiti temperaturu odmah pomoću antipiretika, ili tvari koje smanjuju temperaturu.

Ovi antipiretici uključuju acetaminofen i ibuprofen. Oni će brzo sniziti temperaturu, ali oni će također “utišati” tijelo i ometati razvoj imunološkog sustava. Takav proces omogućuje da okupatorski organizmi i bakterije prežive i doprinosi stvaranju kronične bolesti.

Vaš imunološki sustav je mišić

Imunološki sustav funkcionira kao mišić i mora biti izazvan kako bi se ojačao. Bez otpora, imunološki sustav ne može ojačati. Prikladni otpor može s vremena na vrijeme dati neka prehlada ili gripa. To je prirodni adaptivni odgovor koje tijelo čini kako bi se omogućilo imunološkom sustavu da funkcionira na većoj razini.

Dobivanje prehlade ili gripe imajući sve simptome može biti najbolji izraz zdravlja za osobu. Metabolički kapacitet njihovog pojedinačnog imunološkog sustava može biti toliko slab da se ne mogu nositi sa stresom prirodnog okoliša stresa. Dakle, tijelo postaje ranjivo i razvija virusne ili bakterijske infekcije.

Groznica (gripa) stimulira imunološki sustav

Imunološki sustav reagira na obranu od infekcije i ojačava tijelo. Mikroorganizmi mogu opstati samo na jedinstvenoj temperaturi. Urođena inteligencija unutar našeg tijela razumije i prilagodila se od početaka vremena s ciljem stvaranja okruženja koje je nekompatibilno za ove zarazne mikroorganizme.

Kako naša tjelesna temperatura raste, smanjuje se opterećenje mikroorganizama u tijelu. Tijelo neće htjeti podići temperaturu do točke ubijanja svih svojih dobrih mikroorganizama, ali će to napraviti, ako stvarno  bude potrebno. Kada je tijelo pod ekstremnom infekcijom, osnovna temperatura tijela mora regulirati unutarnju ekosustav povećanjem temperature i ubijanjem mikroorganizama.

Naša normalna tjelesna temperatura je 37,2 C stupnjeva celzijusa. Groznica je definirana temperaturom koja prelazi 38 C stupnjeva. Na 38,3 C stupnjeva, većina bakterija ne mogu preživjeti, a na 38,8 C stupnjeva, virus se ne može replicirati i širiti u tijelu. Groznice su obično samoograničavajuće i kratko traju. One nisu opasne dok tijelo ne dobije temperaturu višu od 40 C stupnjeva.

Povećanje temperature aktivira imunološki sustav

Kako se temperatura podiže, ona aktivira CD8 + citotoksične T-stanice. To su posebni limfociti koji su u stanju uništiti kancerogene stanice i stanice zaražene virusom. Istraživači su otkrili da viša temperatura tijela povećava broj CD8 + citotoksičnih T stanica. To stvara značajno veći imunološki odgovor protiv infekcije.

Porast temperature tijela povećava broj neutrofila, koje su jedinstvene imunološke stanice koje su selektivno usmjerene na zaraznih bakterijske stanice. Porast temperature također poboljšava enzimsku aktivnost i stvora okruženje koje je neljubazno prema infekciji mikroorganizama i mikroba.

Prema riječima dr. John Wherry, dr.sc., zamjenik urednika Journal of Leukocyte Biology, “Imati gripu i groznicu može biti neugodno, ali … [istraživačka izvješća pokazuju] imati povišenu temperaturu je dio učinkovitog imunološkog odgovora”.

Prekomjerna sterilizacija našeg okoliša i korištenje sintetičkih kemikalija, kao što su lijekovi, umjetni vitamini i reduktore gripe, samo čine naše tijelo slabijim. Ovi proizvodi su kao štaka koja ne dopušta tijelu da se prilagodi i ojača. Tako završavamo slabi i ranjivi i ne može se učinkovito prilagoditi izazovnom okruženju.

Uloga nastajanja sluzi

Površinske sluznica su primarni ulazne točke u tijelu za patogene mikroorganizame. Sve do nedavno, većina znanstvenika je gledala sluz kao jednostavnu fizičku barijeru koja je pomogla spriječiti invaziju zaraznih mikroorganizama. Također je mislio da igraju za podmazivanje ulogu između tkiva. Međutim, najnovija istraživanja pokazuju da je sluz primarni dom jedinstvenih organizama koji se zovu bakteriofagi.

Bakteriofag ili kraće fag je specifični bakterijski virus koji se umnožava na račun bakterija. Fag pliva u kulturnom mediju dok ne nađe bakteriju koju inficira da bi njen proces razmnožavanja zaustavio, a umjesto toga započeo proces izgradnje mnogih novih faga (phaga). Na kraju se bakterija rasprsne, a fagi se oslobađaju u kulturnom mediju gdje se sve prethodno opisano ponavlja, ali na mnogo više bakterija.

Istraživači su otkrili dokaze da je fag partner u domaćinima životinja i ljudima koji ubija neželjene bakterijske kolonije i kontrolira sastav prijateljskih mikroorganizama u tijelu. Time se smanjuje broj zaraznih organizama i poboljšava imunološki sustav .

U vrijeme groznica, tijelo povećava sluz kao zamku za bakterije i povećati djelovanje faga u cilju smanjenja infektivnih mikrooorganizama. To je inteligentan odgovor od strane tijela kako bi se spriječile kronične infekcije i razvoja bolesti. Vjerujte tijelu i vjerujte simptomima!

Kad je gripa opasna?

Uvijek biste se trebali konzultirati svog liječnika kada groznica prijeđe preko 39.4 C stupnjeva ili traje dulje od četiri dana. Ako groznica uzrokuje ogromnu nelagodu, problema s disanjem ili konvulzije u bilo kojem trenutku, to će biti pokazatelj da se ide na hitnu.

Treba piti litre i litre čiste vode i koristiti elektrolite kao što su svježi iscijeđeni limun. To će podržati tijelo u korištenju tekućine i elektrolita u nastojanju da se riješi zaraznih mikrooorganizama. Ako se temperatura digne preko 40 C stupnjeva, ledena kupka može pomoći da ju snizite, kako ne bi došlo do oštećenja na bilo kojem od vitalnih organa.

Zaključak
Moramo spomenuti cijepljenje protiv sezonske gripe koje je najopasnija radnja kojom se ubija i slabi imunitet, a tijelu se osim toga radi šteta unoseći teške metale i tvari nepozantog podrijetla. Uživajte u gripi i groznici ako ju slučajno dobijete, jer ona radi samo dobro za vaš organizam.
 
(preveo: mag. spec. Alfred Bošković / uredio: nsp)

Profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu Anthony Sutton je u knjizi «Tko upravlja Amerikom?» napisao da je ‘SIDA’ umjetna bolest koju je stvorila vojska SAD-a, kao dio programa za biološko ratovanje, koji je financirao Kongres, a proširili fanatici elite.

U nacionalnom parku Yosemite (država Kalifornija, SAD) neočekivano je došlo do eksplozije nepoznatog hanta virusa – bolesti koja posjeduje visoku brzinu širenja. Od neizlječive plućne infekcije već je umrlo troje turista, a još osmero ljudi je u bolnici, sa sumnjom da su i oni oboljeli od iste bolesti.

Svi umrli su spavali u šatorima na teritoriju parka. Prema informaciji američkih novina USA Today postoji mogućnost od zaraze ovim virusom još 22.000 turista koji su ovog ljeta posjetili Yosemite.

Od njih su 2500 ljudi – stranci iz 40 zemalja, koji su se već vratili u svoje zemlje … Da bi došlo do zaraze dovoljno je da se samo udahne čestica prašine ili da se rukuje s čovjekom koji je inficiran. Pretpostavlja se da prenosioci bolesti mogu biti glodavci – miševi i hrčci.

Prema podacima američkih vlasti, smrtanost ovog virusa dostiže 36%. Primjerice, smrtanost «španjolke» (tj. «španske groznice») koja je pokosila veliki boj ljudi početkom 20. stoljeća je bila 2 do 3%, a smrtnost kuge koja se ne liječi je između 30 i 60 posto.

Novi virus – ubojica je zbog dugačkog inkubacijskog razdoblja skoro nemoguće dijagnosticirati. Simptomi bolesti su vrlo slični običnoj gripi, a cjepiva i načine liječenja suvremena medicina za sada ne poznaje.

Zato zaista čudi reakcija administracije tog nacionalnog parka. Poslije prvih smrtnih slučajeva do kojih je došlo 1. rujna park nije zatvoren, čak njegova uprava nije smatrala za shodno ni da posjetitelje upozori na opasnost.

Park je i dalje otvoren, i u njemu su i sada tisuće turista. Osnovno pitanje čitave ove priče je u tome odakle u parku glodavci, inficirani virusom koji je do tada bio nepoznat, od koga praktički nema spasa? Prema statistici – najmanje jedna trećina svih oboljelih od navedenog virusa će umrijeti.

Da li to može imati bilo kakve veze s nekim od oblika bakteriološkog oružja, koje američka vojska smišlja u dubinama svojih tajnih laboratorija? I, još, zašto se taj virus pojavio baš sada, uoči predsjedničkih izbora u SAD?

Virusi, po pravilu, ne dolaze iz svemira i ne stvaraju se sami od sebe. Pri tom povijest pokazuje do mnogi virusi nose potpuno zemaljsko porijeklo i predstavljaju rukotvorinu. I bez želje – prisjećamo se poznatog hollywoodskog filma «Epidemija» sa Dustin Hoffman-om u glavnoj ulozi.

Radnja je jednostavna: eksperimenti američke vojske se provodi kako bi bio stvoren neizlječivi smrtonosni virus, doveo je baš u SAD do epidemije bolesti koju je on izazvao. Vojska je htjela sakriti dokaze svoju krivnju i spremala se da bombardira grad u kojem je došlo do epidemije, zajedno sa svim njegovim stanovnicima, ali nije uspjela.

Prenosilac bolesti u filmu je bio majmun koji je u SAD dospio iz Afrike, u kojoj je američka vojska vršila svoje strašne eksperimente na lokalnom stanovništvu. Međutim, to je radnja igranog filma, a što se događa u stvarnom životu?

U SAD je ispitivanje prvog bakteriološkog oružja na lokalnom stanovništvu izvršeno još 1763. godine.Tada je zapovjednik tvrđave Fort Bit, pukovnik Buke, kao gesta «dobre volje», poglavicama indijanskih plemena poklonio deke i šatore, uzete iz bolnica u kojima su liječeni ljudi od boginja.

Poslije tog «darova» u državi Ohio je došlo do epidemije čije su žrtve bili Indijanci, koji nisu ništa sumnjali. Prvi ozbiljni eksperimenti s bakteriološkim oružjem su započeti u SAD 1943.godine na poligonu Dahuej, u pustinji države Utah.

Poslije uništenja Kvantunske vojske 1945.godine američki vojnici su iz SAD doveli, umjesto da mu sude za zločine protiv čovječnosti, a «radi širenja eksperimenta», Shiro Ishii-a, japanskog general-bojnika medicinske službe i načelnika «jedinice 731»poznate po zlu .

Zajedno s njim, kao i drugim vojnim zločincima, u SAD su dospjeli i materijali «jedinice 731», zahvaljujući čemu su u «tvornici smrti» blizu Harbina vršena istraživanja i ispitivanja bakteriološkog oružja na živim ljudima, prije svega na sovjetskim zarobljenicima.

Vojna baza Fort Detrick, koja se nalazi u blizini grada Frederick (država Maryland, SAD) je postala glavni centar Pentagona gdje su usavršavani i pronalaženi najrazličitiji izazivači epidemijskih bolesti i virusnih infekcija. Na samom izvoru svega toga je Shiro Ishii i materijali «jedinice 731», koje je on prenio u Ameriku.

U svibnju 1952. godine između američke vojske i CIA je zaključen tajni ugovor po kojemu se Pentagon obvezao predati agenciji CIA sve stečeno iskustvo u svezi s proizvodnjom bakteriološkog oružja, a CIA je, sa svoje strane, preuzela obvezu da pomogne njegovom usavršavanju i ispitivanju .

Zahvaljujući objavljenim dokumentima vojske SAD postalo je poznato da su u veljači 1956. godine u New York-u američke tajne službe, zajedno s Odjelom za specijalne operacije (Special Operations Division, SOD) vojske SAD, koje su bile smještene u Fort Detricku, izvršile tajnu operaciju koja je dobila naziv «Veliki grad».

Njezin cilj je bio da se praktično ispitaju sredstva za bakteriološko ratovanje u uvjetima suvremenog velikog grada. Ispitivanje bakteriološkog oružja je obavljeno na običnim Amerikancima, koji nisu ništa sumnjali.

1955. godine suradnici agencije CIA su u državi Florida izvršili tajni bakteriološki eksperiment. Pomoću prijenosivog uređaja koji je bio maskiran u torbicama i koferima oni su raširili izazivače pertusisa, nakon čega je na Floridi došlo do epidemije te bolesti. 1964. i 1965. godine bakterije otrovne tvari Bacillus subtilis su raširene po Chicagu, San Francisco, pa čak i po američkom glavnom gradu.

Pri tome su u Washingtonu birali mjesta gdje je bilo najviše ljudi, a to su međugradske autobusne stanice i državna zračna luka.

Zadatak je bio da se napravi model širenja infekcija po teritoriju SAD. Kasnije su na američkim stanovnicima, koji nisu ništa sumnjali, izvršili ponovna ispitivanja s virusom boginja, za što se saznalo zahvaljujući istrazi specijalne komisije Senata SAD, izvršene 1975. godine.

Sedamdesetih godina, osim Fort Detricka, istraživanjima bakteriološkog oružja se bavila i biološka laboratorija Vojno-pomorskih snaga SAD u Oakland.u, kemijska korporacija «Britz» u laboratorijima, koje su se nalazile u Pensilvaniji, u podnožju planine Alegani, kao i laboratorij Pentagona kod Baltimorea.

Mnogi eksperimenti sa živim ljudima stručnjaci iz Fort Detrika su od kraja 50-ih godina vršili u Južnoafričkoj Republici, u Louis Trichardt (tamo su 1980 – 1982.godine izbijale epidemije izuzetno opasnih bolesti kao što su kolera, trbušni tifus, poliomielitis, kuga ), kao i na sjeveru Namibije, u koncentracijskom logoru «sa specijalnim režimom» u području, gdje su vojne osobe Južnoafričke Republike ispitivale viruse na ratnim zarobljenicima.

Poznato je da su tijekom rata u Koreji 1950. – 1953. američki vojnici koristili bakteriološko oružje protiv vojske Sjeverne Koreje i kineskih dobrovoljaca. Zbog korištenja tog oružja Vojska SAD-a je i sama pretrpjela gubitke: za godine rata 3 tisuće američkih vojnika je poginulo samo od hanta virusa, koji sada izaziva užas kod turista u Yosemite-a (u ovom trenutku je prebrojano do 20 varijacija hanta virusa).

Glavni ideolog vojno-bioloških programa SAD je bio ministar obrane Robert McNamara, koji je kasnije postao direktor Svjetske banke. On se vrlo aktivno borio protiv «prenapučenosti» Zemljine kugle.

Profesor ekonomije na Kalifornijskom sveučilištu Anthony Sutton je u knjizi «Tko upravlja Amerikom?» Napisao da je «SIDA umjetna bolest koju je stvorila vojska SAD, kao dio programa za biološko ratovanje, koju je financirao Kongres, a pustili fanatici elite radi uništenja jednog dijela stanovništva na svijetu », i da je upravo McNamara bio taj koji je odobrio stvaranje umjetnog virusa AIDS.

U listopadu 1970.godine McNamara je izjavio: «Postoje dva moguća načina pomoću kojih se može spriječiti porast broja stanovništva na svijetu do 10 milijardi ljudi. Ili suvremeni nivo nataliteta treba što prije smanjiti ili suvremeni nivo mortaliteta treba povećati. Drugog puta nema … »U tom smislu nije čudno što su prvi slučajevi SIDE zabilježeni u Africi i na Haitiju – kod “suvišnog” i “besperspektivnog” stanovništva planete.

U srpnju 1969.godine direktor uprave perspektivnih istraživačkih programa u vojsci SAD, doktor McArtur je u svom istupanju pred Kongresom u Komitetu za asignaciju Bijele kuće izjavio: «U toku 5 do 10 sljedećih godina je moguće napraviti sintetski biološki virus koji ne postoji u prirodi i protiv koga je nemoguće  steći prirodni imunitet ».

Krajem 80-ih godina Kongres je publicirao materijal tih govora sa šokantnim priznanjima doktora McArtura o sintetskim biološkim virusima, na kojima se radi u tajnim laboratorijima.

Među «globalnom elitom» je i danas popularna ideja o smanjenju broja stanovništva koji je višak uz pomoć virusa. Njezini predstavnici periodično daju otvorene izjave o tome, da na Zemlji treba ostati oko 500 miliona ljudi. Što učiniti s preostalih 6,5 milijardi – oni ne govore. Ali to je i tako jasno: smanjenje broja stanovnika preko stalnih ratnih sukoba po čitavom svijetu, pomoću gladi i epidemija.

Očigledno je da se i danas radi na pronalaženju novih virusa. Tako se saznalo da dvije skupine istraživača – europska pod rukovodstvom Ron Fouchier-a iz Rotterdama i američka, na čijem je čelu profesor Yoshihiro Kawaoka sa sveučilišta Wisconsin-Madison, umjetno su napravili varijetete virusa N5N1 (ptičja gripa) koji je u stanju da se s jednog na drugog čovjeka prenosi zračno-kapljičastim putem (eksperimenti su vršeni na tvorovima).

Znanstvenici su predali svoje radove najpoznatijim znanstvenim časopisima: Kawaoka – časopis Nature, a Fouchier – u Science. Međutim, krajem prosinca prošle godine Nacionalni znanstveni savjet za bio sigurnost SAD (National Science Advisory Board for Biosecurity, NSABB), je glavnim urednicima oba časopisa i autorima članaka poslao pisma u kojima je zahtijevao da se ti radovi ne objavljuju.

Voditelj NSABB Paul Keim je zainteresiranim medijima objavio zašto je zabranjeno publiciranje tih radova: “Potencijal virusa N5N1 je toliko veliki da ja ne mogu ni pretpostaviti što je sve on u stanju učiniti”, citirala je britanska agencija Reuters.

Keim je podvukao da je na ovoj etapi – novostvoreni virus glavna prijetnja za opstanak čitavog čovječanstva! Novi virus, kako informira Keim, ubija polovicu inficiranih ljudi, a smrtnost je mnogo veća nego kod “španjolke” iz 1918.  – 1919.g. (tada je umrlo 40 milijuna ljudi).

Svoju odluku Nacionalni znanstveni savjet za bio sigurnost je objasnio da ta dva umjetno stvorena u laboratorijima varijeteta mogu dospjeti u ruke bioterorista. Priprema za mogući biološki rat pretpostavlja, to se zna, ne samo postojanje smrtonosnog virusa, već i postojanje cjepiva protiv njega. Ali, o cjepivu rukovoditelj NSABB Paul Keim nije izgovorio ni riječi, očito zato što ona nije namijenjena “običnim smrtnicima”.

U veljači 2009.godine stožer transnacionalne farmaceutske korporacije Baxter koja se nalazi u Austriji, otpremila je u 16 laboratorija četiri europske zemlje 62 kilograma supstance za proizvodnju cjepiva protiv “sezonske gripe”. Tehničar jedne od laboratorija koja je smještena u Češkoj je otkrio da je ta supstanca zaražena sa dva živa virusa gripe.

Jedan virus je bio obični, sezonski, sljedećih karakteristika: vrlo niska smrtnost (ispod 1%), ali vrlo visok stupanj širenja (zaraze). Drugi virus gripe je imao vrlo nizak stupanj širenja (zaraze), ali je smrtnost od njega bila visoka (oko 60%). Očigledno je da se pri kombiniranju ta dva virusa pojavljivala visoka vjerojatnost stvaranja novog virusa koji posjeduje obje bitne karakteristike – visok stupanj širenja (zaraze) i smrtnosti.

Da taj suradnik slučajno nije otkrio činjenicu o širenju zaraze tvari (ili je sakrio informaciju) došlo bi do realne prijetnje izuzetno opasne pandemije, jer 62 kilograma supstance znači nekoliko tisuća doza cjepiva.

Austrijska novinarka Jane Burgermeister, koja je objavila svoju istragu u vezi sa navedenim, poslala je Svjetskoj zdravstvenoj organizaciji (WHO) javnu tužbu, kao i Ujedinjenim Narodima i vladama niza zemalja, u kojoj je optužila kompaniju Baxter za “bioterorizam i pokušaj masovnog ubijanja”.

Činjenica da je supstanca bila zaražena, službeno je potvrdila i sama kompanija Baxter. Međutim, bez obzira što istraga nije završena, upravo je toj kompaniji povjereno da napravi novo cjepivo protiv gripe A.

Drugi primjer.

Ekološku situaciju koja je stvorena u Meksičkom zaljevu mnogi klasificiraju kao “državni bioterorizam”. 2010. godine bivši top-menadžer naftne industrije, sa radnim stažom njoj 25 godina, koji je sada zaštitnik prava IanCrane tijekom emisije “Razmjena mišljenja” na radio-postaji «Glas Amerike» je izjavio da ono što se događa u Meksičkom zaljevu predstavlja operaciju radi uništenja stanovništva.

Tijekom programa aktivisti – zaštitnici obalnog stanovništva su izjavljivali da je preko 100 tisuća ljudi u tom dijelu svijeta već bolesno od “zaljevske kuge”, stotine milijuna će se naći u krugu u kojemu ona djeluje, a British Petroleum je platio ogromne iznose da bi se aktivisti omogućili da progovore čitavoj naciji. Američki umirovljeni pukovnik Michael Eduard u veljači 2011. godine napisao članak «Plava kuga Meksičkog zaljeva predstavlja ozakonjeni bioterorizam», u kojemu je naglasio da su se američki stanovnici s juga SAD-a podvrgli «genetsko-inženjerskom biološkom teroru». M. Eduard smatra da će «biološki rat, koji je namjerno izazvan, uskoro postati svjetski, jer se horizontalno prenosivi sintetski geni i po vodi, i po zraku šire bez zvuka. Ta vrsta rata se već počela pojavljivati ​​kod riba, ptica, sisavaca i ljudi ». Plavu kugu iz Meksičkog zaljeva je proglasio  «ozakonjenim biološkim terorizamom».

Prema informaciji M. Eduarda sada su u Meksičkom zaljevu prisutne četiri genetski modificirane bakterije koje su stvorene umjetno. Osipi, potkožni čirevi, obični čirevi, rak, upale pluća, unutarnja krvarenja uz mnoge druge simptome, koje su Amerikanci koji žive u području Meksičkog zaljeva nedavno počeli doživljavati, izravno su povezane s tim bakterijama čija je DNK umjetno modificirana.

M. Eduard je uvjeren da upravo te bakterije koje su predviđene, kako se smatralo – za «gutanje» naftnih mrlja, sada provociraju nepoznata oboljenja, protiv kojih su postojeći anatibiotici praktično bespomoćni. Zašto se svi simptomi koji su otkriveni kod riba i ptica ispoljavaju kod stanovnika obale Meksičkog zaljeva i kod radnika koji rade na čišćenju naftnih mrlja? M. Eduard to objašnjava «horizontalnim prenošenjem gena» – genetskim mutacijama. Odnosno – svi oblici života – od planktona do kitova i ljudi – ovdje su se susreli s istim problemima.

Još jedan slučaj.

Prošle godine u blizini grada Atlante, država Georgia, jedan Amerikanac je otkrio skladište, u kome je Federalna agencija za izvanredne situacije SAD (FEMA), koje je pod upravom Ministarstva za unutarnju sigurnost SAD, uskladištila plastične mrtvačke sanduke različitih dimenzija.

Ukupno između 500 tisuća i 1 milijun njih, pri čemu je u najveći sanduk moglo smjestiti najviše 5 ljudi. Na raspolaganju FEMA-e postoji mnogo zatvoreničkih logora, koji su razbacani po SAD. Do njih vode pruge i automobilski putevi, postoje aerodromi i poligoni za slijetanje i uzlijetanje helikoptera. Logori već postoje u područjima Teksas, Virgina, Maryland, Arizona, blizu Farebanksa (država Aljaska), u kalifornijskoj pustinji Mojave.

Do sada nitko od američkih zvaničnih lica nije razumljivo objasnio što će zemlji toliko plastičnih sanduka i zatvoreničkih logora. Službena izjava je da je cilj projekta priprema za sveobuhvatni rat sa narkotrgovinom, ali nitko u to ne vjeruje, jer borba s narkotrgovinom ne spada u značajke FEMA.

Sve je više izjava da u vojsci SAD, kršenjem Ustava, dolazi do preprofiliranja vojnih osoba na poslove unutar zemlje. Iz dnevnika vojnika koji su smješteni na Internetu, jasno je da su oni u Iraku obučavani vršenju «unutarnjih čišćenja» u vlastitoj zemlji uz konfiskaciju oružja. Navodi se, konkretno, da vojnici u armiji prolaze testove za provjeru svoje psihološke spremnosti ukoliko bude potrebno pucati u svoje sugrađane, uključujući prijatelje i članove obitelji.

Pisac Rend Clifford koji živi u Washingtonu je objavio članak-upozorenja “Ameriko! Imaš se čega plašiti!” («America! Be TrulyAfraid»), u kome je ispričao o skrivenim postupcima vlade SAD i o represijama koje očekuju američki narod. Kada dođe do objave ratnog stanja u ovom trenutku prazni logori, koji su ipak kompletirani osiguranjem, biće spremni «prihvatiti» američke građane koji se ne slažu s vladom.

«Slično nacističkim koncentracijskim logorima, – piše R.Clifford, – logori Federalne agencije za izvanredne situacije će također biti podijeljeni na« crvene i plave linije» : « crveni popis »predstavlja neprijatelje Novog svjetskog poretka.

Dva tjedna prije nego što se uvede vojna uprava oni će biti otpremljeni u logore kako bi odmah bili uništeni. To će biti realni i potencijalni lideri ili aktivisti. «Plavi popis» su također neprijatelji Novog svjetskog poretka, ali nisu vođe. Pošto se uvede vojna uprava ti ljudi moraju biti po logorima, radi njihovog «reprogramiranja».  Oni koji prežive će se uglavnom koristiti kao robovi ».

R. Clifford upozorava da će doći do «rastapanja Sjedinjenih Država kao suverene države u korporativno-fašističkom Novom svjetskom poretku».

Američki pisac također navodi da su «pastori i predstavnici drugih religijskih konfesija obrađivani od strane agenata tajne policije kako bi učili svoje vjernike “poslušnosti vladi” u uvjetima ratnog stanja, po pitanjima vlasništva i oduzimanja vatrenog oružja, pri vršenju programa masovnog cjepljenja i nasilnog preseljenja». Značajno je da se područje gdje se skladište plastični sanduci kod Atlante i Centar za kontrolu bolesti (Center for DiseaseControl, CDC) nalaze na istom mjestu.

Zbog toga, što standard stanovnika rapidno opada, vlasti SAD se pripremaju na moguće antivladine provokacije nezadovoljnih Amerikanaca, naoružanih vatrenim oružjem, a koji ne shvaćaju zašto njihova vlada troši bilijune dolara kako bi spasila bankare, umjesto da pomogne najvećem dijelu radno sposobnog stanovništva.

Najvjerojatniji izlaz iz te situacije za elitu na vlasti SAD postati će uvođenje izvanredne situacije ili ratnog stanja, koje će odriješiti ruke strukturama kao što je FEMA, a koje već mnogo godina uvežbavaju svoje djelovanje u izvanrednim situacijama.

Tada će početi raditi i program reagiranja na izvanredne situacije Readiness Exercise 1984 (REX -84), koji uključuje i samo uvođenje izvanrednog stanja, kao i selidbe stanovništva, uhićenja i zatvaranje onih kategorija stanovništva koje su “sklone bunama”. Da bi se realizirao scenarij, može koristiti biološki napad od strane nekih “terorista”, operacije pod lažnom zastavom (false flag operation).

Smatra se da je uragan Katrina iz kolovoza 2005. godine omogućio Federalnoj agenciji za izvanredne situacije SAD da isproba brzo premještanje velikog broja ljudi u logore, a također i militariziranje posebno poduzetog od strane vojske regije, što je bio posao najamnika privatnih vojnih kompanija (PVK). Konkretno, taj je posao odradila PVK Blackwater, koja se “proslavila” u okupiranom Iraku. Jedino što je ostalo nejasno je kada će se odlučiti trenutak nastupanja trenutka X, i koji će povod biti izabran da bi se u SAD-u uvelo vanredno stanje …

Vraćajući se na razbuktavanje hanta virusa u Yosemite parku može se pretpostaviti da će pred izbore tu temu razraditi ekipa republikanca Mitt Romney-a koja će okriviti administraciju Barack Obama-e da ne poklanja dovoljno pažnje prijetnjama nacionalnoj sigurnosti, između ostalog i onima koje su bakteriološkog karaktera. Mitt Romney će, naravno, izjaviti da je Americi potrebna “čvrsta ruka»” kako bi se kriza mogla preživjeti, a također kako bi se preživjele postojeće prijetnje, a prešutit ćemo da će upravo “čvrsta ruka” otvoriti put ka uvođenju sve bliže diktature Americi …
 
 
(vestinet.rs/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10984"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Tropska groznica je bolest prenošena komarcima, virusna bolest koja je većini slučajeva nije postojala u Sjevernoj americi nekoliko zadnjih desetljeća. Tropska groznica moze se modificirati i razviti u puno opasniji oblik bolesti pod nazivom Tropska Hemoragična groznica.

Simptomi tropske groznice su visoka temperatura, glavobolja, bol iza očiju, bol u zglobovima, mišićima i kostima, svrbež i krvarenje iz desnih. Nije poznat posebni tretman za Tropsku bolest osim adekvatnog odmora i uzimanja puno vode.

Generalno govoreći, poseban tip komarca Aedes Aegyptiprenosi virus.  Javno obzanjena metoda koja iskorjenjuje Tropsku groznicu, su genetski modificirani komarci koji su “modificirani sa ekstra genom, ili pomoću ubačene bakterije, ili se njihov gen izmjenio, tako da njihovi potomci su sterilni i nesposobni prenositi bolest, te na kraju jednostavno umiru”.

Iako je firma Oxitec Limited bila razvojni centar koja je angažirana za većinu operacija vezanih za GM insekte, projekt ipak nije bio samo njihov. Zaklada Bill i Melinda Gates, World Health Organization (Svjetska Zdravstvena Organizacija – masoni, PEW Charitable Trusts, i vladine organizacije u SAD, Velikoj Britaniji, Maleziji i drugim zemljama su isto tako bile uključene u razvoj i promociju GM komaraca, zajedno sa Oxford Univezitetom koji usko surađuje sa Oxitec Limited. Uistinu, Zaklada Bill i Melinda Gates (vlasnik Microsofta)  je otišla tkao daleko da je Oxitecu dala nagradu od 20 miliona dolara konzorcijske stipendije s koji ma će provoditi istraživanja vezana uz GM komarce.

Interesantna je informacija da su prema CIA dokumentima, prema Kongresnom komitetu 1975. godine, tri lokacije Key West, Panama City i Avon Park (srednja Florida) korišteni za testiranje Tropske groznice.

Isto tako je Tropska groznica bila posebno zanimljiva vladi SAD, američkoj vojsci, CIA-i čak sredinom 20. stoljeća. Postoje mnogobrojni dokazi koji nam govore da je biokemijsko istraživanje u Fort Detrick bilo provedeno kao istraživanje u cilju dobivanja informacija za bio-oružje, i to čak 1942. godine. Opće je poznato da je u 1950 -tim godinama CIA provodila u Fort Detrick, studije u svezi Tropske groznice i ostalih egzotičnih bolesti kao bio-oružje.

Generalno, eksperimenti su u Avon Parku u Floridi bili koncentrirani na siromašnim građanima i građanima niskih primanja, sa većinom afroameričkog stanovništva koji su se nedavno doselili. U ovim eksperimentima je bilo oslobođeno 600.000 komaraca u Avon Park, i još 150.000 drugih insekata, u papirnatim vrečicama koje su bile specijalno dizajnirane da se otvore kad padnu na zemlju.

Kroz provedene intervjue lokalnih stanovnika (koji su bili testni subjekti) u Avon Parku, navedno je da je najmanje 6-7 osoba umrlo od posljedica eksperimenata. Prema navodima, jedan je stanovnik tog dijela izjavio..:”Nitko ne zna šta se dešavalo ovdje godinama, možda čak i 20 godina unatrag, ali  gledajući unatrag sad znamo zašto se hrpa zdravih ljudi razboljevala jako brzo i umirala”

Što se trenutno događa u Americi…

Epidemija opasnog virusa Zapadnog Nila dosegla je rekordnu razinu, pa je tako u SAD-u krajem kolovoza 2014. zabilježeno ukupno 1.590 slučajeva zaraze te 66 smrtnih slučajeva, objavio je danas Centar za kontrolu i prevenciju bolesti, a prenosi Reuters. Radi se o najvećem broju oboljelih i umrlih od ove bolesti otkako je otkrivena prije 13 godina.

Direktor epidemiološkog odjela CDC-a Lyle Petersen upozorio je kako broj oboljelih i umrlih raste vrlo brzo te kako se očekuje da će se njihov broj u narednim tjednima povećati. U posljednjih tjedan dana taj je broj narastao za čak 40 posto.

Najteže je pogođeno područje Teksasa, gdje je broj potvrđenih slučajeva zaraze skočio na 733, dok je broj mrtvih dosegao 31. U posljednjih tjedan dana preminulo je deset osoba.

Neke slike koje se povezuju sa sistematikom i analizom na internetu u svezi ovog događaja su uklonjene.

U video materijalu koji slijedi, će te vidjeti kolika panika vlada među građanima SAD-a:
 

 
 
(index.hr, youtube.com, reuters.com/priredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10391"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]