Tijekom posljednjih nekoliko desetljeća došlo je do velikih promjena na području znanosti o hrani i ne izgleda kao da će stopa napretka uskoro usporiti

No, iako postoje mnogi pozitivni ishodi u istraživanjima koja su provedena na hrani i kako se najbolje može poboljšati, postoji barem jedna stvar koja posebno dovodi ovakvu vrstu istraživanja na tamnu stranu. Ta stvar je ništa drugo već laboratorijski uzgojeno meso.

Dok je laboratorijsko meso već dostupno neko vrijeme, još se uvijek ne smatra prihvatljivim za masovnu potrošnju. No, to bi se ubrzo moglo promijeniti, prema novom izvješću, s barem jednom tvrtkom koja će iskoristiti ovaj proizvod da bi ga plasirala na otvoreno tržište.

Jednom opisana kao “kontroverzna prehrambena tvrtka” koja je već jednom morala promijeniti ime, ima metode za uzgoj mesa u svojim laboratorijima, koristeći samo stanice, inkubatore i određene hranjive tvari koje ove stanice trebaju za rast.

Rečeno je da postoji cijela industrija za uzgoj laboratorijskog koja traži da dobije komad “kolača” na tržištu mesa. Tvrtke se nadaju da će uvjeriti potrošače da je njihovo meso jednako dobro, ako ne i bolje, od stvarnog, konvencionalnog mesa dobivenog od životinja.

Uspjeh nastojanja tvrtke za prodaju ove vrste mesa je bi mogao diktirati kako cijeli svijet reagira na umjetne mesne proizvode. Naravno, to bi ovisilo o brojnim različitim čimbenicima, kao što su okus i miris njihovog mesa, kakav je okus u ustima. Sve se to može činiti kao neizbježno – postojanje umjetne hrane koja će pomoći u hranjenju većine svjetske populacije – ali u tome ima mnogo više nego što mislite.

Postoje neki ljudi koji smatraju da laboratorijski uzgoj mesa može otvoriti put za bolji planet, ali istina je da ima vrlo malo podataka za podupiranje te ideje.

Prema službenim statističkim podacima o mesu goveda, SAD kao zemlja sama troši 13 milijardi kilograma govedine svake godine. To je masivna industrija u kojoj bi jedna mala promjena mogla imati šire efekte, a ne samo na prehrambenu industriju, već i na društvo u cjelini.

Tako nešto ogromno kao sposobnost da se uzgaja meso od samo jednog uzorka mesnih stanica, može promjeniti igru čitave prehrambene industrije.

Prema Mike Seldenu, glavnom izvršnom direktoru tvrtke Finless Foods, laboratorijski uzgoj hrane koja se fokusira na meso ribe ima potencijal da uz pomoć umjetne hrane opskrbljuje više ljudi nego što bi inače bilo moguće.

“Teoretski iz jednog malog komada mesa možete stvoriti neograničenu količinu mesa”, rekao je. “U praksi, to ne funkcionira prvi put – morate probati hrpu različitih stvari kako bi to funkcioniralo.” Ali postoje metode da se to provede, iako još uvijek nisu blizu savršenstva.

Moglo bi izgledati kao pravo meso, imati miris poput pravog mesa, ili čak okus kao pravo meso, ali istina je da umjetno meso možda nikada neće bilo tako dobro kao stvarno, meso životinjskog podrijetla.

Ne samo u smislu ukusa i izgleda nego i u smislu hranjivih tvari. Dostupnost laboratorijskog mesa mogla bi također zamijeniti milijune radnika čiji život ovisi o industriji mesa.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “pravokutnik CC” i odaberite “Prijevod titla”*

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Britanski potrošači su doživjeli priličan šok kada su otkrili da su razine antibiotika u mesnim proizvodima koje namjeravaju kupiti iz SAD-a prelazile sve dopuštene granice

Stoci koja se uzgaja na američkim farmama se dozira nekoliko puta više antibiotika nego je dozvoljeno u Velikoj Britaniji koja kupuje to meso od Amerikanaca, izvijestio je The Guardian.

Prema novoprocjenim istraživačkim podacima “Alliance to Save Our Antibiotics”, razlika u brzini doziranja ovisi o uključenoj životinji.

SAD koriste tri puta više antibiotika u svojim pilićima, dva puta više za svinje i pet puta više za purice. Goveda koja se uzgajaju za bifteke u SAD-u su napunjena devet puta više antibioticima od onih u EU. Američke krave imaju čak 16 puta veću razinu antibiotika od svojih britanskih kolega.

“Američki stočari masovno su prekomjerno upotrebljavali antibiotike”, razotkrila je Suzi Shingler iz Saveza. “Ovo otkriće pokazuje ogromne prednosti britanske govedine, koji je često uzgojena na travi, dok se američka goveda obično uzgajaju u intenzivnim hranilicama”.

Nasuprot tome, poljoprivredne organizacije i prodavači u Velikoj Britaniji dobrovoljno su smanjili upotrebu antibiotika. Takav potez je bio nužan zbog prijetnje “superbakterije” tijekom posljednjih nekoliko godina.

“Trgovinski pregovarači koji bi mogli biti u iskušenju ukidanja zabrane američke govedine ne bi trebali uzimati u obzir samo količinu hormona rasta u mesu, već i otpornost na antibiotike uslijed neprestanog korištenja antibiotika”, upozorava Shingler.

Suvremena kuge

Prekomjerna upotreba antibiotika povezana je s rastućim ljudskim imunitetom na učinke tih lijekova, kao i na pojavu “superbakterija” otpornih na antibiotike.

U nastojanju da preokrene smanjenjivanje učinkovitosti antibiotika, Svjetska zdravstvena organizacija (WHO) je pokušavala zabraniti uporabu “lijekova za spas” na pukim životinjama.

Otpornost na antibiotike može se širiti poput požara u stočarstvu, objasnio je WHO. Ljudi ju dobiti konzumiranjem prehrambenih proizvoda sa visokim razinama antibiotika.

Zbog zahtjeva intenzivne poljoprivrede, procjenjuje se da se većina antibiotika koristi na stoci umjesto na ljudima. To je dovelo do zabrinutosti oko mogućih učinaka na životinje koje su postale otporne na antibiotike i koje prenose to na ljude.

Dame Sally Davies, glavna liječnica u zdravstvu Velike Britanije, opisala je otpornost na antibiotike kao jednu od najvećih opasnosti sa kojom se čovječanstvo susreće.

Otpornost će uzrokovati da uobičajeni lijekovi postanu nedjelotvorni, ometajući liječenje uobičajenih bolesti i pretvarajući jednostavne medicinske operacije u rizične noćne more.

Europa trenutno zabranjuje uvoz američke govedine uslijed prekomjerne uporabe hormona rasta. Ako Ujedinjeno Kraljevstvo uđe u trgovinski sporazum s SAD-om, doći će do velikog pritiska za ukidanje te zabrane.

Britanski i američki interesi već su se sukobili zbog potencijalnog uvoza američke klorirane piletine. Britanski stručnjaci iznimno ne odobravaju američku praksu izbjeljivanja piletine jer ona skriva lošu higijenu uzgoja hrane.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Ministar međunarodne trgovine Velike Britanije Liam Fox je tijekom posjete Americi pregovarao sa prekooceanskim kolegama o mogućoj suradnji s tvrtkama iz SAD

Javnost je zgrožena mogućnošću da se na tržištu Britanije ubuduće može naći klorirana piletina, kao i govedina tretirana hormonima i antibioticima.

Vijest o posjeti britanskog ministra Americi izazvala je buru negodovanja povodom činjenice da američki standardi ne odgovaraju pravilima i propisima koji vrijede na teritoriju Velike Britanije i EU.

Ono što najviše brine britansku javnost jest činjenica da se u SAD pri obradi pilećeg mesa koristi klor, čime se značajno pojeftinjuje proces proizvodnje. U EU i Velikoj Britaniji je ovakav način dezinfekcije hrane strogo zabranjen.

James McGrory, izvršni direktor lokalne organizacije “Otvorena Britanija”, predložio je Foxu da sam proba piletinu tretiranu klorom:

“Ako naš ministar želi da mu nacija povjeruje, predlažem da baš tu kloriranu piletinu pojede pred kamerama u izravnom prijenosu”, rezignirano je zaključio McGrory.

Imajući u vidu “Brexit” i sve nejasnoće koje ovaj proces sa sobom nosi, trebalo bi spomenuti da Velika Britanija zapravo nije ovlaštena ovakvu vrstu pregovora samostalno voditi sa trećom stranom. Pa ipak, djeluje da EU zasad nema ništa protiv, a da sam Fox još proučava i ispipava mogućnosti.

Peter Holmes, stručnjak sa Sveučilišta Sussex, koji se bavi pitanjima trgovine s EU, za Sputnjik kaže da je ovo pitanje krajnje “otrovno”, i to ne u prijenosnom, već u direktnom smislu:

“Amerika će sad početi vršiti pritisak na Britaniju kako bi ona počela uvozi hranu proizvedenu po standardima SAD. Tu spada i govedina prepuna antibiotika i hormona, kao i meso drugih životinja također tretirano tvarima koje u Europi i Britaniji smatramo opasnim. Vjerujem da će javnost biti žestoko protiv uvoza američke hrane”, nada se Holmes.

Stručnjak Sveučilišta Sussex dodaje da je druga negativna okolnost u ovom slučaju to što čim Velika Britanija bude počela uvoziti ovakvu hranu, EU će uvesti još stroža pravila i norme pri uvozu hrane iz Velike Britanije.

“SAD nikada, ni u kakvom slučaju u doglednoj budućnosti, ne mogu zamijeniti EU kao naše glavno tržište. Britaniji predstoji smisliti kako će ubuduće stupiti na europsko tržište. Farmerski lobi u EU će naravno biti protiv uvoza hrane s teritorija Velike Britanije, koja će biti proizvedena po nižim standardima, koji omogućuju jeftiniji proces proizvodnje, ali i lošiju kvalitetu”, revoltiran je Holmes.
 
(sputniknews.com)

Hrvatski poljoprivrednici koji sad nisu konkurentni ni proizvodima iz ostatka EU, i te kako su u strahu od dogovora EU sa SAD-om

Pregovori sa SAD-om praktički su propali. Ne smijemo pokleknuti pred američkim zahtjevima, izjava je njemačkog ministra gospodarstva, vicekancelara i predsjednika SPD-a Sigmara Gabriela za ZDF, koja je jučer potvrdila nagađanja da je nakon 14 krugova pregovora Transatlantsko partnerstvo za trgovinu i ulaganja (TTIP) između EU i SAD-a sve dalje od dogovora.

Iako su mišljenja o TTIP-u i dalje podijeljena – navodno je najspornija točka spoticanja bila uvođenje specijalnih arbitražnih sudova u slučaju sporova sa stranim ulagačima – propast pregovora najprije bi pozdravili hrvatski poljoprivrednici.

Oni sada “stenju” i pod europskim dampingom cijena mlijeka i mesa kojima ni najmanje nisu konkurentni, dok bi uvoz hrane iz SAD-a na koljena bacio ne samo hrvatske, nego i druge europske farmere. Mužnja po kravi, primjerice, u SAD-u iznosi 12 do 14 t, a u EU najviše 10 t mlijeka godišnje po kravi.

U SAD-u su i žitarice jeftinije, pogotovo soja koju EU mora uvoziti, pa su i cijene svinjetine, ali i govedine i peradi niže u SAD-u. Europljanima su trn u oku i stimulatori rasta stoke, klorirani pilići i GMO.

Iako se Hrvatska, kao i ostale zemlje na Balkanu već izjasnila kao “GMO free”, uspostavom nadnacionalnih arbitražnih sudova, kakvi se predlažu, lako bi se, naime, moglo dogoditi da multinacionalka poput Monsanta tuži državu zbog zakona koje smatra štetnim za svoje prihode i očekivanu dobit, primjerice od GM proizvoda, na što se već upozoravalo brojnim prosvjedima diljem EU.

Iz AmChama u Hrvatskoj isticali su, međutim, da će SAD izvoziti u EU samo ono o čemu se postigne dogovor te da američki poljoprivrednici imaju i kvalitetne proizvode, a ne samo GM.

Kako bilo, poljoprivreda je, nastave li se pregovori, jedno od najvažnijih područja u pregovorima o TTIP-u za sve države članice. EU je već sada, unatoč američkim carinama većim od 20%, u suficitu s izvozom hrane u SAD, dok se europske carine na uvoz iz SAD-a kreću od 12, pa i više od 40 posto.

Prema studiji koju su za MVEP RH pripremili PwC i Centar za međunarodni razvoj, hrvatski izvoz roba i usluga iz RH u SAD u nekoliko bi scenarija rastao od 1,9 do čak 25,6%.

No iz Gonga su već upozorili da se studija nije takla glavnih problema poput konkurentnosti hrvatskih poduzeća na tržištu EU, nakon što na njega uđu i američka, kao i što će se tada događati na našem tržištu. K tome studiju je radila tvrtka koja je najveći lobist s američke strane u Bruxellesu.
 
(vecernji.hr)

Energetska pića sadrže sastojke izvađene iz bikovog urina i sperme

Istraživanje koje je napravila kompanija “Longhorn Cattle” koja je testirala neke od najboljih brandova energetskih napitaka kao što su Red Bull, Monster itd.

Ono što su otkrili bi vam moglo svezati želudac u čvor. Otkrili su da energetska pića zaista, u stvari, sadrže spermu bika, piše Conspiracyclub.

Taj sastojak je došao na udar potrošača. Taurin je dobio ime po latinskoj riječi “Taurus”, što znači bik.

Taurin je prvi put izoliran iz volovske žuči 1827. godine od strane australskog znanstvenika Friedrich Tiedemann Leopold Gmelona. Često se naziva aminokiselinom, čak i u znanstvenoj literaturi, ali nema karboksilnu skupinu

On nije strogo aminokiselina. Taurin je prisutan u goveđoj jetri, spermi i urinu. Jedno je sigurno, taurin se koristi u energetskim pićima, kao što je Red Bull, preuzet iz tih izvora.

Taurin koji je jedan od osnovnih sastojaka energetskih pića je nusprodukt bikovih testisa, i smatra se da nije po principima vegetarijanstva.

Taurin, tvar se javlja u prirodi je prisutna još i u bikovoj žuči, pa čak i u mlijeku.

Video prikazuje kako se ovaj sastojak dobiva od bikova.

Film je sniman od strane zaposlenika tvrtke koja opskrbljuje tim sastojkom razne tvrtke koje proizvode energetske napitke.

Video je tada procurio, ostavljajući nam ovu tajnu otkrivenom. Zaposlenik je kasnije dobio otkaz zbog kršenja etičkih pravila tvrtke.

Slijedeći put kada otvorite limenku energetskog pića sjetite se što pijete. Uzdravlje!
 

 
(preveo:NSP)

Europski parlament izglasao je novi zakon Unije koji uređuje područje nove hrane

Vrste kukaca s najvećim potencijalom za korištenje kao hrane i/ili hrane za životinje u EU su kućne muhe, brašnari, cvrčci i svilene bube – kažu u Hrvatskoj agenciji za hranu (u nastavku: HAH).
Znači li to da EU želi da uskoro jedemo čvarke od cvrčaka, paštetu od muha, juhu od svilenih buba, brudet od bubamara, pohane skakavce i gulaš od bumbara?

Nije šala, premda kratica ove državne agencije podsjeća na ha-ha: HAH je na svojim internetskim stranicama objavio vijest naslova: Kukci kao hrana i hrana za životinje: koji su rizici? U toj objavi izvještavaju kako je Europska agencija za sigurnost hrane (EFSA) na zahtjev Europske komisije izradila Znanstveno mišljenje: Profil rizika vezanih za proizvodnju i korištenje kukaca kao hrane i hrane za životinje.

Kako se pojašnjava, razlog za izradu ovog znanstvenog mišljenja o žvakanju muha i cvrčaka to što je ‘posljednjih godina došlo do povećanog interesa za korištenjem farmski uzgojenih kukaca kao hrane i hrane za životinje‘.

Na taj način odgovorila je na pitanja o mogućim opasnostima prilikom proizvodnje, prerade i konzumacije ovog alternativnog izvora proteina. EFSA-ino znanstveno mišljenje bavi se pitanjem profila rizika koji identificira potencijalne biološke i kemijske opasnosti, opasnosti za okoliš kao i mogući nastanak alergija koje su povezane s korištenjem kukaca uzgojenih za hranu i hranu za životinje.

U mišljenju se također uspoređuju ove potencijalne opasnosti s opasnostima povezanim su uobičajenim izvorima životinjskih proteina. Moguća prisutnost bioloških i kemijskih opasnosti u hrani i hrani za životinje dobivenoj od kukaca ovisiti će o proizvodnim postupcima, o supstratu kojim su kukci hranjeni, fazi životnog ciklusa u kojoj se koriste, vrsti kukaca, kao i metodama koje su korištene za daljnju preradu – uopćeno izvještavaju HAH-ovci o sadržaju tog znanstvenog mišljenja, koje je u cijelosti na engleskom jeziku moguće pročitati OVDJE.

Naime, iz ove se HAH-ine objave ne može razabrati što su znanstvenici zaključili, pa se prije početka pripreme u kuhinji i konzumiranja preporučenih insekata preporučuje čitanje 60 stranica intergralnog znanstvenog rada.

Važno je što kukci jedu

EFSA-ini znanstveni stručnjaci zaključuju da ukoliko se ne procesuirani/prerađeni kukci hrane s trenutno dozvoljenom hranom za životinje, potencijalna pojava mikrobioloških opasnosti mogla bi biti slična kao i u slučajevima kada se koriste drugi ne procesuirani izvori proteina. U mišljenju se također navodi da postoje ograničeno dostupni podaci o prijenosu kemijskih kontaminanata iz različitih vrsta supstrata na same kukce.

Pojava priona (abnormalnih proteina koji uzrokuju bolesti kao što su goveđa spongiformna encefalopatija (BSE) u goveda i Creutzfeldt-Jakobova bolest u ljudi) mogla bi biti jednaka ili manja, ako supstrat ne uključuje protein dobiven od ljudi (gnojiva) ili preživača – interpretiraju znanstveno mišljenje u HAH-u.

Pa dobro, poznato je kako se u većem dijelu svijeta žohari, skakavci i drugi kukci tradicionalno prže i pohaju stoljećima, no na europskom tlu to i nije bila česta pojava. No, europski birokrati imaju drukčije spoznaje, jer su zaključili da uporaba kukaca kao izvora hrane i hrane za životinje potencijalno ima značajne prednosti za okoliš,  gospodarstvo i dostupnost hrane.

Niz organizacija, uključujući Organizaciju za hranu i poljoprivredu Ujedinjenih naroda (FAO), proučavale su mogućnost korištenja kukaca kao izvora hrane i hrane za životinje, a Belgija, Francuska i Nizozemska su izradile procjenu rizika vezano za kukce u kontekstu hrane i hrane za životinje.

Europska komisija trenutno sufinancira projekt koji se bavi istraživanjem izvedivosti korištenja proteina kukaca za hranu za životinje. Komisija, također, razmatra kako razviti politiku u području nove hrane i hrane za životinje koja bi se reflektirala na moguću uporabu kukaca kao hrane i hrane za životinje. EFSA-ino mišljenje zatraženo je kao potpora tom zadatku – zaključuju u HAH-i.

Inače je HAH, jedna od mnogobrojnih državnih agencija, specifična i po tome što joj sjedište nije u Zagrebu, nego u Osijeku, a ravnateljica joj je Andrea Gross-Bošković. Sredstva za rad HAH-a osiguravaju se, dakako, iz Državnog proračuna Republike Hrvatske. Godišnji proračun joj je oko pet milijuna kuna koji se uglavnom troše na plaće i troškove ‘obavljanja znanstvenih i stručnih poslova iz područja sigurnosti hrane i hrane za životinje, te je nacionalna referentna točka za procjenu rizika u području sigurnosti hrane i hrane za životinje.’

Bolje skakavci nego škampi – ‘oceanski žohari’

I UN-ova Organizacija za prehranu i poljoprivredu smatra kako bi zapadne zemlje trebale preboljeti svoje gnušanje pri pomisli na kukce na jelovniku,  pridružiti se svjetskim trendovima i planetarnom kukcožderstvu.

Ose, pčele, kukci, mravi i skakavci su bogati proteinima, ima ih u izobilju i imaju mali utjecaj na okoliš u usporedbi sa ostalim životinjskim izvorima hrane. Uzgoj insekata mogao riješiti problem nestašice hrane, kako za ljude tako i za stoku i bio bi osobito koristan u rješavanju problema dječije pothranjenosti, s obzirom da su insekti vrlo hranjiva namirnica. Skakavci imaju tri puta više proteina od recimo govedine i sadrže hranjive tvari kao što su cink i željezo – podučavaju UN-ovci.

UN je u pomoć pozvao kuhare i vlasnike restorana u zapadnim zemljama da „podignu status“ insekata tako što će ih početi koristiti u pripremi jela. Kao primjer se navodi i preporuka kako bi, recimo, bilo zdravije jesti buzaru od skakavaca nego od morskih škampa. Škampi se nazivaju i ‘oceanskim žoharima‘ jer jedu sve od reda, dok su skakavci vegetarijanci sa zdravijim prehrambenim navikama – hrane se uglavnom biljnim sokovima, kažu.

Dobar tek…
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(tris.com.hr,youtube/uredio:nsp)

Dobitnik Nobelove nagrade u području fiziologije – nijemac Harald zur Hausen – upozorio je da slabo proučen virus, koji se sreće kod krava, može izazivati ​​rak kod ljudi

“Smatram da domaće životinje mogu biti izravni izazivači raka debelog crijeva kod ljudi. Raspolažemo eksperimentalnim podacima idu u prilog ovoj hipotezi. Međutim, ovo tek treba potvrditi “.

Neki drugi znanstvenici su i ranije upozoravali da uporaba tzv crvenog mesa (govedine, teletine, konjetine, ovčetine i svinjetine) povećava rizik dobivanja kolorektalnog raka. Ali, Hauzen tvrdi da opasnost dolazi samo s govedinom i sa – koliko god to izgledalo malo vjerojatno – mlijekom.

“Tradicionalno objašnjenje povezivano je sa pripremom mesa za jelo na roštilju, otuda su izvođene tvrdnje da to dovodi do formiranja kancerogena. Ova teza gubi iz vida da se isti takvi kancerogeni obrazuju i pilikom prženja ribe i piletine, a da nitko ne misli da uporaba mesa peradi i ribe povećava rizik dobivanja raka debelog crijeva “- naglašava Hauzen.

On otkriva da je u svojim istraživanjima posebnu pozornost poklonio činjenici da se u Mongoliji jede veoma mnogo crvenog mesa, a da se rak debelog crijeva sreće krajnje rijetko, kao i u Indiji gdje se govedina – iz vjerskih razloga – faktički ne jede.

Hauzen ukazuje također: da se razina kolorektalnih oboljenja od raka naglo povećao poslije Drugog svjetskog rata. On je uvjeren da je to najdirektnije povezano s time što je u tim zemljama postala popularna uvozna govedina.

Njemački znanstvenik dodaje da se u tim dvjema azijskim zemljama mnogo rjeđe sreće rak mliječne žlijezde zato što se u njima minimalno koriste u prehrani kravlje mlijeko i mliječne proizvode.

Hauzen je u posljednjem broju znanstvenog časopisa International Journal of Cancer objavio da je proučvavo uzorke krvi i mlijeka krava i da je u njima otkrio “elemente DNK koji mogu pripadati nepoznatom virusu koji bi mogao biti izazivač raka”.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(fakti.org,youtube/uredio:nsp)

Sa svim GMO proizvodima, kemikalijama koje remete hormone i radioaktivnim zračenjem, moderni život je postao noćna mora za ljudsko zdravlje

Naša DNK svakog dana biva bombardirana tvarima koje naš organizam nikad nije mogao podnijeti. Ono što je najgore u svemu tome jeste da je te toksine nemoguće izbjeći, osim ako živite u mjehuru.

Srećom, možemo se zaštititi pravilnom prehranom. Iako ove tvari mogu oštetiti i mutiraju naše stanice, naše tijelo posjeduje impresivne obrambene mehanizme koji funkcioniraju uz prave nutrijente.

Vitamini i minerali u kombinaciji mogu spriječiti široki spektar bolesti, ali sljedećih 5 nutrijenata mogu najefikasnije zaštititi i obnoviti vašu DNK.

1. Cink glukonat

Procjenjuje se da oko 2 milijarde ljudi na svijetu nema dovoljno cinka. To je šteta, pošto ovaj mineral ima veliku ulogu u sprečavanju raka.

Studije su pokazale da nedostatak cinka izaziva oksidativni stres i sprječava obnavljanje DNK, stoga je neophodan za pravilnu replikaciju stanica.

Najbolji prirodni izvori cinka su govedina, ostrige, špinat i sjeme bundeve. Ukoliko se odlučite za suplement, najbolji je cink glukonat.

On možda nije najbolji izvor, ali je definitivno najjeftiniji. Nemojte pretjerivati ​​s unosom cinka jer on može inhibirati apsorpciju drugih nutrijenata. Oko 50 mg dnevno vam je i više nego dovoljno.

2. Vitamini B skupine

Vitamini B3, B6 i B12 zajedno spriječavaju genetske mutacije. Pored toga što mnogi ljudi ne unose dovoljno ovih vitamina u prehrani, stres smanjuje njihovu količinu u organizmu.

Studije su pokazale da, ne samo da vitamini B skupine mogu spriječiti oštećenje DNK, već i da mogu popraviti nastalu štetu.

Prirodnih izvora vitamina B skupine ima mnogo iu različitoj hrani. Ima ih u morskim plodovima, jajima i govedini. Jedino je diskutabilan B12, kojeg ima najviše u goveđoj jetri i ostrigama.

Ukoliko smatrate da ne unosite dovoljno ovih vitamina (s obzirom na to koliko je meso danas skup), postoje efektivni suplementi koji sadrže svih osam vitamina B skupine.

3. Magnezij glicinat

Iako je magnezij jedan od najrasprostranjenijih minerala na Zemlji, ima jako puno ljudi koji ga ne unose dovoljno. Njegova najvažnija uloga u organizmu jeste stabilizacija i replikacija stanica i DNK.

Velike količine magnezija mogu se naći u špinatu, blitvi, sjemenju bundeve, jogurtu i bademima. Međutim, nekad čak ni ova hrana ne može nadoknaditi potrebnu količinu magnezija.

Magnezij glicinat se dobro apsorbira i za razliku od magnezij citrata ili magnezijevovog mlijeka nema laksativna svojstva.

4. Astaksantin

Astaksantin je uljez na ovom popisu, pošto ne spada u esencijalne nutrijente, ali definitivno ima moćan učinak. Brojne studije su pokazale da je ovo možda jedan od najmoćnijih antioksidanata poznatih čovjeku.

U smislu hvatanja slobodnih radikala, on je mnogo moćniji od vitamina C, vitamina E i beta-karotena.

Studija provedena na štakorima 2011. godine je otkrila da on može spriječiti oštećenje od gama zračenja, koje predstavlja najsmrtonosnije zračenje.

Jedino povedite računa da je astaksantin koji kupujete u prirodnom obliku, a ne u umjetnom koji se koristi za bojanje hrane.

5. Vitamin D3

Vitamin D je najvažniji nutrijent za zdravlje vaše DNK. Istraživanja su pokazala da vitamin D djeluje na 200 gena i 2.776 vezujućih mjesta u našem genomu. Zapravo, nedostatak vitamina D se povezuje s mnogim oblicima raka.

Studija provedena 2011. godine je pokazala da 75% oboljelih od raka nemaju dovoljno vitamina D. On također sprječava autoimune bolesti, poboljšava zdravlje kostiju i predstavlja esencijalni dio ukupnog imunološkog sustava.

Prirodni izvori vitamina D su riba, govedina, sir i jaja, ali najveću količinu možete ostvariti sunčanjem. Međutim, ukoliko niste baš skloni sunčanju, postoji suplement koji bi mogao biti odličan izbor za vas.
 
(webtribune.rs/uredio i preveo:nsp)