U današnjem svijetu se susrećemo sa zdravstvenim mitovima koje propagiraju mediji i konvencionalna medicina i to puno više nego li smo se s njima imali prilike susretati u cijeloj našoj povijesti

Dijelom se to događa zbog nedostatka javne edukacije, a s druge strane je za to krivac sve jača i veća korporativna moć koja promovira ovakve mitove kako bi postigla specifične i maliciozne ciljeve u ime stvaranja profita i promocije.

MIT BROJ 1.

Konvencionalna medicina i sustav zdravstvene skrbi pomažu bolesnim ljudima

Možda je najveći današnji zdravstveni mit pogrešan zaključak javnosti kako zvanična medicina i sustav zdravstvene skrbi pomažu bolesnim ljudima. U biti ovakav zaključak ne može biti dalje od istine.

Sloboda izbora – da ljudi sami izabiru prirodno liječenje, alternativnu medicinu i metode preventive od oboljenja – bi uskoro mogla biti u potpunosti ugrožena od strane korporativnih lobista koji će uraditi bilo što da bi zaštitili svoje bogatstvo na uštrp vašeg zdravlja.

Promotori konvencionalne medicine tvrde da su; studije o lijekovima, odobrenja, kirurške procedure i drugi tretmani bazirani na znanstvenim dokazima.

No je li to stvarno znanost?

Stvari koje se danas smatraju „znanošću“ su zbir zdravstvenih mitova, polu-istina, intelektualnog nepoštenja i lažnog izvještavanja koje služi „višim“ interesima.

Znanost više nije znanost.

90% svih bolesti (kancerogena oboljenja, dijabetes, depresije, kardio-vaskularne bolesti itd.) se mogu jako lako spriječiti kroz pravilnu prehranu, nutricionizam, boravak na sunčevoj svjetlosti i uz pomoć tjelovježbe. Ni jedna od ovih solucija se ne promovira od strane konvencionalne medicine jer ove metode ne donose zaradu.

Ni jedan preparat napravljen od strane farmacije ne liječi ili u potpunosti anulira uzroke oboljenja. Čak i „najuspješniji“ lijekovi samo djelomično upravljaju sa simptomima bolesti, obično na uštrb ostalih fizioloških funkcija, stvarajući neželjene nus-pojave u isto vrijeme.

Ne postoji lijek bez negativnih nus-pojava.

U današnjem zdravstvenom i medicinskom sustavu (farmaceutske kompanije, bolnice, liječnici) ne postoji inicijativa koja želi dobro pacijentima.

Profit se može ostvariti jedino uz pomoć konstantnih oboljenja, a ne u izlječenju i prevenciji.

Gotovo svi današnji programi „prevencije“ (kao što su „besplatni“ mamogrami ili drugi sustavi snimanja) su u stvari sheme za regrutiranje pacijenata dizajnirane na način da bi povećale brojku oboljelih. Besplatno snimanje se koristi kako bi se ljudi strašili i kako bi oni pristali na nepotrebne tretmane koji vode do daljih oboljenja.

Mamografija je savršen primjer, kemoterapija je još jedan takav primjer.

Nikome osim vas samih nije u interesu vaše zdravlje. Ni jedna korporacija, ni jedan liječnik, ni jedna vlada nema želje da vi budete zdravi. Ovakav način razmišljanja stvara jako uspješne kratkoročne financijske rezultate kojima se okorištavaju više „sile“ u zapadnjačkoj civilizaciji.

Osoba može biti zdrava jedino ako je svjesna, kritički nastrojena te ako je 100% slobodna od farmaceutskih proizvoda i procesuirane hrane.

MIT BROJ 2.

Cjepiva sprječavaju pojavu bolesti i povećavaju imunitet

Termin „imunizacija“ se često zamjenjuje s cijepljenjem, no ovo je potpuno pogrešno i trebalo bi biti pravno osporeno. Medicinskim istraživačima je jako dobro poznato kako direktno ubrizgavanje stranih proteina i drugih toksičnih materijala (naročito dobro poznati otrov kao što je živa – koja dodatno nadražuje imunološki sustav) dodatno povećava, a ne smanjuje, osjetljivost na različita oboljenja s kojima se on ili ona mogu sresti u budućnosti.

To znači da cjepiva rade upravo obrnutu stvar od imunizacije, i obično čak i sprječavaju naš imunološki sustav da se razvije nakon prirodnih doticaja s različitim bolestima.

Stvarni zdravstveni problemi s cjepivima su najvjerojatnije do 100 veći od onih koje nam pokazuju vlasti i u stvari njihov negativni učinak je još snažniji od onoga što nam izvještavaju vladine agencije. Ta razlika između stvarnosti i izvještavanja se stvara i zbog toga što ne postoji prisila da liječnici moraju prijaviti negativne učinke istih. Zahvaljujući pokretu koji se zalaže protiv cijepljenja sve više istine saznajemo na internetu, no zbog toga je medicinska zajednica iznimno uznemirena jer moraju braniti tvrdnje proizvođača cjepiva, a dodatan problem je i u tome što zapravo ne mogu nikada svojim pacijentima (ili njihovim roditeljima) priznati da su rizici cijepljenja veći od dobrobiti, čak što više, oni moraju lagati i tvrditi upravo suprotno od istine.

Omjer između dobrobiti i rizika cijepljenja je iznimno važan, ako se razmišljate o tome da li se želite cijepiti ili ne. Za razliku od popularnog javnog stajališta i marketinga, dječje bolesti u zemljama u razvoju nisu toliko opasne koliko mi zapravo mislimo da jesu. Ako netko oboli od određene bolesti, to automatski ne znači da će netko umrijeti od iste. Cjepiva su se u stvari počela ubacivati u ljude kada su određene bolesti već osigurale jako nizak novo rizika. Ova činjenica je znanstveno dokazana.

Glavne prednosti borbe s bolestima u zadnjih 200 godina su bile: bolja prehrana i čista voda za piće, a ne cjepiva. Povećane sanitarne mjere, manja prenatrpanost u kućanstvima, bolji uvjeti za život, sve to doprinosi manjem riziku od obolijevanja. Sve to je jasno objavljeno u mnogim znanstvenim radovima, što je najvažnije od svega ti isti radovi dokazuju kako nas cjepiva nisu spasila.

Sva cjepiva u sebi sadrže agense; koje stvaraju sterilnost, neuro toksine, imuno toksine i kancerogene spojeve.

Jedan od jako dobrih primjera je formaldehid – kancerogeni spoj koji se nalazi u gotovo svim cjepivima, s druge strane u cjepivima možemo naći neurotoksine kao što je natrij-glutamat, kalij-klorid, thimerosal (živa), te spojevi koji stvaraju sterilnost, kao što su; Triton X-100, oktoxinol-10, polisorbat 80 i imuno toksini kao što su; neomicin, monobazični kalij-fosfat, natrij-deoksikolat, no svi ovi spojevi su samo neki u nizu.

Nije slučajno da se povećava broj ljudi koji odbijaju cijepljenje nakon što se educiraju o sadržaju cjepiva, što direktno dolazi u sraz s izjavama medicinske struke koja tvrdi kako roditelji ne žele cijepiti svoju djecu jer su needucirani ili su pogrešno informirani.

Svi oni koji se u potpunosti informiraju o cjepivima shvaćaju njihove opasnosti i više nikada na njih ne gledaju na isti način, jer nakon informiranja postaju jasni motivi za cijepljenje.

MIT BROJ 3.

Moramo se fokusirati na smanjenje lošeg kolesterola

Možda je jedan od najvećih mitova propagiran u zapadnjačkoj kulturi i naravno u SAD-u, potpuno pogrešan način korištenja naziva „loš kolesterol“ naročito u medijima i medicinskoj zajednici. Što više, znanstveno naivna javnost je u potpunosti prevarena kroz namjerno pogrešno promoviranu korelaciju između povećanog kolesterola i kardo-vaskularnih bolesti (KVB). Kolesterol nikada nije pokazan kao uzročnik KVB-a, čak što više upravo suprotno, kolesterol je vitalan za naš opstanak, umjetno pokušavanje smanjenja kolesterola može imati pogubne efekte naročito sa starenjem.

Naša kultura je postala opsjednuta s jedenjem hrane u kojoj ima malo kolesterola i masnoće zbog toga mnogi eksperti ispituju posljedice koje su nastale takvim načinom prehrane. Jesmo li mi zaista u stanju održati takav način prehrane koji je u potpunosti stran prastarom načinu prehrane s kojim su se hranili naši preci, smatramo li mi da uopće nećemo imati posljedica na naše zdravlje zbog tolike drastične i nagle promjene? Mnogi su istraživači zaključili kako je odgovor na to pitanje „NE.“

Trenutačni podaci iz zadnjih istraživanja sugeriraju kako je nizak nivo kolesterola uzročnik razvoja raka.

„Prevarantska znanost“ je ponudila ljudima marketinške trikove kako bi većinu znanstveno naivnih ljudi natjerala da vjeruju kako zamjena određene vrste hrane s posebno pripremljenim proizvodima omogućava „smanjenje kolesterola.“ Naravno sve to dolazi s paprenom cijenom točnije ovakvi odabrani proizvodi su pet puta skuplji od „tipičnih i običnih“ proizvoda.

No zapravo bi se trebali pitati jesu li ovi novi prehrambeni proizvodi zaista „potrebni“ i što je najvažnije jesu li zaista zdravi?

Kolesterol, bez obzira je li u tijelu transportiran uz pomoć LDL-a ili HDL-a, je jedna te ista stvar. Kolesterol je jednostavno rečeno potreban sastojak u našem tijelu, zaslužan za pravilan i efikasan razvoj, održavanje i funkcioniranje naših stanica.

Ostaje jedna jedina razlika, a to je način na koji se „transportira“ po tijelu (uz pomoć lipoproteina HDL-a i LDL-a) oba dva tipa su esencijalna za potrebe ljudskog tijela i za njih je potrebna logistika koja će potpomoći njihovo efikasno djelovanje.

Pa ipak, problemi mogu nastati kada su čestice LDL-a pre male i kada njihovi transportni kapaciteti premaše potencijal potreban HDL-u. To može dovesti do povećane „isporuke“ kolesterola po tijelu s opterećenjem i „zamašćivanjem“ jetra.

MIT BROJ 4.

Medicinska skeniranja i tretmani sprječavaju prijevremenu smrt

Iako medicinska struka zagovara regularna skeniranja za one koji su bolesni, takva snimanja mogu jako malo pomoći vašem zdravlju no s druge strane mogu i te kako naštetiti vašem zdravlju. Ovo se treba uzeti u obzir za sve vrste medicinskih skeniranja, od onih za kancerogena oboljenja do snimanja za mnoge druge bolesti.

Medicinski skenovi stvaraju ogromne rizike za ljude koji se njima podliježu, ne samo zbog štete koje ljudskom tijelu stvaraju tehnike skeniranja, već zbog same prirode protokola o ponavljanju medicinskih skeniranja. Ovi protokoli obično ohrabruju pacijente da prihvate dublje i invazivnije tehnike s kojima se dodatno osakaćuje zdravlje i koje vode do velikog postotka fatalnih komplikacija.

U znanstvenoj studiji napravljenoj u Švedskoj se otkrilo kako je na brojci od 60 tisuća žena u 70% slučajeva pronađen tumor uz pomoć mamografije, no dodatnim istraživanjem se pokazalo kako ti tumori uopće nisu tumori. Ovi „pogrešni pozitivni rezultati“ ne stvaraju samo financijski i emocionalni stres, već vode do mnogih nepotrebnih i invazivnih biopsija tkiva. U biti 70-80% od svih pozitivnih nalaza mamaografija se naknadnim biopsijama pokažu kao lažni pozitivni rezultati, točnije ne otkrije se nikakvo prisustvo rakom oboljelog tkiva.

PSA ili krvni test za otkrivanje raka prostate koristi specifični antigen, protein koji nastaje u žlijezdi prostati. Veliki nivo ovog proteina se navodno povezuje s rakom prostate. Problem je da ovakva asocijacija nije uvijek točna, a kada jeste, rak prostate nije obično smrtno opasan. Samo 3% muškaraca koji su oboljeli od raka prostate i umiru od njega. PSA test obično vodi ka prekomjernom dijagnosticiranju raka prostate, nakon čega uslijede biopsije tkiva prostate koja obično stvara inkontinenciju i impotenciju. Ponavljanje biopsija prostate može u stvari pomoći širenju stanica raka uz pomoć kanala kojeg je stvorila igla za biopsiju, ili uz pomoć razlijevanja kancerogenih stanica direktno u krvotok ili limfni sustav.

Mediji i vijesti se jako puno fokusiraju na tretmane, umjesto da se fokusiraju na prevenciju, ovaj trend se pokazao kao iznimno rizičan na duge staze jer zahvaljujući ovakvom stanovištu mnogi ljudi ne shvaćaju kako se trebaju brinuti o svom zdravlju.

Obično u medijima možemo čuti jednu vrstu priče, koja pokriva tretmane i naraciju zahvaljujući kojoj priča postaje još bolja. S druge strane priče o prevenciji, o ljudima koji se bave tjelovježbom ili koji pravilno jedu, nećemo baš imati prilike sresti ili one same po sebi neće biti interesantne.

Ako nastavimo s ovakvim stavom o zdravlju, za stotinu godina bi ljudi mogli pogledati unazad i na našu „modernu medicinu“ te mogli bi pomisliti sljedeće:

„Kako su mogli biti tako primitivni i kako im je ideologija mogla biti tako pogrešna? Kako je nedostatak ljudskosti u vladama mogao dozvoliti medicinskoj industriji da ubija ljude zbog novčane koristi uz pomoć pogrešnih vjerovanja i ideja? Zašto vlade takvo što nisu zaustavile? Zar vlade nisu trebale biti zadužene za zaštitu vlastitih građana?“

Preventivna edukacija zahtjeva dodatan novac s kojim bi se omogućila istraživanja o novom i pravilnom nutricionizmu, o fizičkoj aktivnosti, o ponašanju, socioekonomskim elementima, okolišu, i novom medicinskom načinu prevencije kroničnih bolesti. Djeca koja će prvo izrasti u tinejdžere, a nakon toga u odrasle ljude trebaju potpuno novi način pristupa o svojem zdravlju i boljitku, oni bi o svom zdravlju trebali brinuti uz pomoć svjesnih odluka koje će biti motivirane točnim praktičnim i teorijskim aplikacijama. Ljudi trebaju znati način na koji medicinski tretmani na njih djeluju, također im moraju biti poznate farmaceutske aplikacije koje neće spasiti njihovo zdravlje niti budućnost.

Za sve ovo je potrebna znakovita politička i financijska pomoć, također je iznimno važno investiranje u prevenciju te efikasno reguliranje i revizija politike koja se tiče vladinih tijela koja su odgovorna za naše zdravlje, zdravstvenu skrb i edukaciju. Ako ne riješimo ove probleme u narednih deset godina će stvoriti još veće i dublje propadanje cjelokupne zdravstvene skrbi i edukacije. Iznimno je važna pravilna uloga voditelja koji bi osigurali efektivnu komunikaciju vezanu za preventivne zdravstvene mjere koje bi obrnule način na koji se vrše snimanja/skeniranja i tretmani, no najvažnije od svega način na koji bi promovirao pravilan i zdrav način starenja cjelokupne populacije.

MIT BROJ 5.

Fluor sprečava propadanje zuba

Fluoridacija vode je prevara! Unašanje i najmanjih količina fluora u tijelo je opasno po naše zdravlje i nikada NIJE DOKAZANO da fluorid sprječava propadanje naših zuba. U stvari ovo je najveća znanstvena prijevara ikada promovirana od strane nacionalne vlade SAD-a i internacionalnih vlastodržaca. Fluor se povezuje s: osteoporozom, kancerogenim oboljenjima, auto-imunološkim bolestima, čak i najmanje količine fluorida mogu poremetiti obnavljanje DNA enzima za 50%.

Fluor koji se dodaje vodi je otpadni proizvod iz procesa stvaranja aluminija i fosfatnih gnjojiva. Kalcij-florid se prirodno pojavljuje u vodi, dok je umjetni natrij-fluorid potpuno drugačiji i iznimno toksični spoj, zbog ovakvih razlika imamo ogromne zdravstvene probleme s konzumacijom fluorida.

U biti ne postoje dobre i korisne činjenice o natrij-fluoridu. Osim sumnjivih izvješća ljudi koji nam prodaju ovaj spoj, studija za studijom pokazuje kako natrij-fluorid uopće ne štiti naše zube dok u isto vrijeme radi razne negativne stvari našim kostima, te stvara brojne negativne efekte na ostale dijelove tijela, naročito porazno utječe na štitnu žlijezdu i njene funkcije.

Fluor je iznimno kancerogen, ovo je potvrdio Nacionalni Insistut za Toksikologiju SAD-a.

Konzumacija fluoridirane vode za duplo povećava mogućnost frakture kukova, kod žena i muškaraca.

Fluoridirana voda povećava sterilnost kod žena. FDA – krovna američka agencija za hranu i lijekove – je izvijestila o korelaciji između opadanja sveopće plodnosti kod žena u starosti između 10-49 godina kada im je povećana količina fluorida u tijelu.

Ne postoji ni jedna znanstvena studija koja je pokazala kako fluor efektivno smanjuje propadanje zuba. Ne postoji mogućnost s kojom bi se studijama uspješno povezala fluoridacija vode sa zubnom zaštitom.

Fluor također napada epifizu. Epifiza kontrolira naš unutrašnji satni mehanizam, osigurava zdrav san, surađuje s našim nadbubrežnim žlijezdama koje se bore sa stresom, upravlja radom timusa i stalno komunicira i upravlja ostatkom endokrinog sustava. Fluorid kalcificira našu epifizu i pretvara je u nefunkcionalni komad kamena.

Većina prvotnih „dokaza“, o tome kako je fluor siguran za ljudsku uporabu u malenim količinama, su stvoreni od strane znanstvenika iz tima koji je stvorio atomsku bombu, oni su trebali stvoriti „dokaze“ o obrani fluora u javnoj parnici koju su pokrenuli zabrinuti građani SAD-a. Prva parnica u kojoj su atomski znanstvenici poslužili kao „dokazni materijal“ je bila uperena protiv korištenja atomske bombe i negativnih učinaka radijacije na ljude, no dokumenti pokazuju kako se na „optuženičkoj klupi“ u istoj parnici našao i fluor i njegova navodna korisnost za ljudsku uporabu.

Čini se da su danas najzdraviji ljudi na planeti svi oni koji su se uspjeli obraniti od norma konvencionalnog šarlatanstva i koji su migrirali ka prirodnom održavanju zdravlja. Najveći je problem u ostvarivanju profita. Pronađete li pet najzdravijih ljudi u svom okružju, vrlo brzo ćete shvatiti kako oni ne vjeruju gore navedenim mitovima koje promovira službena medicina. Vaša dugovječnost i zdravo starenje ovisi upravo u činjenici da shvatite koji su to mitovi.

Marco Torres je specijalizirani istraživač, pisac i zagovaratelj zdravog načina života. On je doktorirao na području javnog zdravstva i ekologije i profesionalno se bavi debatama o prevenciji bolesti, otrovima u okolišu i zdravstvenim temama.
 
(znakovi-vremena.net/uredio:nsp)

Izgubiti zdrav um je strašna stvar, ali zbog umjetnih kemikalija, prijetnja funkcijama mozga i uništenju stanica je uvijek prisutna.

Ovo su potencijalno najuvjerljiviji počinitelji štete umu, ali dobra vijest je da postoje jednostavni načini kako ih izbjeći.

Fluor

Odluka za dodavanje fluora u većinu javnih sustava pitke vode kao način borbe protiv karijesa možda je imala najviše opasnosti i veliki učinak na mozgove ljudi diljem nekih država.

Fluor Action Network (FAN) je izvijestio o istraživanju koje je pokazalo da je fluorid povezan s nižim kvocijentom inteligencije, čak i sa granicama do koje se dodaje fluor u američke zalihe vode. Sve u svemu, FAN je izjavio da već 34 studije sada povezuju fluor u vodi sa nižim razinama inteligencije kod ljudi, dok mnoge druge studije povezuju fluorid sa poteškoćama u učenju i pamćenju, fetalnim oštećenjem mozga i izmijenjenim neurobihevioralnim funkcijama.

Jedna studija pod pokroviteljstvom UNICEF-a utvrdila je da se IQ smanjio na razinama fluorida u vodi od samo 0,88 mg/l, razine koja se smatraju unutar optimalnog raspona i dodaju u sustave pitke vode koji služe više od 200 milijuna Amerikanaca svaki dan.

Uklanjanje fluorida iz vašeg vodovoda je često tako jednostavno kao npr. instaliranje filtra kvalitetnu vodu.

Teški metali

Teški metali su posebno zlokobni toksini koji se ne mogu lako ukloniti, ali su uobičajena pojava u tijelima i mozgu milijuna ljudi zahvaljujući cjepivima, stomatološkim zahvatima, poljoprivrednim kemikalijama, industrijskom onečišćenju, ribi, piletini i još mnogo toga.

Možda su najviše osjetljive na traumatske štete mozga uslijed izlaganju teškom metalu (živa) – novorođene bebe koje tek razvijati svoju krvno-moždanu barijeru i općenito su podvrgnute intenzivnom kalendaru cijepljenja kojim se ubrizgava živa izravno u njihovo tijelu.

Kod djece sa genetkim predispozicijama, kao što neispravnosti enzima odgovornih za detoksikacije teških metala, prenatalna i rana postnatalna izloženosti živi dovodi do neuroloških oštećenja koji se očitju kao autistični simptomi.

Robert Nash Dr., sugerira da toksični učinci žive mogu izazvati širok spektar povezanih bolesti mozga, uključujući Alzheimerovu bolest, autizam, amiotrofne lateralne skleroze, multiple skleroze, Parkinsonovu bolest i neurološke bolesti.

Kako bi se osigurali od budućih trovanja teškim metalima, izbjegavajte cijepljenje protiv gripe, plombe od žive i ostale kemikalije, i poduzmite mjere opreza kad konzumiranje plodova mora.

Umjetni zaslađivači

Želja za nula kalorijskim sladilima proizvodi pravu poplavu umjetnih sladila, a negativni učinci na mozak su dobro dokumentirani. Oni se nalaze u gaziranim pićima, jogurtu, gumama za žvakanje, umaku za kuhanje, stolnim sladilima, vodama sa okusom, žitaricama i proizvodima bez šećera.

Aspartam nastaje tako da se genetski modificirana bakterija E.Coli nacijepljuje na kanalizacijsku vodu (punu fekalija), a sekret bakterije je bijela supstanca – aspartam.

Aspartam je kombinacija kemikalija, odnosno aspartamske kiseline (amino kiseline s podražajnim učinkom na moždane stanice), metanola i fenilalanina, a znanstvenici ga stavili na sam kraj toksičnosti. Kad se aspartam razgrađuje, on stvara kemijski spoj koji uzrokuje tumor.

Devedeset različitih simptoma su dokumentirani kao rezultat konzumacije aspartama, uključujući napade anksioznosti, suludi govor, depresije i migrene.

Izbjegavajte umjetna sladila, čitajući sastojke na proizvodima i izbjegavanje proizvoda navedeni iznad. FDA je također nedavno odobrila takozvani AminoSweet, tako da se čuvate i od toga također.

Mononatrijev glutamat (MSG)

MSG je oblik koncentrirane soli koja se dodaje hrani kako bi se poboljšao okus. MSG je prvi put korišten u vojnim obrocima da im daje bolji okus, ali je uskoro usvojen od strane cjelokupne prehrambene industrije.

Dr. Blaylock, istaknuti neurokirurg i autoritet na području pobudnih toksina kao što su MSG, otkrio je tiho oštećenje mozga, a tijekom vremena je vidio uništavanje velikih dijelova mozga koji su vodila do uzroka Alzheimerovu bolest, Parkinsonovu bolest i druge bolesti mozga.

Najbolji način da se to izbjegne je da prestanete jesti prerađenu hranu, ili da ga potražite u sastojcima, uglavnom kao mononatrijev glutamat ili ekstrakt kvasca.
 
 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Truju nas naveliko! Ovo masovno javno trovanje traje već više od jednog stoljeća, i postupno se povećava. Vas i one do kojih vam je stalo se truju gotovo neprekidno. Mi smo namjerno i s planom zlostavljani uz pomoć višekratnih otrova u malim dozama.

Sve više ljudi postaju svjesni nekih od najčešćih načina na koji se to događa, i bolje šanse imamo kada bi  smanjili ili otklonili izloženosti barem nekih od tih otrova.

Klor

Ova vrlo otrovna kemikalija korištena u ratovanju se dodaje u javnu opskrbu vodom još od 1910. godine kao dezinfekcijsko sredstvo. Danas, uobičajeni zdravstveni problemi poput krvožilnih bolesti i raka postaju rašireni tek nakon što su se mase počele redovito klorirati. Kroz piće, kupanje, udisanje i namakanja pod našim tuševima, i većina klora kroz konzumiranje hrane i pića, proizvoda proizvedenih sa gradskom vodom, čineći klor jedan od najčešćih javnih otrova.

Fluorid

Dodavanje fluorida komunalnoj vodi i stomatološkim proizvodima zapravo nije dobro za vaše zube. On je uzročnik raka, izaziva apatiju, kemikalija koja smanjuje inteligenciju, otpadni proizvod proizvodnje aluminija i fosfata. Fluor se gomila u proizvodnim pogonima još od 1940. i uništava lokalne podzemne vode.

Industrija koja se prva pokušala riješiti viška zaliha fluorida reklamirajući ga kao otrov za štakore, ali nije se na kraju dovoljno prodalo. Zatim su 1950. izmislili shemu da  bi uvjerili Američku Zubarsku Asocijaciju i preporučili dodavanje fluora u javnu opskrbu vodom i proizvode za higijenu usne šupljine. Na duge staze, fluor zapravo čini zube krhkima i išaranima, u međuvremenu smanjujući IQ ljudi, umanjujući aktivne interese i skraćujući život.

Aluminij

Aluminij se odavno koristi kod posuđa i materijala za pripremu hrane. Kada su ljudi saznali za njegovu toksičnost, počeli su napuštati aluminijske tave i izbjegavati grijanja hrane zamotane u aluminijsku foliju.

Izuzetno fine čestice aluminija su glavni sastojak “kemijskih zaprašivanja” – CHEMTRAILS-ova koji se raspršuju gotovo u svim područjima u Sjevernoj Americi pod logičkom podlogom “geo-inženjeringa” pa sve do suprotstavljanju “globalnog zagrijavanja”.

Otkada traje zabrinutost od globalnog zatopljenja uslijed ugljičnog dioksida zbog lošeg ljudskog djelovanja, time se lažno promovira sa ciljem proširene kontrole stanovništva, ovo rašireno kemijsko zaprašivanje stvarno se radi iz drugih razloga, od manipulacije vremenskih uvjeta pa sve do javnog trovanja. Bizarne pruge na nebu od strane zrakoplova nisu normalni mlazovi aviona nazvani contrail.

Aluminij je još jedan neurotoksin koji smanjuje inteligenciju i pamćenje. On se smatra glavnim faktorom rane senilnosti i demencije.

Živa & Cijepljenje

Milijuni od nas koji su dobili “sjajne” zubne plombe, dugoročna kontaminacija živom je vjerojatna. Živa je vrlo otrovan teški metal je bio sastojak amalgama. Živa se također koristi kao konzervans thimerosal u većini cjepiva, uključujući i one koji se daju djeci, čak i dojenčadi.

Živa je još neurotoksin i kriva je za nevjerojatan porast broja djece s autizmom, a mnogi od njih se radikalno mijenjaju u roku nekoliko dana od cijepljenja.

Cijepljenje i cjepivo protiv gripe zapravo nas ne štiti od infekcija. Umjesto zaštite oni su ozbiljno štetni, pogotovo za djecu koja primaju mješoviti koktel cijepiva. Nadalje, cjepiva su ponekad kontaminirana s opasnim virusima, te oslabljuju ljudski imunološki sustav.

Farmaceutski Lijekovi

Odobrenje farmaceutskih lijekova od strane vladinih agencija (FDA, HZZO) ne znači da ste sigurni. Mnogi od njih imaju strašne nuspojave, često blokirajući biološke sustave i forsirajući dugotrajno oboljenje. Zatim se pripisuju dodatni lijekovi. Mnogi od rutinskih lijekova danas su psihotropni, što dodatno smanjuje inteligenciju i entuzijazam.

Radioaktivni otpad

Radioaktivnost koja potječe iz nuklearne katastrofe Fukushima elektrane, kao i od curenje na drugim objektima, uz radioaktivni osiromašeni uran u municiji koju koristi vojska, radioaktivni metali poput barija i torija u kemijskim zaprašivanjima Chemtrails, te zaostale čestice  nuklearnih testiranja iz 1950-ih i 1960-ih godina, još je jedan glavni suradnik u epidemiji raka.

Aspartam

Umjetno sladilo aspartam se promovira kao sastojak u prehrani kod proizvoda za mršavljenje i dijabetesa. Uz pogoršanje svakog od tih uvjeta, aspartam je strašan neurotoksin. On se u tijelu pretvara u metanol (otrovni drveni alkohol) i formaldehid, ometajući mozak, slabeći vid, oštećujući gušteraču i jetru, i čineći neke ljude ludima. Zašto je taj otrov uopće odobren za konzumaciju?

Aspartam se sada dodaje još i u regularne gume za žvakanje, kao i u vodu sa okusom. Čitajte etikete na proizvodima kako bi izbjegli ovaj otrov.

MSG

Mononatrijev glutaminat (ponekad i natrijev glutamat) je prehrambeni aditiv, označavan kao E 621 i koristi se kao pojačivač okusa. Poznat je kao “ekscitotoksin”, dakle neurotoksična kemikalija koja oštećuje živce. Uzima li se redovito oštećuje znatan broj moždanih stanica te može dovesti do ozbiljnih zdravstvenih problema, uključujući i neurologijske poremećaje.

Uz sve navedeno MSG stimulira apetit i doprinosi većem unesu prerađene hrane koja vodi ka debljanju. MSG smanjuje inteligenciju, može uzrokovati nadutost i probavne smetnje, a može naškoditi i srcu također.

BPA

Bisfenol acetat (Bisfenol A) je oponašatelj estrogena kojem je dopušteno da sudjeluje u pripremi i usluživanji hrane i kućanskih plastike, uključujući plastične boce s vodom. Bisfenol A je kemijski spoj sa dvije funkcionalne skupine fenola koji se uglavnom koristi sa proizvodnju polikarbonatne plastike i poliepoksida.

Pošto je dokazano da ima estrogena svojstva još od 1930-ih, mnogi su izrazili zabrinutost oko upotrebe Bisfenola A u potrošačkim proizvodima. Ovj i slični omekšivač plastike poput bisfenola sulfona (BPS) uzrokuju seksualnu nejednakost i preinake, te karcinoma dojke i spolnih organa.

Glifosat

Ovaj otrovni herbicid i druge štetne kemikalije koje se koriste u poljoprivredi se neće jednostavno oprati sa proizvoda.

Glifosat je prijavljen kao čimbenik u neplodnosti i raku. Većina ostalih poljoprivrednih kemijskih sredstava također oslabljuju organizam. Glifosat i druge ujecajne kemikalije se obično nalaze u vodi za piće, isto tako.

GMO

Genetski modificirani organizmi, najčešće se koriste u kombinaciji sa poljoprivrednim kemikalijama, uključujući usjeve kukuruza, soje, kanola ulja i šećerne repe. U Sjedinjenim Američkim Državama, gotovo svi ovi proizvodi koji se naširoko konzumiraju su genetski modificirani, mnogo mlijeka i mliječnih proizvoda sadrže BgH hormon rasta, i većina životnjske hrane sadrži GMO, bez naznake na deklaracijama.

Genetski modificirana hrana je teška za probavni sustav, i obično štetna za stanice i organe.

EMF

Elektromagnetsko polje iz mobitela, računala, televizora, “pametnih brojila”, dalekovodnih žica i stupova, itd., ozbiljno slabe i narušavaju zdravlje kod ljudi, životinja i biljaka. Što više imate EMF polja u blizini, to je više oštećenja. Koristite mobitel štedljivo i prebacujte sa uha na uho ako ga držite u blizini glave.

Zašto nas truju?

Nas se sustavno truje namjerno, i treba se se podići svijest o tome dovoljno da bi to zaustavili.

Zašto smo izloženi nizu ozbiljnih otrova, a laže nam se da oni nisu štetni ili su čak i dobri za nas? To radi elita sa ciljem:

• Poticanja apatije
• Oslabljenje otpora
• Kako bi smanjili inteligenciju
• Kako bi se povećala osjetljivost na povlačenje i hipnoze
• Eksperimentiranja na neukom stanovništvu
• Testiranja metode dugovječnostu za njihovu korist
• Razvijanja odvlačenja pažnje i modificiranja zdravstvenih problema
• Kako bi generirali posao za medicinsku industriju
• Poticanja neplodnosti i čedomorstva
• Uzrokovanja da ljudi umiru mlađi
• Da bi se smanjila populacija
• Da bi uklonili neovisne male poljoprivrednike i poduzeća
• Kako bi kontrolirali proizvodnju hrane, vrijeme, zemlju i resurse
• Profitabilnog (jeftino) odlaganja industrijskog otpada
• Maksimalne dobiti
• Da bi u potpunosti kontrolirali ovaj svijet

 
 
(preveo i uredio: mag. spec. preh. teh. Alfred Bošković / uredio: nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=14936"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Jeste li znali da je Aspartam dvaput zabranjen od strane FDA? Kako je ovaj proizvod sada legalan?

Gorko-slatki argument o tome da li je Aspartam siguran ili nije na dulje vrijeme. Na jednoj strani imamo medicinske dokaze koji sugeriraju da bismo ga trebali izbjegavati, DOK na drugoj strani smo se oslonili na FDA odobrenje kojim se sugerira da je to sigurno.

No općenito se čini da je to faktor kojem mnogi i dalje daju povjerenje, mislio sam da bi mogli pogledati u priču o aspartamu i saznati kako je došlo do toga da bude prihvaćen kao siguran od strane FDA. Vi mislite da bi se nešto tako naširoko koristilo i tako dobro prihvatilo kroz nevinu priču koja je dovela do prihvaćanja. Zamislite nekoga tko će otkriti sasvim drugačiju priču nakon čitanja ovog članka.

Sve počinje sredinom 1960-ih sa tvrtkom koja se zOVE G.D. Searle. Jedan od njihovih kemičara je slučajno stvorio aspartam dok je pokušavao stvoriti lijek za ulkus želuca. Searle je odlučio provesti aspartam kroz proces testiranja koja su na kraju dovela do njenog odobrenja od strane FDA. Nedugo nakon toga, ozbiljani zdravstveni probleMi su se počeli javljati i G.D. Searle dolazi pod vatru zbog svojih testova koje su proveli. Pokazalo se da su proces testiranja aspartama provodili najgori istražiVAČI ikada viđeni, i da je u stvari proizvod bio nesiguran za korištenje.

Aspartam izaziva prvu kaznenu istragu o proizvođaču koja je provedena od strane FDA u 1977. Do 1980 FDA je zabranila aspartam u uporabi nakon što su tri nezavisna znanstvenika proučavala zaslađivač. Utvrđeno je da je jedan od glavnih učinaka na zdravlje bila i jest visoka vjerojatnost izazivanja tumora mozga. U tom trenutku je jasno da aspartam nije bio sposoban se koristiti u prehrani i zabranjen je, ali ne za dugo.

Rane 1981. godine predsjednik G.D. Searle-a Donald Rumsfeld (koji je bivši ministar obrane .. iznenađenje iznenađenje) je obećao da će odobriti aspartam. 21 siječnja 1981, dan nakon inauguracije Ronald Reagan-a, Searle je preuzeo korake kako bi ponovno primijeni odobrenje za uporabu aspartama od strane FDA. Ronald Reagan-ov novi povjerenik FDA Arthur Hayes Hull, Jr., imenovanovao je 5 osoba u Znanstvenom povjerenstvu za ocjenu odbora upita odluke. Nije trebalo dugo da vijeće odluči 3-2 u korist održavanja zabrane aspartama. Hull tada odlučio imenovati 6. člana odbora, koji je stvorio neodlučeno glasovanje, 3-3. Hull je tada odlučio osobno razbiti izjednačeno glasovanje i odobriti uporabu aspartama. Hull je kasnije napustio FDA pod izgovorom za nepriličnost, kratko je služio kao oficir u New York Medical College, a zatim je uzeo poziciju sa Burston-Marsteller. Bursto-Marstella je šef odnosa s javnošću tvrtki -  Monsanto i G.D. Searle. Od tog vremena on nikada nije javno govorio o aspartamu.

U tom trenutku je bilo jasno da je aspartam nevjerojatno nesiguran. Pitate se koliko su korupcija i novac surađivali sa imenima kao što su Rumsfeld, Reagana i Hull uključeni u legalizaciju aspartama. Godine 1985. godine, Monsanto odlučio za kupnju patenta aspartam do G.D. Searle. Sjetite se da je tada Arthur Hull imao vezu sa Monsantom. Monsanto se nije, čini se, previše bavio posljednjim izazovima i ružnim imidžem aspartama na temelju njegove prošlosti.

Od tada, aspartam je pod velikim napadima od strane znanstvenika, liječnika, kemičara i potrošača u svezi svoje sigurnosti i neurotoksičnih svojstva. Temelji sveobuhvatnih istraživanja su završila i pokazala da aspartam izaziva više od 90 ozbiljnih zdravstvenih problema poput raka, leukemije, glavobolje, napadaja, fibromijalgije, i epilepsije, ako spomenemo samo neke od bolesti.

Kronologija legalizacije Aspartama:

Prosinac 1965, – Dok je radio na lijeku za ulkus, James Schlatter, kemičar G.D. Searle-a, slučajno je otkrio aspartam, tvar koja je 180 puta slađa od šećera, ali nema kalorija.

Proljeće 1967. – Searle počinje sigurnosne testove u svezi aspartama koji su bili potrebni za podnošenje zahtjeva za odobrenje FDA prehrambenih aditiva.

Jesen 1967. – Dr. Harold Waisman, biokemičar na sveučilištu u Wisconsinu, provodi sigurnosne testove aspartama na dojenčadi majmunima u ime Searle Društva. Od sedam majmuna koji su se hranili aspartam pomiješana s mlijekom, jednom umire, a pet drugih imaju napadaje.

Studeni 1970. – Ciklamat, vladajući niskokalorični umjetni zaslađivač – je povučen sa tržišta nakon što su ga neki znanstvenici  povezali sa rakom. Prašina se podigla i oko sigurnosti saharina, još jedinog drugog umjetnog sladila na tržištu, ostavljajući široki otvoreni put za aspartam.

18. prosinac 1970. -  Rukovoditelji tvrtka Searle nokautirali su “Strategiju FDA, stavljajući FDA u pozitivni okvir u svezi aspartama.”

Proljeće 1971. – neuroznanstvenik dr. Ivan Olney (čiji je pionirski rad s monosodium glutamatom bio odgovoran za to što je uklonjen iz dječje hrane) obavještava G.D.Searle da njegova istraživanja pokazuju da aspartamska kiselina (jedan od sastojaka aspartam) uzrokuje rupe u mozgu mladunčadi miševa. Jedan od vlastitih istraživača Searle-a je potvrdio pronalaske dr. Olney-a  u sličnom istraživanju.

Veljača 1973. – Nakon što je proveo nekoliko desetaka milijuna dolara sigurnosnih provjera, kompanija G.D. Searle se prijavljuje za odobrenje FDA i podnosi preko 100 studija koje tvrde i podržavaju sigurnost aspartama.

5. ožujak 1973. – Jedan od prvih znanstvenika FDA pregledavajući podatke o sigurnosti aspartama navodi da su “informacije (po Searleu) neadekvatne da bi omogućile procjenu potencijalne toksičnosti aspartama”, u svom izvješću navodeći da G.D.Searle nije siguran u ispravnost aspartama, i da su daljnja klinička ispitivanja potrebna.

Svibanj 1974. – odvjetnik, Jim Turner (zastupnik potrošača koji je bio pobornik i odgovorni za skidanje ciklamata sa tržišta) sastao se s predstavnicima Searle-a da bi raspravili o studiji dr. Olney-a iz 1971. godine, koja je pokazala da aspartamska kiselina uzrokuje rupe u mozgu mladunčadi miševa.

26. srpanj 1974. – FDA odobrava potporu aspartama za svoju prvu ograničenu uporabu u suhoj hrani.

Kolovoz 1974. – Jim Turner i dr. Ivan Olney podnose prve prigovore protiv odobrenja Aspartama.

24. ožujak 1976. – Turner i Olney je peticija aktivira FDA istragu o laboratorijskim praksama aspartama od proizvođača, G.D. Searle. Istraga pronalazi da je testiranje procedure Searle-a umjeto, puno netočnosti i “izmanipuliranih” podataka o ispitivanju. Istražitelji prijavljuju da “nikada nisu vidjeli ništa loše kao što je testiranje Searle-a”.

10. siječanj 1977. – FDA službeno traži američko odvjetništvo da počne postupak velike porote da ispita da li bi optužnica trebala biti podnesena protiv Searle-a za svjesno pogrešne nalaze i “prikrivanje materijalnih činjenica i davanja lažnih izjava” u testovima sigurnosti aspartama. Ovo je prvi put u povijesti FDA da su zatražili kriminalističku obradu nekog proizvođača hrane.

26. siječanj 1977. – Dok je velika porota u tijeku, Sidley & Austin – odvjetničko društvo koje zastupa Searle, počinje posao pregovora sa Samuel Skinner-om, američkim odvjetnikom zaduženim za istragu.

8. ožujak 1977. – G.D. Searle unajmljuje istaknutog Washingtonskog insajdera Donald Rumsfeld-a kao novog predsjednik uprave koji će pokušati preokrenuti situaciju u njihovu korist. Bivši član Kongresa i tajnik obrane u administraciji predsjednika Ford-a, Rumsfeld donosi nekoliko svojih Washingtonskih kolega u top menadžment kompanije.

1. srpanj 1977. – Samuel Skinner ostavlja državno odvjetništvo i uzima posao obrane kompanije Searle. (Vidi 26. siječnja)

1. kolovoz 1977. – Bresslerovo izvješće koje su sastavili FDA istražitelji, a na čelu sa Jerome Bressler-om, je pušteno u javnost. Izvještaj nalazi da je 98 od 196 životinja umro tijekom jedne od Searle-ovih studija, a nisu napravili obdukcije, u nekim slučajevima čak i  više od jedne godine nakon smrti. Mnoge druge pogreške i nedosljednosti su zabilježene. Na primjer, štakor je bio prijavljen živ, onda mrtav, onda živ, onda opet mrtav, polipi maternice i neoplazme jajnika su pronađeni kod životinja, ali nisu prijavljeni ili dijagnosticirani u Searle izvješćima.

8. prosinac 1977. – Povlačenje Američkog državnog odvjetnika Skinner-a  i njegova ostavka, smrznula je istragu velike porote u svezi Searle-a tako dugo dok izjava ograničenja optužbi vezanih na aspartam nije nestala. Istraga Velike porote je povučena.

1. lipanj 1979. – FDA osniva Javni odbor za Istragu (PBOI) koji će odlučivati ​​o sigurnosnim pitanjima koje se tiču NutraSweet-a.

30. rujan 1980. – Javni odbor zaključuje da NutraSweet ne bi trebao biti odobren u tijeku daljnje istrage tumora mozga kod životinja. Odbor navodi da “nije predstavljen dokaz o razumnoj sigurnosti da je aspartam siguran za uporabu kao dodatak hrani.”

Siječanj 1981. – Donald Rumsfeld, predsjednik uprave Searle-a, navodi da će napraviti veliki pritisak da se aspartam odobri u roku od godinu. Rumsfeld kaže da će iskoristiti svoju političke veze u Washingtonu, radije nego znanstvenim sredstvima, kako bi bili sigurni da će biti odobren.

21. siječanj 1981. – Ronald Reagan je položio prisegu kao predsjednik Sjedinjenih Američkih Država. Reaganov tranzicijski tim, koji uključuje Donald Rumsfeld-a, predsjednika uprave G.D. Searle-a, odabire dr. Arthur Hull Hayes Jr. da bude novi povjerenik FDA.

Ožujak, 1981. – FDA povjerenička komisija je osnovana kako bi pregledala pitanja postavljena od strane javne uprave.

19. svibanj 1981. – Tri od šest znanstvenika FDA koji su bili odgovorni za preispitivanje pitanja tumora na mozgu, dr. Robert Condon, dr. Satya Dubey, i dr. Douglas Park, savjetovali su protiv odobrenja NutraSweet-a, navodeći da su Searle-ovi testovi nepouzdani i ne odgovaraju kako bi se utvrdila sigurnost aspartama.

15. srpanj 1981. – U jednom od svojih prvih službenih akata, dr. Arthur Hayes Jr., novi povjerenik FDA, odobrava upit javnog odbora, ignorirajući preporuke vlastitog unutarnjeg FDA tima i odobrava NutraSweet za suhe proizvode. Hayes kaže da se aspartam pokazao u biti siguran za svoje predložene koristi i kaže da je samo nekoliko spojeva izdržalo takvo detaljno testiranje i ponovo pomno ispitivanje.

15. listopad 1982. – FDA je objavila da je Searle podnio peticiju da aspartam bude odobreni kao zaslađivač u gaziranim pićima i ostalim tekućinama.

1. srpanj 1983. – Udruga Nacionalnih bezalkoholnih pića (NSDA) poziva FDA da odgodi odobrenje uporabe aspartama u gaziranim pićima u tijeku daljnjeg testiranja jer je aspartam vrlo nestabilan u tekućem obliku. Kada je tekući aspartam pohranjen na temperaturama iznad 85 stupnjeva celzijusa, on se razbija u DKP i formaldehid, oba poznata kao toksini.

8. srpanj 1983. – Udruga Nacionalnih bezalkoholnih pića izrađuje prigovor na konačnu presudu koji dopušta korištenje aspartama u gaziranim pićima i sirup bazama i zahtjeva raspravu o prigovorima. Udruga kaže da Searle nije dala odgovornu sigurnost da u aspartam i njegovi degradirajući proizvodi sigurni za korištenje u bezalkoholnim pićima.

8. kolovoz 1983. – Odvjetnik potrošača, Jim Turner sa Instituta Nutricionističke Zajednice  i dr. Woodrow Monte, Arizona State  Ravnatelj Univerziteta Prehrambenih znanosti i prehrambenih laboratorijima, podnose tužbu uz pomoć FDA protiveći se odobrenju aspartama na temelju neriješenih pitanja sigurnosti.

Rujan, 1983. – FDA Povjerenik Hayes je podnio ostavku pod valom nesuglasica oko njegove neovlaštene vožnje na brodu General Foods-a. (General Foods je glavni klijent NutraSweet-a) Burson-Marsteller, Searle-ova tvrtka za odnose s javnošću (koja također zastupa nekoliko glavnih klijenata NutraSweet-a), odmah angažira Hayesa kao višeg znanstvenog savjetnika.

Jesen 1983. – Prvi gazirana pića koja sadrže aspartam se prodaju u javnoj potrošnji.

Studeni 1984. – Centar za kontrolu bolesti (CDC) “Procjena pritužbi potrošača vezanih uz korištenje aspartama.” (Sažetak B. Mullarkey)

3. studenog 1987. – SAD ročište, “NutraSweet: Zabrinutosti zdravlja i sigurnost “, Odbor za rad i ljudske resurse, senator Howard Metzenbaum, predsjednik.

Od tada, aspartam je legalan i sva vrata su mu otvorena u svijetu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(minds.com, youtube.com/uredio: nsp)
banka, banke, krediti, kamate, otkup zlata

Samo u posljednjih desetak dana imali smo prilike čuti čak oko pet, šest teških iskustava bliskih nam osoba čija su netom cijepljena djeca oboljela od dijabetesa, dječje paralize i težih oblika neurodermitisa…

Nakon 30 godina intenzivnog istraživanja mnogo smo naučili o tome kako funkcioniraju stanice mozga i što je pošlo ukrivo kada se javi bolest. Jedna od velikih zagonetki bila je veza između cijepljenja i određenih moždanih poremećaja poput:

Autizma
Poremećaja pažnje (ADD)
Poremećaja pažnje s hiperaktivnošću (ADHD)
Sindroma Zaljevskog rata
Čestih neurodegenerativnih bolesti (Parkinsonova bolest, Alzheimerova demencija i ALS)

Kako smo prikupljali sve više informacija o tome kako bi moždane stanice trebale raditi otkrili smo da često normalni procesi poput metabolizma mogu dovoditi do nakupljanja snažnih kemijskih nusprodukata zvanih slobodni radikali, koji imaju sposobnost uništavanja tih stanica.

Slobodni radikali su, u biti, vrlo reaktivne čestice koje poskakuju po stanici, oštećujući sve što dodirnu. Većina njih nastaje tijekom procesa metabolizma, ali također mogu nastati zbog izlaganja otrovima, zračenju i otrovnim metalima. Budući da su tako razorni, stanice imaju mrežu obrana namijenjenih njihovoj neutralizaciji. Ta mreža antioksidanata sastoji se od brojnih komponenata koje uključuju vitamine, minerale i posebne kemikalije zvane tioli (glutation i alfa lipoična kiselina).

ŠTO UZROKUJE SLOBODNE RADIKALE

Pretpostavka da slobodni radikali igraju važnu ulogu u svim gore navedenim stanjima sada je dokazana. Pravo pitanje glasi: zašto se stvara tako mnogo slobodnih radikala? U slučaju autizma, ADD-a i ADHD-a mnogobrojni su zagovornici tumačenja da je živa podrijetlom iz cjepiva izvor slobodnih radikala. Otprije je poznato da živa može izazvati stvaranje velikih količina slobodnih radikala unutar mozga. Dokazi koji povezuju živu s poremećajima autističnog spektra, neurodegeneracijom i sindromom Zaljevskog rata su jaki ali ne i isključivi. Zanimljivo, sve te bolesti imaju još jednu zajedničku karakteristiku: prejaku aktivaciju jednog dijela imunološkog sustava.

Važno je razumjeti da je samo određen dio imunološkog sustava pretjerano aktivan jer su drugi dijelovi, poput staničnog imuniteta, zapravo oslabljeni. U nekim slučajevima, kao kod poremećaja u djetinjstvu, problem je urođen, dok se kod drugih razvije kao rezultat brojnih faktora kao što su starenje, izlaganje toksinima, loša prehrana i pretjerano cijepljenje. Živa također može oslabiti imunološku funkciju.

KAKO SE IZRAĐUJU CJEPIVA

U osnovi, cjepiva sadrže ili ubijene viruse i bakterije, komponente klica i toksične ekstrakte, ili žive organizme kojima je smanjena virulencija kroz proces koji se zove atenuacija. Kako bi se potaknula pojačana reakcija imunološkog sustava protiv tih organizama proizvođači dodaju jake imunostimulacijske tvari poput skvalena, aluminija, lipopolisaharida itd. One se zovu imunološki adjuvanti.

Proces cijepljenja obično je zahtijevao višestruke injekcije cjepiva tijekom određenog vremenskog razdoblja. Kombinacija adjuvanata i namjerno unesenog organizma izaziva imunološku reakciju tijela, sličnu onoj koja se događa kod prirodnih infekcija, uz jednu veliku razliku. Gotovo nijedna od tih bolesti ne ulazi u tijelo putem injekcija. Većina ulazi preko sluznice nosa, usta, plućnih kanala ili probavnog trakta. Na primjer, poznato je da poliomijelitis ulazi putem probavnog trakta. Membrane koje prekrivaju te kanale sadrže različit imunološki sustav od onoga koji se aktivira izravnim ubrizgavanjem. Taj sustav zove se IgA imunološki sustav.

Budući da se pojavljuje sve više izvještaja u kojima se navodi nedjelotvornost cjepiva, odgovor proizvođača je da proizvode jača cjepiva. To rade tako što koriste jače imunološke adjuvante ili ih dodaju u većim količinama.

On je prva linija obrane i pomaže smanjiti potrebu za intenzivnom aktivacijom imunološkog sustava tijela. IgA sustav često može potpuno odbiti napad. Poanta je u tome da je ubrizgavanje organizama radi stvaranja imuniteta abnormalno.

Budući da se pojavljuje sve više izvještaja u kojima se navodi nedjelotvornost cjepiva, odgovor proizvođača je da proizvode jača cjepiva. To rade tako što koriste jače imunološke adjuvante ili ih dodaju u većim količinama. Problem kod tog pristupa u tome je što kod vrlo mladih, neishranjenih i starijih osoba prejaka stimulacija imunološkog sustava može imati suprotan učinak – može paralizirati imunološki sustav.

Posebno je to čest slučaj kod neishranjenosti.

Jedan rani pokušaj cijepljenja Afrikanaca završio je katastrofom kad je otkriveno da su poslije cijepljenja mnogi umrli. Utvrđeno je da je problem bio u raširenom nedostatku vitamina A među plemenima. Jednom kad je neishranjenost ispravljena stope smrtnosti drastično su pale.

Drugi problem koji uočavamo kod modernih cjepiva je to što imunostimulacija traje kroz dugo vremensko razdoblje.

Razlog tome su imunološki adjuvanti. Oni se zadržavaju u tkivima, neprekidno stimulirajući imuno- aktivacijske stanice. Kod većine prirodnih infekcija imunoaktivacija se javlja brzo, a nakon što je infekcija stavljena pod kontrolu naglo i prestaje. Kao što ćemo vidjeti, to se događa kako bi se spriječila suvišna šteta na normalnim stanicama u tijelu.

ŠTO SE DOGAĐA S MOZGOM PRILIKOM CIJEPLJENJA?

Dojam je da se mozak u pravilu zanemaruje kada farmakolozi proučavaju nuspojave raznih lijekova. Isto vrijedi za cjepiva. Dugo nitko nije uzimao u obzir učinak opetovanih cijepljenja na mozak.

Takav stav temeljio se na pogrešnom zaključku da je mozak zaštićen od imunološke aktivacije svojom posebnom zaštitnom pregradom koja se zove krvno-moždana barijera. Novije studije pokazale su da imunološke stanice mogu izravno ući u mozak i, što je još važnije, cijepljenje može aktivirati vlastiti imunološki sustav mozga.

Mozak, naime, ima poseban imunološki sustav koji djeluje kroz jedinstven tip stanica koje se zovu mikroglije.

Te sićušne stanice raštrkane su širom mozga i leže uspavane čekajući na aktivaciju. U stvari, brojni su podražaji koji ih prilično lako aktiviraju. Za potrebe ovog teksta, aktivacija imunološkog sustava tijela cijepljenjem najvažniji je podražaj za aktivaciju moždanih mikroglija.

Brojne studije pokazale su da kad se aktivira imunološki sustav tijela, imunološke stanice mozga slično se aktiviraju. To se događa na nekoliko načina koji na ovom mjestu nisu važni. Što je imunološki sustav tijela jače stimuliran, intenzivnija je reakcija mozga. Produžena aktivacija imunološkog sustava tijela također izaziva produženu aktivaciju imunološkog sustava mozga.

U tome leži opasnost naše trenutne politike cijepljenja.

Američka akademija za pedijatriju i Američka akademija za opću praksu podržavaju rastući popis cjepiva za djecu, čak i novorođenčad, kao i godišnja cijepljenja protiv gripe za djecu i odrasle. Prije polaska u školu djeca prime čak 22 injekcije.

ŠTO SE DOGAĐA KAD JE IMUNOLOŠKI SUSTAV MOZGA AKTIVIRAN?

Stanice imunološkog sustava mozga, nakon što se aktiviraju, počnu se kretati po živčanom sustavu, lučeći brojne imunološke spojeve (zvane citokini i kemokini) i izbacujući ogromne količine slobodnih radikala u pokušaju da ubiju napadačke organizme. Problem leži u tome što napadačkih organizama nema. Cjepivo ih je prevarilo tako da misle da ih ima.

Za razliku od imunološkog sustava tijela mikroglije luče još dva spoja koji su vrlo destruktivni za stanice mozga i njihov proces povezivanja. Ti spojevi – glutamat i kinolinska kiselina – zovu se ekscitotoksini. I oni dramatično povećavaju stvaranje slobodnih radikala u mozgu. Studije na pacijentima pokazale su da količine tih dvaju ekscitotoksina u mozgu mogu porasti do vrlo opasnih razina nakon virusnih i bakterijskih infekcija mozga. Smatra se da su visoke razine kinolinske kiseline u mozgu uzrok demencije koja se javlja kod zaraze HIV-om.

Problem s našom trenutnom politikom cijepljenja leži u tome što se brojna cjepiva primjenjuju vrlo blizu jedno drugom i kroz dugo razdoblje, pa je imunološki sustav mozga konstantno aktiviran. Eksperimentalno je to potvrđeno u brojnim studijama. To znači da će tijekom istog razdoblja mozak biti izložen velikim količinama ekscitotoksina, kao i imunološkim citokinima.

Studije o svim tim poremećajima, čak i o autizmu, pokazale su prisutnost visokih razina imunoloških citokina i ekscitotoksina u živčanom sustavu. Te razorne kemikalije, kao i slobodni radikali koje stvaraju, šire se po živčanom sustavu nanoseći štetu, u procesu koji se zove kolateralne žrtve. To je nešto kao bacanje bombe među gomilu ljudi.

Ne samo što će neke izravno ubiti eksplozija, nego će i oni daleko od eksplozije poginuti od gelera.

U normalnim okolnostima imunološki sustav mozga, poput imunološkog sustava tijela, aktivira se brzo, a zatim se odmah isključuje kako bi kolateralne žrtve bile svedene na minimum. Cijepljenje ne dopušta mikroglijama da se isključe. U mozgu koji se razvija to može dovesti do problema s govorom, bihevioralne disfunkcije, pa čak i do demencije.

… odrasle osobe koje se svake godine cijepe protiv gripe pet godina za redom imaju 10 puta veći rizik za Alzheimerovu bolest.

Kod odraslih može izazvati sindrom Zaljevskog rata ili neke od češćih neurodegenerativnih bolesti, kao što su Parkinsonova bolest, Alzheimerova demencija ili bolest Loua Gehriga (ALS).

Jedna nedavna studija svjetski poznatog imunologa dr. H. Hugha Fudenberga utvrdila je da odrasle osobe koje se svake godine cijepe protiv gripe pet godina za redom imaju 10 puta veći rizik za Alzheimerovu bolest. On to pripisuje živi i aluminiju iz cjepiva. Zanimljivo, za oba ta metala dokazano je da aktiviraju mikroglije i povećavaju ekscitotoksičnost u mozgu.

IZRAVAN UČINAK CITOKINA

Razni citokini koristili su se za liječenje pacijenata oboljelih od raka i drugih čestih bolesti. Studije o učincima tih citokina na funkciju mozga otkrivaju neke vrlo bliske paralele s bolestima o kojima ovdje govorimo. Za detaljnije informacije o tim učincima predlažem da pročitate moj članak objavljen u časopisu Journal of the American Nutriceutical Association (sv. 6 [jesen], broj 4, 2003., str 21-35) i u Journal of the American Association of Physicians and Surgeons iz ljeta 2004.

Mogu se opaziti:

Konfuzija
Problemi s govorom
Dezorijentiranost
Epileptički napadaji
Problemi s pamćenjem
Sanjivost
Blago povišena temperatura
Razdražljivost
Promjene raspoloženja
Ratobornost
Problemi s koncentracijom
Brojni drugi problemi s ponašanjem

Dokazano je da je kod djeteta pretjerana aktivacija imunološkog sustava mozga posebno štetna za amigdalu i druge limbičke strukture mozga. To može dovesti do neobičnih sindroma poput gubitka “teorije o umu” i “sindroma Alise u Zemlji čudesa”. Također je dokazano da oštećuje izvršne funkcije frontalnih režnjeva.

Drugim riječima, gubi se upravo ono što nas čini društvenim ljudskim bićima, sposobnima da funkcioniramo u složenom svijetu ideja i interakcija.

Nekoliko studija zaista je pokazalo povišene razine citokina kod autistične djece. Također je zanimljivo primijetiti da ti citokini, posebno interleukin-1ß i faktor nekroze tumora alfa (TNF-a) dramatično povećavaju štetu koju izazivaju ekscitotoksini. Na taj se način pokrene začarani krug imunološke aktivacije, ekscitotoksina i lučenja citokina te stvaranja slobodnih radikala. Potonje iznova pokreće ciklus.

ULOGA AUTOIMUNOSTI I ZADRŽAVANJA VIRUSA

Studije na autističnoj djeci pokazale su da postoji stanje imunološkog napada na mozak. Slična otkrića možemo vidjeti kod neurodegenerativnih bolesti i sindroma Zaljevskog rata. Treba razumjeti da je ta autoimunost bila potaknuta cjepivima i organizmima kojima su cjepiva zagađena. Jednom kad započne imunološka reakcija ne može se zaustaviti, i tako pokreće sve destruktivne reakcije o kojima je ovdje bilo riječi.

Dr. Garth Nicolson pokazao je izravnu vezu između zagađenosti cjepiva mikoplazmama i povećanja učestalosti ALS-a od 200 posto među veteranima Zaljevskog rata. Taj poremećaj posljedica je istog, gore opisanog mehanizma.

Nedavna obdukcijska studija provedena na starijim osobama utvrdila je da je 20% mozgova sadržavalo žive viruse ospica te 45% drugih organa također je sadržavalo žive viruse ospica. Slična otkrića opisana su kod autistične djece, a virus ospica genetski je identičan onome koji se koristi u cjepivu.

Drugi i još češći problem upotreba je živih virusa u cjepivima. Živi se virusi mogu koristiti zahvaljujući tome što su bili oslabljeni propuštanjem kroz niz kultura stanica, u procesu koji se zove atenuacija. Ti atenuirani virusi, koji ne izazivaju bolest, zatim se ubrizgavaju u nadi da će stimulirati tijelo da pokrene imunološki napad.

Kod ovog pristupa javljaju se dva problema.

Prvo, danas nam je poznato da u daleko prevelikom broju slučajeva ti virusi pobjegnu imunološkom sustavu i nastane se u tijelu za cijeli život. Nedavna obdukcijska studija provedena na starijim osobama utvrdila je da je 20% mozgova sadržavalo žive viruse ospica te 45% drugih organa također je sadržavalo žive viruse ospica. Slična otkrića opisana su kod autistične djece, a virus ospica genetski je identičan onome koji se koristi u cjepivu.

Drugi je problem što je za većinu tih virusa utvrđeno da su u velikoj mjeri mutirali. Štoviše, različite mutacije pronađene su među virusima u različitim organima iste osobe.

To je tajna koja se čuva od javnosti.

Ti atenuirani virusi prolaze kroz mutacije izazvane prisutnošću slobodnih radikala u tkivima i organima te mogu mutirati u virulentne organizme sposobne izazvati bolest. Nedavne studije potvrdile su to zastrašujuće otkriće. U stvari, velik postotak pacijenata s Alzheimerovom bolesti, u usporedbi sa zdravim osobama, u svom mozgu ima žive viruse.

Jednom kad se ti živi virusi ubrizgaju nije ih više moguće ukloniti. Budući da virusi ostaju u tijelu bit će trajno izloženi slobodnim radikalima, što se može povećati u vrijeme stresa, bolesti, vježbanja i sa starenjem. Slobodni radikali su ono što uzrokuje mutiranje virusa.

Dakle, virusi mogu postojati u mozgu, ili bilo kojem organu, bilo tiho i polako izazivajući razaranje mozga i leđne moždine, ili tako da izazivaju iznenadnu bolest kada virus mutira u vrlo smrtonosan oblik.

ZAKLJUČCI

Vidimo da je politika davanja brojnih cjepiva osobama, posebno dojenčadi i maloj djeci, čisti idiotizam.

Značajan broj studija nedvojbeno je utvrdio da takva praksa može dovesti do ozbiljnog oštećivanja mozga putem brojnih mehanizama. Budući da dječji mozak prolazi kroz razdoblje brzog rasta od trećeg tromjesečja trudnoće do dobi od 2 godine, njihov je mozak ozbiljno ugrožen tom suludom politikom.

Zaključili smo i da cjepiva sa živim virusima i zagađena cjepiva nose poseban rizik utoliko što se virusi često zadržavaju u velikom broju osoba, a slobodni radikali mogu potaknuti preobrazbu latentnih virusa genetskom mutacijom u organizme uzročnike bolesti kasnije u životu.

Od vitalne je važnosti da svatko tko se planira cijepiti slijedi raspored koji dopušta najviše jedno cijepljenje svakih šest mjeseci, kako bi se imunološki sustav imao vremena oporaviti.

Cjepiva sa živim virusima treba izbjegavati.

To je nedavno ilustrirao prijelaz sa živih polio cjepiva na ubijeni virus. Svi slučajevi dječje paralize nakon uvođenja cjepiva u razvijenom svijetu potjecali su od samog cjepiva. Što je bilo poznato od početka.

I konačno, od vitalne je važnosti da svatko tko prima cjepiva započne s dopunjavanjem prehrane hranjivim tvarima i pridržava se zdrave prehrane prije samog cijepljenja. Komplikacije povezane s cijepljenjem daleko su rjeđe kod osoba koje se kvalitetno hrane.

INFORMIRAJTE SE DOK NIJE PREKASNO!

Nažalost, svi mi smo bili svjedoci nevjerovatnih priča o posljedicama cijepljenja koji su bili objavljivani u medijima – poput djece oboljele od ADD-a i zaušnjaka pa sve do autizma i na kraju fatalnog SIDS-a (upravo smo jutros pročitali jedan napis o SIDS-u u Bjelovaru u Jutarnjem listu). Liječnici se, naravno, ograđuju od odgovornosti kako bi to mogla biti nuspojava cjepiva…

Nitko od liječnika, koji se tako uporno zaklinju u važnost čak 45 dječjih cijepljenja, vam neće potpisati da će biti i odgovoran u slučaju vrlo čestih nuspojava… Dokazati sve je vrlo teško, nikad dovoljno istražena cjepiva, često uz neposredan, imaju i  prolongirani učinak… Razlozi svih tih oboljenja, inače do tada najčešće zdrave djece, su za njih kažu- nepoznati… Slaba utjeha očajnim roditeljima!

Žalosno je da se jedna trudnica mora boriti i natezati u rodilištu kako bi ostvarila svoje osnovno pravo na prirodan porod bez npr. rutinskog dripa, rezanja međice i prerano presječene pupčane vrpce, a to je sve tek uvod u agoniju s dječjim cjepivima gdje će roditelji koji odbiju cijepiti dijete, za razliku od onih u zemljama zapadne Europe gdje cijepljenje nije obavezno,  biti zastrašivani i vrijeđani kao loši i neodgovorni roditelj, nesolidarni s vojskom cijepljenih (koji su ionako tim cijepljenjem zaštićeni, zar ne?!), neobrazovani fanatici i alternativci pa čak to ide i do prijavljivanja sanitarnoj i plaćanja novčane kazne. Kasnije idu problemi s upisom u vrtić i školu i kad sve to zbroje, zastrašeni roditelji se predaju apatičnoj masi i nadaju se da neće baš njihovo dijete biti to koje će stradati. Kako se to ono zove – ruski rulet?!

No, na svu sreću postoje i moralno osviješteni ljudi od struke koji su odlučili progovoriti i dati drugu stranu priče usprkos (najčešće ostvarenim) prijetnjama otkazom i diskreditiranjem od strane okoštalog i samodopadnog medicinskog establišmenta koji živi u savršenoj simbiozi sa farmaceutskom industrijom. U Hrvatskoj su to svijetli primjeri poput dr Sladoljeva i dr Gajski, a pozdravljamo i osnivanje udruge Cijepljenje ili život koja je kao prva hrvatska udruga u ovoj domeni preuzela na sebe odgovornost informiranja javnosti o štetnosti cjepiva, odnosno cijepljenja a tu svoju misiju proširuje zalaganjem za promjenu zakonske regulative koja uvjetuje obavezno cijepljenje u Hrvatskoj (što nije slučaj u mnogim zemljama razvijene Europe, no eto netko izgleda mora potrošiti stare zalihe cjepiva koje ostali ne žele!).

Ovi liječnici i sama udruga, kao ni mi na ovom portalu ne zagovaramo tezu da su sva cjepiva loša i nekorisna već želimo da se njihov stvarni efekt i nuspojave bolje, dugoročnije i nepristrasnije istraže (znači ne-financirano od strane farmaceutske industrije koja cjepivo želi prodati) te da se stvori jedan objektivni koncenzus treba li, koliko, kako i koga cjepiti i postoje li bolji načini razvijanja imuniteta na dotične bolesti. Druga stvar koju svi želimo je dati ljudima pravo na izbor kojeg imaju u mnogim zemaljama Europe, pravo da bez stigmatiziranja odlučimo cijepiti ili ne…

Stvar koja zabrinjava je da se želi uvesti još više cjepiva u ionako pretrpani obavezni kalendar cijepljenja koji broji već oko 45 susreta s misterioznom špricom, a sve to se lomi upravo na najvunerabilnijoj skupini od svih – na našoj djeci…
 
 
(atma.hr, cijepljenje-ili-život.hr/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10565"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]