Sjećate li se kada ste zadnji put očistili zaslon pametnog telefona?

Prema studiji provedenoj u Velikoj Britaniji, više od trećine korisnika nikada nije očistilo svoje telefone, što znači da su njihovi uređaji prljaviji od WC školjke.

Istraživanje je provela britanska osiguravajuća tvrtka Insurance2go.

Aerobne bakterije, plijesan i kvasac su pronađeni na pametnom telefonu, i to u većim količinama.

Studija je utvrdila da najmanje 35 posto korisnika “nikada nije očistilo svoj telefon maramicama, sredstvom za čišćenje ili sličnim proizvodom”. Istraživači su primijetili da samo jedan na 20 korisnika pametnih telefona čisti svoj telefon svakih šest mjeseci ili manje.

Insurance2go je analizirao tri popularna pametna telefona – Google Pixel, iPhone 6 i Samsung Galaxy 8 – i pronašao aerobne bakterije, plijesan i kvasac. Šokantni rezultati pokazali su da sva ključna područja triju telefona sadrže barem neku količinu bakterija i plijesni.

Istraživači su mjerili najprljavije dijelove pametnih telefona brojanjem količinu jedinica kolonija mikroorganizama po kvadratnom centimetru (cm2). Jedinice se koriste za mjerenje broja živih bakterija ili gljivica u uzorku.

Podaci su otkrili da su ekrani ta tri telefona imali je ukupno 254.9 jedinica mikroorganizama koje stvaraju kolonije po cm2. Zasloni telefona bili su najprljaviji dijelovi testiranih uređaja. Istraživači su dodali da u prosjeku zasloni svih telefona imaju 84,9 jedinica kolonija mikroorganizama.

U međuvremenu, rezultati testa potvrdili su da je WC školjka imala samo 24 jedinice, dok su uredska tipkovnica i miš imali samo pet.

Rezultati ispitivanja također su pokazali da je:

- Na stražnjoj strani telefona je izmjereno 30 jedinica
– Tipka za zaključavanje imala je u prosjeku 23,8 jedinica
– “Home” gumb imao je prosječno 10,6 jedinica

Dr. Shirin Lakhani, iz klinike za kožu Elite Aesthetics, upozorila je da su pametni telefoni glavni izvor kontaminacije kože i problema s kožom, osobito kod problema sa aknama. Trenje kože, toplina i pritisak na kožu povezani su s problemima kože uzrokovanim pametnim telefonima.

Lakhani je preporučila korištenje alkoholnih maramica za dezinfekciju telefona.

Gary Beeston, voditelj prodaje i marketinga u tvrtki Insurance2go, objasnio je da su korisnici stalno na svojim telefonima, zbog čega je neizbježno da će pokupiti i klice.

Zaključio je: “Tri mobilna zaslona koje smo testirali imala su gotovo 4x više klica od stražnjeg dijela telefona.”

Novi-Svjetski-Poredak.com

Nismo mogli vjerovati kako je soda bikarbona od pomoći, dok nismo vidjeli ovo!

Soda bikarbona je vrlo jeftin, ali i vrlo moćan lijek. Ovaj sastojak se može koristiti u borbi protiv prehlade, čak i raka. Osim toga, možete ga koristiti za oralnu higijenu, kao dezodorans, itd

Soda bikarbona je sastojak koji mora biti dio vaše domaće ljekarne. Neke od zdravstvenih prednosti uključuju sprječavanje proljeva, žgaravice, trovanje lijekovima, metaboličke acidoze i peptičkog ulkusa. 

Soda bikarbona ima mnoga antipruritička svojstva i čuva vašu kožu zdravom i sjajnom. Koristite sodu kako bi uklonili groznicu i prehladu.

Soda bikarbona sadrži natrij i može spriječiti HIPERKALIJEMIJU, bubrežne kamenace i infekcije mokraćnog mjehura.

Ovdje ćemo vam navesti par načina kako koristiti ovaj moćan lijek – sodu bikarbonu:

Stari načini uporabe

• Pijte sodu bikarbonu za ublažavanje bolova u mišićima nakon napornog treninga.
• Uništite gljivice na nokrima i eliminirajte prljavštinu, primjenite sodu bikarbonu na četkici za nokte i četkajte nokte.
• Pomiješajte 3 čajne žličice sode bikarbone, 1 čajnu žličicu soli, pepermint eterično ulje i malu količinu vode. Umočite nokte u tu smijesu 20 minuta, i svrab, miris i bol će biti olakšan.
• Da biste osvježili dah, isperite grlo sa malo sode bikarbone.
• Koristite sodu bikarbonu za četkanje zubi. Dodajte malo na četkicu za zube i dobit ćete najbolji način za izbjeljivanje zubi.
• Smanjiti akne, mrtve stanice kože i masnog lica pomoću pilinga napravljenog od sode bikarbone. Pomiješajte žličicu sode bikarbone, žličica vode i onda trljajte lice. 
• Također, možete se riješiti bolnih uboda insekata, pčela, komarca pa čak i uboda otrovnog bršljena. Pomiješajte sodu bikarbonu i vodu, i napravite odličnu pastu za ubode. 
• Pripremite tijesto od vode i sode bikarbone u kako bi se riješili herpesa i čireva. Oni će se osušiti brzo.

Domaći recept za kiselost

Za smanjenje refluksa kiseline morate napraviti lužnato okruženje u vašem organizmu. Kombinirajte ¼ do ½ čajne žličice sode bikarbone sa 2 čajne žličice svježeg limunova soka. Možete koristiti jabučni ocat umjesto toga. 

Koristite visoku čašu i pričekajte dok se pjena ne smiri, a zatim dodajte 230 ml vode. Popijte smjesu. To će neutralizirati vaš pH, zaštititi tijelo od previše želučane kiseline i smanjiti acidozu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)

Alzheimerovu bolest uzrokuju gljivice koje rastu u mozgu, objavili su španjolski znanstvenici

U sivoj masi i krvnim žilama svih osoba kod kojih je dijagnosticirana demencija pronađeni su kvasac i plijesan ili plijesan, dok, nasuprot tome, kod zdravih ljudi nije bilo gljivica.

Španjolski istraživači vjeruju da bi gljivična infekcija mogla lako objasniti sve simptome Alzheimerove bolesti, uključujući sporo napredovanje i uključenost sustava imuniteta, te da su gljivice uzrok ove neurodegenerativne bolesti, piše list Daily Mail.

Znanstvenici sa Sveučilišta u Madridu otkrili su tragove nekoliko vrsta gljivica u mozgu 11 umrlih osoba, a kod kojih je prethodno dijagnosticirana Alzheimerova bolest.

Oni tvrde da različiti tipovi gljivica mogu pomoći da se objasni zašto se ova bolest različito manifestira od pacijenta do pacijenta.

Ukoliko je točno da bolest uzrokuju gljivice, to znači da bi postojeći antigljivični lijekovi mogli biti moćno oružje u ​​borbi protiv ove bolesti.

Voditelj tima rekao je da su potrebna dodatna klinička testiranja radi utvrđivanja efekata gljivične infekcije.

“Postoji veliki broj vrlo učinkovitih antigljivičnih spojeva s niskom razinom toksičnosti”, rekao je on.

Prošlog mjeseca su britanski znanstvenici iznijeli teoriju da se infekcija širi transfuzijom krvi, operativnim i stomatološkim zahvatom.

Ranije je smatrano da Alzheimerovu bolest uzrokuju loši geni ili kombinacija loše sreće i starosti, podsjeća Daily Mail.

Ova istraživanja mogla bi dodatno istaknuti bojazni da Alzheimer prelazi s osobe na osobu, odnosno da je riječ o zaraznoj bolesti.

Nova saznanja mogla bi voditi novim načinima liječenja bolesti koja ljudima oduzima moć govora i pamćenja, ali i dostojanstvo.
 

 
(klix.ba,youtube/uredio:nsp)

Proklijali češnjak u odnosu na sirovi dokazano je pojačava protuupalno, ubrzava imunintet, poboljšava kardiovaskularnu zdravstvenu zaštitu, i ima tu sposobnost da ubije 14 vrsta stanica raka

Sumporom bogati spoj zvano alicin, je učinkovito sredstvo protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita bez toksičnih nuspojava

Prvo, da raščistimo glasine da “češnjak je otrovan”, koje nekolicina potvrdjuje, kao i da je “sjeme jabuke i marelice otrovno”, teoriju koju zastupaju oni koji šire strah, piše naturalnews.com

Malo znanja je zapravo opasno kada previdite sve detalje kompletne slike. One, koji za širenje straha koriste dezinformacije, trebamo ih svi ignorirati.

Međutim, ima istine o toksičnosti češnjaka ako kupite konvencionalno uzgajan, uvozni češnjak. Preko polovice konvencionalno uzgojenog češnjaka dolazi iz Kine. Skoro sve ostalo dolazi iz Meksika i nekih južnoameričkih nacija.

Određene količine tog uvezenog češnjaka iz Kine su uzgajane u ljudskom izmetu, prema australskim izvještajima. Nakon nekoliko velikih pošiljki storniranih u SAD zbog plijesni i kukaca, Kina i druge nacije su pribjegli izbjeljivanju i fumigiranju tog češnjaka sa metil-bromidom, visoko toksičnim pesticidom koji je zabranjen u nekim područjima.

Postoji opcija. Plati nešto više kada kupuješ lokalno uzgajan češnjak ili kupi domaće uzgajane organske glavice češnjaka. Ironično, toksične mjere u pokušaju da spriječe uvezeni češnjak da se pokvari također inhibiraju sposobnost proklijavanja.

Proklijali češnjak je još i zdraviji

Proklijali češnjak, stariji češnjak sa svijetlim zelenim izdancima nastalim iz svojih klinčića, obično se smatra da im je uvelike došao kraj i rutinski bivaju bačeni u smeće bez razmišljanja.

Dok neka starija biljna hrana koja počne klijati, kao krumpir na primjer, zapravo može biti opasna, jer oslobađa otrovne kemikalije koje mogu ugroziti ljude, to nije slučaj sa proklijalim bijelim lukom.

Zapravo, studija koju financira Korejski Institut za planiranje i evaluaciju tehnologije, nedavno je objavljena u časopisu ACS` poljoprivredne i prehrambene kemije, utvrđeno je da proklijali češnjak ima još veće antioksidantne aktivnosti od svoje mlađe, svježije braće.

Istraživači su znali da, kada se sadnica pretvori u zelenu biljku, ona tada proizvodi mnoge spojeve, od kojih neki od tih spojeva štite biljku od patogena.

Istraživač dr. Jong-Sang Kim, objasnio je: “Biljke su vrlo osjetljive na napade bakterija, virusa i insekata tijekom klijanja. Njihova sposobnost proizvodnje raznih kemikalija naziva se phitoalekins i ona omogućuje biljkama da se brane. Većina od njih su toksični za mikroorganizme i insekte, ali i korisni za ljudsko zdravlje.”

Kimova skupina istraživača ustanovila je da se sličan proces može odvijati i kada zeleni izdanci rastu od starijih režnjeva češnjaka. Oni su utvrdili da su izdanci iz češnjaka, koji su nikli za pet dana imali najveću antioksidantnu aktivnost, dok su izdanci iz sirovog češnjaka imali manju antioksidantnu aktivnost.

Kada zavirimo u materiju malo dublje vidimo da je klijanje promijenilo metabolički profil češnjaka: Metabolički profil češnjaka koji je nikao za pet do šest dana bio je različit od metaboličkog profila češnjaka niklog za četiri dana ili manje.

Istraživači su zaključili da klijanje može biti održiva metoda da se poveća antioksidantni potencijal češnjaka.

Proklijali češnjak u odnosu na sirovi dokazano je pojačava protuupalno, ubrzava imunintet, poboljšava kardiovaskularnu zdravstvenu zaštitu, i ima tu sposobnost da ubije 14 vrsta stanica raka. Sumporom bogati spoj zvano alicin, je učinkovito sredstvo protiv bakterija, virusa, gljivica i parazita bez toksičnih nuspojava.

Zato samo naprijed, zgrabite nekoliko domaćih, organskih, glavica češnjaka sa tržišnih polica i jednostavno omogućite im da klijaju u vašoj ostavi ili skladišnom ormaru kako bi povećali svoja antioksidantna svojstva.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(preveo:mag.Alfred Bošković/uredio:nsp)

Kokosovo ulje sadrži laurinská kiselinu, a ona uspješno ubija stanice raka. Korištenjem ovog ulja dolazi do okslidativnog stresa, a istovremeno dolazi do smanjenja razine glutatoina, baš kao u slučaju kemoterapije

Ova antikncerogena svojstva kokosovog ulja su tek odnedavno poznata, a veoma je utješno i saznanje da kokosovo ulje dokazano pomaže i kod mnogih drugih zdravstvenih stanja, piše healthy-holistic-living.com

Brojna medicinska istraživanja su pokazala da ovo ulje na prirodan način uspješno uništava brojne viruse, bakterije, gljivice i parazite.

Osim spomenutog, zabilježeni su pozitivni rezultati kokosovog ulja u tretiranju srčanih bolesti, Alzheimerove bolesti, problema s kolesterolom, krvnim tlakom i povišenim šećerom u krvi.

Organsko kokosovu ulje je lijek koji osobama koje pate od raka pruža novu nadu. Ono djeluje kao učinkovit antioksidans i sprječava stvaranje štetnih slobodnih radikala.

U prehrani treba koristiti samo organsko, neprerađeno, nehidrogenizirano kokosovo ulje, jer samo tako je moguće iskoristiti sva njegova blagotvorna svojstva.

Ovo nevjerojatno ulje pospješuje apsorpciju hranjivih tvari, ubrzava metabolizam, a kada je izloženo visokim temperaturama prilikom pripremanja hrane, ne dolazi do stvaranja štetnih nusproizvoda.

Uz sve spomenuto, treba još podsjetiti na činjenicu da su prilikom tretiranja raka ovim uljem rezultati primjetni već nakon 48 sati. Nedavno laboratorijsko ispitivanje je pokazalo da je kokosovo ulje eliminiralo preko 93% stanica raka debelog crijeva u spomenutom roku.

Ovo je jasan signal da nikada ne treba zanemariti moć prirode i da je liječenje na prirodan način moguće.
 

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Unutrašnjost čovječjih crijeva i probavnih organa je čudesan svijet, složen mehanizam koji ima veći utjecaj na naše zdravlje i raspoloženje nego što se mislilo, tvrdi dr Gulia Enders, čije je istraživanje, objavljeno u knjizi “Ključ tijela”, postalo svjetski hit

Znanstvenici, istraživači, liječnici, razni iscjelitelji i obični ljudi zainteresirani za vlastitu dobrobit, posvećuju ogromnu pažnju zdravlju, proučavaju kako funkcioniraju pojedini organi, koja je njihova uloga u čovjekovom tijelu i što je sve potrebno poduzeti da bi što duže radili besprijekorno.

Srce, mozak, pluća … glavni su junaci mnogih stručnih radova i studija, ali jedan izuzetno važan sastavni dio čovječjeg organizma kao da je uvijek ostajao u sporednoj ulozi. Sve dok mlada Njemica Gulia Enders, studentica medicine, nije nedavno odlučila da mu posveti svoju karijeru.

Svoj doktorski rad o ljudskoj utrobi, za koji je istraživanja obavila u Institutu za mikrobiologiju i bolničku higijenu u Frankfurtu na Majni i uspješno ga obranila na Medicinskom fakultetu, pretočila je u knjigu “Ključ tijela”. Knjiga je odmah postala Međunarodna bestseler, a nedavno je prevedena i na srpskom jezik.

Popularnost ovog djela dobrim dijelom je zasluga i gulijine uvjerljive pobjede na međunarodnom natjecanju za popularizaciju znanosti mladih istraživača 2012. godine – njezino izlaganje i danas je hit na “YouTube” – ali i zabavnih ilustracija koje su djelo njene talentirane sestre Jill, dizajnera za znanost.

Dr Gulia Enders objašnjava zašto je unutrašnjost našeg trbuha toliko zanimljiva i važna, kako da joj ugodimo i čime da doprinesemo dugom i uspješnom očuvanju tog složenog mehanizma.

Prije svega, ističe naša sagovornica, trebalo bi imati na umu da utroba čini dvije trećine čovjekovog imunološkog sustava, da njen rad utječe na gotovo sve druge organe, a posebno je zanimljiva njezina veza s mozgom – znanstvenici su utvrdili da ljudi s određenim probavnim tegobama često imaju i probleme s živcima.

Po složenosti, obilju i raznovrsnosti signalnih tvari, živčanog izolacijskog materijala i načinima njihovog povezivanja, utroba podsjeća na “zapovjedni centar” u čovjekovoj glavi, zato njenu mrežu živaca nazivaju i “mozak utrobe”.

Svatko je u životu imao prilike (neko znatno češće od drugih) da osjeti kako stresne situacije utječu na trbuh, izazivajući proljev, zatvor, nadimanje … Osobe sklone sindromu nadraženih crijeva češće pate od anksioznosti i depresije, što postaje jasnije kad se zna da čak 95 posto serotonina, hormona zaduženog za dobro raspoloženje, ali i za osjećaj sitosti (otuda onoliko zadovoljstvo kad se najedemo) nastaje – u čovjekovoj utrobi! Unutrašnjost našeg trbuha proizvodi više od 20 vlastitih hormona.

Mnogi liječnici, doduše, ne prepoznaju utjecaj crijeva na raspoloženje svojih pacijenata, pa kad im se ovi požale da se zaista loše osjećaju, to pripisuju “iracionalnim psihičkim smetnjama”, kaže Gulia Enders. Eto, dodaje, to je još jedna posljedica potcjenjivanja utrobe i još jedan razlog zbog kojeg je potrebno širiti saznanja o njoj.

Kako ste se zainteresirali za ljudsku utrobu i odlučili da baš ona postane predmet vaših istraživanja?

Sa 17 godina sam dobila vrlo neugodan dermatitis. Poželjela sam da razumijem zašto mi se to dogodilo i što se događa unutar mog tijela. Jedna od činjenica koje su me posebno iznenadile bilo je saznanje da su čovječja crijeva čistija nego što se obično smatra: čak sedam od oko osam metara, koliko je njihova prosječna dužina, nema nikakve veze s fekalijama i lošim mirisima.

Ono što najprije povezujemo s njima događa se tek na krajnjoj “stanici”. Začudilo me i koliko su osjetljiva i koliko odgovorna za toliko mnogo toga u mom životu: ne samo za probavu, nego i za raspoloženje, imunitet i hormonski status! Kasnije sam, proučavajući crijeva izbliza, utvrdila i da su veoma lijepa: pod mikroskopom, njihova unutrašnjost podsjeća na nježni baršun.

Koje su najčešće predrasude i nerazumijevanja s kojima ste se suočili?

Ljudi često upru prstom u svoj pupak i kažu: “Boli me trbuh”. Zapravo, riječ je o tankom crijevu, jer trbuh se nalazi znatno iznad. Kad čuju da im krče crijeva obično smatraju da ona traže hranu, da je to od gladi, ali istina je da u tom trenutku crijeva vrijedno rade na svom čišćenju poslije obavljenog probave, u očekivanju sljedećeg.

Ako tad počnemo jesti, akcija se prekida, zato nutricionisti preporučuju pauzu od četiri-pet sati između obroka, koliko je crijevima potrebno da se pripreme za narednu “isporuku”. I još nešto: tko uredno žvače, ostavlja manje posla trbuhu.

Spomenula bih i jednu od posljedica stava da je sve što ima veze s crijevima i njihovim pražnjenjem “sramota” i da se o tome javno ne priča. Kad sam objavila “Ključ tijela” doživjela sam da jedna baka, uzorna katolkinja, za vrijeme nedjeljnog obiteljskog ručka pred svima izjavi kako je, pročitavši knjigu, utvrdila da 74 godine nepravilno sjedi na zahodskoj školjci!

U čemu je baka griješila?

Vjerojatno je, kao i većina suvremenih ljudi koji u svojim stanovima imaju komforne kupaonne, sjedila udobno zavaljena, umjesto da prazni crijeva u znatno prirodnijem “čučećem” stavu. Vjerojatno se i često suzdržavala od odlaska u WC izvan vlastite kuće i tako poremetila normalan rad crijeva. Moramo naći kompromis između onoga što činimo da bismo se osjećali dobro iznutra, i onoga što radimo da bismo se uklopili u vanjski svijet.

Evo nekoliko savjeta: piti dovoljno vode (osobito na putovanju), jesti balastne tvari (pahuljice sa sjemenkama i šljive); ne potiskivati ​​potrebu, već ići u WC uvijek kad vas “pritjera”; ukoliko su crijeva usporena, potaknuti ih prebioticima i probioticima, u hrani ili tabletama, a laksative (kojima treba tri dana do krajnjeg rezultata) koristiti tek uz savjet liječnika. Ukoliko patite od zatvora, pokušajte se blago ljuljati, savijajući se naprijed-nazad dok sjedite na zahodskoj školjci.

Kakva je veza između trbuha i mozga?

Našem mozgu potrebno je obavijest na temelju kojeg će odrediti kako se osjećamo, a iz utrobe stižu najvažnije informacije o tome: ona poznaje svaka molekula naše krvi, prati razinu hormona, brine o imunitetu i zna što proizvodi desetak trilijuna najrazličitijih bakterija unutar naših crijeva.

Neke od tih bakterija “krive” su što mozak ponekad dobiva pogrešan signal da smo gladni čak i kad smo siti. Bakterije su važan trener imunološkog sustava, pomagač u probavi, proizvođač vitamina i stručnjak za oslobađanje od otrova iz loše hrane (recimo buđavog kruha) i lijekova. Zato ih mozak tako pažljivo osluškuje.

Koja hrana prija jednom, a koja drugom tijelu?

Mozak veoma voli slatkiše, jer je šećer koncentrat energije koju on može brzo iskoristiti. Ali, trbuhu ne prijaju, što signalizira povremenim proljevom. Nije problem samo u bijelom šećeru, za koji je već dokazano da je nezdrav. I višak inače korisne fruktoze (a to kod većine ljudi znači više od 50 grama dnevno, što je pet krušaka, šest jabuka ili osam banana) može biti loš ako u želucu imamo suviše fruktoze, za nju se veže triptofan, aminokiselina neophodna za građenje serotonina, hormona koji određuje dobro raspoloženje ali i sitost.

Neotkrivena netolerancija na fruktozu, to je tek nedavno utvrđeno, može uzrokovati depresiju, kao i stalni osjećaj gladi, odnosno potrebu da se unosi šećer, što opet rezultira povremenim bolovima u trbuhu. A fruktoze ima, osim u voću, i u mnogim drugim namirnicama, naročito u industrijskim prerađevinama i kečapu.

Našoj utrobi često smeta i mliječni šećer, laktoza. Ljudi s godinama gube sposobnost njene razgradnje – nadimanje i proljevi kod starijih osoba vjerojatno su posljedica uobičajene čaše mlijeka za doručak ili pred spavanje.

Kod nekih ljudi postoji i netolerancija na gluten iz pšenice. Iako su, u principu, žitarice vrlo korisne u prehrani, trebalo bi ograničiti njihovo unošenje, dok su naši preci – lovci i skupljači – jeli oko pet stotina vrsta biljaka, ljekovitih trava i korijenja, današnja prehrana uglavnom se sastoji od 17 kultiviranih biljaka, s kojima ljudska utroba teže izlazi na kraj.

Kakvu onda hranu jesti?

Onu poslije koje se osjećamo ugodno dva-tri sata pošto smo je pojeli, jer je toliko vremena potrebno da dospije u našu krv. Postavimo sebi pitanje: “Onaj kolač je zaista bio ukusan, ali zašto se sad osjećam toliko umorno?” Naprotiv, kad se pogostimo namirnicama koje sadrže vlakna, naročito ona topiva u vodi, poput inulina, naš trbuh je zadovoljan i šalje nam pozitivne signale, pa smo puni elana.

Jedno poglavlje u knjizi posvetili ste bakterijama koje žive unutar naših crijeva. Koje su “dobre” a koje “loše” i događa li se i da promjene uloge?

“Dobre” su one koje pomažu probavi, doprinose da crijeva budu čista, održavaju imunološki sustav i utječu na regulaciju tjelesne težine, raspoloženje i razinu korisnog kolesterola. One druge “kvare” ravnotežu, remete procese, izazivaju upale, potiču bolesti …

Među njima je možda najpoznatija salmonela, krivac za proljeve i povraćanja. Tri pravila pomažu da se s njom izborimo: u kuhinji koristiti plastične, a ne drvene daske za rezanje hrane, jer se mogu bolje operati, i nemaju brazde u kojima se bakterije zadržavaju; sve što dolazi u dodir s presnim mesom ili jajima (daske, ruke, pribor za jelo, cjedila, spužve …) dobro oprati vrućom vodom; meso ili hranu s jajima obavezno termički obraditi.

Helikobakterija, najstarija “kućna životinja” čovječanstva, primjer je bakterije koja može biti i “dobra” (smanjuje rizik od astme, raka pluća ili šloga) i “loša” (može potaknuti upale, čireve i rak želuca).

Kako radi naš probavni sustav?

Od ulaska u naše tijelo do trenutka kad ga njezini ostaci napuste, hrana prolazi dugačak i zanimljiv put i susreće se s raznim organima i njihovim stanovnicima, koji pomažu da na najbolji mogući način iskoristimo to što nam ta hrana nudi.

Slina počinje razlaganje ugljikohidrata, djeluje antibakterijski mucinom, bori se protiv gljivica i bolova opiorfinom (sredstvom koje djeluje jače od morfija; doduše, proizvodi ga u malim dozama), jer su usta vrlo osjetljiva – tu ima više živčanih završetaka nego bilo gdje u organizmu , pa bi nam, recimo, i najmanja točkica s jagode užasno zasmetala.

Tu su, onda, krajnici, stražari, pa jednjak, onda želudac – iskošena vrećica čudnog oblika, čiji jedan dio probavlja krutu hranu, a drugi se bavi tekućinama – zatim vijugavo tanko crijevo sa sitnim resicama koje do kraja usitne hranu i iz nje izvlače hranjive tvari, te ih preko crijevnog zida šalju u krv.

Najzad, debelo crijevo, gdje se resorbiraju važni minerali, i uz pomoć trilijuna bakterija izvlači dodatna doza masnih kiselina bogatih energijom i vitaminima (K, Be 12, riboflavin, tiamin …). Ostatak se izbacuje. Naš izmet je uvijek jednake slanoće, vjerujte mi na riječ!

Da li i slijepo crijevo ima neku ulogu?

Mnogi ga smatraju bespotrebnim organom i sjete ga se tek kad se upali, zaboli i ugrozi život pacijenta. Ono je, zapravo, službeno važan dio debelog crijeva, sastavljen gotovo isključivo od imunološkog tkiva i korisnih bakterija (naročito za ljude koji žive u područjima s mnogo uzročnika proljeva). Ukoliko tu “svrati” neka loša klica i zagadi ga, reagira otokom i upalom. Operacijom se uklanja crvuljak, koji visi s njegove donje strane.

Što najviše ugrožava unutrašnjost našeg trbuha?

Loše životne navike, nadasve one u prehrani, o kojima sam već govorila, i – stres. On je vjerojatno jedan od najbitnijih uzročnika nadraženosti crijeva. Stres je nehigijenski. Mijenja vremenske prilike u trbuhu. Loši stanovnici utrobe tada se uspješno umnožavaju, a dobri ne stižu da obave svoje redovite zadaće.

Kod pacijenata s nadraženom utrobom dobre rezultate postiže hipnoterapija. Ali, i zdrave osobe koje povremeno pate od depresije i strahova trebalo bi tad se podsjetiti da i napuhnut trbuh može izazvati loša osjećanja, uslijed stresa ili nepodnošenja određenih namirnica. Krivicu ne treba uvijek tražiti u mozgu.

————————————————– —

Crijevna flora

Čovječja crijevna mikrobiota teži oko dva kilograma i u njoj živi oko sto milijuna bakterija (koje čine 90 posto svih stanovnika utrobe i dijele se na dvadesetak tipova), kao i razne gljivice i kvasci. U gramu izmeta više je bakterija nego ljudi na Zemlji! Znanstvenici su 2011. istraživali floru pupka, i tu otkrili bakterije dotle poznate samo iz mora u Japanu – a ispitanik nikada nije bio u Aziji.

—————————————————–

Krajnici i pretilost

Istraživanja su pokazala da su osobe kojima se krajnici uklone prije navršene sedme godine života izloženi visokom riziku od prekomjerne težine. Liječnici još ne znaju zašto. Ipak, povezanost imunološkog sustava (kojem pripadaju krajnici) i tjelesne težine sve češće je predmet studija. Za neuhranjenu djecu učinak operacije krajnika, naprotiv, može biti odličan. Dobivaju na težini do normalnih granica. Dakle, krajnike vaditi samo ako su toliko uvećani da otežavaju disanje i spavanje!

—————————————————–

Trubački koncert u trbuhu

Alkohol može hiljadostruko da uveća visokoproduktivne bakterije u našoj utrobi, jer ga neke bakterije koriste kao hranu, a one su vrijedni proizvođači plina. Tako se noćni disko pretvara u trubački koncert unutar trbuha.

Pušenje, s duge strane, utječe na veću proizvodnju želučane kiseline, što izaziva žgaravicu i podrigivanje kiseline. U tom slučaju najbolje je zauvijek ostaviti cigarete, a u međuvremenu pomaže i nekoliko gutljaja vode i uspravljena leđa, dok je noću dobro leći uzdignuvši trup za trideset stupnjeva.

—————————————————–

Istine i zablude o maslinovom ulju

Hladnocijeđeno, takozvano djevičansko maslinovo ulje, smatra se jednom od najpoželjnijih namirnica za zdravlje organizma, jer štiti od arterioskleroze, celularnog stresa, Alzheimerove i raznih očnih bolesti, prevencija je za neke vrste raka, pomaže kod reume i artritisa, ima potencijala da se izbori s naslagama sala, njeguje unutrašnjost naših crijeva …

Ipak, ističe Gulia Enders, nikako ga ne bi trebalo koristiti za prženje, jer tada veže za sebe opasne slobodne radikale iz zraka. A nije, kako mnogi vjeruju, ni univerzalni lijek za kožu i kosu. Naprotiv, dermatološke studije pokazuju da čisto maslinovo ulje iritira kožu, a kosa poslije njegovog nanošenja postaje toliko masna da ne može normalno rasti.
 

 
(politika.rs/uredio:nsp)

Dokaza o ljekovitim svojstvima ulja origana sve je više. Između 52 testirane biljke, samo je ulje origana djelovalo na candidu, E.coli, salmonelu i pseudomonas aeruginosa

Origano je samonikla mediteranska biljka koja se smatra jednom od najljekovitijih biljaka na svijetu. Vrlo je cijenjeno njegovo ulje, koje se dobiva od divljih vrsta origana posebnim procesom destilacije da bi se sačuvala sva ljekovita svojstva.

Istraživači sa Sveučilišta u Arizoni objavili su nove rezultate gdje su pronašli da karvakrol, fenol ulja origana deaktivira opasne mikroorganizme i zagađivače na razini koji mogu pozitivno utjecati na pripremu i sigurnost hrane

Ne samo da je origano ulje moćno antibakterijsko sredstvo već i izražava vrlo antioksidantna i antibakterijska svojstva koja se mogu primijeniti na hranu.

Origano ulje može uništiti kancerogene tvari u pripremanju hrane na visokim temperaturama

Kada je Sadana Ravi Shankar  sa svojim timom, ulje origana dodala na mljeveno meso junetine, otkrili su da je karvakrol spriječio formiranje 78 posto heterocikličnih kancerogenih molekula koje nastaju kada se životinjska mast kuha na visokim temperaturama.

U drugoj studiji, utvrđeno je da ulje origana suzbija salmonelu i E.Coli. Studije pokazuju da su primjene ulja origana bezbrojne, a Ravi Shankar vjeruje da bi pomoglo u pripremi industrijske hrane.

Ulje origana bi moglo zamijeniti zračenje, izbjeljivanje i druge kemijske i neprirodne metode koje se koriste za pročišćavanje hrane i životinjskih proizvoda.

Ulje origana kao protuupalno djelovanje protiv mikroba

Svrha ulja origana, kako su utvrdili znanstvenici na Medical Center sveučilištu, može biti dovoljno učinkovito zamijeniti mnoge lijekove koje tretiraju debelo crijevo, jetru i probavni sustav.

Ovo je dobra vijest za ljude koji pate od Candide, gljivice koja muči milijun ljudi diljem svijeta. U jednoj studiji, 77% pacijenata koji su koristili ulje origana, šest uzastopnih tjedana, izliječeno je od Candide.

Ostale koristi origano ulja: Karvakrol je također odgovoran za smanjenje pretilost i može spriječiti dobivanje na težini. Može smanjiti upalu koja je čest uzrok pretilosti zbog masnog tkiva.

Snažno protiv bakterija

Najvrednija ljekovita tvar u ulju origana je karvakrol – sastojak koji ima snažna antibakterijska svojstva. Britanski znanstvenici u istraživanjima su potvrdili da je ulje origana učinkovito protiv 25 različitih bakterija. Djelotvorno je protiv većine bakterija koje uzrokuju infekcije debelog crijeva i urinarnog trakta, tifusa, kolere, čireva i kožnih infekcija. Osim što uništava bakterije, ulje origana ima snažno antivirusno djelovanje i učinkovito štiti od gripe, prehlade, zaušnjaka i ospica.

Agresivno protiv gljivica

Agresivna antigljivična svojstva ulja origana sprečavaju tvrdokorne infekcije poput kandidijaze, gljivica na noktima i vlasištu te atletsko stopalo. Kod kandidijaze ulje se pije, a kod gljivica na noktima može se primjenjivati ​​lokalno.U slučaju gljivica na tjemenu koje uzrokuju perut preporuča se dodati nekoliko kapi ulja prilikom pranjaja kose.

Potencijalno djelovanje protiv raka

Ulje origana moglo bi postati dio terapije za liječenje raka. Znanstvenici su testirali djelovanje karvakrola na stanice raka prostate. Ispostavilo se da karvakrol izaziva stanje zvano “apoptoza” – samouništenje stanica raka. Apoptoza je jedan od načina na koji se tijelo rješava nefunkcionalnih ili malignih stanica, poput onih koje se nalaze u tumorima.

Uspješno protiv alergija

Ulje origana sadrži ružmarinska kiselinu, koja je snažan antihistaminik i moćniji antioksidans od vitamina E. ružmarinska kiselina najčešće se koristi u liječenju alergijskih reakcija, bronhijalne astme, reumatoidnog artritisa i gingivitisa. Već samo inhaliranje ulja pomaže kod alergije.

Čuvar vida i sluha

Antioksidativna svojstva ulja origana blagotvorna su za dugotrajno očuvanje zdravlja. Ona štite od slobodnih radikala i popravljaju već nastala oštećenja stanica. Antioksidansi usporavaju starenje, štite od raka, sprječavaju makularnu degeneraciju, gubitak vida i sluha, živčane poremećaje i mnoge druge bolesti vezane uz djelovanje slobodnih radikala.

Prva pomoć kod ugriza

Ulje origana ima moć neutraliziranja otrovnih ugriza, poput pčelinjih, zmijskih i paukovih. To ga čini neprocjenjivom prvom pomoći u takvim situacijama. Ujedno je korisno za sprečavanje infekcija, smanjivanje upala i bolova od ubodnih rana i ugriza životinja.

Pomoć kod sportskih ozljeda

Ulje origana dobar je saveznik tjelesno aktivnih osoba, jer olakšava grčeve i bol u mišićima, pospješuje zacjeljivanje ozljeda, uganuća, upala tetiva i slično.Njegova protuupalna svojstva ujedno ga čine i moćnim lijekom za artritis.

Način primjene origana

Preporučena doza ulja origana je 1-4 kapi tri puta dnevno (ukupno maksimalno 12 kapi dnevno, nikada u jednoj dozi). Ima jak okus pa ga obavezno razrijedite u baznom ulju, soku ili čaju.

Ulje origana možete staviti nekoliko kapi ispod jezika i toplu slanu vodu ako imate zubobolju ili infekciju u ustima. Može se koristiti i kao kućni lijek za sinusne infekcije.
 

 
(dnevne.rs,youtube/uredio:nsp)

Ovi jednostavni sastojci mogu se naći u lokalnoj ljekarni. Ovaj lijek će pomladiti kosti za 20 godina

Ovaj lijek koji može pomladiti kosti za 20 godina je bio korišten od strane naših baka, a sada možete napraviti svoj vlastiti uz pomoć tri jednostavna sastojaka.

Dakle, ako se osjećate težinu u nogama, bol u zglobovima, ako se boreite sa bolovima u leđima i osjetiti učinke neke stare ozljede, ne trebate skupe gelove i masti.

Samo ove tri namirnice i napravite ovaj jednostavan recept.

Svi sastojci se mogu kupiti u ljekarni.

Jod je poznat kao lijek koji ubija gljivica, parazita, virusa i bakterija, a neki kažu da imaju može izliječiti infekcije mjehura s njim.

Ovaj lijek će pomoći u liječenju artritisa, osteoporoze, i boli u leđima u boli koji se odnosi na zglobovima, kostima i mišićima.

Ovaj lijek će pomoći pomladiti kosti za 20 godina. Dakle, ako ste osjećaj boli ti sastojci će pomoći.

Sastojci:

- 150 ml alkohola
– 50 ml joda
– 5 aspirin tablete 300 mg

Upute:

1. Pomiješajte alkohol jod i dodajte drobljene teblete aspirina.
2. Pomiješajte zajedno i ostavite na tamnom mjestu 21 dan.
3. Nakon 21 dana, lijek će biti spreman za korištenje.
4. Koristite ga kao oblogu ili gga utrljavajte masiranjem na područje na kojem se javlja bol
 
(healthyandnaturallife.com/uredio:nsp)

Na temelju ovih zaključaka dr Hamer je postavio svoju teoriju o Pet bioloških zakona Nove medicine, a sva njegova otkrića su u potpunom skladu sa prirodnim zakonima embriologije i sa logikom evolucije

PET BIOLOŠKIH ZAKONA DR HAMERA

PRVI ZAKON je takozvano “Željezno pravilo” i kaže: Sve ozbiljne bolesti potječu od šokantnog događaja koji je jedinka iskusila kao nešto vrlo teško, izrazito dramatično i izolirano. Sadržaj psihološkog konflikata određuje mjesto na kojoj se pojavljuje fokus konflikta i to je ono što se vidi na CT snimku kao niz koncentričnih prstenova nazvan HH. Ovo mjesto je uvijek u korelaciji s nekom lokacijom u organizmu i na tom mjestu u tom tkivu će se razviti simptomi bolesti. Daljnji razvoj konflikta određuje i daljnji razvoj lezije u mozgu (fokusa nazvanog Hermanov žarište) i razvoja bolesti u tkivu nekog organa.

DRUGI ZAKON (definira postojanje dvije faze bolesti) i kaže: Pacijent koji još nije riješio konflikt je u prvoj aktivnoj konfliktnoj fazi, gdje simpatički živčani sustav prevladava i učinak se očituje padom energije). Ako pacijent uspije riješiti ovaj konflikt, ulazi u drugu fazu – fazu liječenja (reparacije) u kojoj parasimpatički živčani sustav prevladava, i tada se manifestacija ove aktivnosti dijagnosticira kao “topla bolest” (to su reumatske, infektivne, alergijske i sl. bolesti) .Ova druga faza, zapravo faza liječenja, iziskuje mnogo više rizika, i pravo kompletno izlječenje nastaje tek na završetku ovog čitavog procesa. U određenim okolnostima, nerješavanja konfikt već samo njegovim snižavanjem na novo prihvatljiv za život, može često biti bolje nego suočaanje s drugom fazom, tj. potpunim izlječenjem. (Ovdje se vjerojatno radi o teškim upalni procesima ili često degenerativnim bolestima kada organizam “riješi” da neki organ potpuno izbaci iz upotrebe).

TREĆI ZAKON (ontogenetski sustav tumora i ekvivalentne bolesti) kaže: Napredak neke bolesti je prvenstveno kontroliran iz mozga i to ili iz “starog mozga” (produžena moždina i mali mozak “ili iz” novog mozga “(velikog mozga).

“Stari mozak” upravlja primitivnim procesima, a “novi mozak” se bavi društvenim i teritorijalnim pitanjima čitave jedinke u odnosu na vanjski svijet. Tako se određeni emocionalni konflikti, kao što je na primjer psihološki konflikt odvajanja, sukob identiteta ili teritorijalni sukob ili doživljaj obezvređivanja manifestiraju kao Hamerovo žarište u tom dijelu mozga i aktiviraju se onda signali koji se šalju u tkivo koje je vezano za tu moždanu regiju. Ovo su takozvane psihosomatske bolesti.

Primjerice psihološki profil ljudi koji su u dugom razdoblju nesposobni da pobjegnu od situacije koja ih psihički uznemirava i ne odgovara im, ili ne mogu održati ono što im odgovara ili se ne mogu zaustaviti u emotivnoj uzemirenosti kad je to poželjno, i jednostavno ne znaju što da rade i kako riješiti neki problem i donesu odluku, stvaraju energetski koflikt u organizmu koji se biološki može pojaviti sa simptomima multiple skleroze ili paralize.

Srčani infarkt je posljedica grozničave borbe za teritorijem ili nekim njenim sadržajem, kao i osjećanjem teritorijalne ugroženosti. Doktor Hamer je tako priložio čitavu listu raznih tipova emocionalnih konflikata i preciozno definirao koji simptomi bolesti od njih mogu nastati.

Sljedeći embriološki princip nastanka tkiva iz zametka dr Hamer je definirao i tijek napretka bolesti i vrstu tkiva na kome će se razviti tumor ili ulcer aktiviran iz regije gdje je uočena lezija HH u mozgu. Ovisno je li lezija nastala u ektodermu, endodermu ili mezodermu može se točno definirati tkivo koje će biti pogođeno bolešću.

Tako konflikt čiji se fokus u mozgu nalazi u poduženoj moždini (koja kontrolira tkiva koja nastaju iz endoderma) ili veliki mozak (koji kontrolira tkiva nastala iz mezoderma) pokazuju umnožavanje stanica u aktivnoj fazi konfikt (to je rast tumora), ali i destrukciju tako nastalog tumora u drugoj fazi – fazi liječenja.

Konflikti koji nastaju u velikom mozgu i pogađaju ostatak mezoderma i iz njega nastala tkiva i sva ona koji su nastala iz ektoderma) manifestirati će se kao stanično propadanje (nekroza i ulceri) ili će se manifestirati kao hipofunkcija u aktivnoj fazi, dok će u fazi liječenja doći do popravka i popunjavanja oštećenog tkiva (što također može biti dijagnoticirano od strane liječnika kao tumor).

Hamer je tako jednostavno, uvažavajući činjenicu da su psiha, tkivo i mozak jedinstven sustav, mogao na temelju samo jednog poznatog parametra, a to je CT snimak mozga, da dijagnosticira stanje čitavog organizma. Evo što je sam izjavio u jednom intervjuu: “Nakon jednog predavanja koje sam imao u Beču, svibnja 1991. kolega liječnik mi je dao snimku CT mozga jednog svog pacijenta i pitao me da otkrijem na temelju toga njegovo organsko stanje i koje konflikte ima. Bilo je tada prisutno dvadeset kolega od kojih su neki bili radiolozi, a neki CT specijalisti.

Od tri razine (koja simultano pogađa Dirk Hammer Sindrom), ja sam imao samo razina mozga. Od tog snimka bio sam u stanju dijagnosticirati karcinom u stanju krvarenja u mjehuru koji je bio u fazi zalječivanja, stari karcinom prostate, dijabetes, stari karcinom pluća i senzorsku paralizu jedne specifične regije u organizmu i naravno odgovarajuće konflikte. Kolega koji mi je da CT snimak je ustao i rekao: ‘Čestitam gospodine Hamer. Pet dijagnoza – pet pogodaka. To je točno ono što pacijent ima i vi ste točno ustanovili što on ima sada i što je imao prije. Fantastično! ‘Jedan radiolog mi je rekao:’ Od sada sam uvjeren u vašu metodu. Kako ste pogodili da ima krvarenje karcinoma u mjehuru? Nisam ništa našao na CT-u ‘.

Da iz CT snimka pogodi oštećenja u čitavom organizmu, doktor Hamer je bio u stanju jer je napravio kartu moždane mase i odgovarajućih organa i tkiva. Ovui kartu su, na žalost, neki naizgled sljedbenici Nove Mdeicine loše kopirali, pa se dr Hamer od mnogih ovakvih praktičara često ograđuje.

ČETVRTI ZAKON (ontogenetski sustav mikroba) kaže da: Mikorobi nisu uzročnici bolesti ali se koriste u organizmu i njihov rad koordinira također mozak kako bi optimizirao fazu liječenja, pod uvjetom da su određeni mikroorganizmi na raspolaganju kada je to potrebno.

Gljivice i mikobakterije rade na tkivima koji potječu od endoderma, kao i na nekima koji potječu od mezoderma. Bakterije rade na svim tkivima izvedenim iz mezoderma dok se virusi pojavljuju na onima izvedenim iz ektoderma. Dr Hamer smatra da mikrobi zapravo imaju vrlo važnu ulogu u liječenju, i ne misli da su oni štetni po organizam kao što to tvrdi pogrešna teorija Louisa Pasteura.

PETI ZAKON (“Suština”): Konfiktna aktivna faza i faza izlječenja nakon konflikta, kako je gore opisano, sačinjavaju “prirodne programe posebnog značaja” koji su razvijeni za vrijeme evolucije vrsta i bez prestanka funkcioniraju i u slučaju raznih stresova i posebno u slučaju kratkotrajnog prestanka energetskog napajanja.

NE PANIČITI ZBOG DIJAGNOZE TUMORA!

Tako po dr Hameru, bolesti u onom smislu kako ih tretira suvremena alopatska medicina zapravo i ne postoje već sve ove manifestacije koje su definirane kao “bolesti” predstavljaju prirodno programiranje organizma (sinvolles biologisches Sonderprogramm) s ciljem održavanja života. Tom programu pripadaju i tvorevine kao što su bakterije, gljivice i virusi. Dodajmo ovdje da su virusi samo dio genskog materijala koji se ne nalazi u dijelu stanice, kako to tvrdi i njemački virolog dr Stefan Lanka.

Sve razne vrste tvari za koje se tvrdi da izazivaju rak ispada da ga ne izazivaju, već ga kompliciraju, često vrlo teško, a to su po dr Hameru, prije svih kemijske tvari i postupci koji se koriste u liječenju raka. Najgore su upravo kemoterapija i X-zračenje. I to je težak paradoks suvremene medicine.

Što je još zanimljivije dr Hamer je otkrio da pojava metastaza u organizmu prethodi emocionalni stres koji dožive oni koji se suoče s dijagnozom raka kao vrlo “teške i smrtonosne bolesti”. To je trenutak kada kancerozne stanice počinju putovati preko arterija, a što se nikada ne događa odmah na početku stvaranja raka. Hamer tvrdi da životinje nikada ne dobivaju metastaze jer ne razumiju dijagnozu – “VI IMATE RAK!”

Zato za onoga kome je dijagnosticiran rak ništa nije gore od straha i panike koja ga u tom trenutku obuzme. A da strah i panika od otkrivanja raka budu prisutni kod ljudi diljem svijeta izgleda najviše doprinose mediji puni priča o borbi suvremene medicine s ovom “opakom bolešću”. Istodobno građani se neprekidno upozoravaju da je vrlo važno da redovito vrše preventivne preglede radi “ranog otkrivanja bolesti”.

Ali, prema doktoru Hameru formiranje tumora predstavlja prirodan proces reparacije tkiva i on se događa u životu svakog čovjeka i predstavlja urođen prirodni program samoodržavanja. Možete li zamisliti koliko ljudi na svijetu je u svom organizmu razvilo tumor, a da zato što nisu “na vrijeme “otišli kod liječnika na razne screeninge, nikada nisu ni saznali da ga imaju ili su ga imali.

“Što se tiče dijagnosticiranja raka, tvdi dr Hamer,” oko 40% posto rutinskih pregleda otkriva stare učaurene tumore, koje treba ostaviti i ne dirati ih. Ukoliko ovakva dijagnoza prouzokuje nove stresove, kao što je to stres izazvan strahom od bolesti ili smrti, treba se odmah usredotočiti na ove konflikte. U svakom slučaju, nikada ne treba paničariti ili strahovati od “metastaziranja kanceroznih stanica”.

Hamer također tvrdi da tumor mozga zapravo ne postoji jer se stanice u mozgu nakon rođenja više ne mogu umnožavati. Ono što se na skeneru vidi i što su liječnici ranije često otkrivali kao tumor zapravo je bezopasno vezivno moždano tkivo sačinjeno od glija stanica, koje se javljaju u drugoj fazi izlječenja na mjestu Hamarovog žarišta, kada koncetrični krugovi na CT snimku počinju blijediti i pretvaraju se u mrlju. Ovo vezivno moždano tkivo počinje ispunjavati prostor u kojem je nastala HH lezija. Na tom mjestu zato nastaje povećana krutost tkiva, i to ne izaziva tegobe sve dok organizam ne doživi novi konflikt na istom mjestu. To se na CT snimku može obojiti bijelom bojom i jasno se vidi. Na žalost, kirurzi su skloni to fizički uklanjati i pacijenta osloboditi bolova, ali time naprave nova oštećenja. Dakle, očito je da se u liječenju raka mora prvo poći od rješavanja energetskog konflikta. Zanimljivo je da se uglavnom sve alternativne terapije (o kojima smo ranije pisali) koje su se pokazale uspješnima u fizičkom smislu svode na ubacivanje elektrona u kancerozne stanice (koje rade anerobno) i to iz kisika.

PRVI KORAK U LIJEČENJU RAKA JE RJEŠAVANJE KONFLIKTA!

S obzirom da je liječenje simptoma uvijek razmjerno intenzitetu trajanja konflikta u aktivnoj konfliktnoj fazi, treba uvijek nastojati da se konfikt riješi što je prije moguće i organizam upravo to nastoji sam uraditi.

Ukoliko konflikt ne može se razriješiti zbog postojanja prisile, primjerice dugotrajne jake emocionalne nestabilnosti, umanjivanje njegovog intenziteta je najvažniji korak. Izrazito aktivan konfikt koji dugo traje – lišava tijelo energije do razine kada organizam propada i jedinka umire od onoga što se naziva kaheksija. Narod za mršave ljude u terminalnoj fazi bolesti jednostavno kaže – izjeo ga rak.

Za vrijeme aktivne konfliktne faze uglavnom se ne uočava nikakva fizička promjena u organizmu koja bi se mogla okarakterizirati kao simptom bolesti. Simptom se pojavljuje tek u drugoj fazi, u fazi zalječivanja.

Na primjer, tumori koji se razvijaju za vrijeme prve faze, kao rak pluća, žljezdani rak dojke, jetre, gušterače itd. obično detektiraju samo prilikom rutinskog pregleda (PSA test, mamogramu, Pap test) kroz takozvano “rano skeniranje” ili medicinskim pretragama koje imaju zadatak da nešto pronađu. Ali sva takva skeniranja, rendgenska snimanja i sve druge vrste pregleda (skopia) mogu u stvari biti okidač novog stresa, koji ima za posljedicu stvaranje novog konflikta, jer i samo suočavanje sa pregledima u emocionalnom smislu može izazvati konflikt zbog zabrinutosti, straha od mogućeg pozitivnog nalaza, straha od smrti i sl. Svi ovi stresovi tako vode stvaranju novih kancera.

Opći pad energije, umor, glavobolja, otok, zapaljenje, groznica, zagnojenost itd. su sve to naznake da je neki postojeći konflikt riješen i da je sada organizam u fazi izlječenja prirodnim procesom. Tako većina “bolesti” (kako to suvremene medicina tumači) uključujući intraduktalni rakdojke (na koji otpada oko 25 posto svih karcinoma dojke), maternice, rak bronha ili ne-Hodgkin limfom tretiraju se surovom alopatskim medicinom i medikamentima, kada su već u procesu samoizlječenja.

CITOSTATICI UBRZAVAJU RAST TUMORA

“Kemoterapija i radijacija su tako vrlo brutalni napadi na organizam koji sam nastoji se reparirati i zaliječi i on se tako emocionalno (energetski) batrga naprijed i natrag između nade i panike i to je najteža situacija za pacijenta i izaziva mnogo teže komplikacije”, trvrdi dr Hamer.

“Kirurško odstranjivanje tumora se preporuča samo ako vitalni živci, arterije ili drugi putevi za opskrbu ili eliminaciju otpadnih produkata su pogođeni, primjerice opstrukcija crijeva, žučnog mjehura ili dušnika. Ovo se događa u 15 do 20 posto slučajeva i to su i jedini slučajevi kada tumor vodi do komplikacija. Učaureni (inkapsulirani) tumori koji se ne mogu sami razgraditi zbog odsustva neophodnih mikroba, mogu biti uklonjeni kirurški, ukoliko pacijentu smetaju, savjetuje dr Hamer.

Što se tiče korištenja medikamenata doktor Hamer smatra da se moraju koristiti samo kada imaju učinak koji je u skladu s onim što organizam sam nastoji učiniti kako bi se izliječio. Davanje medikamenata sa simpatikotoničnim efektom koji tonus oganizmu ubrzavaju i podižu krvni tlak pojačavajući konfliktativne simptome (produžava konfliktu aktivnu fazu i čak je pojačava) dok medikamenti sa vagotoničnim efektoma čine suprotno. Dakle, očito je da “za vrijeme konfliktno aktin faze, pacijent treba dobiva samo” vagotonične “lijekove koji smanjuju stanje stresa.

Prema doktoru Hameru, antiobioticima ometaju ili potpuno prekidaju prirodnu reparaciju koju obavljaju neki mikrobi na određenom organu. Naime, svi antibiotici, kortizon, antihistaminici i antinflamatorni medikamenti su simpatikotonični medikamenti sa stimulativnim učinkom. Kad se koriste za vrijeme faze izlječenja (vagotonične) oni očito ometaju ili prekidaju prirodan proces izlječenja.

Simpatikotonični medikamenti su ipak preporučljivi u slučaju intenzivne faze liječenja s potencijalno ozbiljnim komplikacijama, posebno za vrijeme kriza nalik epileptičnim, naglašava dr Hamer.

Da dodamo i jednu zanimljivost koja nije vezana za dr Hamera, a to je da nikotin iz cigara djeluje protuupalno, i to čini upravo preko vagus živca. Zato nikotin i djeluje umirujuće kod nervoznih ljudi. Zašto je onda toliko važno zabraniti pušenje, koje mnoge pod stresom očito smiruje? Ne dovodi li ovo one koji su postali ovisnici o nikotinu u još jednu stresnu situaciju? Da li je to pravi razlog za opću hajku na pušače, pošto dokaza da cigarete izazivaju rak – nema?

Davanje medikamenata, kao i herbalnih dodataka ili hranjivih dodataka, prema dr Hameru, mora biti uvijek u skladu s time u kojoj je fazi organizam – da li aktivnoj konfliktnoj fazi (koju nastoji riješiti i) ili u fazi reparacije nakon oštećenja.

Sedativi i “omamljivači” koji se uzimaju u dugom razdoblju mogu postojeći aktivni konflikt premodelirati tako da on postane odgođen konflikt. Oni drastično umanjuju motivaciju i ukupnu energetsku snagu organizma neophodnu da se konflikt razriješi.

Svi citostatici su otrovni simpatikotonični agensi. Oni ubrzavaju rast tumora koji se razvija za vrijeme aktivne – konfliktne faze. Istovremeno oni umanjuju elastičnost moždanog tkiva koje je uključeno u proces liječenja i stvrdnjavaju ga. Preko hemo tretmana moždani otok se naizmjenično skuplja i širi i konačno, ovaj “harmonikaški” efekt može dovesti do cijepanja moždanog tkiva s ozbiljnim posljedicama.

Tretmani X-zračenjem također imaju citotoksičan efekt. Ukoliko se zračeni organizam uspije oporaviti od ovakvog tretmana vidjet ćemo u njemu leukemiju i to biološki izaziva efekt samosmanjivanja koji uključuje i kosti.

Jedna od najstrašnijih stvari u suvremenoj medicini kod oboljelih od raka je davanje morfija: “Samo jedna injekcija morfija data pacijentu u najdubljoj fazi vagotoniji može biti fatalna. On izaziva promjene u mozgu, paralizira crijeva i kompletno onemogćava funkciju reparacije tako što jednostavno onemogućava funkcioniranje čitavog organizma pošto slabi njegov životni nagon”.

“Bolovi u toj drugoj fazi reparacije su stvari dobar znak, znak oporavka, ali konvencionalna medicina to ne shvaća tako, već to vidi kao približavanje smrti. I pomoću mofijuma pomaže organizmu da umre. I zaista vrlo brzo, organizam tako tretiran umire, ali ne od raka već od “lijeka”, tvrdi doktor Ryke Geerd Hamer.

MEDICINSKI ESTABLIŠMENT NE PRIHVAĆA NOVU MEDICINU

Ovakvim svojim tvrdnjama i načinom tretmana pacijenata (kojih je kod doktora Hamera bilo sve više) on je zadao težak udarac farmakobiznisu koji na suvremenim bolestima zarađuje stotine milijardi dolara godišnje. Geerd Hamer je zapravo u potpunosti negirao samu suštinu liječenja kakvu spovodi već desetljećima alopatska medicina iza koje danas stoji Svjetska zdravstvena organizacija i čitav Međunarodna medicinski establišmment. I to moćni farmakobiznis nije mogao podnijeti.

Kada je dr Hamer 1982. htio na sveučilištu u Tübingenu (u Njemačkoj) predstaviti svoju znanstvenu teoriju (sa svim znanstvenim referencama i dokazima koje je prikupio) – odbijen je bez obrazloženja. O njegovim znanstvenim tezama nisu htjeli (nisu smjeli) dati nikakvu službenu ocjenu. Jedno vrijeme su šutili, a onda je sveučilišni odbor od doktora Hamera tražio da se odrekne svojih teza pod prijetnjom da će raskinuti s njim ugovor o radu. Ovakva ucjena je bila bez presedana u povijesti sveučilišta.

Hamerove teze nitko znanstveno nije opovrgao. Pošto se nije htio odreći svog rada, dobio je otkaz i ovorio je privatnu liječničku praksu. Mediji su ga onda napadali zbog nastojanja da liječi rak – “opaku bolest” za koju se podrazumijeva, valjda, da se ne može tako jednostavno liječiti. Posprdno su ga nazivali “doktorom za rak”, šarlatanom i kriminalcem koji naivne ljude zavitlava i odvlači ih od pravog medicinskog tretmana koji bi im spasio život.

Ozlojeđeni pacijenti, koji su u njegovoj klinici vidjeli jedini spas od smrti (nakon što su već prošli otrovne i invazivne tretmane alopatske medicine koja im nije pomogla), organizirali su se i pisali žalbu državnim tijelima zbog proganjanja doktora Hamera, ali je njihovo pismo vraćeno pošiljatelju sa naznakom – da ga je nemoguće uručiti !

Hamerova privatna klinika u Katzenelbogenu je tako 1985. odlukom suda zatvorena, a pacijentima koji nisu željeli je napustiti, zaprijećeno je uhićenjem.

Da bi mu oduzeli licencu i spriječili ga da dalje radi liječničku praksu, po zakonu Njemačke, morali su utvrditi da je mentalno nesposoban za rad, pa je dr Hamer pozvan na psihijatrijski pregled. Pošto je on to odbio, “ugledni” psihijatrijski savjet koji je bio sačinjen od “najistaknutijih njemačkih psihijatara” (kako ih je establišment rangirao) utvrdio je, bez pregleda, da je dr Hamer psihopat i da nije sposoban za racionalno rasuđivanje. Zaključak su izveli na temelju toga što nije htio odreći svoje teorije (koju su oni protumačili čistom uobraziljom) i nije htio prihvatiti načine liječenja raka koje je propisivala konvencionalna (alopatska) medicina.

Pošto je 1997. godine utvrđeno da je iako bez licence za rad dao trima osobama oboljelim od raka medicinski savjet, uhićen je i stavljen 19 mjeseci u zatvor.

I tužiteljstvo u Austriji je povelo spor protiv Hamera, ali je moralo uvaži činjenicu da je od 6500 pacijenata oboljelih od raka, njih 90 posto ostalo u životu i pet godina nakon njegovog liječenja iako su svi bili u teminalnoj fazi bolesti.

Pored dr Hamera, u Njemačkoj, Belgiji, Francuskoj i danas se vrši sudki progon svih zagovornika Nove Medicine, dok je samo sud u Španjolskoj zaključio da nije u mogućnosti da utvrđuje koja je medicinska teorija ispravna, a koja nije. Tako se dr Hamer jedno vrijeme preselio u Španjolsku.

Ali, 2001. istaknuti neurolog Dr. Tereza fon Schwarzenberg, koja i sama pripada nobl kruigovima javno se založila da se ova teorija ipak mora službeno vrlo ozbiljno preispitati, a samog dr Hamera u slučaju da se pokaže da je u pravu darivati ​​Nobelovom nagradom.

Ona je čak u svojoj knjizi i kemoterapiju u potpunosti osporila. Mediji su se tako našli u nedoumici kako da se posprdno odnose prema nekome iz vlaastelinskih struktura, pa su zašutjeli. Ali, ne lezi vraže jer sve je to samo dio perfidne igre da se Nova Medicina ipak kako tako kompromitira i prevali na svoj kolosijek.

Tako su počele preko noći nastajati brojne klinike koje prihvaćaju Hamerove teze i čak promoviraju Novu Germanskim Medicinu. Ali, samo dr Hamer zna da oni to rade na jedan pokvaren i iskrivljen način. Dr Hamer se zato od mnogih ograđuje različitih pismima preko Interneta, s obzirom da su mu glavni medicinski i populistički mediji nedostupni.
 
Kako kontrolirati vlastito zdravlje Novom medicinom saznajte u videu: 
 

 
(ivonazivkovic.net/uredio i preveo:nsp)

Prethodni izvještaji znanstvenika u cijenjenim radovima i zakladama naglasili su koliko je soja važna za smanjivanje raka dojke. U međuvremenu, brojna istraživanja su dokazala upravo suprotno, da soja ubrzava razvoj stanica raka dojke

Kinezi nisu jeli soju, iako su jeli leću, zbog toga što soja sadrži velike količine prirodnih toksina ili “antinutrijenata”. Prvi među njima su moćni enzimski inhibitori koji blokiraju djelovanje tripsina i drugih enzima potrebnih za probavu proteina.

Ovi inhibitori su veliki, sklupčani proteini koji ne aktiviraju u potpunosti tijekom redovitog kuhanja. Oni mogu proizvesti ozbiljne želučane probleme, smanjiti probavu proteina i kronični nedostatak aminokiselina. Prilikom testiranja životinja, prehrane s puno inhibitora tripsina uzrokovala je patološka stanja gušterače, pa čak i rak.

Ubrzava nastajanje raka dojke

Istraživači u Memorijal Sloan Kettering centru za rak usporedili su tkiva tumora prije i poslije jednomjesečnog režima konzumiranja soja suplementa u odnosu na kontrolnu skupinu koja je dobivala placebo. Otkrivene su promjene u izražavanju određenih gena koji ubrzavaju rast stanica kod onih žena koje su uzimale soja suplement.

Otkriće ih je dovelo do zaključka da bi protein soje mogao ubrzati nastanak bolesti. Studija je navela: “Ovi podaci ukazuju na to da soja ima stimulativan učinak na rak dojke kod žena”.

Na tisuće žena danas konzumira soju vjerujući da će ih to zaštititi od raka dojke. Ipak, 1996. godine, istraživači su otkrili da žene koje konzumiraju izolirani protein soje imaju veće šanse da obole od epitelijalne hiperplazije, stanja koje ukazuje na zloćudnost.

Godinu dana kasnije, otkriveno je da dijetalni genistein stimulira rast stanica dojke, što je autore dovelo do zaključka da žene ne bi trebalo konzumirati proizvode od soje kako bi spriječile rak dojke.

“Nije točno da soja sprječava rak dojke”, rekla je dr Kylea T. Danijel. “Brojne studije su pokazale da soja doprinosi, pa čak i ubrzava rast stanica raka”.

Sve žene koje su sudjelovale u ovoj studiji su nedavno imale biopsiju dojki i dijagnosticirane su s rakom dojke u prvom ili drugom stadiju. Svima je zakazana mastektomija ili lumpektomija za dva do tri tjedna. Istraživači su rekli da ne znaju da li se efekti mogu obrnuti.

Vegetarijanci imaju veći rizik

Od žena s visokim razinama genisteina, nekoliko je iskusilo promjene u određenom nizu gena koji utječu na rast stanica raka dojke, smrt ili neki drugi aspekt patologije raka dojke, rekla je dr Jacqueline Bromberg, koautorica studije.

Promjene su uočene kod žena koje su konzumirale oko 51,6 grama soje (u vidu sojinog mlijeka) dnevno.

Istraživači su zaključili da oni koji redovito jedu soju unose približnu količinu svakog dana, osobito vegetarijanci i oni koji ne jedu mliječne proizvode. Posebno su ugroženi oni koji žive u azijskim državama, pošto konzumiraju velike količine tofua.

Anketa iz 1998. godine je pokazala da se u Japanu u prosjeku konzumira oko 7-8 grama sojinog proteina, manje od dvije žličice, dok se u Americi konzumira daleko veća količina.

Genetski modificirana

Svaka namirnica koja sadrži soju ima 93 % posto šanse da je GMO, ako nije navedeno da je organski proizvedena. Ipak, ni organskoj soji se više ne vjeruje. Soja je vrlo problematičan usjev.

USDA (ministarstvo poljoprivrede SAD) otkrilo je 2011. zavjeru vezanu za uvezenu soju s lažnim organskim certifikatima od dobavljača iz Kine. Kineska tvrtka je krivotvorila certifikat i pokušala prodati anorganske usjeve kao organske. Ovakve stvari se dešavaju svake godine, a samo par njih se otkrije. Čak i domaće uzgojena organska soja se sada ispituje na GMO porijeklo. Također, to što je soja organska ne umanjuje toksičnost njenog sadržaja.

Većina soje je nefermentirana

Fitati u nefermentiranim proizvodima od soje zapravo sprječavaju apsorpciju proteina i četiri ključna minerala: kalcija, magnezija, željeza i cinka. U svom prirodnom obliku, soja sadrži fitokemikalije koje imaju toksične efekte po ljudski organizam.

Tri glavna antinutrijenta su fitati, enzimski inhibitori i goitrogenim. Ovi antinutrijenti su prirodni način zaštite biljke, koji joj omogućuje da se efektivno razmnožava. Oni je štite od sunčevog zračeja, napada bakterija, virusa i gljivica. Zato životinje i ne jedu soju.

Sve biljke posjeduju neka antinutrijentna svojstva, ali soja je naročito bogata ovim kemikalijama. Ako se one ne uklone dugotrajnom pripremom koja podrazumijeva fermentaciju ili potapanje, soja predstavlja najgoru hranu koju osoba može pojesti. Većina soje (99%) koja se prodaje u maloprodaji i u vidu sojinog mlijeka je nefermentirana soja i opasna je.

Nefermentirana soja je povezana s probavnim problemima, problemima sa imunološkim sustavom, PMS-om, endometriozom, reproduktivnim problemima, alergijama, ADD i ADHD sindromima, većim rizikom od srčane bolesti, raka i gubitka libida.

Fermentirani izvori soje kao što su nato, miso, tempeh i neki drugi fermentirani tofu su vjerojatno jedini oblici soje koje ljudi smiju konzumirati i to samo u slučaju da nisu GMO.

Kada se hrana jede, probavni enzimi poput amilaze, lipaze i proteaze se luče u probavni trakt gdje pomažu razlaganju hrane i oslobađanju nutrijenata u organizam. Visok sadržaj enzimskih inhibitora u nefermentiranoj soji ometa ovaj proces i onemogućava potpuno probavu ugljikohidrata i proteina iz soje.

90% Svjetske soje je GMO

Mislim da je još važno spomenuti da je 90% soje koja se uzgaja u svijetu, a najviše u Americi i Argentini je GMO soja. Sojin lecitin potječe od te GMO soje ali ne treba se deklarirati kao GMO. U Europskoj uniji je dopuštena količina 0.9% GMO-a u hrani bez da se to deklarira, ali zabrinjavajuće je to što su metode ispitivanja u najmanju ruku čudne.

Kada npr. kamion s nekoliko tona soje dođe na granicu, ne ispituje se sva soja nego neki mali dio. A kada uvoznik dobije dozvolu jednom, njega se više ne kontrolira te idućih nekoliko godina može uvoziti ako hoće npr. pola GMO, pola ne-GMO soju a da to nitko ne kontrolira. GMO soja je jeftinija na svjetskom tržištu i u Americi gotovo da i ne postoji konvencionalna proizvodnja soje, samo GMO proizvodnja.
 

 
(webtribune.rs)