Ruski predsjednik Vladimir Putin nazvao je svog američkog kolegu Georgea W. Busha dva dana prije napada 11. rujna 2001. godine, upozoravajući na neposrednu terorističku zavjeru koja dolazi iz Afganistana, otkrio je bivši analitičar CIA-e

Hitno upozorenje koje je stiglo od strane ruskog čelnika spominje se u knjizi “Zamka Rusije: Kako bi se naš rat u sjeni s Rusijom mogao pretvoriti u nuklearnu katastrofu”, objavljenoj početkom ovog tjedna, a napisao ju je George Beebee, viši analitičar CIA-e iz Busheve ere, piše RT.

Putin je telefonirao Bushu dva dana prije napada kako bi upozorio da je ruska obavještajna služba otkrila znakove početka terorističke kampanje, “nešto što je u pripremi”, i koja dolazi iz Afganistana.

Otkrivanje istine bivšeg operativca CIA-e izgleda još jedan dokaz da je Washington više puta bio upozoren na napade koji su se na kraju dogodili 11. rujna 2001. godine.

Iako je postojanje upozorenja iz Moskve godinama bilo javno saznanje – visoki ruski obavještajni dužnosnici govorili su o njima nedugo nakon napada.

Beebeeva knjiga sugerira da te informacije nisu bile ograničene samo na razmjenu između obavještajnih agencija, te da je Busha na to osobno upozorio Putin.

Osim Rusije, SAD su, kako se izvješćuje, upozorili britanski špijuni, a CIA i FBI više puta su istaknuli opasnost od nasilnih napada.

Je li Bijela kuća zapravo poslušala ta upozorenja i učinila sve što može kako bi zaštitila svoje građane i dalje ostaje misterija.

Neki savjeti koji su završili među tadašnjim dužnosnicima Bijele kuće sadržani su u memoarima Condoleezze Rice, tadašnje savjetnice za nacionalnu sigurnost i kasnije državne tajnice.

U knjizi “Nema više časti”, Rice je priznala da je odbacila ranije upozorenje Putina o ekstremistima koje u Pakistanu financira Saudijska Arabija i za koje je rekao da bi to na kraju moglo dovesti do “velike katastrofe.”

Rice je napisala kako je odbacila upozorenje i “odbacila ga kao rusku ogorčenost prema Pakistanu zbog podrške afganistanskim mudžahidima” za vrijeme rata Sovjetskog Saveza u Afganistanu.

Novi-Svjetski-Poredak.com

SRAMOTA JE BITI AMERIKANAC: “VEĆ ČETVRTI NAŠ UZASTOPNI LIDER JE – RATNI ZLOČINAC”

Došlo je vrijeme kada je sramota biti Amerikanac.

Paul Craig Roberts je ponovo opisao kako stoje stvari u SAD-u i u svijetu…

“Naša zemlja ima već četvrtog uzastopnog predsjednika koj je ratni zločinac.

Bill Clinton – NATO bombardiranja Jugoslavije.

George Bush jr. – vojne intervencije protiv Afganistana i Iraka, zračni napadi na teritorije Pakistana i Jemena.

Barack Obama – iskoristio NATO za uništenje Libije i poslao plaćenike da razaraju Siriju.

Donald Trump – napao Siriju i tako postao atni zločinac na samom početku vladavine.

Zajedno s europskim, kanadskim i australskim vazalima Washingtona, u tim ratnim zločinima su sudjelovali i Ujedinjeni narodi. Možda bi zato trebalo pred ratni tribunal – zajedno sa SAD, Europskom uijom, Australijom i Kanadom – trebali izvesti i Ujedinjeni narodi.

Zločini četvorice predsjednika SAD doveli su do pogibije i ranjavanja milijuna civila. A milijuni izbjeglica, koji su stigli u Europu, Veliku Britaniju, SAD, Kanadu i Australiju – donijeli su sa probleme.

Obratimo pažnju na beskrajno neopravdano policijsko nasilje policije prema građanma SAD.

Policija u SAD izvrši više ubojstava nego bilo tko drugi. Za razliku od nasilja bandi trgovaca drugom, koje se međusobno bore za teritorije, policijsko nasilje ima samo jedan uzrok – ljubav prema nasilju.

Nasilje – to je Amerika. Amerika je – nasilje.

Maloumni liberali krive vlasnike oružja, ali nasilje uvijek dolazi – iz Vlade.

Nisu vlasnici oružja djelomično ili potpuno uništili osam zemalja. Nasiljem se – i to na račun poreznih obveznika – bavi vlada SAD.

Počevši od debila Clintona, svaka vlada SAD je kršila sporazume s Rusija usmjerene na smanjivanje napetosti i rizika termonuklearnog rata, ili čak istupala iz njih. Washington lažima objašava svoja agresivna djelovanja protiv Rusije, uključujući postavljanje PRO na granici s Rusijom, tvrdeći da je to neophodno da bi se Europa zaštitila od (nepostojećih) iranskih atomskih raketa.

Obamin režim je nastavio sa laganjem.

Znate li da je Rusija toliko moćna, a naša elektronska špijunaža i CIA tako slabe i bespomoćne da je Rusija odredila ishod predsjedničkih izbora u SAD?

Jeste li čuli, možda i tisuću puta, da je Rusija izvršila vojni upad u Ukrajinu (a marioneta SAD sve do danas sjedi u Kijevu)?

Ne treba ima koeficijent inteligencije iznad 90 da bi se shvatilo: da je Rusija vojno udarila na Ukrajinu – nje više ne bi bilo.

Znate li zašto je predsjednik Rusije, koji je po internacionalnim anketama najpoštovaniji lider u svijetu, po mišljenju Hillary Clinton “novi Hitler”?

Mi sada za direktora CIA imamo sramnog Trumpovog čovjeka Mickey Pompea koji je najtuplji čovjek u SAD. To je idiot prve vrste.

Taj debil je optužio Julian Assangea za povezanost s diktatorima i da tobože uz pomoć Rusije podriva američku hegemoniju. A sve zbog toga što WikiLeaks publicira materijale iz službenih izvora koji razotkrivaju zločinačko držanje vlade SAD.

WikiLeaks ne krade dokumente, već ih dobiva od informatora koji više neće trpjeti nemoral i laži vlade Sjedinjenih Država.

Što da radimo, što svijet da čini kada SAD imaju kompletne idiote poput direktora CIA, presednika SAD, savjetnika za nacionalnu sigurnost, ministra obrane, državnog tajnika, veleposlanika u Ujedinjenim narodima, urednika New York Times, Washington Post, CNN, NPR, MSNBC?

Kina ili Rusija su u stanju uništiti Sjedinjene Države. Zajedno mogu Sjevernu Ameriku učiniti neprikladnom za život do kraja stoljeća. Zbog čega onda vašingtonski idioti provociraju moćne nuklearne sile?

Odgovor: Washington – to je gomila debila koji žive izvan realnosti. Kada Sotona-2 (ruska interkontinentalna raketa Sarmat) stigne do Washingtona – najveća skupina nedotupavnih će prestati postojati.

Svijet će odahnuti s olakšanjem.”
 

(fakti.org)

Napadi na Sjedinjene Države 11. rujna 2001. zauvijek su izmijenili lice te zemlje i stubokom utjecali na njezinu diplomatsku strategiju i sigurnosnu politiku, a 15 godina nakon napada Amerika je i dalje u kontinuiranom ratu protiv džihadističkog terorizma, ne uspijevajući stati na kraj kaosu na Bliskom istoku

Postavlja se pitanje, da li oni žele stati na kraj kaosu u svijetu kojeg su sami proizveli?

Unatoč tome što je aktualni predsjednik Barack Obama, na čelu države od siječnja 2009., otvoreno odbio vojno intervenirati u ratovima koji se vode u arapskome svijetu te Ameriku pokušao izmiriti s muslimanskim zemljama, Sjedinjene Države ostavlja u stanju permanentne borbe protiv islamističkog terora, ocjenjuju stručnjaci.

Demokrat koji Bijelu kuću napušta u siječnju, ostat će zapamćen kao predsjednik koji je svoju zemlju izvukao iz ratnih kaljuža u Iraku i Afganistanu, razarajućih sukoba što ih je pokrenuo njegov republikanski prethodnik George Bush kao odgovor na najteže napade u američkoj povijesti pod zajedničkim nazivom “globalnog rata protiv terorizma”.

No i 15 godina nakon napada 11. rujna, ratovi na Bliskom istoku, metastaze Islamske države, nastavak radikalizacije te napadi u Europi i u Americi ne dopuštaju da paradigma “globalnog rata protiv terorizma” nestane, smatra analitičarka Tamara Cofman Wittes.

Prva svjetska sila i dalje je vojno angažirana, ograničeno ili samo logistički na brojnim ratnim poprištima u svijetu: u Siriji i Iraku protiv IS-a, u Afganistanu, u Libiji, Jemenu, Somaliji ili u Nigeriji protiv brojnih islamističkih boraca i njihovih napada.

“Obama vjeruje da treba izbjeći velike ratove koji pogoršavaju stanje”, objasnio je za AFP Hussein Ibish, znanstvenik u wasningtonskom Institutu za arapske zaljevske države. No baš suprotno, smatra Ibish, demokratski predsjednik države svoje je vojne snage gurnuo u novu eru: eru dronova, specijalnih snaga, formacija lokalnih oružanih snaga…

Pritom je poginulo 5300 američkih vojnika, 50.000 ih je ranjeno, a u razdoblju između 2001. i 2014. u Iranu i Afganistanu je, po podacima Kongresa potrošeno 1600 milijarda dolara.

Obamina vojna politika kulminirala je u svibnju 2011. kada su pripadnici specijalnih snaga u njegovu pakistanskom domu ubili šefa Al Kaide odgovornog za napad 11. rujna, Osamu bin Ladena.

Ibish smatra da takva “ograničena upotreba vojnih resursa” zapravo “jedan neprekinuti rat”.

“Ovo je zapravo jedan permanentni rat budući da ograničeni vojni resursi ne mogu ni na koji način utjecati na nestabilnost” regionalnih sukoba, smatra analitičar ocjenjujući da se Obamina administracija jednostavno pomirila s tim da je aktualni kaos nerješiv.

Za sirijsku tragediju zasad nema nikakva trajnog rješenja, unatoč vojnim i diplomatskim intervencijama Sjedinjenih Država i Rusije. Ni u programima dvojice predsjedničkih kandidata na izborima 8. studenoga, Hillary Clinton i Donalda Trumpa nema spomena o većem ponovnom američkom angažmanu u spomenutim sukobima.

Petnaest godina nakon 11. studenoga “vojni odgovor nije dobra solucija jer za Sjedinjene Države terorizam ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju”, rekla je za AFP američka znanstvenica na pariškom svučilištu Sciences-Po, Amy Greene. Ističe da je u zadnjem govoru o stanju države održanom u siječnju, predsjednik Obama upravo to istaknuo, da IS “ne predstavlja egzistencijalnu prijetnju našoj naciji”.

A na američkom tlu nakon minuciozno pripremljenih napada 11. rujna u kojima je poginulo 3000 ljudi nije ni bilo sličnih napada, podsjeća Greene.

Washington ipak strahuje od druge vrste nešto ‘jednostavnijih’ napada lokalnih islamista, poput pucnjave u lipnju u floridskom gay klubu što ga je počinio američki državljanin afganistanskog porijekla u kojemu je pobijeno 49 ljudi ili napada Pakistanca i njegove supruge, američkih državljana, u prosincu u Kaliforniji kada je poginulo 14 ljudi.

Zbog takvih su terorističkih napada američke vlasti pojačale nadzor i rad obavještajnih službi u zemlji i inozemstvu, a od 2001. proračunski dio koji ide CIA-i, FBI-ju i NSA-i gotovo je udvostručen.

Unatoč angažmanu vlasti, istraživanje javnog mišljenja koje je proveo Pew Research Center, pokazalo je da 40 posto američkih državljana smatra kako “su teroristi još moćniji nego 11. rujna i sposobni počiniti još veći napad na Sjedinjene Države”.
 

 
(slobodnadalmacija.hr)

Prema vijestima u SAD su u nekoliko mjesta (Aljaska, Florida …) zasjedanja gradskih vijeća počinjala svečanim prizivanjem imena sotone

Sotonizam je formalno legalni, registrirani kult i ako njegovi adepti žele izvoditi svoje obrede prije zasjedanja aparata vlasti, u SAD imaju na to pravo – sloboda vjeroispovijesti.

Međutim, u SAD sloboda vjeroispovijesti postoji više od dvjesto godina, pri tom su još nedavno javna prizivanja Kneza Tame u administrativnim objektima bila nezamisliva – ne iz formalno pravnih, već iz kulturnih razloga. Ali, kultura se sada promijenila.

Do nedavno, u vrijeme George Busha, američki protestantizam mogao se shvaćati kao kvazi-službena religija u kojoj se vjera u Bibliju miješala s vjerom u američku izuzetnost, odanost Bogu – s patriotizmom i vatrenim pohvalama vlastitoj državi. To je osobito bilo primjetno na početku iračkog rata kada od dobrog protestantskog kršćanina očekivalo da će biti dobar američki imperijalista.

Ipak, sada se situacija promijenila na najradikalniji način. Dogodio se razlaz između američke političke elite i kršćanstva.

Političko rukovodstvo SAD više uopće nije protestantsko ili kršćansko. Odnosno, političari mogu formalno sebe ubrajati u kršćane, ali po svim pitanjima koja dijele kršćane od njihovih sekularnih oponenata – kao što je stav prema abortusima, priznavanje istospolne zajednice za “brak”, ograničavanje slobode vjeroispovijesti pod izgovorom “borbe protiv diskriminacije” – oni čvrsto stoje na antihrišćanskim pozicijama na koje američki kršćani s negodovanjem ukazuju.

Karakteristično je, na primjer, da je na kongresu Demokratske partije uvodna riječ data Cecile Richards, čelnica Planned Parenthood-a, najveće organizacije koja izvodi abortuse na čitavom teritoriju zemlje, organizacije za koju je nedavno dokazano da je prodavala dijelove abortiranih beba kao materijal za proučavanje.

Za američke kršćane Planned Parenthood – je ustoličenje zla koje likuje i koje je osvojilo Ameriku, a govor C. Richards na kongresu Demokratske partije – veoma bolno podsjećanje na to da je utjecaj kršćana izuzetno opao i da partija koja će vjerojatno postaviti svog kandidata u Bijelu kuću ne smatra potrebnim da uzima u obzir njihova negodovanja.

Kako piše konzervativni američki publicist Matt Walsh, kršćanin ne može podržavati tu stranku i to je sasvim razumljivo: stavovi Hillary Clinton, po svim pitanjima koja ih dijele, potpuno su i dosljedno antikršćanski.

Inače, same demokrate to naročito ne uznemirava – konzervativni kršćani izgubili su ono što se u Americi nazivalo – “kulturnim ratovima” i ostali bez utjecaja na vlast i na kulturu u cjelini, i zato se na njih ne može računati.

U takvoj situaciji, odnos američkih kršćana prema onome što se događa u njihovoj zemlji izrazito je negativan, mnogi već pišu o izgledima za masovne hajke, čiji elementi se već izražavaju u proganjanju poduzetnika-kršćana zbog odbijanja da opslužuju gay-manifestacije.

Stoga konzervativni protestanti (i kršćani uopće) nisu u SAD na vlasti, nego, iako prilično brojni, u oporbi. Dok se političko rukovodstvo te zemlje zaklinje da po čitavom svijetu promovira krajnje liberalne poglede na svijet, kršćani na to gledaju s užasom i odvratnošću.

U tom svjetlu, u kršćanskim krugovima može se čak primijetiti suzdržano odobravanje stanja u Rusiji: dok Amerika ostavlja svoje kršćansko nasljeđe, u Rusiji se odvija masovna izgradnja crkava.

Mnogi vide i poražavajuću promjenu mjesta: nedavno uporište kršćanstva – SAD – pretvara se u izvoznika poročnosti, dok se na mjestu gdje je bujao “bezbožni komunizam” obnavlja kršćanska vjera.

Zbog čega je važno da se to primijeti? Zbog niza razloga, pored ostalih – i političkih.

Ideologija je instrument utjecaja. Rukovodstvo SAD izabralo je kao svoj instrument ideologiju koja dosljedno odbacuje konzervativne i kršćanske vrijednosti i ne izgleda da će se to u budućnosti promijeniti.

U mjeri u kojoj nastoji da učvrsti svoj suverenitet i utjecaj, Rusija se prirodno nalazi u konzervativnom dijelu spektra. Upravo takvo mjesto omogućilo bi joj privući simpatije ljudi i u samoj Americi.
 

 
(fakti.org)

Puno ljudi se osvijestilo i već zna da ISS – internacionalna svemirska postaja ne postoji ili pak postoji, ali u njoj nema ljudi. Bilo jedno ili drugo, to je NASA-in plan obmanjivanja javnosti

Video koji je nedavno procurio prikazuje George Busha starijeg kako gostuje u NASA-inom “svemirskom” centru.

Video je nehotice uhvatio britanskog astronauta Tim Peaka koji stoji ispred plavog zaslona sa mrežom. Čini se da se zaslon nalazi između njega i seta filma koji prikazuje ISS, naravno koji u stvarnosti ne postoji.

Čini se da je ovo prvi video koji pokazuje NASA-in “svemirskoi” centar “iza kulisa” i kako se plavi zaslon (plavi i zeleni zasloni se koriste) koristi kada se snimaju “eksperimenti” na ISS-u, kao što je voda u svemirskoj postaji koja lebdi u bestežinskom stanju, a zapravo se radi o kompjutorski napravljenim animacijama – CGI (Computer-generated imagery).

Mreža ili ključne točke na plavoj pozadini je jedan od načina kako se rade se te preklapajuće slike u kasnijim efektima.

Kako bi imali ispravan kordinacijski sustav u 3D okruženju u pozadini, bilo rešetke ili ključne točke se koriste, a softver zatim koristi reference u kojoj se stvara CGI slika na 3D mreži.

Budući da je to tako štetna informacije, imamo osjećaj da je NASA-in jedini izlaz u ovom trenutku, objaviti izvorne snimke Tim Peakea ispred rešetke i loptice i izjaviti da je to neka vrsta “eksperimenta”, a rešetka i plavi ekran su način da se “prati kretanje loptice” ili nešto slično.

Po našem mišljenju, taj snimak je bio namijenjen za kasnije uređivanje ili za neku vrstu “svemirske demonstracije”, ali sada se može koristiti samo u izvornom obliku u nekom trenutku u vremenu.

Bilo kako bilo, vrlo je čudno da ova snimka sa plavom pozadinom nije prikazana u javnosti.

Istu tehniku kako mnogi znaju koriste stalno i u Hollywoodu za stvaranje uvjerljivijih video “prostora” i kompjuterskih animacija.

Agenciji NASA je jeftinije snimiti CGI animaciju ispred plavog ekrana nego slati čovjeka u svemirsku postaju, jer NASA-u ionako nije briga što mi mislimo. Svijet je pun laži, pogotovo američkih.
 

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Bivši američki predsjednik George Bush šokirao je američku javnost kada je zaplesao na memorijalnoj službi, koja je održana povodom ubojstva pet policajaca u snajperskom napadu u Dallasu

Dok je držao za ruku suprugu trenutnog predsjednika SAD Michelle Obamu s jedne, a svoju suprugu Lauru s druge strane, Bush se počeo klatiti s jedne na drugu stranu za vrijeme izvođenja Ratne himne Republike.

Iako su svi oko njega pokušavali ostanu mirni i pokazati osjećaj zajedništva i kolektivnog duha, Bush se nije mogao obuzdati i “malo je zaplesao”, navodi Russia Today dodajući da je svojim ponašanjem prijetio da ugrozi tužno raspoloženje tijekom službe.

Pozvao je i druge da mu se pridruže, a prva žrtva bila je Michelle Obama, dodaje ruski medij.

Službi su prisustvovali i trenutni američki predsedik Barack Obama, kao i potpredsjednik Joseph Biden sa svojom suprugom koji također, bili dio lanca ljudi koji su se držali za ruke.

Bush je, također, kritiziran i zbog toga što je obukao plavo odijelo, dok su svi ostali prisutni bili odjeveni u crno.

I korisnici društvenih mreža oštro su kritizirali ponašanje Busha Mlađeg. I takvi ljudi su ljudi uzor morala, slobode i pravde u svijetu. Žalosno!

 

 
(sputniknews.com)

Sedamdeset posto hrane koju Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski preinačene sastojke, a takav trend, ispod radara, kroz razne sastojke, jača i kod nas. Životinje takvu hranu jedu samo silom, ali to već nije znanstveno relevantan podatak, zar ne?

Nalazimo se usred najvećeg eksperimenta s hranom u povijesti. U svijetu postoje polja veličine nekoliko Velikih Britanija na kojima se uzgaja GMO, a četiri glavna usjeva su: soja, kukuruz, pamuk i uljana repica, koji se upotrebljavaju za proizvodnju biljnog ulja.

S obzirom na to da genetski preinačena soja i kukuruz imaju mnogo derivata (npr. sojin lecitin i kukuruzni sirup koji se koriste za proizvodnju biljnog ulja, a za to se koristi i uljana repica) koji se koriste u proizvodnji velikog dijela prehrambenih proizvoda, sedamdeset posto hrane koju, primjerice, Amerikanci danas jedu sadrži neke genetski modificirane sastojke, a možemo samo pretpostaviti da takav trend ispod radara, kroz razne sastojke, jača i kod nas. Riječ je o doista golemom eksperimentu, mada to zapravo i nije pravi eksperiment jer se svaki eksperiment provodi u kontroliranim uvjetima i nadzire se. U ovom slučaju ljudima se ta hrana daje bez ikakve kontrole i nadzora.

S obzirom da GMO-lobiji nemaju namjeru odustati od svoje agende te su u većini europskih država preuzeli državna tijela koja bi se navodno trebala baviti procjenom rizika, a ne pitanjem kako što lakše implementirati GMO u trgovački i proizvodni sustav neke države, svakako je korisno s vremena na vrijeme podsjetiti se koliko nemoralnih radnji prati razvoj GMO industrije.

Pod javno deklariranom brigom za glad u svijetu provodila se (i provodi se) korupcija širokih razmjera te zloupotreba zakona i autoriteta znanosti. Da se čovjek zapita koliko ljudi svijeta mogu biti glupi kad ne žele nešto tako pozitivno i zdravo kao što je GMO. Kojega, doduše, životinje jedu samo silom, ali to već nije znanstveno relevantan podatak, zar ne?

Znanost – alibi, biotehnolozi – oružje GMO industrije

Stoga ćemo se u dva nastavka podsjetiti i ocrtati praksu vezanu uz agresivno promicanje genetskih modificiranih organizama u prehranu čovjeka, u kojoj znanost sve više služi samo kao alibi, a integracija predstavnika korporacija u državna tijela omogućuje provođenje samovolje.

Pritom je najveća količina reklamiranja provedena kroz sveučilišni sustav iz kojeg izlaze budući stručnjaci za biotehnologiju kojima nikad nije spomenuta ni riječ o prljavom rublju biotehnologije kao niti o svim znanstvenim „propustima“ koji prate tu industriju već desetljećima. Oni postaju istinski vjernici u tu paradigmu i kao takvi „najubojitije“ oružje GMO industrije jer su dobrih i iskrenih namjera, vjeruju da GMO može pomoći svijetu, i kao takvi, oni su još jedan od brojnih primjera na koje sve načine sustav „hakira“ pozitivna stremljena ljudi i upregne ih u svoja kola.

GM organizmi u prehrani čovjeka nalaze se već neko vrijeme, pa je moguće da je već došlo do velikih promjena u fiziologiji i ozbiljnih zdravstvenih problema, ali oni nisu istraženi. Recimo, nedugo nakon što je GM soja uvedena u Veliku Britaniju, broj ljudi alergičnih na soju porastao je za pedeset posto. Možda netko optimistički, s vjerom u sustav, vjeruje da se provode razumni koraci poput provođenja eksperimenata kako bi se na temelju njih utvrdilo jesu li ljudi više alergični na GM soju ili ne, ali jednostavna je i nevjerojatna istina takva istraživanja nisu nikad napravljena.

Ali propagande ne manjka, još otkad je 2003. godine američki predsjednik George Bush izjavio da bi se pomoću GMO-a mogao riješiti problem gladi u Africi te pritom okrivio Europu da stoji na putu ostvarenja tog cilja. No, drukčiju sliku daje plan biotehnoloških tvrtki kojeg su one i predstavile na nekim konferencijama, čiji se cilj čini nešto drukčijim.

Monsanto bi sve komercijalno sjemenje svijeta

Tvrtka Arthur Andersen Consulting surađivala je s Monsantom, najvećim proizvođačem genetski modificirane hrane, pa je 1990-ih zamolila svoje direktore da opišu kako bi, prema njihovom mišljenju, trebala izgledati savršena budućnost za petnaest do dvadeset godina. Monsantovi su direktori opisali svijet u kojem će sto posto komercijalnog sjemenja biti genetski modificirano i patentirano.

Savjetnici su zatim na temelju toga izradili strategiju i taktiku kako bi taj cilj i ostvarili. Na istoj su konferenciji predstavnici jedne druge biotehnološke korporacije na video zidu predstavili dijagram na kojem su predložili preuzimanje devedeset posto komercijalnog sjemenja u roku od pet godina. U jednoj rečenici, njihova proklamirana namjera je jednostavna – preuzeti opskrbu hranom u svijetu.

Godine 1992., kada je SAD definirao svoju politiku o genetskom inženjeringu, proklamirani cilj je bio povećanje američkog izvoza. Vijeće za konkurentnost, kako se to vijeće novoorvelovski naziva, dalo je nalog američkoj Agenciji za hranu i lijekove (FDA) kao i svim drugim agencijama da te stvari što brže izbace na tržište.

Zbog toga se GM hrana pojavila na tržištu prije nego što su napravljena odgovarajuća testiranja i zbog toga ta testiranja još uvijek nisu provedena. Riječ je o nekoj vrsti spoja američkih multinacionalnih kompanija i Vlade kako bi diljem svijeta pokušali stvoriti tržište za GM proizvode.

Otprilike u isto vrijeme kad je predsjednik Bush izjavio svoju filantropsku tvrdnju, američko Ministarstvo vanjskih poslova tvrdilo je da je GM pamuk velika pomoć zemljoradnicima u Africi. No, vrijeme je pokazalo da su zemljoradnici na tom području doživjeli katastrofu. Većina od ukupno trideset i šest zemljoradnika koji su uzgajali GM pamuk pretrpjela je teške gubitke.

Monsantova prljava praksa od Indije do Kanade

Slična se stvar dogodila i u Indiji. Iako je tvrtka Monsanto izjavila da je napravljen veliki pomak, indijska je vlada tvrdila da su zabilježeni drastični gubici, te je od Monsanta zahtijevala da zemljoradnicima plati odštetu u iznosu od deset milijuna dolara. Kada je Monsanto to odbio, vlada ih je izbacila iz te države.

Biotehnologija nije ispunila brojna obećanja. No još je gora činjenica da je politička motivacija da se ta hrana pojavi na tržištu bila toliko jaka da je donesena odluka da se ignorira znanost. U mnogim dokumentima američke Uprave za hranu i lijekove njihovi znanstvenici tvrde kako ta hrana može prouzročiti alergije, otrove, nove bolesti i poteškoće u ishrani.

Nagovarali su svoje nadređene da pokrenu dugoročna istraživanja o sigurnosti takve hrane, ali osoba zadužena za politiku bio je bivši odvjetnik tvrtke Monsanto koji je kasnije postao potpredsjednik te tvrtke. Što je već klasika. On je nadglasao znanstvenike i dopustio da ta hrana dođe na tržište bez ikakvih testiranja o njezinoj sigurnosti.

Doista su brojni primjeri kada je Monsanto utjecao na vladu i da je na taj način manipulirao njezinim odlukama. Mnoge je primjere dokumentirao Jeffrey Smith u knjizi „Sjeme obmane“. Neki su Monsantovi istraživači napustili tvrtku i zaposlili se u FDA-u, u odjelima koji su ocjenjivali njihova istraživanja. Neki su vladini znanstvenici u Kanadi svjedočili da su dokumenti u kojima se kritizirala tvrtka Monsanto ukradeni iz zaključanog ureda.

Osim toga su izjavili da im je Monsanto ponudio mito u iznosu od 1-2 milijuna dolara kako bi odobrili genetski modificirani proizvod bez provođenja daljnjih testiranja. K tomu, Monsanto je svojevremeno američkom Ministarstvu pravosuđa platio kaznu u iznosu od 1,5 milijuna dolara jer je otprilike sto četrdesetorici indonezijskih službenika ponudio mito kako bi na taj način dobio odobrenje za GM pamuk.

Kad ne može mito, može manipulacije znanošću i medijima

Postoje i primjeri manipulacije znanošću. Primjerice, u svojim istraživanjima Monsanto je razvodnio GM soju s dvanaest na jedan posto prije nego što su time hranjene životinje. Tvrtka je izostavila najinkriminirajuće dokaze u vezi s genetski preinačenim mliječnim proizvodima, a znanstvenici koji su radili za Monsanto pasterizirali su mlijeko 120 puta duže nego što se to obično radi, kako bi degradirali proteine. Kad bi se sažele njihove operacije u jednu rečenicu: promijenili su formule i druge podatke kako bi dokazali da njihovi proizvodi nisu štetni, utjecali su i na vladu i na znanost, a manipulirali su i medijima.

Kad se u Americi se na televiziji Fox trebala emitirati emisija u četiri dijela o GMO-u, u kojoj je trebalo biti malo previše istine, Monsantovi su odvjetnici poslali prijeteće pismo u kojem su zaprijetili televizijskoj postaji da tu priču ne objavljuju. Emisija na kraju nije bila emitirana. Jedan je izdavač također primio prijeteće pismo Monsantovih odvjetnika, i na taj je način spriječeno objavljivanje knjige u kojoj se kritizira Monsanto.

Zbog Monsantovog straha od gubitka čitavo je jedno izdanje magazina „Ecologist“ moralo biti uništeno. Monsanto je osnovao i ured za odnose s javnošću i lažne industrijske koalicije koje su posjećivale korporacije poput New York Timesa, USA Today i drugih vodećih medije.

Pokušali su na njih vršiti pritisak da ne objavljuju priče u kojima se kritizira genetski inženjering. Nema sumnje, Monsanto i druge korporacije ulagale su goleme napore da pomoću medija, znanosti i vlade stvore dobru sliku o biotehnologiji.

Da se ne spominje da se nekako i zakon našao na strani te tvrtke. Ako zemljoradnik od Monsanta kupi genetski modificirano sjeme otporno na herbicide, on mora dalje uzimati samo njihove herbicide jer je sjeme otporno samo na te herbicide, to je poznato.

Manje je poznato da je također primoran potpisati obrazac kojim se obvezuje da će kupovati samo Monsantovu verziju herbicida, i to svake godine ponovno te da neće kupovati drugo sjeme. Monsanto je prijetio sudskom tužbom, štoviše tužio je devedeset američkih zemljoradnika koji su ipak kupili i drugo sjeme. Tim je tužbama, temeljenim na tvrdnjama da su zemljoradnici koristili genetski nemodificirano sjeme, zaradio 15 milijuna dolara.

Monsanto mu onečistio posjed, ali tužbu izgubio

Poznat je i primjer kanadskog zemljoradnika koji je uzgajao uljanu repicu, a GM uljana repica sa susjednih polja onečistila mu je zemlju jer se pokraj njegove farme nalazio put kojim su vozili kamioni. Vjetar je nosio sjeme s kamiona i ono je na taj način dospjelo do njegove farme. U ovom je slučaju Monsantovo sjeme onečistilo farmu tog zemljoradnika i uništilo sjeme koje je on sakupljao petnaest godina.

No, Monsanto je tužio njega jer je Monsantovo intelektualno i patentirano vlasništvo sada raslo na polju tog čovjeka i – pogađate tko je dobio tužbu? Nije bilo važno jesu li uzrok kontaminaciji insekti, vjetar ili neki drugi prirodni postupci, bilo je važno jedino da se radi o Monsantovom patentiranom vlasništvu, zbog čega je to sada bio Monsantov usjev. Iako se to dogodilo sasvim slučajno, zemljoradnik je izgubio kontrolu nad svojim sjemenjem što je dobar primjer dijaboličnih načina iskrivljavanja pravde pomoću prava kao i načina kako se Monsanto koristi sudovima kako bi preuzeo opskrbu hranom.

„Slavni“ Monsantov GM goveđi hormon

Proslavio se i jedan Monsantov GM goveđi hormon, koji se daje kravama kako bi davale više mlijeka. Kako mnoge mljekare u SAD-u znaju da potrošači ne žele jesti mliječne proizvode od krava koje su primale te hormone, mljekara Oakhurst u Maineu na kartone mlijeka stavila je natpis: „Zemljoradnici jamče. Bez umjetnih hormona.“.

Monsanto je tužio mljekaru Oakhurst tvrdeći da je to nelegalno jer se na taj način stvarao dojam da je goveđi hormon, koji su oni prodavali, štetan. Postigli su sporazum, pa je mljekara na svojim kartonima dodala i rečenicu koja glasi da prema američkoj Agenciji za hranu i lijekove nema razlike između krava koje su dobile taj hormon i onih koje ga nisu dobile. Tu je rečenicu napisao bivši odvjetnik Monsanta koji je kasnije postao zadužen za politiku FDA-a.

To ustvari nije istina. Znanstvenici koji rade u FDA-u tvrde da postoji znatna razlika. U mlijeku krava kojima je ubrizgan taj hormon postoji povećana razina hormona IGF-1. Istraživanja su pokazala da je kod žena u predmenopauzi, a koje su mlađe od pedeset godina i koje u tijelu imaju veliku razinu IGF-1, sedam puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka dojke.

Kod muškaraca je četiri puta veća vjerojatnost da će oboljeti od raka prostate. IGF-1 je u mlijeku i preko mlijeka ulazi u ljudsko tijelo. A njegova se razina drastično povećava u mlijeku krava kojima je davan taj hormon. Razlika doista postoji, i ona je vjerojatno vrlo ozbiljna. No Monsanto se opet izvukao pomoću te rečenice, pretvarajući znanost u političku znanost.
 
(dnevno.hr)

Nije riječ o nikakvoj ljubavi prema Sadamu Huseinu. Iračani su osjetili da je dolazak američke “demokracije” gori i od diktature. “Bush i Blair su lažljivci. Razorili su Irak i srozali nas na nulu, na razinu Srednjeg vijeka, možda i niže od toga. Da sam kriminalac, ubio bih ih vlastitim rukama”

U trenucima pada Sadam Huseina pod naletom američko-britanskog ratne mašinerije, svijet je u travnju 2003. obišla fotografija Iračanina kako maljem razbija spomenik iračkom diktatoru.

Više od 13 godina kasnije, Washington Post je pronašao Kadima Sharifa al-Jaborija među milijun izbjeglica u Libanonu, onog istog koji je 2003. snimljen kako razbija spomenik.

Samo što danas kaže da ga njegov čin iz tog razdoblja boli, kao i da ga je zbog toga sramota. Nije riječ o nekakvoj iznenada probuđenoj ljubavi prema pokojnom iračkom doživotnom predsjedniku, nego o tome da je, kako kaže, nakon Huseinovog pada s vlasti život svake sljedeće godine je bio sve gori i gori.

“I tada je bilo korupcije, sukoba, ubijanja, pljački. Bio sam tako sretan kad su ga srušili s vlasti. Ali, Sadam je pao, a na njegovo mjesto došlo je 1000 drugih Sadama”, istresao je dušu pred novinarima čovjek koji bi, kaže, sad više od svega želio da se diktator vrati iz mrtvih na stare pozicije moći.

On je, inače, nekad bio Huseinov osobni mehaničar motocikala, ali zapravo nema razloga da žali osobno za njim.

U jednom trenutku pao je u Huseinovu nemilost i nakratko završio u zatvoru. Sadamov režim pogubio je 15 članova njegove šire rodbine. Ali, od 2003. Irak je zapao u stanje potpune anarhije, stanje za koje su milijuni Iračana koji su to iskusili, danas vide kao neusporedivo gore čak i od brutalne diktature Sadama Huseina.

Irak se podijelio po liniji plemenskih, vjerskih sukoba. Na sve strane se ističu terorističke skupine, od kojih je Al Kaida samo jedna od mnogih, da bi na kraju veliki dio zemlje okupirala ID, koja je u nedavnom bombaškom napadu na trgovački centar u jednom jedinom trenutku pobila više od 250 ljudi usred svetog mjeseca Ramazana, nekad vremena slavlja, sreće, mira, posta i molitve.

Al-Jabori, nekad hrvač i dizač utega, kaže i to da za sadašnje stanje svakako krivi i aktualnu iračku vlast. Ipak … “Bush i Blair su lažljivci. Razorili su Irak i srozali nas na nulu, na razinu Srednjeg vijeka, možda i niže od toga. Da sam kriminalac, ubio bih ih vlastitim rukama”, rekao je novinarima.

S njim je, osim Washington Posta, razgovarao i BBC, što možete pogledati ispod.

Pogledajte video:
 

 
(Express.hr,B92)

Britanski tabloid Sun je objavio članak o kamermanu Kurt Sonnenfeldu, kome je omogućen poseban pristup Tornjevima blizancima poslije rušenja

On tvrdi da posjeduje snimak koji nepobitno dokazuje da je administracija George Busha odgovorna za teroristički napad 11. rujna 2001. godine.

Kurt Sonnenfeld je tih dana radio pri američkom ministarstvu domovinske sigurnosti. Dobio je neograničeni pristup srušenim zgradama i rečeno mu je da snimi sve što vidi.

Međutim, nikada nije predao snimke jer tvrdi da su neoboriv šokantni dokaz da je vlada SAD-a unaprijed znala da će se dogoditi teroristički napad.

Kako navodi Sonnenfeld, ispod Svjetskog trgovinskog centra naišao je na prazan sef koji je isražnjen prije udara aviona, što ukazuje na to da se znalo za napad.

Poslije toga, Sonnenfeldov život je počeo raspadati.

Uhićen je zbog ubojstva svoje žene koja pronađena s metkom u glavi.

Iako je optužnica kasnije povučena, on je napustio zemlju i pobjegao u Argentinu zbog straha da će ga uhititi ili ušutkati.

“U jedno sam siguran. Obavještajne službe su znale što će se dogoditi i u najmanju ruku su dozvolile da se to dogodi”, rekao je Sonnenefeld u jednom dokumentarcu snimljenom u Argentini.

“Ne samo što su znali, već su i sudjelovali u tome”, dodao je.

Po njegovim riječima, najsumnjivija stvar je rušenje zgrade 7 Svjetskog trgovačkog centra, koja nije pretrpjela nikakvo oštećenje u napadu.

“Ovu zgradu nije udario zrakoplov, ali unatoč tome, ta 47-katna zgrada se srušila za samo 6,5 sekundi u savršenoj imploziji”.

Sonnenfeld i sada živi u Argentini, gdje se u međuvremenu oženio i dobio dvije kćeri. Administracija SAD je već nekoliko puta bezuspješno pokušala od argentinskih vlasti izdjelovati njegovo izručenje.

Slične tvrdnje su iznosili i drugi ljudi prije Sonnenfelda, ali su uvijek okarakterizirane kao teorije zavjere. Također, mnogi su uvjereni da se Sonnenfeld bijegom u Južnu Ameriku izvukao zbog ubojstva žene.

Prava istina se možda nikada neće saznati.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(Kurir,vestinet.rs)

Američka Središnja obavještajna agencija (CIA) plaćala je Rumunjskoj “milijune dolara” za otvaranje tajnih zatvora na teritoriju te zemlje, izjavio je odvjetnik Amit Sing pred Europskim sudom za ljudska prava

Singh je u obraćanju pred sudom govorio u korist optužbe da je Rumunjska dozvolila američkoj obavještajnoj agenciji da muči osumnjičene za terorizam u okviru programa tajnih izvršitelja naloga administracije predsjednika George Busha.

Singh je pred sudom rekao da su u od 2003. do 2005. godine postojali zatvori CIA-e uz “pristanak ili prešutno odobrenje zvanične Rumunjske”, prenosi AP.

Pravni zastupnik rumunjske Vlade Kartinel Brumar osporava ove tvrdnje “nedostatkom dokaza za odgovornost Rumunjske”.

On je izjavio da je njegov klijent, porijeklom iz Saudijske Arabije, Abd el Rahim el Nashiri, bio okovan, da je nad njim vršeno fizičko i seksualno zlostavljanje u zatvoru CIA-e u rumunjskoj prijestolnici 2004. godine.

“Amnesty International” je ovo ročište nazvao “prekretnicom u odgovornosti”.
 
(sputniknews.com)