Znanstvenici u laboratoriju pokušavaju izbjeći nesreće, no jedan neočekivani rezultat mogao bi osigurati da baterije imaju do 400 puta dulji životni vijek nego današnje

Prava nesreća dovela je znanstvenike do baterije koja može trajati 400 puta duže od najboljih baterija današnjice i poboljšati sve gadgete koje koristimo.

Iako bi i dalje morali puniti svoje telefone, fotoaparate i druge uređaje, velika razlika je u tome što će te baterije raditi jednako kvalitetno i nakon 200.000 punjenja – što bi moglo biti ravno životnom vijeku uređaja u kojima ćemo ih koristiti poput telefona, računala ili automobila.

Litij-ionske baterije podložne su koroziji nakon što ih stalno punimo i praznimo, a kako su sa Sveučilišta u Irvineu objasnili za Popular Science proces je sličan pretakanju vode između dvije čaše. Dio vode će se nakon nekog vremena izliti.

Taj problem nije toliko vidljiv kod telefona koje obično mijenjamo svakih dvije godine, no laptopi, tableti ili čak automobili to mogu zorno pokazati.

No, znanstvenici još nisu sigurni kako nove dugovječne baterije točno rade. Reginald Penner sa Sveučilišta je objasnio kako još ne razumiju mehanizam novih baterija.

UC Irvine #chemists create #battery technology w/ off-the-charts charging… https://t.co/p14wgmJ3Nf @ACSEnergyLett pic.twitter.com/sLiF9CRjLF

— UC Irvine (@UCIrvine) 20. travnja 2016.

Znanstvenici već dugo traže neku alternativu litij-ion baterijama, a vjerovalo se da bi nano-žice mogle produljiti životni vijek jer njihova velika površina može čuvati električni naboj. No, nano-žice uronjene u litij korodirale bi nakon nekoliko tisuća punjenja.

Znanstvenici su preko zlatnih nano-žica prevukli zaštitni sloj manganova dioksida i zamijenili tekući litij gustim elektrolitom u gelu koji je učinio razliku i omogućio ogroman broj punjenja. Originalni cilj eksperimenta je bio napraviti bateriju koja će koristiti gel kako bi zadržala napon, no kada su te nano-žice stavili u gel otkrili su da je cijeli sustav iznimno snažan.

Znanstvenici su svjesni da bi količina zlatnih nano-žica koja je potrebna mogla podići cijenu baterija, ali predlažu kako bi nikal mogao biti dostojna zamjena za masovnu proizvodnju.
 

 
(24sata.hr)

Jeste li ikada primijetili neobične oblike poput malih crva koji plutaju besciljno vašim okom kroz vidno polje?

Ove dosadne male valovite linije, ili “paučina”,se zovu “Plutači” i iskusilo ih je u svoje oku oko 70% ljudi. Dakle, o čemu se radi?

Plutači su zapravo sjene koje na retinu oka bacaju sićušne nakupine proteina ili ostataka tkiva ili krvnih zrnaca u oku, prenosi iflscience.com.

Većinu oka čini supstanca poput gela koja se zove očna staklina i koja oko čini okruglim. Nakon što svjetlost prođe kroz očnu leću, fokusirano svjetlo treba proći kroz staklinu da bi došlo do retine u pozadini oka.

Staklinu najviše čini voda, ali su u mješavini nalaze i proteini te druge supstance. Plutači su u većini slučajeva tek nakupine proteina stakline koji su se zgusnuli u niti. Tako zgusnuti oni blokiraju svjetlost i bacaju sjenu na retinu, a vi vidite crvolike objekte koji vam se kreću po čitavom oku.

Plutači mogu nastati i ako crvena krvna zrnca dođu u staklinu prilikom sitnog krvarenja, a još jedan način kako mogu nastati jest starenjem.

Na kraju, “Plutači” još mogu biti uzrokovani skupljanjem u staklastog gela prilikom starenja. Kako se staklina udaljava od mrežnice, komadići prljavštine mogu ući u gel i postati “Plutači”. To obično izgleda kao paučina.

Plutači su posebno izraženi ako pogledamo na nešto posebno svijetlo, kao što je komad bijelog papira ili plavo nebo. Primijetit ćete da se kreću zajedno sa očima, te ih pokušavate gledat i izoštriti ih.

Plutači su obično samo smetnja na koje se ljudi naviknu, ali ponekad mogu ometati vid i stoga zahtijevaju operaciju. Ovaj postupak uključuje uklanjanje stakline i zamjena sa slanom tekućinom.
 

 
(conspiracyclub.co,dnevnik.hr/uredio:NSP)

Optimalno zdravlje zahtijeva ‘pravilnu’ hidrataciju. U stvari, naši mišići se sastoje od 75% vode; krv je od 82% vode; i 99% naših molekula se sastoji od vode

Jednostavno rečeno, voda je središnja komponenta za dobro zdravlje, piše mercola.com

Profesor bioinženjeringa, Gerald Pollack, sa Sveučilišta u Washingtonu, daje odgovor na pitanje da li postoji četvrto agregatno stanje vode i ako postoji, gdje se može naći. On kaže da nije sva voda H2O, što je potpuno novo saznanje u odnosu na ono što smo učili u školi.

Dr Gerald Pollack je razvio teoriju o vodi koja je proglašena revolucionarnom. On je proteklo desetljeće proveo uvjeravajući svjetsku javnost da voda zapravo nije tekućina.

Pollack je svoj doktorat iz biomedicinskog inženjeringa dobio na Sveučilištu u Pennsylvaniji 1968. godine. On je zatim počeo raditi na Sveučilištu u Washingtonu kao profesor bioinženjeringa.

Pollack je godinama istraživao mišiće i načine na koje se oni kontrahiraju. Bilo mu je čudno da najuobičajenije ideje o kontrakciji mišića nisu uključivale vodu, unatoč tome što je mišićno tkivo 99% voda.

On je naveo da su istraživanja vode u njegovoj laboratoriji usmjerena na otkrivanje jedne od najvećih tajni prirode.

On u svojoj knjizi “Stanice, gelovi i pokretači života” iz 2001. godine objašnjava na koji način funkcioniraju stanice. Istraživanja ukazuju na to da čitavu biologiju stanica pokreće jedinstveni mehanizam – fazni prijelaz. Voda je apsolutno ključna za svaku funkciju stanice, bilo da je to kontrakcija mišića, podjela stanica ili prenošenje informacija putem živaca.

U ovoj nevjerojatnoj knjizi su izazvani mnogi koncepti koji su prihvaćeni u konvencionalnoj biologiji stanica. Osnovna pretpostavka knjige je da je stanična citoplazma u obliku gela, a ne u obliku vodene otopine kao što se smatra.

Voda stanicama daje negativni naboj

Druge nerazdvojne razlike između obične vode i EZ vode (vode u četvrtom agregatnom stanju) uključuju njenu strukturu. Tipična voda iz pipe je H2O, ali EZ voda je u stvari H3O2, koja je mnogo viskozitet, uređenija i alkalnija od redovne vode, a čak posjeduje i drugačija optička svojstva.

Refrakcijski indeks EZ vode je oko 10 puta veći od obične vode. EZ voda također posjeduje 10 puta veću gustoću i negativan naboj (negativan električni potencijal). To vjerojatno daje odgovor na pitanje zašto su ljudske stanice pod negativnim nabojem.

Dr Pollack objašnjava:

“Svi znaju da je stanica pod negativnim nabojem. Ako ubacite elektrodu u bilo koju od ljudskih stanica, izmeriti ćete negativni električni potencijal. Udžbenici tvrde da je za ovakav potencijal odgovorna membrana, zajedno s ionima koji se u njoj nalaze.

Međutim, ukoliko izmjerite potencijal gela bez membrane, dobivate istu brojku -100 ili -150 milivolti. Unutrašnjost stanice je poput gela. Pomalo je iznenađujuće da nešto bez membrane daje isti električni porencijal kao stanica koja ima membranu.

Upravo zato se nameće pitanje: odakle potječe negativan potencijal? Ja smatram da on dolazi iz vode, pošto EZ voda unutar stanice posjeduje negativan naboj. Slično je i sa gelom. Smatram da su stanice pod negativnim nabojem zato što je voda koja se nalazi u stanici u stvari EZ voda, a ne obična, neutralna H2O “.

Kako nastaje EZ voda?

Jedno od najvećih iznenađenja je da je ključni sastojak za stvaranje EZ vode u stvari svjetlost, odnosno elektromagnetska energija, bilo u obliku vidljivog svjetla, UV svjetla ili IR svjetla, kojima smo okruženi svuda. Infracrveno svjetlo je najjače, naročito na valnim duljinama od oko 3 mikrometra, odnosno svuda oko nas. EZ voda može nastati na bilo kojoj hidrofilnoj površini gdje ima infracrvenog svjetla.

EZ voda u prirodi nastaje tako što se sloj po sloj molekula slažu jedan na drugi. Na primjer, led ne nastaje izravno iz obične vode, već voda prvo prijeđe u EZ vodu, a zatim ona u led. Isto tako je i kada se led otapa, prvo nastaje EZ voda, a zatim obična voda. Dakle, EZ voda je u stvari intermedijerno stanje.

“Otapanje leda je odličan način za dobivanje EZ vode koja je inače prilično zdrava za ljudski organizam”, kaže dr Pollack.

Testirajući uzorke vode pomoću spektrofotometra u UV području, dr Pollack je otkrio da na valnoj duljini od 270 nanometara u UV području EZ voda apsorbira svjetlost.

Što više svjetlosti EZ voda upije na taj način, više vode sadrži. EZ voda je prilično stabilna i može održati svoj oblik neko vrijeme. Uzorkovanjem vode iz rijeka Gang i Lurd, otkriveno je da ove rijeke sadrže velike količine EZ vode.

Kako doći do EZ vode?

Izvorska voda – pod pritiskom voda postaje strukturirana.

Topljenje leda – led se pretvara u EZ vodu prilikom topljenja prije nego što se pretvori u običnu vodu.

Centrifugiranje – vrtložne pojave su česte u prirodi, u potocima, rijekama, vodopadima itd. Vrtlog je neka vrsta mehaničke smetnje ili uzburkanosti. Centrifugiranjem (izazivanjem mehaničke vrtložne pojave) vrlo lako se povećava struktura. Postoje posebne centrifuge za centrifugiranje vode.

Cijeđenje – strukturirana voda se nalazi i u stanicama biljaka.

Antioksidansi – mnoga tkiva u našem organizmu su negativna. Naše stanice su pod negativnim nabojem, dok su oksidirajuća sredstva pod pozitivnim nabojem. Antioksidansi održavaju negativni naboj u našem organizmu.

Sunčeva svjetlost – svjetlo stvara strukturiranu, EZ vodu.

Cirkulacija – crvena krvna zrnca se kretati kroz kapilare, a pokreće ih svjetlo. Protok se ubrzava na svjetlu.

Infracrvena svjetlost – energija se stvara svuda i pokreće procese u našem organizmu.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(webtribune.rs,youtube/uredio:nsp)

Naš rat protiv mikroba radi više zla nego dobra.

Zapadna civilizacija čuva svoje zdravlje, kao da je stalno ugrožena ručkom iz javnog WC-a. To je zato što znamo čitati statistike, koje kažu da nosimo između dvije do 10 milijuna bakterija u području od prsta do lakta, ili da bakterije mogu ostati žive do tri sata. Kako Federacija hrane i pića Velike Britanije veselo ističe, ne može biti onoliko bacila pod “vašem ​​prstenom” jer su ljudi u Europi.

Mi smo kultura germafoba, trošimo 930 milijuna dolara na antibakterijske kemikalije i 2,4 milijarde dolara na sapun krajem prošlog desetljeća (samo u Americi). No, je li moguće da naš rat protiv mikroba radi više zla nego dobra?

Antibakterijski ili antimikrobni proizvodi imaju mjesto u našem društvu: u bolnicama, na kirurškom stolu, na rukama medicinske sestre. Istraživanja pokazuju da su neki antimikrobni proizvodi ne samo da sadrže potencijalne hormonalne ometače, nego oni omogućavaju superbakterijama da se uzgajaju izvan naše sposobnosti da ih pobijemo. Evo pet razloga zbog kojih biste trebali zamijeniti neke od svojih antibakterijskih sprejeva, gelova i tekućih sapuna za samo obični stari sapun i vodu.

1. Triclosan.

Za više od 30 godina, Triclosan je korišten u sapunima za ruke, kozmetici, dezodoransima, zubnim pastama, odjeći, deterdžentima, i još mnogo toga. Centri za kontrolu bolesti izvjestili su da se trikclosan nalazi u urinu gotovo 75 posto testiranih ljudi . Druge studije su ga pokazale da se nalazi majčinom mlijeku i uzorcima krvi opće populacije. On je označen pod drugim imenima kao što su Microban, Irgasan DP-300, 300, Lexol Biofresh, Ster-Zac, Cloxifenolum, i još mnogo drugih.

SAD Administracija za Hranu i Lijekove FDA  trenutno ne vodi triclosan kao opasni sastojak, međutim, u svijetlu nekoliko posljednjih istraživanja pokazuju negativne učinke testiranja na životinjama. Triclosan se pokazao da mijenja hormonalnu regulaciju u žabe, što je rezultiralo promijenjenom ponašanju i mogućoj neplodnosti. Nedavna studija u 2012 otkrila je da triclosan je “povezan s oštećenjima mišićnih funkcijama kod ljudi i miševa, kao i usporavanje kretanja i plivanja kod riba.”

Proizvođači tekućeg sapuna, koje New York Times ističe, predstavljaju polovicu 750 milijuna dolara vrijednog tržišta tekućeg sapuna za ruke u Sjedinjenim Američkim Državama, i dalje tvrde da Triclosan nema štetnih učinaka na ljude. No, dok se tvrtke poput Dial nastavljaju koristiti upitnim antimikrobnim sredstvima, druge tvrtke kao što su Colgate-Palmolive, počele su zamjenjivati tricolsan s drugim različitim sastojcima.

2. Prirodna selekcija.

Dakle, zamislite da perete svoje ruke s antibakterijskim sapunom. Dok većina bakterija na vašoj koži reagira kao da je armagedon, samo nekolicina ostaje za uporabu. Ove otporne bakterije su sada otporne na vaš sapun, prilagođene i mutirane uspješno odbijaju vašu sljedeću pjenu kao napad na njihovo postojanje. Mikrobiolozi upućuju na taj proces kao “izbor”, a nekoliko studija pokazuje da neke bakterije pružaju otpor antibioticima.

Tada ćete dobiti bakterijske infekcije, a vaš liječnik će vam pripisati antibiotike. Kako Discovery Health ističe, “neka antibakterijska sredstva idu na istu fiziologiju bakterija kao i antibiotici na recept”. To znači da ako se bakterije od kojih ste bolesni već imaju otpornost od antibakterijskih sapuna i agensa zbog prethodnog izlaganja, antibiotik neće uopće raditi. Razmislite o tome na ovakav način, da li vi stvarno želite da Superbakterije igraju Rat svjetova u vašem tijelu?

3. Oni su oštetili naš ekosustav.

Natural Resources Defense Council je našao da se Triclosan i njegov bliski rođak triclocarban “nalaze u visokim koncentracijama u sedimentima i kanalizacijskom mulju gdje mogu izdržati desetljećima.” Dalje, Triclosan je jedan od najčešće otkrivenih kemikalija pronađenih u potocima SAD-a. Smatra se da hormonalne smetnje oštećuju reproduktivno zdravlje određenih riba. U međuvremenu, neki stručnjaci su zabrinuti zbog dodatnih izloženosti ljudi koji jedu kontaminirane ribe.

4. Oni nas čine bolesnima.

Ispada da naš rat sa klicama ima ironičnu nuspojavu nekim slučajevima, zapravo nas čini bolesnima. Budući da se naše tijelo više ne treba boriti s klicama kao što je to činilo u ranijim vremenima života, istraživanja su pokazala da su neka djeca zbog toga razvila alergije. Navodno, rijetko dozvoljavajući našim tijelima da otkrivaju klice, načinili su tijelo osjetljivim na svakodnevne tvari, kao što su pelud i prašina.

Marc McMorris je pedijatrijski alergist na Sveučilištu Michigan. On je izjavio za LiveScience, “Kao rezultat toga, imuni sustav se udaljio od borbe protiv infekcije i time je razvio više alergijske sklonosti.” Istraživanja su pokazala da su se alergijske stope kod Amerikanaca od 1988. do 1994. godine, povećale dva do pet puta više nego u periodu 1976 od 1980.

5. Sapun i voda su puno bolji

Zašto su se prehlade, virusi i zaraze proširile na prvom mjestu? To je uglavnom zato što je tzv, civilizirani svijet ne voli prati ruke. U stvari, čak polovica svih muškaraca i četvrtina žena ne peru ruke nakon što su vršili nuždu u toaletu.

Kako se ispostavilo, ono što smo naučili u vrtiću je istina -  pozivajući nas da peremo ruke sapunom i vodom kako bi se spriječilo širenje bakterija. Ali kao što je rečeno ne trebamo sapun koji sadrži antibakterijske agense. FDA je izjavila da nema dokaza da antibakterijski sapun koji sadrži triclosan pruža dodatne zdravstvene beneficije.

Dakle, što bi trebali koristiti?

Srećom, postoje mnogi proizvodi koji nemaju zabrinjavajuće studije povezane sa sastojcima u prilogu svojih lista. Običan sapun i voda su vaši najbolji prijatelji u borbi protiv prehlade i gripe. Počnite čitati naljepnicu sa sastavom, i ne upotrebljavajući ništa s  opsanim tvarima kao što su Triclosan i Triclocarban. Ako trebate oprati ruke ili tijelo, koristite antibakterijske gelove koji sadrže alkohol kao primarni bakterijsko-borbeni sastojak. Prema CDC , oni bi trebali raditi dobro ako sadrže najmanje 60% ​​alkohola i ako vaše ruke nisu vidljivo prljave.

A ako stvarno želite oprati na priodan način (i imate nekoliko dodatnih kuna za potrošiti), razmislite o liniji čistih (da se tako izrazimo) sapuna, oni koji koriste eterična ulja u svojoj proizvodnji. Eterično ulje koja je izvedena izravno iz biljaka je snažno antibakterijsko sredstvo, a koristi se u odgovarajućem razrjeđenju i puno su blaži nego oštri antibakterijski deterdženti dostupni na tržištu.

Dakle, sljedeći put kada se nađete da posežete za svojim antibakterijskim sprejom, zapitajte se “da li triclosan ili ne triclosan?” I onda operite svoje ruke s jednostavnim sapunom i vodom.
 

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)