Postoji li ijedna zemlja na svijetu u kojoj bi se istaknuti političar mogao javno hvaliti svojim seksualnim iskustvima s djecom i još uvijek ostati na dužnosti? Vjerojatno ne – ali čini se da Europski parlament ima vlastita pravila. Taj političar je Daniel Cohn-Bendit…glasnogovornik europske Stranke Zelenih i supredsjedatelj europarlamentarne skupine Zelenih/Europska Slobodna Alijansa.

…nekoć protagonist studentske pobune 1968. i kulturalne revolucije koja je uslijedila, i koji danas vodi «Greeens/European Free Alliance» u Europskom parlamentu. Bivajući na ovoj funkciji, Cohn-Bendit težio je imati ulogu sličnu onoj koju je odigrao Maximilien de Robespierre tijekom Francuske revolucije, držeći svakoga odgovornim za sve – uključujući češkog predsjednika Vaclava Klausa za njegov euroskepticizam, ili mađarskog premijera Viktora Orbana zbog novog Ustava te zemlje koji štiti obitelj, definira brak kao zajednicu muškarca i žene, i (najgore od svega što se protivi “europskim vrijednostima”) spominje Boga (!).

Ovih dana smo se uvjerili da ne dijele svi vrijednosti gospodina Cohna-Bendita. Lijevo orijentirana fondacija Theodor-Heuss odlučila je dodijeliti mu nagradu za njegova politička dostignuća – ali je predsjednik njemačkog ustavnog suda Andreas Vosskuhle odbio poziv da održi govor u čast Cohna-Bendita, govoreći kako nije htio stvoriti dojam da ustavni sud odobrava Cohn-Benditova stajališta o pedofiliji.

Cohn-Bendit je sedamdesetih radio kao učitelj u vrtiću koji je bio osnovan u svrhu eksperimentiranja s neautoritarnim poučavanjem. Doktrina neautoritarnog odgoja očito je bila suočiti djecu, koja su tada imala pet ili šest godina, s neobuzdanom seksualnošću, kako bi prevladali tradicionalni moral. Kasnije je Cohn-Bendit napisao knjigu u kojoj je opisao svoja iskustva: «Moje flertanje sa svom djecom uskoro je poprimilo erotski karakter.

Osjetio sam da su petogodišnje djevojčice naučile kako se odnositi prema meni. Nekoliko puta se dogodilo da su mi neka djeca otvorila patent na hlačama i počela me milovati. Reagirao sam drukčije, ovisno o okolnostima svakog slučaja, ali želje djece su mi predstavljale problem… Kad su inzistirali, ja sam njih milovao. Bio sam optužen za perverziju, i upućena su pisma Gradskom vijeću u kojima je bilo upita plaćaju li me javnim sredstvima. Na sreću, zaključio sam ugovor izravno s Odborom roditelja, inače bi me otpustili. U Njemačkoj, protuautoritarni pokret je najjači utjecaj imao na polju obrazovanja.»

Ovi retci su bili objavljeni 1975. Tada se to činilo «modernim» i «prosvijetljenim» pristupom obrazovanju. Tek su zadnjih godina postali problem za Cohna-Bendita, zbog ponavljanih optužbi da je pedofil. Cohn-Bendit je uvijek odbacivao ove optužbe pismom u kojem su neki od roditelja čiju je djecu poučavao u vrtiću napisali njemu kao potporu, naglašavajući da se seksualno zlostavljanje nije dogodilo i da g. Cohn-Bendit nije zlostavljač djece. Ali to više ne drži vodu – autorica pisma, gđa Thea Vogel, rekla je njemačkim medijima da je to pismo napisala samo iz političkih razloga, ali da zapravo nije pročitala inkriminirajuće odlomke iz Cohn-Benditove knjige, i da njezin sin zapravo nikad nije bio u vrtiću gdje je Cohn-Bendit imao erotska iskustva. Cijelo pismo bilo je namještaljka. Tako, nema više svjedoka koji bi svjedočili u korist Cohna-Bendita. Ali znači li to da je stvarno zlostavljao djecu? Sad kaže da je njegova erotska proza loša literatura, ne stvarne činjenice.

Daniel Cohn-Bendit sigurno je (a to nikad nije porekao), političar koji aktivno promovira pedofiliju kao dio svojeg političkog plana. I ne samo on, nego i cijeli njegov politički pokret s njim. Za njega i one poput njega, seksualnost je uvijek imala političku svrhu. Istospolni «brak», LGBT prava, promoviranje pedofilije, itd., bili su uvijek dio istog plana: uništenje «represivnih» institucija, poput obitelji i braka. Ako su privremeno odustali od pedofilije, to je samo zbog taktičkih razloga. Suprotno njihovim nadama, društvo još nije dovoljno «napredovalo» u prihvaćanju njihova plana. Ali kad bi bili iskreni, proširili bi akronim LGBT još jednim slovom. To slovo je P.

Autor: J.C. von Krempach, J.D.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 

 
(bitno.net, lifesitenews.com, youtube.com)

Zbigniew Brzezinski je istaknuti američki politolog i državni dužnosnik, autor globalne strategije antikomunizma, teorije tehnotrone ere i koncepcije američke hegemonije novog tipa.

Od 1977. do 1981.godine bio je u timu predsjednika Jimmy Carter-a i smatrao se apologetom politike “jastrebova”. Glavni politički događaji u vrijeme njegovog službovanja bili su normalizacija odnosa sa Kinom, potpisivanje Sporazuma START 2, gubitak Irana, početak demokratskih reformi u Istočnoj Europi, akcentiranje ljudskih prava u vanjskoj politici SAD i vojna podrška afganistanskim mudžahedinima.

Danas je Brzezinski konzultant Centra za strateška i međunarodna istraživanja (Center for Strategic and International Studies) i profesor američke vanjske politike u Školi suvremenih međunarodnih istraživanja Pola Nitcea-a (School of Area and International Studies) pri Sveučilištu Johns Hopkins u Washingtonu. Također je član savjeta direktora Nacionalne potpore demokraciji (National Endowment for Democracy) i član organizacije Freedom House.

INTERVJU

Da li sadašnja kriza mijenja svijet?

- Nesumnjivo. Živimo u stoljeću kada se mijenja nešto principijelno.

U ovom stoljeću ili u ovoj godini?

- U jednoj godini ne. Ali u ovom stoljeću – svakako. Važno je da se bliži kraju dominacija Zapada u svijetu, koja traje 500-600 godina. Sada se svijet u političkom smislu probudio. Većina čovječanstva nije se zanimala niti interesirala za politiku sve do Francuske revolucije, koja je probudila političke figure i nacionalna osjećanja u Europi. Potom se to proširilo praktično na cijeli svijet, koji je u posljednjih pola stoljeća postao politički svjestan.

Ta svijest je vrlo raznolika i sve aktivnija, u sve većoj mjeri ona nastaje iz frustracije, nesigurnosti, nezadovoljstva, osjećaja nepravde. Ta negativna osjećanja usmjerena su uglavnom prema Zapadu, naročito prema Americi, koja je u mnogome bila savjest svijeta, da bi tijekom posljednjeg desetljeća postala objekt opće mržnje. To je vrlo opasno: ako bi sada Amerika izgubila vodeću ulogu u svijetu, ni jedna država ne bi mogla zauzeti njeno mjesto. Kada sam radio u Bijeloj kući, najveća opasnost prijetila je od započinjanja nuklearnog rata. Mi smo to svakodnevno imali na umu. U roku od 28 minuta mogla se razviti kriza, koja bi za samo šest sati usmrtila između 80 i 120 milijuna ljudi.

Za početak.

- U tijeku jednog dana! Sada takve opasnosti nema. Ali postoji nesigurnost u stabilnost svijeta, odnos političkih snaga i ulogu Zapada. Veliki dio tog politički probuđenog svijeta negativno ocjenjuje ulogu Zapada. Kolonijalizam, imperijalizam, eksploatacija – to su suštinske komponente povijesnih likova koji prevladavaju u svijetu.

Taj proces raste još od 60-ih godina.

- Dekolonizacija je građena u značajnoj mjeri na rastućoj mržnji prema “bijelom čovjeku”. Međutim, širenje te mržnje bilo je ograničeno jer je odnos snaga bio u korist Zapada. Sada se to mijenja. Udio Zapada u svjetskom BDP se radikalno smanjuje. Mijenja se kulturni i vojni balans.

Hoćemo li mi doživjeti smjenu tih uloga?

- Vojna ravnoteža se mijenja najsporije. Vojni proračun Amerike veći je nego svih drugih država svijeta zajedno.

Kako u ovim vremenima ona to još može sebi dopustiti?

- Superiornost je ogromna i to će trajati još dugo. Americi ne prijeti ni jedan krupniji unutarnji rat. Ali joj pritom prijete sitni ratovi, koji su veoma skupi u financijskom i moralnom pogledu. To slabi Ameriku i mijenja situaciju. TTo je evolucija, povijesni proces.

Kako će se odvijati taj proces?

- Mnogo zavisi od toga hoće li Obama uspjeti da promijeni ulogu Amerike u svijetu i hoće li se Europska Unija i dalje ujedinjavati ili će krenuti u suprotnom pravcu. Vrlo mnogo ovisi o tome hoće li se Kina i dalje razvijati prethodnom dinamikom, vrijednom divljenja. I hoće li Indija, Indonezija i Brazil ponoviti kinesko čudo. Mi to, naravno, ne znamo. Ali je sve moguće. Mi se nalazimo na početku nekakve nove ere.

Kakve ere?

- Ja nisam prorok. Bavim se time što ilustriram scenarije i odgovaram na pitanje kako bi u takvoj situaciji trebala reagirati Amerika.

I, kako bi trebalo reagirati?

- Odobravam principe politike Baracka Obame. Ako on uspije pogurati Ameriku u drugom pravcu u unutarnjoj i vanjskoj politici, ona će imati potencijal koji je neophodan za to da još nekoliko desetljeća nastavi igrati ključnu ulogu u svijetu. Ali, ako to ne uspije, promjene će krenuti ubrzanom dinamikom i one mogu biti zaista dramatične.

Nas, naravno, najviše interesira budućnost Europe. Ovdje je pitanje Rusije ključno. Nedavno ste u intervjuu “Rzeczpospolita” u optimističkom duhu govorili o promjenama koje se tamo događaju. Charles Kaplan otvoreno poziva da se Rusija primi u NATO. Da li se to može smjestiti u glavu?

- Što se Rusije tiče, ja sam optimist, pošto sam pesimist u odnosu na samu Rusiju.

A to znači?

- Pesimist sam glede toga da će Rusija uspjeti dosegnuti svoje prethodne imperijalne ciljeve. Rusija sada nema takav potencijal. To postaje očito kada gledate gospodarsku, demografsku i znanstvenu statistiku, da ne govorim o geopolitičkom okruženju. Na istoku i na jugu Rusije pojavljuju se snažne napučene azijske države. Rusija nema izbora. Ona mora ići na stranu Zapada. A i u interesu Zapada je da ona krene u tom pravcu.

I da uđe u NATO?

- Tu se postavlja pitanje što je značajnije, prisustvo Rusije u NATO, odnosno faktičko uništenje Alijanse, ili postupno jačanje veza Rusije s NATO, što ga može pojačati, a da se ništa pritom ne pokvari.

Što imate u vidu kada govorite o uništenju Alijanse?

- NATO je savez sa širokom vojnom suradnjom. Sve zemlje članice imaju međusobni pristup vojnim planovima svake od njih. Da li bi Rusija pristala američki časnici sjede u Moskvi i razgledaju njezine planove? Da li bi Amerika pristala na takvo prisustvo Rusa u Bruxellesu ili Washingtonu? To su nepromišljene ideje.

A sa Njemačkom to ide?

- Nijemci su bili nokautirani i uvjereni da su sami krivi za svoje stanje. Rusija još nema takav odnos prema staljinizmu. Ali se to mijenja. Kod mlade generacije Rusa pojavljuje se shvaćanje da bi Rusija trebala učiniti izbor i da bi taj izbor trebao biti u korist Zapada. Takav je povijesni proces. Ali na njegove rezultate trebalo bi pričekati.

A tko će ih od nas dočekati?

- Mnogi. Mislim da će u toku 20-25 godina taj proces promijeniti shvaćanje suštine Rusije.

U posljednjem broju “Foreign Affairs” (CFR), koji je prije nekoliko godina doživljavan kao knjiga bajki, Richard Rosencrance opisuje projekt europsko-američkog ekonomskog saveza po uzoru na Europsku Uniju. Da li je to realno?

- U ovom trenutku ne. Ali kakva će biti budućnost Zapada ako se to ne dogodi?

Kakva?

- Naša superiornost, koja slabi, može biti podržana jedino dubljom, diljem i dinamičnijom suradnjom Europe i Amerike.  To bi koristilo objema.

Može li se tada pojaviti Euroamerika?

- Govorimo o društvima koja imaju mnogo zajedničkog: demokraciju, tržište, kršćanstvo. Njihova bliskost se može produbljivati ​​ako u tom pravcu budu usmjereni svjesni politički potezi. Ono što je uspjelo Europi predstavlja veliko dostignuće iako ima povoda za žaljenje što taj proces nije krenuo dalje i što je vjerojatno to ujedno i posljednji potez.

To je sporno pitanje. Neki smatraju da kriza dezintegrira EU, drugi opet misle suprotno.

- Narednih 5-10 godina će biti, najvjerojatnije, vrijeme dezintegracije. Ali svjesni smo da će Europa pokušati promijeni taj vektor. To zahtijeva napore i vodstvo. U Americi takvo vodstvo postoji. Mogućnosti predsjednika su ograničene, ali on može progurati svoje ideje. U Europi je situacija složenija, tamo nema izrazitijeg političkog vodstva. Ali, kada Europljani shvate da se kreću u smjeru dezintegracije, oni će se početi supostavljati tome.

Vidite li opasnost da će se Europa raspasti, da će euro pući i da ćemo se vratiti u Europu brojnih velikih i malih država?

- Mišljenja sam da se to neće dogoditi. Ali dobro je što se danas govori o tom riziku jer bi se inače nešto slično moglo dogoditi. A to bi bilo vrlo opasno. Naročito ako bi istovremeno oslabila Amerika jer u perspektivi narednog povijesnog razdoblja, odnosno u sljedećih 20-40 godina, ne vidim zemlju koja bi mogla stabilizirati svijet onako kako je to činila Amerika. Kriza Amerike će postati svjetska kriza.

I kako bi izgledala takva kriza?

- Potpuni kaos, konflikti, ekonomska kriza, sveprisutne igre na političkom ili religioznom planu. U raznim regijama svijeta sve bi to bilo različito.

Neki govore da se kaos već pojačava. Ka Palestini plove brodovi “Flote Slobode”, ima ljudskih žrtava, izraelske vlasti odlučno osuđuju tu akciju. Vlasti Turske također odlučno osuđuju reakciju Izraela. Turska je prva zemlja NATO koja je stupila u tako oštar i otvoren sukob s Izraelom. Ruši li se to arhitektura NATO?

- To je simptom bolesti Zapada u odnosu na konflikt na Bliskom Istoku, koji ne traje tek jednu deceniju. Također se pojačavaju proturječnosti između zapadnog svijeta i Izraela, što je, naravno, opasno za Izrael. Prema tome, Izrael bi trebao biti oprezniji. Ranije su propustili nekoliko brodova u Gazu. A ovaj brod je bilo moguće zaustaviti, recimo, ako se blokiraju njegove elise, a da se pritom ne dovedu u opasnost životi ljudi.

Zašto to Izrael nije uradio?

- Mislim da je tu sve bilo loše promišljeno. Ta akcija je planirana sa vojnog, a ne s političkog aspekta. Moguće je da je to proizvod prekomjerne orijentacije u pravcu rješavanja konflikta uz uporabu sile, pošto u židovskoj zajednici raste osjećanje opasnosti. To je razumljivo, ali to ne doprinosi kompromisima.

Ako je, kako vi kažete, ključ za Bliski Istok u rukama Obame, onda je važno pitanje kakvo je njegovo polje za manevriranje. Vi ste nekada pisali u “Foreign Affers” o snazi ​​izraelskog lobija u Americi.

- Radi se ne samo o snazi ​​lobija nego i o specifičnosti. Židovsko nasljeđe u Americi u većini je liberalno i demokratsko. Na posljednjim izborima oko 70 posto njih glasovalo je za Obamu. Pritom politički i financijski utjecajna židovska elita je konzervativnija i zapravo se identificira više sa izraelskim desničarima nego s ljevičarima. To je suština. Židovski lobi ima veliki politički utjecaj na Kongres jer američki politički život se u značajnoj mjeri oslanja na privatne donacije. Manja skupina, kao, primjerice, Armenci, možgu zahvaljujući tome dobiti veći politički utjecaj. Poljski lobi također je nekada imao snažan utjecaj, jer su u pojedinim državama bile vrlo snažne poljske grupacije koje su se aktivno bavile pitanjem neovisnosti Poljske. Sada je to prošlost i poljski lobi više ne doznačava financijska sredstva.

Obama je iz Chicaga – mjesta najveće koncentracije Poljaka.

- Politički utjecaj sada nisu glasovi, već pare u predizbornoj kampanji. Politika je skupa stvar. Ali, bez obzira na sve, ako predsjednik odluči krenuti u nekom pravcu, onda sama njegova aktivnost na Kongres čini veliki utjecaj.

Kakvu igru ​​može sada voditi Obama u vezi s krizom oko blokade Gaze?

- Pitanje Gaze neće se riješiti ako se ne riješi problem palestinske države. Tu je prosto neophodno miješanje izvana, odnosno iz Amerike. To znači da bi trebalo ponuditi nekakvu formulu na temelju koje bi se odvijao pregovarački proces. U principu je riječ o četiri točke. Prvo, Palestinci bi trebali odustati od prava na povratak, isto kao što se Nijemci nisu mogli vratiti u Gdanjsk ili Wroclaw.

Postoji još i demografski aspekt: ​​za četvrt stoljeća u Izraelu može biti više Arapa nego Židova.

- To se može dogoditi već za desetljeće. Međutim, bilo kako bilo, Palestinci ne mogu računati na pravo na povratak jer Izraelci na to neće pristati. Druga točka za Izraelce je složena: oni bi trebali shvatiti da stabilnog mira i sloge neće biti ako ne bude postojala prijestolnica palestinske države u istočnom Jeruzalemu. To je simbolično i vizualno pitanje: sa svakog mjesta palestinske zapadne obale rijeke Jordan vide se zlatne kupole džamije Skala. To je važan simbol arapskog prisustva u Jeruzalemu, u kome još uvijek živi 300 tisuća Arapa. Treće, potrebna je razmjena teritorija kako bi se granica dovela u sklad s naseljima. I, četvrto, neophodna je demilitarizacija palestinskog teritorija i razmještanje vojske SAD ili NATO na obali Jordana.

Što Obama može učiniti u tom smjeru?

- On može to pitanje staviti na dnevni red. Može, primjerice, u Vijeću sigurnosti UN oglasiti uvjete o kojima sam govorio. Ti uvjeti se razmatraju u Americi. Europska Unija i najmanje 95 posto zemalja svijeta odmah će ih podržati. To bi značilo započinjanje procesa pomirenja. Na obje strane bio bi učinjen moralni pritisak da se prihvate ti uvjeti.

Zašto Obama to još nije učinio?

- Zato što se on bavi ozbiljnom unutarnjom krizom u Americi. To nije bilo samo curenje nafte u Meksičkom zaljevu. Cjelokupni američki financijski sustav zahtijeva reforme, proračunski sustav i obrazovanje također. Obama dobro osjeća što bi Amerika trebala čini u svijetu i drži taj pravac, ali, po svoj prilici, od 12 sati rada on svjetskim problemima posvećuje najviše dva.

Bilo bi dovoljno kada bi dao važnu izjavu.

- Ovdje je potrebno mnogo više: mobilizacija i međunarodna koordinacija.

Koji su u toj novoj situaciji poljski interesi?

- Isti kao i prije. Prvo, što je moguće tijesnija veza s Europom. Varšava je zainteresirana da Europa bude integrirana i da se Poljska u nju uključi što je moguće snažnije. To u prvom redu zahtijeva dobre odnose s Njemačkom pošto je ona za Poljsku predstavlja vrata u Europu. To je geografska činjenica koja se ne smije ignorirati. Na sreću, Poljska je ne ignorira. Drugo, principijelno je važno da se održavaju saveznički odnosi s Amerikom. To je važno za Poljsku i doprinosi vezama Amerike s Europom. Osim toga, važno je stvoriti nešto poput centralnoeuropskog lobija u EU. Države srednje Europe u Europskoj Uniji imaju isto glasova koliko i Njemačka. Organizacija takve koalicije pod prešutnim patronatom Poljske, bez postavljanja sebe za njenog šefa, u suradnji s Rumunjskom, baltičkim zemljama, Mađarskom i Češkom, unutar Europe bi stvorilo utjecajnu skupinu. Ali toga još nema iako takve tendencije postoje.
 
*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
 
(vestinet.rs,youtube.com/uredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=11316"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]
[facebook]

Hrvatski znanstvenik sa Švicarskom adresom upozorava kako se zbog raznih interesnih skupina, iluminata, masona i kako ih naziva ‘bankaroida’ civilizacija nalazi na pragu uništenja. Hrvatskoj istovremeno prijeti nestanak jer su sve njene vlade i ministri manipulirane od strane iluminatskih i masonskih ‘igrača’ te vode neoliberalnu politiku.

Ugledni fizičar Dr. Davor Pavuna od 1986. godine radi u Lausanneu u Švicarskoj kao sveučilišni profesor fizike, kemije kondenzirane materije te mikro i optoelektronike.

Objavio je preko 150 znanstvenih radova. Održao je stotinjak predavanja na uvaženim svjetskim sveučilištima. Kao savjetnika na području energetike ga je angažirao američki predsjednik Barack Obama. U intervjuu za Dnevno.hr i Radio Pulu sa znanstvenog aspekta objašnjava svijet u kojem živimo te upozorava da se zbog raznih interesnih skupina, iluminata, masona i kako ih naziva ‘bankaroida’ civilizacija nalazi na pragu uništenja. Razotkriva funkcioniranje Europske unije te načine kako ona dodjeljuje novac iz svojih fondova na koje Hrvatska ozbiljno računa.

Nedavno ste na HRT-u izjavili da postoji drugačiji način vođenja hrvatske države i društva. Nakon toga vas više nema na HRT-u. Na što ste pritom mislili?

Isto sam rekao u sam osvit referenduma oko ulaska Hrvatske u Europsku uniju. Doduše malo brutalnije od drugih jer imam znanstveni uvid u cijelu stvar. Da budemo precizni, i ova a i prijašnja vlada vode neoliberalnu politiku. O tome ću govoriti kao fizičar a ne kao ekonomist jer smatram da je ekonomija prevaziđena znanost.

Napravljena je prije 50 -100 godina kada su u svijetu postojale potpuno druge relacije. Novac je tada bio realna, vezan za zlato ili u najmanju ruku garantiran od ozbiljnih vlada. Između ljudi i država izmjenjivala se roba, a banke su bile vjerodostojne. Danas 1 posto para-equestrian.com najbogatijih upravlja cijelim svijetom. Živimo u jednom visoko reguliranom sustavu gdje se jedna mala država poput Hrvatske ne može ponašati neoliberalno jer će nam stranci pokupovati sve. Hrvatske će sada već postala tako jeftina da najbogatiji čovjek u primjerice Meksiku, magnat Carlos Slim, de facto može kupiti cijelu našu zemlju.

Ali tko regulira sustav, nije li tržište potpuno otvoreno?

- Poznato je kako cijelim svijetom upravlja i manipulira manje od 32 tisuće ljudi. Neki ih nazivaju Iluminati, Bilderberzi, Masoni…Ja ih nazivam ‘bankaroidi’. Magazin Time je nedavno objavio imena petnaestorice glavnih igrača. Prije dva tjedan u istom je časopisu objavljena interesantna priča koja opisuje kako oni u Londonu u 9 ujutro sjednu i dogovaraju vrijednost Libora, razmjene kamata među bankama. Umjesto da to određuje tržište to rade nekakva tri tipa koji se međusobno dogovaraju.

Zašto to rade?

- Da bi nas i dalje pokradali. To nisu bankari već lopovi su nas dokazano kolektivno pokrali-bankaroidi. Dogodila se ne samo globalizacija već i financijski imperijalizam i porobljavanje čovječanstva.

Kad je to sve počelo?

- Mnogo ranije nego ljudi misle, odmah nakon Francuske revolucije. Sasvim je sigurno da se povijest zadnjih 300 ili 400 godina nije događala onako kako smo učili u školi. Spontanih revolucija nikada nije bilo. Nedvojbeno živimo u manipulativnom svijetu. Govorim to kao fizičar, znanstvenik.

Cijela naša civilizacija mogla se od početka napraviti da bude ‘održiva’ i u skladu s prirodom. No, to nije odgovaralo onih 1 posto privilegiranih koji su svoje interese vidjeli u primjerice eksploataciji nafte i sl. Još je Nikola Tesla bio protiv toga jer energije u prirodi ima dovoljno za sve . Ali ako ljude uvjerite da to nije tako, onda od njih možete napraviti robove koji trče za novcem. Jasno je da su današnje Vlade i ministri manipulirani iluminatskim i masonskim igračima posve neadekvatni. Problem je u tome da ovakav planet uopće ne može preživjeti.

Kakva nam je onda perspektiva?

- Postoje dva scenarija. Ili će pobijediti ljudi ljubavi koji su za održivu energiju, koje u prirodi ima dovoljno, te će naš planet živjeti u harmoniji, nazovimo tu civilizaciju ‘postteslina’ ili ‘postkvantna’, ili će i dalje vladati ovi ‘majmunoidi’, ‘bankaroidi’ i financijski manipulatori, a onda će s ovom civilizacijom biti gotovo.

Ali kako se tome oduprijeti, ima li uopće načina?

- Ljudi na žalost uvijek žele biti vođeni poput ovce. Često me zaustavljaju i predlažu mi da osnujem stranku i sl. Ne razumiju da je to prevaziđen koncept u kome smo se organizirali kao majmunoidi, gdje smo morali imati vođu čopora, orangutana. To su iskorištavali ljudi poput Tita ili kasnije Sanadera. Međutim, neće zavladati reda ako na vlast dođe Pepek, Štefek ili Pavuna. Sada je drugo vrijeme. Ljudi se sami moraju probuditi. Neće ih nitko spasiti ako to ne učine oni sami. Svatko od nas mora postati svjestan da je fenomenalan i jedinstven, ništa lošiji od mene ili od bilo kog drugog. I nakon toga krenuti u akciju.

Kako ocjenjujete trenutnu hrvatsku vladu ali i bivše vlade?

- Nema tu neke razlike. I jedni i drugi i treći vode liberalnu politiku pod utjecajem stranih centara moći. Ne samo da su zanemarili znanost već i proizvodnju što se može smatrati čak i kriminalnim aktom. Mislim da bi se sve vlade od 1999. do danas trebalo pitati šta su radili? Imali su 12 godina da ovu zemlju nakon rata postave na noge. A pritom je obrazovanje najvažnija kategorija. Da su manje ulagali u autoceste, a više u obrazovanje danas bi već imali stasalu generaciju koja bi mogla voditi ovu zemlju.

Vidite li put hrvatskog izlaska iz krize?

- Ja bih odmah nacionalizirao sve banke u Hrvatskoj. Predsjednik Uprave Zagrebačke banke Franjo Luković još je prije dvije godine u medijima izjavio da u bankama ima oko 20 milijardi kuna ušteđevine hrvatskih građana. Od toga 10 do 12 posto godišnje šaljemo u inozemstvo na račun kamata. Radi se o 2 do 3 milijarde kuna koje bi odmah riješile sva socijalna pitanja u Hrvatskoj. Ali ne, mi našim novcem, našom ušteđevinom, financiramo tuđe banke i države.

Da Hrvatska nacionalizira banke osudile bi je sve strane zemlje a ponajprije EU u čijim su državama nalaze njihove matice?

- To bi se svakako dogodilo. Zato cijeli postupak treba napraviti mudro. Dogovoriti ga s još nekoliko zemalja koje bi napravile isto. Pogledajte Island i Argentinu. Uz banke trebamo nacionalizirati i sve prirodne resurse. Zašto? Jer smo mala zemlja. Tu se ne mogu primjenjivati zakoni velikih brojeva, liberalizam. One vrijede za velike ekonomije. Ako u Hrvatskoj neki ‘gazda’ malo jače razvije posao, automatski ima monopol.

Poput Ivice Todorića?

- Sve to je rezultat privatizacije koja je dokazano bila kriminalna. Iz kakvog takvog sustava prešli smo u nešto što se uopće ne može definirati. Udbaši i bivši partijski rukovoditelji pritom su imali privilegiju da im banke daju jeftine kredite kojima su pokupovali društveno, odnosno naše vlasništvo. Svi mi ostali za to nismo imali novaca. To se uistinu može smatrati genocidom nad hrvatskim narodom.

Može li ulazak u EU to ispraviti?

- Ne može niti neće. Hrvati imaju iluzija o Europskoj uniji. To sam rekao i predsjedniku Ivi Josipoviću i nekim članovima Vlade koje znam. Mislite da su Europa, SAD ili druge zemlje tzv. zapada ‘demokratske’? Reći ću vam precizno, živim i radim već 34 godine na zapadu i svuda je Balkan i još gore od Balkana! Globalno se veliki sustavi poput Europske unije ponašaju ‘balkanoidno’. U sve odluke su uključene veće ili manje interesne skupine, lopovi, mafijaši, iluminati, masoni, bankaroidi, naftaši itd.

Imate li dokaz za to?

- Želite dokaz? Dok Hrvatska ime jednog ili dva lobista u Bruxellesu, samo kompanija Siemens ih ima preko 200! Pitam se što će ih toliko tamo ako sve pošteno funkcionira?

Što u tom svijetlu mislite o europskim fondovima na čiji novac ozbiljno računa hrvatska vlada?

- Ma nemojte biti smiješni. Pa ja nisam nikad dobio novac iz EU fondova samo na temelju znanstvenih dostignuća. Za to morate imati silne kontakte i poznanstva.

Tko može riješiti ovu duboku financijsku krizu u koju je Hrvatska upala?

- U Hrvatskoj ali i planetarno postoje znalci koji znaju riješiti ovu financijsku krizu. Ali to nije štednja i dodvoravanje stranim centrima moči. Ministar Linić se ponaša kao Drakula, iz mrtvaca siše krv. Zadnjih nekoliko godina se jasno vidi da u Hrvatskoj nedostaje ‘krvi’. Bilo je i lopovluka i manipulacija i svega ali bez krvi ne ide. Govore da će autoceste dati u koncesiju. Pa zašto to ne bi učinili s cijelom državom? To je smiješno.

Više možete poslušati ovdje…
 

 
 
(dnevno.hr, youtube.com/priredio:nsp)
 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=10351"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]

Osnovna organizacijska struktura slobodnog zidarstva je loža. Unutar neke zemlje lože su organizirane u velike lože, s tim da neke zemlje, poput Velike Britanije, imaju više takvih loža.

Članstvo je hijerarhijski poredano kroz tri stupnja (šegrti, djetići, majstori) po tzv. Ivanovoj opservanciji. Prema škotskoj opservanciji postoje trideset i tri stupnja.

Povijest

Prve masonske lože nastale su u Engleskoj. Uoči Ivandana 24. lipnja 1717. godine, četiri londonske lože stvorile su veliku ložu za London i Westminster, koja je šest godina kasnije postala Velika loža Engleske. Masonerija je u Engleskoj bila oružje kojim se služila britanska politika, a u 19. stoljeću sve više ima utjecaja na druge države preko određenih loža. Članovi nekih loža bili su, među ostalima, engleski kraljevi i poznati političari Edvard VII., David Lloyd George, Winston Churchill i dr.
Inicijacija u masonski pokret u 18. stoljeću

Francuski mislioci Voltaire, Denis Diderot, Jean-Jacques Rousseau, Victor Hugo i drugi kao članovi loža unose revolucionarne, buržoaske ideje protiv feudalnog poretka. Njemačke lože, za razliku od ostalih, u svoj program uvode kršćanski nauk. Okupljaju mnoge filozofe, pisce i glazbenike, npr. Johann Wolfgang von Goethe, Johann Gottlieb Fichte, Wolfgang Amadeus Mozart, Ludwig van Beethoven.

Kritika Slobodnog zidarstva

Neki kršćanski krugovi smatraju da je “Slobodno zidarstvo” u biti obožavanje Sotone kao vrhovnog arhitekta Svemira. Albert Pike jedan od većih mislilaca u masoneriji otvoreno je zastupao takav stav. Papa Klement XII. u enciklici “In eminenti” (28. travnja 1738.), također je osoudio Slobodno zidarstvo kao sotonizam. I neki drugi imali su sličan stav kao npr. Anatolij Berestov koji zaključuje da je masonstvo stvarni sotonizam, a masonska loža sotonska crkva

Masoni i Mormoni

Iako neki misle da osim sličnosti u imenu nemaju nekog drugog zajedništva činjenica je da je osnivač Mormona Joseph Smith od 1842. do 1844. bio mason. Sve restrikcije za članstvo masonima u Mormonskoj crkvi ukinuo je tadašnji prorok Spencer W. Kimball 1984. godine.

Slobodno zidarstvo u Hrvatskoj

Masoni se u Hrvatskoj pojavljuju u drugoj polovini 18. stoljeća, kada ga uvode časnici koji su sudjelovali u Sedmogodišnjem ratu (1756.-1763.). Prva hrvatska loža osnovana je na teritoriju Vojne krajine, u Glini 1759. godine pod nazivom Ratno prijateljstvo. Sljedećih godina osnivane su lože i u drugim gradovima, tako 1772. u Varaždinu i 1773. u Zagrebu.

Godine 1777. utemeljena je u dvorcu Brezovici kraj Zagreba, Hrvatska velika loža na čelu s prvim velikim meštrom grofom Ivanom Draškovićem.

Za vrijeme Francuske revolucije, masoni su bili izloženi progonima pa se bilježi pad njihove aktivnosti da bi se u doba Napoleonovih ratova, masonske lože počele osnivati u južnohrvatskim gradovima. Nakon 1918. godine središnja loža nove države, Kraljevine SHS (Jugoslavije) bila je Velika loža Jugoslavije.

U ljeto 1940. godine zabranjen je rad slobodnih zidara u Kraljevini Jugoslaviji. Po njenom slomu, ni nova vlast NDH nije dozvoljavala njihov rad, štoviše mnogi su istaknuti masoni bili deportirani u logore. Obnova slobodnozidarske djelatnosti započinje 1990-ih s raspadom SFRJ.

Danas u Hrvatskoj djeluju tri lože – Grof Ivan Drašković, Tri svjetla i Hrvatska vila. Velika loža Hrvatske osnovana je 1997. godine. Od 2003. godine hrvatski masoni koji prakticiraju škotski obred organizirani su u Vrhovno vijeće Starog i prihvaćenog slobodnozidarskog škotskog reda za Hrvatsku.

U prošlosti bilo je više istaknutih Hrvata koji su bili članovi masonskih loža, primjerice poput grofa Janka Draškovića. Neki tvrde da je i biskup Maksimilijan Vrhovac također bio slobodni zidar. Navodno je ostao vjeran slobodnom zidarstvu do kraja života
 

Templari i masoni, dio 1

 
Templari i masoni, dio 2

 
 
(uredio:nsp)