ANGELA MERKEL I HOLLANDE ODGOVORNOST ZA TRUMPOV RAKETNI NAPAD SVALILI NA – ASSADA

Svjetski političari i mediji različito su odreagirali na američku raketnu agresiju na Siriju.

Bivša glasnogovornica State departmana, Jen Psaki, ocijenila je da je “kemijski napad u Idlibu” Donaldu Trumpu “pokazao na što je sve sposoban Bashar Assad”, iako istraga o krivicima ovog napada nije niti provedena. Pritom je dodala:

“Na čelu Sirije jeste surovi diktator koji je odgovoran i za ratne zločine. Ali, to je i suverena zemlja s utjecajnim prijateljima – Rusijom i Iranom. Zato je vojna intervencija u njoj – klizav put”.

Washington Post je ocijenio da je udar po Siriji u suprotnosti sa svim ranijim Trumpovim izjavama: “Poslije samo tri mjeseca vlasti, on je na događaj u Siriji, koji nije bez presedana, odgovorio razinom sile i provokacije bez presedana, iako se ranije izjašnjavao protiv vojnog miješanja na Bliskom Istoku”.

New York Times vjeruje da je Trump vojnim napadom pojačao svoje pozicije u dijalogu s Moskvom, ali i upozorava:

“Trumpivu trikovi mogu kod Moskve i ne proći, a daljnja destabilizacija Sirije može samo ojačati Islamsku državu”.

Britanski list The Guardian ocijenio je da u svijetu ne postoji ništa opasnije od “američkog predsjednika koji gleda televiziju” i da će Trampova “reakcija na Idlib” samo produžiti nestabilnost u Siriji.

Isti list opominje da “Trump ide putem Ronalda Reagana u Libanonu i Georgea Busha u Iraku”.

Njemački Spiegel otvoreno sumnja da će se SAD usuditi na pravi vojni upad u Siriju:

“Pošto je Rusija bila upozorena da će uslijediti napad – jasno je da Amerikancima nije bio cilj da oslabe sirijsku vojsku već da unište dio njene infrastrukture. Takvi udari su prihvatljivi za Putina, a vjerojatno neće uplašiti Assada”.

Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Irana, Bahram Kasemi, izjavio je:

“Teheran kategorički osuđuje ovakve jednostrane udare. Takve akcije samo jačaju terorist u Siriji otežavaju situaciju u samoj Siriji i u regiji”.

Kandidatkinja za predsjednika Francuske, Marine Le Pen, oštro je osudila “užasne udare” SAD po Siriji i upozorila da se takvi napadi ne smiju izvoditi bez međunarodne istrage.

Zvanični London je bez ostatka podržao Trumpov raketni napad.

Angela Merkel i Francois Hollande su krivnju za Trampov napad svalili na sirijskog predsjednika Assada!

Ministar vanjskih poslova Francuske Jean-Mark Aro izjavio je da Rusija i Iran moraju shvatiti da podrška Assadu nema smisla.

Recep Tayyip Erdogan odreagirao je riječima: “Neka Trampove riječi o vojnoj intervenciji u Siriji ne ostanu samo riječi. Mi smo spremni podržati američku operaciju, ako do nje dođe”.

Ruski vanjskopolitički komentator Anton Krilov uvjeren je da je udar po sirijskoj zračnoj-bazi “konačno stavio točku na Trumpov pokušaja da vodi samostalnu politiku”:

“Vašingtonski establišment je za manje od tri mjeseca pobijedio 45-og predsjednika SAD. Taj napad nije približio našu planetu trećem svjetskom ratu. Sve je mnogo banalnije.

Trumpov križarski pohod protiv vašingtonskog establišmenta doživio je potpuni fijasko. On je podigao obje ruke uvis u znak predaje i na koljenima dopuzao pred one koji planiraju vanjsku politiku SAD”.
 
(fakti.org)

Fracuski lider ocijenio da su SAD nakon 11. rujna poduzele “pogrešne mjere”

Francuski predsjednik Francois Hollande poručio je Bijeloj kući da je nakon 11. rujna 2001. protiv terorizma poduzimala mjere pogrešnog znakova.

Francuski lider na na svojoj stranici na Facebooku napisao: “Tog dana svi bili zajedno s Amerikancima. Ali, da li smo u potrebnoj mjeri shvatili da se taj problem sada tiče svih nas i da se odsad moramo nositi s terorizmom nove vrste, s kojim se nikada ranije nije suočavali?”

Da bi bilo jasnije na što misli i što želi priopćiti, Hollande je dodatno ukazao:

“Uzvratne mjere koje je poduzela američka admnistracije odgovarajući na terorističke napade, isplanirane na njenoj teritoriji i tamo metodično realizirane, uopće nisu elminirale opasnost već su, naprotiv, utjecale su na povećanje njezinih razmjera. Ovo se tiče i Iraka”.

Hollande je istovremeno podsjetio da je Francuska – a u ono vrijeme je njezin predsjednik bio Jacques Chirac – odbila se priključiti američkoj intervenciji u Iraku, čak ju je i osudila, ali je, unatoč tome, postala žrtva kaosa koji je ta internvencija izazvala.

Francuski lider je izrazio uvjerenje da će demokracija pobijediti u sudaru sa terorizmom jer je sloboda sila koja se ne može zaustaviti “ako narodi na podlegnu strahu i sačuvaju jedinstvo i solidarnost”.
 
(fakti.org)

VAZAL ZAPADNE IMPERIJE TVRDI I DA “LJUDI PONEKAD OD TRUMPA OSJETE MUČNINU”

Francuski predsjednik Francois Hollande izjavio je da bi pobjeda na izborima kandidata za predsjednika SAD Donald Trumpa mogla politiku diljem svijeta učini konzervativnije, kao i da od Trampa ljudi ponekad “osjete mučninu”.

“Pobjeda TrUmpa u studenom mogla bi utjecati i na predsjedničke izbore u Francuskoj u proljeće 2017. Ukoliko Amerikanci izaberu Trumpa, to će imati posljedice, zato što su američki izbori svjetski izbori”, rekao je Hollande, a prenio Reuters.

Agencija podsjeća da se on još nije izjasnio da li će pokušati osvojiti drugi mandat.

“Zbog određenog broja (TrUmpovih) ispada ljudima je bilo muka – čak i u SAD, posebno kada se, kao što je to Donald Trump NAPRAVIO, kritizira sjećanje na vojnika”, rekao je Hollande.

Majka stradalog američkog vojnika muslimanskog podrijetla koji je ubijen u Iraku žestoko je u nedjelju kritizirala Trumpa, koji je na Twitteru njenom mužu poručio da je “Hillary (Clinton) glasovala za rat u Iraku”, a ne on.

Reuters prenosi da je Gazala Kan, čiji je sin Humajun kao kapetan vojske SAD poginuo 2004. u napadu bombaša samoubojice, navela da je Trump neznalica kada je u pitanju islam i da on ne zna što znači žrtvovanje.

Kanova je tako reagirala na Trampovu ocjenu da ona nije ništa rekla tijekom govora koji je njen muž održao na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji u Philadelphiji zbog toga što kao muslimanka nema pravo govoriti.

“Kada Donald Trump priča o islamu, on pokazuje da je neznalica. Donald Trump je izjavio da je u životu podnosio žrtve. Ne zna on što znači riječ žrtvavovanje”, napisala je muslimanka Gazala Kan u autorskom tekstu za list “Washington Post “.

AP prenosi da je Trump na Twitteru nastavio kritizira njenog supruga Kajzira Kana.

“Mene je gospodin Kan divljački napao na demokratskoj konvenciji. Zar ja nemam pravo odgovoriti? Hillary je glasovala za rat u Iraku, nisam ja!”, twittao je Trump.
 
(fakti.org)

Kakva god bila sudbina zakona o radu i prosvjeda koji zbog njega potresaju Francusku od početka ožujka, izvjesno je da ništa više u njoj ne može biti isto. A bogami i šire

Teško je predvidjeti posljedice s obzirom na to da se Zapadna Europa posljednjih desetljeća ovako ustrajno i snažno nije suočavala s demonstracijama nezadovoljnih radnika. Pogotovo što ni Europa, suočena s brojnim problemima, nije ono što je bila.

Slike okrvavljenih glava poslije brojnih međusobnih tuča nogometnih navijača od početka Europskog nogometnog prvenstva u Francuskoj preplavile su ovih dana medije u svijetu i na neko vrijeme preotele slavu francuskim sindikalcima. Kada se maltene zaboravilo na njih prije dva dana su opet bili u glavnoj ulozi masovno izašavši na ulice Pariza, Marseillea, Rena, Lyona, Toulousea …

U danu kada je francuski Senat počeo raspravu o spornom zakonu o radu, na ulicama prijestolnice nije falilo krvavih glava, razbijenih izloga, vodenih topova, suzavca. Već narednog dana predsjednik Francuske Franosa Hollande je zaprijetio zabranom demonstracija ukoliko ne bude mogla biti zajamčena sigurnost ljudi i imovine. Tko to treba jamčiti ostalo je nedorečeno.

Da li je Hollandeova najava praktično priznanje da francuska policija, preopterećena intervencijama zbog nereda i tuča nogometnih navijača i pritisnuta mogućim terorističkim napadima, nema snage da se nosi i sa sindikalnim prosvjedima? Više od toga.

Poruka je pokazala svu frustraciju francuskog predsjednika situacijom u kojoj se država našla, koja traje jako dugo. Ne samo od ožujka, kada su počeli prosvjedi Francuza nezadovoljnih izmjenama zakona o radu koji im, prije svega, donosi teže zapošljavanje, a lakše otpuštanje s posla, izmjene u 35-satnoj radnom tjednu, smanjenje naknade za prekovremeni rad. Krojen kažu, po mjeri poslodavaca, a ne radnika u Francuskoj u kojoj je trenutno 10 posto nezaposlenih.

Zaboravilo se da su krajem siječnja zemlju tresli štrajkovi i demonstracije zbog ekonomskog stanja. Tada su sindikati organizirali 120 demonstracija diljem Francuske prosvjedujući protiv gubitka radnih mjesta, tvrdeći da ih je oko 150.000 izgubljeno od 2007. godine i početka svjetske ekonomske krize.

Tvrdoglavost može koštati

Hollande je dosad tvrdokorno ostajao pri stavu da prijedlog zakona neće biti povučen i da se neće odustati od predloženih reformi tržišta rada. Ništa manje izričiti nisu bili ni u najvećem sindikatu CGT, koji je organizirao prosvjede, da od izmjena zakona treba odustati.

Očekuje se da konzervativni Senat značajno izmijeniti zakon koji je predložila vlada socijalista. Ukoliko do toga dođe, zakon će morati vratiti u donji dom na ponovnu raspravu, gdje je na prijedlog Vlade već prošao bez glasovanja. Tek kada sve to prođe, prijedlog zakona se vraća u Nacionalnu skupštinu na završno glasovanje.

Na nedavno pitanje da li bi potpisao predloženi zakon kao dekret, Hollande je rekao da bi bilo bolje da tekst bude usvojen glasovanjem, ali ne i po cijenu da se od njega odustati.

Ministrica rada Mirijam al Comri, međutim, smatra da CGT danas više ne postavlja kao zahtjev povlačenje nacrta zakona. Da li je to tako, znat ćemo već sutra kada bi trebao sastati s glavnim tajnikom tog sindikata Filipom martinela.

Ono što je, međutim, nesumnjivo je da su reforme Zakona o radu uzdrmale vladajuću Socijalističku partiju manje od godinu dana prije predsjedničkih izbora.

Hollandeova prijetnja o mogućoj zabrani demonstracija izazvala je gnjev na lijevom krilu njegove Socijalističke stranke.

“Postoji mnogo jednostavniji način od zabrane prosvjeda, a to je obnoviti pregovore (o Zakonu o radu)”, poručio je zastupnik u parlamentu Benoa Amon.

Kakva god bila sudbina Zakona o radu i prosvjeda koji zbog njega potresaju Francusku od početka ožujka, izvjesno je da ništa više u njoj neće biti isto. A bogami i šire.

Teško je predvidjeti posljedice s obzirom na to da se Zapadna Europa posljednjih desetljeća ovako ustrajno i snažno nije suočavala s demonstracijama nezadovoljnih radnika. Pogotovo što suočena s brojnim problemima, od gospodarske i migrantske krize, do prijetnje terorizmom, izlaska Velike Britanije iz EU, kao i hladnih odnosa s Rusijom, Europa nije ono što je bila.
 
(sputniknews.com)

Europska elita je prisustvovala bizarnom i uznemirujućem okultnom ritualu u sotonističkoj ceremoniji povodom otvaranja Gottard tunela u Švicarskoj

Tunel je dugačak preko 57 km i koštalo je više od 11 milijardi eura, što ga čini najvećim i najskupljim svjetskim tunelom u povijesti.

Prolazeći kroz švicarske Alpe, trebalo je 17 godina da se izgradi i dovrši, poručivši da je simbol europskog ujedinjenja u kontekstu rastućeg nacionalizma i zatvaranja granice.

Kako bi proslavili otvorenje ovog tunela, razrađena svečanost je predstavljena pred europskim dostojanstvenicima, kao što su: kancelarka Angela Merkel, predsjednik Francuske Francois Hollande i talijanski premijer Matteo Renzi.

Dok je većina očekivala ritmičku, slavljeničku svečanost, gosti su bili svjedoci uznemirujućeg showa u režiji njemačkog redatelja Volkera Hessena, u kojem je čovjek obučen kao koze vodio čudan ritual.

Kao što sam objašnjeno u člancima koje smo davno pisali o otvaranju i zatvaranju Olimpijskih igara u Londonu 2012. godine, okultna elita očito uživa prikazivati njihovu Agendu i simboličku filozofiju, te dramatične prikaze koji podsjećaju na rituale tajnih društva.

Osim toga, ne postoji bolji način da se predstavi njihova snaga nego stavljajući “Iluminatski pečat odobrenja” na masivni mega-projekt kao što su Olimpijske igre ili velike građevine poput ove.

Evo dio ceremonije:
 

 
Svečanost počinje s radnicima odjevenim u narančasto koji šetaju polako u ritmu vojnog bubnja.

Ima nešto što vuče na “Novi svjetski poredak” u portretu radne snage. Kao su bubnjevi postajali sve više ritmički, radnici su bivali sve više uzbuđeni, plešući i skakajući.

Zatim su stvari postale sve čudnije. Pojavljuje se vlak koji donosi skupinu mladih ljudi odjevenih u bijelo donje rublje.

Nakon prikazivanja radnika kao zombi vojnika, ceremonija prikazuje opću populaciju kao hrpu lascivnih ljudi koji su se prikazali iznimno povodljivima.

Zatim iz tog vlaka izlazi demonski pali anđeo, beba koja ima lice Lucifera.

Od tog trenutka, događaj se pretvara u svobuhvatnu sotonističku ceremoniju.

Kakve to ima veze s izgradnjom tunela? Masovni mediji su u svojim egoističnim pokušajima pokušavali objasniti ovu ceremoniju, navode da postoje planinske koze u Alpama … što objašnjava čovjeka odjevenog u kozu. Ali zašto je ta koza-čovjek imala takvu poziciji moći u predstavi? Zašto su joj se ljudi klanjali?

U drugom dijelu svečanosti slijedi se ista temeljna priču. Zombi radnici idu prvi, a nakon toga ljudi u donjem rublju, koji izražavaju dobrodošlicu i samom Sotoni.

Još jednom, ceremonija prikazuje smrt radnika u prilično uznemirujućoj maniri.

U zaključku

Kod okultne elite je sve u svezi moći i simbolike. Svečana ceremonija otvaranja tunela je oboje.

Kroz ceremoniju otvaranja najdubljeg i najdužeg svjetskog tunela, okultno elita je poručila svijetu da oni kontroliraju svjetske resurse i radnu snagu. Drugim riječima, oni su jedini koji mogu napraviti takve projekte, jer oni kontroliraju politiku, financije i poslovanje.

Osim toga, stvaranjem otvorenog javnog okultnog obreda, elita poručuje svijetu: “To je ono u što vjerujemo, to je ono što mi mislimo o vama i ne postoji ništa što možete učiniti u svezi toga.”

Svečano otvaranje tunela Gotthard je okrenulo veliki podvig inženjerstva u religioznu ceremoniju posvećenu Bafometu, ismijavajući radnike koji su žrtvovali svoje živote i mase koji će putovati kroz tunel.

Na kraju, europski moćnici su se ustali i dali ovacije ovoj svečanosti koja je posvećena istinskom vladaru okultne elite.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Kako se Francuska priprema ugostiti milijune posjetitelja na europskom nogometnom prvenstvu Euro 2016, izvanredno stanje je prošireno u zemlji koja se suočava sa najvećim prosvjede u novijoj povijesti

Stotine tisuća građana su preuzele ulice u Francuskoj, u svitanje onoga što neki već nazivaju “Nova Francuska Revolucija”, kroz totalno medijsko zamračenje.

Prvi suradnički protest protiv socijalističke vlade Hollanda koja je došla na vlast 2012. godine, započeo je 9. ožujka. Dana 31. ožujka, skoro 400.000 ljudi izašlo je na ulice, ne slažući se s otvorenim izmjenama zakona o radu; iako su organizatori iznijeli broj od 1,2 milijuna.

Dana 9. travnja, oko 120.000 ljudi prosvjedovalo je u Parizu i diljem Francuske po šesti put, prosvjedujući protiv spornih reformi rada. Organizatori su pozvali na još jedan štrajk 28. travnja, a masivni prosvjed 1. svibnja, na Praznik rada.

Izvješća o policajskim sukobima s prosvjednicima, upotreba suzavca u nekoliko francuskih gradova u kojima su prosvjednici palili vozila, razbijali prozore, preplavili su internet.

Ministar unutarnjih poslova Bernard Cazeneuve je u svojem odgovoru u gradu Lyonu rekao:

“Pozivam organizatore ovih prosvjeda da osude s istom čvrstoćom kojom je uzrokovan nemir od te šačice huligana”.

Dana 26. svibnja, više od 150.000 ljudi je marširalo protiv planova vlade da olakšaju tvrtkama zapošljavanje i davanje otkaza.

Što slijedi

Ovo je prvi put da se Socijalistička Francuska vlada suočila sa svenarodnom sindikalnom pobunom u više od 30 godina. Lijevo protivljenje reformama je ogromno i prijeti da će rastrgati Hollandovu vlastitu podršku.

Online peticiju protiv predloženih promjena je sakupila više od milijun potpisa, što je rekord u Francuskoj. Prema nedavnom Le Parisien anketi, većina Francuza favoriziraju reforme rada, ali 70% se protive Vladinom načinu na koji to provodi.

To će biti političko samoubojstvo za Hollanda ako on povuče natrag reformu rada – i kako je obećao da se neće kandidirati za reizbor sljedeće godine ukoliko ne uspije zaustaviti rast nezaposlenosti. No, kako i The Guardian s pravom primjećuje, ne samo da je Hollandov politički opstanak na kocki, već i slika same Francuske.
 

Premiers chiffres: Rennes (cf photo) 15000 -Bordeaux 10000 -Nantes 10000 -Rouen 15000 – Le Havre 15000 #Manif28avril pic.twitter.com/3PwEQ4psXC

— Printemps social (@PrintempsSocial) 28. travnja 2016.

NoviSvjetskiPoredak.com

Rusiji odgovara jaka EU, jer jaka EU znači jaka Njemačka ili osovina Francuska-Njemačka. Smeta li Rusiji jaka Kina? Ne, čak sve uspješnije surađuju

Dakle, ne bi joj smetala ni jaka EU. Uostalom, zar stvarno itko (geo) politički iole obaviješten misli da bi Njemačka i Francuska uvele sankcije Rusiji da je EU stvarno jaka?

Kreativan, nagao, impulzivan, često i nepromišljen. Ovako su opisivali šahovskog velemajstora Gari Kasparova. Karakteristika njegove igre bili su (uglavnom) napadi, komplikacije i čekanje da protivnik “istrči”. Da, i svjesno žrtvovanje figura.

Opsesija potezima protiv Putina

“Šah je više nego igra, manje nego znanost”, pohvalno je, svojevremeno, konstatirao Walter.

Međutim, kad šah postane geopolitička igranka, onda dobijemo tekstove poput Kasparovljeve kolumne u britanskom “Guardianu” gdje kazuje da izlazak Velike Britanije iz Europske unije nije samo pusta želja službenog Kremlja, već i nešto što aktivno podržava tako što bira europske vođe koje kasnije koristi kao klin protiv EU.

Sve u svemu, da vam ne prepričavamo ovo neinventivno štivo, nastavak stare Kasparovljeve opsesije – od 2005. kad je izašao iz šaha i nepromišljeno uletio u politiku – o kojoj, ali i o Kasparovu, najbolje govori rečenica: “Ako tragate za najboljim potezom, najbolje je pogledati što želi Putin i zatim učiniti suprotno od toga”.

U tom, navodnom, komadanje Europske unije Putinu pomažu ili će pomagati najvjerojatniji republikanski kandidat za predsjednika Amerike Donald Trump i europska desnica.

Porazno je kad veliki mislilac, a Kasparov to istinski jeste, ima izvitoperene stavove, i čovjek je koji na sva usta govori o demokraciji, a ide u komitet po mišljenje. Taj odbor je State Department.

Nevješta obrana svjetskog reda

“Ne možemo stati. Nema odmorišta na ovoj točki. Došli smo do mjesta na našem putovanju gdje ne može biti zaustavljanja. Moramo nastaviti. Mora biti ili svjetska anarhija, ili svjetski red”, citira Kasparov u kolumni Churchilla.

Međutim, Churchillov svjetski red veoma se razlikuje od (do) sadašnjeg svjetskog reda – uspostavljenog padom Berlinskog zida, koliko do jučer, jedinom dominantnom svjetskom silom.

Na Berlinskom zidu je postojao grafit sovjetskog lidera Leonida Brežnjeva koji se ljubi sa svojim saveznikom i predsjednikom Istočne Njemačke Erich Honeckerom. Kao aluzija na taj grafit, nedavno je u litvanjskom Vilnjusu napravljen grafit Putina i Trumpa.

“Čim pacer vidi šah, on daje šah”, rekao je svojevremeno veliki mag šaha Bobby Fischer.

Kasparov je u šahu velemajstor, ali je u politici očito pacer, pa čim vidi priliku (napasti Putina) skoči na nju. I propadne.

Tako u spomenutoj kolumni pod naslovom “Poljubac koji bi mogao biti kraj EU”, brine o EU nakon navodnog saveza Putina i Trumpa, a suštinski političkih figura protiv kojih Kasparov ne umije igrati, pa bi ih sklonio.

Političar Kasparov previđa seriju poteza

Europska unija je slaba, činio nešto Putin ili ne činio, a ne čini ništa jer ima važnijeg posla.

Uostalom, EU je ovakva bila i prije 10 ili 15 godina. Izvana gladac, a unutra jadac. Fasada navodno od čelika, ali napravljenog u Americi.

Naime, EU je ovakva, slaba, jer tako želi Amerika.

Prema tome, Europska unija bi možda mogla jača, a ne slabiti. No, jaka Europska unija postaje pandan ili bar partner Americi, a Washingtonu – kao što znamo – ne trebaju partneri. Slaba EU, da podvučemo, pogoduje imperijalnim namjerama SAD.

Rusiji pak odgovara jaka EU, jer jaka EU znači jaka Njemačka ili osovina Francuska-Njemačka. Smeta li Rusiji jaka Kina? Ne, čak sve uspješnije surađuju.

Dakle, ne bi joj smetala ni jaka EU. Uostalom, zar stvarno itko (geo) politički iole obaviješten misli da bi Njemačka i Francuska uvele sankcije Rusiji da je EU stvarno jaka?

“Brexit” koji navodno brine Kasparova, a suštinski mu služi za napad na Putina, smišljen je kako bi ojačao utjecaj Britanije u EU, a ne da bi ona iz nje izašla. I ako u toj Uniji ima klipova, ili igrača koji igraju za treću stranu, onda je to Britanija. Ako ne igraju za Amerikance ili s Amerikancima, Britanci igraju za sebe.

Raspadom EU države iz Europe postaju još slabije, a to mnogo više pogoduje Americi nego Rusiji. Problem svijeta nije jaka EU, već jak NATO. A NATO je jak upravo zbog slabe EU.

Gdje je poslije ondašnjeg sastanka “normandijske četvorke” otišla Angela Merkel? Tko je uvijek glavni zapovjednik združenih snaga NATO u Europi? Kome je blizak bivši francuski predsjednik Sarkozy koji je Francusku vratio u NATO? Odgovor na sve je – u Ameriku, Amerika, Americi.

Zato bi Kasparov, ako mu je stvarno stalo do EU i do demokracije, trebalo da se raduje rukovanju Angele Merkel, Francois Hollande i Vladimir Putin. Stisak tih šest ruku mogao bi, i izvana i iznutra ojačati EU i biti kraj hegemonije Amerike.

Šahista Kasparov to sigurno zna. Političar Kasparov previđa poteze. Ili su mu u “komitetu” rekli što da misli. U oba slučaja gubi. Ne valja to za nekoga tko je navikao da pobjeđuje.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

“KRENUO JE PROCES KOJI VALLSA VLADA NE MOŽE IGNORIRATI”

Donji dom dom francuskog parlamenta usvojio je rezoluciju kojom je pozvao šefa države Francois Hollandea i vladu Manuel Vallsa da se suprotstave daljnjem produžavanju sankcija EU uvedenih protiv Rusije.

Rezoluciju je inicirala oporba, a za nju su glasovala 55 zastupnika, dok su 44 bila protiv.

Ovaj dokument nema obvezujuću snagu, ali jedan od inicijatora rezolucije – Thierry Mariani – naglašava: “Ovaj dokument govori da francuski parlament želi ukidanje sankcija”.

Jacques Myard – iz republikanskog zastupničkog kluba – misli slično: “Rezolucija je udar nogom koji stvari pomiče s mrtve točke. Krenuo je proces koji vlada ne može ignorirati. Važan je mir u Ukrajini, ali se sankcijama (protiv Rusije) ne može osigurati. One samo kompliciraju stvari”.

Među onima koji su glasali za rezoluciju ima i zastupnika Hollanda vladajuće Socijalističke stranke.

Mariani i ostali se nadaju da će Hollande, Valls i šef diplomacije, Jean-Mark Aro, “uzeti u obzir” većinsku volju parlamenta. Uvjereni su: sve drugo bi bilo protivno pravilima francuske demokracije.

Poslanica Nacionalnom fronta – Marine Le Pen – ocijenila je da je EU uvela sankcije Rusiji pod pritiskom Washingtona.

Glasnogovornik Ministarstva vanjskih poslova Francuske Romain Nadal izjavio je da je Aro rezultate glasovanja “primio k znanju”. Dodao je: “Moramo sačuvati i jedinstvo unutar EU”.
 
(fakti.org/uredio:NSP)

Predsjednik Francuske Francois Hollande smatra da je moguć rat Rusije i Turske zbog situacije u Siriji i poziva sve snage da izbjegnu širenje sukoba

“Postoji rizik od rata Turske i Rusije. Neophodno je učiniti sve što je moguće da se izbjegne eskalacija sukoba”, rekao je Hollande francuskoj radio stanici “France inter”.

Francuska poziva da se što prije obnove pregovori sirijskih vlasti i oporbe, da se prekine bombardiranje i da se pruži humanitarna pomoć stanovništvu, naveo je Hollande, predsjednik države koja isto tako ratuje u Siriji. Licemjerno, zar ne?

Francois Hollande se nada da će uvjeriti Rusiju da je odlazak sirijskog predsjednika Bashara Assada s vlasti neophodan i da je u skladu s ruskim interesima.

Komentirajući obustavljane međusirijskih pregovora, Hollande je naveo da ne može biti pregovora dok se ne prekinu bombardiranje položaja onih koje Pariz smatra umjerenom sirijskom oporbom.

“Neophodno je povećati pritisak na Moskvu (kako bi prestala podržavati Assada), bez toga neće biti rezultata, neće biti pregovora, uvijek će biti rat. Zbog toga moramo uvjeriti Moskvu, a ja smatram da možemo to učiniti, pronaći političko rješenje. To će biti najbolje i za ruske interese”, rekao je Hollande.

Francuski predsjednik smatra da je opasnost od terorističkih napada u Europi i dalje visoka.

“I dalje smo pod prijetnjom terorističkih napada”, rekao je Hollande.

On je naveo da je neophodno učiniti sve kako bi se pobijedila teroristička organizacija Daesu.

Ženevski pregovori sirijskih vlasti i predstavnika sirijske oporbe počeli su 29. siječnja. Pregovori se vode u skladu se rezolucijom Vijeća sigurnosti Ujedinjenih naroda 2254.

Nova runda razgovora u Ženevi planirana je za 25. veljače.

Ministarstvo vanjskih poslova Rusije saopćtilo je ranije da se situacija na sirijsko-turskoj granici zaoštrava uslijed planova Turske da uvede svoju vojsku na sjever Sirije.
 
(sputniknews.com/uredio:NSP)

Čini se kao da se sve promijenilo nakon potpisivanja sporazuma P5 + 1 država sa Iranom, ali to nije zasluga ni lidera Irana, ni predsjednika Putina, već slučajnost da se njihovi ciljevi poklapaju s ciljevima Bijele kuće.

Za vrijeme prve polovice 2012. godine, SAD i Rusija su počele raspoređivati moć na Bliskom istoku na novi način pomoću Ženevske konferencije, pošto Muslimansko bratstvo nije uspijevalo preuzeti moć putem “Arapskog proljeća”.

Ipak, predsjednik Obama nije održao svoju riječ. Tjedan dana kasnije, Francois Hollande je pozvao “prijatelje Sirije” da ponovo započnu rat, a zatim je Kofi Annan priredio Međunarodna spektakl podnijevši ostavku na funkciji posrednika, dok su Francuska, Katar, Jordan i Izrael pokrenuli operaciju “Vulkan Damaska”, usmrtivši šefove Vijeća nacionalne sigurnosti Sirije.

Ubrzo je postalo jasno da američka tajnica države, Hillary Clinton, zatim direktor CIA-e, David Petraeus, kao i novi direktor Političkih poslova UNO, Jeffrey Feltman, vuku konce od samog početka.

Bilo je potrebno da se završi izborna kampanja i ponovno izabere Barack Obama za predsjednika, kako bi mogao blokirati ili uhiti generala Petraeusa i otpustiti Hillary Clinton.

Što se Feltmana tiče, on je ostao u sjeni i nastavio sabotirati politiku Bijele kuće, uvjeravajući sve da će Sirija biti poražena i da će se kad tad morati bezuvjetno predati.

Obamina politika je brutalno uništena s uspjehom obojene revolucije u Ukrajini u studenom 2013. godine. Ova operacija, koja je pokrenula uništenje Ukrajine i izolaciju Rusije, započeta je bez odobrenja Bijele kuće.

SAD obično pripremaju svoje tajne operacije godinama unaprijed i pokreću ih kada se pruži politička prilika. Ovoga puta je netko dao naređenje bez odobrenja Nacionalnog vijeća sigurnosti SAD.

Kao rezultat toga nastala je kriza bez presedana, a Krim je proglasio neovisnost, pripojivši se Ruskoj federaciji. Počele su pobune u Donbasu i Lugansku, Zapad je uveo sankcije Moskvi i Moskva je uvela kontrasankcije Zapadu. Ukratko, odnosi između Istoka i Zapada su ozbiljno ugroženi.

Čudno je bilo to što je predsjednik Obama omogućio politiku koju nije odabrao. Ipak, on je nastavio s tajnim pregovorima s Iranom koje je pokrenuo na početku svog drugog mandata. Pregovori su se razvukli, a sporazum je postignut tek u srpnju 2015. godine.

Od tog datuma, počeli su se poboljšavaju odnosi između Washingtona i Moskve, a postignuto je i rješenje za ukrajinsku krizu – sporazumi u Minsku. Primjena sporazuma je započela kada je Rusija 26. rujna potpisala sporazum o ponovnom opskrbi Ukrajine plinom.

Također je došlo i do političkog preobražaja na Bliskom istoku. Stoga je sada situacija slična 30. lipnja 2012. godine, za vrijeme Ženevske konferencije.

Ipak, razlika je u tome što je sada Sirija u potpunosti uništena, pri čemu je izgubila i više od 200.000 stanovnika, dok je Muslimansko bratstvo uspostavilo kalifat za kojim žudi još od 1928. godine, a plan je da se raširi na cijelu regiju.

U svakom slučaju, otpor sirijskog naroda i njihovih saveznika, konkretno Hezbollaha, Irana i Rusije, omogućio je predsjedniku Obami da preuzme kontrolu nad svojom politikom.

Bivša desna ruka Davida Petraeusa, general John Allen, koji je uspio pobjeći u studenom 2012. godine, ponovno je uhićen. On je bio zapovjednik “anti-ISIS” koalicije. Radna dokumentacija Jeffreya Feltman sada kruži među članovima Vijeća sigurnosti.

Određeni mudri i hrabri ljudi su spriječili da “Arapsko proljeće” preraste u Treći svjetski rat.

Imajte sljedeće stvari na umu:

“Arapsko proljeće” je imalo za cilj da postavi Muslimansko bratstvo na vlast diljem arapskog svijeta. Uslijed njihovog poraza, neki članovi bratstva su se udružili u kalifat ISIS-a.

Liberali i neokonzervativci žele rat protiv Rusije. Upravo zato su oni podržali “Arapsko proljeće”, osudili ideju o miru u Siriji i organizirali obojenu revoluciju u Ukrajini prije nego što su podržali ISIS u Iraku i Siriji.

Predsjedniku Obami je bilo potrebno tri godine da očisti svoju administraciju i još uvijek nije uspio.

Postoji sporazum između Baracka Obame, Vladimira Putina i Ajatolaha Ali Kameneja za ponovno uspostavljanje mira na Bliskom istoku.

Thierry Meysann (Voltairenet.org)
 
(webtribune.rs/uredio:nsp)