Islamabad je upozorio Donald Trumpa na ugrožavanju američko-pakistanske suradnje u Afganistanu, obećavajući „hladnokrvni” odgovor na ukidanje financijske pomoći od Washingtona

Amerika je do sada provela oko 60.000 vojnih napada sa pakistanskog tla, rekao je.

U uzavrelom nizu objava na Twitteru, pakistanski ministar vanjskih poslova je razapeo Trumpa zbog njegovih optužbi da je Islamabad dvaput prevario SAD u svezi Afganistana, uz napomenu da je Pakistan „prošao kroz krvoproliće” nakon „slijepog vjerovanja” Washingtonu, piše RT.

„Vi se pitate što smo učinili? Iz naših vojnih baza se provelo 57.800 napada na Afganistan … tisuće naših civila i vojnika su postali žrtve rata kojeg ste vi započeli” napisao je Pakistanski ministar vanjskih poslova Khawaja Asif.

Navodeći pakistansku „beskrajnu sagu kao žrtve” u borbi protiv terorizma, Asif je napisao da nas „povijest uči da ne vjerujemo slijepo u SAD … mi nećemo više ugrožavati naše dostojanstvo.”

Ministar obrane Khurram Dastgir Khan je podržao prkosan ton Asifa tijekom intervjua u četvrtak, obećavajući „hladnokrvni odgovor” prema Washingtonu koji ima namjeru da zadrži 255 milijuna dolara pomoći za Pakistan, kao što je navedeno od strane RIA Novosti.

Govoreći ranije ZA BBC, Khan je rekao kako Washington treba „preferirati” suradnju nad sukobom, uz napomenu da je polovica pakistanskog zračnog prostora i kopnenih puteva još uvijek otvorena za vojne snage SAD-a, te bi bez toga njihova sposobnost da djeluju u Afganistanu bila znatno smanjena.

Opisujući Pakistan kao samostalnu nuklearnu silu, ministar obrane je rekao da nije moguće da Washington diktira uvjete Islamabadu nakon ukidanja financijske pomoći i upozorio SAD da je protiv svakog pokušaja da se dovede rat u Afganistan sa pakistanskog tla.

Odgovarajući na pitanje o mogućnosti jednostrane američke vojne akcije u Pakistanu, Khan je komentirao da je „Donald Trump vrlo temperamentna osoba, dakle takva mogućnost se ne može u potpunosti isključiti.”

U svom prvom Twitteru nakon nove godine, američki predsjednik Donald Trump je rekao o Islamabadu, pišući da su Sjedinjene Države „na glup način dale Pakistanu više od 33 milijardi dolara pomoći u proteklih 15 godina, a oni nam nisu ništa dali osim laži i obmane” dodajući da je Pakistan davao „sigurno utočište za teroriste koje smo lovili u Afganistanu, uz malu pomoć. Ništa više!”

Twitter objava je izazvala pometnju u Pakistanu, a najviša državna tijela u Islamabadu su brzo sazvala sastanak kabineta da utvrde „razliku između činjenica i fikcije” i pozvali američkog veleposlanika za objašnjenje.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

Joseph Stiglitz, autor ovog teksta, nije suludi teoretičar zavjera već visokopozicionirani njujorški bankar, najcitiraniji ekonomist na svijetu. (Svaka sličnost i usporedba s hrvatskim političarima u ovom tekstu je namjerna. Ovo jest priča o Republici Hrvatskoj i njezinoj novijoj povijesti.)

Joseph Stiglitz, profesor ekonomije na američkom sveučilištu Stanford, bivši savjetnik predsjedničkog vijeća Billa Clintona i bivši predsjednik Svjetske banke za obnovu i razvoj odlučio je [highlight color="yellow"] „progovoriti“ o tome kako moćne zapadne banke i Međunarodni monetarni fond u svojim tajnim dokumentima planiraju i hladnokrvno izazivaju socijalne nemire u mnogim siromašnim i tranzicijskim zemljama diljem svijeta koje „pomažu“ [/highlight].

Članak je izvorno objavljen u „The Observeru“, 29 travnja 2001. prije desetak godina. a mi ga prenosimu u prijevodu i obradi dr. Ivana Šimatovića. (Časopis „Svjetlost“)
Original možete pozvati na Googlu: Joseph Stiglitz Observer, četvrti red: IMF’s four steps to damnation.

ČETIRI KORAKA DO PROKLETSTVA

Perfidno smišljeni scenarij je slijedeći: Prvo se snimi i detaljno analizira gospodarsko i kadrovsko stanje svake države koja zatraži financijsku pomoć za svoj razvitak ili opstanak. Nakon toga Svjetska banka za obnovu i razvoj vladi dotične zemlje uručuje istovjetan tipizirani program koji sadrži četiri obavezna koraka.

PRVI KORAK – PRIVATIZACIJA

Prvo što vlada zemlje-žrtve treba neodlžno provesti je privatizacija gospodarstva, a posebice velikih javnih i ključnih industrijskih poduzeća koja čine kralježnicu privrede. Umjesto da se argumentirano usprotive zahtjevu za brzopletu prodaju javnih poduzeća mnogi su političari požurili u radosnu [highlight color="red"](ras)prodaju elektroprivrede, naftne industrije i vodoprivrede kao gospodarski imperativ. [/highlight]

Da bi ušutkali trezvene kritičare takvog nepromišljenog postupka s teškim dalekosežnim posljedicama oni se pozivaju na imperativne zahtjeve Svjetske banke za obnovu i razvoj. „Možete vidjeti kako im se rašire oči na mogućnost dobivanja provizije ako se u procjeni vrijednosti imovine velikih javnih poduzeća i ključnih industrijskih poduzeća skine koja milijarda ili barem nekoliko stotina milijuna dolara“ – kaže profesor Stiglitz.

DRUGI KORAK – LIBERALIZACIJA

Nakon kampanjski provedene privatizacije obavezno slijedi donošenje zakonske regulative o liberalizaciji tržišnog kapitala. Taj potez, teorijski gledano, omogučuje investicijskom kapitalu nesmetan ulazak i izlazak iz zemlje. Pri tome, kako pokazuje iskustvo, u zemlju-žrtvu, ulazi relativno malo kapitala, a kudikamo najveći dio raspoloživog kapitala na „zakonit“ način nesmetano izlazi iz zemlje.

Taj proces izvlačenja kapitala je u ekonomiji poznat podimenom „krug vručeg novca“. Novac ili, točnije rečeno pljačkaški kapital ulazi u zemlju-žrtvu prvenstveno radi špekulacija nekretninama i valutom, a zatim poput plašljive divljači, bježi glavom bez obzira već na prvi znak nadolazećih nevolja koje bi mogle bilo kako ugroziti njegovu sigurnost.

U tom paničnom bijegu kapitala državne pričuve mogu „presušiti“  za samo nekoliko dana. Nakon takvog vješto insceniranog bijega kapitala MMF obavezno traži od vlade zemlje-žrtve da odmah drastično poveća kamatne stope na 30, 50 ili čak 80% kako bi velike svjetske špekulante privukla na povrat isisanog državnog kapitala. „Rezultat takvog poteza vlade, koja najčešće nema drugog izlaza, je predvidljiv“ – kaže profesor Stiglitz. Astronomske kamatne stope, dakako, brzo privuku odbjegli kapital, dok s druge strane one sustavno razaraju industrijsku prizvodnju i definitivno isušuju nacionalnu riznicu zemlje-žrtve.

TREĆI KORAK – TRŽIŠNO ODREĐIVANJE CIJENA

Tada MMF zemlju-žrtvu koja je na izdisaju hladnokrvno uvlači u treči korak – tako zvano „tržišno određivanje cijena“. To je lijep izraz za dramatično dizanje cijena hrane, energenata, vode i ostalih komunalnih usluga. To, dakako, ne vrijedi za cijenu rada (plaće) i mirovine. Time se, u prvom redu, drastično ruši već ionako nizak životni standard stanovništva te osjetno podižu poslovni troškovi u već dobrano posustaloj privredi. Ubrzo nakon toga, prema već dobro uigranom scenariju, slijedi završni četvrti korak.

ČETVRTI KORAK – MMF-ov PROSVJED

Tim prosvjedom je zemlja-žrtva doslovce bačena „na koljena“ i „de facto“ se nalazi pred posvemašnjim gospodarskim uništenjem. U tim dramatičnim okolnostima MMF iz nje zločinačkom hladnokrvnošću izvlači i posljednje kapi krvi. Programirano pojačava „vatru“ i podiže socijalnu temperaturu dok napokon cijeli kotao ne eksplodira. Time je otvoreno samo predvorje pakla. Eklatantan primjer za to je Indonezija 1998. kojoj je MMF bezobzirno ukinuo subvencije za hranu i gorivo za siromašno pučanstvo, nakon čega su posvuda buknuli žestoki prosvjedi i nemiri.

U tom pogledu je također poučan primjer Bolivije u kojoj su prošle godine izbili veliki nemiri zbog drastičnog povečanja cijene vode. Vješto programirani i precizno tempirani MMF-ovi prosvjedi, kao svojevrstan znak uzbune, uzrokuju novi masovni bijeg kapitala iz zemlje-žrtve, a nerijetko dovode i do stečaja vlade. Taj posvemašnji gospodarski palež ima i svoju svijetlu stranu  – dakako, samo za bezobzirne strane vlasnike kapitala.

U takvoj bezizlaznoj situaciji oni mogu po smiješnim cijenama otkupiti preostalu imovinu zemlje-žrtve u paničnoj rasprodaji. Po tom perfidnom obrascu već je u posljednjim desetlječima u Trećem svijetu stvoreno mnogo zemalja-gubitnica. Pri tome su jedini pobjednici uvijek bile moćne zapadne banke koje u bezdušnom lovu za kapitalom ni pred čim ne prezaju.

Prema profesoru Stiglitzu u planovima MMF-a i Svjetske banke za obnovu i razvoj ponajviše zabrinjavaju dvije bitne stvari:

1. Da se planovi stvaraju u tajnosti i da ih uvijek vodi apsolutistička ideologija kojoj je strana svaka humanost i altruizam.  Uz to, oni nikada nisu otvoreni za stručnu raspravu  i primjedbe te su tako razrađeni da programirano urušavaju demokraciju u zemlji koja ih nekritički primjenjuje.

2. Da nisu uspješni!

Postoji li zemlja koja je izbjegla ovakvu nesretnu sudbinu? „Da“ – kaže profesor Stiglitz: „Bocvana!“ Njihov trik? „Odlučno su rekli managerima MMF-a i Svjetske banke: Go home!

Ako je to moćnim predstavnicima svjetskog kapitala mogla reći Bocvana, zar to isto nebi mogla i Hrvatska prije nego bude kasno?

Jeste li zapamtili tko sve zaziva MMF u Hrvatsku, zapamtite ih i sjetite se na izborima: to su neprijatelji Hrvatske i Vaši osobni neprijatelji. njihove maske nisu bitne.
 
Kako MMF i Svjetska banka dovode države u dužničko ropstvo

 
MMF kao (je) sudbina

 
(amac.hrvati-amac.com)

“Ne možemo isključiti mogućnost da će nam biti potrebna određena financijska pomoć, ali moramo se svim snagama potruditi da do takvog ishoda ne dođe. Grčka će učiniti sve da izbjegne treći bailout”, izjavio je Papademos za talijanski časopis Il Sole 24 Ore.

Ministri eurozone odmah reagirali

Ministri financija eurozone dogovorili su na sastanku u Kopenhagenu dodatno povećanje kriznih fondova s 500 na 800 milijardi eura, javlja BBC.

U situaciji u kojoj se trenutno nalaze Španjolska i Italija, čije financije postaju sve nesigurnije, te nakon najava grčkog premijera Lucasa Papademosa kako je njegovoj zemlji biti potreban i treći bailout, europski ministri financija nisu imali drugog izbora osim dodatno povećati fond.

Isplativa strategija

Iz postojećeg fonda već je isplaćen novac kojim su se spasila gospodarstva Irske i Portugala, a jedan dio bio je i isplaćen za pomoć Grčkoj. Novac se u krizni fond isplaćuje iz nekoliko zasebnih fondova, a u pomoć je pozajmicom “uskočio” i Međunarodni monetarni fond.

Ekonomski stručnjaci tvrde da je povećanje kriznog fonda vrlo dobra strateška odluka, posebno s obzirom na situaciju u kojoj se trenutno nalaze pojedina gospodarstva eurozone.

Čak 130.000 mladih u dobi do 29 godina nije radilo ni jedan dan

Jednog dana, nakon što se domaće gospodarstvo oporavi i ojača, vratite se u Hrvatsku! – poručio je ministar Mrsić braći Bosman.

Informatičar Denis (23) i hotelijerski menadžer Nikola (24) Bosman, braća iz Koprivnice, otputovali su nedavno u Düsseldorf, odakle će u Toronto. U Kanadu odlaze jer ne mogu naći posao u struci. Ondje su rezervirali hostel, spremni su raditi sve dok se ne snađu. Njihov odlazak u pečalbu komentirao je ministar rada Mirando Mrsić.

Bilo bi mi drago da su uspjeli pronaći posao u Hrvatskoj, ali mi imamo 130.000 mladih do 29 godina koji nisu radili ni jedan dan. I u drugim je europskim zemljama velika stopa nezaposlenosti mladih. Vlada je stoga i pokrenula jednu od mjera aktivne politike zapošljavanja – omogućit će pripravnički staž, a pripremamo zakonodavne izmjene kojima bismo proširili spektar zanimanja za koja je to moguće učiniti. No, jedina je prava mjera otvaranje novih radnih mjesta – kazao je ministar Mrsić.

Nadamo se da ćemo tamo biti plaćeni dovoljno za pristojan život. Ovdje možemo zaraditi 3000 ili 3500 kuna, oženiti se, imati obitelj, kupiti kuću i automobil na kredit i kada sve to otplatimo, sa 60 ili više godina, umrijeti – kazala su nam braća Bosman.

 
 
[button_icon icon="asterisk" url="http://www.novi-svjetski-poredak.com/?p=7932"] PRETHODNI ČLANAK [/button_icon]