Vjerojatno ste čuli do sada da antibiotici mogu ozbiljno utjecati na vaš crijevni mikrobiom, ali ispada da ovaj proces nije samo ograničen na antibiotike

Znanstvenici iz njemačkog europskog laboratorija za molekularnu biologiju otkrili su da mnogi lijekovi koji djeluju na ljudske stanice umjesto bakterija mogu uzrokovati promjene u mikrobiomskom sastavu.

Zapravo, znanstvenici su otkrili da je više od 25% od 923 lijekova koji nisu antibiotici, smanjilo rast jedne ili više vrsta humanih crijevnih bakterija.

Neki od lijekova koji su identificirani kao problematični uključuju anti-dijabetske, nesteroidne protuupalne lijekove, atipične antipsihotike i inhibitore protonske pumpe.

Nije iznenađujuće, ali 78 posto antibiotskih lijekova koje su istraživani također su inhibirali broj od najmanje jedne vrste mikroorganizama.

Zanimljivo je napomenuti da su ne-antibiotici koji su imali utjecaj na mikroorganizme u probavi bili oni koji su imali više sličnih nuspojava, poput gastrointestinalnih problema.

Istraživački autor, profesor Peer Bork, izjavio je kako su rezultati bili neočekivani.

Komentirao je: “Broj nevezanih lijekova koji su pogodili probavne mikrobe kao kolateralna šteta – bio je iznenađujući. Pogotovo jer se pokazalo da će stvarni broj vjerojatno biti još veći.”

To je zato što su samo promatrali reprezentativni uzorak onoga što se smatra zdravim mikrobiomom, koji je sadržavao 38 vrsta mikroorganizama.

Tipična ljudska crijevna probava obično sadrži stotine vrsta sa daleko većom raznolikošću sojeva. Vjeruju da bi, ako bi testirali više vrsta, udio lijekova koji ometaju mikroorganizme mogao bi porasti.

U stvari, oni teoretiziraju da neki od tih lijekova zapravo djeluju djelomično na crijevne mikrobe. Različiti antipsihotici utječu na slične vrste bakterija, a može potrajati tjednima da takvi lijekovi počnu funkcionirati, što podržava njihovo zapažanje.

Svi lijekovi, a ne samo antibiotici, pridonose rezistenciji na antibiotike

Možda još više uznemirava ukazivanje na mogućnost da lijekovi koji nisu antibiotici bi mogli pridonijeti rastućem i vrlo ozbiljnom problemu rezistencije na antibiotike. Liječnici kažu kako su posljedice zastrašujuće kada uzmete u obzir koliko ne-antibiotika osoba uzima u životu.

Ovi rezultati će poslužiti kao dobar temelj za dodatna istraživanja interakcija između lijekova i crijevnih mikroba.

Budući da bi otpornost na određene ne-antibiotske lijekove mogla izazvati osjetljivost na određene antibiotike, moguće je da znanstvenici mogu pronaći načine razvijanja personaliziranih rješenja koja koriste optimalne kombinacije lijekova.

Istraživači kažu da žele gledati na interakcije između lijekova i mikroba u složenijim zajednicama probavnog mikroba kako bi pomogli rasvijetliti kako ljudi različito reagiraju na iste lijekove.

Njihovi su nalazi nedavno objavljeni u časopisu Nature.
 
NoviSvjetskiPoredak.com

U medicinskom centru “Memorial Hermann Memorial City” u Houstonu, Texas, pacijentima se često pripisuje svježe, organsko voće i povrće iz objekta ‘ljekarne’ umjesto lijekova

Dr. Garth Davis, medicinski direktor bariatričke krirurgije u medicinskom centru je rekao da su pacjenti pacijenti odgovorili pozitivno promjenu koja je vezana za zdravlje i prevenciju.

“Kao liječnici, mi vršimo operaciju i propisujemo lijekove za naše pacijente kako bi oni ozdravili”, Davis je objasnio. “Zašto ih ne i educiramo o zdravoj prehrani, i napravimo im lako dostupno svježe voće i povrće?”

Davis i Kristina Gabrielle Carrillo-Bucaram, osnivač i “glavni suradnik” u tvrtki Rawfully Organic, rade na “ljekarskom štandu” u medicinskom centru svake srijede.

Pacijentima se propisuje svježe voće i povrće – banane, naranče, jabuke, salata, i još mnogo toga – Dr. Davis dobija 10 $ popust za kutiju proizvoda koja se inače prodaje za 25 $.

Zaklada Memorial Hermann je financirala izgradnju štanda i omogućila veliki popust za pacijente.

No, na žalost, taj atipični program je donio pomutnju.

“Imam ljudi koji dolaze do mene i govore mi da je ljekarna pogrešno napisana”, istaknuo Renee Garrett, predstavnica pacijenata Klinika Davis. “Ja im kažem da je ispravno napisano.”

“Mi smo dobili organsko povrće s farmi, a onda ljudi žele da im više kažemo o čemu se tu radi.”

Ova ljekarna, premda neobična, nije jedina koji postoji u SAD-u

Dr. Robert Weiss također razumije vezu između zdrave prehrane i prevencije bolesti – i on je napustio svoju tradicionalnu liječničku praksu u New Yorku kako bi pokrenuo praksu na farmi se temelji na zemljištu od 348 hektara u gradu New Jersey.

“Cjelovite namirnice na biljnoj bazi su najmoćniji alati za modificiranje bolesti dostupni liječnicima – moćniji od bilo kojih lijekova ili operacija”, objasnio je Weiss.

“Ne kažem da ako padnete i slomite gležanj, da mogu to popraviti stavljanjem melema od divljeg pelina na oziljedu. Trebate nekoga da popravi vaš lom”.

“Ja govorim o liječenju i prevenciji kroničnih bolesti. – infarkta, moždanog udara, kardiovaskularnih bolesti, raka … bolesti koje se pogađaju naše gospodarstvo i guraju narod u prvaliju.”

Farmacija profitira od bolesti, i potiče veliki broj društvenih bolesti, kako u SAD-u, tako i u inozemstvu.

Tisuće drugih lijekova uzrokuje bezbroj problema za pacijente svake godine. Programi poučava tradicionalne biljne prehrane i prevenciji bolesti, je na dugom putu prema popuštanju velikog stiska farmaceutskih kompanija na američki zdravstveni sustav.

Hipokrat je jednom rekao: “Neka hrana bude tvoj lijek, a lijek neka bude tvoja hrana”.

“Naši proizvodi su lijek. Povrće i voće su alternativa za liječenju bolesti.”, rekao je Weiss.

 
NoviSvjetskiPoredak.com

Živojin Ilić, u narodu poznat kao Žika iz Stubika, jedan je od najpoznatijih travara u Timočkoj Krajini. Višedesetljetno iskustvo u sakupljanju ljekovitog bilja po Miroč-planini i spravljanju ljekovitih preparata na bazi meda i bilja, doveli su na njegova vrata na tisuće bolesnih ljudi koji su kod Žike tražili i pronašli lijek

Najbolje rezultate njegovi melemi pokazali su kod bolesti ženskih spolnih organa, raka dojke i želudca i liječenja steriliteta.

Ime Živojin pročulo se diljem starog kontinenta, tako da sada spas kod njega traže i Bugari, Hrvati, Bosanci, Nijemci i Austrijanci, koji su za Žiku saznali preko naših gastarbajtera, kao i mnogi drugi.

Priča da ljekoviti med koji proizvodi deda Žika iz Stubika može izliječiti i najteže bolesti raširila se Europom. Veća i bolja reklama Žiki i ne treba, njegovi zadovoljni pacijenti, koji su uspješno riješili neki svoj zdravstveni problem, šire priču dalje.

“Majka mi je umrla od raka u četrdesetoj godini, sestra u tridesetčetvrtoj, a meni su u 23. godini po rukama izašli tumori veličine oraha. Bio sam očajan. Mislio sam da mi je kraj blizu. Pošto je poznato da je čitav naš kraj prebogat ljekovitim biljem, napravio sam ono što sam jedino mogao – počeo sam sakupljati ljekovito bilje i sam sebi praviti meleme“, kaže djed Žika

“Poslije upotrebe mojih melema tumori su, poslije izvjesnog vremena, nestali. To se pročulo najprije po selu, a poslije i šire. Ljudi su počeli tražiti pomoć od mene i ja sam nastavio da sakupljam ljekovito bilje i pravim meleme i lijekove po receptima koji su meni samom pomogli, a do kojih sam sam dolazio “.

Da ne bi došao pod udar vlasti Živojin je morao svoje preparate poslati na ispitivanje u Zavod za zaštitu zdravlja Srbije, gdje su oni ispitani i registrirani kao pomoćna ljekovita sredstva.

“U Stubika je jedno vrijeme ordinirao liječnik crnac Aisa Hamadi Darko. On me je uvjerio da ispitam i registriram svoje preparate”, kaže djed Žika.

“Bilo je to u razdoblju kada su me opsjedali mnogi liječnici pokušavajući saznati recepte za moje preparate. Njihovi pacijenti, kojima službena medicina nije mogla pomoći, obraćali su se meni. Moji preparati su im pomagali, što je izazvalo interes doktora. Htjeli su pod svaku cijenu saznati kako proizvodim meleme”.

Živojin vodi evidenciju izliječenih pacijenata. Po njoj, do sada je svojim melemima uspio izliječiti 73 pacijenta koji su bolovali od raka i sa klinika otpuštani kao neizlječivi. Naročito je ponosan, kaže, što su njegovi pripravci omogućili rođenje 42 djece.

Da bi nam ovo ilustrirao, deda Žika nam je pokazao poruke zahvalnosti koje mu izliječeni pacijenti šalju.

Naročito su upečatljiva pisma dječaka Gabrijela Rataja iz Pule u Hrvatskoj, koji je svom djed Žiki poslao fotografije i poruke zahvalnosti što je rođen, upravo zahvaljujući Žikine preparatima, jer su njegovoj majci doktori rekli da je sterilna i da nema nade da će ikada imati djecu, ali je ipak poslije terapije “medobiljem”, kako Živojin naziva svoje preparate, uspjela zatrudnjeti i roditi zdravog dečka.

“Preparate proizvodim od 180 vrsta bilja, poznatih ali i potpuno nepoznatih u farmaciji, koje berem na obroncima Miroča i u okolici Stubika i od meda koji sam proizvodim. Ne znam koje su biljke najvažnije od njih 180. Možda je u pitanju samo jedna, a ostale su nebitne.

To i nije važno. Moji recepti, sastav i količina pojedinih biljaka, pokazali su se blagotvornim, a isptivanja su dokazala da ni jedna biljka iz njihovog sastava nije štetna po ljudski organizam. Sve su ljekovite. Priprema preparata traje šest mjeseci po posebnom receptu koji sam ja otkrio”, rekao je Živojin Ilić.

Živojin se u slobodno vrijeme bavi slikarstvom. I tu je jednako uspješan kao i u spravljanju melema. Njegove slike krase domove mnogih ljudi i kod nas i u inozemstvu.
 

 
(RTV Best,youtube/uredio:nsp)

Veliki dio farmacije fokusiran je i na žensko zdravlje, a žene su sklone vjerovati njihovim reklamama zanemarujući pri tome svoje vlastito zdravlje

Često se danas zbog dostupnosti kemije zaboravlja na prirodu i prirodna rješenja u liječenju nekih bolesti.

Veliki dio farmacije fokusiran je i na žensko zdravlje, a žene su sklone vjerovati njihovim reklamama zanemarujući pri tome svoje vlastito zdravlje. No, svatko može učiniti neke pozitivne promjene u svom životu i to mijenjajući svoje navike i razmišljanje.

Pogledajmo, stoga, koje su neke od prirodnih, neškodljivih zamjena koje žene mogu koristiti za svoje zdravlje.

1. Medvjetka i brusnica umjesto antibiotika

Upala mokraćnog mjehura je česta ženska boljka. Za ovu bolest se uvijek propisuju antibiotici koji uništavaju prirodnu floru crijeva i koji uništavaju jednako i dobre i loše bakterije. Uva Ursi ili medvjetka je biljka kojom su stoljećima naši preci liječili upale.

Koristi se kao prirodni diuretik i homeopatski lijek za bolesti poput infekcije mokraćnog sustava prvenstveno zbog dva kemijska sastojka: arbutin i hidrokinon. Ova biljka je također puna antioksidansa i ima adstrigentan utjecaj pa se prirodno bori protiv neželjene bakterije koja uzrokuje upale.

Brusnica sadrži C vitamin, dijetalna vlakna, minerale i razne važne mikronutrijente.

Izvor su antioksidansa polifenola, fitokemikalije koja ima moguće prednosti za kardiovaskularni sustav i imunološki sustav. Jedna studija potvrđuje ovaj lijek za liječenje i sprečavanje infekcije.

Učinkovitost soka od brusnice i ekstrakti kao profilaktičke sredstvo protiv učestalih infekcija mokraćnih kanala dobro su dokumentirani kod žena.

Proantocijanidini se također mogu primijeniti za liječenje drugih uobičajenih bolesti bakterijske patogeneze, npr. kod bakterije Helicobacter pylori koja je povezana sa gastritisom i karijesom i parodontnih bolesti.

2. Prirodni lijekovi za menstrualne grčeve

Postoje dvije vrste menstrualnih grčeva: primarna i sekundarna dismenoreja. Obje vrste jednako muče milijune žena. Umjesto tamanjenja tableta protiv bolova, pokušajte povećati unos omega-3 masnih kiselina, uzimati više magnezija i pokušati akupresuru.

Ovo će sve spasiti endokrini sustav od proizvodnje više hormona stresa, koji se može dogoditi zbog visoke razine kofeina u proizvodima za ublažavanje menstrualnih bolova. Prekomjerna upotreba lijekova protiv bolova također utječe negativno na vaš probavni sustav.

3. Zdrave namirnice umjesto lijekova za snižavanje kolesterola

Prema studiji, žene u menopauzi koje uzimaju lijekove za snižavanje kolesterola u povećanoj su opasnosti od razvoja dijabetesa. Istraživači su koristili podatke od 153.840 žena bez dijabetesa prosječne dobi od 63,2 godina.

Nakon tri godine bilo je 10.242 novih slučajeva dijabetesa.

Žene koje su uzimale statine imale su 71% veći rizik od pojave dijabetesa u odnosu na žene koje nisu uzimale lijekove. Čak i nakon prilagodbe na druge potencijalne varijable, uključujući dob, rasu ili etničku pripadnost i indeks tjelesne mase, pronađen je rizik od 48%.

Iako se statini sve više prepisuju kao lijek za snižavanje kolesterola i za srčana oboljenja, dokazi za to su dvojbeni. Prema jednim nalazima, statini mogu prevenirati samo drugi infarkt, a ne i prvi.

Povezani su sa više od 300 različitih štetnih učinaka u recenziranim istraživanjima, uključujući rak i oštećenje jetre.

Kako bi smanjili previsok kolesterol i prevenirali kardiovaskularne bolesti u svoju prehranu jednostavno uključite zdrave namirnice kao što su:

Jabuke: studija ukazuje da žene u postmenopauzi koje jedu jednu jabuku dnevno snaižavaju LDL kolesterol te podižu HDL kolesterol.

Grah: jedna šalica graha dnevno može sniziti LDL kolesterol za 24%

Riba: masna riba koja sadrži omega-3 masne kiseline može smanjiti krvni tlak i rizik od razvoja krvnih ugrušaka. Dobri izvori su losos, skuša, pastrva, haringa, tuna i srdele.

Orašasti plodovi: bogati antioksidansima i omega-3 masnim kiselinama koji pomažu u smanjenju kolesterola i štite od bolesti srca i moždanog udara.

Čokolada: Kakao, glavni sastojak ove omiljene poslastice, pokazalo se u mnogim studijama da snižava krvni tlak, smanjuje rizik od moždanog udara, poboljšava otpornost na inzulin, povećatva HDL kolesterol, te smanjuje ukupnu smrtnost.
 
(dnevno.hr/uredio:nsp)

Propagandisti, zavjernici, urotnici,konspiratori su oni u službi kompanija, vlada i ostalih – šire neistine, a teorije zavjere koje predstavljaju istinu su proglasili lažima. Za žalost propagandista, istina je spora, ali uvijek izađe na površinu. Protiv neugodnih istina ima samo jedan lijek – treba se s njima pomiriti…

Bernays: “Propaganda je izvršna ruka nevidljive vlade… Moderna propaganda je dosljedni, neprestani napor da se stvore ili oblikuju događaji koji će utjecati na odnose javnosti prema nekom pothvatu, ideji ili grupi. Ta praksa stvaranja okolnosti i stvaranja slika u umovima milijuna ljudi je vrlo uobičajena.

Ponekad je teško pojmiti razmjere programiranja kojima smo izloženi kroz medije. Da bismo bolje shvatili kako se to zbiva i da se doista zbiva, potrebno je vratiti se nekih osam do devet desetljeća unatrag, u vrijeme dok je stvar još bila u povojima. Tamo ćemo sresti čovjeka u kojega svakako treba uprijeti prstom kad se govori o sveprisutnom takozvanom PR-u, kratici od ‘public relations’, dakle slavnim – odnosima s javnošću. U ovom i sljedeća dva broja njemu ću posvetiti trodijelni feljton. Vidjet ćete i sami – čovjek je to zaslužio, svojim predanim radom! Usto, ne može se precijeniti važnost razumijevanja motiva i načina oblikovanja naših stavova na našu sposobnost da donosimo kvalitetne, razumne i, ako je moguće, što manje kontamirane odluke.

Odnosi s javnošću imaju puno razina, neke od njih su tek praktične taktike odgovaranja na napade, izbora najboljeg vremena za reakciju (ovisno o tome želi li se postići što veći učinak ili pak neutralizirati neki negativni učinak kroz što manje isticanje), najboljeg načina za plasiranje informacija itd. Mnogi subjekti na neki način trebaju odnose s javnoću, bez obzira radi li se o nekoj tvrtki, školi, ministarstvu i slično. No, odnosi s javnošću od samih su početaka promišljani kao zahvat puno širih razmjera, kojim se želi oblikovati cjelokupno društvo. Zanimljivo je uočiti i na kojim se pretpostavkama o biti ljudskog bića uopće temelje. Kad se to sagleda, pojam odnosa s javnošću postaje pravi orvelovski eufemizam za uvjeravanje i laganje ljudi.

Religije su tisućljećima dominirale okupacijom ljudske svijesti

Pretpostavljam da je neki oblik tih ‘odnosa s javnošću’ oduvijek postojao. Na pamet odmah padaju religije, koje su od pamtivijeka, tisućljećima, dominirale okupacijom ljudske svijesti. Masovnih medija nije bilo, informacije su putovale sporo i usmenom predajom, grupice ljudi bile su izolirane jedne od drugih. No, zato su religijske ideologije bile globalizirane i svojom dugom rukom dohvaćale su ljude i u najzabačenijim krajevima, osvajajući im uvjerenja i namjere te kroz svoje poruke učvršćujući politički poredak, u kojem je vrlo mali broj ljudi, većinom povezanih krvnim lozama, vladao nad većinom ljudi. Bila su to idealna vremena – za vladajuće. Sve što je dobro prije ili kasnije završi! Svijet je malo pomalo napredovao, pa su bile potrebne nove iluzije.

Prividi demokracije, slobodnog poduzetništva, slobodnih medija ili zabave koja se našim osjetilima pruža sa svih strana zagušujući sve kanale, mogu zavesti. Kako su se vremena i tehnologije promijenile, potrebni su bili novi načini ovladavanja sve brojnijim komunikacijskim kanalima među ljudima, koji su s vremenom shvatili da možda i nije neko rješenje da šaka ljudi iskorištava sve ostale. Ti su kanali elitama predstavljali opasnost, ali i priliku za najveću manipulaciju u povijesti jer su sveprisutni i cjelovremeni, za razliku od svojih prethodnika.

Čovjek o kojem ćemo govoriti privatno je bio osoba vrlo slabe karizme. U BBC-jevom dokumentarnom serijalu „History of the Self” rečeno je da u javnom izlaganju nije mogao privući pažnju ni trojice ljudi. Baš takav, udario je temelje najvećem i najneumoljivijem stroju za programiranje u povijesti – “odnosima s javnošću” koji su se, u vrijeme dok ta riječ nije postala ozloglašena, slobodno nazivali i “propagandom”. Propaganda zapravo znači širenje, a upravo se o tome i radi. O ciljanom širenju valova preko dubokog, neizmjernog i inače mirnog oceana ljudske svijesti.

„Propaganda” je i naslov knjižice koju je 1928. objavio Edward Louis Bernays (1891-1995), zvan “ocem odnosa s javnošću”, dugoživući čovječuljak koji je očito imao desetljeća da se divi sveprisutnosti svog djela koje je ingeniozno započeo dvadesetih godina 20. stoljeća. Magazin „Life” proglasio ga je jednim od stotinu najutjecajnijih Amerikanaca 20. stojeća. S pravom. Ja bih rekao da možda ulazi i u top five.

Manipulacija javnim mnijenjem sastavni je dio demokracije

U knjizi „Propaganda” Bernays je ustvrdio da je manipulacija javnim mnijenjem neophodan dio demokracije. To je sročio ovako: „Svjesna i inteligentna manipulacija organiziranih navika i mišljenja masa važan je element u demokratskom društvu. Oni koji manipuliraju tim nevidljivim mehanizmom društva čine nevidljivu vladu koja je istinska vladajuća moć naše zemlje. Nama vladaju, oblikuju naše umove, formiraju naše ukuse, sugeriraju nam naše ideje većinom ljudi za koje nikad nismo čuli. To je logična posljedica načina kako je naše demokratsko društvo organizirano. Velik broj ljudskih bića mora surađivati na ovaj način ako želi živjeti u društvu koje dobro funkcionira. (…) U skoro svakom djelovanju našeg svakodnevnog života, bez obzira je li riječ o sferi politike ili biznisa, u našem društvenom vodstvu ili etičkom razmišljanju, nama dominira relativno mala grupa osoba (…) koje razumiju mentalne procese i društvene uzorke masa. Oni su ti koji vuku konce koji kontroliraju javno mnijenje.”

To je sukus Bernaysova razmišljanja, u kojem je demokracija ispala iz igre već u prvom redu. Jer ako je demokracija doista samo „svjesna i inteligentna manipulacija navika i mišljenja”, onda možda ipak valja početi razmišljati postoji li neki drugi društveni sustav, možda neki kojega još nismo isprobali. Evo još nekoliko slikovitih citata iz njegove knjige „Propaganda”. Da im nije poznat izvor, neki zlobnik bi mogao reći da to opet netko trabunja o teoriji urote. Ali ne, sinko, ovoga puta riječ je o čovjeku koji je te recepte izmislio, primijenio i ostavio u naslijeđe. Pa, krenimo redom:

Vode nas “mudri članovi unutarnjeg kabineta”

“Naši nevidljivi upravljači su, u puno slučajeva, nesvjesni identiteta svojih kolega, članova unutarnjeg kabineta. Nama vladaju pomoću svojih kvaliteta za prirodno vodstvo, pomoću svoje sposobnosti da daju potrebne ideje i pomoću svog ključnog položaja u društvenoj stukturi. Koji god stav netko izabere prema takvim okolnostima, ostaje činjenica da u skoro svakom činu našeg svakodnevnog života, bez obzira je li riječ o sferi politke ili biznisa, u našem društvenom vodstvu ili etičkom razmišljanju nama dominira relativno mali broj osoba – minijaturni dio naših sto dvadeset milijuna – koji razumiju mentalne procese i društvene uzorke masa. Oni su ti koji vuku konce koji kontroliraju javno mnijenje, koji zauzdavaju stare društvene snage i nalaze nove načine da vežu i vode svijet”.

Zgodno! Na jednom mjestu Bernays objašnjava kakav bi kaos zavladao kad bi svatko proučavao sva društvena pitanja te da se sve zato svelo na tek dva do tri kanditata iz dvije do tri stranke. Radi učinkovitosti. Rekao je da bi “bilo bolje da, umjesto propagande i zastupanja stavova, postoje odbori mudrih ljudi koji će izabrati naše vladare i upravu, javnu i privatnu, I odlučivati o najboljem tipu odjeće za nas ili najboljoj vrsti hrane za nas”. Ali, piše Bernie, “izabrali smo suprotnu metodu, metodu otvorenog natjecanja. Moramo naći način kako da napravimo slobodno natjecanje s razumnom glatkoćom”.

Pogađate već kakav je način on pronašao. Čujmo i dalje:

„Postoje nevidljivi vladari koji kontroliraju sudbine milijuna ljudi. Općenito se ne shvaća do koje mjere riječi i djela naših najutjecajnijih javnih osoba diktiraju oštroumni ljudi koji djeluju iza scene. Niti se ne shvaća, što je još važnije, raspon u kojem vlasti mijenjaju naše misli i navike.”

Bernays u „Propagandi” piše o padu aristokracije i rastu moći buržoazije koja i sama otkriva strah od masa kojima je obećano “da će one biti kralj”. No, “manjina je otkrila moćnu pomoć u utjecanju na većinu. Otkriveno je da je moguće oblikovati um masa tako da one usmjere svoju novostečenu snagu u željenom smjeru. U sadašnjoj strukturi društva, ta je praksa neizbježna. Bilo što o društvenog značaja što treba napraviti, u politici, financijama, industriji, agrikulturi, edukaciji ili drugim poljima, mora biti napravljeno uz pomoć propaganda. Propaganda je izvršna ruka nevidljive vlade.”

Mehanizam kojim je demokracija organizirala svoj grupni um

Pa nadalje: “Raspon u kojem propaganda oblikuje razvoj stvari vezanih uz nas može iznenaditi čak i dobro informirane osobe. No, potrebno je samo pogledati ispod površine novina za nagovještaj vlasti propagande nad javnim mnijenjem. Prva stranica današnjeg New York Timesa sadrži osam važnih novinskih priča. Četiri od njih, to jest polovica, su propaganda. Nemarni čitatelj ih prihvaća kao izvješća o spontanim zbivanjima. Ali jesu li oni to?”

Potom slijedi nabrajanje i analiza naslova, da bi zaključio: “Ovi primjeri nisu dati da stvore dojam da je kod propagande išta zlokobno. Oni su predstavljeni da ilustriraju kako se događaje svjesno usmjerava i kako ljudi iza tih događaja utječu na javno mnijenje. Kao takvi, oni su primjeri moderne propagande.”
Bernays nas želi uvjeriti da ne može biti drukčije: “Ova nevidljiva, isprepletena struktura grupiranja i udruživanja je mehanizam kojim je demokracija organizirala svoj grupni um i pojednostavila razmišljanja masa. Ne odobravati postojanje takvog mehanizma znači tražiti društvo kakvo nikad nije postojalo i nikad neće postojati. Priznati da on postoji, ali očekivati da neće biti upotrijebljen je nerazumno.”

Tvrdnja da takvo društvo nikad nije postojalo niti će postojati potpuno je netočna, jer plemenske zajednice koje i danas postoje u Amazoni, kao i društva istrijebljenih domicilnih naroda Sjeverne Amerike bila su bez takvih mehanizama, pa su postojala tisućama godina, a postoje i danas, tamo gdje ih se pusti na miru. Ali, kaže dalje Bernie: “Kako je civilizacija postala kompleksnija, i kako se jasno pokazala potreba za nevidljivom vladom, izumljena su i razvijena tehnička sredstva za kontrolu javnog mnijenja”.

Ovako je Bernays definirao tu modernu propaganda: “Moderna propaganda je dosljedni, neprestani napor da se stvore ili oblikuju događaji koji će utjecati na odnose javnosti prema nekom pothvatu, ideji ili grupi. Ta praksa stvaranja okolnosti i stvaranja slika u umovima milijuna ljudi je vrlo uobičajena. Doslovno se bez toga ništa ne poduzima, bez obzira je li pothvat gradnja katedrale, novčano pomaganje sveučilišta, reklamiranje filma, stavljanje u opticaj velikog broja obveznica ili izbor predsjednika… Važno je da je to univerzalno i kontinuirano; u ukupnom zbroju to je upravljanje umom javnosti u tolikoj mjeri kao što vojska upravlja tijelima svojih vojnika.”

Propaganda je stvaranje događaja koji će utjecati na stav javnosti

Dakle, propaganda je stvaranje događaja koji će utjecati na stav javnosti. Ista metoda danas je poznatija po skraćenici Davida Ickea „problem-reakcija-rješenje. Nekada davno stvari su bile jednostavnije: “Prije su vladari bili vođe. Oni su odredili smjer povijesti na jednostavan način, time što su radili što su htjeli. A ako danas nasljednici vladara, oni čiji položaj ili sposobnost im daju moć, ne mogu više raditi što žele bez pristanka masa, oni u propagandi nalaze alat koji je sve moćniji u pribavljanju tog pristanka.”

Ali pravi problem tek nastupa: „Dobro je poznato da su mnogi vođe i sami vođeni, a ponekad to rade osobe čija su imena poznata tek nekolici (…) Predsjednički kandidat može biti ‘izabran’ kao odgovor na ‘silnu želju naroda’, ali je dobro znano da je o njegovom imenu odlučilo pola tuceta ljudi koji su sjedili oko stola u hotelskoj sobi.”

Jer: “Razni ljudi vladaju nama u raznim dijelovima naših života. Može biti jedna moć iza trona u politici, druga u upravljanju kamatama, a neka treća u za određivanje plesova za sljedeću sezonu. Ako postoji nevidljivi kabinet koji vlada našim sudbinama (a to nije nemoguće zamisliti), on bi u utorak radio kroz određene grupe vođa za jednu svrhu, a u srijedu kroz potpuno druge grupe vođa u drugu svrhu.”

Pravi vodič za manipulaciju iz sjene, ovaj Bernays. Zapravo provoditelj, kao što će se vidjeti kasnije, ali ne prije još nekoliko citata: „U nekim dijelovima našeg svakodnevnog života, u kojima zamišljamo sebe kao slobodne, nama upravljaju diktatori velike moći. Čovjek kupuje odijelo na temelju svog ukusa i osobnosti, onakvu odjeću kakvu voli. U stvarnosti, on izvršava naređenja anonimnog krojača iz Londona.”

“Propaganda nikad neće umrijeti”

Pa nadalje: “Američki film je najveći nesvjesni nositelj propagande današnjice. On je veliki distributor za ideje i mišljenja. Film može standardizirati ideje i navike nacije. Zato jer se filmovi snimaju da zadovolje zahtjeve tržišta, oni odražavaju, ističu i čak preuveličavaju široko popularne tendencije, prije negoli stimuliraju nove ideje i mišljenja.”

Ovo je napisano 1928., u vrijeme nijemog filma, davno prije televizije. I za kraj ove zbirke navoda: “Propaganda nikad neće umrijeti. Inteligentni ljudi moraju shvatiti da je propaganda moderni instrument pomoću kojeg se mogu boriti za produktivne završetke i pomoći da se stvori red iz kaosa”. Red iz kaosa? Negdje sam već čuo taj slogan.

Bernays, inače nećak Sigmunda Freuda, temelj svoje ubojite formule našao je u idejama francuskog pisca Gustavea le Bona, autora „Psihologije mase” te Wilfreda Trottera, koji je slične ideje promovirao u anglofonom svijetu svojom knjigom „Instinkti stada u miru i ratu”. Dotad se oglašavanje radilo otvoreno i izravno. Imate proizvod? Informirajte kupca. Recite mu boju, veličinu, činjenice i osobine. Mnogi su vjerovali da bi to trebalo biti dovoljno. Bernays je zaključio da je u igri nešto više, nešto dublje, nešto izvan okvira onoga što se prodaje, nešto što zadire u bit onoga kako se čovjek želi osjećati i što želi misliti o samom sebi.

Bio je to ključ brave koja se otvorila kad je dobio pismo svog ujaka, europskog znanstvenika, koji ga je molio da mu posudi nešto novca, jer je u Austriji život bio težak u to poslijeratno vrijeme. Edward mu je poslao ček i kutiju kubanskih cigara, a njegov ujak – Sigmund Freud – mu je iz zahvalnosti poslao kopiju svoje neobjavljene knjige „Opći uvod u psihoanalizu”. U njoj je Bernays našao pozadinu za svoje ideje o moći emocija za uvjeravanje.

Ustvari, bio je toliko impresioniran da je organizirao da se ujakova knjiga objavi u Americi. Postala je hit. Njeno istraživanje temelja i skrivenih motiva činilo se da objašnjava sve, pa i neobjašnjivo divljačko ponašanje viđeno u Prvom svjetskom ratu. Ljudi su bili vođeni neizrečenim, neprepoznatim emocijama te dubokim i turbulentnim željama. Zahvaljujući svom nećaku Freud je postao slavan, ali i Bernays, koji nikad nije zaboravljao naglasiti da mu je Freud ujak. Razlika je bila u tome što je Freud vjerovao da je civilizacija precijenjen i loše opremljen pokušaj za pripitomljavanje nekih temeljnih impulsa, dok je Bernays je vidio moćnu priliku za američku industriju (koju su ratne potrebe usmjerile u masovnu proizvodnju, a sad je bilo potrebno tržište da bi se masovna proizvodnja nastavila) da se poveže s ciljanim kupcima kao nikad prije.
 

 
(Krešimir Mišak/7Dnevno/uredio:nsp)

Država štiti prehrambenu i drugu industriju, a ne potrošače. No, zato znanstvenici trebaju govoriti i osvijestiti konzumente da čitaju deklaracije, te upozoravati koji aditivi i sastojci mogu, sukladno znanstvenim istraživanjima, ugroziti zdravlje

Ledeni vjetar je kolač koji obožavaju djeca, a i stariji jer kažu da je lagan, a u usporedbi s drugim teškim slasticama neki ga stavljaju i na listu zdrave hrane. Sastoji se od jaja, šećera, malo jabučnoga octa, brašna, mlijeka, vanilije, masla, slatkog vrhnja i raznog voća.

Barem bi tako sastav trebao izgledati. Često se prodaje i u našim slastičarnicama, potrošači vjerojatno misle da konzumiraju prirodni kolač iz kućne radinosti s gore navedenim sastojcima. Ali fotografija naše čitateljice s deklaracijom tog kolača iz jedne dalmatinske slastičarnice pokazuje njegov ‘ponešto’ drukčiji sastav, piše Slobodna Dalmacija.

Pa tako u svoje tijelo unosite i ovo: E471, E472, E322, E401 i E404, E101, E160a, aroma, brašno, masnoća, pa onda opet malo aditiva: E420ii, E436, E435 i E340. I onda na red dolazi bjelance, cijelo jaje, više vrsta voća… Dakle, posluže vam kolač s 11 e-brojeva.

Kako provjeriti svaki pojedinačni “E” i njegovu eventualnu štetnost?

Grupa hrvatskih stručnjaka iz podučja medicinske biokemije, medicine, kemije, farmacije osnovali su Savjetovalište o E-brojevima. Također, na webu (e-brojevi.udd.hr) stavili su svoja saznanja o aditivima koji se koriste u prehrani.

Ovisno o utjecaju na ljudsko zdravlje, E-brojevi su označeni različitim bojama: aditive označene crvenom bojom svakako bi trebalo izbjegavati, one označene žutom bojom ne bi trebalo često konzumirati, dok aditivi označeni zelenom bojom ne ugrožavaju ljudsko zdravlje.

I sada se vratimo na naš kolač. Dio E-brojeva iz “ledenog vjetra” se nalazi u kategoriji zelenih, dakle bezopasni su, međutim tri E-broja su u katergoriji žutih, između kojih je i 436 polioksietilen (20)-sorbitan-tristearat (polisorbat 65), a za koji se kaže da u organizmu može povećati resorpciju štetnih tvari topljivih u mastima. Iako se smatra bezopasnim, često konzumiranje, kažu naši stručnjaci, nije preporučljivo.

Također, u ‘našem’ kolaču se nalazi i jedan crveni ‘E’ za koji stručnjaci kažu da ga treba svakako izbjegavati i to E340. Za njega, među ostalim, piše ovo: “Kalijevi fosfati. Prevelik unos fosfata može omesti resorpciju drugih minerala. Često konzumiranje nije preporučljivo. Izbjegavati!”, stoji u upozorenju oko tog aditiva iz “ledenog vjetra”.

Važno je istaknuti da dalmatinski slastičari, kao i prehrambena industrija ne krše zakon ili neki drugi propis koristeći navedene aditive u hrani. Na potrošaču je da čita deklaracije. No, strani i naši stručnjaci svejedno upozoravaju da ima dobrih i loših aditiva.

Država štiti prehrambenu i drugu industriju, a ne potrošače. No, zato znanstvenici trebaju govoriti i osvijestiti konzumente da čitaju deklaracije, te upozoravati koji aditivi i sastojci mogu, sukladno znanstvenim istraživanjima, ugroziti zdravlje. Kolač iz vaše priče ne bih nikada jela niti bih ga dala svojim ukućanima, ima toliko zdravih i prirodnih slastica koje mogu napraviti sebi i svojim bližnjima – kaže nam Anita Šupe, nutricionistica iz Šibenika.

Navedimo i da nisu svi aditivi štetni, naprotiv. Primjerice, kurkumin, roboflavin, klorofil, karoteni, likopen, octena kiselina, brašno sjemenki rogača, pčelinji vosak i deseci drugih svakodnevno konzumirajmo u hrani bez straha.

Biolog i imunolog dr. sc. Srećko Sladoljev izbjegava hranu s pojedinim aditivima, ali kaže i da nešto buni i otežava razlikovanje aditiva.

Trebalo bi zakonski jasno odijeliti koji su E-brojevi bezazleni, a koji predstavljaju rizik ako se učestalo konzumiraju. Potrošaču se teško snaći, neće on hodati okolo s papirom i uspoređivati E-brojeve – kaže Sladoljev.

Nakon što smo to razjasnili vratimo se “našem” kolaču koji nas je ponukao da obiđemo i naše trgovine i provjerimo koji se sve štetni aditivi kriju u proizvodima koje najviše konzumiramo. Pogledali smo etikete stotinjak proizvoda, a upitali smo i trgovce što se najviše prodaje.

“Amerikanizacija” kuhinje

Salame, tj. trajne i polutrajne kobasice, hrenovke, gotove pizze, toast sirevi, suhomesnati proizvodi – sve su to artikli koji se najčešće nalaze na našim stolovima. U posljednje vrijeme “amerikanizacija” kuhinje se najviše vidi po tome što kupujemo gotove pizze, ubacimo je u mikrovalnu i večera za cijelu obitelj je spremna.

Pizza koju smo mi imali u rukama sadrži konzervans natrijev nitrit koji je, prema Savjetovalištu za E-brojeve, označen crvenom bojom, dakle trebalo bi takve namirnice zaobilaziti u širokom luku. Sadrži i difosfate, a za njih se ovo kaže: “U velikim koncentracijama mogu ometati resorpciju kalcija, magnezija i željeza u organizmu, pa unos velikih količina (više od 1,5 do 2,5 g na dan) može dovesti do smanjenja koštane mase, osteoporoze i do taloženja kalcija u organizmu. Često konzumiranje nije preporučljivo”.

Pizza je ‘začinjena’ i aromom dima. Tu je i popularna kocka za juhu koja sadrži glutaminska kiselina, a o njoj se kaže: “Prirodni pojačivač okusa i zamjena za sol (vidi E621 – E625). Moguće je da uzrokuje alergijske i pseudoalergijske reakcije. Smije se dodavati mnogim namirnicama jer se zasad smatra bezopasnom. Mogući utjecaj glutaminske kiseline i/ili njezinih soli u obliku prehrambenih aditiva na nastanak određenih bolesti još nije istražen do kraja, a znanstvena je javnost podijeljena u mišljenju oko sigurnosti uporabe ovih aditiva. Izbjegavati!”.

Osim toga na deklaraciji kocke piše “sadrže i dinatrijev inozinat, dinatrijev guanilat”. Zamislite, takva kocka za juhu od povrća sadrži samo 0,8 posto mrkve, 0,7 posto celera i 0,5 posto poriluka! Dakle, 98 posto sastojaka čine kojekakve arome, konzervansi, pojačivači okusa, stabilizitarori, zgušnjivači…

Školarci često za marendu jedu tople sendviče. U jednom splitskom fast foodu su nam rekli da u njega stavljaju toast šunku visoke kvalitete.

Provjerom smo utvrdili da ta šunka “visoke kvalitete” sadrži samo 50 posto svinjskog mesa, ostalo je voda, škrob, biljna vlakna, maltodekstrin i naravno aditivi: E407, aroma mesa, E450, E451, E316, E621, E250.

Pa tako naši stručnjaci za prvog s liste aditiva iz šunke, među ostalim, kažu: “Istraživanja na eksperimentalnim životinjama pokazala su da razgradni produkti karagenana, koji nastaju pod utjecajem visoke temperature i kiselina, izazivaju ulceracije gastrointestinalnoga trakta te da mogu dovesti do kancerogenih promjena ili uzrokovati nastajanje Chronove bolesti.”

Za drugi aditiv je navedeno da ga treba izbjegavati jer može dovesti do “smanjenja koštane mase, osteoporoze i do taloženja kalcija u organizmu”.

U ruke smo uzeli i jednu od najpopularnijih salama, a koja opet sadrži natrijev glutamat. Pojedini naši stručnjaci preporučuju ga izbjegavati. Tu je i “E250 natrijev nitrit”, za koji naši stručnjaci kažu da je to: “sredstvo za konzerviranje – često konzumiranje nije preporučljivo; izbjegavati!”.

U tom trajnom proizvodu se nalazi i kalijev nitrit, a za koji znanstvenici kažu: “U kiseloj sredini (npr. u želucu) ili pri temperaturama višima od 130 °C (npr. pri prženju hrane) nitriti se pregrađuju u nitrozilov kation koji ima sposobnost nitrozacije sekundarnih i tercijarnih amina, pri čemu nastaju kancerogeni nitrozamini.

Vitamin C (E300), kao i ostali antioksidansi, sprječavaju nastajanje kancerogenih nitrozamina. Svi su nitriti problematični aditivi. U organizmu ometaju transport kisika u krvi jer prevode hemoglobin u inaktivni oblik – methemoglobin. Izbjegavati!”, pišu, između ostaloga, naši stručnjaci, piše Slobodna Dalmacija.
 

 
(slobodnadalmacija.hr,youtube.com/uredio:nsp)

Smrt pomoću predoziranja lijekovima na recept i dalje je veliki zdravstveni problem u Sjedinjenim Američkim Državama, kako Velika Pharma još uvijek ostaje utjecajna, dominantna i manipulira tradicionalnom medicinskom praksom.

No, prominentni neurokirurg i CNN-ov zdravstveni stručnjak je razotkrio prvu pukotinu u teškom oklopu Velike Pharme, navodeći u nedavno objavljenom komentaru opseg problema.

“To je najveća umjetna epidemija stvorena od čovjekove ruke u Sjedinjenim Američkim Državama. Tako je liječnik u državi Washington opisao dok smo pričali u nedavno intervjuu”, napisao je dr. Sanjay Gupta, parafrazirajući raspravu je imao s Gary Franklin-om, ravnateljem washingtonskog Ministarstva rada i industrije.

Franklin je govorio o “užasavajućim” slučajevima gdje su deseci nevinih pacijenata ubijeni od strane samih lijekova koji su bili prepisani, pogoršana situacija koja je postala “najtužnija stvar koju je ikad vidio.”

Alkohol + lijekovi protiv bolova = Slučajno predoziranje

U jednoj posebno sumornom slučaju, Franklin je opisao tinejdžera koji je umrlo od prevelike konzumacije narkotičkih lijekova nakon stomatološkog zahvata.

Najčešći slučajevi, međutim, prema Franklinu, su one skupine ljudi u 40-im ili 50-ih godina koji su otišli vidjeti liječnika zbog bolova u leđima, a koji su potom izišli iz ordinacije sa receptom za tablete protiv bolova. U prosjeku, tri godine kasnije, mnogi od tih istih ljudi umiru u snu od uzimanja previše tableta, kombinirajući ih s alkoholom.

Oni se ne pokušavaju ubiti, kažu medicinski stručnjaci, ali brojka od 20.000 umrlih godišnje, ili jedan u svakih 19 minuta u prosjeku, dobro opisuje što se događa.

To je postala toliko uobičajena stvar, u stvari da je “slučajno predoziranje” sada vodeći uzrok smrti “slučajno” u SAD-u, više čak i od umrlih u prometnim nesrećama.

“Kao neurokirurg koji radi u traumi bolnice prometne razine 1, imao sam problem jer je problem bio sve veći – no brojke umrlih od lijekova na recept još uvijek odzvanjaju u glavi” napisao je Gupta.

Brojke kažu sve. Distribucija morfija – glavni sastojak u najpopularnijim lijekovima protiv bolova – je eksplodirala povećanjem od 600 % posto u razdoblju 1997-2007, izvjestila je američka Agencija za Lijekove. Centri za kontrolu i prevenciju bolesti su prozvali ovakvu smrt kao “epidemija” slučajnih predoziranja lijekovima na recept.

“U Sjedinjenim Američkim Državama, mi sada propisuju toliko tableta za bolove muškaracima, ženama i djeci da mogu uzeti tebletu jednom svaka četiri sata, cijeli dan, i tako tri tjedna “, kaže Gupta, dodavši da ovaj problem puni naslove u novinama jadino ako se neka slavna osoba predozirala, a ne kad to naprave naši bliski prijatelji, susjedi ili članovi naše obitelji.

Što je dovelo ovaj problem u javnost je da je Gupta dobio poziv od bivšeg predsjednika Billa Clintona:

Nazvao me prije nekoliko mjeseci, a ja sam odmah mogao reći da se radi o nečemu ozbiljnome. Radio sam za njega u Bijeloj kući kasnih 90-ih, razgovarao s njim bezbroj puta od tada, ali nikad ga nisam čuo ovakvog. Dva njegova prijatelja su izgubila sinove, rekao mi je. Uzrok: slučajno predoziranje.

Gupta kaže da nikada neće zaboraviti kako je bivši predsjednik uokvirio pitanje.

“Gledaj, nitko ne misli da je nekoliko piva i jedan Oxycontin dobra ideja, ali isto tako nisam očekivao da će umrijeti”, rekao je Clinton, neurokirurgu i analitičaru CNN-a.

Tada je Gupta rekao da osjeća odgovornost, da će kao medicinski stručnjak i član medija, “objelodaniti to pitanje i pronaći rješenja koje će funkcionirati.”

On napominje da bi dobra polazna točka bila kad bi počistiti vlastiti akt ovdje u SAD-u, koji kaže da se 80% posto svjetskih lijekova protiv bolova uzima u Sjedinjenim Američkim Državama, na temelju brojki iz 2011. i kongresnog svjedočenja liječnika Američkog društva za intervencijsku bol.

Iako nema sumnje u legitimne slučajeve intervencija lijekova protiv bolova , kaže Gupta, kulturološki narod u Americi  je postao toliko netolerantni čak i na manju količinu boli; ljudi postaju previše ugodni sa uzimanjem heavy-duty lijekova protiv bolova.

Što je potrebno promijeniti kod liječničkih stavova o liječenju boli

Ono što je međutim vjerojatno manje poznato je da se nakon samo nekoliko mjeseci uzimanja takvih lijekova, tijelo mijenja – ono se kompenzira za predoziranje.

Učinkovitost lijekova za bolove “se otupljuje” objašnjava Gupta, “a pacijenti obično izvještavaju da ocjećaju samo oko 30 posto manje boli, u usporedbi s kad su počeli.” Što je još gore, kaže on, “podskupina tih pacijenata razvija stanje poznato kao hiperalgezija – povećana osjetljivost na bol.”

Gupta zaključuje da je ono što se stvarno treba desiti je promjena u medicinskoj zajednici na bolje, manje opasnije načine da se bore sa bolovima.

 
(preveo: mag.Alfred Bošković / uredio: nsp)

Bivši direktor pariške bolnice Necker Dr. Philippe Even i zastupnik francuskog parlamenta i liječnik Bernard Debre u novoobjavljenoj knjizi “4000 korisnih, beskorisnih i opasnih lijekova” naveli su da je polovina lijekova koji se izdaju na recept u Francuskoj nepotrebna i potpuno neučinkovita, a pet posto ih je opasno za zdravlje pacijenata.

Liječnici su, tvrde, izmanipulirani od farmaceuta, a šefovi zdravstvenog sustava su upleteni u tu “narkomafiju” kako bi od države izvukli što više novca.

No, i prije francuskih kolega, naša liječnica i internistica dr. Lidija Gajski upustila se u istraživanje (ne)učinkovitosti lijekova, kao i sprege farmaceutske industrije i liječnika koji pacijente “pumpaju” nepotrebnim lijekovima, a zauzvrat bivaju nagrađeni. Objavila je 2009. godine knjigu “Lijekovi ili priča o obmani” koja se gotovo na identičan način bavi prijevarom koju sada obrađuju i francuski liječnici. Danas, Gajski donosi nove spoznaje o korupciji u zdravstvu, kao i lošim i dobrim lijekovima, nadriliječništvu…

» Kolika je danas sprega farmaceuta i liječnika?

Sprega farmaceutske, odnosno medicinske industrije i liječnika vrlo je proširena, mogli bismo reći sveprisutna i bitno utječe ne samo na ustroj i funkcioniranje zdravstvenih sustava već oblikuje i samu koncepciju bolesti i liječenja. Proizvođači lijekova danas financiraju značajan dio istraživanja vezanih uz lijekove, a liječnici-znanstvenici pomažu im iznjedriti poželjne rezultate. Kroz profesionalnu izobrazbu u režiji kompanija, liječnici-nastavnici te krivotvorene nalaze distribuiraju kliničarima, a preko korumpiranih medija širokoj javnosti. U državnim agencijama i osiguravajućim kućama liječnici-eksperti odobravaju farmaceutske proizvode za tržište i stavljaju ih na liste obaveznog osiguranja.

U zdravstvenoj administraciji liječnici-savjetodavci uređuju politiku lijekova u interesu njihovih proizvođača, a pri zakonodavnoj vlasti kroje zakone po njihovoj mjeri. Sve te uloge i funkcije obnaša tek par desetaka vodećih medicinskih stručnjaka u zemlji poput naše, i oni su najodgovorniji, uz političare, za činjenicu da su zdravstveni sustavi pretvoreni u eldorado tvornica lijekova i druge medicinske industrije. Oni su za to, naravno, dobro nagrađeni – novcem, profesionalnim ugledom, pa i političkom moći. Korupcija u ordinacijama manje je bitna, ne samo zato što su darovi skromniji, već i stoga što „obični“ liječnici praktičari nisu ni svjesni da su korumpirani.

» Jesu li vas kada pokušali podmitit? Jeste li vi kada prihvatili neko sponzorsko putovanje?

Kao i većini liječnika, i meni su farmaceutski predstavnici dolazili s raznoraznim ponudama. Zastupnik jedne slovenske tvrtke nudio je novac za svakog pacijenta kojem bih propisala njihov lijek; bio je samo jednom i nikad više. Istina, svojedobno sam pohodila nekoliko plaćenih kongresa i simpozija, no pošto sam počela istraživati i stekla uvid u razmjere i korijene korupcije, potpuno sam prestala odlaziti na takve, u suštini marketinške skupove. Od predstavnika medicinskog establišmenta često se može čuti da je suradnja s farmaceutskim kompanijama u medicinskoj edukaciji nužna zbog nestašice javnih izvora financiranja. To je potpuna neistina. Skromnijim planiranjem stručnih sastanaka i predavanja profesionalna izobrazba može se provoditi i uz mala sredstva. Sadržaj međunarodnih kongresa dostupan je na internetu, kao i stručni članci i časopisi koji se na jednostavan način mogu distribuirati liječnicima.

» Rekli ste da je ‘farmaceutski kompleks do te mjere ekspandirao da je potrošio bolesne ljude i sada ulazi među zdrave na način da ih pretvara u bolesne i na njima zarađuje”. Možete li mi malo elaborirati tu svoju izjavu.

Do unatrag pedesetak godina farmaceutska je industrija mogla u isto vrijeme i zarađivati i liječiti ljude. Međutim, u zadnjih je nekoliko desetljeća na plodnom tlu medicine i zdravstva, gdje joj nitko nije postavio granice, toliko narasla da je te dvije zadaće postalo nemoguće pomiriti. Naprosto je došlo do „zasićenja tržišta“ bolesnih ljudi. Da bi se dalje zarađivalo, trebalo je krenuti među zdrave.

» Kojim je to sve modelima populacija zdravih ljudi pretvorena u korisnike farmakoterapije?

Postoji više modela. Jedan od njih je koncept čimbenika rizika. Kolesterol je proglašen faktorom rizika za srčani udar, povišeni tlak za moždanu kap, šećer za otkazivanje bubrega i sljepoću… Ljudi s povišenim vrijednostima ovih parametara proglašavaju se rizičnima i nude im se lijekovi radi sprečavanja bolesti u budućnosti. Jasno je da visoki tlak i šećer treba liječiti; riječ je o stanjima koja stvaraju tegobe i tu smo na terenu tradicionalne medicine koja liječi ljude u patnji.

Međutim, na normalnim, prosječnim razinama ovih parametara, a naročito na niskim vrijednostima koje se u zadnje vrijeme nude kao ciljne, korist od liječenja je zanemariva ili ne postoji. Kliničkim smjernicama koje sustavno snižavaju normalne vrijednosti kolesterola, tlaka i u manjoj mjeri šećera, a koje bez znanstvenih uporišta formuliraju male skupine kliničara vezanih uz farmaceutsku industriju, dovedeni smo u situaciju da je danas u zemljama zapadne Europe 70-80 posto starijeg stanovništva podložno primjeni barem jednog preventivnog kardiovaskularnog preparata.

» Koji je model primijenjen u slučaju osteoporoze? Je li to doista izmišljena bolest?

U slučaju osteoporoze primIjenjen je model po kojem je mladost proglašena zdravljem, a starost bolešću. Definicija bolesti kojom se danas služimo stvorena je tek 1994., i to na način da je za normalnu uzeta gustoća kostiju žene između 20 i 30 godina. Gubitak kalcija fiziološki je proces vezan uz starenje i ovakva je kontroverzna definicija dovela do toga da žene u pedesetoj imaju značajnu šansu da im se „otkrije“ osteopenija, a one u sedamdesetoj osteoporoza. Mogu se složiti s time da je legitimno i ispravno nastojati odgoditi starost i njezine manifestacije, ma koliko ona bila fiziološka. Međutim, lijekovi koji nam se za to na ovom području nude upitne su učinkovitosti i nisu bez nuspojava.

» Imamo li još primjera ‘izmišljenih’ bolesti?

Naravno. Bolesti se izmišljaju na način da se (kvazi) znanstvenim istraživanjima dokaže učinak farmaceutskog preparata u određenim stanjima. To mogu biti fiziološka ili granična stanja i prolazni poremećaji. Onda se ona proglase bolestima. Primjeri – menopauza, „premenstrualni sindrom“, erektilna disfunkcija (spolne poteškoće u muškaraca). Od Helicobactera pylori, bakterije koja živi u sluznici želuca 60 posto ljudi, početkom devedesetih godina stvorena je nova bolest; nova klasa lijekova u vezi s tim do kraja devedesetih postala je jedna od najpropisivanijih. Od čitavog niza novostvorenih psihijatrijskih oboljenja spomenut ću samo socijalnu fobiju – strah od javnog nastupa; liječi se antidepresivima. Proizvođači preparata za rast kose i ćelavost nastoje proglasiti bolešću; moglo bi se dogoditi da uskoro osvane pod nekom šifrom u klasifikaciji kožnih oboljenja.

» Rekli ste da su uz pomoć utjecajnih, ali i podmićenih znanstvenika i liječnika proširili granice bolesti, kao i indikacije za lijekove. Može li detaljnije objašnjenje?

- Scenarij je sličan već opisanom. U istraživanjima plaćenim od farmaceutskih kompanija znanstvenici „nađu“ da pripravak djeluje i u blagim ili povremenim formama bolesti. Onda odbor eksperata s platnog popisa tih istih kompanija i te oblike bolesti koji se ranije nisu liječili, proglasi patološkima i podložnima terapiji. Na taj način proširene su granice bolesti poput astme i depresije. Širenje indikacija za lijekove ostvaruje se na sličan način, kad istraživanja „dokažu“ učinak preparata u novim stanjima i na novim populacijama. Lijekovi za kolesterol u desetak su godina od pripravaka indiciranih u uskim skupinama srčanih bolesnika, prerasli u antiaterosklerotske lijekove koje se može uvesti većini ljudi iznad pedesete. Antidepresivi, nekad davani samo za teže oblike depresije, danas imaju i do dvanaest indikacija koje uključuju i blaže anksiozne poremećaje.

» Možete li mi navesti za koje bolesti se najčešće propisuju nepotrebni lijekovi?

U prvom redu za kardiovaskularne bolesti. Na tom se polju naročito afirmirao koncept prevencije, pa se, s ciljem sprečavanja bolesti poput srčanog i moždanog udara, velike količine lijekova daju širokoj populaciji zdravih ljudi. Primjeri – lijekovi za snižavanje masnoće, šećera u krvi i krvnog tlaka, neki pripravci protiv zgrušavanja (npr. aspirin); učinak – skroman ili nepostojeći. Na području psihijatrije društvene i interpersonalne teškoće pretvorene su u medicinske, podložne farmakoterapiji i drugim medicinskim postupcima koji ih, naravno, ne mogu riješiti.

» Što je s depresijom?

Depresija je tipični primjer medikalizacije; od razmjerno rijetke psihijatrijske bolesti, u dvadesetak je godina „narasla“ do jednog od najvećih globalnih zdravstvenih problema. Usporedno s tim rasla je i potrošnja antidepresiva; djelotvornost (osim u teškim slikama depresije) – na razini placeba (tableta s brašnom ili šećerom).

» A s liječenjem tumora?

Na području onkologije, odnosno liječenja raka, često se primjenjuje beskorisna kemoterapija, ne samo zbog pritiska farmaceutske industrije nego i stoga što se bolesniku i obitelji želi ostaviti nada i dojam da se još nešto radi i poduzima.

» Možete li mi se osvrnuti i na skupe, a ponekad i nepotrebne pretrage poput “svemogućih” dijagnostičkih slikovnih prikaza (rendgen, ultrazvučne pretrage, color doppler, magnetska rezonancija i kompjutorizirana tomografija)…

Ono što vrijedi za lijekove, u značajnoj se mjeri može reći i za dijagnostičke pretrage. Pod pritiskom proizvođača medicinskih aparata, potrošnog materijala, biokemijskih i drugih testova i reagencija, u primjenu ulaze postupci čija je svrhovitost nerijetko upitna. Premda je razvoj medicinske tehnologije na području dijagnostike donio i neupitnu dobrobit, sustav njezine evaluacije krajnje je neadekvatan, ako uopće postoji. Kritični i odgovorni medicinski stručnjaci upozoravaju na to da neke od pretraga ne predstavljaju ništa više od „još jedne lijepe slike“, i ne samo da ne poboljšavaju ishod liječenja već mogu nanijeti štetu.

» Imate li neke konkretne primjere?

Za primjer se može uzeti CT koronarografija koja se i u nas izvodi u nekim privatnim poliklinikama. No pretjeruje se i s puno manje sofisticiranom dijagnostikom. Ovoliki broj laboratorijskih pretraga sasvim sigurno nije potreban, kao ni rendgensko snimanje pluća prije svake operacije; „doppler“ vratnih i nožnih arterija ordinira se prečesto, bez stvarnih kliničkih indikacija; denzitometrija je u načelu nepotrebna dijagnostička metoda. Naročito je sporan probir, odnosno potraga za rizičnim osobama i onima u početnoj fazi bolesti.

Dok se probir ginekološkog karcinoma jednostavnim i razmjerno pouzdanim Papa-testom može smatrati primjerom korisnog skrininga, istraživanja su pokazala da je mamografija u smislu probira raka dojke gotovo beskorisna, a PSA u smislu probira raka prostate vrlo problematičan. Skrining karcinoma debelog crijeva koji se u Hrvatskoj zadnjih nekoliko godina provodi kao Nacionalni program, konzumirao je ogromna sredstva i kadrovske resurse (kolonoskopija) bez jasnog vrednovanja rezultata, odnosno koristi.

» Ima li u medicini nepotrebnih kirurških zahvata?

Sasvim sigurno. Široka dijagnostička obrada i probir rezultiraju i značajnim brojem lažno pozitivnih nalaza, pa se pacijenti podvrgavaju nepotrebnim kirurškim zahvatima koji su nekad povezani s ozbiljnim komplikacijama; primjer – nepotrebne operacije kvržica u dojci. Proizvođači umjetnih zglobova, ortopedskih vijaka i pločica, srčanih elektrostimulatora i stentova, umjetnih pužnica, kirurških instrumenata – svi su oni zainteresirani za što više operacija. Pritom se nerijetko radi o novim, nedovoljno ispitanim proizvodima, pa se onda dogodi da 93.000 ljudi širom svijeta, od kojih tristotinjak u nas, mora eksplantirati (izvaditi) nedavno ugrađene skupe, „najnovije i najbolje“ proteze kuka jer se naknadno našlo da su štetne za zdravlje.

I liječnici su motivirani za promicanje nove tehnologije jer na njezinoj primjeni, odnosno uvođenju u zdravstveni sustav, izgrađuju svoje profesionalne karijere i prestiž. U SAD-u je u tijeku suđenje liječnicima koji su nepotrebno ugrađivali stentove (intravaskularne proteze) u srčane arterije svojih bolesnika. U svemu tome nije bez značenja agresivni mentalni sklop modernog liječnika, koji je sve manje vođen idejom dobrobiti bolesnika, a sve češće gleda što bi se s njime još moglo učiniti. Brojne su žene s indikacijom za vađenje maternice ginekolozi uvjerili da im ne trebaju ni jajnici, pa su nakon operacije ostale i bez zdravih, nerijetko još funkcionalnih jajnika.

» Što s pripravcima, dodacima prehrani koji se reklamiraju i prodaju u ljekarnama? Kolika je njihova učinkovitost?

Kad je gotovo polovina onoga što se propisuje na recept bekorisno, možete misliti koliko je toga nepotrebnog izvan sustava zdravstvnog osiguranja! Da bi dodatak hrani, odnosno pomoćno ljekovito sredstvo dobili dozvolu za promet, moraju zadovoljiti kriterij neškodljivosti; učinkovitost nitko ne ispituje. Stoga je većina tvrdnji o korisnosti tih pripravaka bez ikakavog znanstvenog uporišta, a te lažne tvrdnje vrlo se rijetko sankcioniraju. Proizvođači zlorabe naivnost i povjerenje kupaca.

Žao mi je umirovljenika koji nemali dio svojih penzija nepotrebno ostavljaju u ljekarnama. Ja svojim pacijentima savjetujem da primjenjuju samo preparate za koje su se osobno osvjedočili da im koriste, i to ako unutar zdravstvenog sustava nisu pronašli rješenje za svoju zdravstvenu tegobu. Ako nemaju smetnji, ne bi trebali nasjedati na uvjeravanja o preventivnim i zaštitnim svojstvima kojekakvih pripravaka. Inače, jako mi smeta ona – „za obavijesti o indikacijama, mjerama opreza i nuspojavama upitajte svog liječnika …“ Liječnici malo znaju o tim preparatima i nisu dužni o njima informirati bolesnike. Imaju dovoljno drugog posla.

» Što mislite o vračarama na televizijama koje ljude u nevolji zovu u noćnim satima, a onda im ovi pretkazuju tok bolesti i slično. Bi li takve emisije trebalo zabraniti?

Medicina je iznimno plodno tlo za prevarante i manipulatore, kako za one motivirane lakom zaradom, tako i za one s mesijanskim porivima i ambicijama. Drske prijevare i krajnje neetična iznuđivanja trebalo bi zabraniti i kažnjavati. Međutim, regulacija na širokom području tzv. alternativne/komplementarne medicine, koja je bez daljnjega potrebna, ne bi se trebala temeljiti na zabranama i sankcijama. Na tom području ima objektivno djelotvornih terapijskih metoda (dijagnostičke su upitne i tu bi se trebalo držati službene medicine), a i kad nema strogo znanstveno dokazive koristi, ostaje placebo učinak koji nipošto ne treba odbaciti.

Ne slažem se s dogmatičnim stavom ortodoksnih znanstvenika i liječnika koji „alternativcima“ odriču pravo liječenja, to više što je znanost na koju se pozivaju prepuna ograničenja i zloporaba, a suvremena medicina sve manje ispunjava očekivanja ljudi. Bilo bi pametnije i poštenije da svi mi „usustavljeni“ znanstvenici i liječnici najprije pometemo pred vlastitim vratima, tj. da se oslobodimo nadriliječništva koje sami prakticiramo, kao i tehnokratsko-birokratskog mentaliteta koji smo prigrlili.
 

 
(slobodnadalmacija.hr/ uredio: nsp)

Industrija moderne psihijatrije je službeno poludila. Gotovo svaka emocija doživljena od strane ljudskog bića – žalost, tuga, tjeskoba, frustracija, nestrpljivost, uzbuđenje – sada se klasificira kao “mentalni poremećaj” te zahtjeva kemijski tretman (s lijekovima na recept, naravno).

Nova, nadolazeća DSM-5 “psihijatrijska biblija”, očekuje se da će biti objavljena za nekoliko mjeseci, se pretvorila iz medicinskog priručnika referenci u testament za dokaz ludila same industrije.

“Mentalni poremećaji” navedeni u DSM-5 uključuju “General anksiozni poremećaj” ili GAP kratko. GAP se može dijagnosticirati samo kod čovjeka koji se osjeća malo uznemiren dok radi nešto poput, recimo,  razgovora s psihijatrom. Dakle, sam čin upuštanja psihijatra u mogućnost donošenja dijagnoze uzrokuju “simptome” koji se magično pojavljuju u dijagnozama.

To se zove šarlatanska znanost i cirkularno zaključivanje, ali to je indikativno kod cijele psihijatrijske industrije koja je postala ismijavana među znanstvenim krugovima da su čak i skeptici znanosti počeli okretati leđa s gađenjem. Psihijatrija danas nije više “znanstvena” negoli astrologija ili čitanje dlana, ali njezini praktikanti se još uvijek nazivaju “liječnicima” psihijatrije kako bi pokušati napraviti da nadriliječništvo zvuči vjerodostojno.

Kako moderna psihijatrija stvarno radi

Evo kako je moderna psihijatrija stvarno djeluje: hrpa važnih samo sebi, preplaćenih intelektualaca koji žele zaraditi puno novca iz izmišljene bolesti koju ću nazvati “Hoogala Boogala poremećaj” ili HBP.

Dizanjem ruku, oni glasuju za postojanje “simptoma” koji se žele povezati s Hoogala Boogala poremećajem. U ovom slučaju, simptomi mogu biti spontano pjevanje ili kopanje nosa s vremena na vrijeme.

Oni tada uvjeravaju nastavnike, novinare i vladine regulatore da je Hoogala Boogala poremećaj stvaran - i što je još važnije da milijuni djece pate od nje. Bilo bi nemilosrdno da se taj tretman ne ponudi djeci, zar ne?

Tako počinje poziv za “liječenje” potpuno izmišljene bolesti. Od tada, to je pobjeda Farmaceutske kompanije koja će izmišljati što god je potrebno znanstvenim podacima kako bi se “dokazali” da su speed, amfetamini, farmaceutski crack ili kakav god otrov žele prodati “smanjuje rizik od Hoogala Boogala poremećaja.”

Psihijatri koji zvuče ozbiljno – ti isti koji se smiju u stražnjoj sobi – zatim “dijagnosticiraju” djecu s Hoogala Boogala poremećajem i “propisuju” recept lijeka koji tvrde da će ga izliječiti. Za ovu akciju, ti psihijatri – koji su, priznajmo, opasni predatori djece – dobivaju mito od Velikih Farmaceutskih Firmi.

Kako bi se povećao njihov mito i Velika Pharma, skupine tih psihijatara svakih nekoliko godina se skupe zajedno na kongresima i izmišljaju još više fiktivnih poremećaja, šireći svoj ​​izmišljeni priručnik pod nazivom DSM-5.

DSM je sada veći nego ikada, a to uključuje i bolesti kao što su “Poremećaj Manjka Poslušnosti” (PAR – Obedience Defiance Disorder), koji se definira kao odbijanje lizanja čizama i slijediti lažni autoritet.

Što je “normalno” u psihijatriji? Biti bezosjećajan zombi

Jedini način biti “normalan” kada vas se promatra ili “dijagnozira” kod psihijatra – proces koji je potpuno subjektivan i potpuno lišen bilo kakve stvarne znanosti – je pokazati se apsolutno bez emocija ili ponašanja uopće.

Osoba u komi je “normalna” osoba, prema DSM-5 priručniku, jer oni ne pokazuju nikakve simptome koji bi mogli ukazati na prisutnost onih bogom strašnih stvari nazvanih emocije ili ponašanje.

Osoba u grobu je isto tako “normalna” prema psihijatriji, uglavnom zato što mrtvi ljudi ne ispunjavaju uvjete za Zdravstveno osiguranje (Medicare) i stoga se ne isplati dijagnosticirati ili liječiti lijekovima. (Ali ako  bi Medicare Zdravstveno osiguranje slučajno pokrivalo preminulog pacijenata, onda bi sigurno vidjeli psihijatre poredane u redove na grobljima kako liječe leševe!)

To je sve tako okrutno, potpuna zavjera. Psihijatrija se treba potpuno ukinuti odmah i sva bi se djeca koja su stavljena na drogu koja mijenja um, se trebaju skinuti sa njih i umjesto taga im dati dobru prehranu.

Sada kada kolaps Amerike dolazi i novo društvo se diže iz nje, treba podržati potpuno ukidanje psihijatrijskog “lijeka” i “liječenja”, ako ga možete tako nazvati. Gotovo cijela psihijatrijska industrija se vodi doista ludim, manijacima gladnih snage koji koriste svoju moć da bi žrtvovali djecu (i odrasle, također). U društvu ne bi smjelo biti mjesta iskrivljenoj psihijatriji na temelju izmišljenih poremećaja. Cijela operacija se treba zatvoriti, raspustiti i izopćiti.

Izgubljeni pojam normalnosti

Ovdje su neke jednostavne istine koje treba ponoviti kad ćemo ukinuti industriju šarlatanske znanost psihijatrije:

Normalnost ne postiže lijekovima. Normalnost nije nepostojanje raspona emocija. Život nužno uključuje emocije, iskustva i ponašanja koje su s vremena na vrijeme, korak izvan granica zemaljskog. To ne znači da ljudi imaju “mentalni poremećaj”. To samo znači da nisu biološki roboti.

Prehrana je lijek, a ne lijekovi !

Nutritivni nedostaci,  su uzrok gotovo svih “duševnih bolesti”. Neravnoteža šećera u krvi uzrokuje moždane smetnje jer mozak radi na razinama šećera u krvi, kao svojeg ​​primarnog izvora energije. Nedostatak cinka, selena, kroma, magnezija i drugih elemenata izaziva neravnotežu šećera u krvi koje uzrokuje naizgled “divlje” emocije ili ponašanja.

Gotovo svatko tko je bio s dijagnozom mentalnog poremećaja u našem suvremenom svijetu, zapravo pati ništa više od prehrambene neravnoteža. Previše obrađena, otrovna junk hrana i nedovoljno zdrava superhrana i prehrana. S vremena na vrijeme, imamo i trovanja od uzimanja previše cjepiva (aluminij i živa) ili jedući previše otrovne hrane (živa u ribi, kadmij, arsena, itd.), nedostatak vitamina D smiješno raširen, posebice u Velikoj Britaniji i Kanadi gdje se sunčeva svjetlost teže dobiva na stalnoj dnevnoj osnovi.

To je jednostavna, očita istina: Naše društvo će biti puno sretnije, zdravije i produktivnije ako cijela farmaceutska industrija i industrija psihijatrije jednostavno nestanu preko noći.

Sa DSM-5 priručnikom, suvremena psihijatrija je napravila sprdnju sebi. Ono što se nekad promatralo da možda ima neke osnove u znanosti sada se naširoko smatra smiješnim šarlatanstvom.

Psihijatrija sama se sada čini potpuno luda.

Izmisli svoje izmišljene bolesti!

*stisnite dolje desno “Titlovi” radi prijevoda ili stisnite “kotačić” i odaberite “Prijevod titla”*

 
(NoviSvjetskiPoredak.com)